Foto i video - PC Chip

Open source 

Windows pod 

Linuxom 

Hardverski test 

Hlađenje računala 

ITtainment 

Alternativni izvori 

energije 

Tema broja 

Foto i video 

Internet 

E-ljetovanje 2.0 

Uz svaki broj 

dvoslojni dvd 

8gb 

magazin s 

najviše sadržaja 

broj 146/147, srpanj/kolovoz 07. cijena 35kn | bih 11km | slo €5 | srbija 250rsd

Impressum+info 

Uredništvo 

glavni urednik 

Dario Sušanj > dario@pcchip.hr 

zamjenik glavnog urednika 

Vlatko Jurić-Kokić > vlatko@pcchip.hr 

izvršni urednici 

Dražen Jurman > drazen@pcchip.hr 

Damir Šohar > damir.sohar@pcchip.hr 

urednički kolegij 

Vedran Ico Ivangić > ico@pcchip.hr 

Vlatko Jurić-Kokić > vlatko@pcchip.hr 

Dražen Jurman > drazen@pcchip.hr 

Boris Ličina Borja > boris@pcchip.hr 

Gordan Orlić > gordan@pcchip.hr 

Sanja Radović > sanja@pcchip.hr 

Jasmin Redžepagić > jasmin@pcchip.hr 

Dario Sušanj > dario@pcchip.hr 

Vesna Stanković Benak > vesna@pcchip.hr 

Damir Šohar > sox@pcchip.hr 

Branko Špoljarić Barney > barney@pcchip.hr 

Ante Vukorepa > ante@pcchip.hr 

fotograf 

Ognjen Maravić > ogi@pcchip.hr 

stalni suradnici 

Ana Đorđević, Miroslav Benak, Ivan Capan, 

Sead Džubur, Ivan Golić, Dubravko Grakalić, 

Tomislav Jagušt, Hrvoje Jurman, Boris Kretorić, 

Predrag Kurtović, Vladimir Mrvoš, Dean 

Narandžić, Tomislav Ocvirek, Ana Penović, 

Tomislav Perić, Ivo Rađa, Nikola Ratković, 

Tomo Sombolac, Mario Solčić, Ante Vukorepa 

lektorica 

Ana Đorđević > ana.d@pcchip.hr 

operativni tajnik 

Nenad Kubat > nenad.kubat@pcchip.hr 

Ispitni centar Pc Chipa 

voditelj laboratorija 

Jasmin Redžepagić > jasmin@pcchip.hr 

zamjenik voditelja 

Slaven Pintarić > slaven.pintaric@pcchip.hr 

ispitni tim 

Dean Narandžić, Branko Špoljarić Barney, 

Ante Vukorepa 

Grafički studio 

voditelj grafičkog studija 

Vedran Ico Ivangić > ico@pcchip.hr 

grafička priprema 

Nikša Kuzmić > niksa@pcchip.hr 

Damir Pogačić > pogy@pcchip.hr 

Pc Chip web 

urednik 

Boris Ličina Borja > boris@pcchip.hr 

Izdavač 

A1 Video d.o.o. 

Cvijete Zuzorić 25, 10000 Zagreb 

telefon i faks (01) 6117-355 

matični broj: 1148389 

žiro račun: 2412006-1100061977 

devizni račun: Erste&Steiermarkische Bank 

d.d. Croatia 

A1 Video d.o.o. 700 100 - 1148389 

swift: ESBCHR22 ISSN: 1331 - 0542 

direktor 

Žarko Milić > zarko.m@pcchip.hr 

tajnica 

Željka Komuš Sokač > zeljka@pcchip.hr 

Kako ocjenjujemo hardver i softver? 

U testovima hardvera i softvera svaki uređaj dobiva tri ocjene: ocjenu za karakteristike, 

performanse, te ukupnu ocjenu, pri čemu je svaka ocjena od 1 do 10. Oc jena za karakteristike 

pokazuje koliko tehničkih mogućnosti proizvod, prema spe cifikacijama, podržava, 

odnosno koliko softver ima mogućnosti; ta ocjena reflektira koliko smo proizvodom bili 

zadovoljni u pogledu raspoloživih mogućnosti. Nedostatak bodova znači da uređaj ili 

softver ne posjeduju tehničke karakteristike ili opcije koje bismo na njima željeli vidjeti 

i za koje smatramo da bi znatno unaprijedile funkcionalnost proizvoda. Ocjena za performanse 

pokazuje koliko smo zadovoljni ponašanjem uređaja ili softvera u radu, to jest 

koliko se proizvod pokazao dobrim u praktičnom, svakodnev nom radu. Ocjena odražava 

kako je uređaj radio, jesu li podržane funkcije radile besprijekorno ili je u radu bilo određenih 

poteškoća. Ukupna ocjena predstavlja aritmetičku sredinu ocjene za karakteristike 

i ocjene za performanse, te predstavlja naš ukupni dojam o konkretnom proizvodu. 

Kako ocjenjujemo igre? 

Svaka igra ima tri ocjene po segmentima: grafika (ocjena kvalitete grafike, animacije i 

svih popratnih grafičkih sadržaja), zvuk (ocjena kvalitete i dojmljivosti zvuka) i igrivost 

(ocjena koja pokazuje koliko ćete igru, zapravo, željeti igrati). Svaka od tri osnovne 

ocjene nosi između 1 i 10 bodova. Ukupna se ocjena računa po formuli u kojoj osnovne 

ocjene imaju različite težine. Igrivost nosi težinu 7, grafika 3, a zvuk 2. Množenjem pojedinih 

osnovnih ocjena i njihovih težina, te dijeljenjem s faktorom 12, dobiva se konačna, 

ukupna ocjena igre u postocima. 

Napomena! 

Uredništvo ocjenjuje proizvode i donosi preporuke i zaključke na temelju provedenih 

testova, objektivnih činjenica i subjektivnih dojmova o pojedinim proizvodima. 

Preporuka, pohvala ili nagrada koju uredništvo dodijeli bilo kojem proizvodu, softverskom 

ili hardverskom, ne sadrži nikakva konačna jamstva niti se uredništvo magazina 

može smatrati odgovornim za bilo kakve posljedice takve odluke. 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/impressum+info 

Marketing 

direktor marketinga 

Robert Maleković > robert.m@pcchip.hr 

marketing 

Diana M. Funduk > marketing@pcchip.hr 

izrada fotolita i tisak 

Vizualni identitet 

Zoran Đukić > www.zorandukic.com 

Redakcija koristi Olympusov Esystem 

fotoapara t i opremu. 

Uredništvo je zašti-ćeno od 

napada viru sa i crva pomoću 

NOD32 anti virusnog softvera. 

Uredništvo koristi komunikacijsku 

opremu tvrtke Avaya. 

Testna računala ustupio je 

Microline. 

Sva autorska prava magazina pc chip zakonom 

su zaštiće na. Pre tisak, umnožavanje ili prenošenje 

tekstova, grafike i slikovnog ma te rijala 

u cijel o sti ili djelomično nije dopušteno bez 

suglasnosti izdavača. 

Sve cijene navedene u časopisu izražene su 

s uračunatim po rezom na dodanu vrijednost, 

osim cijena na inozemnom tržiš tu, te ako u 

tekstu nije navedeno drugačije. Uredništvo maga 

zina ne odgovara za istinitost cijena. Cijene 

su naveli sami dobavljači proizvoda u trenutku 

testiranja. Molimo da cijene prilikom kupnje 

provjerite kod odgovarajućih tvrtki. 

Kako tumačiti posebne oznake i nagrade uredništva? 

Uredništvo na temelju provedenih testova i stečenih dojmova 

preporučuje proizvod koji je zaslužio ovu oznaku. 

Preporuka se dodjeljuje u pojedinačnim testovima 

proizvoda. 

Proizvod koji se na temelju provedenih testova i stečenih 

dojmova pokazao najboljim na usporednom testu među 

svim testiranim proizvodima. 

Proizvod koji je na usporednom testu na temelju provedenih 

testova i omjera cijene i mogućnosti uredništvo 

odabralo najboljim uređajem za kupnju u trenutku 

provođenja usporednog testa. 

Najbolja od novih ili redizajniranih web stranica koju 

je uredništvo pregledalo u mjesec dana, koja se bira na 

temelju subjektivnih dojmova uredništva, te udovoljavanja 

tehničkim i dizajnerskim zahtjevima. 

Najbolja igra koju je uredništvo igralo u mjesec dana. 

Odabir igre mjeseca temelji se na ukupnom dojmu o igri, 

te se ne mora nužno podudarati s najbolje ocijenjenom 

igrom u pojedinom broju magazina. 

Prikazani softver nalazi se na DVD-u koji prati magazin. 

Detaljnije informacije o pokretanju i korištenju DVD-a, 

te pojedinom softveru, potražite na stranici 8. 

005

006 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/sadržaj 

tema_broja > 

066 Videokamere i fotoaparati 

hardver > 

020 HTC Advantage 

021 HP iPAQ 514 Voice Messenger 

021 Pirelli Discus DP-L10 

022 ATI Radeon HD 2600XT 

023 ViewSonic V212-001 

025 Corsair Flash Survivor GT 

025 Gigabyte GeForce 8800 Ultra 

027 Intel Bearlake P35 

028 nVidia GeForce 8600 GTS 

030 Intel Pentium Dual Core E2140 

032 Asus EN8800GTS 640 MB 

032 Gigabyte Radeon HD 2900XT 

033 Logitech G25 

033 SmartVision W9006S-D 

034 Eizo 2111W 

034 Mushkin 2GB KIT DC Mushkin PC2-8500 

035 OCZ DDR2 PC2-9200 Reaper HPC Edition 

035 Hitachi HDS721010KLA330 

036 Lite-ON LH-20A1P 

036 Mirai DTL-642E500 

037 NEC WT615G 

037 NEC NP40G 

038 Intel 8-Core Media Creation PC 

039 Dodatna oprema za računala 

softver > 

051 Power Director 6 

053 Pixel Image Editor 1.0 Beta 6 

055 Mozilla Thunderbird 2.0.0.0 

056 WinSCP 4.0.2 (beta) 

058 VMware Workstation 6.0 

061 Spyware Doctor 5 

063 Cheetah DVD Burner 2.1 

usporedni_testovi > 

040 Hlađenje računala 

internet_mobilnost > 

110 Turizam na Webu 

113 Broadband u Hrvata 

118 Evolucija mobilnih Windowsa 

121 web.hr 

open_source > 

040 

Sve elektroničke 

komponente, a 

posebno procesori, 

u svojem radu 

stvaraju i toplinu 

koju radi pouzdanog 

i stabilnog rada 

treba što efikasnije 

odvoditi. 

066 

Unatoč tome što digitalna era kućnog videa u gotovo istom obliku traje već godinama, kamere 

su se posljednjih godina prilično promijenile. Digitalni fotoaparati su se, pak, konačno suočili s 

megapikselnim zidom i okrenuli nekim drugim razvojnim pravcima 

122 Windows softver na Linux računalu 

124 Debian 4.0 i (K)Ubuntu 7.04 

128 Podešavanje GRUB-a 

130 Window manageri 110 

Sve je veći broj rezervacija ljetnih aranžmana preko Interneta, pa 

možemo reći da u Hrvatskoj i svijetu cvjeta e-turizam. Osim klasičnih 

online turističkih agencija sve veću ulogu u tom području igraju i 

posebni siteovi, sa sve više elemenata Weba 2.0, na kojima putnici i 

turisti sami razmjenjuju svoja osobna iskustva

142 

U Hrvatskoj se pojavljuje sve više tehnoloških 

i internetskih projekata iza kojih stoji odlična 

ideja, ali je nedostatak novca najveća prepreka 

njihovoj realizaciji. Upravo zato postoje 

fondovi rizičnog kapitala, a jedan takav novi 

fond predstavljamo u ovom razgovoru 

Popis oglašivača 

Algebra 115 

Amis telekom 31 

ASRock 80 

Credos 45 

DCM 146 

D-Link 52 

Elektromagic 92 

Elmaž 135 

Epson 120 

Eurotrade 82 

Formel 2-3 

Fujitsu Siemens 77 

Hifi Centar 92 

HP 113 

HrOUG 74 

Hrvatska poštanska 

banka 4 

Iskon 88 

J&J 168, 195 

Kodeks 194 

Končar-INEM 172 

Konica Minolta 10 

180 

Zajednički rad u timovima zahtijeva interakciju 

članova čak i ako su geografski 

udaljeni. Ako pri tome rade na dokumentima 

koje treba međusobno usklađivati, nužno 

je imati kvalitetan alat za zajednički rad te 

razmjenu dokumenata i drugih informacija. 

Groove, pridošlica u novi Office, nudi upravo 

spomenute mogućnosti 

KSU 43, 59 

Kvark 71, 163 

Lenovo 64 

LG Electronics 

26, 126 

Lost 50 

M San 107 

Makro Mikro 172 

Microline 29, 102 

M-Ros 129, 131 

Navigo 17 

134 

Naša ovisnost 

o nafti i ostalim 

fosilnim gorivima 

vidljiva je na 

svakom koraku, 

a neke zemlje 

zbog toga vode 

i ratove. Oni su 

uzaludni, jer 

fosilnih goriva 

ima za još stotinjak 

godina 

Nort 21 

Olympus 47 

Optima Telekom 90 

Philips 15 

Podravka 18 

Proaxis 104 

Radio 042 182 

Radio 052 125 

Radio 057 182 

Radio 101 174 

Radio Brod 182 

ittainment > 

134 Obnovljivi i ekološki izvori energije 

137 Teorija zavjere 

140 Dizajn 

141 Clarkeova putanja 

poslovni_prilog > 

142 Intervju: Jonathan Cooper, Poteza 

igre > 

164 vijesti i najave 

166 SHReK the THiRD 

167 Whirlwind Over Vietnam 

169 Virtual Skipper 5: 32nd America’s Cup 

170 Spider-Man 3 

171 Sterling’s Gift 

173 Warpath 

175 Dawn of Magic 

helpdesk > 

176 Pitanja i odgovori 

180 Groove - pridošlica za povezivanje 

183 Preuzimanje videa s YouTubea 

185 Konverter SmartVid 

186 Pet nezaobilaznih savjeta za pomoć 

helpdesku 

188 Outlook s RSS-om 

190 Dijeljenje bookmarka među web 

preglednicima 

stalni_sadržaj > 

008 pisma čitatelja 

009 pc chick 

010 vijesti 

147 žute stranice 

192 sadržaj DVD-a 

Radio Jadranka 182 

Radio Ritam 182 

Radio Trogir 182 

Radio Slavonija 182 

Radio Šibenik 182 

RBA 20 

Recro 178 

Senso 196 

Sorm 62 

Supra Net Projekt 

133, 144 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/sadržaj 

Tehnomobil 184 

Telebit 184 

T-Mobile 54 

Vipnet 96 

Visoka škola za 

informacijske 

tehnologije 139 

Zel-cos 57 

007

Pioniri maleni 

Jesam li ja prolupala ili se svijet toliko promijenio u tako kratkom roku da samo popis svih promjena 

koje mi iz prve padaju na pamet zauzima čitavu ovu stranicu? Rekapitulacija na kraju ove školske 

godine ukazala je na divljačko remećenje ne tako nam davne svakodnevice 

piše > Sanja Radović 

Kad sam bila mala pionirka (tehnički, to još 

uvijek jesam), govorili su mi kako, što si stariji, 

vrijeme sve brže leti. Prošle su, vjerovali ili 

ne, već četiri godine otkako me Borja doveo 

u redakciju pc chipa, ponajprije zbog toga što 

smo mnoge noći zajedno otplesali, ali i zato što 

je volio moj - tada još pc chipom neiskvaren 

- stil pisanja. Prošlo je jednako toliko otkako se 

družimo na ovoj stranici, jer sam ovu kolumnu 

dobila odmah čim sam došla - pogađate, ne 

samo zato što je bila sasvim drugačija od svih 

sadržaja ovog magazina, već i zato jer sam ju 

nazvala "pc chick" te time oduševila Bojana, našeg 

tadašnjeg direktora izdanja. Vjerojatno se 

sada i neki od vas križaju "zar već toliko dugo", 

jer od tih se dana svijet potpuno promijenio. 

Sjećam se, i Borja i ja smo tada iznad svojih 

stolova ponosno selotejpom za zid zalijepili 

svoje teškom mukom stečene certifikate iliti 

potvrde da je i naše ime otišlo u svemir. Imali 

smo male 14-inčne monitore i prljava računala 

ispod stola, vezu koja je za to doba bila sjajna, 

ali torrenti na njoj nisu imali nikakva smisla (a i 

Jasmin nam nije dao da poduzimamo protuzakonite 

akcije, iako smo se mi žustro za to borili), 

ofucani zeleni tapison ispod bosih nogu - ne 

zato što nismo imali cipela, već zato što smo 

uživali raditi bosi, sasvim novi dizajn pc chipa, 

na koji je Borja bio posebno ponosan, tulum 

za 100. broj, s crvenim tepihom i ilegalnim vatrometom 

iznad Jaruna, na kojem je DJ Badass 

puštao svoju sjajnu glazbu s jednog od prvih 

iPoda u Hrvata - što je bilo beskrajno cool. Imali 

smo i božićne domjenke sa šefovima, na račun 

firme... Bila su to lijepa vremena - čak i kad se 

sjetim da je nas troje polizalo 750 poštanskih 

maraka i lijepilo ih na pozivnice za spomenuti 

tulum (nismo mogli normalno govoriti danima, 

samo smo se smijali). 

Danas - danas je sve drugačije. Više ne 

smijemo lijepiti po zidovima (ofarbani su), 

umjesto da šaljemo svoja imena u svemir traže 

se volonteri za eksperimentalnu misiju na Mars, 

ne šećemo bosi jer više u redakciji nema tapisona, 

imamo elegantne monitore od kojih ne 

osljepljujemo, svatko od nas ima po par iPoda, 

a vatrometa, tuluma i domjenaka sjećamo se 

s nostalgijom. OK, imamo novi dizajn, bilo 

“Svijet je otišao k vragu. 

Vidimo se na zadnjem 

evakuacijskom brodu za 

Mars. Ili barem na probnoj 

misiji. Zaustavite Zemlju, 

silazim!” 

je i vrijeme, pa čak i novog dizajnera - koji je 

toliko mlad da, vjerujem, nije niti bio primljen 

u pionire. 

Mi smo vojska prava 

I, da, odnos svijeta prema tehnologiji se promijenio. 

Moji roditelji surfaju Internetom, moj 

stari snima filmove i montira ih pomoću Premiera, 

najnormalnije je s "velikim direktorima" hrvatskih 

firmi komunicirati e-mailom (da, znam 

da vam se čini nemoguće, ali prije samo četiri 

godine telefon je bio car, a faks najomraženija 

mašina u našoj redakciji), mobiteli imaju hard 

diskove i kamere, svekoliko pučanstvo ima širokopojasni 

pristup Internetu - a 

sve zahvaljujući sisatoj plavuši, 

između ostalog; imamo čak i 

video on demand, o kojem je 

Negroponte ne tako davno 

pisao kao o osmom svjetskom 

čudu. Telefonija je na IP 

protokolu, imamo gomilu operatera 

- da nam se čini kako imamo izbor, no 

stvarnost je još uvijek mrvicu drugačija; 

stanovnici susjedne BiH zavide nam na 

našim brzim i "jeftinim" vezama. Iskon je 

dio T-Coma. Koji se tada zvao HT. Damir 

Sabol se penzionirao (blago njemu, 

Mauricijus je divan u ovo doba godine). 

YouTube se sprda s našim političarima. 

Blogeri uživaju poštovanje javnosti. 

Na Dnevniku se prikazuju amaterske 

snimke "vijesti". Ja sam pod stresom i 

povremeno meditiram (ne pomaže) 

umjesto da više plešem. Borja se 

otisnuo u nove avanture, kaže da ima 

plan B. Bojan je odavno otišao u T-Com. 

Jasmin nam je dozvolio torrente. 

Svijet je otišao k vragu! 

Samo je Barney konstanta, čvrst i postojan 

poput stijene, stoji na braniku redakcije i rado 

priča o računalima 70-ih. 

Svakog dana rastemo 

Mi pioniri ovakve rekapitulacije radimo na 

kraju školske godine, umjesto na kraju one 

(neprirodne) kalendarske. Znamo da je sad 

pravo vrijeme za to, kad smo sluđeni vrućinom 

i kad nam je toliko svega dosta da samo jedan 

duži godišnji odmor može isprati gorčinu lipnja. 

I znamo da ćemo se vratiti preporođeni, da 

ćemo tijekom tih nekoliko tjedana zaboraviti 

sve nepravde koje nas tište i da ćemo se vratiti 

u naizgled svježu i novu situaciju, orni i puni 

snage za nove pobjede. 

Ako vrijeme zaista juri sve brže, na što će 

svijet sličiti na kraju naredne četveroljetke? 

Hoćemo li već i mi posjetiti orbitu, biti spojeni 

na Net telepatski, nositi GPS implantate i više 

nikad ne morati objašnjavati prijateljima gdje 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/pc_chick 

stanujemo, gledati pravi reality TV preko Google 

Mapsa; hoće li Joost do tada umiroviti naš 

grozni TV program i hoće li mi oni mali zeleni 

koje oduvijek priželjkujem upoznati napokon 

sletjeti u dvorište? Kako će se tada zvati pc chip 

kad računalo bude jedno s kućom i s njezinim 

vlasnikom, a kratica PC bude značila samo 

"prodajni centar"? 

Kako bilo, do vremena kad ostarimo, sve što 

možemo zamisliti već će se dogoditi, a vizija 

budućnosti će biti nešto sada nepojmljivo. Znat 

ćemo i da su svi proroci bili u krivu kad su pričali 

o smaku svijeta 2012. ili neke druge godine. 

A možda su, tko zna, bili i u pravu, no do tada 

imamo još jednu četveroljetku na raspolaganju. 

Vidimo se na Marsu! 

009

010 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/vijesti 

James Bond u kreaciji Dijane Kaćanski Mrvoš 

Inovativna laptop-jakna modne inovatorice Dijane Kaćanski Mrvoš osvojila je zlatnu medalju na 

međunarodnom sajmu inovacija INOVA 2006, a jedan od članova žirija bio je Kane Kramer, direktor 

Britanskog sajma inovacija u Londonu, inače izumitelj MP3 playera 

Pojavom novih brojnih prijenosnih ICT uređaja 

poput mobitela, MP3 playera, prijenosnih računala, 

BlackBerryja i sličnih uređaja, džepovi 

običnih korisnika postali su premali da bi sve to 

stalo u njih. Istina, brojne torbice za mobitele 

i BlackBerry uređaje te trakice za nošenje oko 

vrata postoje kao rješenje, ali ostao je problem 

laptopa kao najraširenijeg sredstva mobilnog 

komuniciranja. Torbe su se pojavile kao logično 

rješenje, ali skrivaju i brojne opasnosti. Ne samo 

da ste na meti kradljivaca zbog dragocjenog tereta, 

već ih i njihovi vlasnici često znaju izgubiti ili 

još češće zaboraviti. Gubitak laptopa predstavlja 

pravu noćnu moru za njegova vlasnika ne samo 

zbog materijalnog gubitka, već i zbog činjenice 

da je izgubio sve informacije u osobnom pokretnom 

uredu. Kada laptop izgubi poslovni čovjek 

s podacima vezanim za njegovo poslovanje, to 

za njega može biti tragedija, pa se može postaviti 

pitanje kako se može nazvati situacija kada 

pripadnik obavještajne službe izgubi svoj laptop. 

Da to nije rijedak slučaj govore podaci da su svoja 

prijenosna računala gubili i tajni agenti britanske 

obavještajne službe MI5 i obavještajci MI6. Neki 

od razloga bili su banalni. Tako se jedan od njih 

napio i ostavio računalo u nekakvom baru. U 

doba kada je najvažnije oruđe novih špijunskih 

ratova računalo, izgubiti jedno ravno je predavanju 

superpovjerljive tajne u ruke neprijatelja. 

Rješenje za te osobe mogla bi biti najnovija 

inovacija modne inovatorice Dijane Kaćanski 

Oživljen Stari Rim 

Rekonstrukcija na Webu 

Želite li osjetiti duh Starog Rima, onakvog 

kakav je postojao prije dva tisućljeća dok je vrijedilo 

geslo “Svi putovi vode u Rim”, utipkajte 

u svoj browser www.romereborn.virginia. 

edu i moći ćete uživati u virtualnom modelu 

nekadašnjeg centra svijeta. 

Ovaj model nazvan Rome Reborn predstavljen 

je 11. lipnja i prikazuje grad iz 320. godine 

kada je njime vladao car Konstantin i kada je 

u njemu živjelo milijun stanovnika. Za ovaj 

virtualni pothvat zaslužna je ekipa sa Sveučilišta 

Virginia na čelu s Bernardom Frischerom. Prema 

njegovim riječima, ovo će najviše koristiti 

stanovnicima Rima i brojnim turistima koji će 

pri razgledavanju Rima osim sadašnjih građevina 

moći vidjeti kako su te građevine izgledale 

nekoć, odnosno koje su građevine prije skoro 

dvije tisuće godina bile na tim mjestima. h.j. 

Mrvoš. Njezin izum “Jakna s našivenom naprtnjačom” 

odnosi se na jaknu s našivenom naprtnjačom 

koja se može koristiti, u slučaju potrebe, za 

nošenje prijenosnog računala ili osobnih stvari. 

Na tijelo jakne našivena je naprtnjača koja ima 

poklopac. Oblik same naprtnjače ovisi o dizajnu 

jakne, njezinoj namjeni i predviđenoj količini 

predmeta koji trebaju stati u naprtnjaču. Modna 

inovatorica Dijana Kaćanski Mrvoš radi kao 

urednica i modna kolumnistica. Njezin izum 

“Jakna s našivenom naprtnjačom” za sada je 

izrađen kao prototip u dva primjerka u modnoj 

kući Kerver iz Rijeke. Na međunarodnoj izložbi 

inovaciji INOVA jakna je osvojila zlatnu medalju. 

Zanimljivo je da joj je zlatnu medalju dodijelio 

Pojedina će lokalna tržišta pokrivati kompanije 

članice ComTrade Grupe, pa će tako za 

sve operacije vezane za Acerove monitore na 

hrvatskom tržištu biti zadužena tvrtka New 

Technology sa sjedištem u Zagrebu. Tvrtke u 

vlasništvu ComTradea koje će na lokalnim tržištima 

nuditi monitore su New Technology, NT 

CHS (BiH), CT Computers (Srbija) i TradeCom 

(CG). Za Hrvatsku će biti zadužena tvrtka New 

Technology, a u ponudi će se za početak naći tri 

od ukupno šest linija Acerovih LCD monitora 

- Value Line, Office Line i Ferrari Series. 

Acer je, prema trenutnim rezultatima za prvi 

kvartal 2007. godine, treći po veličini proizvođač 

računala na svijetu, a svojim je LCD monitorima 

već osvojio brojna svjetska tržišta. Tako 

je s udjelom od čak 22,3 posto u posljednjem 

kvartalu 2006. godine Acer uvjerljivo broj jedan 

na zapadnoeuropskom tržištu. Tržišni je lider u 

Švicarskoj, Italiji, Danskoj, Španjolskoj, Francu- 

Predsjednik 

Mesić i Dijana 

Kaćanski Mrvoš 

žiri čiji su članovi bili i Kane Kramer, direktor 

Britanskog sajma inovacija u Londonu, izumitelj 

MP3 playera, kao i David Wardell, najpoznatiji 

međunarodni sudac za inovacijskim natjecanjima 

koji je inače predsjednik ocjenjivačkih sudova 

najvećih izložbi inovacija u svijetu. 

S modnom markom Kerver iz Rijeke u tijeku 

je realizacija nekoliko prototipova jakne, a jedan 

od prototipova poklonjen je predsjedniku RH 

Stjepanu Mesiću za vrijeme njegova posjeta 

sajmu INOVA 2006. Za jaknu je već pokazan 

znatan interes i van granica naše zemlje, a “laptop 

jakna” jedan je od kandidata za “reprezentaciju” 

izuma iz Hrvatske na Britanskom sajmu inovacija 

u Londonu. r.i. 

Tvrtka ComTrade Group postala 

ekskluzivni regionalni distributer 

Ekskluzivni distributer Acerovih LCD monitora za Sloveniju, 

Hrvatsku, BiH, Srbiju te Crnu Goru 

skoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj, dok 

je na tržištima Istočne Europe u velikom zamahu. 

Povećani su tržišni udjeli u svim zemljama istočnoeuropske 

regije te se očekuje da i tu zauzme 

vodeću poziciju. Svi Acerovi LCD monitori imaju 

trogodišnju garanciju i certificirani su za korištenje 

s Windows Vistom. r.i. 

Acerovi monitori u regiji

IN2 i IGEA strateškim povezivanjem ojačali poziciju na 

hrvatskom i međunarodnim tržištima 

Tvrtka IN2, stekla je većinski udio u varaždinskoj softverskoj tvrtki IGEA 

Tvrtka IGEA javnosti je poznata kroz uspostavu 

elektroničkih servisa kao što su e-izvadak iz 

gruntovnice, e-katastar i e-obrtni registar. S druge 

strane, IN2 je izradio i implementirao sudski 

registar trgovačkih društava, koji čini okosnicu javnosti 

poznatog i uspješnog servisa HITRO.HR, 

te čitav niz važnih softverskih rješenja za tijela 

državne uprave, od kojih se po svojem opsegu i 

složenosti ističe informacijski sustav Hrvatskog 

zavoda za zapošljavanje. Ovim strateškim povezivanjem 

IN2 je ojačao svoju ukupnu prisutnost u 

javnom sektoru te povećao svoju konkurentnost 

pri sudjelovanju na domaćim i međunarodnim IT 

natječajima u ovom tržišnom segmentu. 

IN2 grupu trenutno čini pet tvrtki koje su 

međusobno vlasnički povezane. Matična, ujedno 

i najveća, tvrtka je IN2 Zagreb, dok su ostala 

poduzeća regionalno razmještena u Kopru, Sarajevu 

i Beogradu. Peta tvrtka je INsig2 u Zagrebu 

i specifična je po tome što se bavi softverom za 

integralnu sigurnost. 

e-Otoci 

Radi se o iznosu od 36.388.263,76 kuna koji će 

se razdijeliti na poticaje za razvoj širokopojasne 

mreže na područjima posebne državne skrbi i 

brdsko-planinskim područjima te za realizaciju 

projekta e-Otoci. 

“Vlada RH odlučila je financijski podržati 

razvoj širokopojasne infrastrukture na 

područjima gdje se to još nije dogodilo samim 

razvojem tržišta”, izjavio je to državni tajnik 

Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku na 

predstavljanju projekta e-Otoci u Središnjem 

državnom uredu za e-Hrvatsku. Projektom 

e-Otoci do početka sljedeće školske godine u 

širokopojasnu mrežu povezat će se dvadeset 

škola na otocima oko Zadra, Šibenika, Trogira 

i Dubrovnika s matičnim školama na kopnu. Po 

Kupnjom 70 posto udjela u IGEA-i IN2 ju je 

uključio u grupaciju kao šestu tvrtku, čime je 

svoju ukupnu ponudu obogatio s 22 kvalitetna 

i iskusna stručnjaka, osobito u segmentu 

prostornih informacijskih sustava i primjene GIS 

tehnologija. 

“Temeljna značajka naše strategije je daljnji 

ubrzani rast u funkciji povećanja naše opće 

konkurentnosti na, prije svega, regionalnom, ali 

i globalnom tržištu kojem ćemo, približavanjem 

Hrvatske Europskoj uniji, iz dana u dan sve 

više biti izloženi. Takvu strategiju ne možemo 

ostvariti samo organskim rastom, već i preuzimanjem 

drugih tvrtki u Hrvatskoj i regiji. Ova 

akvizicija je zato za nas veliki korak i na neki način 

doživljavam je kao potvrdu ispravnosti našeg 

dosadašnjeg rada”, istaknuo je Ante Mandić, 

direktor IN2. 

Sjedište tvrtke ostaje u Varaždinu, jer kroz nju 

IN2 želi pojačati svoju prisutnost u ovom dijelu 

Hrvatske. IGEA-om će odsad, s mjesta pred- 

U cilju provedbe programa e-Hrvatska 2007 Vlada RH odlučila je 

poticati razvoj širokopojasne infrastrukture na područjima gdje 

ne postoji dostatan interes pružatelja telekomunikacijskih usluga 

Broadband otoci 

završetku projekta učenicima na otocima bit će 

dostupna najmodernija informatička rješenja 

uz pomoć kojih će bez problema moći pratiti 

nastavu. “U bližoj budućnosti planiramo spojiti 

i sve ostale naseljene otoke čime ćemo stvoriti 

pravu mrežu otoka. Tehnologijom premošćujemo 

more, spajamo kopno i otoke, brže nego na 

ijedan drugi način, a to će nas zajedno sa svim 

ostalim što radimo u sklopu e-Hrvatske zaista 

uvesti u umreženo društvo znanja”, završio je 

Kovačić. 

Planirana vrijednost projekta e-Otoci je 16,6 

milijuna kuna (+ PDV) i za njegovu realizaciju 

uskoro će biti raspisan javni natječaj. U projektu 

osim Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku 

sudjeluju Ministarstvo mora, turizma, prometa 

i razvitka, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i 

športa, Hrvatska agencija za telekomunikacije 

te Hrvatska akademska i istraživačka mreža 

CARNet. Sustav je uspješno testiran od strane 

Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa koje 

je ranije zajedno s Hrvatskom akademskom i 

istraživačkom mrežom CARNet uspostavilo sustav 

daljinskog podučavanja između Područne 

škole Drvenik Veliki i Osnovne škole Majstora 

Radovana u Trogiru. 

Drugi dio poticajnih sredstava u ukupnom 

iznosu od 16.136.263,76 kuna dodjeljivat će se 

telekomunikacijskim operaterima za priključivanje 

novih korisnika na područjima posebne 

državne skrbi i brdsko-planinskim područjima. 

r.i. 


sjednice Uprave, upravljati izvršna direktorica 

IN2 Tanja Pušelj Ostroški. U poslovanju će joj 

podrška biti dosadašnji menadžment IGEA-e, 

sastavljen od vodećih ljudi tvrtke. IN2 razmatra 

mogućnost selidbe dijela svojeg razvoja na 

tu lokaciju, što bi omogućilo bližu suradnju s 

tamošnjim Fakultetom organizacije i informatike 

te aktivno sudjelovanje u razvoju potencijala 

Regije. 

“Cilj nam je da i IN2 i IGEA iz ovog strateškog 

povezivanja izvuku maksimalnu korist. U IGEA-i 

očekujemo još bolje rezultate poslovanja, uvođenje 

visokih standarda kvalitete, ujednačavanje 

metoda i tehnologije rada, bolju iskorištenost resursa 

i lakše dobivanje velikih projekata. S druge 

strane, IN2 proširuje svoju ponudu, diversificira 

svoje poslovanje te dobiva mogućnost bržeg rasta 

korištenjem nekih pogodnosti koje Varaždin 

i regija pružaju gospodarstvenicima”, izjavila je 

Tanja Pušelj Ostroški, predsjednica nove uprave 

IGEA-e. r.i. 

Predstavljen 

eSPIS, jedinstveni 

informacijski sustav za 

upravljanje sudskim 

spisima 

Predstavljen projekt 

jedinstvenog informacijskog 

sustava za upravljanje sudskim 

spisima - eSPIS 

Ivo Sanader, Branko Hrvatin i Ana Lovrin 

Projekt su predstavili predsjednik Vlade Republike 

Hrvatske dr. sc. Ivo Sanader, predsjednik 

Vrhovnog suda RH Branko Hrvatin, ministrica 

pravosuđa Ana Lovrin, predsjednik Općinskog 

suda u Puli Bruno Čohilj i Miroslav Kovačić, 

državni tajnik Središnjeg državnog ureda za 

e-Hrvatsku. 

Cilj ovog projekta je stvaranje uvjeta za bržu 

i kvalitetniju zaštitu, odnosno ostvarenje prava 

hrvatskih građana, i to kroz poboljšanu učinkovitost 

pravosuđa. eSPIS će poboljšati sposobnost 

praćenja predmeta od podneska kojim se pokreće 

postupak do zatvaranja predmeta, sposobnost 

upravljanja radnjama u predmetu i sposobnost 

upravljanja sudom. r.i. 

011

012 


Održani Dani IBM-ova softvera 

U zagrebačkom hotelu Antunović 5. i 6. lipnja održana je dvodnevna konferencija Dani IBM-ova 

softvera koja je okupila preko 200 sudionika zainteresiranih za najnovije softverske proizvode i 

poslovna rješenja u suvremenom okruženju 

Uz velik broj domaćih IBM-ovih stručnjaka na 

konferenciji je gostovalo nekoliko stručnjaka 

iz inozemstva. Jens-Uwe Fimmen iz Njemačke 

predstavio je SOA korisnička sučelja koja korisnicima 

omogućuju lakši pristup do filtriranih i 

relevantnih strukturiranih podataka smanjujući 

pritom neproduktivno vrijeme provedeno u 

pretrazi e-mail sandučića. Nikos Anagnostou iz 

švicarskog IBM-a predstavio je IBM-ov softver 

Filenet koji služi za kreiranje poslovnih procesa, 

simulaciju, analizu i nadgledanje te upravljanje 

poslovnim sadržajem. 

Filenet je jedna od brojnih tvrtki koje je IBM 

kupio u posljednje vrijeme s namjerom da učvrsti 

poziciju drugog najvećeg proizvođača softvera, 

a među nedavnim akvizicijama IBM-a su još i 

MRO, Micromuse, Vallent, Consul i DataPower. 

Najveći dio predstavljenih proizvoda spada u 

middleware, specijalizirani softver za temeljne 

elemente elektroničkog poslovanja koji 

povezuju razne sustave, poslovne procese, 

aplikacije, ljude i podatke. IBM-ova softverska 

Interaktivna 

enciklopedija svih 

živućih vrsta 

Znanost na Internetu radi još 

jedan veliki korak naprijed 

Pogledajte na www.bhl.si.edu 

Brojne znanstvene institucije u svijetu surađuju 

na stvaranju velike interaktivne Enciklopedije 

života koja će opisivati ukupno 1,8 milijuna životinjskih 

i biljnih vrsta te ostalih do danas poznatih 

oblika života. Projekt koji je službeno krenuo 

proteklog mjeseca omogućit će pristup svom 

sadašnjem znanju o zemaljskoj biološkoj različitosti 

omogućujući tako njezino bolje očuvanje. 

Stranice te enciklopedije već se mogu pregledati 

na www.bhl.si.edu. 

“Enciklopedija života ponudit će dragocjene 

i dobro organizirane informacije o biološkoj različitosti 

i njezinoj zaštiti svima, svuda i u svakom 

trenutku”, objasnio je voditelj projekta James 

Edwards. 

Trebat će približno deset godina da bi se 

popunile stranice koje će sadržavati sve živuće 

vrste znanstveno katalogizirane unazad 250 

godina. d.j. 

Preko 200 sudionika posjetilo Dane IBM softvera 

ponuda obuhvaća pet obitelji softverskih proizvoda 

koje su predstavljene na konferenciji. Te 

obitelji su WebSphere, Tivoli, Lotus, Raional 

Management i Infomation Management. 

“Uslužno orijentirana arhitektura (SOA 

- Service Oriented Architecture) je informatički 

arhitekturni stil, nov način pisanja aplikacija 

Tko su hrvatski surferi? 

Ima nas skoro milijun, i to podjednako muškaraca i žena 

Po istraživanju gemiusAudience, koje je nedavno 

na 70 hrvatskih web stranica provela tvrtka Gemius 

i njezin lokalni partner Valicon, u Hrvatskoj 

ima više od 954 tisuće korisnika Interneta. 

Prosječan korisnik za vrijeme istraživanja 

proveo je pet sati, 34 minute i 21 sekundu na 

Internetu te pregledao ukupno 272 stranice. 

Suprotno popularnom mišljenju da je Internet 

više muški medij, postotak žena koje se koriste 

Internetom gotovo je jednak postotku muškaraca 

- 48 naspram 52 posto svih korisnika Interneta! 

Međutim, muškarci su aktivniji - provedu 

gotovo sat vremena više na Internetu od žena i 

pregledaju prosječno 40 stranica više. Najakti- 

neovisan o korištenoj tehnologiji. Prednost 

SOA pristupa je prvenstveno u pojednostavljenju 

okruženja, što pridonosi većoj fleksibilnosti 

i omogućuje brze promjene potrebne u 

današnjem poslovnom okruženju”, izjavio je 

Igor Rajić, direktor softverske grupe u IBM-u 

Hrvatska. d.š. 

Surfa se 5 sati i 

34 minute 

vniji su bili studenti, koji su pregledali prosječno 

393 stanice. 

Najviše je mladih surfera - njih 37 posto je 

između 15. i 24. godine. Iako su prosječno posjetili 

297 stranica, svaku su stranicu gledali šest 

sekundi kraće nego prosječan posjetitelj. 

Hrvatski surferi uglavnom prate vijesti - 65,7 

posto svih korisnika Interneta to radi tjedno ili 

češće, a još veći broj njih (85 posto) tvrde da 

ih vijesti zanimaju. Ta je skupina također jako 

aktivna - na Mreži su prosječno 15 minuta više 

nego tipični korisnik. Nakon vijesti, na top-listi 

su glazba i film (73 posto) i putovanja (59 posto). 

d.j.

014 


Videoigra s 

temom globalnog 

zagrijavanja 

Dosta pucačina i strategija, 

dolazi igra za ekološki 

osviještene 

Eko igra iz Microsofta 

Microsoft je iznenadio najavom svog novog projekta 

- videoigre koja se temelji na globalnom 

zatopljenju. Naime, Microsoft na svojoj igraćoj 

konzoli Xbox 360 priprema igre za podizanje 

ekološke svijesti, u suradnji sa svjetskom organizacijom 

“Igre za promjenu” čija je uloga poticanje 

na promjenu sadržaja nasilnih videoigara. 

Microsoft je već raspisao natječaj pod nazivom 

“Xbox 360 - igre za nove izazove”, putem kojeg 

bi se trebao pronaći najbolji ponuđač za izradu 

videoigre temeljene na aktualnim klimatskim 

problemima. 

