You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
»LOVAČKI VJESNIK«, LISTOPAD 1998.<br />
Lovišta pretvorena u prah i pepeo<br />
Istina je da šumski požari unište dobar dio šumskih površina, ali upravo i šuniarinia pripada velik dio zasluga što se u neposrednoj blizini naših<br />
primorskih gradova nalaze sačuvane brojne šumske površine<br />
Neargumentirane i paušalne<br />
ocjene u ozbiljnim stručnim<br />
časopisima kakav je na primjer<br />
»Lovački vjesnik« dovode u<br />
zabludu velik broj čitatelja, od<br />
kojih je dobar dio i prozvanih<br />
šumarskih stručnjaka<br />
U<br />
»Lovačkom vjesniku« br. 10/98.<br />
objavljen je članak pod naslovom<br />
»Lovišta pretvorena u prah i pepeo«<br />
autora Nikše Vrhovca, koji na grub način<br />
kleveće šumarsku struku i daje neutemeljena<br />
objašnjenja o uzrocima širenja i<br />
štetama nastalih šumskim požarima.<br />
U dijelu članka, autor se pita »Zašto je<br />
toliko izgorjelo?« Kaže da nije poželjno biti<br />
general poslije bitke, ne želeći analizirati<br />
katastrofalne požare tijekom proteklog<br />
ljeta, ali se ipak upustio u uopćena razmišljanja,<br />
bolje rečeno naglabanja o uzrocima<br />
i širenju požara. U ulozi generala izabrao<br />
je protivnike alepski bor i šumarsku<br />
struku, pokušavajući na njih prenijeti tuđe<br />
grijehe i propuste, pa čak i svu krivnju za<br />
učinjenu štetu od požara.<br />
Temeljni pravac napada bili su mu<br />
šumarski stručnjaci, pa u tekstu tako stručnjake<br />
stavlja u navodne znakove, što po<br />
mojoj prosudbi, glasilu Hrvatskog lovačkog<br />
saveza ne služi na čast.<br />
28 / Časopis Hrvatske šume<br />
Područje, kojem autor jednostrano<br />
prilazi, zaključuje se da mu je posve strano,<br />
pa nije ni čudno stoje u raščlambi uzroka<br />
i posljedica požara propustio bitne<br />
ekološke osobine tog područja. Za njega<br />
ništa ne znače klimatske, geološke i<br />
pedološke značajke eumediterana, koji<br />
uvjetuju biljni sastav. Zasigurno nije mu<br />
poznata povijesna geneza dalmatinskog<br />
krša i povijesne istine koje su pučanstvu<br />
tog područja zagorčavale i onako težak<br />
život.<br />
Povijesna sudbina tih krajeva bila je da<br />
su im tuđinski osvajači uzimali sve vrijedno,<br />
pa i ondašnje najvrjednije bogatstvo -<br />
šume. Narod vezan uz zemlju, zaostao i<br />
prepušten sebi, tjeran nuždom zasnivao je<br />
svoju krutu egzistenciju baš na postupnom<br />
uništavanju šume prekomjernim krčenjem<br />
radi osvajanja novih obradivih površina i<br />
pašarenjem radi vlastite prehrane i namirenja<br />
potreba svojih feudalnih gospodara.<br />
Kako se taj proces uništavanja šume<br />
odvijao na kraškom tlu, njegove su posljedice<br />
postale katastrofalne. Zbog geoloških<br />
značajki krša, moćnih bujica, orkanskog<br />
vjetra i žarkog dalmatinskog sunca,<br />
prvo je nastupila degradacija šume, a onda<br />
i degradacija tla sa svim svojim posljedicama.<br />
Šuma nije bila više u stanju suprotstaviti<br />
se tim prirodnim silama.<br />
Daje nekada Dalmacija bila pokrivena<br />
bujnim šumama, o tome svjedoče današnji<br />
degradirani oblici tih nekadašnjih šuma:<br />
makije, šikare i kamenjari koji daju posebnu<br />
fizionomiju tom području.<br />
Čovjek je vezao svoju sudbinu za te<br />
prostore i morao je zaustaviti kotač daljnje<br />
degradacije šuma i staništa. Nužno je bilo<br />
uspostaviti ravnotežu koja je zahtijevala<br />
mobilizaciju velikih materijalnih sredstava.<br />
Prvi zahvati su počeli zaštitom preostalih<br />
šumskih površina, a prije više od<br />
stotinu godina i pošumljavanjem sadnicama<br />
pionirskih vrsta borova. Zapaženije<br />
pošumljene površine jesu uz gornje tokove<br />
bujica i uz gradska naselja. U priobalnim<br />
i otočnim područjima pošumljavalo<br />
se uglavnom alepskim borom, a nešto<br />
manje čempresom, pinjolom i primorskim<br />
borom. U višim predjelima i u zagorskom<br />
dijelu Dalmacije, pošumljavalo<br />
se crnim borom. Zadaća pošumljavanja<br />
jest zaustaviti dcgradacijske tokove i stvoriti<br />
uvjete za sukcesiju autohtonih listača<br />
te stvaranje ostalih izravnih i neizravnih<br />
koristi od šume. To su šumske vrste, a<br />
posebice alepski bor koji svojim biološko<br />
ekološkim osobinama mogu preuzeti<br />
funkciju revitalizacije krša.<br />
Alepski je bor kserofitna vrsta koja<br />
dobro podnosi kserotermna staništa eumediteranske<br />
zone. To je vrsta koja producira<br />
veliku biomasu i popravlja staništa i<br />
stvara uvjete za sukcesiju drugih šumskih<br />
vrsta. S alepskim borom se živjelo preko<br />
stotinu godina, i to je šumska vrsta koja na