Na natječaju za novu videoigru mogu sudjelovati 

svi koji gaje interes prema dizajnu igara, 

a troje najboljih kreativaca očekuje novčana 

nagrada. d.j. 

Beastie Boysi, Bowie 

i BBC dobitnici 

Webbyja 

Između 8000 prijavljenih 

kandidata iz 60 zemalja svijeta 

izabrani su dobitnici 12. nagrada 

Webby, internetskog Oscara 

Grupa Beastie Boys i pjevač David Bowie samo 

se neki od dobitnika nagrada Webby, takozvanih 

internetskih Oscara, koje dodjeljuje Međunarodna 

akademija digitalnih umjetnosti i znanosti. 

Među dobitnicima je i aukcijska kuća eBay, koja 

je nagrađena za životno djelo, te BBC, koji je 

dobio dvije nagrade - za najbolji portal za vijesti 

te za najbolju web stranicu po izboru korisnika. 

BBC-jev Radio 1 dobio je nagradu za najbolji 

radijski portal. Nagradu Webby za najbolji 

novinski portal pripala je britanskom Guardianu. 

Osnivači YouTubea, Steve Chen i Chad Hurley, 

dobili su nagradu za osobe godine. Za umjetnika 

godine proglašena je grupa Beastie Boys. 

Nagrađeni su za koncertni film iz 2006. godine, 

“Awesome, I F***ing Shot That”, koji je snimila 

šačica ljudi iz publike kojoj su članovi grupe dali 

male kamere. Online glumica Jessica Lee Bowes, 

koja je na YouTubeu igrala ulogu “Lonelygirl 

15”, tinejdžerke s problemima, proglašena je za 

glumicu godine. d.j . 

masliNET 

Siemens i Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u 

Zagrebu započeli su suradnju na planu znanstveno-istraživačkog 

projekta primjene IC tehnologija u maslinarstvu nazvanog 

MasliNET 

Web site projekta www.masliNET.com zamišljen 

je kao informacijska platforma znanstveno-istraživačkog 

projekta čije je predviđeno 

trajanje tri godine. Cilj projekta MasliNET jest 

izgradnja koncepta mreže inteligentnih senzora 

za praćenje mikroklimatskih uvjeta i pojave štetnika, 

maslinove muhe u maslinicima, te sustava 

za prikupljanje informacija. Namjera je partnera 

da se primjenom informacijske i komunikacijske 

tehnologije stvore preduvjeti za povećanje 

kvalitete uzgoja domaće masline te da se 

ovaj, dosad jedinstven koncept u Hrvatskoj 

primijeni u pokusnom masliniku u Dalmaciji 

u drugoj fazi projekta. Pravodobna uporaba i 

pravilno doziranje pesticida omogućavaju da se 

unaprijedi kvaliteta tretiranja nametnika čime 

bi ovaj projekt dao značajan doprinos ekološkoj 

proizvodnji. 

Partneri na znanstveno-istraživačkom 

projektu primjene bežičnih senzorskih mreža 

u uzgoju masline su Fakultet elektrotehnike i 

računarstva (FER) Sveučilišta u Zagrebu i Sie- 

Maslina je neobrana 

Up&Down 

Tomato i Tarifica 

tržišna utakmica 

Predizbor je na 

Internetu 

konačno i u Hrvata 

Albanci bogatiji za 

jedan sat 

No comment 

LinkedIn 

prva prava poslovna društvena 

mreža 

mens. FER Zagreb radit će na razvoju osjetilnih 

čvorova, algoritama za obradu informacija i 

komunikaciji čvorova, prikupljanju podataka 

iz bežične mreže senzora u središnje računalo 

i obradi tih podataka. Siemens, kao snažna 

kompanija iz ICT domene, sudjeluje na projektu 

kroz potporu istraživačko-razvojnom radu 

FER-a primjenom svojih tehnoloških rješenja i 

integracijom sustava. 

Područje interesa znanstveno-istraživačkog 

projekta je primjena bežičnih senzorskih mreža 

u poljoprivredi - uzgoju masline. Maslinove 

muhe (lat. Bactrocera oleae), štetnici koji 

napadaju masline, trenutačno se ručno hvataju 

na mamce nazvane “žute ploče” i ručno 

prebrojavaju u ciklusima od nekoliko dana. 

Znanstveno-istraživačkim pilot-projektom MasliNET 

koristili bi se bežični senzorski čvorovi 

smješteni u krošnji masline zajedno s ljepljivim 

mamcem, tj. klopkom. Bežična mreža senzora 

automatizirala bi postupak, smanjila trošak 

ljudskih aktivnosti i terenskog rada, detektirala 

geografsku raspodjelu rasprostranjenosti i 

širenja nametnika te omogućila analizu pojave 

nametnika u širem području. 

Bežičnu mrežu senzora činit će čvorovi malih 

dimenzija, računala vrlo ograničenih mogućnosti 

koja prikupljaju podatke iz okoline u kojoj 

se nalaze, obrađuju, lokalno donose odluke i 

bežično komuniciraju s ostalim čvorovima u 

mreži putem definiranog protokola. Ideja je da 

su čvorovi “autonomni” u energetskom smislu, 

tj. da vrlo dugo rade koristeći baterijski izvor 

napajanja ili energiju iz ambijenta u kojemu se 

nalaze. s.r. 

Kiro 

Pretraga JuBiToova servera 

Francuske tajne 

služne 

BlackBerry prijetnja?! 

Američki zdravstvo 

hladnokrvno ubijanje pacijenata 

Završila 3. sezona 

Losta 

što ćemo sad?

Microsoft predstavlja Surface, 

računalo budućnosti 

Vizija Billa Gatesa počela se ostvarivati - Microsoft predstavlja 

inovativno računalo bez tipkovnice i miša 

Veliku pozornost javnosti izazvao je proteklog 

mjeseca Microsoft. Najveći svjetski proizvođač 

softvera predstavio je Surface ili, kako ga zove, 

računalo budućnosti. Radi se o potpuno novom 

konceptu računala koji neutralizira potrebu za 

tipkovnicom i mišem. Naime, Microsoft Surface 

ispod pokrova od tvrde plastike ima 30-inčni 

ekran te omogućava diranje i pomicanje predmeta 

na ekranu, dakle navigaciju korištenjem 

takozvanog touch screena. To je korak prema 

ostvarenju vizije budućnosti suosnivača kompanije, 

Billa Gatesa, po kojoj će miš i tipkovnica biti 

zamijenjeni prirodnijom interakcijom pomoću 

glasa, e-olovke i dodira. Takvo korištenje omogućava 

da se dokumenti slažu po radnoj površini 

(desktopu) prema volji, jednostavnim pokretom 

ruke slike se povećavaju ili smanjuju, a sama 

interakcija je više nego jednostavna. 

Poseban je i sam oblik ovog računala jer 

se Surface, umjesto dosad odvojenih kućišta 

i monitora, sastoji od samo jednog komada i 

izgleda više kao stolić za kavu nego računalo 

budućnosti. Međutim takva konfiguracija ima niz 

prednosti, prije svega jer jednostavno polaganje 

drugih uređaja na površinu Surfacea omogućava 

njihovu komunikaciju. Tako, na primjer, korisnici 

mobilnih telefona samo trebaju položiti uređaj na 

Sistemskom integracijom do 

poslovnih rješenja 

Moto ove Combisove konferencije “Sistem integracijom 

do poslovnih rješenja”, koji obuhvaća 

niz pitanja i odgovora vezanih uz poslovanje i 

integraciju IC tehnologija kao pokretača i osnaživača, 

bio je ujedno i nit vodilja cijelog susreta, 

posebno okruglog stola. 

Budući da je ovo prva Combisova konferencija, 

odlučili smo posjetiti sva Combisova predavanja 

koja smo mogli u zadanom terminu jer su se 

predavanja održavala paralelno u tri dvorane i 

to na način da smo birali predavanja isključivo 

Combisovih ljudi i na hrvatskom jeziku. Na 

predavanjima koja smo posjetili govorilo se o 

implementaciji poslužitelja u prostoru, odnosno 

o njihovu skladištenju i održavanju te o svim 

nužnim činjenicama i mogućim problemima koji 

su prisutni u sustavima poslužitelja. 

Također je bilo riječi i o naprednim tehnologijama 

prijenosa podataka, integraciji jedinstvenih 

rješenja u poslovnim okruženjima poput banaka, 

o naprednim videosustavima i VoIP komunikaciji 

te o tehnologiji FoIP (Fax Over Internet Protocol) 

koja bi trebala zamijeniti tehnologiju faksa. 

Sigurnost u poslovnim okruženjima i sustav 

Surfajmo Surfaceom 

Surface da bi prebacili dokumente i multimedijalne 

datoteke iz mobitela u računalo i obratno, dok 

svi okupljeni oko računala mogu te dokumente i 

fotografije pregledavati. Isto vrijedi i za komunikaciju 

fotoaparata i ovog računala, a u budućnosti 

vjerojatno i više računala međusobno. 

Microsoft je priopćio da će Surface u početku 

prodavati samo korporativnim korisnicima, a prvi 

korisnici bit će hoteli Sheraton, kazina Harrah’s, 

trgovine operatera T-Mobilea te restorani. 

Također je najavljeno da će se Surface kasnije 

proizvoditi i za kućne korisnike. d.j. 

Prva hrvatska ICT konferencija u organizaciji tvrtke Combis 

okupila je vodeće ICT stručnjake u Regiji 

podrške korisnicima također su važna područja o 

kojima su održana detaljna predavanja. Vrhunac 

dana bio je okrugli stol na temu “Tehnologija kao 

generator dodane vrijednosti - mit ili istina?”. 

Tema takvog naslova uvijek je aktualna, ali 

ujedno i preopćenita, tako da je pravac razgovora 

bio usmjeren na granična pitanja ICT-ja, poput 

obrazovanja kao temelja društvene stabilnosti i 

napretka. 

Konferencija je bila namijenjena krajnjim 

korisnicima koji se s tehnologijom susreću na 

različitim mjestima i poslovnim okruženjima te 

kojima su potrebna jasna i funkcionalna rješenja 

za poslovnu produktivnost. Kada se govori o 

ponudi i potražnji, dobro je naglasiti pojam outsourcinga 

koji se koristio tijekom čitave rasprave na 

okruglom stolu. Taj su pojam sudionici više puta 

spominjali, na njega se pozivali ili ga osporavali. 

Time su nam jednostavno htjeli dati do znanja da 

je specijalizacija nužna te da neka područja unutar 

kompanije mogu i/ili trebaju obavljati tvrtke 

specijalizirane za tu određenu djelatnost. Neki 

su zagovarali takav pristup, a neki ga djelomično 

osporavali. m.k. 

Telex 


Infosistem rezultati 

U 2006. godini Infosistem je ostvario 

ukupan prihod od 78 milijuna kuna, 

a ostvarena dobit nakon oporezivanja 

iznosi 1,3 milijuna kuna, što je 35 

posto više nego prethodne godine. 

35-postotno povećanje dobiti nakon 

oporezivanja rezultat je prvenstveno 

pažljivog gospodarenja i povećanja 

postotnog udjela usluga u ukupnom 

prihodu. Dioničarima će se isplatiti 

dividenda od 9 posto po dionici što će 

iznositi 36,00 kn po dionici. Značajni 

prihodi, i to u iznosu od 12 milijuna 

kuna, ostvareni su od izvoza informatičkih 

usluga za Novu Kreditnu banku 

Maribor koja je dugogodišnji korisnik 

Infosistema. Neki od najznačajniji 

projekata ostvareni su kod korisnika 

kao što su Valjaonica cijevi Sisak, 

Hrvatske autoceste, OTP banka 

Hrvatska, INA, Hrvatske željeznice, 

FINA Zagreb, Erste&Steiermarkische 

banka, Primorsko-goranska županija, 

Petrokemija Kutina, Croatia osiguranje, 

Zagrebački holding, Nacionalna i 

sveučilišna knjižnica itd. 

Računala & brojke 

Broj osobnih računala u svijetu već će 

2008. godine premašiti milijardu, a do 

2015. godine trebao bi se udvostručiti 

na dvije milijarde, objavio je svoje predviđanje 

institut Forrester. Udvostručavanje 

broja osobnih računala bit će 

plod brzog rasta u zemljama u razvoju 

i uvođenja volonterskih programa na 

tržištima koja tek treba osvojiti, dodaje 

Forrester. To predstavlja godišnji 

rast za više od 12 posto između 2003. i 

2015. godine. Ta eksplozija predstavlja 

jaki kontrast s prvim godinama informatičke 

revolucije, jer je trebalo 27 

godina da bi se premašila granica od 

milijardu računala. Ubrzanje se objašnjava 

tehnološkim napretkom, smanjenjem 

cijena i velikom potražnjom. 

Prema Forresteru, samo Brazil, Rusija, 

Indija i Kina imat će 775 milijuna novih 

PC-ja u upotrebi do 2015. godine. 

Filmovi iz Applea 

Apple planira iznenađenje za svoje 

korisnike, a trenutno je u kasnoj fazi 

pregovora s velikim holivudskim 

studijima radi pokretanja servisa za 

online iznajmljivanja filmova na jesen. 

Premda Apple nije htio potvrditi 

informaciju, šuška se da bi korisnik 

platio 2,99 dolara za iznajmljivanje 

na 30 dana, a film bi mogao gledati na 

svojem računalu, ali i na drugim uređajima 

poput iPoda Video ili iPhonea. 

Inače, Apple u SAD-u već nudi uslugu 

kupovine videozapisa na zahtjev. 

015

Jednostavnost i prilagodljivost računala 

Glavni pojam konferencije svakako je bio multi-play koji, za razliku od triple-playa, nudi 

proširenje usluga i ne ograničava se na telefoniju, Internet i video na zahtjev. Iako u Hrvatskoj 

nije dominantna ni širokopojasna veza prema Internetu, a kamoli triple-play ili multi-play, njihovo 

vrijeme nesumnjivo dolazi 

piše > Marko Kriška 

Kompanija Telsey nije poznata u Hrvatskoj, 

ali će to zasigurno postati. Osnovana je 1993. 

godine u Italiji, a njezin osnivač te ujedno i 

današnji predsjednik, Andrea Bosio, živi je dokaz 

kako mala tvrtka može uspjeti u relativno 

kratkom vremenu. 

Osnovno Telseyjevo područje rada čine 

uređaji za IP televiziju, mrežni pristupni uređaji, 

poput usmjernika i preklopnika, te ostali 

uređaji za pristup širokopojasnom Internetu 

i kućnoj mreži. Glavno sjedište ureda za 

Srednju i Istočnu Europu smješteno je u Beču, 

gdje se konferencija i održavala. Predsjednik 

regionalnog ureda Miodrag Šundić u svome 

je izlaganju na konferenciji posebno naglasio 

važnost prakse, što je kulminiralo prezentacijom 

rada Telseyjevih uređaja. 

Novinari iz Regije mogli su na konferenciji 

vidjeti jednostavnost rada pri prijenosu glasa i 

videa preko širokopojasnog Interneta, dizajn 

Telseyevih uređaja te fizičke karakteristike 

uređaja. Faktor jednostavnosti, a po riječima 

Miodraga Šundića i isplativosti, 

trebale bi biti 

karakteristike 

Multiplay, triple play 

Telseyja koje će im omogućiti kompetitivnost 

na tržištu. Telsey svoju suradnju ostvaruje na 

temelju ugovora s regionalnim internetskim 

providerima. Do sada su ostvarili suradnju sa 

španjolskim, britanskim i norveškim ISP-ovima 

te, naravno, s onima u Italiji, gdje im je 

sjedište. 

U razgovoru s Miodragom Šundićem 

nismo saznali koji su potencijalni partneri u 

Hrvatskoj, ali su pregovori u toku, pa ćemo 

pomno pratiti s kim će od “naših” davatelja 


internetskih usluga Telsey sklopiti ugovor. 

Kako kaže Šundić, oni na hrvatsko tržište žele 

donijeti rješenja koja u susjednoj Italiji rade 

besprijekorno i nisu skupa. Naglasio je da su 

njihova rješenja jednostavna za korisnike i 

da omogućavaju vrlo ugodno korištenje svih 

triju servisa po prihvatljivim cijenama. Kao 

nagovještaj s kim bi mogli raditi u Hrvatskoj 

kazao je da svoje usluge mogu omogućiti kroz 

telekom providere ili pak kroz televiziju - TV 

providere. 

017

020 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/testovi 

Komunikator/prijenosnik 

HTC Advantage 

Osnovna pogreška koju većina ljudi pri prvom susretu s 

Advantageom čini jest - samo zato što ga je proizveo 

HTC - podrazumijevati kako je riječ o komunikatoru 

ili o pametnom telefonu. Riječ je ustvari o 

punokrvnom prijenosniku u malom pakiranju 

piše > Ante Vukorepa 

Za razliku od HTC Universala, odnosno Qteka 

9000 ili MDA-a Pro, Advantage svakako nije 

običan komunikator, niti je takvim od početka 

zamišljen. Imajući operacijski sustav (Windows 

Mobile umjesto Windowsa XP ili Viste), potrošnju 

električne energije, dimenzije i procesorsku 

snagu na umu, prilično je, međutim, jasno kako 

Advantage nikako nije niti UMPC. Kamo ga uopće 

svrstati? Odgovor je jednostavan - u zjapeću 

rupu između komunikatora (te dlanovnika) i 

punokrvnih prijenosnika. 

Komunikacijski i radijski aspekt Advantagea 

tipično je impresivan za jedan HTC-ov high-end 

model. Tu su podrška za GPRS, EDGE, UMTS 

i HSDPA, zatim WLAN standarde 802.11 b i g, 

Bluetooth 2.0, videofoniju te, konačno, navigaciju 

putem ugrađenog GPS prijemnika. Prvo što 

ćete, međutim, primijetiti kad Advantage uzmete 

u ruke (osim odlične izrade i relativno teškog, 

posve metalnog kućišta) su divovski QVGA 

ekran dijagonale čak pet inča te odlične kvalitete 

slike i velika, prostrana QWERTY tipkovnica. 

Potonja je odvojena od samog uređaja te se na 

njega priključuje na prilično inovativan i zanimljiv 

način - magnetima. U položaju za tipkanje magneti 

je drže čvrsto priljubljenom na dno uređaja, 

dok u “zatvorenom” položaju funkcionira kao 

zaštitni poklopac za ekran. Želite li, pak, uštedjeti 

na prostoru, možete je jednostavno skinuti i 

ostaviti u ladici. 

Prozorčić na tipkovnici/poklopcu pruža 

pregled osnovnih podataka i kad je uređaj 

“zatvoren” 

Tipkovnica se na uređaju (prilično čvrsto) 

drži magnetima, a moguće ju je i posve 

ukloniti 

“Glavni dio Advantageova 

hardvera nije ništa manje 

impresivan od njegovih 

specifičnih featurea” 

Surfanje Webom pravo je zadovoljstvo 

zahvaljujući ogromnom i kvalitetnom 

ekranu 

Impresivna zvjerka 

Tu negdje dolazimo do sljedeća tri najzanimljivija 

Advantageova featurea: videoizlaza, tvrdog 

diska i USB hosta. U standardnom paketu uz uređaj 

se isporučuje VGA kabel kojim je Advantage 

moguće spojiti na bilo koji računalni monitor ili 

projektor, dok mu je dodatkom opcijskog adaptera 

još moguće podariti i USB host priključak 

(pune veličine) te S-Video i kompozitni izlaz. 

Na USB host mogu se, nadalje, priključivati 

vanjski tvrdi diskovi, čitači kartica, MP3 playeri i 

tipkovnice, što zajedno s ugrađenim Microdriveom 

kapaciteta 8 GB Advantage čini po sposobnostima 

i radnom komforu sličnijim “pravom” 

računalu od vjerojatno ijednog Windows Mobile 

uređaja dosad. Tvrdi se disk ponaša baš poput 

bilo koje memorijske kartice, a uključuje se samo 

neposredno prije pristupanja pohranjenim datotekama 

kako bi se potrošnja svela na minimum. 

Glavni dio Advantageova hardvera nije ništa 

manje impresivan od njegovih specifičnih featurea. 

Za procesiranje se brine Marvellov XScale 

PXA270 impresivnog takta od 624 MHz, a za 

grafiku ATI-jev W2284. Kombinacija to dvoje 

znači da ćete, primjerice, s Advantageom moći 

bez imalo muke reproducirati omiljene DivX 

(ili XviD) filmove i serije preko čitavog ekrana, 

bez ikakvog kašnjenja i s punim framerateom - i 

to bez potrebe za prethodnim rekodiranjem! 

Dovoljno je kopirati datoteke s računala i otvoriti 

ih nekim playerom s podrškom za akceleriranu 

grafiku, 

poput 

TCPMP-a. Osim 

procesorske snage, za 

odlične performanse ugrađenih aplikacija brine 

se i velikodušan memorijski kapacitet - jedan od 

najvećih koji smo na uređajima ovog tipa dosad 

vidjeli - od čak 128 MB RAM i 256 MB ROM 

memorije. 

Jokeri... 

Čak i kad jednom istrošimo glavne Advantageove 

adute, još uvijek mu ostaje nekoliko 

skrivenih, u rukavu. Jedan od njih je, primjerice, 

VueFLO - akcelerometar (osjetilo nagiba) koji 

se automatski aktivira u browseru (IE ili Opera) 

te omogućava navigaciju (scrollanje) web 

stranicama naginjanjem uređaja. Tu je, zatim, 

prozirni dio poklopca/tipkovnice te pripadajuće 

magnetsko osjetilo, zahvaljujući kojima je, kad je 

Advantage zatvoren, moguće na djeliću ekrana 

na brzinu provjeriti osnovne statusne podatke 

(stanje baterije, signal, vrijeme, alarmi itd.) bez 

otvaranja, odnosno rasklapanja uređaja. Svakako 

valja spomenuti i bateriju upravo monstruoznog 

kapaciteta 2200 mAh zahvaljujući kojoj 

Advantage unatoč svojim brojnim energije 

gladnim komponentama uspijeva izdržati čak po 

tri do tri i po dana na jednom punjenju. Koristite 

li ga kontinuirano, primjerice za čitanje ili pisanje 

dokumenata, izdržat će impresivnih 15 do 20 sati 

rada - dovoljno da bez imalo muke višestruko 

potuče bilo koji UMPC ili prijenosnik. 

HTC Advantage 

Komunikator/prijenosnik 

+ performanse, mogućnosti, povezivost, 

ekran, dizajn, izrada 

- cijena 

specifikacije GSM quad-band, WCDMA, 

GPRS/EDGE/UMTS/HSDPA, WLAN 

802.11b/g, Bluetooth 2.0 A2DP, 5-inčni VGA 

ekran, odvojiva QWERTY tipkovnica, 256 

MB ROM-a, 128 MB RAM-a, 8 GB HDD-a, 

microSD, Windows Mobile 5.0, fotoaparat 3 

MP, baterija 2200 mAh, 133 x 98 x 16 mm, 359 g 

karakteristike 9 

performanse 10 

ukupna cijena 9 

ustupio Movens, (01) 63 88 040 

www.htc.com 

cijena 8859 kn

Smartphone 

HP iPAQ 514 Voice Messenger 

Prvi HP-ov mobilni telefon nije high end uređaj, ali uz nevjerojatno 

povoljnu cijenu za smartphone donosi novi Windows Mobile, podršku 

za WLAN i VoIP te prilično izdržljivu bateriju 

Najvidljivija 

mana uređaja jest 

retro ekran niske 

razlučivosti 

Pametni telefoni zasnovani na platformi Windows 

Mobile nisu ništa novo. Pa ipak, HP-ov 

prvijenac u tom segmentu privlači pozornost 

zbog nekoliko karakteristika. Na stranu to 

što je uređaj zanimljiv i nosi oznaku HP iPAQ 

(iza proizvodnje po HP-ovim specifikacijama 

stoji HTC, što objašnjava i nevjerojatno visoku 

kvalitetu izrade, čvrstoću i kompaktnost), 514 

Voice Messenger može se pohvaliti i nekim 

jakim adutima. 

Unatoč tome što su tehničke specifikacije 

ovog uređaja, na prvi pogled, prosječne u današnjem 

svijetu pametnih telefona (samo EDGE, 

nedostaje 3G, fotoaparat od 1,3 megapiksela, 

ekran za današnje pojmove dosta niske razluči- 

Hibridni mobitel 

Pirelli Discus DP-L10 

Ne, nismo počeli recenzirati automobilske gume - riječ je o kompaniji 

nazvanoj Pirelli Broadband Solutions i njezinu dvonamjenskom GSM/ 

WLAN mobilnom telefonu 

Svejedno, primili prvo Pirellijev telefon u 

ruke ili pročitali njegove specifikacije - teško 

da ćete viđenim ostati pretjerano impresionirani. 

STN ekran razlučivosti 128 x 128 piksela, 

podrška za GSM i GPRS, bez EDGE-a, fotoaparat 

VGA razlučivosti (640 x 480), nezanimljiv 

dizajn... Sve to djeluje prilično poznato 

- tako su izgledali entry level telefoni pred 

koju godinu. Discus, međutim, ipak posjeduje 

nešto što niti jedan stari ili novi entry level 

model nema: podršku za VoIP (Voice over 

IP) komunikaciju putem bežičnih standarda 

WLAN 802.11b/g, korištenjem standardnog 

SIP protokola. 

Unatoč naizgled prilično elementarnom i 

grubom izgledu, softver na DP-L10 relativno 

je pristojan zadržimo li se entry level okvira. 

WLAN i VoIP 

mjestimice su 

nepotrebno 

zakomplicirani, ali 

rade dobro jednom 

kad prorade 

vosti - 176 x 220 točkica), iPAQ 514 sakuplja bodove 

odličnim spojem tehnologija orijentiranih 

ka glasovnoj komunikaciji, podrškom za WLAN 

i VoIP komunikaciju preko WLAN-a, prilično 

snažnom i izdržljivom baterijom te nevjerojatno 

povoljnom cijenom za taj skup mogućnosti. 

Povrh svega, iPAQ 514 jedan je od prvih telefona 

s Windows Mobileom 6 koje smo imali na testu. 

iPAQ 514 jednostavan je pametni telefon za 

one koji ponajprije traže uređaj za glasovnu 

komunikaciju, no dakako da Windows Mobile 

6 omogućuje i direktnu sinkronizaciju pošte s 

Exchange poslužiteljem. HP je dodatno unaprijedio 

sposobnosti ovog telefona instalacijom 

par specifičnih programa, poput odličnog alata 

za glasovno biranje (dakako, samo na engleskom), 

simpatičnog sustava pomoći i savjeta za 

upotrebu te aplikacije s prečicama do najčešće 

korištenih programa. Ono što nam se na iPAQ-u 

514 ponajviše svidjelo je kvaliteta izrade: ovo 

je jedan od najčvršćih uređaja koje smo u 

posljednje vrijeme vidjeli - nema nikakve škripe 

ili savitljivih površina - pa je, kao takav, idealan 

za menadžere i one koji traže jeftin, a prilično 

sposoban smartphone. D. Sušanj 

Tu su sve standardne funkcije, pa čak i osnovna 

PIM funkcionalnost (alarmi, rokovnik, 

to-do liste), e-mail klijent (koji radi i preko 

GPRS-a i WLAN-a) te dvije igre. Zaželite 

li kojim slučajem na Web, na Discusu ćete 

pronaći tek najelementarniji WAP browser, 

što je obzirom na GPRS vezu nekako i 

logično. Samo sučelje logično je i brzo, dok 

god se držimo dalje od konfiguracije WLAN 

podsustava i VoIP-a. S potonjim će se, naime, 

uspjeti snaći tek najiskusniji korisnici, a nama 

se prilikom konfiguriranja dogodilo i da se 

telefon bez objašnjenja smrzne te prestane 

reagirati čak i na tipku za uključivanje i 

isključivanje. Nakon restarta je, međutim, sve 

proradilo kako spada. 

Nije sve, međutim, tako loše. Kvaliteta 

izrade je prilično dobra, telefon se doima 

čvrstim i izdržljivim, kvaliteta zvuka je 

odlična, a VoIP - jednom kad ga natjerate da 

radi - radi besprijekorno. Ipak, ostaje pitanje: 

zašto low-end telefon s VoIP funkcionalnošću 

posve neafirmiranog proizvođača platiti tek 

nešto manje (Nokia E61) ili čak i više (iPAQ 

514 Messenger) nego znatno sposobniji, 

punokrvni pametni telefon sposoban za VoIP 

komunikaciju? A. Vukorepa 


HP iPAQ 514 Voice Messenger 

GSM/EDGE mobilni telefon 

+ kvaliteta izrade, cijena, WLAN, VoIP 

- razlučivost ekrana, razlučivost fotoaparata 

specifikacije Windows Mobile 6, WLAN 802.11 

b/g, Bluetooth 2.0, 1,3 MP kamera, procesor 

TI OMAP 850 na 200 MHz, 64 MB SDRAM-a, 

microSD proširenja, miniUSB, baterija Li-Ion 

1100 mAh, 4,86 x 1,63 x 10,7 cm, 102 g 


performanse 9 


ustupio Senso, (01) 30 30 700 

www.hp.com 

cijena 1848 kn 

Pirelli Discus DP-L10 

Hibridni mobitel 

+ kvaliteta zvuka, izrada, e-mail klijent, VoIP 

- siromašnost, povremeno smrzavanje, cijena, 

cijena, cijena! 

specifikacije GSM tri-band, GPRS, WLAN 

802.11b/g, WEP, WPA-PSK TKIP, WPA2-PSK 

AES, SIP VoIP G.711/G.726/G.729, STN LCD 

128 x 128 piksela, 65.536 boja, VGA kamera, 106 

x 46 x 18 mm 


performanse 8 


ustupio Formel, (01) 61 95 091 

www.pirellibroadband.com 


021

022 


LCD televizor 

ViewSonic V212-001 

Nije ni tablet PC, nije ni klasično prijenosno računalo, a ponajmanje 

je dlanovnik. Riječ je o prilično simpatičnom hibridu koji će se 

najbolje snaći u ulozi skupljača i kontrolora podataka 

ViewSonicovo ime obično povezujemo s 

monitorima, no to ne znači da oni ne proizvode 

i neke druge uređaje bez kojih ne možemo 

zamisliti IT industriju. Jedan od tih uređaja je 

i prilično zanimljiv uređaj koji se odaziva na 

kodno ime V212. Na prvi pogled riječ je o tablet 

PC-ju, no malo detaljnija analiza otkrit će da 

se na njemu “vrte” Windowsi CE 5.0 i da se 

interni elementi ne razlikuju bitno od onih koje 

ćemo naći u tipičnom Windows CE dlanovniku. 

Dlanovničko porijeklo lijepo se vidi nakon 

što V212 počnete ozbiljnije koristiti jer ćete za 

sve operacije najčešće koristiti prilično veliku 

plastičnu olovku koja se, baš kao i kod tipičnog 

Većinu poslova obavit ćete pomoću 

plastične “olovke” kojoj će tu i tamo u 

pomoć priskočiti virtualna tipkovnica 

dlanovnika, pohranjuje u samom uređaju 

s kojim je dodatno vezana kako ju ne biste 

izgubili. Ako se to ipak dogodi, ne trebate 

očajavati, jer se pokazalo kako se u dobrom 

broju slučajeva olovka može zamijeniti bilo 

kojim prstom, dok ugrađeni joystick preporučujemo 

samo u krajnjoj nuždi. 

Ekran nudi dobru kvalitetu slike, a zbog 

većih dimenzija (u odnosu na dlanovnik) zaista 

ćete imati osjećaj kao da radite s tablet PC-jem. 

Odziv je, kako po pitanju reakcije na olovku, 

tako i po pitanju reakcije LCD elemenata, vrlo 

dobar, pa je i ukupan dojam brzine na prilično 

visokoj razini. Uređaj koristi ARM procesor 

brzine 520 MHz, što je sasvim dovoljno za 

većinu poslova koje ćete s njim obavljati. To 

će prije svega biti kontrola i unos podataka, 

a tipičan primjer je rad u skladištima i sličnim 

mjestima gdje treba kontrolirati stanje različitih 

roba. Tu će se V212 odlično snaći i zbog toga 

što je opremljen bežičnom mrežnom vezom 

(802.11), tako da može direktno komunicirati s 

glavnim računalom i korisniku uvelike olakšati 

rad. Ukoliko posao zahtijeva nešto veći unos 

podataka, uvijek možete dodati vanjsku tipkovnicu 

i miša, samo se pobrinite da imaju USB 

konektore. Praktično. Barney 

ViewSonic V212-001 

Tablet računalo 

+ ekran, priključci 

- ugrađeni joystick 

specifikacije LCD 10,4” (800 x 600), 

procesor Intel Bulverde 520 MHz, 64 MB flash 

memorije, 128 MB SDRAM-a, 1 x USB B, 2 x 

USB A, CF, audio in/out, IrDA, mreža 802.11, 

dimenzije 292 x 213 x 26 mm, masa 2,9 kg 


performanse 8 


ustupio Proaxis, (01) 23 12 625 

www.viewsonic.com 

cijena Na upit

Grafička kartica 

ATI Radeon HD 2600XT 

U zadnji tren prije zaključenja ljetnog dvobroja pristigao nam je 

testni primjerak prve ATI-jeve mainstream DX 10 grafičke kartice. 

Može li novi Radeon pomrsiti račune nVidijinoj seriji 8600 te postati 

svojevrsni best buy u srednjem cjenovnom razredu? 

piše > Slaven Pintarić 

Kako to obično biva, u posljednji tren prije 

zaključenja ljetnog dvobroja u našu je redakciju 

pristigao tajanstveni paket u kojem nas je dočekalo 

ugodno iznenađenje. Najnovija ATI-jeva 

mainstream DX 10 kartica, ni manje ni više nego 

Radeon HD 2600XT. Jasno, nije bilo druge nego 

zasukati rukave i odmah se baciti na testiranje 

budući da vremena nije bilo na pretek. Odmah 

ćemo se prisjetiti kako je ATI već prilikom 

predstavljanja Radeona HD 2900XT zapravo 

najavio i na neki način predstavio mainstream i 

low end DX 10 kartice, uz opasku kako će ove 

kartice biti dostupne nešto kasnije. Sada je 

konačno došlo vrijeme da se pozabavimo novim 

ATI-jevim mainstream adutom, Radeonom HD 

2600XT, koji u potpunosti podržava Direct X10 

i shaderski model 4.0. Kodno ime samog čipa je 

RV 630, a proizveden je u 65-nanometarskom 

proizvodnom procesu i temelji se na objedinjenoj 

shaderskoj arhitekturi. 

Ekonomični DX 10 

Ukupno posjeduje 120 stream procesora, sastoji 

se od otprilike 390 milijuna tranzistora i ima 

osam teksturnih i četiri RBE (Render Back Ends) 

jedinice. Memorijska sabirnica je očekivano 

128-bitna, a novi mainstream Radeon podržava 

GDDR3 i GDDR4 memoriju. Iz svega ovoga 

jasno se može vidjeti kako je riječ o poprilično 

ekonomičnom grafičkom procesoru koji 

bi trebao trošiti malo energije i biti jeftin za 

proizvodnju. Nadalje, može se pohvaliti odličnim 

multimedijalnim mogućnostima. Ranije smo već 

spominjali mogućnost prijenosa zvuka putem 

HDMI priključka, a Radeon HD 2600XT posjeduje 

i famozni UVD (Universal Video Decoder) 

videoprocesor koji na kraju ipak nije prisutan kod 

Radeona HD 2900XT. Ovaj bi videoprocesor 

trebao omogućiti posve glatku reprodukciju HD 

videosadržaja, uključujući kodeke H.264 i VC-1 

koji se najčešće koriste kod HD-DVD i Blue-ray 

diskova, bez obzira na korištenje nešto sporijeg 

glavnog procesora. 

Primjerak testnog Radeona HD2600XT nas je 

pak iznenadio popriličnom dužinom te podsjetio 

na neke starije kartice. Također, odmah smo 

zamijetili izostanak dodatnog naponskog priključka, 

što znači kako ova kartica troši vrlo malo 

Pomoću priloženog 

HDMI adaptera 

moguće je prenijeti 

sliku, ali i zvuk 

kada su u pitanju 

HD Radeoni 

Usporedba performansi 

“Radeoni HD2600XT 

izgledaju kao idealan izbor 

za računala prvenstveno 

namijenjena multimediji” 

energije. Unatoč tome radni taktovi grafičkog 

procesora i memorije iznimno su visoki. Grafički 

procesor radi na punih 800 MHz, a 256 MB 

GDDR4 memorije na čak 1100 MHz. Single slot 

hladnjak s ventilatorom manjeg promjera poprilično 

je efikasan i, što najvažnije, tih. 

Multimedija umjesto 

performansi 

ATI RADEON HD 

2600XT 

Performanse novog mainstream Radeona 

provjerili smo s najsvježijim beta driverima koji su 

nam bili dostupni. No te performanse, najkraće 

rečeno, nisu osobite. U nekim slučajevima 

(Oblivion, Company of Heroes) sasvim su pristojne, 

ali većinom su zapravo poprilično slabe. 

Štoviše, primjerice u F.E.A.R.-u i Call of Dutyju 

2 naprosto su katastrofalno loše. Možda smo 

mi previše očekivali ili se ipak radi o problemu s 

driverima, ne znamo. Driveri su još uvijek poprilično 

nedorađeni obzirom na velike probleme i 

slabe performanse u Half-Lifeu 2 i svim igrama 

temeljenim na engineu Source, kao i na učestala 

rušenja u S.T.A.L.K.E.R.-u. Nema dvojbe kako se 

ova kartica prije svega ističe odličnom kvalitetom 

slike, multimedijalnim mogućnostima i malom 


BFG 8600GTS OC 

GIGABYTE 

X1950PRO 

3DMARK06 

F.E.A.R fps 

4942 5768 4905 

1280x960 59.0 85.0 88.0 

1280X960 4xAA 8xAF 

CALL OF DUTY 2 fps 

27.0 39.0 54.0 

1280x1024 27.4 36.8 48.9 

1280X1024 4xAA 8xAF 

TES4:OBLIVION fps 

17.7 29.8 34.8 

1280x1024 HDR 45.4 48.9 40.9 

1280X1024 HDR 4xAA 8xAF 

PREY fps 

30.3 35.1 28.9 

1280x1024 64.2 67.7 74.9 

1280X1024 4xAA 8xAF 33.5 45.4 53.3 

TESTNA PLATFORMA: Intel Core 2 Duo E6700, DFI Infinity 975X/G , 2 GB DDR2 800 MHz GSkill 

potrošnjom energije, dok bi performanse mogle 

biti bolje. Zbog manjka vremena nismo uspjeli 

detaljno isprobati kako funkcioniraju sva multimedijalna 

čudesa, no UVD, čini se, radi sasvim 

dobro. Međutim, posve je jasno kako Radeon 

HD2600XT ne može biti prava konkurencija nVidijinom 

modelu 8600GTS, a konačan uspjeh ove 

kartice na tržištu ovisit će isključivo o konačnoj 

cijeni. Prema informacijama koje smo dobili, bit 

će poprilično niska (ovisi dijelom o proizvođačima 

i količini memorije), što znači da će Radeoni 

HD2600XT svakako biti zanimljivi mnogima. 

ATI Radeon HD 2600XT 


+ podrška za DX 10, multimedijalne 

mogućnosti, kvaliteta slike, mala potrošnja 

energije 

- performanse (posebno s uključenim 

antialiasingom), nedorađeni driveri 

specifikacije ATI-jev grafički procesor Radeon 

2600XT radnog takta 800 MHz, 256 MB 

GDDR4 memorije radnog takta 1100 MHz, 

128-bitna memorijska sabirnica, AVIVO HD, 

dual DVI 


performanse 6 


ustupio AMD 

ati.amd.com 

cijena 129 - 139 USD 

023

USB Memory Stick 

Corsair Flash Survivor GT 

Trebate li stick koji može preživjeti razne udarce, padove s 

nekoliko metara visine te potapanje u moru, Survivor je baš za 

vas. Iznimna otpornost i izdržljivost čine ga svakako jedinstvenim 

proizvodom ove vrste 

Sa Survivorom ćete 

dobiti posebnu 

metalnu vezicu s 

pločicom 

U posljednje vrijeme proizvođači USB memorijskih 

stickova sve više pozornosti poklanjanju 

izdržljivosti i robusnosti. Corsair je otišao još 

korak dalje. Osmislili su stick koji bi, kao što mu 

samo ime govori, morao preživjeti sve moguće 

zgode i nezgode te sačuvati vrijedne podatke 

svojeg vlasnika. Dizajn je vrlo zanimljiv. Posve 

aluminijsko okruglo kućište srebrne boje skriva 

i štiti flash memoriju. No to nije sve. Posebna 

gumena obloga s vanjske strane kućišta na 

određenim dijelovima trebala bi poboljšati 

otpornost na udarce. Nismo, jasno, propustili 

priliku temeljito ispitati Survivorovu izdržljivost. 

Što reći, ovaj je stick preživio nebrojene 

padove i bacanja, udarce o razne podloge, a 

ostao je praktički bez ogrebotine i nakon pada 

s nekoliko metara visine. Osim toga, Corsair 


Gigabyte GeForce 8800 Ultra 

Najbrža grafička kartica na tržištu upravo je postala još malo brža. 

nVidijinu karticu 8800GTX na vrhu piramide naslijedila je Ultra 

Što se dešava kada nemate pravu konkurenciju 

jako dobro nam pokazuje najnoviji nVidijin 

primjer. Geforce 8800GTX je od predstavljanja 

krajem prošle godine bez dvojbi bila najbrža 

grafička kartica na tržištu. Ništa po tom pitanju 

nije promijenilo ni nedavno pojavljivanje Radeona 

HD 2900XT, koji je u nekim slučajevima 

osjetno sporiji od 8800GTX. Kako dakle ozbiljne 

konkurencije nema na vidiku, nVidia je odlučila 

zaraditi još koju kunu više pa su predstavili overkill 

karticu GeForce 8800 Ultra. 

Očekivano, 8800 Ultra nije ništa drugo do 

overclockirani 8800 GTX. Radni takt grafičkog 

procesora blago je povišen s 575 na 612 MHz, 

dok je radna frekvencija shadera ostala ista. Klju- 

Rashladni sustav je kod Ultre ponešto 

promijenjen u odnosu na 8800GTX, a ventilator 

je premješten nešto bliže vrhu same kartice 

tvrdi kako je Survivor otporan na vodu čak i 

pri 200 metara dubine. Dakle, nije problem 

ako ga malo smočite u moru ovoga ljeta. Mi 

nismo mogli provjeriti podatak o 200 metara 

dubine, no možemo reći kako je ovaj Corsairov 

stick preživio razna namakanja i kako još uvijek 

veselo radi. Izgleda da je nepoderiv. U svakom 

slučaju, riječ je o iznimno robusnom i izdržljivom 

proizvodu koji je otporan na sve i svašta. 

Iznimnu izdržljivost prate i odlične performanse. 

Mi smo imali priliku isprobati GT 

verziju Survivora koja posjeduje nešto bržu 

flash memoriju. Iako se ne ubraja među najbrže 

stickove koje smo testirali, Survivor se može 

pohvaliti prosječnom brzinom čitanja od 24,3 

MB/s, što je više nego dobar rezultat. Opremljenost 

je također jako dobra budući da ćete 

s njim dobiti produžni USB kabel, softver TrueCrypt 

za zaštitu podatka i posebnu metalnu 

vezicu s pločicom za nošenje. Jedino što nam se 

zapravo nije svidjelo su dimenzije ovog sticka 

obzirom na to da nije osobito tanak ni lagan. 

S. Pintarić 

čnu novost pak predstavlja korištenje brže 

GDDR4 memorije te noviji, nešto drugačiji 

rashladni sustav. GDDR4 memorija kod 

8800 Ultra kartica sada radi na iznimno visokih 

1080 MHz, što osigurava veliku memorijsku 

propusnost. Ponešto izmijenjeni hladnjak crne je 

boje, kao i sama tiskana pločica, te sada prekriva 

cijelu karticu. Poprilično je tih čak i pod punim 

opterećenjem, što je svakako dobra vijest. Grafički 

procesor G80, koji se koristi kod 8800 Ultra 

kartica, novije je revizije te bi trebao donijeti 

manju potrošnju energije i bolji overclocking 

potencijal. 8800GTX je bila vraški brža kartica, 

a Ultra je još brža. Ne pretjerano, otprilike pet 

do sedam posto u prosjeku, no sasvim dovoljno 

kako bismo s ovom karticom postigli rekordne 

rezultate u svim testovima. 

Kao malu ilustraciju brzine spomenut ćemo 

kako Oblivion sasvim ugodno možete igrati 

na Ultra high postavkama sa 8X antialiasingom 

i 16X anisotropic filteringom na rezoluciji od 

1600x1200 piksela. Ako vam to nije dovoljno, 

grafički procesor se bez problema može 

overclockirati do 670 MHz. Izvrsne performanse 

u ovom slučaju prati astronomska cijena koja 

je teško prihvatljiva ukoliko u obzir uzmemo 

tek nešto malo bolje performanse u odnosu na 

znatno jeftiniju karticu 8800GTX. S. Pintarić 

Corsair Flash Survivor GT 

USB Memory Stick 

+ performanse, robusnost, otporan na vodu, 

kapacitet 

- dimenzije 

specifikacije kapacitet 8 GB, USB 2.0, plug 

and play, podržane platforme: Windows, Mac, 

Linux 


performanse 9 


ustupio Corsair 

www.corsairmemory.com 

cijena oko 130 eura 

Gigabyte GeForce 8800 Ultra 


+ odlične performanse, kvaliteta slike, podrška 

za DX 10, tih rad, bundle 

- cijena 


specifikacije grafički procesor nVidia GeForce 

8800 Ultra radnog takta 612 MHz, radni takt 

shadera 1500 MHz, 768 MB GDDR 4 memorije 

radnog takta 1080 MHz, 384-bitna memorijska 

sabirnica, dual DVI, SLI, HDCP 


performanse 9 


ustupio Microline, (01) 27 97 700; 

Ve-mil, (01) 30 33 810 

www.gigabyte.com.tw 

cijena 5749; 5794 kn 

025

Chipset > Matična ploča 

Intel Bearlake P35 

Čini se kako je došlo vrijeme za uobičajenu Intelovu obnovu ponude chipseta. 

Prvi je led probio P35 Express, poznatiji kao Bearlake. Obzirom na podršku za FSB na 1333 

MHz, nadolazeće procesore Penryn i DDR3 memoriju bez puno razmišljanja možemo zaključiti 

kako je iznimno popularni P965 dobio više nego dostojnog nasljednika 


Već smo se lagano naviknuli na Intelovo redovito 

obnavljanje ponude chipseta. Sada je izgleda 

došlo vrijeme za kompletnu obnovu ponude 

od low pa sve do high enda. Prvi je na scenu 

zakoračio Intelov chipset P35 Express koji predstavlja 

nasljednika iznimno popularnog chipseta 

P965. Ovaj smo chipset mogli pronaći kod zaista 

velikog broja matičnih ploča, od onih jeftinijih pa 

sve do poprilično skupih high end ploča. Slična 

sudbina, čini se, očekuje i P35 Express poznatiji 

kao Bearlake. U osnovi Bearlake donosi podršku 

za tri ključne novosti. Novi chipset omogućava 

korištenje sistemske sabirnice brzine od 1333 

MHz, donosi podršku za 45-nanometarske 

procesore Penryn koji bi se trebali pojaviti negdje 

krajem godine te kao prvi takav chipset službeno 

podržava rad s DDR3 memorijom. Intelov se 

chipset P35 Express sastoji od northbridgea P35 te 

novog southbridgea koji nosi naziv ICH9R. Novi 

northbridge proizvodi se u 90-nanometarskom 

proizvodnom procesu i memorijski mu je kontroler 

unaprijeđen u odnosu na P965, što bi trebalo 

smanjiti latencije prilikom pristupa memoriji. 

Penryn i DDR3 memorija 

Osim s DDR3 memorijom P35 može raditi i s 

DDR2 memorijom, broj PCI Express staza nije 

povećan, a i dalje je službeno podržan ATI-jev 

CrossFire. Novi southbridge ICH9R zapravo se 

vrlo malo razlikuje od starijeg ICH8R. Noviji 

ICH9R konačno posjeduje integriranu gigabitnu 

mrežnu karticu, a broj USB priključaka neznatno 

je povećan, pa ih sada može biti ukupno 12. Prva 

ploča s novim chipsetom P35 koju smo isprobali 

koristi DDR2 memoriju. Riječ je o Gigabyteovoj 

ploči iz famozne serije DQ6 koja se može pohvaliti 

sa sto čuda. Između ostaloga tu je ogroman 

heatpipe rashladni sustav, solid state kondenzatori, 

a ploča, jasno, podržava 45-nanometarske 

Intelov chipset P35 donosi podršku za 

nadolazeće 45-nm procesore Penryn, FSB 

1333 MHz te najnoviju DDR3 memoriju 

INTEL P35 EXPRESS INTEL P965 NVIDIA NFORCE 680I SLI 

3DMARK05 10 556 10 571 10 632 

SUPER PI 2M s 65.1 65.4 66.6 

WINRAR kb/s 1078 1052 990 

PCMARK05 5671 5834 5861 

CPU 4778 4800 4794 

MEM 4461 4572 4608 

GFX 6750 7109 7109 

HDD 

SANDRA (MEM.BANDW.) 

5472 5455 5540 

int. 5434 5545 5603 

float. 

SANDRA (PROC M.M.) 

5426 5552 5607 

int. 103 196 102 699 102 828 

float. 

HD TACH 

55 554 55 298 55 372 

burst MB/s 132.9 105.7 126.9 

random ns 15.1 15.1 15.1 

cpu util % 2 4 4 

avg.read MB/s 63.0 63.0 63.0 

TESTNA PLATFORMA: Intel Core 2 Duo E6300, 2GB DDR2 4-4-4-12, Radeon X1950XT 

procesore i FSB na 1333 MHz. Moramo odmah 

napomenuti kako se ova ploča odlikuje besprijekornom 

stabilnošću i uzornom kompatibilnošću s 

raznim komponentama. 

Bez greške 

Pod posebnim povećalom bile su, jasno, 

performanse same memorije obzirom na novi 

unaprijeđeni memorijski kontroler. Pri tome 

valja spomenuti kako ova ploča posjeduje tri 

posebne opcije u BIOS-u koje znatno utječu 

na memorijske performanse. Mi smo testirali s 

opcijom Extreme koja omogućava ponajbolje 

performanse, a stabilnost je i dalje izvrsna. Poprilično 

je zanimljivo pogledati dobivene rezultate 

kada govorimo o memorijskim performansama. 

U nekim, većinom sintetičkim, testovima P35 

zaostaje za P965 i nVidijinim chipsetom 680i SLI. 

U drugim, važnijim testovima, koji su posebno 

ovisni o performansama memorije, pokazao se 

najbržim. Ukupno gledano, možemo reći kako su 

performanse Intelova P35 usporedive s chipsetima 

P965 ili nForce 680i. U većini slučajeva Bearlake 

će ipak biti nešto brži od svog prethodnika 

ili nVidijina high end chipseta. Osim toga čini 

se kako je novi memorijski kontroler posebno 

prilagođen korištenju DDR3 memorije pa bi 

ploče koje podržavaju ovu vrstu memorije mogle 

biti još brže. Gigabyte je pak odlično odradio 

svoj posao, njihova nam se P35 ploča poprilično 

svidjela. BIOS je bogat naprednim opcijama, FSB 

smo bez problema podignuli sve do 520 MHz, a 

i overclock obaju testnih procesora na ovoj ploči 

bio je više nego uspješan. Jedini nedostatak predstavlja 

položaj komponenata na ploči obzirom 

na dosta veliku gužvu oko socketa te smještaj memorijskih 

utora preblizu prvom utoru za grafičku 

karticu. Nema sumnje kako P35 nastavlja tradiciju 

odličnih Intelovih chipseta. Usto donosi podršku 

za procesore Penryn i DDR3 memoriju, pa smo 

poprilično sigurni kako će ploče temeljene na 

ovom chipsetu ubrzo preplaviti tržište i postati 

najboljim izborom za Intelove procesore. 

Gigabyte GA-P35-DQ6 

Matična ploča 

+ performanse, stabilnost, opremljenost, 

overclocking potencijal, podrška za FSB 1333 

MHz i 45 nm procesore 

- raspored komponenata na ploči 

specifikacije LGA 775, Intel P35 Express/ 

ICH9R chipset, Intel Core 2 Duo / Core Quad / 

Pentium 4 / Celeron D / Pentium D, FSB 1333/ 

1066/800 MHz, DDR 2 667/800/1066 MHz, 

Serial ATA II, S-ATA RAID, USB 2.0, 7.1 kanalni 

zvuk, gigabitni LAN, FireWire, CrossFire 


performanse 9 

ukupna ocjena 9 

ustupio Microline, (01) 27 97 700; 

Ve-mil, (01) 30 33 810 


cijena 1597; 1598 kn 

027

028 



nVidia 

GeForce 8600 GTS 

Prve DirectX 10 kompatibilne grafičke kartice konačno su dostupne, a prva je 

svoje karte otkrila nVidia. GeForce 8600GTS nije loša kartica, upravo suprotno, 

međutim u konačnici ne uspijeva u potpunosti ispuniti svoju glavnu zadaću te trenutno 

ponuditi najbolji omjer cijene i performansi na tržištu 


Očekivano, prva je svoje mainstream DX10 

kartice predstavila nVidia, iako punih pola godine 

nakon pojave serije 8800 grafičkih kartica. 

nVidijine mainstream DX10 grafičke kartice temeljene 

su na grafičkom procesoru G84 i dolaze 

u dvije varijante. Najbrža i najskuplja verzija 

čipa G84 prozvana je GeForce 8600GTS, dok 

nešto malo sporija i jeftinija varijanta nosi naziv 

GeForce 8600GT. 

Mainstream DX 10 

Grafički procesor G84 proizveden je u 80nanometarskom 

proizvodnom procesu i sadrži 

popriličnih 289 milijuna tranzistora. Temeljen 

je, jasno, na objedinjenoj shaderskoj arhitekturi 

i podržava shaderski model 4.0. G84 posjeduje 

“samo” 32 stream procesora, što je znatno manje 

od 128 ili 96 kod high end 8800GTX/GTS 

kartica. U skladu s tim i broj ROP (Raster Operators) 

jedinica je znatno manji, pa ih ukupno 

ima osam. Memorijska sabirnica je, kako bi se 

smanjili ukupni troškovi, isključivo 128-bitna, 

a manjak memorijske propusnosti nVidia je 

pokušala nadoknaditi iznimno visokim radnim 

taktom GDDR4 memorije. 

U nečemu je G84 ipak napredniji od G80. 

Naime, G84 posjeduje najnoviji VP2 video 

processing engine koji omogućava potpunu 

podršku za hardversku akceleraciju prikaza 

videosadržaja visoke definicije. Na ovaj bi način 

nVidijine mainstream grafičke kartice trebale 

biti u stanju omogućiti nesmetanu reprodukciju 

HD videomaterijala bez obzira na snagu samog 

glavnog procesora. Također za razliku od G80 

koji je zahtijevao poseban vanjski čip za prikaz 

slike kod G84 je ova funkcionalnost integrirana 

u sam grafički procesor, a podržana su dva dual 

link DVI priključka kao i HDCP. 

U iščekivanju niže cijene 

Mi smo imali priliku testirati dvije 8600GTS 

kartice koje su proizveli BFG i Gigabyte. 

Obje su temeljene na referentnom dizajnu, 

manjih su dimenzija i s poprilično neuglednim 

hladnjacima. Odmah smo pak zamijetili dodatni 

priključak za napajanje kojeg dosada nismo 

viđali kod mainstream grafičkih kartica. Ovo 

drugim riječima znači kako je potrošnja energije 

kod novijih mainstream kartica znatno viša, 

no i performanse bi trebale biti bolje. Moramo 

napomenuti kako smo BFG-jevu karticu dobili 

Usporedba performansi 

BFG/GIGABYTE 

8600GTS 

GIGABYTE X1950PRO MSI 8800GTS 320 OC 

3DMARK06 

F.E.A.R fps 

5768 4905 9212 

1280x960 85.0 88.0 165.0 

1280X960 4xAA 8xAF 

CALL OF DUTY 2 fps 

39.0 54.0 84.0 

1280x1024 36.8 48.9 59.1 

1280X1024 4xAA 8xAF 

TES4:OBLIVION fps 

29.8 34.8 52.7 

1280x1024 HDR 48.9 40.9 92.4 

1280X1024 HDR 4xAA 

8xAF 

PREY fps 

35.1 28.9 69.9 

1280x1024 67.7 74.9 142.6 

1280X1024 4xAA 8xAF 45.4 53.3 95.2 

TESTNA PLATFORMA: Intel Core 2 Duo E6700, DFI Infinity 975X/G , 2 GB DDR2 800 MHz GSkill 

“Nova nVidijina mainstream 

kartica je poprilično dobro 

osmišljen proizvod” 

u OEM pakiranju, dok je Gigabyteova pristigla 

u punom retail pakiranju koje uključuje igru Supreme 

Commander. S druge strane, BGF-jeva 

varijanta donosi blago overclockirani grafički 

procesor, što nije osjetno utjecalo na njezine 

performanse. 

Nema dvojbe kako Geforce 8600GTS 

nudi vrlo dobar omjer cijene i performansi. 

Ključan nedostatak predstavlja 128-bitna 

memorijska sabirnica zbog čega su performanse 

s uključenim antialiasingom poprilično 

slabe. No to nije glavni problem ove kartice. 

Mnogo veći problem vidimo u činjenici kako je 

trenutno moguće vrlo povoljno pribaviti brze 

kartice prethodne generacije, poput Radeona 

Kartica GeForce 8600GTS posjeduje 

poprilično neugledni hladnjak koji nije 

pretjerano bučan 

X1950pro i nVidijina 7900GS. Ove će kartice 

biti jednako brze ili čak i brže od 8600GTS, 

a jedina prednost novije nVidijine kartice je 

podrška za DirectX 10, što trenutno nema neku 

osobitu težinu. Bez obzira na to dojam je kako 

je nova nVidijina mainstream kartica poprilično 

dobro osmišljen proizvod koji će biti daleko 

primamljiviji nakon nekog vremena kada mu 

cijena bude malo niža. 

BFG/Gigabyte nVidia GeForce 

8600GTS 


+ vrlo dobre performanse, podrška za DX 10, 

bundle (Gigabyte) 

- cijena (BFG), performanse s uključenim 

antialiasingom, zahtijeva dodatni priključak za 

napajanje 

specifikacije nVidijin grafički procesor 

GeForce 8600GTS radnog takta 710 / 675 MHz, 

radni takt shadera 1450 MHz, 256 MB GDDR 

4 memorije radnog takta 1000 MHz, 128-bitna 

memorijska sabirnica, dual DVI, SLI, HDCP 


performanse 7 


ustupio Formel, (01) 36 95 008, 

Microline, (01) 27 97 700 

www.bfgtech.com / www.gigabyte.com.tw 

cijena 1811 kn; 1469 kn

030 


Procesor 

Intel Pentium 

Dual Core E2140 

Gotovo da nam se sviđa što možemo uskliknuti - Pentium is back! Pod dobro nam 

znanim imenom ovog puta skriva se najjeftiniji Intelov dvojezgreni procesor temeljen na 

arhitekturi Core, koji se na kraju pokazao zanimljivijim nego što smo prvobitno mislili 


Ponekad smo pomalo nepravedno, u želji da vam 

približimo i predstavimo najnovije i najatraktivnije 

proizvode, znali zanemariti poprilično 

intrigantne mainstream i low end komponente. 

Međutim ovaj je procesor zaista bilo nemoguće 

zaobići. Poznato je kako Intel sada već gotovo 

godinu dana, zahvaljujući procesorima Core 2 

Duo, suvereno vlada tržištem. Ipak, prvi takvi 

predstavljeni procesori bili su poprilično skupi te 

je bilo za očekivati jeftinije varijante. Početkom 

ove godine pojavili su se E4300 i E4400 koji su 

daleko pristupačniji, no ni tada Intel zapravo 

nije imao u ponudi jeftini dvojezgreni procesor 

temeljen na arhitekturi Core. Sve to je nedavno 

promijenio ni manje ni više nego - Pentium! Ne, 

nismo krivo napisali. Očigledno da su u Intelu 

odlučili kako ne bi baš bilo uputno zaboraviti na 

sve one silne milijune dolara utrošene na stvaranje 

branda Pentium. Stari dobri Pentium tako 

ipak neće pasti u zaborav. Ovoga puta pod ovim 

imenom pojavili su se najjeftiniji Intelovi dvojezgreni 

procesori temeljeni na arhitekturi Core. 

Najjeftiniji Conroe 

Conroe za otprilike šest stotina kuna - zvuči više 

nego dobro, no idemo pogledati što nam se zapravo 

nudi za taj novac. Radni takt je, očekivano, 

iznimno nizak. Ni korištenje sistemske sabirnice 

od 800 MHz nije nas pretjerano iznenadilo 

budući da smo to već vidjeli kod E4300 i E4400. 

Ključna razlika je zapravo u količini L 2 cache memorije 

koja je kod Conroe Pentiuma srezana na 

relativno mali 1 MB. Podsjetit ćemo vas kako je 

ovdje riječ o zajedničkom L 2 cacheu koji koriste 

obje jezgre. Ovako mala količina (posebno za Intel) 

L 2 cachea svakako će utjecati na performanse. 

S druge strane, Pentium Dual Core zadržava 

sve prednosti arhitekture Core, a podržava NX 

bit, EM64T, kao i tehnologije SpeedStep i C1E. 

Pojavila su se dva modela procesora Pentium 

Dual Core, a mi smo odlučili testirati jeftiniju 

varijantu - E2140. Ovaj procesor nazivno radi 

na iznimno niskih 1,6 GHz, proizveden je u 65nanometarskom 

proizvodnom procesu i temelji 

se na novijem L 2 steppingu. Izgledom se gotovo 

uopće ne razlikuje od procesora Core 2 Duo. 

Pokazalo se kako je novi Pentium znatno sporiji 

od E6300 te da općenito na nazivnom radnom 

taktu ne nudi osobite performanse. Svakako da 

mala količina L 2 cachea igra veliku ulogu u svemu 

ovome. Međutim, zato je iznimno jeftin i jako 

se malo zagrijava. No tu, jasno, nije kraj cijeloj 

priči. Možda tek početak. Poznato je da Core 

Usporedba 

performansi 

Intel Pentium DC 

E2140 

Usporedimo li Pentium Dual Core s procesorom 

Core 2 Duo, vidimo kako velikih razlika 

zapravo nema 

procesori temeljeni na L2 steppingu imaju odličan 

overlocking potencijal, stoga smo jedva dočekali 

da vidimo što može E2140. 

100-postotni overclock! 

Prvo smo pokušali ovaj procesor overclockirati 

na Abitovoj ploči FP-IN9 SLI, no nismo uspjeli 

dobiti stabilan rad na FSB-u od 300 MHz. Bilo 

je sasvim jasno kako ovo nije ograničenje 

procesora nego ploče. Srećom, pri ruci nam je 

bila Gigabyteova ploča P35-DQ6 pa smo krenuli 

u novu avanturu. Možemo samo reći kako je 

overclocking potencijal ovog procesora doslovno 

fantastičan. Konačno smo se zaustavili na 3,2 

GHz uz neznatno viši radni napon od nazivnog, 

a sve to uz korištenje priloženog box hladnjaka. 

Dakle, uspjeli smo 100 posto overclockirati ovaj 

procesor uz korištenje najobičnijeg zračnog 

hladnjaka! Istini za volju treba reći kako procesor 

na ovom radnom taktu nije bio savršeno stabilan 

za dugotrajan rad. Međutim na nešto nižih 3 

GHz radi posve stabilno bez povećanja nazivnog 

Intel Core 2 Duo 

E6300 

Intel Core 2 Duo 

E6300@1,6 GHz 

Intel Pentium DC 

2140@3 GHz 

3DMARK05 8696 9704 9038 10 670 

WINRAR kb/s 838 976 929 1200 

SUPER PI 2M s 

SANDRA(PROC ARIT.) 

82.3 66.8 76.0 48.2 

dry. MIPS 14 840 17 229 14 739 27 814 

whet. MIPS 9971 11 636 9948 18 744 

PROC MM 

int. IT/s 

88 276 102 519 87 967 166 506 

float. IT/s 47 542 55 220 47 400 89 726 

Doom3 fps 

800X800 medium 

121.4 155.1 139.9 167.3 

Company Of Heroes fps 

800X600 medium 

79.2 98.1 92.4 127.9 

Testna platforma: Abit Fp-in9 Sli, Gigabyte P35-DQ6, 2 Gb DDR2 4-4-4-12, Radeon X1950PRO 

radnog napona. Ne moramo ni spominjati kako 

su performanse ovako overclockiranog procesora 

odlične. Na kraju je poprilično teško objektivno 

ocijeniti Core Pentium. Na nazivnom radnom 

taktu performanse su mu zapravo poprilično 

slabe, no tko bi još htio držati ovaj procesor na 

nazivnoj frekvenciji? Overclockiran na otprilike 

3 GHz ponudit će performanse usporedive s 

višestruko skupljim high end dual core procesorima. 

Ne planirate li overclockirati, svakako je bolje 

odabrati neki skuplji Core 2 Duo procesor s više L 

2 cachea. S druge strane, ukoliko ste malo vještiji, 

odaberete kvalitetnu ploču i ovaj procesor, moći 

ćete zapravo za vrlo male novce dobiti iznimno 

moćno i brzo računalo koje se ne zagrijava previše 

niti troši mnogo energije. 

Intel Pentium Dual Core E2140 

Procesor 

+ cijena, malo zagrijavanje i potrošnja 

energije, fantastičan overclocking potencijal 

- performanse na nazivnom radnom taktu, 

količina L 2 

specifikacije LGA 775, radni takt 1,6 GHz, FSB 

800 MHz, L 2 cache 1 MB, radni napon 1,225- 

1,325 V, maksimalna termalna disipacija 65 W, 

EM64T, NX-bit 


performanse 6 


ustupio Autronic, (01) 63 24 500 

www.intel.com 

cijena 609 kn

032 



Asus EN8800GTS 640 MB 

Ukoliko vam je nVidijina kartica 8800Ultra preskupa, 

nemate razloga za brigu. 8800GTS nudi odlične 

performanse uz znatno povoljniju cijenu 

Tijekom vremena u potpunosti se potvrdilo 

kako nVidijine kartice GeForce 8800GTS 

nedvojbeno nude najbolji omjer cijene i performansi 

u high end segmentu tržišta. Pojavljivanje 

direktnog konkurenta u obliku Radeona 

HD 2900XT nije pretjerano izmijenilo stvari. 

Pritom prije svega mislimo na varijantu sa 640 

MB videomemorije. Svi smo već pomalo navikli 

na više rezolucije uz korištenje antialiasinga 

i anisotropic filteringa, a veća količina memorije 

nedvojbeno omogućava bolje performanse. 

Malo je čudno što dosada nismo imali priliku 

isprobati nijednu Asusovu karticu iz serije 

8800, no konačno je tome došao kraj. Kako su 

sve 8800 kartice temeljene na referentnom 

dizajnu, tu većih iznenađenja nema, a ova kartica 

nema ni tvornički povišene radne taktove 

grafičkog procesora i memorije. Ništa strašno, 

Iznimno efikasan i 

nadasve tih hladnjak 

odlika je svih nVidijinih 

kartica iz serije 

8800 

Nakon referentne, Sapphirove kartice koju 

smo testirali u prošlom broju pristigla nam je 

Gigabyteova varijanta Radeona HD 2900XT. 

Međutim ovdje se prije svega želimo posebno 

osvrnuti na zanimljiv softverski bundle koji prati 

sve Radeone HD 2900XT. Naime, s karticama 

pristiže Valveov tzv. black box koji sadrži kupone 

za tri igre: Half Life 2: Episode One, Team 

Fortress i Portal. Dakle, kada ove igre početkom 

listopada postanu dostupne, imat ćete ih pravo 

besplatno downloadati putem Steama. Ovo nas 

neodoljivo podsjeća na neka stara vremena kada 

su Radeoni 9600 i 9800 dolazili s posebnim 

overclocking potencijal je svejedno odličan, što 

će vještiji korisnici, dakako, dobro iskoristiti. 

S druge strane, prodajni paket je jednostavno 

izvrstan. Dobit ćete pune verzije dviju igara: 

Ghost Recon Advanced Warfighter i GTI Racing, 

kao i napredniju verziju popularnog 3D 

Marka 06. Asusov bundle je u svakom slučaju 

pun pogodak. 

Danas, više od pola godine nakon inicijalnog 

predstavljanja, GeForce 8800GTS u 

potpunosti je zaokružen proizvod. Driveri za 

Vistu su sve kvalitetniji, performanse odlične, 

a sama kartica je iznimno tiha čak i pod punim 

opterećenjem. Overclocking potencijal je 

također odličan - ova kartica s referentnim 

hladnjakom bez problema radi na oko 640 

MHz, a i memorija se pokazala sposobnom 

za rad na preko 900 MHz. Ovako overclockirana 

kartica u stanju je u nekim slučajevima 

nadmašiti i GeForce 8800GTX, što dovoljno 

govori. Vjerujemo kako će ova kartica sasvim 

pristojno vrtjeti i nadolazeće DX 10 igre poput 

Crysisa, a pritom je gotovo dvostruko jeftinija 

od trenutnog vladara high enda GeForcea 

8800Ultra. S. Pintarić 


Gigabyte Radeon HD 2900XT 

Radeon HD 2900XT u Gigabyteovoj varijanti posjeduje sve 

dobre i loše strane prvog ATI-jeva DX10 grafičkog procesora. 

S druge strane, mnogima će odličan softverski bundle biti 

dovoljan razlog za kupnju ove kartice 

Referentni hladnjak kod HD 2900XT 

kartica već smo spominjali, bolje rečeno 

bunili se zbog osjetne buke 

kuponima za Half-Life 2 koji je izašao tek dosta 

kasnije. U svakom slučaju suradnja Valvea i 

ATI-ja se nastavlja, a posebno je zanimljivo napomenuti 

da je Valve odmah nakon pojavljivanja 

Radeona HD 2900XT objavio kako će zapravo 

black box dolaziti samo s novim Radeonom, dok 

će ostali korisnici imati priliku nabaviti drugačiji, 

orange box. 

Gigabyteova varijanta je, dakako, u potpunosti 

ista kao Sapphireova, s tim da je, naravno, 

drugačija naljepnica na hladnjaku. Ovoga puta 

karticu smo imali priliku isprobati sa službenim 

Catalystom 7.5, no velikih razlika zapravo 

nije bilo. Ovi su driveri samo malo ispoliranija 

beta koja nam je bila dostupna prilikom prvog 

testiranja kartice. Ispravljeno je dosta bugova, što 

je svakako za svaku pohvalu. Konačni dojam se, 

međutim, nije nimalo promijenio. Radeon HD 

2900XT nudi odličan omjer cijene i performansi 

te zanimljive multimedijalne mogućnosti, no sve 

to nekako ostaje u sjeni prekomjernog zagrijavanja 

i potrošnje energije. Ukoliko možete sve ovo 

ostaviti po strani te živjeti s nedostacima novog 

DX10 Radeona, ova Gigabyteova kartica svakako 

je jako dobar izbor. S. Pintarić 

Asus EN8800GTS 640 MB 


+ performanse, podrška za DX 10, tih rad, 

bundle 

- ništa značajno 

specifikacije nVidijin grafički procesor 

GeForce 8800GTS radnog takta 500 MHz, 

radni takt shadera 1300 MHz, 640 MB GDDR 

3 memorije radnog takta 800 MHz, 320-bitna 

memorijska sabirnica, dual DVI, SLI, HDCP 


performanse 8 


ustupio M SAN Grupa, (01) 36 54 900 

www.asus.com 


Gigabyte Radeon HD 2900XT 


+ omjer cijene i performansi, podrška za DX 

10, kvaliteta slike, multimedijalne mogućnosti, 

bundle 

- enormno zagrijavanje i potrošnja energije, 

buka 

specifikacije ATI-jev grafički procesor Radeon 

HD 2900XT radnog takta 743 MHz, 512 MB 

GDDR 3 memorije radnog takta 826 MHz, 512bitna 

memorijska sabirnica, dual DVI, HDCP, 

AVIVO HD, HDMI, CrossFire 


performanse 8 


ustupio Microline, (01) 27 97 700 


cijena 3057 kn

Igraći kontroler 

Logitech G25 

Zahvaljujući odličnoj kvaliteti izrade, izvrsnoj preciznosti i 

odličnim Force Feedback efektima novi Logitechov volan pruža 

dosad nezabilježeni osjećaj prilikom vožnje virtualnim stazama 

Pedale su poprilično 

kvalitetno napravljene, 

a uz gas i 

kočnicu na raspolaganju 

vam je i kvačilo 

Stvarno se ne možemo prisjetiti kada smo posljednji 

put imali priliku isprobati neki nov i zanimljiv 

igraći kontroler. Posebno ako je riječ o omiljenoj 

virtualnoj igrački svih ljubitelja pravih simulacija 

vožnje -volanu. E, onda je Logitech odlučio kako 

je došlo vrijeme za nešto malo bolje i naprednije 

od starog dobrog volana Momo. Tako smo dobili 

G25, koji trenutno bez konkurencije pretendira 

na mjesto najkvalitetnijeg dostupnog volana. Zapravo 

se sastoji od tri dijela. Upravljač je iznimno 

dobro napravljen, robustan i obložen kožom, a 

za mijenjanje brzina mogu se koristiti metalne 

“klackalice”. Poprilično ga je lako pričvrstiti na 

podlogu, nakon čega je vrlo stabilan i ne trebate 

se bojati da ćete ga pomaknuti čak i prilikom 

vrlo naglih pokreta. Pedale su dobrim dijelom 

metalne i, što je najvažnije, dovoljno masivne da 

LCD monitor 

SmartVision W9006S-D 

se ne pomiču prilikom vožnje. Uz uobičajene gas 

i kočnicu tu je i kvačilo. Iako pedale nisu na razini 

nikad prežaljenog Thrustmasterova Ferrarija F1, 

imaju amortizere te su svakako vrlo dobro napravljene. 

Treći dio ovog kontrolera predstavlja 

Gearshift odnosno ručica mjenjača, koja se nalazi 

na posebnom dijelu koji se montira zasebno. 

Ovdje nalazimo i poveći broj funkcionalnih tipaka 

koje možemo programirati po želji. Inače, ova 

nas ručica mjenjača nije pretjerano oduševila jer 

i dalje djeluje pomalo neozbiljno, no zna biti vrlo 

zabavno voziti pomoću ovoga u nekim igrama. 

Glavnu snagu ovog volana svakako predstavljaju 

odlična preciznost te kvalitetni Force Feedback 

efekti. Svoju pravu snagu pokazao nam 

je u dvije vjerojatno najkvalitetnije simulacije 

- rFactoru i Richard Burns Rallyju. Osjećaj prilikom 

voženje je izvrstan, posebno ukoliko igra 

podržava kvalitetno napravljene FF efekte. Volan 

možemo zakrenuti za 900 stupnjeva, što svakako 

doprinosi realnosti i preciznosti u najzahtjevnijim 

igrama. Obzirom na iznimno visoku cijenu G25 

možemo preporučiti isključivo zagriženim ljubiteljima 

simulacija vožnje. S. Pintarić 

Tragate li za iznimno jeftinim 19-inčnim widescreen monitorom, 

ne gubite nadu. Ovaj SmartVisionov proizvod nudi sasvim 

pristojne karakteristike po iznimno niskoj cijeni koju je do prije 

nekoliko godina zaista bilo teško zamisliti 

Ukoliko bi nas netko priupitao može li se trenutno 

nabaviti 19-inčni widescreen monitor po cijeni 

nešto višoj od tisuću kuna, dobrano bismo se 

zamislili. Gotovo smo sigurni kako naš odgovor 

na kraju ne bi bio potvrdan. Dakako, pogriješili 

bismo. Naime, pred nama je upravo takav 

SmartVisionov monitor koji za iznimno povoljnu 

cijenu nudi veličinu dijagonale od punih 19 inča, 

još k tome u widescreen formatu. Možda smo 

nekako i mi u zadnje vrijeme ispustili iz vida izniman 

pad cijena jeftinijih 19-inčnih modela. Ovdje 

ipak treba reći kako je riječ o zapravo uobičajenom 

proizvodu dalekoistočnih proizvođača koje 

često nalazimo pod raznim imenima, no svima je 

zajedničko samo jedno -niska cijena. Pritom je 

kvaliteta izrade sasvim u drugom planu. U ovom 

Srećom, proizvođač nije izostavio DVI 

priključak kod ovog jeftinog monitora, što 

je svakako odličan potez 

slučaju trebat će vam odvijač kako biste monitor 

osposobili za rad. Postolje, naime, treba ponajprije 

pomoću vijaka pričvrstiti na kućište što 

nije osobito sretno izvedeno, no sam postupak 

ipak ne traje dugo. Postolje, očekivano, nije baš 

najstabilnije, ali u konačnici nismo imali većih 

problema. Ukoliko pogledamo dizajn, monitor 

djeluje sasvim pristojno, posebno obzirom na 

ukupnu cijenu. 

Veliki plus vidimo u činjenici što monitor 

posjeduje digitalni DVI priključak koji omogućava 

optimalnu sliku. Optimalnu u smislu da ćete 

moći koristiti potpuno digitalnu vezu. Kvaliteta 

prikaza nije sjajna, no možemo reći kako je u 

osnovi sasvim solidna. Valja ipak imati na umu 

da je vidljivi kut nešto slabiji, a prikaz boja nije 

osobito dobar. Brzina matrice je, s druge strane, 

posve dovoljna za ugodno igranje ili gledanje 

filmova. Već smo pak ranije spominjali kako 

ova veličina ekrana u kombinaciji s widescreen 

formatom nije baš najsretnije rješenje, posebno 

prilikom surfanja Internetom ili rada s tekstom. 

Na kraju, glavna prednost ovog monitora 

zasigurno je iznimno niska cijena, što će svakako 

privući mnoge. S. Pintarić 


Logitech G25 

Igraći kontroler / volan 

+ kvaliteta izrade, preciznost, odlični Force 

Feedback efekti 

- cijena, ručica mjenjača, samo dvije tipke na 

samom volanu 

specifikacije upravljač, pedale, Gearshift, USB 

veza 


performanse 8 


ustupio Microline, (01) 27 97 700 

www.logitech.com 


SmartVision W9006S-D 

LCD monitor 

+ cijena, solidna kvaliteta slike, brzina matrice 

- nešto slabiji vidljivi kut, prikaz boja, kvaliteta 

izrade, opremljenost 

specifikacije dijagonala 19”, radna rezolucija 

1440x900, veličina točke 0,284 mm, svjetlina 

300 cd/m2, kontrast 700:1, brzina odziva 8 ms, 

kut gledanja H/V 150°/135°, DVI-D, VGA 


performanse 5 


ustupio Kvark, (01) 36 38 461 

www.kvark.hr 


033

034 


LCD monitor 

Eizo 2111W 

U kvalitetu Eizovih monitora više gotovo nitko ne sumnja. Izvrsne 

karakteristike i odlična kvaliteta slike krase i ovaj Eizov monitor 

Ovoga puta recenziju Eizova monitora započet 

ćemo obrnutim redoslijedom, pa ćemo prvo 

navesti što nam se nije svidjelo. Prije svega, 

dizajn svakako nije osobit iako se vrlo vjerojatno 

mnogi ne bi složili s nama. Činjenica je da je 

ovaj monitor poprilično velik i masivan, a samo 

kućište je debljine nekoliko centimetara. Ukupna 

masa od 8,2 kg danas ipak nije toliko uobičajena, 

čak i kad su u pitanju veći LCD monitori. Posve 

nam je jasno kako je Eizo ovaj monitor namijenio 

profesionalcima i zahtjevnim korisnicima, no ne 

bi mu škodilo da je malo lakši i tanji. Nasuprot 

tome, kvaliteta izrade je vrlo dobra, a postolje 

prozvano ArcSwing omogućava lako zakretanje 

i podešavanje po visini. Za podešavanje slike 

koriste se površine osjetljive na dodir koje nam se 

Površine osjetljive na dodir nisu nam se 

pretjerano dopale i podešavanje slike 

zbog njih je poprilično zamorno 

Zanimljivo je primijetiti kako je DDR2 memorija 

na svom pravom vrhuncu upravo u trenutku 

kada nas očekuje prijelaz na noviji standard 

DDR3. Cijene nikada nisu bile povoljnije 

obzirom na kapacitet, a i brzine su sve više. Sve 

veći broj proizvođača nudi vrlo kvalitetne module 

koji rade na više od 1000 MHz uz sasvim 

prihvatljive latencije. Toj skupini pripada i ovaj 

Mushkinov dvogigabajtni kit koji je specificiran 

za rad na 1066 MHz. Ovu smo memoriju, malo 

za promjenu, odlučili testirati na AMD-ovoj 

platformi AM2 koja je mnogo zahtjevnija za 

testiranje obzirom na integrirani memorijski 

odmah nisu previše dopale. Dosta kasno reagiraju 

na pritisak zbog čega podešavanje hrpe opcije 

koje nudi izbornik zna biti dosta zamorno. 

Dakle, dizajn i ergonomija nisu nas se pretjerano 

dojmili, no zato jest kvaliteta slike. Što je 

očekivano kad uzmemo u obzir da ovaj monitor 

koristi dobro nam poznatu S-PVA matricu novije 

generacije. Zapravo je riječ o nasljedniku modela 

2110W koji smo imali priliku testirati ranije. 

Razlike između ovih dvaju monitora zapravo su 

vrlo male. Kod novijeg modela na raspolaganju 

vam je tzv. dinamički kontrast, a i vrijeme odziva 

je nešto niže. Od dinamičkog kontrasta nećete 

imati mnogo koristi jer ga nije moguće koristiti 

za ozbiljan rad. Međutim ovaj se Eizov monitor 

i bez dinamičkog kontrasta odlikuje izvrsnim 

prikazom boja, posebno crne, odličnim vidljivim 

kutom te općenito odličnom kvalitetom slike po 

svim parametrima. Opremljenost je također vrlo 

dobra, a uz USB hub na raspolaganju su vam i dva 

DVI-I digitalna priključka. Najveći nedostatak je 

svakako poprilično visoka cijena. Kvaliteta Eizovih 

monitora je neupitna, no trenutno je moguće 

pronaći nekoliko daleko jeftinijih modela koji 

koriste podjednako kvalitetnu vrstu matrice. 

S. Pintarić 

Memorija 

Mushkin 2GB KIT DC Mushkin PC2-8500 

Kvalitetnih DDR2 memorija u posljednje vrijeme ne nedostaje. Toj 

grupi pripadaju i ovi poprilično brzi Mushkinovi moduli koji se ističu 

odličnim performansama, ali i nažalost previsokom cijenom 

Uobičajeni metalni pasivni hladnjak 

koji nalazimo kod većine kvalitetnijih 

memorija pridonosi boljem odvođenju 

topline kod ove memorije 

kontroler koji posjeduju Athloni. 

Mora se priznati kako je ova memorija 

pokazala zavidnu kompatibilnost s 

platformom AM2 te je radila bez ikakvih 

problema s različitim postavkama. Obzirom 

na korištene Micronove čipove rezultati su 

očekivani. Na radnom taktu od 1000 MHz 

ova memorija uz odgovarajući radni napon 

bez problema stabilno radi uz latencije 4-4-4- 

10. Što se tiče nazivnih 1066 MHz, uz latencije 

5-5-4-11 tu također nema nikakvih problema, s 

tim da ćete za odgovarajuću stabilnost morati 

koristiti radni napon od 2,35 V. Performanse su 

pri ovakvim postavkama zaista više nego dobre 

te će biti sasvim dovoljne većini korisnika. 

Želite li nešto malo više, možete probati 

overclockirati. Mi nismo bili osobite sreće jer 

smo uspjeli dosegnuti “jedva” 1120 MHz bez 

značajnog povećanja radnog napona. Ovaj 

Mushkinov dvogigabajtni kit svakako nudi 

odlične performanse, no cijena je po našem 

mišljenju ipak malo previsoka. Trenutno je moguće 

pronaći DDR2 memorije podjednakih ili 

čak boljih karakteristika po znatno nižoj cijeni, 

što dakako ne umanjuje činjenicu kako je ovdje 

riječ o vrhunskim memorijskim modulima. 

S. Pintarić 

Eizo 2111W 

LCD monitor 

+ odlična kvaliteta slike, brzina matrice, 

opremljenost 

- dizajn, masa, cijena 

specifikacije dijagonala 21”, radna rezolucija 

1680x1050, veličina točke 0,270 mm, svjetlina 

450 cd/m2, kontrast 1000:1, brzina odziva 8 

ms (grey to grey), kut gledanja H/V 178°/178°, 

masa 8,2 kg, 2 x DVI-I, VGA, USB hub 


performanse 8 


ustupio Ve-mil, (01) 30 33 810 

www.eizo.com 


Mushkin 2GB KIT DC Mushkin 

PC2-8500 

Memorija 

+ performanse, stabilnost 

- previsoka cijena 

specifikacije 2 GB DDR 2 1066 MHz, latencije 

SPD 5-5-4-12, radni napon 2,2 - 2,35 V 


performanse 8 



www.mushkin.com 

cijena 1852 kn

Memorija 

OCZ DDR2 PC2-9200 Reaper HPC Edition 

OCZ-u svakako ne nedostaje maštovitih i inovativnih 

rješenja. Ovoga puta imali smo priliku isprobati zanimljivu 

DDR2 memoriju kod koje se za dodatno hlađenje koriste 

toplovodne cijevi 

Osebujan i inovativan rashladni sustav s 

toplovodnom cijevi osigurava odlično hlađenje 

i besprijekornu stabilnost ove memorije 

Možemo li uopće pobjeći od toplovodnih cijevi 

kojima danas hladimo sve više hardverskih komponenata? 

Ne možemo, a OCZ je toplovodne 

cijevi odlučio iskoristiti i za hlađenje memorije. 

Da, dobro ste pročitali, novi modeli OCZ-ove 

high end memorije prozvane Reaper koriste 

toplovodne cijevi za hlađenje modula. Ovdje je 

zapravo posebna toplovodna cijev povezana s 

uobičajenim pasivnim hladnjakom. Svakako zanimljivo 

i inovativno rješenje koje nam se, barem 

kod ove memorije, nije učinilo pretjeranim. 

Tvrdi disk 

Hitachi HDS721010KLA330 

Nema tog korisnika koji nije bar em jednom poželio da mu se u 

računalu nalazi disk većeg kapaciteta. Novi Hitachi ispunit će te 

želje svim tipovima korisnika 

Nakon što smo imali priliku vidjeti nekoliko 

eksternih terabajtnih rješenja pohrane podataka, 

evo nam napokon i klasičnog tvrdog diska 

formata 3,5 inča na kojem također nalazimo 

mjesta za smještanje punog terabajta (milijun 

megabajta) podataka. Riječ je o Hitachijevu proizvodu 

koji osim kapacitetom ugodno iznenađuje 

i nadasve tihim radom te brzinom transfera 

podataka. Kao i obično kad su u pitanju interni 

tvrdi diskovi, instalacija je nadasve jednostavna. 

Dodatno olakšanje pri instalaciji predstavlja 

zadržavanje standardnog naponskog konektora 

koji u praksi čak predstavlja praktičnije rješenje. 

Treba samo pripaziti da ga se ne koristi istovremeno 

sa Serial-ATA naponskim konektorom jer 

bi moglo doći do oštećenja diska. 

Praktičan rad s ovim diskom jednak je radu 

s bilo kojim drugim 3,5-inčnim tvrdim diskom, 

Novi disk na 

prvi se pogled 

ne razlikuje 

od ostalih pripadnika 

serije 

Deskstar 

Naime, riječ je o DDR2 memoriji koja je 

specificirana za rad na iznimno visokih 1150 MHz 

uz radni napon od 2,35 V. Moramo napomenuti 

kako je stabilnost besprijekorna. Ova nam je 

memorija kao od šale proradila na 1150 MHz uz 

čak nešto malo niži radni napon od nazivnog. 

Osim toga, bez problema posve stabilno radi na 

1066 MHZ uz radni napon od 2,35 V te latencije 

4-4-4-12. Kako problema s zagrijavanjem i stabilnošću 

na 1150 MHz nije bilo, probali smo malo 

i overclockirati uz pomoć Gigabyteove matične 

ploče P35-DQ6. Uz latencije 5-5-5-18 te radni 

napon od 2,35 V dogurali smo do 1240 MHz. Reaper 

na ovoj frekvenciji radi savršeno stabilno. Za 

nešto više od ovoga potrebno je dodatno povisiti 

radni napon i povećati latencije. 

No velike potrebe za nešto višim radnim 

frekvencijama zapravo nema. Već na nazivnim 

radnim taktovima ova memorija nudi izvrsne 

performanse te veliku memorijsku propusnost 

koju ćete teško iskoristiti. Glavni nedostatak su 

pak dimenzije obzirom na osebujan rashladni 

sustav. S. Pintarić 

samo što će vam pri prikazivanju slobodnog 

prostora pokazati granice o kojima ste do 

sada tek mogli sanjati. Stvarni je (NTFS) 

kapacitet doduše nešto manji od jednog terabajta 

(1 TB) i iznosi 931,5 GB, no sumnjamo da 

će vas ta razlika previše smetati. Njezin je izvor 

u već dobro poznatoj politici proizvođača tvrdih 

diskova da ne koriste 1024 kao množitelj kad 

računaju kilo-, mega-, giga- i terabajte. Ono što 

nas je prvo oduševilo je potpun izostanak buke, 

pa tako ovaj disk svakako možemo preporučiti 

svima koji računalo kane koristiti na tišim radnim 

mjestima. Ugodno iznenađenje predstavljalo je i 

dosta maleno zagrijavanje, što od diska ovolikog 

kapaciteta sigurno ne biste očekivali. 

Brzina rada je, uz kapacitet, ipak glavni razlog 

zbog kojeg ćete poželjeti kupiti ovaj tvrdi disk. 

Dovoljno je reći da u burstu postiže izvrsnih 

128,5 MB/s te da je prosječna brzina čitanja 72,3 

MB/s, a pisanja 39,9 MB/s. Stoga je jasno kako 

je riječ o jednom od najbržih diskova koje danas 

možete koristiti. Pritom, naravno, mislimo na 

grupu standardnih 3,5-inčnih diskova brzine 

okretanja 7200 okretaja u minuti. Ima i bržih 

SCSI rješenja, no razlika u brzini, a pogotovo 

cijena, nikako im ne ide u prilog. Barney 

OCZ DDR2 PC2-9200 Reaper 

HPC Edition 

Memorija 

+ performanse, stabilnost, visok radni takt, 

EPP profili 

- cijena, dimenzije 


specifikacije 2 GB DDR 2 1150 MHz, latencije 

SPD 5-5-5-18, radni napon 2,35 V 


performanse 9 


ustupio Ve-mil, (01) 30 33 810 

www.ocztechnology.com 


Hitachi HDS721010KLA330 

Tvrdi disk 

+ kapacitet, brzina, vrlo tih 

- ništa osobito 

specifikacije kapacitet 1 TB, format 3,5”, brzina 

vrtnje 7200 o/min, konekcija SATA-II, buffer 

32 MB 


performanse 9 



www.hitachigst.com 


035

036 


DVD snimač 

Lite-ON LH-20A1P 

Vrlo brzi DVD snimač kojeg osim brzine odlikuju još i dobra kvaliteta 

snimki te odlična digitalna audioekstrakcija. Idealno za sve 

koji se intenzivnije bave snimanjem različitih DVD i CD uradaka 

Pogleda na stražnje konektore otkriva 

kako je riječ o IDE uređaju 

Još jedan od mnoštva DVD snimača koji se isporučuju 

u OEM verziji ugodno nas je iznenadio 

na više načina. Prvo iznenađenje bio je CD sa 

softverom Nero 7 Essentials koji je u stanju zadovoljiti 

gotovo sve vaše potrebe za snimanjem, pa 

čak i za dodatnim funkcijama. Dodavanje novije 

verzije Nera u OEM paket svakako je za pohvalu, 

pa izostanak IDE kabela i vijaka za fiksiranje 

nimalo ne smeta. Kako je riječ o tipičnom IDE 

uređaju, odmah vam je jasno da s instalacijom 

nema problema te da su kratkospojnici (jumpers) 

jedina stvar na koju trebate pripaziti. 

Brzina snimanja je 20X, no nemojte očekivati 

da ćete cijeli disk moći snimiti upravo tom 

LCD televizor 

Mirai DTL-642E500 

Većina LCD televizora koji nam dolaze “pod 

ruku” ima dijagonalu ekrana manju od jedan metar 

(40”) i uglavnom se zadržava na vertikalnoj 

razlučivosti od 720 linija. Ipak, tu i tamo imamo 

sreću da nam na testni stol “sleti” nešto veći 

primjerak koji nam televiziju visoke razlučivosti 

zaista može pokazati u njezinoj punoj (1080 

linija) kvaliteti. Televizor relativno nepoznatog 

imena Mirai upravo je jedan od takvih uređaja i 

svakako nam je bilo vrlo drago ispitati njegove 

mogućnosti. 

Instaliranje televizora je nadasve jednostavno, 

ali samo ako se pritom držite jednog pravila. 

Nemojte se praviti važni, nego pozovite pomoć. 

Možda još i možete podići dvadeset i devet 

kilograma, no veličina televizora je takva da ga 

brzinom. Kao i obično, maksimalna se brzina 

postiže tek na vanjskim dijelovima medija, pa 

je prosječna brzina snimanja nešto niža, a mi 

smo u gotovo idealnim uvjetima uspjeli postići 

odličnih 17,8X. Kako su u stvarnom svijetu takvi 

uvjeti rijetki, tako će i realna brzina biti još manja, 

ali to više nema veze sa samim snimačem. 

Koliko je on ipak brz ponajbolje govori podatak 

da nikada nismo potrošili više od četiri minute 

za snimanje klasičnog jednoslojnog DVD-R ili 

DVD+R medija. Kvaliteta snimki je odlična i nimalo 

ne ovisi o iskorištenom mediju. Snimljene 

medije stoga ćete bez problema moći iskoristiti 

u praktično bilo kojem DVD ili CD čitaču. 

S čitanjem podataka također nismo imali 

problema, a naročito smo bili zadovoljni digitalnom 

audioekstrakcijom kojoj nismo mogli 

naći mana. LH-20A1P čitao je sve audio CD-ove 

koje smo mu ponudili, a naročito je praktično 

što mu “zaštićeni” audio CD-ovi ne predstavljaju 

nikakav problem. Idealno za brzinsko 

stvaranje različitih vlastitih kompilacija za 

dugotrajne ljetne vožnje kakve nam predstoje. 

Naša preporuka. Barney 

Na dva SCART-a i na dva HDMI ulaza ne nailazite baš svaki 

dan. No to je tek početak liste dobrih osobina ovog velikog LCD 

televizora koji itekako poboljšati vaš multimedijalni kućni kutak 

Naročito smo zadovoljni dvostrukim HDMI 

ulazom, čime se ovaj televizor odlično 

prilagođava sve većem broju HDMI uređaja 

naprosto ne možete nositi sami. Sigurnije je (i lakše) 

pozvati susjeda te mu usput “dizati tlak” kad 

vidi kakvu “televizorčinu” sad imate u kući. Za 

početak je dovoljno priključiti naponski i antenski 

kabel, staviti baterije u daljinski upravljač i pustiti 

televizoru da posve automatski obavi posao 

postavljanja osnovnih radnih parametara, kao i 

pronalaženja aktivnih stanica. Pohvalno je što taj 

posao ide prilično brzo, pa ćete već za nekoliko 

minuta biti spremni za praćenje programa. Osjetljivost 

tunera je dobra, stoga se može očekivati 

da ćete i u lošijim prijemnim uvjetima na raspolaganju 

imati sve relevantne nacionalne stanice. 

Budući da se količina uređaja koji su u stanju 

dati HDMI signal iz dana u dan povećava, vrlo 

je praktično što Mirai ima na raspolaganju dva 

HDMI konektora. Tako na njega bez ikakvih 

problema možete, primjerice, priključiti HD satelitski 

prijemnik i HD-DVD snimač ili neki drugi 

uređaj koji je u stanju dati HDTV signal. Pritom 

su zbog odgovarajuće fizičke razlučivosti (1920 

x 1080) na raspolaganju sve varijante HDTV 

signala. Kvalitetom slike bili smo i više nego zadovoljni 

i moramo priznati da smo se teška srca 

odvojili od ovog televizora možda nepoznatog 

imena, no zato odličnih radnih karakteristika. 

Barney 

Lite-ON LH-20A1P 

DVD snimač 

+ brzina snimanja, kvalitetan DAE 

- nema LightScribe 

specifikacije Snimanje 20X (DVD+R, DVD-R), 

12X (DVD-RAM), 8X (DVD-R DL, DVD+R DL, 

DVD+RW), 6X (DVD-RW), 48X (CD-R), 32X 

(CD-RW), Čitanje 16X (DVD), 48X (CD), buffer 

2 MB, pristup 160 ms (DVD), 160 ms (CD) 


performanse 9 


ustupio Kvark, (01) 36 38 461 

www.liteonit.com 

cijena 202 kn 

Mirai DTL-642E500 

LCD televizor 

+ slika, broj konektora 


specifikacije LCD panel 1920 x 1080, 

dijagonala 42”, HDMI (2x), SCART (2x), audio 

in/out, VGA, VGA audio, osvjetljenje 500 cd/ 

m2, kontrast 1200:1, odaziv 6,5 ms, masa 29 kg 


performanse 9 



www.pc-shop.hr 

cijena 10.789 kn

DLP projektor 

NEC WT615G 

Projektor s brojnim mogućnostima priključivanja ipak najviše 

pozornosti privlači mogućnošću prikaza velike slike s malih 

udaljenosti od platna zahvaljujući sustavu zrcala za prikaz slike 

Nepostojanje klasičnog okruglog objektiva s 

prednje strane projektora govori da se ovdje radi 

o alternativnom prikazu slike, uz pomoć sustava 

asferičnih ogledala. Ovo omogućuje kreiranje 

velike slike pri malim udaljenostima projekcije 

od projektora. Sliku dijagonale 100 inča imat ćete 

već na udaljenosti od 66 centimetara, što je po 

specifikacijama i najveća udaljenost projektora 

od projekcije te najveća moguća slika koju projektor 

može dati. 

Ovakav način prikaza ima i jedan nedostatak: 

projektor ne možete smjestiti u policu. Ne samo 

zbog visine projektora koja s 227 mm raste na 318 

mm kada se otvore zrcala, već više zbog činjenice 

da se slika pokazuje pod kutom od 50 stupnjeva 

u odnosu na projektor, pa iznad njega ne smije 

biti ništa. Naravno, stropna instalacija je moguća, 

Prijenosni DLP projektor 

NEC NP40G 

Kartica koja prema 

uputama dolazi kao 

dodatna oprema bila 

je unutar paketa koji 

smo testirali 

Po svemu korektan, ovaj prijenosni projektor odlikuje se vrlo 

jednostavnom instalacijom zahvaljujući automatskom fokusiranju 

slike i automatskoj korekciji trapezoida 

Već pri prvom susretu s projektorom NEC NP4- 

0G jasna je njegova namjena - prenosivost je 

razlog zbog kojeg ćete se odlučiti za ovaj uređaj. 

Kompaktnost, malene dimenzije i masa tek nešto 

veća od jednog i pol kilograma čine ga idealnim 

za prenošenje. VGA, video (činč) i S-Video 

ulaz standard su kod prijenosnih projektora. Ti 

ulazi omogućuju spajanje gotovo svih modernih 

uređaja iz kojih možete poželjeti prikazati sliku, 

ali s druge strane to nije bogatstvo priključaka na 

koje smo navikli kod projektora za trajnu instalaciju, 

bilo u kućnom kinu, bilo u prezentacijskim 

dvoranama. 

Instalacija uređaja krajnje je jednostavna, 

ponajprije zahvaljujući automatskom fokusiranju 

slike i automatskoj korekciji trapezoida. Na 

korisniku je samo da postavi projektor na željeno 

Uz uobičajene videopriključke tu je i PS/2 

priključak koji vam omogućuje da daljinski 

upravljač koristite umjesto miša na računalu 

jedina razlika je što će WT615G biti znatno bliže 

platnu od standardnih projektora. 

Osim potrebnih kabela tu je i vrhunski daljinski, 

s laserskim pokazivačem, a može zamijeniti i 

miša, ako projektor spojite s računalom uz pomoć 

USB kabela. Tu je i USB stick koji vam omogućuje 

pregledavanje slika i fotografija isključivo uz pomoć 

projektora, bez potrebe za spajanjem drugih 

uređaja, te elektronička olovka za pisanje po 

prikazanoj slici. Nacrtane slike možete pohraniti 

na USB stick ako je uključen u projektor. 

PC kartica za bežično povezivanje projektora 

s drugim uređajima sposobnim za bežično povezivanje 

po standardu IEEE 802.11b/g je opcija, ali 

naš distributer ju je dostavio u paketu. Umjesto 

nje možete umetnuti i PC karticu s kabelskim 

LAN-om. 

Sama slika koju projektor daje je odlična, 

boje su vjerne i žive, među najboljima koje smo 

vidjeli. To se može pripisati i manjoj udaljenosti 

uređaja od projekcije, jer tako dolazi do manje 

disperzije svjetlosti. Jedina veća zamjerka jest što 

će napredne funkcije poput elektroničke olovke 

rijetki koristiti, jer zahtijevaju dodatnu instalaciju 

softvera. D. Šohar 

mjesto te uz pomoć prstena na objektivu prilagodi 

veličinu slike. Ostalo će uređaj napraviti 

sam, a ako postoji potreba, korisnik može dodatno 

prilagoditi ove opcije uz pomoć kontrola na 

samom uređaju ili daljinskog upravljača. 

Slika koju daje projektor vrlo je dobra, bez 

obzira ponudili mu sliku iz računala, TV prijemnika 

ili igraće konzole. Zapravo, najmanje nam 

se svidjela slika koju projektor pruža u igrama, 

no uz dodatna podešavanja također smo dobili 

vrlo dobru sliku. U izborniku ćete pronaći unaprijed 

definirane postavke za video, prezentacije, 

grafiku i slično, što također dodatno olakšava i 

ubrzava instalaciju. 

Pri noćnom korištenju poželjet ćete projektor 

prebaciti u ekonomski način rada, kada je buka 

koju projektor proizvodi mnogo niža, a slika nije 

toliko svjetla. Tako ćete također produžiti životni 

vijek lampe. Kada bi cijelo vrijeme projektor 

radio u ekonomskom načinu, trajanje lampe bilo 

bi 3000 radnih sati. 

Ipak, za sunčanijih dana slika je nešto bljeđa. 

Ako nemate mogućnost barem malo zamračiti 

prostoriju u kojoj ćete koristiti projektor tijekom 

dana, razmislite o jačim modelima NP50 i NP60 

koji daju nešto više svjetla, zbog čega se i bolje 

snalaze u osvijetljenim prostorijama. D. Šohar 

NEC WT615G 

DLP projektor 


+ velik broj funkcija, odlična slika 

- samo za napredne korisnike 

specifikacije 2000 ANSI lumena, kontrast 

3500:1, XGA razlučivost (1024x768), veličina 

projekcije 40 - 100”, udaljenost projekcije 64 

-659 mm, buka 32 dB, dimenzije 380x227x296 

mm, masa 6,4 kg 


performanse 9 


ustupio Hi-Fi Centar, (01) 38 73 377 

www.nec-pj.com 

cijena 29.156 kn 

NEC NP40G 

Prijenosni DLP projektor 

+ jednostavna instalacija 


specifikacije 2200 ANSI lumena, kontrast 

1500:1, XGA razlučivost (1024x768), veličina 

projekcije 33 - 300”, udaljenost projekcije 1,5 

-13,4 m, dimenzije 246x72x177 mm, masa 1,6 kg 


performanse 8 


ustupio Hi-Fi Centar, (01) 38 73 377 

www.neceurope.com 


037

038 


Računalna platforma 

Intel 8-Core 

Media Creation PC 

Najnoviju Intelovu platformu najlakše je shvatiti kao 

demonstraciju moći, odnosno onoga što će biti dostupno 

korisnicima u trenutku kada cijena ovako snažne 

konfiguracije dođe u granice onoga što će napredni 

korisnici moći platiti 

piše > Jasmin Redžepagić 

Počevši od samog imena, koje ovu platformu 

jasno distancira od većine onoga što nalazimo na 

tržištu, pa preko konfiguracije, koja je najvećim 

dijelom zapravo osmišljena kao poslužiteljska, 

s tek ponekim ustupkom kako bi se računalo 

prilagodilo potrebama kućnih korisnika, 8-Core 

Media Creation PC vrlo je posebna tvorevina. 

Osim što je riječ o jednom od najsnažnijih računala 

dostupnih na tržištu, V8, kako ovu platformu 

još nazivaju, za razliku od većine Intelove ponude 

za individualne korisnike nije bazirana na nekom 

od uobičajenih Intelovih chipset rješenja, nego 

na poslužiteljskoj matičnoj ploči S5000XVN, čije 

srce čini chipset 5000X. Matična ploča podržava 

dva višejezgrena procesora Xeon, brzine 

FSB-a od 1333, 1066 i 667 MHz te, što je za ovu 

konfiguraciju vjerojatno najbitnije, ima podršku 

za FBDIMM (Fully Buffered DIMM), memoriju 

koja predstavlja značajnu promjenu u internoj 

arhitekturi memorije u odnosu na klasični DDR ili 

DDR2. Memorija, naime, sada u sklopu modula 

sadrži i takozvani AMB, odnosno napredni 

memorijski međuspremnik koji u biti predstavlja 

način da se izbjegne potpuno paralelno spajanje 

čitave memorije izravno na memorijski kontroler. 

Umjesto uobičajene paralelne komunikacije s 

memorijom FBDIMM komunikaciju ostvaruje 

serijski, što znači da kontroler može nezavisno 

zadavati naredbe za čitanjem i pisanjem, što u 

određenim slučajevima vodi do znatnog ubrzanja 

rada. Prednost je i veliko povećanje pouzdanosti, 

jer međuspremnik omogućava brzu i jednostavnu 

detekciju grešaka te njihovo ispravljanje. 

Negativne strane korištenja ove memorije su 

povećanje latencije i, što je još važnije, njezina 

cijena. U testnoj konfiguraciji koristili smo četiri 

gigabajtna memorijska modula tvrtke Samsung 

(M395T2953CZ4-CE60). 

Matična ploča predviđena je za poslužitelje, 

pa postoje neki neobični detalji, primjerice 

USB priključak izravno na ploči 

Test Ocjena 

PCMark05 CPU 9415 

PCMark05 Memory 5058 

PCMark05 ukupno 

Cinebench 9.5 Render 

9094 

single thread 503 

multithread 2438 

“Matična ploča podržava 

dva višejezgrena 

procesora Xeon, brzine 

FSB-a od 1333, 1066 i 667 

MHz” 

Osam cilindara 

Već smo spomenuli da ploča koja predstavlja 

temelj platforme podržava ukupno dva višejezgrena 

procesora. U našem slučaju osnova svega 

su dva identična Xeona X5365, četverojezgrene 

inačice obitelji procesora Xeon, koji rade na 3.0 

GHz, brže od bilo kojeg trenutno dostupnog 

Core 2 Duo procesora. Ovo korisniku u konačnici 

na raspolaganje stavlja računalo s osam jezgri, 

koje u stvarnosti operacijski sustavi promatraju 

kao osam odvojenih procesora. 

Individualno, Xeon X5365 osim 3 GHz takta 

pojedinačne jezgre ima i procesorsku sabirnicu 

na 1333 MHz te 8 MB L2 cache memorije, a 

možda najzanimljiviji podatak je TDP, odnosno 

termička disipacija od čak 150 W. Zbog toga je 

za ovo računalo neophodno i napajanje velike 

snage. U testnoj platformi koristi se 850-vatno 

napajanje koje se na ploču spaja na tri mjesta - uz 

uobičajeno sučelje postoje i dva dodatna priključka 

koja služe za dovođenje struje do procesora. 

Nerealizirana snaga 

Iako je objektivno, ali i subjektivno, riječ o najjačem 

stolnom računalu koje smo do sada testirali, 

naš ukupni dojam je podvojen. Naime, sve 

zapravo ovisi o tome za što nam računalo treba 

poslužiti. Već je i Intel u samom imenu platforme 

odredio ono što ovo računalo radi najbolje, 

obradu i kreiranje multimedije. Zahvaljujući 

postojanju osam jako brzih pojedinačnih jezgri, 

svaki posao koji od platforme zahtijeva veliku ko- 

ličinu računanja i obrade pri kojoj nije neophodna 

prevelika međusobna sinkronizacija procesa ovo 

računalo odradit će i više nego besprijekorno i 

brzo. Primjerice, ponovno kodiranje digitalnog 

videozapisa bit će brže i do šest puta za istu 

ulaznu datoteku. No sada problem prestaje biti 

hardver i ponovo se suočavamo sa softverskim 

problemima, jer gotovo da i ne postoji softver na 

tržištu koji će u potpunosti iskoristiti mogućnosti 

nove platforme. Naime, odlučimo li se koristiti 

nekom od starijih aplikacija za svakodnevni rad, 

nerijetko ćemo biti u situaciji da sustav koristi 

samo trećinu raspoloživih resursa. Najčešće se to 

svede na korištenje dviju jezgri do maksimuma; 

treća obično opslužuje operacijski sustav, dok 

ostatak računala ne radi ništa, uglavnom zbog 

činjenice da većina starijih programa ne zna raditi 

na više procesora. 

Problem su i aplikacije koje su osmišljene 

linearno, primjerice većina današnjih igara. 

Primjerice, uzmemo li za usporedbu QX6800, 

Intelov četverojezgreni “ekstremni” procesor, u 

poznatom testu Valve Source, razlika između četiri 

i osam jezgri u računalu manja je od 20 posto, 

iako je razlika u arhitekturi, ali i cijeni, vrlo velika. 

No, odlučimo li se uspoređivati unutar testa Cinebench 

9.5, koji u potpunosti koristi više jezgri i 

svu raspoloživu snagu procesora, V8 je preko 40 

posto brži. 

Najveći problem ove konfiguracije ostaje njezina 

cijena, pa V8 možemo i dalje smatrati platformom 

čiji osnovni cilj nije uspjeh u segmentu 

kućnih korisnika, nego jednostavna demonstracija 

onoga što Intel, tehnološki gledano, trenutno 

može napraviti. 

Intel 8-Core Media Creation PC 

Računalna platforma 

+ performanse, stabilnost 

- cijena 

specifikacije 2 x Xeon X5365, LGA 771, 3,0 

GHz, 1333 MHz SB, 4 jezgre, 8 MB L2 cache, 

matična ploča S5000 XVN, 4 x 1 GB FBDIMM 




ustupio Intel 

www.intel.com 

cijena oko 4500 eura

Periferije 

Dodatna oprema 

za računala 

Gotovo da ne postoji korisnik računala koji u svojem 

svakodnevnom radu ne ovisi o takozvanoj dodatnoj opremi, različitim sitnim 

uređajima čija je jedina namjena olakšati neku od često obavljanih funkcija 

piše > Jasmin Redžepagić 

Postoji nekoliko razloga zašto izbjegavamo 

testirati uređaje koji pripadaju u grupu dodatne 

opreme. Glavni su njihova cijena i funkcija 

- teško je posvetiti pola stranice teksta uređaju 

koji najčešće košta stotinjak kuna te u najvećem 

broju slučajeva potpuno generički obavlja neku 

jednostavnu funkciju. Ovaj put odlučili smo 

napraviti iznimku te napraviti pregled uređaja 

koji su nam u posljednje vrijeme pristigli na testiranje, 

jednostavno zato što ih smatramo iznimno 

korisnima, posebno u trenucima kada se velik 

broj ljudi priprema svoje prijenosnike ponijeti sa 

sobom na godišnji. 

Equip 7 port USB hub 

Danas je gotovo sve što možemo spojiti na 

računalo spojeno putem USB sučelja. Nakon što 

spojimo miša, prijenosni disk, monitor, digitalnu 

kameru, mobitel, tipkovnicu, web kameru, 

pisač, skener te sve ostale uređaje koji se nalaze 

na prosječnom korisničkom stolu na računalu 

nikada nema dovoljno USB priključaka te je 

pretpostavka da će većina korisnika stati negdje 

pri početku ovog popisa. Još veći problem je 

činjenica da se velik broj današnjih uređaja osim 

spajanja na računalo USB priključkom koristi i za 

punjenje. Rješenje ovih problema zove se USB 

hub, koji nam u slučaju ovog Equipeova uređaja 

daje čak sedam USB priključaka za naše uređaje. 

Uz uređaj je priložen i izvor napajanja koji omogućava 

da svoje uređaje punite bez opterećivanja 

matične ploče. 

VGA priključak ujedno je i jedini nestandardni 

dodatak za ovakav univerzalni uređaj 

Vrsta opreme 

Equip Dockingstation 

9/1 LAN + VGA 

port replikator USB hub 

Specifikacije 

VGA in/out, 3xUSB 2.0, 

RJ45 (LAN), 2xPS/2, 

paralelno, serijsko 

sučelje, napajanje 

USB priključci raspoređeni su tako da bi s 

istovremenim spajanjem nekih uređaja moglo 

biti problema 

Equip Dockingstation 9/1 

Port replikator je za svakog korisnika prijenosnih 

računala iznimno koristan uređaj. No, iako 

gotovo svi proizvođači prijenosnika ovaj uređaj 

nude kao opciju, većina korisnika ne odlučuje 

se za nabavu ili zbog cijene, ili zbog činjenice 

da su takvi port replikatori ili dockovi, kako ih još 

nazivamo, obično vezani uz određeni model 

prijenosnika, pa kada mijenjamo prijenosnik, 

moramo mijenjati i sam uređaj. Srećom, postoji 

i alternativa u obliku univerzalnih uređaja, koji 

se na prijenosnik obično spajaju USB sučeljem te 

nude sve. 

Dockingstation 9/1 prvenstveno je zanimljiv 

zbog velikog broja funkcija koje omogućava 

u nevelikom uređaju, jer je svaka dodatna 

mogućnost na većini današnjih prijenosnika 

obično iznimno skupa, pa je sve što možemo 

dobiti na odvojenom uređaju jako dobro došlo. 

Specifičnost ovog uređaja je činjenica da osim 

klasičnih priključaka za PS/2 tipkovnicu i miša te 

već pomalo zaboravljenih paralelnih i serijskih 

Equip Hub 7 Port LevelOne WAP-004 

7 x USB 2.0, prenaponska 

zaštita, napajanje (5 

V, 4 A) 

802.11b/g pristupna 

točka 

802.11b/g, 54 Mb/s, 

AP, klijent, router, 5 V 

napajanje (radi i preko 

USB-a), web sučelje 

Karakteristike 8 8 9 

Performanse 8 7 8 

Ukupno 8 8 8 

Ustupio Elmaž, (01) 23 37 700 Elmaž, (01) 23 37 700 Elmaž, (01) 23 37 700 

Cijena (kn) 725 262 577 

priključnica uređaj nudi i mogućnost passthrough 

spajanja VGA signala te LAN priključka. Ovo 

znači da na stolu kod kuće (ili na poslu) možemo 

imati spojeno gotovo sve što bismo inače morali 

odvojeno spojiti na prijenosnik, što uključuje i 

često zaboravljeni monitor. Zahvaljujući priloženom 

kabelu, koji u biti predstavlja kombinaciju 

USB i VGA sučelja, dovoljno je, kada se pojavimo 

na radnom mjestu, spojiti samo USB priključak 

na odgovarajuće sučelje na prijenosniku te 

povezati VGA kabel. Uređaj podržava razlučivost 

do 2048x1536, dovoljno za gotovo sve današnje 

prijenosnike, a ujedno funkcionira i kao nezaobilazni 

USB 2.0 hub s tri priključka. 

LevelOne WAP-004 

Osim što je riječ o najmanjem uređaju ovog tipa 

koji smo imali prilike vidjeti, doduše zahvaljujući 

činjenici da je dizajner odlučio kućište potpuno 

minijaturizirati i prilagoditi veličini tiskane 

pločice, ovaj uređaj ima i jednu po nama iznimnu 

korisnu karakteristiku - u stanju je funkcionirati 

kao bežični router. Iako će kao pristupna točka, 

odnosno kao klijent biti također koristan, mogućnosti 

koje ima kao router najviše će koristiti 

ljudima s prijenosnim računalima. WAP-004 moguće 

je, naime, spojiti tako da s jedne strane ima 

prijenosno računalo spojeno bežičnom mrežom, 

dok se s druge strane nalazi Internet. Sam uređaj 

u stanju je uspostaviti vezu prema Internetu ili 

putem automatske dodjele adrese, ili putem 

PPTP ili PPPoE protokola. Nakon uspostave veze 

uređaj podržava velik broj funkcija routera. 

039

040 


Hlađenje računala 

Hladne glave i usred ljeta 

Sve elektroničke komponente, a posebno procesori, u svojem radu stvaraju i toplinu koju radi 

pouzdanog i stabilnog rada treba što efikasnije odvoditi. Da ne biste morali previše razmišljati kako 

to napraviti, pripremili smo vam pregled dijela ponude hladnjaka i ostalih komponenti, kao i testove 

s podacima o njihovoj efikasnosti 

piše > Dean Narandžić 

Kao i svake godine prije ljeta i ove ćemo se pozabaviti 

aktualnom temom hlađenja računala. Kako 

bismo izbjegli ponavljanja, ovaj put temu smo 

odlučili proširiti, ali ne na način da testiramo sve 

dostupne komponente radi odabira najbolje u klasi. 

Umjesto toga obratit ćemo pozornost na dijelove 

koji igraju veliku ulogu u hlađenju računala i njegovih 

kritičnih komponenti, a koji su tradicionalno 

zapostavljeni u ovakvim testovima - kućišta i napajanja. 

Naravno, nismo zaboravili niti uobičajene 

hladnjake za procesore, grafičke kartice i diskove, 

kao i nezaobilazne ventilatore - pogledat ćemo što 

ima novoga u ovom hardverskom segmentu te koji 

nas trendovi očekuju ove sezone. 

Uvod u hlađenje 

Redovni čitatelji ovo poglavlje mogu slobodno 

preskočiti - procesor je i dalje najtoplija kom- 

ponenta sustava, iako niti grafičke kartice ne 

zaostaju po zagrijavanju, a ne treba zaboraviti 

niti na diskove i chipset matične ploče. Sve te 

komponente u svom radu generiraju toplinu 

za čije su odvođenje zaduženi odgovarajući 

hladnjaci, a ukoliko oni nisu dovoljno efikasni 

u obavljanju te zadaće, na računalu se mogu 

pojaviti privremeni ili čak trajni problemi u 

radu. Ovaj problem uvijek je aktualan u ljetnom 

periodu kada su ambijentalne temperature 

osjetno više, no ukoliko nije adekvatno riješen, 

može nas mučiti i tijekom cijele godine. Također, 

bavite li se overclockiranjem računala, 

vjerojatno će vas zanimati kako što efikasnije 

hladiti nabrijane strojeve. 

Hladnjaka ima raznih. Pasivni hladnjaci toplinu 

preuzetu s male površine procesora disipiraju 

u okolinu samo svojom povećanom (rebrastom) 

površinom. Ipak, najčešći su aktivni, koji 

veliku površinu hladnjaka kombiniraju s većim 

ili manjim ventilatorom koji povećava protok 

zraka i izmjenu topline. Osim zračnog hlađenja 

(sa ili bez ventilatora) postoji još i vodeno i 

fazno hlađenje koje nije predmet ovog teksta. 

Na jednostavne osnove veže se cijela znanost 

o obliku i materijalu koji koristimo kod izrade 

hladnjaka. Najčešće korišteni su bakar i aluminij 

jer su jeftini te dobro vode toplinu. Od kojeg god 

materijala bili napravljeni, većina modernih hladnjaka 

opremljena je i toplinskim cijevima koje 

efikasnije prebacuju toplinu s jezgre na rebra 

za hlađenje. Zahvaljujući velikoj učinkovitosti i 

jeftinoj izradi, ova tehnologija dominira tržištem 

hladnjaka već nekoliko godina, a za razliku 

od vodenog ili faznog hlađenja ne predstavlja 

problem pri ugradnji ili održavanju. 

Kako smo testirali 

Testno računalo zasnovano je na matičnoj ploči 

ECS NF650iSLIT-A s nVidijinim chipsetom 

nForce 650i i Intelovim procesorom P4 560 s

jezgrom Prescott koji radi na visokih 3,6 GHz. 

Videokartica s grafičkim procesorom Radeonom 

1950pro predstavlja čest izbor prilikom 

sklapanja novih računala zbog dobrog odnosa 

cijene i performansi, a u računalo smo ugradili i 

dvije pločice od po 1 GB brze DDR2 memorije, 

Maxtorov IDE disk i DVD-ROM. Navedenu 

konfiguraciju testirali smo sklopljenu na stolu 

kako bismo eliminirali utjecaj kućišta, odnosno 

sklopljenu u kućištima pristiglim na test. U 

kućištima koja dolaze bez napajanja koristili 

smo Chieftecovo snage 400 W o kojem više 

pročitajte u okviru uz tekst. 

Iako korišteni procesor nije jedan od aktualnih 

dual core modela, zbog visokih radnih temperatura 

pred testirane hladnjake postavlja visoke 

zahtjeve za hlađenje. Također, koristeći ovaj 

procesor izbjegli smo potrebu za overclokiranjem 

drugih tipova procesora kako bismo ispitali 

hlađenje u ekstremnim uvjetima. Naš odabir 

pokazao se kao pun pogodak jer smo testno 

računalo sklopljeno u jeftinijim kućištima s lakoćom 

“srušili” zbog pregrijavanja uzrokovanog 

intenzivnim korištenjem procesora ili grafičke 

kartice i tako pokazali koliko je bitno uložiti u 

kvalitetnije kućište i/ili dodatno hlađenje. Isto 

vrijedi i za grafičku karticu - iako nije predstavnik 

aktualnih DX10 modela, njezine visoke radne 

temperature predstavljaju izazov za hlađenje, 

a pristupačna cijena i dobre performanse u 

igrama jamstvo da ćemo je pronaći u mnogim 

konfiguracijama. 

Za opterećivanje procesora koristili smo 

Prime 95, grafičku karticu s 3D prikazom u alatu 

ATITool za overclockiranje, a disk smo zaposlili 

uz pomoć programa HD Speed za mjerenje 

performansi diska. Postignute temperature 

procesora, matične ploče i diska očitavali smo 

iz SpeedFana, pomoćnog programa za nadzor, 

a grafičke kartice iz ATIToola. Sva mjerenja 

rađena su uz kontroliranu temperaturu okoline 

od 23 stupnjeva Celzijevih. 

Odabir kućišta i napajanja 

Za potrebe testa pribavili smo nekolicinu 

kućišta namijenjenih različitim korisnicima, 

a kako većina skupljih modela ne dolazi s 

napajanjem, naručili smo i nekoliko napajanja 

koja svojim ventilatorom također mogu utjecati 

na hlađenje. Obzirom da je napajanje u našem 

osnovnom modelu kućišta opremljeno jednim 

80-milimetarskim ventilatorom, za zamjenska 

napajanja nabavili smo dva modela opremljena 

većim, 120- i 140-milimetarskim ventilatorom. 

Kako se po našem iskustvu veći dio korisnika 

odlučuje za jeftinije modele kućišta koji prevladavaju 

u većini trgovina informatičke opreme, 

posebnu pozornost obratili smo upravo poboljšavanju 

hlađenja u takvom kućištu i proveli 

niz testova iz kojih je vidljiv utjecaj ugradnje 

dodatnih ventilatora. 

Bolji i skuplji modeli kućišta, osim što su 

kvalitetnije napravljeni, vrlo često u standardnoj 

opremi dolaze s jednim ili više ventilatora, 

pa u kombinaciji s kvalitetnijim napajanjem s 

ugrađenim 120-milimetarskim ventilatorom 

predstavljaju bolji odabir, pogotovo za zahtjevnije 

korisnike. 

Ukoliko pogledamo po čemu se razlikuje 

kvalitetno od nekvalitetnog kućišta, primijetit 

ćemo nekoliko bitnih karakteristika na koje valja 

obratiti pozornost. U prvom redu to je konstrukcija 

- iako na kućištu (najvjerojatnije) nećemo 

A plus 

CS-Twin Engine BB 

CS-A380 

Cooler Master 

Stacker 831 

sjediti ili stajati, sigurno ne želimo da nam se 

pojedini dijelovi iskrive već prilikom sklapanja 

računala. Čvršća konstrukcija ujedno znači i 

manje bučno računalo, zbog manje vibracija koje 

pojedine komponente mogu stvarati u radu. Nekim 

korisnicima će razliku činiti i materijal izrade 

- aluminijska kućišta su zbog svoje manje težine 

puno bolji odabir za korisnike koji često prenose 

svoje računalo. Problem oštrih rubova u unutrašnjosti 

više nije toliko aktualan jer je većina 

proizvođača svijanjem rubova otklonila opasnost 

od ozljeda, a ujedno i ukrutila konstrukciju. 

Manje dimenzije mogu predstavljati prednost 

prilikom smještaja kućišta, no sigurno negativno 

utječu na hlađenje, dok iskoristivost prostora 

u unutrašnjosti više ne igra toliku ulogu jer će 

malo koji korisnik uspjeti potrošiti sve dostupne 

utore za uređaje. Dodatna oprema, a poglavito 

ventilatori, može znatno utjecati na isplativost 

kupovine, a kako je često nužna želimo li svom 

računalu osigurati optimalne uvjete rada, nikako 

je ne smijemo zanemariti. Na kraju ne zaboravite 

niti na dizajn i odabir prilagodite svom ukusu. 

Premda napajanja priložena uz jeftinija 

kućišta na prvi pogled svojim karakteristikama 

zadovoljavaju sve zahtjeve koje bismo pred njih 

mogli postaviti, to često nije tako. Za početak, 

nazivna snaga koju većina takvih napajanja ima 

istaknutu ponekad zapravo predstavlja vršnu 

vrijednost koje napajanje može davati tek kraće 

vrijeme. Zbog toga vam preporučujemo da u 

takvom slučaju odaberete što snažnije napajanje, 

a prednost dajte onima s ugrađenim 120-milimetarskim 

ventilatorom. Najbolje rješenje je 

ipak nabavka brand name napajanja, kada će vam 

za većinu primjena već i 300-vatni model biti 

sasvim dovoljan. 

EZ Cool 

X-600 Silver Alu 

Frontier 

Delight DE11A 

Dimenzije 280x545x600mm 250x536x638mm 435x205x495mm 420x185x412mm 

5,25” 5 9 4 4 

3,5” 1 2 (2 od 9) 2 1 

HDD 7 4 (3 od 9) 5 5 

Hlađenje 

(ugrađeno) 

Hlađenje 

(opcija) 

2x250mm 2 x 120mm 1x120mm - 

1 x 80/92/120mm 

1 x 120mm (i više s 

dodatnim modulima) 

Ostalo Aluminijsko kućište 

1 x 80/92/120mm 3 x 120mm, 2 x 80mm 

Aluminijska prednja 

maska 

Cijena 830 1690 701 227 

Ustupio Links Links Formel Links 

Napajanje 300W 

Telefon (01) 30 96 946 (01) 30 96 946 (01) 36 95 008 (01) 30 96 946 

WWW www.aplus-case.de 

www.coolermaster. 

com 

- - 

Ocjena 8 9 8 7 

“Čvršća konstrukcija 

ujedno znači i manje 

bučno računalo” 


ATITool smo koristili za nadzor i opterećenje 

grafičke kartice 

Aplus CS-Twin Engine BB 

Kao što smo već i napisali, veći ventilatori obično 

su i bolji na račun toga što uz manji broj okretaja i 

buku mogu pomicati veću količinu zraka i tako na 

najbolji način kombinirati performanse s karakteristikama. 

Aplus je ovu tvrdnju odlučio shvatiti kao 

temeljnu ideju prilikom dizajniranja kućišta serije 

Twin Engine. Osnovu dizajna testiranog kućišta 

tako čine ugrađeni 250-milimetarski ventilatori 

- jedan na prednjoj strani kućišta i drugi na bočnoj 

stranici. Iako ovo kućište nije pokazalo najbolje 

rezultate na testu, ukupan dojam je vrlo dobar jer 

su sve komponente testnog računala ujednačeno 

hlađene i sve to bez previše buke (da se nas pita, 

čak bismo izostavili bočni ventilator). Budući da 

su ventilatori dio standardne opreme, niti cijenu 

ne smatramo previsokom. Ono što bi ipak moglo 

041

042 


odbiti dio konzervativnijih kupaca je naglašeno 

agresivan dizajn zasnovan na prednjem ventilatoru 

koji izlazi iz gabarita kućišta pomoću napuhanih 

“bubrega” s obiju strana. Osim ventilatora, ukupan 

dojam određuje i veliki prozor od pleksiglasa 

na bočnoj stranici, kao i plavo LED osvjetljenje 

bočnog ventilatora i dijelova prednje maske, stoga 

je za pretpostaviti da će se više dopasti mlađim 

kupcima, overclockerima i gamerima. 

Drago nam je primijetiti da ventilatori nisu 

jedina kvaliteta ovog kućišta. Kao prvo, izdašne 

dimenzije omogućuju sklapanje i najzahtjevnijih 

konfiguracija, a konstrukcija i završna obrada su 

na visini, pa nema straha od oštećenja ili ozljeda 

prilikom sklapanja računala i njegova korištenja. 

Svi uređaji (osim matične ploče) ugrađuju se 

pomoću mehanizma i vodilica, tako da alat skoro 

da neće niti trebati. Brzinu vrtnje obaju ventilatora 

možemo regulirati uz pomoć potenciometra. 

Zanimljivo su, ali ne i previše praktično, smješteni 

priključci za periferiju - uz desni rub gornje strane 

kućišta. Svi kablovi u unutrašnjosti kućišta su 

uredni, a problem mogu predstavljati samo velike 

dimenzije kućišta - ovisno o lokaciji konektora na 

matičnoj ploči uobičajeni IDE kabel može biti prekratak 

za spajanje optičkog pogona ugrađenog u 

najviši utor. 

Coolermaster Stacker 831 

Odlično osmišljen i napravljen stariji model 

Stackera postao je sinonim za kvalitetno kućište 

ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu, a unaprijeđeni 

model koji smo dobili na testiranje s lakoćom 

pokazuje da to nije bez razloga. Na žalost, novi 

model nije samo bolji, već i primjetno skuplji, što 

nam se nije dopalo, no moramo priznati da je cijena 

dobrim dijelom opravdana - testno računalo 

ugrađeno u ovo kućište najmanje se zagrijavalo. 

Dodatnu vrijednost predstavlja odličan dizajn 

koji uživo djeluje puno bolje nego na slikama. 

Srebrno-crna kombinacija boja i linije koje kao da 

su iz nekog SF filma djeluju vrlo efektno, a uređaji 

dostupni izvana skriveni su velikim vratima s 

logotipom proizvođača. 

Stacker 831 je nešto manji od svojeg pretho- 

Kućišta koja smo sakupili za test 

dnika, no i dalje jedno od većih kućišta na tržištu 

i najveće kućište u ovom testu. Iako je u cijelosti 

napravljen od aluminija, poveće dimenzije donose 

i nešto veću težinu. Srećom, proizvođač je 

toga svjestan te je priložio kotačiće koje možemo 

i ne moramo ugraditi, kao i ručke koje uvelike 

olakšavaju prenošenje i manipulaciju kućištem. 

Konstrukcija kućišta je vrlo dobra, no pojedine 

komponente (bočne stranice, nosač napajanja) 

napravljene su od pretankog aluminijskog lima i 

mogle bi početi vibrirati ili se svinuti. Iako nema 

prozora, uvid u unutrašnjost kućišta moguć je sa 

svih strana zahvaljujući obilnom korištenju mre- 

Testni procesor 

koji sa 3,6GHz 

radne frekvencije 

generira upravo 

impresivnu 

količinu topline 

”Od kojeg god materijala 

bili napravljeni, većina 

modernih hladnjaka 

opremljena je i toplinskim 

cijevima ” 

žica kojih nema jedino sa stražnje strane kućišta. 

Zahvaljujući njima, osiguran je odličan protok 

zraka kroz kućište, pa ugrađeni 120-milimetarski 

ventilatori (jedan na stražnjoj strani i jedan na 

kavezu za diskove) skoro da nisu niti potrebni. 

Jedno mjesto za ugradnju ventilatora je ipak 

ostalo prazno, pa - iako za time ne vidimo nikakvu 

potrebu - na gornju stranu kućišta možemo 

ugraditi još jedan 120-milimetarski ventilator, a 

nabavkom dodatne opreme (kaveza za diskove, 

nosača ventilatora) broj ventilatora moguće je još 

povećati. Ugradnja komponenti tek je djelomično 

moguća bez upotrebe alata (matična ploča, 

kavez za diskove i diskovi pričvršćeni su običnim 

vijcima), no veliko olakšanje prilikom sklapanja 

računala predstavlja ladica za matičnu ploču koju 

je s lakoćom moguće izvući iz kućišta. Konektori 

za periferiju dostupni su s vrha prednje i gornje 

strane kućišta, što je i logično obzirom na to da 

će ovako veliko kućište većina korisnika držati na 

Temperature računala sklopljenog u kućištu (manje je bolje) 

CPU (idle, ºC) SYS (idle, ºC) GFX (idle, ºC) HDD (idle, ºC) CPU (load, ºC) SYS (load, ºC) GFX (load, ºC) HDD (load, ºC) 

Cooler Master 

Stacker 831 

53 35 49 24 79 40 78 47 

Frontier Delight DE11A 

(2x120mm na boku) 


52 37 55 39 79 45 83 58 

(zamjensko napajanje, 

Chieftec) 

A plus CS-Twin 

57 39 49 40 82 45 80 59 

Engine BB CS-A380 

(ventilatori na max) 

A plus CS-Twin 

55 34 50 28 83 39 79 50 

Engine BB CS-A380 

(ventilatori na min) 

55 35 51 30 83 41 81 52 

EZ Cool X-600 

Silver Alu 

58 39 56 28 83 47 85 46 


(2x80mm natrag) 


57 41 53 40 85 49 80 60 

(zamjensko napajanje, 

LC Power) 

64 45 62 41 91 52 C 60 


(bez ventilatora) 

63 45 59 44 C C C 61 


(1x120mm naprijed) 

62 43 56 28 C C C 45 

C - test nije bilo moguće napraviti jer se računalo zamrznulo

044 


podu, pored ili ispod stola. Odluka o kupovini je 

vrlo jednostavna - ukoliko vam nije preveliko i 

preskupo, kupite ga bez puno razmišljanja! 

EZ Cool X-600 Silver Alu 

S kućištima ovog proizvođača do sada se nismo 

imali priliku družiti, no prvi dojam koji je testirani 

model na nas ostavio je pozitivan. Nešto viša 

cijena u dobroj mjeri je opravdana rezultatima 

testova, dizajnom i kvalitetom izrade, no ostalo je 

i mjesta za poboljšanja. Krenimo od dizajna koji je 

u prvom redu elegantan. Dvostruka aluminijska 

vrata koja dominiraju prednjom maskom skrivaju 

sve uređaje, a tek pri dnu kućišta ostavljen je prostor 

za plavo osvijetljene proreze za zrak, tipku 

za uključivanje računala i konektore za periferiju. 

Zatvorenima ih drži par magneta. Oplata je od 

podebljeg čeličnog lima u boji aluminija, a bočna 

stranica je bez danas uobičajenog prozora - na 

njoj ćemo pronaći tek proreze za zrak i mehanizam 

za otvaranje s bravom. Šasija je standardnog 

dizajna i velike čvrstoće, a za hlađenje je priložen 

jedan 120-milimetarski ventilator na prednjoj strani 

kućišta te fan duct s filtrom za prašinu na bočnoj 

strani, koji je moguće i zamijeniti 80-milimetarskim 

ventilatorom. Opcijski je moguće ugraditi 

još jedan ventilator na stražnju stranu kućišta, a 

podržane su sve standardne dimenzije: 80-, 92- i 

120-milimetarski. Ukupne dimenzije kućišta nisu 

osobito velike, no dovoljne su za smještaj bilo 

koje prosječne konfiguracije - problem bi mogli 

biti tek veći hladnjaci za procesor i natprosječno 

dugačke kartice. Sve komponente (osim, 

naravno, matične ploče) moguće je ugraditi bez 

korištenja alata, a vodilice, vijke i ostali sitni pribor 

možemo čuvati u kutiji koja zauzima dva mjesta za 

ugradnju diskova. Kablovi su uredni, a ugrađeni 

ventilator možemo napajati s molex i s konektora 

na matičnoj ploči, po izboru. Osvjetljenje se 

napaja iz molex konektora s napajanja. 

Testna konfiguracija ugrađena u ovo kućište 

radila je stabilno i pouzdano sve dok nismo 

opteretili grafičku karticu. Iako ugrađeni ventilator 

uz disk hladi i ostale komponente, toplina 

koju proizvodi opterećena grafička kartica ne 

odvodi se dovoljno brzo, što dovodi do njezina 

pregrijavanja. Šteta, jer nam se kućište inače dopalo. 

Osim problema s pregrijavanjem grafičke 

kartice, proizvođaču zamjeramo što nije priložio 

Arctic Cooling 

Freezer 7 pro 

Cooler Master 

Gemini II 

i dodatni ventilator na stražnjoj strani kućišta, 

čime bi opravdao nešto višu cijenu kućišta, a 

ujedno vjerojatno i riješio problem pregrijavanja. 


Ovo kućište nepoznatog proizvođača s Dalekog 

istoka predstavlja tipičan primjer jeftinog proizvoda 

koji svoje kupce pronalazi zahvaljujući 

pristupačnoj cijeni, pogotovo kada uzmemo 

u obzir da ćemo u njemu pronaći i napajanje 

snage 300 W. Crna boja sa srebrnim detaljem na 

North Q 

3317, Alu UFO 

Scythe 

Katana 2 SCKTN-2000 

prednjoj maski i blage linije odgovarat će svim 

kategorijama korisnika, no njihovo oduševljenje 

brzo će splasnuti ukoliko ga usporede s 

kvalitetnijim modelima poznatih proizvođača. 

Prvi minus bilježimo čvrstoći konstrukcije jer je 

korišteni čelični lim jednostavno pretanak i lagano 

se svija već pri sklapanju računala. Također, 

ugrađeno napajanje opremljeno je sa svega četiri 

velika i jednim malim molex konektorom, a iako 

su prisutni SATA naponski konektori i 24-pinski 

konektor za matičnu ploču, nedostaju konektori 

za napajanje PCIe grafičkih kartica. Jedini priloženi 

ventilator je 80-milimetarski u napajanju, 

koji svojim položajem na stražnjoj strani ne 

pomaže hlađenju ostalih komponenti. S druge 

strane nije sve tako crno - u kućište je moguće 

ugraditi još dva 80-milimetarska ventilatora 

na stražnju, dva 120-milimetarska na bočnu te 

još jedan 120-milimetarski na prednju stranu 

kućišta. Kao što je vidljivo iz mjerenja tempe- 

Thermaltake 

Big Typhoon 120 

Zalman 

CNPS9700 LED 

Dimenzije 107x97x127mm 175x125x82 129x129x55 105x82x149mm 122x122x103 90x124x142mm 

Masa 520g 847g 29g 535g 822g 764g 

Toplinske cijevi 3 6 nema 3 6 3 

Ventilator 

900-2500 o/min., 

45CFM 

- 

Frontier kućište ne nudi previše mjesta za komponente 

Računalo sklopljeno u Aplus kućištu u kojem 

ima dovoljno mjesta, a i hlađenje je na nivou 

2000 o/min., 78CFM, 

24dBA 

1500 o/min., 43CFM, 

22dBA 

“Ugrađeno napajanje 

opremljeno je sa svega 

četiri velika i jednim malim 

molex konektorom” 

1300 o/min., 54CFM, 

16dBA 

1250-2800 o/min., 

20-35dBA, 5-12V 

Socket Socket 775 s775, K8 s775, K8 s775, K8 s775, K8 s775, K8 

Cijena 177 366 120 230 338 436 

Ustupio Links Links Links Links Links Links 

Telefon (01) 30 96 946 (01) 30 96 946 (01) 30 96 946 (01) 30 96 946 (01) 30 96 946 (01) 30 96 946 

WWW 

www.arctic-cooling. 

com 

www.coolermaster. 

com 

www.northq.com www.scythe-eu.com 

www.thermaltake. 

com 

www.zalman.co.kr 

Ocjena 10 8 4 6 9 8

Hlađenje diskova 

U cijeloj priči oko hlađenja računala korisnici 

često zaborave tvrdi disk, koji se u radu također 

primjetno grije, a u slučaju njegova kvara 

mogli biste se suočiti s nemjerljivom štetom 

gubitka podataka. U idealnom slučaju disk 

ćemo ugraditi u kućište opremljeno ventilatorom 

postavljenim tako da zrak upuhuje 

preko kaveza za diskove, što je i najbolje 

rješenje za njegovo hlađenje. Ukoliko takav 

ventilator nije ugrađen, svakako vam preporučujemo 

da ga nabavite i montirate ako 

vam kućište nudi takvu mogućnost. Ako to 

nije moguće, razmislite o nabavci hladnjaka 

za disk kakav je Xilenceov pasivni HDD 

Cooler. Iako njegove mogućnosti hlađenja 

nisu spektakularne, on ipak uspijeva spustiti 

temperaturu diska za nekoliko stupnjeva, a 

ujedno i stišava njegov rad zahvaljujući gumenim 

distancerima preko kojih se ugrađuje 

u slobodan 5,25” utor računala. Alternativno, 

na tržištu je moguće naći i druge modele hla- 

rature, ugradnja bar triju ventilatora je ne samo 

poželjna, već i neophodna kako bismo osigurali 

stabilan rad testne konfiguracije. 

Prilikom testiranja doživjeli smo nekoliko 

slučajeva gašenja ili smrzavanja računala zbog 

pregrijavanja ukoliko u kućište nisu bili ugrađeni 

dodatni ventilatori. Opterećeni procesor brzo bi 

dosegao 95 ºC kada bi ugrađena zaštita jednostavno 

isključila računalo, a ukoliko bismo opteretili 

grafičku karticu, računalo bi se smrznulo. 

Povišena temperatura diska na prvi pogled 

nije utjecala na njegov stabilan rad, no tijekom 

vremena mogla bi prouzročiti kvar ili čak gubitak 

podataka. Ugradnjom 120-milimetarskog 

ventilatora na prednju stranu kućišta snizili smo 

temperaturu diska, no procesor i grafička kartica 

su se i dalje pregrijavali. Tek kada smo dodali par 

80-milimetarskih ventilatora na stražnju, odnosno 

120-milimetarskih na bočnu stranu kućišta, 

temperature su dovoljno pale da računalo radi 

pouzdano pod opterećenjem, s time da su se veći 

bočni ventilatori pokazali efikasnijim u hlađenju. 

Idealnu kombinaciju predstavlja ugradnja triju 

ventilatora, od kojih je jedan na prednjoj strani 

kućišta, jer su tek tada sve komponente ohlađene 

na prihvatljivu temperaturu. Čak i s dodatnim 

ventilatorima doživjeli smo probleme u radu 

grafičke kartice, za čije rješavanje treba nabaviti 

neki od zamjenskih hladnjaka za karticu. Ukoliko 

posjedujete ovakvo ili slično kućište i brži, 

odnosno overclockirani procesor, svakako vam 

preporučujemo nabavku dodatnih ventilatora, 

a ukoliko imate problema sa stabilnošću, prva 

pomoć može biti i privremeno skidanje bočne 

stranice kućišta. 

Kako napajanje 

može pomoći hlađenju 

Vrlo efikasna alternativa nabavci i ugradnji dodatnih 

ventilatora je zamjena napajanja kvalitetnijim 

modelom opremljenim ventilatorom većih 

dimenzija s donje strane napajanja. Za test smo 

u kućište Frontier Delight ugradili Cheiftecovo 

napajanje snage 400 W sa 120-milimetarskim 

dnjaka za disk koji svoj posao obavljaju nešto 

bolje, no njihova mana može biti buka koju 

stvara ugrađeni ventilator manjih dimenzija, 

kakvi se obično ugrađuju na njih. 

Xilence HDD cooler 

Hladnjak za disk 

+ utišava rad diska, kvalitetna izrada 

- mala efikasnost hlađenja 

specifikacije ugradnja u 5,25” utor, pasivni 

hladnjak za 3,5” diskove 


performanse 6 



http: www.xilence-power.com 

cijena 216 kn 

ventilatorom. Ovakvo rješenje u hlađenju procesora 

pokazalo se boljim od dva 80-milimetarska 

ventilatora na stražnjoj strani kućišta, a najveće 

iznenađenje doživjeli smo vidjevši temperaturu 

grafičke kartice koja je u takvoj kombinaciji bila 

među najnižima! Na hlađenje diska nema toliki 

utjecaj jer su jednostavno previše razmaknuti. 

U provjeri koliki utjecaj na hlađenje ima još 

veći, 140-milimetarski, ventilator na napajanju 

umalo nas je omeo nedostatak AUX 12-voltnog 

napajanja za matičnu ploču na napajanju LC 

Power s kojim smo testirali - testna ploča se bez 

njega jednostavno nije htjela uključiti. Za potrebe 

testa improvizirali smo odgovarajući prilagodnik, 

no takve akcije ne preporučujemo neiskusnim 

korisnicima. Suprotno očekivanjima, dobiveni 

rezultati su čak nešto slabiji nego kod napajanja 

s 120-milimetarskim ventilatorom, što pripisujemo 

manjoj brzini vrtnje većeg ventilatora, koja 

je rezultirala manjim protokom zraka i slabijim 

performansama hlađenja. No, čak i takvi rezultati 

čine razliku između stabilnog i nestabilnog procesora 

(ali ne i grafičke kartice). 

Hlađenje procesora 

Umjesto da na test zatražimo sve dostupne 

hladnjake za procesor, odlučili smo isprobati 

nekoliko najčešće korištenih modela koji predstavljaju 

dobar presjek ponude na tržištu. Među 

njima ima novih, kao i starih, provjerenih modela, 

a usporedili smo ih s Intelovim aluminijskim 

hladnjakom koji se standardno isporučuje s novim 

box procesorima. Sama testiranja proveli smo s 

konfiguracijom složenom na stolu kako bismo 

eliminirali utjecaj kućišta. Kao što možete vidjeti 

u priloženim grafovima, većina ih se pokazala 

boljim od Intelova rješenja, no jedan od njih je 

podbacio i ne preporučujemo ga za zahtjevne 

konfiguracije. Većina proizvođača prihvatila 

je toplinske cijevi kao najefikasnije sredstvo za 

odvođenje topline, a pojedini proizvodi razlikuju 

se oblikom i dimenzijama, materijalnom izrade 

te načinom montaže, što sve utječe na konačnu 

ocjenu i rezultate testiranja. Ne zaboravimo niti 

na odabir termalne paste koja se nanosi između 

Arctic Cooling 

Freezer 7 pro 

Thermaltake 

Big Typhoon 120 

Cooler Master 

Gemini II 

(2x120mm) 

Zalman CNPS9700 

LED (ventilator 

na max) 

Scythe Katana 2 

SCKTN-2000 

Zalman CNPS9700 

LED (ventilator 

na min) 

Intel Box cooler 

North Q 3317BLA, 

Alu UFO 

Cooler Master 

Gemini II 



Temperature procesora 

s različitim hladnjacima 

30 

C - test nije bilo moguće napraviti 

jer se računalo zamrznulo 

(manje je bolje) 

jezgre procesora (odnosno raspršivača topline, 

koji povećava površinu i štiti jezgru te je prisutan 

na svim modernim procesorima) i hladnjaka. 

Namjena paste je da popuni neravnine u kojima bi 

se inače zadržavao zrak (ne zaboravimo, zrak je 

dobar izolator) na površini jezgre i baze hladnjaka 

te na taj način poboljša prijenos topline. Iako 

razlike u performansama hlađenja kod korištenja 

različitih pasti neće imati velik utjecaj, ona je 

nužno potrebna za efikasan rad svih hladnjaka. 

Također, na starijim procesorima s otkrivenom 

jezgrom vrijedilo je pravilo da paste treba biti što 

je manje moguće, dok na novijim, s heatspreaderom, 

to pravilo treba malo revidirati i reći da paste 

zbog veće površine, na kojoj su i neravnine veće, 

treba biti nešto više, no opet bez pretjerivanja - 

prelijevanje paste s jezgre ili heatspreadera uvijek 

je nepoželjno. 

42 

32 

42 

33 

36 

45 

29 

32 

31 

32 

32 

34 

32 

33 

30 

30 

30 

37 

34 

CPU (idle, ºC) 

SYS (idle, ºC) 

44 

47 

46 

46 

54 

51 

58 

60 

62 

60 

66 

68 

69 

77 

“Prilikom testiranja 

doživjeli smo nekoliko 

slučajeva gašenja ili 

smrzavanja računala” 

CPU (load, ºC) 

SYS (load, ºC) 

045

046 


Arctic Cooling Freezer 7 pro 

Ovaj hladnjak je naš stari znanac s kojim smo se 

u ovoj ili nekoj od sličnih izvedbi do sada susreli 

već nekoliko puta. Bez obzira na to, uvijek nas 

iznenadi svojom niskom cijenom, tihim radom i 

iznad svega odličnim performansama. U ovom 

testu s lakoćom se pozicionirao na prvo mjesto 

zguravši mnoge novije i skuplje modele, pa 

zaslužuje našu bezrezervnu preporuku ako ga 

planirate ugraditi na Intelov procesor jer je ta 

platforma jedina podržana. Ako vaš procesor 

dolazi iz konkurentnog AMD-a, ne očajavajte, 

jer Arctic Cooling u svojoj ponudi ima i slične 

modele hladnjaka namijenjene ugradnji na vaš 

procesor. Budući da koristi jednake kvačice s 

tiplama kao originalni Intelov hladnjak, ugradnja 

je iznimno jednostavna, a ne zahtijeva niti 

rastavljanje računala i skidanje matične ploče. 

Dodatno olakšanje predstavlja činjenica da 

je termalna pasta već nanesena na podnožje 

hladnjaka, pa u kompletu s hladnjakom nema nikakve 

dodatne opreme (niti je potrebna). Dizajn 

hladnjaka je klasičan - tri toplinske cijevi koje 

toplinu s procesora prenose na aluminijska rebra 

za hlađenje velike površine. Nekoliko donjih 

rebara svinuto je prema dolje kako bismo zrak s 

ventilatora usmjerili prema sklopu za napajanje 

na matičnoj ploči. Ventilator je na hladnjak 

pričvršćen pomoću gumenih tipli koje smanjuju 

vibracije i pridonose njegovu tišem radu. 

Dodatni ventilatori 

Dodatni ventilatori su najjednostavnija i 

najjeftinija nadogradnja kojom možemo 

smanjiti temperaturu računala. Osim za 

ugradnju u kućište, u određenim situacijama 

koristit ćemo ih za hlađenje pojedinih komponenti 

- tipičan su primjer neki hladnjaci 

za procesor koji inicijalno dolaze bez ventilatora. 

Razlikujemo ih po dimenzijama koje 

su standardizirane, tipično na 80x80x25, 

92x92x25, 120x120x25 mm ili druge veličine. 

Niti svi ventilatori istih dimenzija nisu jednakih 

karakteristika, a razlikuje ih u prvom 

redu brzina vrtnje (prikazuje se u okretajima 

po minuti, round per minute), zatim protok 

(CFM ili m³h – kubne stope u minuti ili 

kubni metri po satu), buka (dBA, decibeli) 

te radni napon (tipično 12 V, no bitan nam 

je i najniži napon na kojem će se pokrenuti 

ukoliko ih stišavamo uz pomoć kontrolera) i 

struja koju vuku u radu (u amperima). Obratite 

pozornost i na priključak za napajanje 

Opis 

Cooler Master Gemini II 

Još jedan proizvod kod kojeg je proizvođač 

krenuo od teze da je veće uvijek jednako boljem. 

Cooler Master Gemini II je ogroman hladnjak, 

najveći i najteži na ovom testu. Iako ne dolazi s 

ventilatorom, na njega je moguće ugraditi čak dva 

120-milimetarska modela prema želji. U cijelosti je 

napravljen od aluminija, a za hlađenje se oslanja na 

čak šest toplinskih cijevi koje hladimo mnogobrojnim 

rebrima velike površine. S tako velikim 

hladnjakom može doći do problema prilikom 

ugradnje u manja kućišta, a i samu montažu nikako 

“Mnogo jeftiniji i manji 

hladnjaci odnijeli su 

pobjedu” 

ne bismo nazvali jednostavnom. Osim uobičajenih 

problema s prevelikim brojem dijelova i skidanjem 

matične ploče, zamjerila nam se i priložena termalna 

pasta koju je nemoguće razmazati u tanjem 

ravnomjernom sloju. Na kraju smo pomalo ostali 

razočarani performansama koje su vrlo dobre, 

ali ne i odlične - mnogo jeftiniji i manji hladnjaci 

odnijeli su pobjedu, dok je Cooler Master Gemini 

II osvojio tek treće mjesto u ukupnom poretku. 

Prije nego se pozabavimo konkurencijom, 

recimo da je ugradnja preporučljiva u kućišta 

s prorezima na bočnoj stranici, a performanse 

uvelike ovise o odabranim ventilatorima. Na 

visoku cijenu hladnjaka potrebno je dodati i cijenu 

jednog ili dvaju ventilatora, pa ovaj hladnjak 

preporučujemo samo kupcima dubljeg džepa 

koji vole velike i moćne komponente. 

North Q 3317BLA, Alu UFO 

Najbolje što možemo reći o ovom hladnjaku 

je da je jeftin. Na žalost, posljednje mjesto na 

testu i rezultati lošiji od Intelova hladnjaka koji 

se standardno isporučuje s box procesorima 

Zalman Fan Mate II Zalman ZM-MFC1 Sharkoon S802525M-3 Sharkoon S1202524M-3 Sharkoon S1402512M-3 

regulacija 5-11V, max 6W 

opterečenje 

Hladnjake za CPU smo usporedili sa Intelovim 

standardnim hladnjakom koji se isporučuje sa 

novim procesorima 

koji može biti klasičan molex ili 3-pinski konektor 

namijenjen spajanju na matičnu ploču. 

Prilikom odabira ventilatora najveća dilema 

nam je između protoka koji definira efikasnost 

hlađenja i buke koja proporcionalno raste - pravilo 

je da veći ventilatori predstavljaju bolji izbor jer 

uz manji broj okretaja i buku osiguravaju dovoljan 

protok zraka. Na žalost, nije ih uvijek moguće 

koristiti jer smo ograničeni dimenzijama ležišta 

za ventilatore. I za ventilatore postoji dodatna 

oprema: vijci neuobičajenih dimenzija koji nisu 

uvijek priloženi, kontroleri brzine vrtnje (obično 

funkcioniraju tako da spuštaju napon napajanja) 

te silikonski i gumeni podlošci i tiple koji smanjuju 

vibraciju i buku. 

Obzirom na veliku i raznovrsnu ponudu na 

tržištu, nismo se odlučili za opsežniji test, već 

smo zatražili set istovrsnih ventilatora različitih 

dimenzija koje smo ugradili u testnu konfiguraciju 

kako bismo provjerili njihov utjecaj ovisno 

o položaju i broju u kućištu. Na test smo dobili 

6-kanalni, 2 x 5/12V, 4 x 

5-11V 

2500 o/min., 32CFM, 

27dBA 

ventilatore Sharkoon pristupačne cijene 

i solidnih performansi. Ventilatori ovog proizvođača 

dolaze u nekoliko varijanti koje se 

razlikuju po broju okretaja, a time i bukom 

te protokom zraka. Testirani ventilatori su iz 

sredine ponude, odnosno dobavljivi su brži i 

efikasniji, kao i sporiji i tiši modeli. 

Uz ventilatore predstavljamo vam par 

tipičnih kontrolera brzine vrtnje ventilatora 

dostupnih kao samostalni proizvod. 

S oba smo se već susreli, a dolaze od istog 

proizvođača, Zalmana. Razlika je u tome što 

je jeftiniji Fan Mate II namijenjen upravljanju 

jednim ventilatorom, a ugrađuje se u 

unutrašnjost kućišta, dok veći model MFC1 

može upravljati sa šest ventilatora, od kojih 

dva možemo tek podešavati da rade na 5V ili 

12V, dok ostalima upravljamo potenciometrom 

koji radni napon podešava u rasponu 

od 5 do 11 volti. 

1700 o/min., 57CFM, 

31dBA 

1200 o/min., 65CFM, 

27dBA 

Cijena 25 kn 165 kn 21 kn 80 kn 80 kn 

Ustupio Links Formel Links Links Links 

Telefon (01) 30 96 946 (01) 36 95 008 (01) 30 96 946 (01) 30 96 946 (01) 30 96 946 

WWW www.zalman.co.kr www.zalman.co.kr www.sharkoon.com www.sharkoon.com www.sharkoon.com 

Ocjena 8 9 7 7 7

048 


činjenice su koje bi trebale odvratiti bilo koga od 

kupovine. Ne izvlači ga niti jednostavna montaža 

(kvačice s tiplama po uzoru na Intelov hladnjak, 

no poboljšanog dizajna koji olakšava ugradnju) 

zbog koje ne treba skidati matičnu ploču, a niti 

dizajn očito kopiran od starih Zalmanovih uspješnica. 

Glavni uzrok loših performansi je aluminij 

kao materijal izrade i izostanak toplinskih cijevi 

koje bi pospješile odvođenje topline. Ugrađeni 

ventilator poprilično je glasan, a kada bismo ga 

i htjeli usporiti i stišati (što ne preporučujemo 

obzirom na loše performanse hladnjaka), morali 

bismo uložiti u dodatni kontroler brzine. Probali 

smo eksperimentirati i s različitom količinom 

termalne paste između hladnjaka i procesora, no 

rezultati hlađenja ostali su jednako loši. 

Scythe Katana 2 

SCKTN-2000 

Scythe se na našem tržištu pojavio relativno 

nedavno, no zahvaljujući efikasnim i kvalitetnim 

proizvodima umjerene cijene brzo je stekao 

naklonost kupaca. Testirani model na testu nije 

briljirao, no umjerena cijena, mogućnost ugradnje 

na različite platforme i relativno tih rad zasigurno 

će pronaći svoje kupce. I Scythe Katana koristi 

toplinske cijevi (njih tri) koje toplinu s procesora 

odvode na aluminijske listiće. Detalj koji dobro 

oslikava pažnju posvećenu dizajnu je zakrivljenost 

nekoliko donjih listića hladnjaka koji zrak s 

ventilatora usmjeravaju na sklop za napajanje na 

matičnoj ploči kako bi poboljšali njegovo hlađenje. 

Iako podržava različite platforme, montaža 

nije komplicirana, a prilikom ugradnje na Intelovo 

podnožje ne zahtijeva niti rastavljanje računala 

radi vađenja matične ploče (što ne znači da isto 

neće pojednostaviti ugradnju). Manju zamjerku 

upućujemo proizvođaču jer se kabel ventilatora 

nije sjetio obući u omotač, a uz ventilator nije priložen 

nikakav kontroler brzine vrtnje. Također, 

hladnjak koristi ventilator nestandardnih dimenzija, 

što može biti problem ukoliko se odlučimo na 

njegovu zamjenu. 

Chieftec GPS- 

400AA-101A 

Snaga 400W 700W 

Priključci 

24p MB, PCIe, 

2 x SATA, 7+2 x 

molex 

Struja na 3,3V 28A 20A 

Struja na 5V 26A 28A 

Struja na 12 14A + 15A 

Hlađenje 

1 x 120mm 

ventilator 

LC Power 

Hyperion 700W 

24p MB, 2 x 

PCIe, 1 x PCIe 

8p, 4 x SATA, 

7+2 x molex 

18A + 18A + 18A 

+ 18A 

1 x 120mm 

ventilator 

Cijena 328 kn 751 kn 

Ustupio Links Links 

Telefon (01) 30 96 946 (01) 30 96 946 

WWW 

www.chieftec. 

com 

www.lc-power. 

com 

Ocjena 9 7 

Thermalright 

HR-03 

Thermaltake Big 

Typhoon 120 

Jedan od favorita na ovom testu je malo podbacio, 

no svejedno se uspio plasirati na više 

nego solidno drugo mjesto u ukupnom poretku. 

Problem je bio u nešto lošijem prianjanju hladnjaka 

na procesor, što smo u određenoj mjeri 

kompenzirali s nešto više paste između procesora 

i hladnjaka. Ovaj hladnjak je povećih dimenzija, 

no nije pretežak, a zahvaljujući obliku obrnute 

piramide moguće ga je ugraditi na praktički sve 

matične ploče. Problem može predstavljati njegova 

visina. Kako je ventilator postavljen na vrhu, 

preporučujemo da ga koristite samo u kućištima 

s prorezima za hlađenje na bočnoj stranici. Za 

svoj rad oslanja se na čak šest toplinskih cijevi 

koje toplinu s bakrene podloge prenose na set 

aluminijskih listića hlađenih tihim 120-milime- 

Napajanja 

Zalman 

VF900-Cu 

Dimenzije 133x156x38 96x96x30 

Težina 350g 185g 

Toplinske 

cijevi 

4 2 

Ventilator - 

1350-2400 o/ 

min., 19-25dBA 

Podržane 

kartice 

ATI / nVidia ATI / nVidia 

Cijena 359 236 

Ustupio Links Formel 

Telefon (01) 30 96 946 (01) 36 95 008 

WWW 

www. 

thermalright. 

com 

www.zalman. 

co.kr 

Ocjena 9 9 

Temperature grafičke kartice s različitim 

hladnjacima 

Thermalright HR-03 

(sa ventilatorom) 

Zalman VF900-Cu 

(ventilator na max) 


(ventilator na min) 

Power Color 

aktivni hladnjak 

Power Color 

pasivni hladnjak 

Thermalright HR-03 


(manje je bolje) 

tarskim ventilatorom čiju brzinu nije 

moguće regulirati bez dodatnog kontrolera. 

Kako je ovaj hladnjak u radu tih i efikasan, velike 

potrebe za dodatnim kontrolerom brzine vrtnje 

zapravo niti nema. Naravno, Thermaltake ne 

bi bio Thermaltake da neke stvari nije uspio 

pokvariti, a pri tome ciljamo na konstrukciju za 

ugradnju. Ista je nepotrebno komplicirana i bez 

graničnika koji bi spriječili pretjerano stezanje ili 

nejednak pritisak na različite krajeve hladnjaka. 

Ipak, dobra vijest je da su podržane sve aktualne 

platforme, a jednom montiran hladnjak čvrsto 

će ostati na svojem mjestu i prilikom prenošenja. 

Obzirom na sve gore navedeno te umjerenu 

cijenu obzirom na performanse, zaslužuje 

naše preporuke, no ukoliko nemate iskustva 

u ugradnju, koja podrazumijeva i rastavljanje 

U sklopu testa radili smo i s nekoliko napajanja, pa nije zgorega i o njima napisati par riječi. 

Chieftecovo nazivne snage 400 W predstavlja tipičan primjer entry level brand name 

napajanja. Odlikuju ga prihvatljiva cijena, stabilni naponi i za većinu korisnika sasvim 

dovoljna snaga (28 A na 3,3 V, 26 A na 5 V, 14 A i 15 A na svakom od 12 V izlaza). Konektora 

ne nedostaje (2 x SATA, 7 velikih i 2 mala molexa, jedan PCIe konektor za grafičke 

kartice i 24-pinski konektor za napajanje), a kablovi su natprosječne duljine. Za hlađenje je 

zadužen efikasan i ne previše tih 120-milimetarski ventilator. Samo napajanje je neugledne 

sive boje, a dolazi u bulk “pakiranju”, odnosno bez kutije i ikakve dodatne opreme. Najveći 

minus bilježimo činjenici da kablovi nisu u omotaču i zbog toga su prilično neuredni. 

Alternativu smo potražili u napajanju LC Power Hyperion velike snage (700 W) i odgovarajuće 

cijene. Iako ovaj proizvođač nije na glasu kao kvalitetan, ovo napajanje po svemu 

viđenom pripada u gornji segment tržišta: atraktivna crna boja, veliki 140-milimetarski 

ventilator, solidna težina i iznad svega modularni kablovi u mrežastom omotaču. Kablova 

ima dovoljno (čak tri PCIe, od kojih su dva modularna, jedan 8-pinski PCIe konektor, dva 

kabela sa po dva SATA konektora, dva kabela s ukupno sedam velikih i dva mala molexa), 

a spremljeni su u torbicu za kablove. Najveći nedostatak je izostanak dodatnog AUX 12V 

konektora za napajanje matične ploče bez kojeg se neke ploče neće moći uključiti. Bitno je 

napomenuti i da je 700 W iz naslova zapravo vršno opterećenje, a samo napajanje kontinuirano 

može davati “tek” 575 W uz sljedeći raspored struja po izlazima: 20 A na 3,3 V, 28 A 

na 5 V i čak četiri izlaza od 18 A na 12 V! 

38 

38 

42 

51 

52 

50 

53 

54 

63 

78 

90 

91 

GFX (idle ºC) GFX (load ºC)

ačunala radi vađenja matične ploče, radije posao 

povjerite nekom drugome. 

Zalman CNPS 9700 LED 

Zalman je dugo vremena slovio kao tržišni lider 

na području hladnjaka za procesor, a njegovi 

proizvodi nisu bili samo efikasni već i tihi. Na 

žalost, originalni dizajn koji još uvijek koriste, 

čak i uz ugrađene toplinske cijevi nije više toliko 

aktualan kao što je nekad bio. Testirani hladnjak 

to najbolje potvrđuje - iako njegove performanse 

nisu loše, postoje jeftiniji i efikasniji proizvodi 

koji su se pokazali jednostavno boljima. Zalman 

CNPS 9700 LED je ogroman hladnjak u 

potpunosti napravljen od bakra, koji toplinu s 

procesora putem tri toplinske cijevi odvodi na 

u krug postavljeni niz bakrenih listića ogromne 

površine. U sredinu je postavljen poveći 

ventilator čiju brzinu vrtnje možemo regulirati 

uz pomoć priloženog kontrolera Fan Mate II. 

Sam ventilator osvijetljen je plavim LE diodama, 

što će odgovarati modderima. Kvaliteta izrade je 

prema očekivanjima natprosječna, no njegova 

velika težina i dimenzije mogu predstavljati 

problem kod ugradnje u neke konfiguracije. 

Sama ugradnja na prvi je pogled komplicirana, 

no zapravo ne bi trebala predstavljati problem 

niti neiskusnim korisnicima. Jedna od prednosti 

je i mogućnost ugradnje na sve aktualne platforme 

(AMD i Intel), pa investicija u ovaj hladnjak 

može biti i dugoročno isplativa. Obzirom na 

relativno visoku cijenu i nedovoljno efikasan rad, 

preporučujemo ga samo korisnicima koji pate na 

kvalitetu i poznato ime, a ujedno ne posjeduju 

procesor koji se grije kao onaj u našoj testnoj 

konfiguraciji. 

Hlađenje grafičke kartice 

Za test hlađenja grafičkih kartica odabrali smo 

par kartica iz srednjeg tržišnog segmenta s grafičkim 

čipom x1950pro. Razlika između testiranih 

kartica je prvenstveno u ugrađenom hlađenju 

- proizvođač Power Color se na jednoj od njih 

odlučio za klasičan aktivni hladnjak koji uz grafički 

čip prekriva i memoriju (karticu je ustupio 

Autronic, a cijena joj je 1299 kn), a usporedili smo 

je s nešto skupljim modelom (ustupio Ve-mil, 

cijena kartice je 1505 kn) istog proizvođača opremljenim 

pasivnim hladnjakom s četiri toplinske 

cijevi, koji je proizveo Arctic Cooling. Zanimalo 

Thermalright 

HR-05SLI 

Xilence NB 

Heatsink Alu 

Dimenzije 78x63x105mm 37x38x47mm 

Masa 124g 51g 

Toplinske 

cijevi 

2 - 

Cijena 180 31 

Ustupio Links Formel 

Telefon (01) 30 96 946 (01) 36 95 008 

WWW www. 

www.xilence- 

thermalright. 

com 

power.com 

Ocjena 8 7 

”Zalman i dalje caruje među 

zamjenskim hladnjacima za 

grafičke kartice” 

nas je je li pasivni hladnjak dovoljno efikasan za 

hlađenje ovako zahtjevnog procesora, a dodatno 

smo provjerili i mogućnosti hlađenja zamjenskih 

hladnjaka koje proizvode Zalman i Thermalright. 

Testirali smo ih na računalu sklopljenom na stolu, 

bez kućišta, a ugrađeni hladnjaci pokazali su se 

jedva dovoljnim za njihovo efikasno hlađenje 

- temperature pod opterećenjem opasno su se 

približavale graničnoj vrijednosti od 85 ºC na 

kojoj bismo na jednoj od kartica ostali bez slike, 

a računalo bi se zamrznulo. Iako nazivno istih 

karakteristika, kartice nisu bile identične (osim 

hladnjaka, različita je bila i tiskana pločica), a 

zanimljivo je primijetiti da kartice, iako su obje 

opremljene istim čipom, različito podnose visoke 

radne temperature pod opterećenjem. Kartica s 

aktivnim hlađenjem posustala bi na navedenih 

85 ºC, dok je ona s pasivnim hladnjakom uredno 

radila i na znatno viših 90 ºC. Iako je aktivno 

hlađenje pokazalo znatno bolje rezultate i 

pasivni hladnjak je osigurao stabilan rad testne 

kartice, svakako vam preporučujemo oprez 

prilikom ugradnje potonje kartice, odnosno da joj 

osigurate što bolje radne uvjete u smislu dobro 

ventiliranog kućišta. 

Thermalrock HR-03 

Nešto većih dimenzija i uz duplo više toplinskih 

cijevi, no za razliku od Zalmana u cijelosti napravljen 

od aluminija - najkraći je opis aktualnog 

Thermalrockova hladnjaka za VGA kartice. 

Podržava ugradnju na većinu grafičkih kartica iz 

Hlađenje chipseta 


Usporedna slika 

testiranih hladnjaka 

za grafičke 

kartice 

srednjeg i nižeg segmenta ponude, a inicijalno 

dolazi bez ventilatora, kao pasivni hladnjak. U 

takvoj kombinaciji mogući su problemi s pregrijavanjem 

zahtjevnijih grafičkih procesora, pa 

preporučujemo nabavku i ugradnju odgovarajućeg 

92-milimetarskog ventilatora. Montaža je 

složena, uz nešto više dijelova koji mogu zbuniti 

početnike, no hladnjak se može montirati tako 

da rebra za hlađenje toplinskih cijevi budu okrenuta 

na jednu ili drugu stranu grafičke kartice, 

dakle ovaj hladnjak možemo ugraditi i u SLI 

sustave. Za hlađenje memorijskih čipova treba 

koristiti priložene aluminijske hladnjake niskog i 

visokog profila, ovisno o tome kako montiramo 

sam hladnjak grafičkog procesora. Performanse 

hlađenja su odlične, no uvelike ovise o ugrađenom 

ventilatoru. 


Iako posustao na polju CPU hladnjaka, Zalman 

i dalje caruje među zamjenskim hladnjacima za 

grafičke kartice. Iznenađujuće jednostavna i brza 

montaža i odlični rezultati hladnjaka uz prihvatljivu 

cijenu zavređuju bezrezervnu preporuku za 

kupnju. Zalman VF900-Cu moguće je ugraditi na 

većinu kartica iz srednjeg segmenta tržišta, bilo 

da dolaze iz proizvodnih pogona ATI-ja ili nVidije 

i njihovih partnera. Dizajn hladnjaka je upravo 

klasičan za ovog proizvođača - snop bakrenih 

listića mehanički priljubljenih na sredini koja 

predstavlja bazu hladnjaka s pridodanim dvjema 

toplinskim cijevima koje poboljšavaju hlađenje. 

Budući da sam hladnjak pokriva samo jezgru 

grafičkog procesora, priloženi su samoljepljivi 

hladnjaci za memorijske čipove. Prije kupnje ipak 

provjerite hoćete li ovaj hladnjak moći ugraditi 

na svoju grafičku karticu, a ukoliko posjedujete 

SLI sustav s dvije grafičke kartice, vjerojatno ga 

nećete moći koristiti na obje kartice. 

Iako ih ovaj put nismo posebno testirali, prikazat ćemo vam i par hladnjaka za chipset računala. 

Prije nego se pozabavimo oglednim primjercima, recimo samo da je najbolje rješenje 

za hlađenje chipseta u svakom slučaju kvalitetan pasivni hladnjak s toplinskim cijevima 

tvornički ugrađen na matičnu ploču. Takav hladnjak u radu će biti potpuno bešuman i 

zajamčeno dovoljno efikasan. Ukoliko imate tu nesreću da je vaša matična ploča opremljena 

minijaturnim hladnjakom na koji je nataknut još manji ventilator, vjerojatno ste već primijetili 

da se radi o jednoj od najglasnijih komponenti u vašem računalu. Kada se odlučite na 

promjenu, na raspolaganju vam stoji tek nekoliko zamjenskih hladnjaka. Jedan od jeftinijih, 

napravljen po uzoru na Zalmanove pasivne hladnjake, jest i Xilence NB Heatskink - maleni 

aluminijski hladnjak nešto složeniji za montažu koji će zadovoljiti većinu nezahtjevnih korisnika. 

Zahtjevnijima preporučujemo Thermalrightov model HR-05SLI, pasivni hladnjak s 

toplinskim cijevima i opcijom ugradnje 70-milimetarskog ventilatora. Oblik ovog hladnjaka 

posebno je prilagođen ugradnji na matične ploče kojima se chipset nalazi ispod grafičke kartice 

(uobičajeno na SLI matičnim pločama). Kako i jedan i drugi hladnjak ovise o strujanju 

zraka kroz kućište, nemojte ih ugrađivati u loše ventilirana kućišta. 

049

Videoeditiranje 

Power Director 6 

Svakako najbolja verzija sad već prilično dugovječne CyberLinkove aplikacije za videoeditiranje. 

Promjene u odnosu na prethodne verzije učinile su Power Director puno sposobnijim za borbu sa 

žestokom konkurencijom 

piše > Branko Špoljarić - Barney 

Šesta inkarnacija Power Directora pojavljuje se 

nakon nešto dužeg perioda čekanja, pa je bilo 

prilično zanimljivo pogledati što nam sve novoga 

donosi i utvrditi je li poduže čekanje na njezinu 

pojavu donijelo ploda. Instalacija je jednostavna 

jer se cijela aplikacija sa svim pripadajućim 

elementima i AV materijalom “krije” u jednoj 

EXE datoteci, tako da se sve svodi na to da u 

Windows Exploreru dvaput kliknete na naziv 

ili ikonu te datoteke. Tijekom instalacije morat 

ćete unijeti ključ za aktivaciju, a jedina stvar koja 

nam je išla na živce je inzistiranje na instalaciji 

kodeka DivX Pro i njemu pripadajućih aplikacija. 

Sve je u redu ako taj kodek još nemate ili imate 

neku od njegovih prethodnih verzija, no kad vas 

netko želi prisiliti da instalirate stariji kodek preko 

novijeg, onda je jasno kako je riječ o nedovoljno 

promišljenom instalacijskom postupku. 

Ugodno iznenađenje 

Nakon ponovnog pokretanja računala napokon 

možete početi s radom, a onda smjesta otkrivate 

kako se situacija rapidno popravlja na bolje. 

Korisničko sučelje je u odnosu na prethodne 

verzije poboljšano i, što je još važnije, puno brže 

reagira na sve komande. U ovom slučaju iza jednostavnosti 

kriju se prilična snaga i sposobnost da 

se po pitanju videoeditiranja učini sve što mogu 

učiniti i druge aplikacije. Šesta verzija Power 

Directora napokon pokazuje kako korisničko 

sučelje ne treba pretrpati GUI elementima kako 

bi se dobio dobar konačni rezultat. No neke stvari 

ipak se ne mogu izbjeći, pa tako i Power Director 

koristi uobičajenu podjelu na četiri osnovna radna 

ekrana (capture, edit, produce, create disc) kojima 

se pristupa jednostavnim pritiskom na jednu od 

četiri tipke koje se nalaze odmah ispod izbornika. 

Modul za “hvatanje” (capturing) AV signala 

niste obavezni koristiti jer se AV materijal u 

aplikaciju može unijeti s bilo kojeg mass storage 

uređaja, ali u trenucima kada ga budete koristili 

bit ćete zahvalni CyberLinkovim programerima 

što su ga napokon učinili robusnim i svrsishodnim 

Modul za capturing djeluje prilično 

siromašno, ali nemojte se zavarati: jedan je 

od boljih na koje smo u zadnje vrijeme naišli 

Tijekom rada najčešće ćete gledati ekran za editiranje. Slika prikazuje timeline način rada, a 

upravo se spremamo dodati jedan od brojnih efekata 

“Vrlo je zanimljiva nova 

mogućnost korištenja slike 

u slici (PIP)” 

proizvodom. Nema više problema koji su “krasili” 

ranije izvedbe. Videokamerama (ako su spojene 

FireWire kabelom) upravlja se precizno i bez 

napora, a transfer podataka s kamere na računalo 

brz je i efikasan. 

Animacija 

Editiranje je ipak najvažniji posao koji ćete ovom 

aplikacijom obavljati, pa je modul za editiranje 

onaj u kojem ćete se najčešće nalaziti. Ekran tog 

modula podijeljen je na tri osnovne cjeline, kakve 

nalazimo i u drugih sličnih aplikacija, a kao i kod 

konkurenata i ovdje editiranje možemo obavljati 

u storyline i timeline načinu rada. Iako na prvi 

pogled djeluje složenije i manje praktično od storylinea, 

svakako vam preporučujemo da smjesta 

započnete koristiti timeline editiranje jer će vam 

omogućiti maksimalno iskorištavanje kompletne 

funkcionalnosti ugrađene u Power Director 6. A 

funkcionalnosti ima dosta. Primjerice, u timeline 

editiranju imate na raspolaganju glavnu videotraku, 

traku za efekte, PIP (slika u slici) traku, 

traku za titlove te audiotrake. Sve što radite na 

bilo kojoj od tih traka smještenim na donjem 

dijelu ekrana odmah je vidljivo na videoprozoru 

smještenom na desnoj strani ekrana, pa je eventualne 

greške lako uočiti i odmah ukloniti. Na 

lijevoj strani ekrana nalazi se prostor na kojem 

odabirete ne samo audio i video datoteke, nego i 

sve ostale efekte i dodatke koji čine dobar film, a 

mora se priznati da je njihova količina poprilična 

i da će vrlo vjerojatno zadovoljiti najveći broj 

korisnika. Vrlo je zanimljiva nova mogućnost 

korištenja slike u slici (PIP), odnosno dodavanja 

posebnih animiranih elemenata na originalne 

snimke. 

Za kućne majstore 

Posljednja dva modula zadužena su za definiranje 

parametara koje ćemo iskoristiti za 

kreiranje konačne AV datoteke, odnosno za 

pretvaranje te datoteke u danas vrlo popularan 

oblik DVD filma. Autori aplikacije išli su ukorak s 

vremenom, tako da postoji i mogućnost kreiranja 

AV datoteke prilagođene zahtjevima YouTubea, 

a kreiranje DVD-ova olakšano je uobičajenim 

korištenjem brojnih predložaka za kreiranje 

osnovnog i pomoćnih izborničkih ekrana. 

Gledamo li ga kao cjelinu, možemo reći kako se 

Power Director 6 uspio riješiti većine boljki koje 

su mučile prijašnje verzije. Sada je to već dobro 

promišljena i stabilna aplikacija koju će potencijalni 

korisnici brzo prihvatiti kao jedno od boljih 

rješenja za kućno videoeditiranje. 

CyberLink Power Director 6 

Video editiranje 

+ capture modul, broj efekata i dodataka 


optimalna konfiguracija Pentium IV, 2,4 GHz 

ili bolji, 1024 MB RAM-a, Windows XP 


performanse 8 


ustupio Cyberlink 

www.cyberlink.com 

cijena 90 USD 


051

Obrada fotografija i crtanje 

Pixel Image Editor 1.0 Beta 6 

Iako je malo vjerojatno da će jednog dana u potpunosti zamijeniti Photoshop u grafičkim studijima, 

Pixel Image Editor u svakom slučaju predstavlja zanimljiviju i jeftinu alternativu koja svoje mjesto 

pod suncem traži na radnom stolu kako običnih korisnika, tako i profesionalaca 

piše > Željko Draščić 

Jedna se analogija već godinama provlači 

računalnom industrijom. U pitanju je vječna 

priča o borbi Davida protiv Golijata, uz koju se 

skoro pa obavezno nadoveže i ona o čuvenoj 

“garaži” iz koje je potekao dobar dio današnjih 

velikih korporacija. Još od objave prve verzije 

Pixel Image Editor uklapao se u gore navedenu 

priču, s malim odmakom jer se za svoje korisnike 

bori protiv dva Golijata. Na platformama 

Windows i Macintosh bori se protiv neprikosnovenog 

Adobeova Photoshopa, a na Linuxu 

protiv, za tu platformu nedodirljivog, GIMP-a. 

Profesionalci koji već duže vrijeme razmišljaju 

o prelasku na Linux Pixel su prihvatili objeručke 

iz više razloga. Naime, iako je GIMP sasvim 

solidna zamjena za Photoshop, njegovo komplicirano 

sučelje, drugačije od onoga na što su 

oni navikli, te nedostatak nekih osnovnih alata 

za crtanje i - za njih najvažnije - blago rečeno 

sumnjivo baratanje CMYK bojama držali su ih 

podalje od Linuxa. 

Podređenost korisniku 

Svi koji su barem jednom koristili Photoshop 

snaći će se u Pixel Image Editoru bez problema. 

Od rasporeda izbornika, izgleda prozora, 

pa čak do sličnosti ikonica na toolbaru, išlo 

se za time da što više nalikuje sučelju dobro 

poznatom potencijalnim korisnicima. Istina, 

iskusnijima će nedostajati mnoge pogodnosti. 

Primjerice, Pixel dolazi upakiran sa stotinjak 

filtara, što je samo manji dio broja filtara dostupnih 

za Photoshop. 

Profesionalci će znati cijeniti kvalitetnu 

podršku za formate boja CMYK, CIE Lab i HDR, 

podršku za grafički tablet (trenutno samo pod 

Windowsima, ali se uskoro očekuje i za druge 

platforme), kao i brz odaziv autora ukoliko 

zapnete negdje, s obzirom na to da je korisnička 

dokumentacija uz program minimalna. 

Pokazalo se kako je tajna uspjeha programa 

u spremnosti autora za osluškivanje tržišta i 

ispunjavanje želja korisnika, tako da je većina 

današnjih mogućnosti programa proizašla iz 

te komunikacije. Ako je za neku mogućnost 

zainteresiran dovoljan broj korisnika, ona će 

biti uključena u iduću verziju. 

Iako Pixel Image Editor odlikuju brzina, 

sučelje po mjeri korisnika i mogućnosti za koje 

će se konkurencija morati još malo pomučiti, 

“Mada daleko od 

savršenosti, Pixel Image 

Editor i više je nego dobra 

zamjena za Photoshop” 

Sučelje na hrvatskom jeziku veliki je plus 

Nestajući dijelovi sučelja posebno su iritantni 

bugovi 

teško se oteti dojmu nedovršenosti i, budimo 

iskreni, nemarnosti. Autor je s razvojem krenuo 

doslovno od nule time što je prvo razvio vlastiti 

grafički toolkit da bi sebi na taj način omogućio 

jednostavniji simultani razvoj na više platformi. 

Premda dobro zamišljen i kvalitetno izveden, 

upravo u njemu leži većina problema na koje 

smo nailazili: nesnalaženja sa sistemskom 

rezolucijom pri pokretanju programa na widescreen 

monitorima, nemogućnost promjene 

vrste slova utipkanog teksta, nestajanje 

elemenata na sučelju pri promjeni veličine 

slike, nestandardna podrška za skinove, pa 

sve do problema s otvaranjem određenih JPG 

datoteka, što uporabu na trenutke čini izuzetno 

frustrirajućom i napornom. 

Muke po registraciji 

U svijetu shareware programa, gdje bi jednostavnost 

kupnje morala biti imperativ, u 

ovom slučaju postupak je doveden do zavidne 

kompliciranosti. Nakon pristizanja potvrde 

o plaćanju te korisničkog imena i lozinke 

potrebno je s računala ukloniti demo-verziju, 

zatim sa stranica autora ponovo downloadati 

program i instalirati tu posebnu verziju koja 

se može registrirati. Pri prvom pokretanju 

programa predviđeno je automatsko spajanje 

na server i postavljanje serijskog broja. Iz nekog 

razloga ne radi tako, pa je cijeli proces potrebno 

napraviti ručno. Nepotrebno kompliciranje, po 

našem mišljenju. 

Uostalom, treba reći i da ne rade sve 

ponuđene instalacije, tako da i na to treba 

obratiti pozornost. Naime, među ponuđenim 

paketima nalazi se i jedan prilagođen distribuciji 

Debian/Ubuntu Linux, koji je - kad smo 

pokušali pokrenuti njegovu instalaciju - odbijao 

poslušnost i prijavljivao nedostatak sistemskih 

datoteka. Začudo, generička verzija paketa za 

sve distribucije Linuxa radila je od prve. 

Mada daleko od savršenosti, Pixel Image 

Editor i više je nego dobra zamjena za 

Photoshop. Pogotovo kad uzmete u obzir 

cijenu, podržane platforme, prijevod na 

hrvatski te činjenicu da je program sa svakom 

novom podverzijom sve kvalitetniji i bogatiji 

mogućnostima, kojima konkurira i višestruko 

razvikanijoj konkurenciji. 

Pixel Image Editor 1.0 BETA 

Obrada fotografija i crtanje 

+ brzina, cijena, podrška za animaciju 

- nedorađenost, grafičko sučelje, nestabilnost 

optimalna konfiguracija svaka koja podržava 

Windows XP 


performanse 7 


ustupio Pavel Kanzelsberger 

www.kanzelsberger.com 

cijena 32 USD 


053

E-mail klijent 

Mozilla Thunderbird 2.0 

Iako možda u potpunosti ne zaslužuje skok na novu major oznaku verzije, novi Thunderbird svojim 

sitnim ali brojnim preinakama i novostima znatno olakšava svakodnevni rad - pogotovo naprednijim 

korisnicima - te je svakako vrijedna nadogradnja 

piše > Ante Vukorepa 

Na prvi pogled, u Thunderbirdu se, usporedimo 

li ga s prošlom verzijom, nije promijenilo baš 

ništa, a opet - sve izgleda “nekako” drugačije. 

Sučelje je, naime, pretrpjelo niz sitnih izmjena te 

dobilo nekoliko novosti, koje su toliko suptilne 

da će vam trebati povećalo (ili change log) da ih 

zamijetite. Sam je izgled Thunderbirda blago 

izmijenjen - nova tema gotovo se uopće ne razlikuje 

od stare, ali je nešto čitljivija i djeluje urednije. 

Osim toga, ikone su malo prerazmještene, a 

pojavile su se i dvije nove: Back i Forward. Međutim, 

za razliku od sličnih ikona u drugim e-mail 

klijentima, ovaj Back i Forward vas ne pomiču jednu 

poruku natrag i naprijed, već na posljednju/ 

sljedeću koju ste pogledali, baš kao ekvivalentne 

funkcije u web preglednicima. 

Najvažnije novosti novog Thunderbirda odnose 

se na organizaciju e-mail poruka i snalaženje 

u njima. Najvidljivija promjena dvije su strelice 

(ustvari trokutići) pokraj naslova krajnje lijevog 

stupca, odnosno popisa foldera. Uz klasičan prikaz 

svih foldera u novom je Thunderbirdu moguće 

njihov popis i filtrirati na samo one koji sadrže 

nepročitane poruke, samo Favorite Foldere ili 

foldere kojima je nedavno pristupano. Uz tu je 

novost vezana još jedna zanimljiva, sitna ali korisna 

preinaka - pop-upovi. Zadržite li, naime, 

kursor miša iznad foldera s nepročitanim porukama, 

pojavit će se okvirić s osnovnim podacima 

o nekoliko posljednjih nepročitanih poruka. 

Prilično korisno, na primjer, radite li kakav posao 

u drugom folderu u trenutku kad pristignu nove 

poruke, a ne možete ili ne želite izgubiti točku na 

kojoj ste stali. 

Tagovi, zvjezdice... 

Sljedeća novost jest prošireni sustav tagova. 

Sve dosad tagovi su u Thunderbirdu bili 

tek unaprijed definirane kategorije, označene 

bojama, kojima ste mogli označiti pojedine 

poruke te ih tako razvrstati prema nekoj 

vlastitoj, internoj logici (npr. crvenom važne, Mozilla Thunderbird 2.0 

Konfiguriranje e-mail accounta na Gmailu 

znatno je olakšano te se svodi na upisivanje 

imena i logina te klik na Next 

“Najvažnije novosti novog 

Thunderbirda odnose se na 

organizaciju e-mail poruka” 

plavom privatne, narančastom poslovne itd.). 

Po uzoru na novi, proizvoljno definirani sustav 

kategorija uveden u Microsoftovu Outlooku 

2007, Thunderbird 2.0 sad dopušta stvaranje 

neograničenog broja vlastitih tagova (svakom 

je moguće pripisati željenu boju i ime) što će, u 

kombinaciji sa sortiranjem, filtriranjem i search 

folderima, korisnicima kojima posao ovisi o emailu 

znatno olakšati život. Budući da je tu sad 

i mogućnost označavanja poruka zvjezdicama, 

novi bi se Thunderbird mogao svidjeti i fanovima 

Googleova maila, pogotovo jer također 

uključuje znatno pojednostavljenu proceduru 

konfiguriranja Gmailova accounta - dovoljno je 

upisati ime i login te kliknuti Next. Isto vrijedi i 

za korisnike Appleove e-mail usluge .Mac. Na 

žalost, sinkronizacija tagova i zvjezdica s Gmailova 

servera s folderima u Thunderbirdu i dalje 

nije moguća, iako bi to bio prilično logičan korak 

u integraciji Thunderbirda s ovim servisom. 

Možda u sljedećim mjesecima dočekamo kakvu 

prikladnu ekstenziju... 

... i ostalo 

Ima tu još mnogo toga, počevši od novog notifikacijskog 

pop-up prozora, koji sad podsjeća 

na onaj iz Outlooka te prikazuje i naslov te dio 

sadržaja novopristiglih poruka, preko sustava 

pretraživanja unutar poruka preuzetog iz Firefoxa 

(search as you type) i cacheiranja Search 

Foldera (konačno!) zahvaljujući kojem se 

E-mail klijent 


njihov sadržaj nakon prvog prikaza pojavljuje 

praktički trenutačno, do sitnih ali bitnih dodataka 

korisničkom sučelju koji znatno ubrzavaju 

svakodnevni rad. Dobar su primjer novouvedena 

funkcija Move Again i Copy Again te njima 

pridružena tipkovnička kratica (Ctrl+Shift+M) 

koja se pojavljuje u kontekstnom izborniku 

nakon što neku poruku odvučete ili kopirate u 

drugi folder, a nakon čega je istu radnju za svaku 

sljedeću poruku moguće ponoviti spomenutom 

funkcijom umjesto da je ponovno “ručno” 

odvlačite na njezino odredište, ali i izmijenjeno 

ponašanje funkcija Reply i Reply To - upotrijebite 

li ih na poruci u folderu Sent, u Thunderbirdu 

2.0 pod poljem To više nećete dobiti i vlastitu 

adresu, već samo adrese na koje je poruka 

izvorno odaslana, što poprilično štedi vrijeme 

kad dopunjavate ili ispravljate tekst izrečen već 

poslanom porukom. Konačno, Thunderbird je 

sad i službeno u potpunosti uskladiv s Vistom. 

+ prošireni tagovi, pročišćeno sučelje, 

poboljšani search folderi, sitne izmjene 

- ništa spektakularno novo 

Nova verzija 

Thunderbirda 

samo naizgled 

djeluje 

identična prošloj 

- iako ne donosi 

spektakularne 

promjene, puna 

je sitnih novosti i 

dodataka 


Windowse XP 


performanse 9 


ustupio Mozilla Foundation, 

www.mozilla.com 

cijena besplatno 

055

056 


SFTP, FTP, SCP klijent 

WinSCP 4.0.2 (beta) 

Sve češće nailazimo na besplatne programe koji funkcionalnošću i kvalitetom daleko nadmašuju 

svoje komercijalne rivale. Posljedica je to reakcije frustriranih korisnika koji uzimaju stvari u svoje 

ruke i kreiraju alate što su im potrebni 

Pregledno sučelje omogućuje ugodan rad Opcija ima na pretek 

piše > Gordan Orlić 

Pogledate li ponudu komercijalnih FTP klijenata, 

uočit ćete da se najčešće cijena FTP i SFTP klijenata 

razlikuje čak i kada je riječ o istom proizvodu, 

tj. nadogradnji na isti. Neupitno je da programeri 

moraju uložiti dodatni napor kako bi njihova 

aplikacija podržavala SFTP protokol, ali povećanje 

cijene nije posljedica dodatnih troškova, već 

premise po kojoj kupci kojima imaju toliko važne 

podatke da ih moraju prenositi nekim “sigurnim” 

protokolom zasigurno imaju još deset dolara u 

džepu koje im možemo uzeti. Dakle, sigurnost 

je luksuz koji košta. Na svu sreću, spomenuti “luksuz” 

možete dobiti i potpuno besplatno u varijanti 

koja je u mnogim segmentima puno bolja od 

komercijalnih rješenja. 

Besplatan luksuz 

Instalacija programa prolazi brzo i glatko, baš 

kako i dolikuje jednom kvalitetnom proizvodu. 

Jedino nestandardno pitanje na koje ćete morati 

odgovoriti tijekom instalacije je varijanta sučelja 

koje želite. U stilu Windows Explorera ili pak 

Norton Commandera. Uz kratak opis sučelja 

vjerujemo da odluka neće biti teška, a sve i da 

pogriješite opciju je trivijalno podesiti naknadno, 

u postavkama programa. Premda pomalo 

arhaično, sučelje u stilu Nortona puno nam se 

više svidjelo zbog preglednosti i bolje iskoristivosti 

cijelog ekrana. 

Odmah po pokretanju programa otvara se manji 

prozor s popisom pohranjenih sessiona. Da- 

“Program nudi analizu 

datoteka po veličini i 

datumu zadnje izmjene” 

kako, ako ciljate na što veću sigurnost, nije uputo 

pohranjivati lozinke, a katkad niti korisnička imena 

i adrese poslužitelja (i portove) na računalo, no 

poznajući prosječnog korisnika koji je u većoj ili 

manjoj mjeri lijen, vjerujemo da je pohrana lozinke 

dobro rješenje. Za svaki session možete podesiti 

mnogobrojne opcije. Dupli klik na session spaja 

vas s odabranim serverom. 

Želite li samo na brzinu kopirati nekoliko datoteka 

sa ili na udaljeno računalo bez zadiranja 

u napredne funkcije WinSCP-a, problema ne bi 

smjelo biti, makar napominjemo da program nije 

namijenjen apsolutnim početnicima upravo zbog 

prilične količine opcija koje nudi. Primjerice, prije 

svakog kopiranja datoteka otvorit će se dodatni 

prozor s opcijama koje neće puno značiti korisniku 

koji samo želi što brže obaviti posao, ali će ih 

profesionalci itekako cijeniti. 

Mnoštvo alata 

Od posebno korisnih dodataka moramo spomenuti 

mogućnost kreiranja korisnički definiranih 

naredbi koje je desnim klikom moguće primijeniti 

na bilo koju datoteku ili direktorij. Uobičajene naredbe, 

poput podešavanja prava pristupa, ugrađene 

su, dakako, u program, ali većina administratora 

ima vlastite skripte koje se pokreću iz ljuske 

operativnog sustava. Sve takve skripte sada mogu 

biti dostupne na desnom kliku unutar WinSCP-a. 

Udaljene datoteke možete lokalno uređivati 

uz pomoć ugrađenog tekstualnog editora ili pak 

uz pomoć bilo kojeg programa koji ste povezali s 

određenom ekstenzijom u opcijama WinSCP-a. 

Sve promjene se automatski, bez uplitanja korisnika, 

pohranjuju na udaljeno računalo, a čak i s 

desetak otvorenih datoteka sve funkcionira besprijekorno. 

Sinkronizacija udaljenih i lokalnih direktorija 

je među najčešće korištenim opcijama bilo kojeg 

FTP klijenta jer je gotovo nemoguće sjetiti se što 

je izmijenjeno, a što ne, kada imate na tisuće datoteka 

i direktorija. Program nudi analizu datoteka 

po veličini i datumu zadnje izmjene. Želite li samo 

vidjeti koje datoteke nisu identične na lokalnom i 

udaljenom računalu, WinSCP će ih označiti plavom 

bojom. 

Ne tražite dalje 

Ako tražite FTP, SFTP ili SCP klijent, WinSCP će 

najvjerojatnije u potpunosti zadovoljiti vaše želje. 

Stabilnost i mala potrošnja memorije najveći su 

aduti ovog odličnog besplatnog programa. Sučelje 

može djelovati pomalo arhaično, ali s obzirom 

na količinu opcija koje možete podesiti i odlično 

osmišljene tipkovničke kratice smatramo to prije 

vrlinom nego manom. Ako vam nije drago koristiti 

beta-verzije programa, pričekajte koji tjedan 

da izađe finalna četvrta verzija ili preuzmite nešto 

stariju verziju 3.8.2 koja je jednako kvalitetna i 

nudi tek malo manji opus funkcija. 

WinSCP 4.0.2 (beta) 

SFTP, FTP, SCP klijent 

+ mogućnosti, stabilnost, cijena 

- ništa posebno 


Windowse XP / 2000 / Vista 


performanse 9 


ustupio WinSCP 

www.winscp.net 

cijena besplatan

058 


Virtualizacija 

VMware Workstation 6.0 

Bogata mogućnostima, nova verzija najpoznatijeg softvera za virtualizaciju na Windowsima i 

Linuxu donosi nam mnoštvo mogućnosti, a svaki profil korisnika kojima je ovaj proizvod namijenjen 

naći će nešto korisnog za svoj ukus 

piše > Tomislav Perić 

Dugotrajni razvojni ciklus VMwareove “šestice” 

te jedan od dužih perioda testiranja indikatori su 

da je u ovu verziju uloženo puno truda. Budući 

da to nije mjerilo kvalitete aplikacije, odlučili smo 

napraviti ponešto detaljniji test od usporednog 

testa virtualizacijskog softvera koji smo nedavno 

imali. Same specifikacije novih virtualnih strojeva 

poprilično su slične, a nove mogućnosti isključivo 

su namijenjene povećanju kompatibilnosti s drugim 

operativnim sustavima te enterprise sustavima 

u kojima je jako bitna racionalizacija resursa 

što se poboljšava povećanjem broja određenih 

virtualnih sklopova (hardvera). 

Učinkovitost 

Specifikacije virtualnog stroja znatno su poboljšane, 

no sama kvaliteta virtualizacije ovisit će o 

platformi na koju budemo stavljali VMware, s 

obzirom na to da još uvijek koristi isti koncept 

“nativne virtualizacije”. U prijevodu to znači da 

će učinkovitost virtualizacije ovisiti o platformi 

na kojoj se izvršava, iako ne znatnije. Mi smo na 

testiranju imali samo verziju za Windowse. 

Već je VMware Workstation 5.5 imao podršku 

za 64-bitno procesiranje, što znači da je mogao 

adresirati 8 GB memorije bez većih problema, a 

sada je ta podrška postala službena i uredno funkcionira 

na većini 64-bitnih strojeva pogonjenih 

64-bitnim OS-om. Osim podrške za 8 GB memorije, 

spomenuli bismo i Hyper-threading, dual 

core procesore te two-way virtualni SMP (dva do 

maksimalno četiri virtualna procesora). 

U pogledu povezivanja imamo jako puno 

poboljšanja. Dosadašnja podrška za maksimalno 

tri virtualna Ethernet adaptera je proširena, 

pa tako unutar virtualnih strojeva možemo 

imati maksimalno 10 adaptera, svaki s različitom 

IP adresom ukoliko smo konfigurirali host 

da koristi NAT umjesto bridging moda. Podrška 

uključuje i USB 2.0, no o FireWireu ni traga 

ni glasa. U prethodnim verzijama VMware 

Workstationa USB 2.0 uređaji bili su prepoznati 

kao 1.1, no poruke koje smo dobili prilikom 

podizanja Linuxova kernela u novom virtualnom 

stroju pokazuju da su virtualni strojevi 

“opremljeni” USB 2.0 podrškom. 

Iako bismo mogli pogrešno zaključiti da 

novi VMware dozvoljava virtualizaciju grafičkog 

hardvera te korištenje 3D mogućnosti 

grafičke kartice, nažalost razočarat ćemo vas 

i reći da je VMware ispunio samo dio ovog 

obećanja. Napredna 3D podrška još uvijek 

izostaje, no barem možemo odrediti koliko 

ćemo grafičke memorije dodijeliti virtualnom 

stroju. Ovo je pogotovo korisno ukoliko koristimo 

jedan od novijih operativnih sustava 

kao što su Windows Vista ili neku distribuci- 

Instalacija VMware Toolsa pokrenut će se automatski ukoliko svoj virtualni stroj nadogradite na 

novu verziju 

“Poboljšana je i podrška za 

prijenosna računala” 

ju Linuxa s grafičkim sučeljima koje zahtijevaju 

nešto snažniji hardver, za što standardni 

VMware SVGA adapter nije mogao osigurati 

podršku. 

Usporedno s razvojem novog grafičkog 

virtualizacijskog drivera virtualni strojevi dobili 

su nove mogućnosti, kao što je podrška 

za trenutnu rezoluciju “domaćina”, efektivno 

rješavajući problem prikaza na widescreen 

ekranima. Naime, u postavkama virtualnog 

stroja možemo odrediti maksimalnu rezoluciju 

virtualnog stroja, ali ukoliko nam ponuđene 

vrijednosti ne odgovaraju, možemo te postavke 

preuzeti iz Windowsa, pa ćemo tako imati 

podršku za maksimalnu rezoluciju koju koristi 

“domaćinski” OS. Dodatno, ukoliko imamo 

priključena dva monitora, možemo ih isko- 

Radi i konačno radi! Podrška za Vistu je tu, a 

zahvaljujući poboljšanom grafičkom driveru 

funkcionira i Aero 

ristiti, jer će i prikaz, ukoliko maksimiziramo 

prozor virtualnog stroja, biti proširen, naravno 

ako to “gostujući” OS podržava. 

Poboljšana je i podrška za prijenosna računala. 

Odsad BIOS virtualnog stroja može pročitati 

informacije iz ACPI sučelja i prijaviti ih gostujućem 

stroju. Implementacija ove mogućnosti bila 

je esencijalna za kompatibilnost s Windows Vistom 

budući da je “stari” VMware Workstation 

5.5 upravo zbog ovoga blokirao prilikom podizanja 

instalacije Viste. Ukoliko radimo na bateriji, 

instalacija Windowsa neće se nastaviti s obzirom 

na to da se Windowsi ne žele instalirati ukoliko 

prijenosnik radi na bateriji, što je pokazatelj da je 

ACPI podrška u virtualnom stroju izvedena besprijekorno. 

Virtualni debugger 

Podrška za Windows Vistu je kompletna. To 

ukratko znači da ćete VMware bez ikakvih problema 

moći pokrenuti u Visti, ali ćete ju moći 

Ukoliko planirate izgradnju tima, osim 

centraliziranog upravljanja svim virtualnim 

strojevima dobit ćete i mogućnost izgradnje 

segmenata LAN mreže

pokrenuti i u virtualnom stroju. Isto vrijedi i za 

neke distribucije Linuxa koje su zadavale probleme 

pri pokretanju, a jedna od njih je Ubuntu 6.10 

(koja je i inače poznata kao buggy distribucija). 

Da bismo omogućili punu funkcionalnost VMwarea 

na Linuxu, potrebno je primijeniti zakrpu 

koje je razvilo Češko tehničko sveučilište, a koju 

možete preuzeti s ftp.cvut.cz/vmware/ (vmware-any-any-update109.tar.gz). 

Ovaj problem, 

koji se provlačio kroz verzije 5.0 i 5.5, još uvijek 

nije riješen. 

Kako je VMware vrlo važan alat za programere, 

koji uz pomoć njega mogu pratiti izvršavanje 

programa na više platformi, veseli činjenica 

da uz VMware Workstation dobivamo još jedan 

alat koji će dodatno olakšati programiranje i praćenje 

pogrešaka prilikom izvršavanja programa 

u virtualnom stroju. Shodno tome, instalacijom 

VMwarea dobit ćemo pluginove koji se integriraju 

u dva ponajbolja alata ove vrste - Visual 

Studio i Eclipse (Open Source). Virtualni debuggeri 

integriraju se u IDE sučelje i služe kao poveznik 

kod izvršavanja programa u virtualnom 

stroju. Na ovaj način vrlo se jednostavno mogu 

prikazati debugging informacije iz programa. 

Još jedna korisna opcija uvedena u novi 

VMware je Record and Replay. To je funkcija 

koju uključujemo za svaki virtualni stroj i nije 

predefinirano uključena zbog znatnog reduciranja 

performansi virtualnog stroja. Sve informacije 

- što uključuje tipkanje, klikanje mišem i 

izlazni podaci - bit će snimljene, što znatno olakšava 

reprodukciju grešaka u testiranoj aplikaciji. 

Korištenjem ove funkcije korisnik se može 

vratiti na bilo koju točku izvršavanja i točno reproducirati 

pojavljivanje greške. Iako bi možda 

ova funkcija bila zanimljiva u edukaciji, sporost 

izvršavanja te uključeno potpuno debuggiranje 

znatno otežavaju primjenu ove funkcije u spomenutom 

okruženju. Za edukacijske potrebe 

dosta je korisnija mogućnost snimanja filma na 

temelju svih akcija koje korisnik napravi u virtualnom 

stroju. 

Podrška za automatizaciju nije pretjerano korisna 

programerima, ali će pomoći u održavanju 

višestrukih sustava sa sličnim konfiguracijskim 

opcijama. VIX API 2.0 namijenjen je pisanju skripti 

i programa za testiranje sustava i pomaganje 

drugim korisnicima. Na taj način vrlo jednostavno 

možemo pomoći korisnicima da naprave određene 

radnje što ima vrlo veliku vrijednost u edukaciji. 

Infrastruktura 

VMware GSX Server, koji je promijenio ime u 

VMware Server, besplatan je. Serverska verzija 

Paravirtualizator 

je u osnovi vrlo slična VMware Workstationu, uz 

iznimku da dozvoljava udaljeno spajanje na virtualne 

strojeve uz gubitak akceleracije u virtualnom 

stroju (samo ukoliko se udaljeno spajamo). 

Serverska verzija dodatno omogućuje korištenje 

Virtual PC strojeva predstavljajući tako vrlo jednostavno 

rješenje ukoliko besplatno želite provjeriti 

kako sve to funkcionira. 

Kao pravo serversko rješenje VMware je zamislio 

svoj ESX Server, verziju VMwarea koja 

se pokreće na Linuxovu kernelu, ali učitava 

određeni kod, u VMwareu poznat pod nazi- 

Podrška za paravirtualizaciju je jedna od nadolazećih velikih stvari u svijetu virtualizacije. 

Ponukan uspjehom Xena, VMware je razvio vlastiti interface za Linuxov kernel (VMI). 

Standardni paravirtualizator zahtijeva modificirani hypervisor. Zahvaljujući VMwareovu 

VMI sučelju, Linuxov kernel hypervisora ne mora se modificirati te može u potpunosti 

odgovarati kernelu koji se izvodi na osnovnom hardveru. Ubuntu Linux 7.04 je prva distribucija 

Linuxa koja donosi podršku za VMI hypervisore s obzirom na to da je ista podrška implementirana 

u Linuxov kernel 2.6.20. Ostale distribucije Linuxa trebale bi donijeti podršku 

za VMI u sljedećim verzijama, jer će podrška postati standardna u nadolazećim kernelima. 

Sama podrška još uvijek je eksperimentalna i još uvijek se ne preporučuje njezino korištenje 

u real-world enterprise okruženjima, no zanimljiva je sama činjenica da je započet razvoj 

ove mogućnosti te najavljuje u kojem smjeru će se nastaviti razvoj ovog programa. 

Prijenosnici bi trebali imati poboljšani vijek trajanja baterije jer virtualni strojevi odsad podržavaju 

ACPI i sisteme smanjenja potrošnje energije 

Unatoč impresivnom broju ponuđenih rezolucija, 

još uvijek ne možemo naći onu koja 

odgovara našem widescreen ekranu, pa smo 

odabrali automatske postavke 

vom vmkernel. VMware ESX Server ima nekoliko 

naprednijih mogućnosti koje ga izdvajaju 

od standardnih virtualizacijskih riješenja zbog 

čega je isključivo namijenjen enterprise okruženjima. 

Kako VMware nije osvježio svoje ESX Server 

izdanje već duže vremena, tako virtualni 

strojevi napravljeni novom verzijom VMware 

Workstationa neće biti kompatibilni sa starom 

verzijom ESX Servera. No moguće je napraviti 

virtualni stroj koji će biti u potpunosti kompatibilan 

s ESX Serverom ukoliko u opcijama kod 

izrade novog virtualnog stroja odaberemo verziju 

5 i stavimo oznaku pokraj stavke kompatibilnosti 

s ESX Serverom. U tom slučaju nećemo 

moći iskoristiti većinu prednosti koje nam donosi 

nova verzija VMwarea, pa ćemo za implementaciju 

novog VMwarea u ovakvim okruženjima 

trebati pričekati dok VMware ne izda 

novu verziju ESX Servera. 

Paralelno s izlaskom “šestice” VMware je 

izdao i novu verziju aplikacije Player, koja je 

kompatibilna s virtualnim strojevima izrađenim 

novom verzijom Workstationa. Na Webu imate 

već nekoliko predefiniranih virtualnih strojeva, 

stoga već sada besplatno možete početi koristiti 

nove mogućnosti ove verzije. 

VMware Workstation 6.0 

Virtualizacija 

+ Podrška za Vistu, poboljšani grafički driver, 

USB 2.0, integrirani virtualni debugger, 

podrška za paravirt-ops paravirtualizaciju 

- manji problemi s varijantom za Linux, nema 

podrške za FireWire 

optimalna konfiguracija Bilo koja Windows/ 

Linux konfiguracija s 1GB RAM-a 




ustupio VMware Inc. 

www.vmware.com 

cijena 189 USD 


059

Kada informacije 

dolaze zajedno, 

Vaš vas softver 

dovodi na vrh 

prehrambenog lanca. 

Storm Computers d.o.o. 

Begovićeva 14, 10000 Zagreb 

tel: +385 1 2352200 

fax: +385 1 2352299 

www.storm.hr 

storm@storm.hr 

Informacije žive u tvrtkama koje koriste EMC ® softver. Kao jedan od najvećih svjetskih proizvođača softvera, EMC 

Corporation omogućava pohranu, upravljanje, zaštitu i dijeljenje informacija tvrtkama svih veličina. Isto možemo 

omogućiti i Vama pri korištenju svih aplikacija, na svim platformama, bez obzira na broj lokacija Vaše tvrtke. 

Ako želite dobiti više informacija o cijelom asortimanu EMC softvera, te načinima na koji način EMC softver 

može unaprijediti poslovanje Vaše tvrtke posjetite http://software.emc.com/ ili kontaktirajte certificiranog EMC 

Software Velocity Associate Partner-a u Republici Hrvatskoj, STORM Computers, d.o.o. 

EMC 2 , EMC, and where information lives su zaštićeni znakovi EMC Corporation. © Autorsko pravo 2006 EMC Corporation. Sva prava zadržana.

Zaštita od spywarea 

Spyware Doctor 5 

Broj virusa se smanjuje! Korisnici mogu odahnuti! Ili možda ipak ne? Čak i ako je prva konstatacija 

sasvim točna, na scenu je već odavno stupila nova prijetnja - spyware. Da biste se borili protiv njega, 

potreban vam je program kakav je Spyware Doctor 

Doctor je otkrio zloćudne programe, iako ih nije spriječio 

u naseljavanju 

piše > Vlatko Jurić-Kokić 

Prema izvještaju tvrtke ScanSafe (velike tvrtke 

koja se bavi sigurnošću “kao web servisom”), 

objavljenom početkom ove godine, broj web 

virusa u 2006. opao je 32 posto u odnosu na 

2005. godinu. Istovremeno, broj spywarea porastao 

je za 254 posto. Da, dvijestotinepedesetičetiri 

posto. Izvještaj je napravljen na osnovi 

obrade 60 milijardi web zahtjeva u više od 30 

kompanija na pet kontinenata. 

Brojke su donekle šokantne, ali, u izvjesnom 

smislu, i očekivane. Naime, kako se po Internetu 

vrti sve više novca, jasno je da će se umjesto 

pukog vandalizma sve više pojavljivati pravi 

kriminal. Naime, spyware je upravo to - pravi 

kriminal. Istina, to ne iznenađuje. Bilo je za 

očekivati da će se pojaviti kriminalci kojima je 

važnije ukrasti nečije novce (to jest, podatke s 

kreditnih kartica i slične stvari) nego uništiti nečije 

računalo. 

Doktor 

Program Spyware Doctor tvrtke PC Tools 

upravo je program za borbu protiv takvih vrsta 

nametnika, kao što mu i samo kaže. Prema navodima 

proizvođača, program ne uklanja samo 

klasični spyware, nego i keyloggere, blokira 

podivljale anti-spyware programe, sprečava 

krađu identiteta i phishing, uklanja neželjeni 

softver i sprečava odlazak na “bad websites”, 

loše siteove. Pri tome mu je glavna filozofija 

što veća jednostavnost za krajnjeg korisnika. 

Premda volimo programe u kojima možemo 

“Glavna je filozofija što 

veća jednostavnost za 

krajnjeg korisnika” 

prčkati po skoro svemu i svačemu (naravno, do 

postavki za čije je podešavanje potrebno malo 

veće znanje možete doći i u Spyware Doctoru), 

ova nam se filozofija sviđa. Naime, najveći broj 

problema i s virusima i sa spywareom imaju 

upravo najneiskusniji korisnici, oni koji ne znaju 

što točno trebaju podesiti i što točno raditi 

da im računala ne bi bila zaražena. Njima će 

ovakav program tipa “instaliraj i zaboravi” jako 

dobro doći. 

Po redu 

Spyware Doctor donosi sa sobom više “modula”, 

koje možete po želji uključivati i isključivati, 

pod zajedničkim nazivom OnGuard. Kreće od 

Browser Guarda, koji se bavi sprečavanjem browser 

hijackinga preko Process Guarda koji čuva 

od zloćudnih procesa i rootkitova, sve do Startup 

Guarda koji pazi na registry i datoteke koje 

se podižu prilikom podizanja Windowsa. 

Neiskusni korisnici mogli bi poprilično profitirati 

od “modula” nazvanog Malware Detective. 

Radi se o nečem sličnom onome što ima i 

dobar broj antivirusnih programa - ako vam se 

računalo počne ponašati sumnjivo, skenirate 

ga Spyware Doctorom koji onda rezultate šalje 

u PC Tools. Zajedno s opisom problema to bi 

trebalo pomoći da se identificiraju novi oblici 

malwarea. 

Rad 

O djelotvornosti programa imamo poprilično 

podijeljeno mišljenje. Namjerno smo posjećivali 

sumnjive siteove, za koje znamo da pokušavaju 

posjetiteljima uvaliti spyware. Problema 

nismo imali. Barem smo tako mislili. Naime, 

Spyware Doctor nije ništa javljao i jedino nam 

je antivirus javio da je blokirao pokušaj infiltracije 

jednog trojanca. 


Spyware Doctor ima niz modula koji, prema riječima proizvođača, 

prate pokušaje infiltracije spywarea na računalo 

Međutim, onda smo krenuli skidati testne 

datoteke s www.spycar.org i pokretati ih. Radile 

su što su htjele a da Spyware doctor nije ni 

riječi rekao - od upisivanja u registry pa do mijenjanja 

homepagea. U redu, možda program 

jednostavno ne reagira na njih jer se ne nalaze 

na popisu poznatog spywarea. Mislimo da se to 

ipak ne bi smjelo dogoditi, iako bi za tako nešto 

bio potreban program koji reagira na ponašanje, 

a ne samo na “potpise”. No ovaj rezultat 

smatramo bitnim samo utoliko što nas je odmah 

naveo da krenemo u skeniranje računala Spyware 

Doctorom. Našao je 33 infekcije sa spomenutih 

siteova, među njima i spyware označen 

kao visoko rizičan, VX2.Look2Me. I to dva 

komada! Zašto ih nije spriječio u naseljavanju, 

kad je VX2 već poodavno poznat kao opasan 

nametnik, pojma nemamo, pogotovo što su svi 

“moduli” bili uključeni. S druge strane, možda 

smo mi krivo shvatili riječi proizvođača i riječ 

“blokira” ne znači ono što mislimo da znači. Istina 

je da je Spyware Doctor nametnike na kraju 

otkrio i uklonio, ali ne bismo voljeli da moramo 

ovisiti samo o redovnom skeniranju... 

Spyware Doctor 5 

Zaštita od spywarea 

+ jednostavnost, malo zauzeće resursa 

- ne blokira malware, iako ga uklanja 


Windows XP 


performanse 6 



www.pctools.com 

cijena 199 kn 

061

Snimanje CD/DVD medija 

Cheetah DVD Burner 2.1 

Predstavljamo vam malen i jednostavan program s kojim ćete moći napraviti skoro sve što i s puno 

starijom i kompliciranijom braćom u ovoj klasi programa. Cheetah DVD Burner u svega par koraka 

snimit će zapis na DVD ili CD medij, a unatoč jednostavnosti nudi vam mnoštvo opcija 

piše > Predrag Kurtović 

Nakon pokretanja programa dočekat će vas 

šturo, spartansko sučelje. Još jedno razočarenje 

nastupa kada doznate da program nema klasičan 

sustav pomoći. Pozivom sustava pomoći 

otvara se vaš web preglednik koji vam pruža 

pomoć sa stranica proizvođača. Nije nam jasan 

ovakav izbor, ali vjerujemo da proizvođač programa 

svakako ima razloga za to. 

U lijevom prozoru programa nalazi se mjesto 

gdje stavljate datoteke koje želite snimiti na 

medij. U desnom prozoru nalazi se preglednik 

u kojem su prikazane particije vašeg tvrdog diska, 

kao i dodatni diskovi (memorijske kartice 

ili USB ključevi). Pritiskom na tipku Start odabirete 

u kojem će modu biti zapisan sljedeći CD ili 

DVD medij. A izbor je svakako povelik. Možete 

snimiti običan data zapis, kreirati glazbeni CD, 

napraviti bootabilni medij ili snimiti DVD koji će 

biti čitljiv u vašem kućnom DVD playeru. Osim 

toga možete kreirati ISO datoteke i snimati BIN 

datoteke. Opcija koju posebno ističu autori 

ovog programa sastoji se u konvertiranju AVI ili 

WMV datoteke u format koji je potreban da biste 

snimili video DVD. 

Konverzija u par koraka 

AVI i WMV datoteku konvertirate u par lakih 

i brzih koraka. Nakon odabiranja datoteke 

kliknete na ikonu naziva Convert. Otvara se 

izbornik u koji unosite mjesto gdje će program 

snimiti strukturu koja je potrebna za ispravno 

kreiranje DVD medija s videozapisom. Odabirete 

proizvoljno mjesto i proces započinje. 

Statusna traka prikazuje trenutačno stanje i 

postotke koji nam govore koliko je preostalo do 

kraja konverzije. Na kraju konverzije na vašem 

tvrdom disku stoji kompletna DVD struktura 

u mapi nazvanoj DVD i sve što je potrebno je 

snimiti ju pomoću opcije Video DVD. Autori 

programa preporučuju da se snimanje vrši na 

DVD-R medije, jer s DVD+R medijima možete 

Pomoć je pristupna i objašnjava sve, ali se 

nalazi na Internetu 

Konverzija za DVD video brza je i jednostavna 

imati poteškoća. Sve datoteke koje smo konvertirali 

na ovaj način bile su ispravno reproducirane, 

stoga ovu opciju pohvaljujemo. 

Brzina nije i vrlina 

Ne znamo zašto, no ovaj program je redovito 

koristio manje brzine snimanja negoli su deklarirane 

na mediju. Vjerojatno je u pitanju neka 

mjera predostrožnosti, no kako manja brzina 

zapisivanja nikako ne može štetiti, problema 

nije bilo. Primijetit ćete vjerojatno odmah u 

startu da prozor koji pokazuje brzinu snimanja 

prikazuje “48x”, što svakako ne bi bilo moguće 

za brzinu zapisivanja na DVD medij. Autori 

su odgovorili da ovo nije pogreška programa, 

nego da program uvijek prikazuje maksimalnu 

brzinu kada u uređaju nema medija. Tek kada 

u uređaj postavite medij, program pročita njegova 

svojstva i prema sebi znanoj tablici odredi 

kojom će brzinom na njega zapisivati. Nakon 

završetka zapisivanja program automatski otvara 

uređaj i snimljeni medij je pred vama. Ova i 

ostala podešavanja možete napraviti po vlastitoj 

želji unutar izbornika Settings. Na raspolaganju 

imate više opcija: Finalize, Test Burn, Eject 

After burn, Bootable CD/DVD... Sva podešavanja 

svode se na odabir opcije nakon čega ona 

biva označena malom ikonom “potvrđeno”. 

Na kraju moramo ipak istaknuti jednu, možda 

i najvažniju stvar. Ovaj program namijenjen je 


Brojne opcije 

dostupne na 

jednom mjestu 

“Program uvijek prikazuje 

maksimalnu brzinu kada u 

uređaju nema medija” 

za snimanje CD ili DVD medija, u sebi sadržava 

konverter koji radi jako brzo i kvalitetno i time 

je i više nego udovoljio svim zahtjevima koji se 

stavljaju pred njega. Jednostavan je, broj opcija 

je minimalan, ali za uspješno kreiranje zapisa na 

mediju i ne trebate više opcija. Ukoliko ste navikli 

snimati u nekom drugom programu ove kategorije, 

grafičko sučelje će svakako izgledati vrlo 

siromašno. No to ni u kojem pogledu ne umanjuje 

vrijednost rada programa. A svoj posao 

Cheetah DVD Burner radi odlično. Izostanak sustava 

pomoći možete, ali i ne morate, uzeti kao 

ogroman minus, jer je Internet ipak danas sve 

pristupačniji, pa tako nećete ostati zakinuti za 

odgovor na pitanja koja biste eventualno mogli 

imati. Cheetah DVD Burner podržava najnovije 

tehnologije kao što je Blue-ray, a također bez 

problema radi na svim verzijama operativnog sustava 

Windows, pa tako i s Windows Vistom. 

Cheetah DVD Burner 2.1 

Snimanje na CD i DVD medije 

+ brzina i stabilnost u radu 

- izostanak sustava pomoći 

optimalna konfiguracija Svaka koja podržava 

Windows XP 


performanse 7 


ustupio Cheetah Websites Corporation 

www.cheetahburner.com 

cijena 25 USD 

063

064 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/pc_chip_golf_turnir_2007 

Zahvaljujemo sponzorima i igračima na sudjelovanju na 

pc chip golf turniru 2007. 

Dario Vince - Digitel Danijel Bačelić - HP Edin Čaktarević - 4D Miro Crnić - Megatrend 

Krešimir Plenča - T-Com Bagy - 4D Prva nagrada 

Bruno Badurina 

- Badurini 

Ademir Čurtović 

- Lexmark 

Ivan Lež 

- Ministarstvo Pravosuđa 

Marina Dijaković 

& Malden Fogec 

- Siemens 

Bojan Bulić 

- Recro

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/pc_chip_golf_turnir_2007 

Emilio Žubrinić & Robert Maleković Suzy Eterović - Perpetuum Tomislav Kraljik - Storm Jasna Fresl - Proaxis Boris Bauk 

Ivo Vukadin prima nagradu sponzora - Volvo C60 Marko Perica - Imelda-Ogilvy Pobjednik Ivo Vukadin - EPTA 

Dodjela nagrada CVB Volvo Boro Škegro - Questus 

Željko Brigljević 

- Makro-Mikro 

Miro Petravić 

- Renoprom Saša Maleković - Storm Željko Gabud LG Goran Mihalić 

065

066 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/tema_broja 

Video i fotografija > 

Ljetne uspomene 

U ljetnim mjesecima prodaja 

fotoaparata i videokamera 

skače u nebesa, jer svi žele 

imati uspomene s mora. 

Donosimo vam stoga temu 

broja koja će sve početnike 

uvesti u ovaj fantastičan svijet, 

a svim naprednijim korisnicima 

dati pregled najzanimljivijih 

uređaja na tržištu 

piše > Dražen Jurman 

Konačno ljeto - odmor, sunce, plaže, more… 

Sve brige ostavljamo iza sebe i prepuštamo 

se dobrom provodu. A velika je šteta ne imati 

uspomene s tog ljetnog provoda. Bilo da je riječ 

o fotografijama ili videosnimkama, lijepih se 

trenutaka svi rado vole prisjetiti. 

Upravo se zato tema broja Video i fotografija 

nametnula sama od sebe. Razlog više leži u činjenici 

da su danas cijene opreme, kako SLR aparata 

tako i kompaktnih fotoaparata te videokamera, 

pale do razine da su dostupne gotovo svima, a 

iskustvo pokazuje da se najveći broj tih uređaja 

proda upravo u ljetnim mjesecima. 

Radi se o temi koju smo već obrađivali negdje 

oko ljeta, međutim ovaj smo put odlučili promijeniti 

način. Tako smo dosta prostora posvetili 

početnicima u svijetu digitalne fotografije i videa. 

Prije svega, pokušali smo im približiti sve ključne 

pojmove vezane za te uređaje kako ih pojmovi 

poput otvora blende, makra ili detalji poput 

važnosti korištenja stativa ne bi zbunili. 

Dobar dio teme broja posvetili smo bitnim 

stvarima koje trebate znati prije i nakon 

“Bilo da je riječ o 

fotografijama ili 

videosnimkama, lijepih 

se trenutaka svi rado vole 

prisjetiti. ” 

snimanja fotografija i videozapisa. Kako se 

radi o maloj umjetnosti, važno je znati neke 

trikove kako bi vaši radovi ispali spektakularno 

ili barem dovoljno dobro da se 

njima pohvalite obitelji, prijateljima i boljoj 

polovici. Međutim, i svakom umjetniku 

ponekad se zalomi kakva pogreška, pa smo za 

sve početnike u fotografiji pripremili i tekst 

o osnovama obrade fotografije. Za one koji 

više vole snimati videozapise pripremili smo 

i tutorijal kako snimljene materijale prebaciti 

na DVD za kasnije gledanje na računalu i/ili 

na stolnom DVD playeru. 

Sve ovo skupa zapravo vam ništa ne znači ako 

nemate fotoaparat ili videokameru. Stoga smo, 

pogađate, napravili i pregled najzanimljivijih 

modela na tržištu. Fotoaparate smo podijelili u 

dvije kategorije - na SLR fotoaparate i takozvane 

kompakte. Razlika između tih aparata je velika, 

ali uz naše testove moći ćete u miru izabrati vama 

najpogodniji model. Ako se odlučite za SLR aparate, 

koji su skuplji, ali i kvalitetniji od kompakta, 

možete vidjeti i kako rade u praksi, jer smo u 

testove uključili i fotografije snimljene takvim 

aparatima. Za kompakte, na žalost, to nismo 

mogli napraviti, jer bi u tom slučaju popunili cijeli 

magazin. No naši su vam fotografski stručnjaci 

kroz tekst dovoljno približili sve mogućnosti 

svakog od aparata, tako da nećete ostati zakinuti 

za sve relevantne informacije važne za izbor 

aparata. Naravno, tu je i pregled najzanimljivijih 

videokamera na tržištu. 

Uživajte u fotografiranju i snimanju te ugodno 

provedite ljeto!

Ilustracija: Tin Kadoić

068 


Videokamere i fotoaparati - Uvod > 

Dašak novog doba 

Unatoč tome što digitalna era kućnog videa u gotovo istom obliku traje već godinama, kamere 

su se posljednjih godina prilično promijenile. Digitalni fotoaparati su se, pak, konačno suočili s 

megapikselnim zidom i okrenuli nekim drugim razvojnim pravcima 

pišu > Ante Vukorepa 

i Branko Špoljarić Barney 

Od uvođenja mini-DV kasete princip digitalnog 

kućnog videosnimanja vrlo se malo mijenjalo. 

To ne znači da se nisu mijenjale karakteristike 

videokamera, no ono najvažnije, sustav snimanja, 

pohrana snimki, pa čak i bazna kvaliteta i 

format snimki, gotovo da je ostalo na istom 

mjestu. Situacija se donekle počela mijenjati 

prije nekoliko godina kada su se prvi put i 

pomalo stidljivo počeli uvoditi neki drugi sustavi 

komprimiranja i pohrane snimki. Tako je sredstvo 

pohrane dijelom postao mini-DVD medij koji 

se od originalnog DVD medija razlikuje samo 

po promjeru koji iznosi osam centimetara. 

Smanjivanje s originalnih dvanaest centimetara 

bilo je potrebno kako bi dimenzije videokamere 

ostale jednake dimenzijama mini-DV uređaja. 

Time se osiguralo dobro prihvaćanje nove 

tehnologije i od starih korisnika, a također je 

posve jasno kako bi videokamera koja bi koristila 

klasični DVD medij bila naprosto prevelika za 

ikakvo praktično korištenje u kućnom, odnosno 

amaterskom smislu. Problem je bio samo u tom 

što se smanjenjem dimenzija poprilično smanjio 

i kapacitet snimanja, pa inicijalna kvaliteta snimki 

nije baš bila na posve zadovoljavajućem nivou, a 

sve zbog zahtjeva da bilo koji medij treba imati 

“Inicijalna kvaliteta 

mini-DVD snimki 

nije baš bila na posve 

zadovoljavajućem nivou” 

mjesta za otprilike sat vremena snimanja. Kako 

mini-DVD ima kapacitet od 1,4 GB, snimku 

dužine jednog sata možete na njega smjestiti 

samo ako nešto jače sažmete podatke, što 

neizostavno dovodi i do određenog gubitka 

kvalitete. 

Upravo zbog toga nismo prije bili skloni 

preporučivati mini-DVD videokamere, no 

drago nam je što možemo izvijestiti kako se 

situacija mijenja jer gotovo svi novi modeli 

sada podržavaju i dvoslojne mini-DVD medije, 

čime je kapacitet snimanja gotovo dvostruko 

povećan. Proizvođači novi kapacitet uglavnom 

reklamiraju u smislu povećanja trajanja 

snimanja na dva sata, no naše je mišljenje 

kako je puno važnije što će jedan sat snimanja 

praktično dvostruko većim bitrateom dati puno 

kvalitetniju sliku, pa sada više gotovo da i nema 

razloga koji bi govorili protiv korištenja mini- 

DVD videokamera. One će se sigurno dopasti 

širem krugu korisnika i zbog toga što se koristi 

MPEG-2 sustav kompresije, pa su snimke zbog 

toga direktno kompatibilne s DVD sustavima 

te ih kasnije možemo pretvoriti u “pravi” DVD 

bez ikakve dodatne obrade. Štoviše, brojne 

videokamere mogu mini-DVD prirediti tako da 

ga možete staviti direktno u DVD player, dakle 

čak se gubi potreba za korištenjem računala. 

No taj se pristup ne koristi previše jer se pokazalo 

kako mini-DVD mediji imaju problema 

kad ih se stavlja u uređaje koji su esencijalno 

napravljeni za klasični (12 cm) DVD medij. 

Poput prijenosnika 

Iako smo ih vidjeli već prošle godine, može 

se reći kako su tvrdi diskovi tek ove godine na 

velika vrata ušli u svijet kućnog i amaterskog 

videosnimanja. Pritom je očigledno da 

je proizvođačima daleko draža varijanta 

permanentne ugradnje tvrdog diska, dok se 

korištenje izmjenjivih mikrodiskova izbjegava. 

Razlog je lagano dokučiti, a radi se, kao i 

obično, o troškovima koji su daleko povoljniji 

kad je u pitanju neizmjenjivi tvrdi disk. Drugi 

je razlog u kapacitetu, jer nam izmjenjivi 

disk nudi maksimalna četiri gigabajta, dok 

su trajno ugrađeni diskovi dosegnuli već 

nadasve privlačnih šezdeset gigabajta, čime čak 

nadmašuju i neke modele prijenosnih računala. 

Tako velik kapacitet omogućuje trajanje snimanja 

o kakvima mini-DV kaseta i pogotovo mini-DVD 

medij mogu samo sanjati, a kako nas ugrađeni 

disk ujedno rješava i potrebe za nabavljanjem 

medija, jasno je da bi ovaj sustav sljedećih godina 

mogao postati glavni sustav pohrane snimki 

u videokamerama. U prilog toj tvrdnji govori 

i podatak koji kaže da sve veći broj korisnika 

videokamera (pogotovo novijeg datuma) gotovo 

neizostavno ima i računalo, koje je u slučaju 

korištenja videokamere s ugrađenim tvrdim 

diskom neizostavan element. Neizostavan zato 

što ćete iole ozbiljniju obradu snimki ipak trebati 

napraviti pomoću specijaliziranih aplikacija na 

računalu, a bez računala također nećete moći 

snimke pretvoriti u planetarno popularan DVD 

oblik. Ukoliko nemate računalo, a namjeravate 

kupiti videokameru s ugrađenim tvrdim diskom, 

onda obavezno cijeni videokamere dodajte i 

cijenu računala jer bez njega u toj videokameri 

nećete uživati ni približno koliko vam ona 

zapravo omogućuje. 

Videokamere s ugrađenim tvrdim diskom 

dobro će nam doći zbog još jedne novosti, a

to je pojava sve većeg broja uređaja koji su u 

stanju snimati u HD kvaliteti i to u vertikalnoj 

razlučivosti koja ide čak do standarda 1080i. 

Takve će se videokamere dopasti ponajviše 

sve širem krugu korisnika HD televizora, 

no lako je zaključiti kako bi one u dogledno 

vrijeme mogle u potpunosti zamijeniti dosadašnje 

modele. Problem povećanih zahtjeva 

za kapacitetom sustava za pohranu snimki 

već su praktično riješeni ugradnjom tvrdog 

diska, tako da će se proizvođači moći posvetiti 

poboljšanju kvalitete snimki, a to znači da na 

tim videokamerama u jednom trenu možemo 

očekivati i bolje objektive i bolje CCD čipove 

nego što ih imaju današnje videokamere. 

Unatoč tim očekivanjima, HD videokamere 

treba pri kupnji imati na umu već sada jer je 

riječ o modelima odličnih karakteristika čije 

će snimke itekako odgovarati svima koji već 

imaju HD televizijski prijemnik. 

Dobre stare navike 

Kao što vidimo, promjena u svijetu videokamera 

ima dosta, no najvažnije je da nas 

niti jedna od njih ne prisiljava da mijenjamo 

stil snimanja na koji smo eventualno navikli. 

Proizvođači su se potrudili elemente svih 

videokamera uglavnom učiniti neovisnim o 

internim tehničko-tehnološkim razlikama. U 

nekih je modela to prilagođavanje korisniku 

otišlo tako daleko da morate dobro pogledati 

videokameru prije nego što, primjerice, 

točno utvrdite je li joj je disk ugrađen 

permanentno ili se može mijenjati, ili je čak 

možda riječ o klasičnoj mini-DV videokameri. 

Stoga prije kupnje razmotrite elemente koje 

smo najviše spominjali. Koju god videokameru 

na kraju odabrali, možete biti sigurni da 

će vas dobro služiti i da, ako ste već iskusan 

snimatelj, zbog nje nećete morati mijenjati 

stečene navike. Ne zaboravite samo kako će 

vam za iole napredniji videorad uz videokameru 

neizostavno trebati i računalo. Ne treba 

biti skupo i “nabrijano”, ali s njim će sve biti 

lakše i ljepše. 

Fotografski pojmovnik 

Blenda, otvor blende, f-stop - veličina otvora 

u objektivu kroz koji svjetlost dopire do 

senzora ili filma; blenda se označava kao 

f/f-stop, a što je f-stop manji, otvor je veći, 

odnosno više svjetlosti prolazi kroz objektiv; 

također, što je otvor blende manji, slika je 

oštrija 

Brojka vodilja, guide number, GN - mjera 

snage bljeskalice; udaljenost do koje bljeskalica 

može osvijetliti objekt pri ISO 100, f/1.0; 

domet bljeskalice = GN / f-stop 

Brzina zatvarača, shutter speed - vrijeme 

za koje aparat senzor ili film izlaže svjetlu; 

izražava se u sekundama; veće brzine (npr. 

1/1000 s) znače manje svjetla, a manje (npr. 

10 s) više 

Dinamika, dinamički raspon - raspon od 

najtamnijeg do najsvjetlijeg tona koji aparat 

može zabilježiti; u pravilu je proporcionalan 

veličini senzora, a obrnuto proporcionalan 

broju piksela 

Fokalna duljina, žarišna duljina - mjera 

LCD ekran moderne videokamere može se prilično raznoliko pozicionirati. Na slici je prikazan 

16:9 ekran (Sony DCR-HC96E) 

“DSLR-ovi su postali 

sasvim uobičajena 

stvar, a cijenama se već 

posve spustili u domenu 

početnika i amatera” 

Fotoaparati 

Posljednjih je nekoliko godina u svijetu digitalne 

fotografije svakako među najburnijima 

ikada. Cijene vrtoglavo padaju, povećava se 

broj modela, a na sceni su se pojavila i neka dosad 

prikrivena i/ili uspavana imena. Međutim, 

nakon inicijalne eksplozije razvoja digitalnih 

fotoaparata, koja je otpočela pred četiri-pet 

jačine kojom leća ili objektiv sabire svjetlosne 

zrake; o njoj ovisi kut koji objektiv, a time i 

aparat, vidi; manji brojevi odgovaraju širokim 

kutevima (perspektivi), a veliki uskima; 

kod standardnog 35-milimetarskog filma ili 

senzora duljine manje od 50 mm smatraju se 

širokokutnima, duljina od 50 mm normalnom 

(ekvivalentnom perspektivi ljudskog oka), a 

veće od 50 mm telefoto 

Množitelj fokalne duljine, crop factor 

- kako bi se olakšao rad s fokalnim duljinama, 

uveden je crop factor ili množitelj kojim je 

fokalnu duljinu pri jednoj veličini senzora potrebno 

pomnožiti da se dobije ekvivalentna 

duljina kod senzora veličine 35-milimetskog 

filma; što je crop factor veći od 1, to je senzor 

manji 

Osjetljivost (svjetlosna), ISO - osjetljivost 

filma ili senzora na svjetlost; što je vrijednost 

ISO veća, to je manji otvor blende, odnosno 

kraća ekspozicija dovoljna za fotografiranje; 

ISO 100 smatra se “normalnom” osjetljivošću 


godina, u posljednjih je godinu dana postalo 

zamjetno njegovo posustajanje. Razlog za to 

svakako nije zasićenost tržišta, već problem 

poznat pod imenom megapikselna barijera ili 

megapikselna granica. 

Povećanjem veličine osjetila kvaliteta slike 

se - za istu razlučivost, odnosno broj piksela 

- poboljšava. Obrnuto, njegovim smanjivanjem 

kvaliteta se narušava, pri čemu prvi 

stradavaju dinamika (maksimalan raspon od 

sjene do svjetla koji osjetilo može zabilježiti) 

i odnos signal - šum (količina šuma, odnosno 

neželjenih, nasumičnih informacija u slici 

- “zrnatost”). Za svaku dimenziju senzora 

postoji određena granica nakon koje povećanje 

broja megapiksela postaje besmisleno 

jer pad kvalitete slike posve negira njezinu 

veću razlučivost. Drugim riječima, u razvoju 

RAW - način zapisa i pripadajući datotečni 

format pri kojem aparat u datoteku zapisuje 

sirove (engl. raw) podatke prikupljene sa 

senzora 

Stabilizacija slike - sustav zadužen za 

smanjenje zamućenja slike uzrokovanog 

slučajnom trešnjom aparata; može biti 

elektronički, mehanički (u aparatu) ili optički 

(u objektivu) 

Šum - neželjene nasumične informacije 

koje se iz niza razloga pojavljuju te miješaju 

sa željenim, koherentnim informacijama; 

“zrno”; točkasti uzorak na slici koji je to 

izraženiji što je osjetljivost viša 

Ultrazoom - naziv za klasu fotoaparata 

koju odlikuju zoom objektivi s iznimno 

širokim rasponom fokalnih duljina 

Zatvarač - sastavni dio većine fotoaparata 

koji stoji ispred senzora te određuje trajanje 

njegova osvjetljavanja te, time, i količinu 

svjetla koje do njega prilikom fotografiranja 

jedne fotografije dopre 

069

070 


postoji određena točka nakon koje, primjerice, 

10-megapikselni aparat daje sliku koja 

je jednostavno lošije kvalitete od aparata s 

6 ili 8 megapiksela, do te mjere da razlika u 

broju piksela postaje praktički zanemariva. 

Otprilike kao da kupite automobil koji može 

doseći maksimalnu brzinu od 300 km/h, ali je 

na njega moguće staviti isključivo gume koje 

se raspadaju već na 200. 

Megapikselni zid i kamo dalje 

Suočivši se sa zidom - koji je za većinu kompaktnih 

fotoaparata oko 8 megapiksela (usporedite 

li nove 10-megapikselne modele s njihovim 

prethodnicima, ustvrdit ćete kako razlike u stvarnoj 

razlučivosti, odnosno količini zabilježenih 

detalja praktički uopće nema), a za DSLR-ove s 

crop faktorom oko 10 do 12 megapiksela - različiti 

proizvođači krenuli su različitim alternativnim 

razvojnim smjerovima. Neki su odlučili poraditi 

na dodatnim funkcijama i mogućnostima, čemu 

možemo zahvaliti za pravi procvat implementacija 

tehnologija za stabilizaciju slike, odnosno 

neutraliziranje zamućenja slike uzrokovanog neželjenim 

pomacima ruku i tijela fotografa, trend 

povećavanja i poboljšavanja LCD ekrana (najveći 

sad broje čak tri inča po dijagonali) te poboljšanje 

ergonomije aparata. 

Neki su svoje razvojne i proizvodne resurse 

odlučili usmjeriti k optici te konačno poboljšati 

performanse i karakteristike objektiva svojih 

aparata. Aparate s rasponom fokalnih duljina 

manjih od 3.5x danas je doista teško naći, a čini 

se da proizvođači konačno uviđaju i da korisnici 

više nisu zadovoljni s mediokritetnom svjetlosnom 

moći objektiva, pa je sve više i aparata 

s objektivima maksimalnog otvora blende 

f/2.8. Neki su proizvođači odlučili ići više u 

širinu, pa svojim kompaktima podariti pravi 

širokokutni objektiv (fokalne duljine ekvivalentne 

28mm ili čak manje), a neki u daljinu, 

pa su u malena kućišta uspjeli utrpati telefoto 

fokalne duljine nekad rezervirane za znatno 

veće ultrazoom modele. Dobar predstavnik 

ovog trenda je, primjerice, Panasonicov TZ3 

sa svojim ekvivalentom 28-280 mm. Kad već 

spominjemo ultrazoomove, oni su po pitanju 

megapiksela ostali relativno konzervativni neovisno 

o proizvođaču, ali su po rasponu zooma 

počeli dosezati upravo zapanjujuće razmjere 

- u slučaju Olympusova SP-550, primjerice, čak 

18 puta (ekvivalent 28-504mm) - često uz rizik 

vidljivih optičkih distorzija i aberacija. 

Koliko se god elektronička tražila i ekrani 

neiskusnijim korisnicima činili cool, za pravo, 

optičko tražilo i dalje nema zamjene (Canon 

EOS 400D) 

Sve veći i veći te kvalitetniji i kvalitetniji LCD ekrani posljednja su moda u svijetu kompaktnih 

aparata (Sony DSC-T100) 

Neki proizvođači ergonomiji daju prednost 

nad izgledom - fotoaparat je ipak alat, a ne 

modni detalj (Nikon Coolpix P5000) 

Konačno, neki su proizvođači odlučili poraditi 

na kvaliteti same slike, a pritom ne mislimo 

na (mega)pikselažu, već druge njezine aspekte 

- osjetljivost, razinu šuma i oštrinu. Primjer 

za to je, recimo, Fujifilm sa svojom serijom F, 

koju odlikuju oštrina slike i kvaliteta noćnih 

i fotografija snimljenih pri uvjetima slabog 

osvjetljenja sličnija jeftinijim DSLR aparatima 

no kompaktima. 

DSLR (r)evolucija 

Istovremeno, DSLR-ovi, aparati nekad rezervirani 

za profesionalne (i bogate) korisnike, 

postali su sasvim uobičajena stvar, a cijenama se 

ne samo spustili u domenu početnika i amatera, 

već mjestimice ozbiljno zakoračili i u cjenovni 

rang kompakta. 

Prije nego uopće počnemo ikakvu priču o 

digitalnim SLR (Single Lens Reflex, odnosno 

jednookim refleksnim) fotoaparatima, valja 

razriješiti najvažniju dilemu - treba li vam 

uopće DSLR? Paralelno s padom cijena i popularizacijom 

digitalnih SLR fotoaparata posljednjih 

je godina došlo i do pravog procvata 

takozvanih kompaktnih prosumer ili SLR-like 

(SLR-u sličnih ili SLR-olikih) aparata. Riječ je 

o fotoaparatima koji nemaju izmjenjiv objektiv 

niti unutarnju konstrukciju pravog SLR 

aparata, no nude sličnu ergonomiju (pogotovo 

uspoređujemo li ih s najmanjim, početničkim 

SLR modelima) te, u nekim slučajevima, 

sasvim usporedivu kvalitetu slike. Ono što im 

“Najvredniji razlog 

za kupovinu pravog 

digitalnog SLR-a jest 

nadogradivost ” 

nedostaje obično su brzina, preciznost sustava 

za autofokus, nadogradivost i jedinstvena 

prednost izravnog promatranja kadra kroz 

optičko tražilo SLR aparata. S druge strane, 

u pravilu su znatno jeftiniji čak i od najjeftinijih 

DSLR-ova s uračunatim ekvivalentnim 

objektivom, znatno su lakši te je njima obično 

lakše rukovati. Neki od proizvođača čak su išli 

tako daleko da su svoje top-modele opremili 

senzorom koji je po dimenzijama jednak 

onome u SLR-ovima te optikom koja daleko 

nadmašuje bilo koji SLR objektiv dobavljiv za 

cijenu kompletnog prosumer aparata. Dobar 

primjer je, recimo, Sonyjev DSC-R1 - SLRlike 

aparat koji uz malo truda (fotografiranje u 

RAW formatu i naknadnu obradu kvalitetnim 

RAW konverterom) daje fotografije kraj 

kojih se većina SLR kitova može sakriti. I tako 

dolazimo do onog najbitnijeg... 

Eliminiramo li na trenutak iz jednadžbe 

njihove očigledne prednosti, poput brzine, 

preciznosti (autofokusa, automatske ekspozicije) 

i ergonomije, najvredniji razlog za kupovinu 

pravog digitalnog SLR-a jest potencijal, odnosno 

nadogradivost. Obično se kaže kako se ne 

kupuje aparat, već sustav - mogućnosti DSLR 

tijela te kvaliteta fotografija koje ono hvata uvelike 

ovise o optici (objektivima) koje uz njega 

koristite, a novac uložen u optiku istovremeno 

nije vezan uz tijelo, već ga je (jednom kad vam 

zatreba više megapiksela, slika u sekundi ili čega 

god) lako zamijeniti drugim. Drugim riječima, 

pitanje iz prethodnog odlomka ustvari se svodi 

na sljedeće: želite li kupiti fotoaparat (i gotovo) 

ili ulagati u njega (i postupno ga unapređivati). 

Kupite li jeftini DSLR u kitu s nekim početničkim 

objektivom, možda ćete dobiti kvalitetu slike 

koja je čak donekle inferiorna najskupljim i 

najnaprednijim SLR-like aparatima, no daljnjim 

ulaganjem u sustav na kraju ćete doseći višestruko 

bolje rezultate i mogućnosti.

072 


Savjeti za snimanje > 

Iz vlastitog iskustva 

Da vam možemo ponuditi samo jedan savjet za snimanje, taj bi bio - koristite stativ kad god možete. 

Prednosti stativa već su mnogo puta dokazane, dok naši ostali savjeti nemaju nikakve osnove pouzdanije 

od našeg vlastitog, nedovoljno širokog iskustva. Neke stvari i ponavljamo, ali ima razloga za to 

pišu > Vlatko Jurić-Kokić 

i Branko Špoljarić Barney 

Prije nego pogledamo kakve vas sve zamke čekaju 

pri snimanju vašeg prvog filma upozorit ćemo 

vas na jedan element koji ima svaka videokamera 

i koji većina korisnika uglavnom zanemaruje. 

Riječ je o korisničkim uputama koje napokon uz 

svaku videokameru stižu i na hrvatskom jeziku, 

pa više nemate nikakvih isprika da ih ne čitate. Iz 

paketa izvadite akumulator, videokameru i mrežni 

adapter. Stavite akumulator na predviđeno 

mjesto (to možete i bez uputa) i priključite mrežni 

adapter na videokameru. Pustite da se akumulator 

puni maksimalno predviđeno vrijeme punjenja 

i to vrijeme iskoristite za mirno i pažljivo čitanje 

korisničkih uputa. O svojoj novoj videokameri 

saznat ćete i više nego što mislite, a istovremeno 

ćete akumulatoru omogućiti da se ispravno formira 

i oduži vam se kasnijim dugotrajnim i uspješnim 

radom. Jednostavno i ne boli, zar ne? 

Naprijed-natrag 

O pravilnom načinu korištenja videokamere 

napisana su čitava brda knjiga, no u okvirima 

amaterskog korištenja o kojem ovdje pričamo 

najvažnije pravilo glasi - ne pretjerujte s korištenjem 

zoom funkcije! Sve ostalo je manje važno 

jer će eventualne greške u dobroj mjeri popraviti 

“inteligencija” same videokamere. Ali kad su 

u pitanju snimke koje stalno “šeću” naprijednatrag, 

onda kasnijeg popravka, nažalost, više 

nema. Osim ako pod popravkom ne podrazumijevate 

ponovno snimanje svih tako upropaštenih 

kadrova. Konstantno (i nepotrebno) igranje s 

promjenom žarišne daljine objektiva naročito je 

izraženo kod novopečenih vlasnika videokamere, 

a pogotovo kod onih koji na klasičnom fotoaparatu 

ili “digitalcu” nisu imali instaliran zoom 

objektiv. Odjednom im se otvorio posve novi 

svijet u kojem se objektu snimanja mogu približiti 

a da se pritom ni oni ni objekt ne pomaknu s 

mjesta. Dok je kod starijih videokamera raspon 

između najmanje i najveće žarišne daljine bio 

još relativno malen, današnji su uređaji po tom 

pitanju uvelike napredovali, pa je 10X standard 

ispod kojeg se ne ide, a vrlo često nailazimo i na 

videokamere sa zoom faktorom 20X, 30X ili još 

većim faktorima. Što je veći faktor, to će veće biti 

i “približavanje”, odnosno “udaljavanje” objekta 

snimanja, a samim tim će i faktor iritantnosti u 

gledatelja biti veći. Ne kažemo kako bi se objektiv 

promjenjive žarišne daljine trebao ukloniti. 

Štoviše, smatramo ga vrlo korisnim elementom 

svake videokamere, ali samo ako se koristi 

Aparat je uspješno stabilizirao sliku, ali je brzina 

zatvarača premala da bi zamrznuo pokret 

na ispravan način, onako kako se koristi i pri 

snimanju komercijalnih filmova. To znači da prije 

snimanja nekog kadra namjestite upravo onu 

žarišnu daljinu koja odgovara kadru koji snimate. 

Ponovna promjena žarišne daljine obavlja se tek 

kad završite s jednim kadrom i namjeravate prijeći 

na snimanje drugog. Ako promjenu žarišne 

daljine tijekom kadra nikako ne možete izbjeći, 

najbolje je da ona bude kontinuirana i da ne bude 

velika, a posebno pripazite da pritom izbjegnete 

i horizontalno pomicanje videokamere jer je 

ta kombinacija (pan & zoom) “smrtonosna” za 

praktično bilo kakav tip kadra. 

Stabilizacija 

Moderne su videokamere nadasve lagane i praktične 

za nošenje, pa je snimanje “iz ruke” posve 

logičan postupak i sasvim dobar za kreiranje 

tipičnih porodičnih i drugih sličnih filmova. Ako 

pak imate namjeru raditi nešto ozbiljniji film, 

svakako preporučujemo investiciju u kvalitetan 

stativ. Praktično svaka videokamera ima 

standardni priključak (navoj) za stativ, pa možete 

iskoristiti bilo koji stativ predviđen za korištenje 

s analognim ili digitalnim fotoaparatima. Stativ je 

gotovo obavezan ako snimate prirodu jer tu ipak 

puno češće možete (i morate) koristiti pokretanje 

videokamere tijekom snimanja kadra, a unatoč 

popularnom vjerovanju taj će postupak “iz ruke” 

biti kudikamo manje uspješan nego kad koristite 

stativ. I prije negoli se uplašite kako ćete uz malu i 

praktičnu videokameru morati nositi velik, težak 

i nespretan stativ, možemo vas utješiti podatkom 

da na tržištu ima sasvim dovoljno malenih stativa 

koji će vam doslovno stati u džep, a istovremeno

Objektiv kojim je snimljena ova fotografija imao je preveliku žarišnu 

duljinu 

sasvim dobro obaviti svoju glavnu zadaću - stabilizaciju 

videokamere pri snimanju. Ako i dalje 

smatrate da vam stativ ne treba ili očekujete da 

ćete ga često zaboravljati, uvijek možete iskoristiti 

neki stabilni objekt (stijena, drvo) na koji ćete 

osloniti videokameru tijekom snimanja. 

Jedna od sve češćih funkcija moderne videokamere 

je i mogućnost snimanja fotografija. 

Iako se ta mogućnost u određenoj mjeri javlja već 

od samog početka korištenja videokamera, tek 

se u zadnje vrijeme na nju polaže veća pažnja. 

Fotografije se najčešće pohranjuju na memorijsku 

karticu, a u nekih videokamera moguća je i pohrana 

na DVD medij ili tvrdi disk. Osnovni problem 

pri korištenju videokamere kao fotoaparata je u 

tom što ipak nije riječ o specijaliziranom uređaju, 

pa onda ni bitni elementi, poput objektiva i CCD 

čipa, nisu u potpunosti prilagođeni zahtjevima 

fotografije. Situacija se na tom polju poboljšava, 

pa se ponekad čak koriste i različiti CCD čipovi, 

no mišljenja smo kako je korištenje videokamere 

u svojstvu fotoaparata tek “vatrogasna” mjera 

koju ćete koristiti samo ako pri ruci nemate pravi 

fotoaparat. Pretpostavljamo kako će se naša pozicija 

te samim tim i naš savjet u nekom trenutku 

promijeniti, no ako se uz film bavite i klasičnom 

fotografijom, preporučujemo da uz videokameru 

“Ne snima aparat 

fotografije niti kamera 

snima filmove” 

Samo naizgled isto 

obavezno ponesete i dobar “digitalac”. Neće vas 

previše opteretiti, a uvijek će dobro doći. 

Fotografija 

Fotografija i video su hobiji u koje mnogi ljudi 

ulaze potpuno nespremni. Dapače, ulaze u 

njih bez ikakve želje da budu spremni. Kakva je 

mudrost pritisnuti tipku i snimiti nešto? Uistinu, 

za pritiskanje tipke nije vam potrebna nikakva 

mudrost. Međutim, da biste dobili nešto više od 

pukog svjetlosnog zapisa, potrebno je ipak neke 

stvari znati prije nego počnete škljocati i pritiskati 

tipke. Za početak, mislimo da vam je potrebno 

objasniti kako ne snima aparat fotografije niti 

kamera snima filmove. To radi osoba koja drži 

uređaj u ruci. Usprkos tome, mnogo puta možete 

čuti riječi tipa, “Odlična ti je fotka. Sigurno imaš 

dobar aparat.” Ne. Ne, ne, ne i ne! Ponavljamo, 

fotograf je taj koji fotografira. 

Upoznaj... 

Da biste mogli svojim aparatom normalno 

snimati, trebate ga upoznati. Dakle, kako kažu 

na raznim mjestima po Internetu, RTFM. Ta je 

kratica izvorno imala vulgarno značenje koje se 

s vremenom mijenjalo i postalo pristojnije, ali i dalje 

znači samo jedno - pročitajte priručnik. Nema 

smisla kukati nad time kako vaš aparat ne može 

ovo ili ono. Najveći faktor ograničenja je najčešće 

upravo korisnik, a ne aparat. Da bi se to promijenilo, 

ponavljamo, pročitajte priručnik koji dolazi s 

Faktor povećanja ili zoom faktor jedan je od parametara koji će tipičan kupac videokamere 

prvog uočiti, a ponekad će se na osnovi tog prvog podatka čak i odlučiti o kupnji. Iako neki 

zoom faktori svojom veličinom itekako mame kupca, uvijek je poželjno (čak bismo rekli i 

obavezno) provjeriti točan raspon žarišnih daljina koje objektiv nudi jer one mogu varirati 

od kamere do kamere i od proizvođača do proizvođača, a uvijek je bolje uzeti kameru 

koja pokriva područje koje će vama, snimatelju, biti od najveće koristi. Tako, primjerice, 

dvije kamere mogu imati jednaki zoom faktor, no pritom jednoj kameri žarišno područje 

kreće duboko iz širokokutnog područja, dok drugoj kreće gotovo iz normalnog srednjeg 

područja, ali zato završava dosta duboko u uskokutnom (tele) području. Posljedica je da s 

njima, unatoč istom faktoru povećanja, ne možete snimiti iste kadrove, odnosno možete 

snimiti samo one kadrove gdje će se preklapati žarišne daljine i jednog i drugog objektiva. 

Stoga prije kupnje obavezno provjerite ne samo konačni zoom faktor, nego i točne žarišne 

daljine koje će ujedno odrediti i tip filmova koji ćete moći snimati. 


Za snimanje krajolika najbolje će vam koristiti takozvani široki i 

ultraširoki objektivi, oni sa žarišnom duljinom manjom od 25mm 

aparatom i znajte što s njime možete napraviti. 

Od vrlo iskusnih ljudi već smo odavno čuli da 

se najbolje fotografije snimaju aparatom koji najbolje 

poznajete. Kad aparatom možete rukovati 

u mrklom mraku i znate što radi koja tipka, aparat 

prestaje biti nešto što morate krotiti i postaje 

ekstenzija vas samih - ne morate razmišljati o 

tehnologiji nego o fotografiji samoj. Naravno, to 

se neće dogoditi odmah čim pročitate priručnik, 

ali je to dobar početak. Naime, snimanje 

u automatskom ili programskom modu aparatu 

prepušta odluku o tome kakva će fotografija biti. 

Možda vam se to sviđa, ali vjerujte, sigurno će 

vam se još više sviđati ono što dobijete kad aparat 

podesite prema svojim željama. Inače je to kao 

da računalu prepuštate da odluči kakav će biti 

mail koji ste napisali... Ne sumnjamo da ima onih 

koji bi bili presretni da sve netko radi umjesto 

njih, ali nadamo se da među onima koji čitaju ovaj 

tekst takvih nema. To je jedan od glavnih razloga 

zbog kojih nam nisu previše dragi automatizirani 

kompaktni fotoaparati - sve morate prepustiti 

aparatu. I zbog toga se kompakti često pogrdno 

nazivaju “idioti”, što je tek nešto pristojniji oblik 

sintagme “aparat za idiote”. 

Usput rečeno, kad ste jednom, makar djelomično, 

savladali mogućnosti svog aparata, nije 

zgorega prije fotografiranja provjeriti koje su 

postavke aparata. Jedna od najčešćih “grešaka” 

jest da korisnici zaborave što su snimali jučer i s 

istim postavkama pokušavaju snimiti potpuno različitu 

situaciju. Na primjer, fotografirali ste jučer 

predvečer i aparat vam je ostao podešen na visoku 

osjetljivost. Pokušaj fotografiranja s istim postavkama 

na normalnom svjetlu često dovodi do 

katastrofalnih fotografija - sve je isprano i blijedo 

- jer možda aparat nema dovoljno veliku brzinu 

zatvarača da bi mogao kompenzirati preveliku 

osjetljivost, a white balance da i ne spominjemo. 

Odabir 

Jedna od najčešćih grešaka koju rade početnici 

jest da sve snimaju u istoj orijentaciji. Znate na što 

mislimo, jer ste svi vidjeli ljude koji aparat drže 

vodoravno pred sobom. Ne znamo je li to zbog 

toga što su svi naviknuti na televizor i računala, 

ali za razliku od videa fotografije mogu biti i 

okomite. Prilagodite orijentaciju aparata subjektu 

fotografije. 

Čučnite. Nagnite se. Pomaknite se. Naprijed, 

nazad, u stranu. Ne morate uvijek stajati uspravno 

i držati aparat u visini oka. To najčešće rezultira 

073

12. HrOUG konferencija 16.-20.10.2007. 

ROVINJ, Hotel Eden / Park 

600 sudionika + 100 stručnih aktivnosti + atraktivan večernji program 

3 radna dana prepuna stručnih aktivnosti (srijeda, četvrtak i petak) 

novosti iz Oracle i ICT okruženja, predavanja, korisnička rješenja, radionice, 

demogroundi, izložba, panel diskusije, poslovni razgovori, najbolja iskustva 

ORACLE TOP TEME KONFERENCIJE 

• Oracle 11g - što donosi nova verzija 

• SOA - Service Oriented Architecture - zašto je SOA danas često rangirana kao broj 

jedan inicijativa koje CIO planiraju poduzeti 

• Security - opća sigurnosna pitanja, sigurnosne opcija na bazama podataka, ultimativna 

metoda zaštite - DB Vault i rješenja primjene Identity managementa 

TEMATSKE CJELINE KONFERENCIJE 

• Razvojni alati, aplikacijski serveri, metodologije i njihovo korištenje 

• Bussiness intelligence & Data Warehousing 

• Upravljanje informacijskim sustavima i opće teme IT 

• DBA i Linux 

• Poslovni informacijski sustavi - rješenja, infrastruktura i IT integracija 

• Specifični podsustavi (DMS, GIS, TIS, i sl.) 

• Oracle poslovna praksa, licenciranje i support 

• Security 

• SOA - Service Oriented Architecture

dosadnom fotografijom. Naime, svi znamo kako 

prizori izgledaju iz te perspektive. Neobični 

rakursi mogu doprinijeti zanimljivosti fotografije. 

No nemojte birati neobične rakurse zbog njih 

samih. Za tako nešto postoji jedan lijepi hrvatski 

izraz koji ipak nećemo navesti jer je previše prost. 

Isto tako, odaberite kojom ćete žarišnom duljinom 

snimati, bez obzira na to radi li se o kompaktnom 

aparatu ili o DSLR-u. Žarišna duljina ovisi o 

tome što želite postići svojom fotografijom. Ako 

snimate nečiji portret, zumirajte na lice ili gornji 

dio tijela, odnosno koristite veću žarišnu duljinu 

ili teleobjektiv. No, ako snimate tipičnu turističku 

fotografiju ispred neke zgrade, malo se udaljite i 

koristite kraću žarišnu duljinu da biste istovremeno 

u kadru imali i osobu i zgradu. 

Snimanje portreta lica kraćom žarišnom 

duljinom nije preporučljivo. Široki će objektiv 

izobličiti lice i osoba sigurno neće izgledati onako 

kako izgleda u prirodi. Smatra se da je najbolja 

žarišna duljina za klasične portrete negdje oko 

100mm (govorimo o ekvivalentu 35-milimetarskom 

formatu) ili nešto dulja. 

Teleobjektivi, oni sa žarišnom duljinom koja 

počinje oko 80 - 90 mm i ide naviše, služe da bi, 

logično, približili udaljene predmete. Ovisno o 

Kompozicija 

Uspješnu fotografiju najčešće ne čine 

tehnički preduvjeti. Da, dobro je da vam 

fotografija bude oštra tamo gdje treba biti. 

No ima uspješnih fotografija koje su neoštre. 

Da, potrebno je da fotografija bude 

ispravno eksponirana. No ima uspješnih 

fotografija kod kojih su dijelovi namjerno 

podeksponirani ili preeksponirani. Ono što 

će najviše doprinijeti kvaliteti fotografije 

(osim zanimljivog motiva) jest kompozicija. 

Kako vam u izboru motiva baš i ne možemo 

pomoći, nabrojit ćemo neka pravila korisna 

u stvaranju uspješne kompozicije. 

Nekad se smatralo da predmeti interesa 

fotografije obavezno moraju biti cijeli u 

fotografiji, i to u centru. To je dovodilo do 

statičnih i dosadnih fotografija. Umjesto 

smještanja u centar, koristite pravilo 

trećina, ponekad nazvano i zlatni rez. 

Prema njemu, fotografija je podijeljena u 

zamišljene trećine, a predmet interesa je 

idealno smjestiti na sjecište linija koje dijele 

te trećine i kojih ima četiri. Neki smatraju 

Predmet interesa nalazi se na sjecištu 

zamišljenih linija koje dijele fotografiju na 

trećine 

Da biste istovremeno imali i plavo nebo i 

dobro osvijetljen objekt, najčešće morate 

upotrijebiti bljeskalicu 

tome koja im je najmanja udaljenost snimanja 

(upoznajte opremu!) mogu poslužiti i u druge 

svrhe. Postoji grupa ljudi, ovisnika o megapikselima, 

koja smatra da efekt teleobjektiva možete 

da je najupečatljivije donje desno sjecište, ali mi 

mislimo da to uopće nije bitno i da uvelike ovisi 

o tome što točno želite na fotografiji prikazati. 

Isto tako, smatra se da predmet interesa ne 

smije izgledati tako da se čini kako će ovaj tren 

izaći iz fotografije, ali i to ovisi o tome što želite 

postići. U svakom slučaju, smještanje predmeta 

interesa izvan centra fotografije dat će vam 

dinamičniju fotografiju, pogotovo ako se radi o 

neživom ili statičnom predmetu interesa. 

Druga je mogućnost kompozicijskog izdvajanja 

ona bojom. Takve fotografije najčešće 

možete vidjeti u magazinu National Geographic 

gdje ih vrlo uspješno koriste. Takva kompozicija 

znači da će se predmet interesa odmah uočiti na 

fotografiji jer je drugačije boje od pozadine. I 

ovdje je korisno upotrijebiti pravilo trećina. 

Tu su još i neka druga pravila koja pomažu pri 

stvaranju kvalitetnijih fotografija. Na primjer, 

ako fotografirate kuću na osami, bilo bi dobro 

da ne zumirate usko na samu kuću, jer ćete 

dobiti objekt koji je izdvojen od svega i ništa ne 

govori. To smo neizravno spomenuli kad smo 

Predmet interesa izdvojen bojom - oko je 

odmah privučeno žutom bojom lokvanja 


postići tako da izrežete (cropate) samo onaj dio 

slike koji vas zanima. Kao prvo, rezanje više od 

10 - 20 posto slike znači da sliku niste dobro 

kadrirali, bilo zbog neadekvatne opreme ili jednostavno 

loše pripreme. Kao drugo, crop nikad 

nema tu oštrinu i razlučivost koju ima fotografija 

snimljena odgovarajućim objektivom. 

Stabilizacija 

Neovisno o objektivu i žarišnoj duljini kojima 

snimate, često će vam biti potrebno stabilizirati 

aparat. Najbolje sredstvo stabilizacije je stativ. 

Ustvari, jedino pravo sredstvo stabilizacije je 

stativ. Sve ostalo su tek poluuspjeli pokušaji 

zamjene stativa. Kad birate stativ, morate obratiti 

pozornost na nekoliko stvari. Prva je da stativ 

može podnijeti težinu vašeg aparata, što možete 

doznati iz specifikacija, jer proizvođači taj podatak 

uvijek navode. Stativ koji ne može izdržati 

težinu aparata (u što kod DSLR-a morate ubrojiti 

i težinu objektiva) totalno je beskoristan. Samo 

ćete vidjeti kako glava stativa počinje padati. 

Druga je stvar da, čak i kad stativ može izdržati 

težinu aparata, morate pripaziti je li dovoljno 

izdržljiv na vjetar. Da, na vjetar. Naime, lakše 

govorili o odabiru objektiva i žarišne duljine 

- smjestite predmet interesa u kontekst. Isto 

tako, ako postoji put koji vodi do te kuće, 

uhvatite u kadru i taj put, pogotovo ako je 

lučnog oblika ili krivudav. To će pomoći da 

oko ne ide odmah na predmet, nego će biti 

postupno uvedeno u fotografiju, odnosno 

promatrač će se dulje zadržati na fotografiji. 

Takve su fotografije zanimljivije nego da 

promatrača odmah dovedete do predmeta 

interesa i tamo ga ostavite, jer će vrlo brzo 

izgubiti zanimanje. 

Kao i kod ostalih stvari što se tiču fotografije, 

i ovdje ima previše toga da bismo sve 

detaljno nabrajali. Ponavljamo, ne bojte se 

eksperimentirati, a pogotovo se ne bojte 

pripremiti fotografiju. Pogledajte objekt 

snimanja s više strana, odaberite onu koja 

vam se čini najzanimljivija, pripazite što 

vam se sve nalazi u kadru, odaberite žarišnu 

duljinu, kadar, rakurs... to će vas ionako 

koštati samo malo razmišljanja i prostora 

na kartici. 

Promatrača puteljak postupno dovodi do 

tvrđave, a oko će se usput zadržati i na 

grupi ljudi ispred tvrđave 

075

076 


stative vjetar će drmati i stativ opet neće služiti 

svojoj svrsi. Skuplji stativi znaju dolaziti s torbom 

u koju natrpate kamenje i objesite je na stativ da 

biste ga što više otežali i onemogućili da ga vjetar 

trese. Čak i ako ne dolaze s torbom, stativi na 

dnu središnjeg stupa mogu imati kuku na koju se 

takva torba može objesiti. 

Nakon stativa, mogli bismo reći da po pouzdanosti 

dolazi optička i mehanička stabilizacija. 

Mehanička stabilizacija (ili anti-shake) znači da 

se senzor aparata pomiče kako bi kompenzirao 

trešnju aparata. Optička se obavlja u objektivu. 

Prednost optičke stabilizacije je u tome što u 

tražilu vidite stabiliziranu sliku, dok je prednost 

mehaničke u tome što su svi objektivi koje imate 

stabilizirani - što može značiti popriličnu financijsku 

dobit jer proizvođači koji koriste optičku 

stabilizaciju takve objektive naplaćuju skuplje, 

i to dosta. Nedostatak i jednog i drugog načina 

jest to što su apsolutno beskorisni kad snimate 

pokretne subjekte. Naime, što vam znači da vam 

je aparat savršeno miran s brzinom zatvarača od 

1/30 sekunde pri duljini od 300 mm kad vam se 

subjekt miče u kadru i sve je razmazano? 

Ako nemate stativ niti vam aparat ima mogućnost 

stabilizacije, postoji nekoliko priručnih načina 

za stabiliziranje slike. Najobičniji je taj da se 

oslonite na nešto. Možete se osloniti ramenom 

na zid, okvir vrata, stablo... Oslonite lakat ili cijelu 

ruku na niski zid, na stol, na bilo što niže od vas. 

Ili, ako možete sjesti, oslonite lakat na vlastito koljeno. 

Ako imate remen na aparatu, omotajte ga 

oko lakta, prislonite lakat uz tijelo i zategnite ga. 

Ili ako imate volje za malo gimnastike i ne smeta 

vam kako ćete izgledati, možete upotrijebiti malo 

ezoteričnije načine stabiliziranja. Prvi je pogodan 

za stabiliziranje aparata s duljim objektivima: 

uhvatite se lijevom rukom za desno rame, 

desnom rukom namjestite objektiv na pregib 

lijevog lakta i možete snimati. Taj je način daleko 

od savršenog, ali u nuždi može poslužiti. Sličan 

je i onaj koji je preuzet iz streljaštva - malo se pognite 

i namjestite lijevi lakat na lijevi kuk. Oslonac 

kosti na kost je čvršći nego kosti na mišić. 

Ekspozicija 

Osnovno pravilo prilikom eksponiranja fotografije 

je takozvanih “sunčanih 16” odnosno 

Dubinska oštrina 

Da biste objekt mogli snimiti ovako krupno, potreban vam je makro objektiv 

Ova je scena osvijetljena samo svjetlom odbijenim 

od okolnih zidova i svjetlom neba 

Sunny 16. Ono kaže da po sunčanu danu brzina 

zatvarača pri blendi 16 treba biti ekvivalentna 

ISO vrijednosti. Tako na ISO 100 pri blendi 16 

trebate imati brzinu zatvarača od 1/100 ili 1/125, 

na ISO 200 1/200 ili 1/250 i tako dalje. Tu morate 

znati još nekoliko stvari. Otvori blende kreću od 

jedan, a dalje se računaju tako da brojku množite 

Jedan od korisnih načina za izdvajanje predmeta interesa iz fotografije svakako je i dubinska 

oštrina, poznata i kao DOF (depth of field). Usprkos mišljenju neupućenih, DOF označava 

dio slike koji je oštar, a ne onaj zamućeni. Ovisi o četiri faktora: žarišnoj duljini, otvoru 

blende, udaljenosti predmeta interesa od aparata i veličini senzora odnosno medija na koji 

snimamo. Što je otvor blende manji (veći broj), to je dubinska oštrina fotografije veća. 

(Usput rečeno, što je senzor manji, dubinska oštrina je isto tako veća.) Najjednostavnije je 

otvoriti blendu što više i time dobiti samo mali dio predmeta interesa u fokusu. Automatski 

ste ga naglasili. Međutim, često je potrebno imati veći dio fotografije u fokusu, jer, iskreno 

govoreći, iritantno je vidjeti da netko fotografira osobu i da je u fokusu samo dio lica, dok 

su uši mutne. U tim slučajevima treba smanjiti blendu, s time da trebate pripaziti na pravilo 

o proporcionalnosti brzine zatvarača i duljine objektiva. U ekstremnim slučajevima treba 

čak pripaziti i na difrakcijski limit. 

Kod fotografiranja krajolika potrebno vam je da praktično cijela fotografija bude u 

fokusu. To ćete teško izvesti samim zatvaranjem blende - potrebno je iskoristiti takozvanu 

hiperfokalnu daljinu. To je ona daljina na kojoj DOF pri određenom otvoru blende ide u 

beskonačnost, a ovisi o udaljenosti predmeta interesa od aparata. Na Internetu postoji više 

kalkulatora za izračunavanje dubinske oštrine i hiperfokalne daljine, a mi vam možemo 

preporučiti onaj na adresi http://www.dofmaster.com/dofjs.html. 

“Jedino pravo sredstvo 

stabilizacije je stativ ” 

s korijenom od dva, to jest, da ne kompliciramo, 

s 1,4. Niz ide: 1, 1,4, 2, 2,8, 4, 5,6, 8, 11, 16... Sve 

ostale brojke na koje nailazite u aparatima su 

dijelovi pune blende, radilo se o trećinama ili 

polovicama. Svaka puna blenda znači da senzor 

dobiva duplo manje (ili više) svjetla. Da biste na 

svim otvorima blende dobili jednaku ekspoziciju, 

svako smanjenje ili povećanje blende za cijelu 

blendu znači da morate dvostruko smanjiti ili 

povećati brzinu zatvarača. Ako na blendi 16 imate 

brzinu zatvarača od 1/100, na blendi 11 ona mora 

biti 1/200, na blendi 8 1/400 i tako dalje. 

Međutim, ako je sunce toliko jako da morate 

zatvoriti blendu do kraja, pojavit će vam se 

problem difrakcijske granice. (Za malo teoretske 

rasprave, pogledajte http://www.cambridgeincolour.com/tutorials/diffraction-photography.htm) 

Potpuno pojednostavljeno rečeno, 

to znači da će svjetlo koje ulazi u aparat početi 

stvarati difrakcijski efekt i slika vam neće biti 

oštra. Da biste izbjegli smanjivanje blende zbog 

prejakog sunca, možete koristiti ND (neutral 

density) filtar. On funkcionira kao sunčane naočale 

i smanjuje ukupnu količinu svjetla koja pada 

na senzor. Ti filtri dolaze u nekoliko vrijednosti, 

a brojke kojima su nazvani označavaju koliko 

blendi “skidaju” - 1, 2, 3 blende - pa prema tome 

morate i otvoriti blendu na aparatu, to jest smanjivati 

brojku koja označava blendu. 

Drugi je problem kod zatvaranja blende gore 

spominjana premala brzina zatvarača. Ovo je najveći 

problem kod teleobjektiva. Naime, postoji 

pravilo koje kaže da najmanja brzina zatvarača 

treba biti obrnuto proporcionalna duljini objektiva 

koji koristite jer ćete inače dobiti neoštru sliku 

zbog trešnje aparata. Naravno, i ovdje govorimo 

o vrijednostima ekvivalentima onima na 

35-milimetarskom filmu. Ako koristite objektiv 

čija je duljina ekvivalentna 400-milimetarskom 

objektivu na 35-milimetarskom filmu, najmanja 

brzina zatvarača bi trebala biti 1/400. Ovdje 

stabilizacija može pomoći, ali ne previše jer vam 

se može dogoditi da vam “razmaže” pokret, što je 

inače sasvim u redu ako upravo to želite postići.

Fotografija na kojoj osvjetljenje nikako nije 

moglo uspjeti jer je sunce bilo iza oblaka i to u 

krivom smjeru 

Ako pri najvećem otvoru blende (najmanja 

brojka) ne možete postići dovoljno veliku brzinu 

zatvarača da biste zamrznuli pokret, povećajte 

osjetljivost aparata. 

Svjetlo 

Opće, i već banalno, mjesto opisa fotografije jest 

da je ona “pisanje svjetlom”. Da nije tog zapisivanja 

svjetla, fotografije ne bi ni bilo. No nije svako 

svjetlo jednako i kad fotografirate morate paziti 

kakvo vam je svjetlo i odakle dolazi. 

Premda bi se mehaničkom logikom moglo 

zaključiti da je najbolje svjetlo ono najjače, to 

definitivno nije točno. Recimo, izađete negdje 

u podne ili rano popodne, kad je svjetlo najjače. 

Fotografije će obično biti... nikakve. Svjetlo pada 

skoro okomito, pola subjekta snimanja vam je u 

sjeni, ono što je u sjeni se skoro ili uopće ne vidi 

jer je kontrast prejak; ako vam je ekspozicija na- 

mještena tako da imate lijepo plavo nebo, subjekt 

će biti pretaman; ako je namještena da je subjekt 

normalno eksponiran, nebo će biti “isprano”... 

Sve te probleme možete izbjeći. 

Ako baš morate snimati kad je svjetlo prejako, 

koristite bljeskalicu da biste dopunili svjetlo. 

Primjerice, ako snimate osobu kojoj je u 

pozadini ili nebo ili jarko osvijetljeni krajolik, 

namjestite blendu i brzinu zatvarača tako da 

vam je pozadina normalno eksponirana. Recimo, 

neka vam blenda bude 8, a brzina zatvarača 

1/800. (Napamet lupamo brojke, jer će se 

razlikovati od situacije do situacije.) Bljeskalicu 

za početak namjestite na Fill-In ili na Auto i 

snimite fotografiju. Provjerite zadovoljava li 

vas snimljena fotografija. Ako ne, namjestite 

kompenzaciju za bljeskalicu ili je prebacite u 

potpuno ručni način rada i odredite kolika će joj 

biti jakost. Vidjet ćete da će rezultati biti puno 

ljepši. Ne bojte se eksperimentiranja. Iako LCD 

na aparatu nije nikako preporučljivo koristiti za 

provjeravanje finijih detalja ekspozicije, možete 

vidjeti je li vam lice osobe previše tamno, a nebo 

presvijetlo. 

Isto tako, osoba koju snimate ne mora biti 

licem okrenuta prema suncu. Dapače, ako želite 

izbjeći da vaš subjekt ima stisnute oči jer mu (ili 

joj) smeta sunce, okrenite ga (je) na drugu stranu. 

Postoji razlog zbog kojeg proizvođači aparata 

stavljaju bljeskalice na aparate. Stavite ih u sjenu i 

koristite maloprije opisanu tehniku. 

Ako snimate krajolike, najbolje ih je snimati ili 

rano ujutro ili kasno popodne. Svjetlo tada dolazi 

iz vrlo niskog izvora i stvara blaže sjene koje doprinose 

trodimenzionalnosti prizora. Naravno, u 

ovom je slučaju bolje snimati tako da su vam leđa 

okrenuta suncu. Zbog toga trebate znati kako 


je u toku dana osvijetljeno mjesto koje želite 

fotografirati. Neka mjesta je nemoguće snimati 

ujutro jer vam zbog lokacije sunce tuče u lice i 

nikako nećete dobiti kvalitetnu fotografiju. 

Mjesto ili predmet koje želite fotografirati 

ne moraju biti izravno osvijetljeni. Možete ih 

snimati pri ambijentalnom svjetlu, onome koje se 

odbija od drugih predmeta, ili ih možete snimati 

kad je oblačno. Snimanje pri oblačnom vremenu 

naročito je zahvalno ako na fotografiji ne morate 

imati nebo. Svjetlo je tada vrlo raspršeno, dolazi 

praktično sa svih strana i ravnomjerno osvjetljava 

cijelu scenu. Isto tako, uzmite u obzir da je i 

vedro nebo izvor svjetla. Onima koji se bave 3D 

grafikom taj je efekt poznat kao skylight. 

Kad snimate makro objektivom, isto ćete tako 

morati pripaziti na svjetlo. Dosta makro objektiva 

morate jako približiti objektu snimanja da biste 

postigli najveće povećanje, pa će vam vlastiti aparat 

smetati i stvarati sjenu. Postoje specijalizirane 

bljeskalice za makro snimanje, ali možete sebi 

pomoći tako da svjetlo odbijate od nekog bliskog 

predmeta ili, ako imate tu mogućnost, bljeskalicu 

kablom povežete s aparatom i držite je sa strane. 

Mogli bismo navoditi još hrpu stvari potrebnih 

da biste snimili kvalitetnu fotografiju, ali ovdje 

jednostavno nema mjesta. Uostalom, o trikovima 

snimanja i fotografiranja napisane su cijele knjige. 

Možemo vam još savjetovati da eksperimentirate, 

eksperimentirate i opet eksperimentirate. 

Za razliku od filma, digitalna snimka će vas 

koštati samo nešto mjesta na kartici ili disku. 

Sve naše savjete shvatite upravo tako, kao savjete. 

Mora vam biti jasno da ne znamo što želite 

postići svojom fotografijom ili snimkom, pa vam 

konkretne preporuke jednostavno ne možemo 

dati. Ali vjerujte nam za stativ. 

077

078 


Videokamere - Analiza > 

Četa mala, ali odabrana 

Ove godine možemo biti prilično zadovoljni i brojem i tipom pristiglih videokamera jer smo dobili 

dobar presjek stanja na tržištu. Osim nešto nižih cijena u odnosu na prošlu godinu, ove godine 

uočavamo i značajniju pojavu videokamera visoke razlučivosti 

piše > Branko Špoljarić Barney 

Na testu se našlo ukupno petnaest videokamera, 

što je bilo u skladu s našim očekivanjima, a nije 

se razlikovalo ni u odnosu na slične testove 

iz prethodnih godina. Iako će se ponekom 

čitatelju učiniti da to nije brojka dovoljna za 

dobru reprezentaciju ukupnog stanja na tržištu, 

dovoljno je pogledati tablicu na kraju teksta i 

uvidjeti kako i relativno malena skupina uređaja 

može itekako dobro predstaviti kudikamo veći 

broj modela koje možemo naći u domaćim i 

(pogotovo) stranim prodavaonicama. Tijekom 

testa imali smo se priliku uvjeriti u sve načine 

pohrane snimljenog materijala, a naročito smo se 

fokusirali na tri osnovna – mini-DV kasetu, mini- 

DVD disk i tvrdi disk. Uz ta tri načina pohrane 

sve veći broj modernih videokamera nudi još 

i mogućnost korištenja memorijske kartice 

(najčešće SD Card), no nju prihvaćamo tek kao 

sporedan medij jer uglavnom služi za pohranu 

snimljenih fotografija, a ne filmova. 

Pohrana 

Način pohrane snimki vrlo je važan jer o njemu 

ovisi (iako ne bi trebao) i format u kojem će film 

biti snimljen, što je, pak, važno u trenutku kada 

snimljeni materijal poželimo dalje obrađivati. 

Ono što treba naznačiti je da su sve snimke 

(neovisno o formatu snimke i načinu pohrane) 

u potpunosti digitalne. Analogija je već odavno 

izgubila svoje mjesto (osim u sklopu objektiv 

- CCD čip) u svijetu modernih videokamera 

široke potrošnje, pa je samim tim i kasnija obrada 

jednostavnija, naročito kad je u pitanju tipičan 

kućni korisnik. Gledano pojedinačno, mini-DV 

sustav i dalje je najrasprostranjeniji, iako je ovo 

bila prva godina u kojoj smo ga pronašli na manje 

od 50 posto videokamera. Preostala dva sustava 

pojedinačno su u manjini, ali gledano u globalu 

izgleda da je možda došlo vrijeme laganog 

potiskivanja dosad neprikosnovene mini-DV 

kasete. Naglašavamo riječ “možda” jer mini-DV 

kaseta još uvijek ima neke značajne prednosti 

u odnosu na ostala dva sustava, a također se ne 

smije zaboraviti ni ukupan broj videokamera 

opremljenih mini-DV sustavom, koji je toliki da 

tom sustavu osigurava i dugotrajnu i udobnu 

“starost”. Može se reći kako je mehanizam 

koji traku vadi iz kasete i savija je oko bubnja 

za snimanje (videoglava) praktično istovjetan 

u svih mini-DV videokamera, a glavna mu je 

odlika preciznost i daleko manja količina buke 

nego što je to prije bio slučaj. Slična se priča 

ponavlja i kod mini-DVD i HDD videokamera, 

pa ćete odabir i tu obavljati prema nekim drugim 

karakteristikama. 

Svjetlost 

Od preostalih bitnih karakteristika na prvo 

mjesto stavit ćemo objektiv, odnosno cijeli 

sklop koji čine objektiv i CCD čip, a razlog je 

vrlo jednostavan. Ni najbolja elektronika koja 

kasnije dorađuje sliku ne može popraviti greške 

koje se javljaju zbog lošeg ponašanja objektiva 

ili CCD čipa. Stoga je ključno da taj sustav radi 

što je moguće bolje i da što vjernije prebaci 

sliku vanjskog svijeta u digitalni oblik, koji 

onda s lakoćom možemo obrađivati. Tu ćemo 

istaknuti Sonyjevu videokameru DCR-HC47E 

koja pri prilično velikom rasponu žarišnih 

daljina (25X) dosta malo mijenja svjetlosnu 

jakost objektiva (F1.8 - F2.5), a svakako ćemo 

istaknuti i minijaturnu JVC-ovu videokameru 

GZ-MC500 koja u poziciji najveće žarišne 

“Preporučujemo da fizički 

isprobate modele koji vam 

se nalaze na užoj listi za 

kupnju” 

Primjer dobro postavljenih konektora za 

komunikacijske i videokabele. Zaštićeni su 

plastičnim poklopcima (Canon MD160)

daljine i dalje nudi svjetlosnu jakost od F2.4, 

ali pritom ipak ima manji zoom faktor (10X). 

Sonyjeve videokamere mogu se generalno 

pohvaliti dobrom svjetlosnom osjetljivošću, ali 

to se dobilo nauštrb faktora povećanja koji u tih 

videokamera najčešće iznosi 10X. Canonove su 

videokamere nešto manje izdašne u pogledu 

svjetlosne jakosti pri maksimalnoj uskokutnoj 

(teleobjektiv) poziciji, no olakotna je okolnost 

što nude nešto veće raspone žarišnih daljina 

koje kod ponekih modela (MD110, MD160) 

iznose čak 33X. Stoga obavezno pri proučavanju 

naše tablice pazite na oba parametra jer su 

fizikalno povezani jednostavnim pravilom da 

veći zoom faktor neizostavno znači i nešto slabiju 

svjetlosnu osjetljivost objektiva kada je podešen 

na maksimalnu žarišnu daljinu. Općenitom 

kvalitetom svih objektiva bili smo zadovoljni jer 

nisu iskazivali nikakvih problema, a vrlo su se 

dobro snalazili u svim uvjetima osvjetljenja, tako 

da se eventualne razlike u kvaliteti slike mogu 

uglavnom pripisati razlikama u pojedinim CCD 

čipovima, gdje CCD čip veće površine u pravilu 

poboljšava kvalitetu slike. 

AD konverzija 

Dok su nekadašnje videokamere uglavnom 

koristile CCD-ove veličine 1/6 inča i ukupne 

razlučivosti 800.000 piksela, današnja se 

situacija ipak popravlja, pa tako sve češće 

nailazimo na videokamere s većim i preciznijim 

CCD čipovima, no treba imati na umu kako se 

njihova razlučivost i dalje ne može uspoređivati s 

razlučivostima CCD čipova ugrađenih u digitalne 

fotoaparate. Na brojke poput pet, sedam ili 

više megapiksela još ćemo pričekati, a praksa 

pokazuje kako aktualni modeli videokamera 

JVC Everio GZ-MC500 

Većina komandi nalazi se na stražnjoj strani 

videokamere. Šteta što tipka za snimanje nije 

bolje označena (Canon DC201) 

vrlo dobru kvalitetu slike “izvlače” i s CCD 

čipovima manjih dimenzija i manje razlučivosti. 

Tu prije svega mislimo na Canonove modele koji 

su i dalje opremljeni standardnim CCD čipom 

veličine 1/6 inča i razlučivosti 0,8 megapiksela. 

To ih ne smeta da ponude dobru kvalitetu 

slike i da se dosta uspješno nose sa sličnom 

konkurencijom koja koristi tek za nijansu veću 

razlučivost (1,1 megapiksel). No, pogledamo li 

modele poput JVC-ova GZ-MC500 ili Sonyjevih 

DCR-HC96E i DCR-DVD406E, lako je vidjeti u 

Jedna od najzanimljivijih videokamera na testu svakako 

je JVC-ova minijatura koja će vas prije svega oduševiti 

svojim nadasve praktičnim dimenzijama za koje je zaslužno 

nekoliko faktora. Onaj koji nam se nije previše 

dopao je uklanjanje klasičnog tražila, no to je djelomice 

kompenzirano pomicanjem glavnog LCD ekrana na 

stražnji kraj videokamere. Zbog toga je zadržao klasičan 

odnos stranica (4:3), a i dimenzije su mu svega 1,8 inča, 

što je taman dovoljno za rad, iako smo skloni zaključiti kako 

će vam nakon nešto dužeg vremena snimanja upravo zbog tih 

malih dimenzija lagano ići na živce. Kadriranje je olakšano zakretanjem dijelova videokamere 

koju tako možete postaviti u najudobniji i najpraktičniji položaj za snimanje, a pohvalu ćemo 

dati i osvjetljenju koje omogućuje dobru vidljivost slike čak i kad snimamo pri intenzivnom 

danjem svjetlu. Taj je dio priče JVC zaista dobro riješio. Drugi razlog značajnog smanjenja 

dimenzija ove videokamere nalazi se tamo gdje obično očekujete mini-DV traku ili mini-DVD 

medij, no umjesto njih naći ćete dva utora. U jedan se smješta tanki akumulator kapaciteta 700 

mAh, a u drugom se nalazi Hitachijev izmjenjivi tvrdi disk (Microdrive) kapaciteta 4 GB. Cijeli 

taj sustav složen je tako da zauzima čak nešto manje prostora od klasične mini-DVD kasete, pa 

i tu Hitachiju treba dati zasluženo priznanje. 

A priznanje trebaju dobiti i na odluci da ovu minijaturnu videokameru opreme ne s jednim, 

nego s tri CCD čipa, čime su postigli odličnu kvalitetu slike, naročito kada je u pitanju 

vjernost i općenita kvaliteta boja. Šteta je jedino što za pohranu podataka videokamera 

koristi Microdisk koji je, kao što smo rekli, vrlo praktičan, ali ne nudi baš prevelik kapacitet 

za pohranu podataka. Permanentno ugrađen tvrdi disk bio bi dimenzijama nešto veći, ali 

bi nudio kapacitet dostojan sposobnosti ove praktične i, obzirom na sve mogućnosti, ne 

preskupe videokamere. Dodamo li svemu još i sposobnost snimanja fotografija razlučivosti 

2560 x 1920 piksela i to pomoću velikog 1/4,5” CCD čipa, GZ-MC500 možemo zaista 

preporučiti ljubiteljima minijatura koji će biti u stanju zanemariti njezinu najveću manu. 

Relativno nespretan način na koji ju uglavnom morate držati za vrijeme snimanja. 


Tipičan izgled kontrolnih komandi kod 

videokamera koje ne koriste ekran osjetljiv 

na dodir (Canon MD110) 

“Ni najbolja elektronika 

ne može popraviti greške 

koje se javljaju zbog lošeg 

objektiva ili CCD čipa ” 

kojem se smjeru kreće razvoj i korištenje CCD 

čipova u videokamerama. Taj je smjer naročito 

izražen na Sonyjevim HD modelima, među 

kojima posebno ističemo model HDR-UX7E 

koji se može pohvaliti CCD čipom veličine 

1/2,9” i razlučivošću 2,2 megapiksela. Ta 

videokamera također nudi najveću razlučivost 

(6,1 megapiksela) pri snimanju fotografija, 

čime se može usporediti s dobrim brojem 

digitalnih fotoaparata trenutno raspoloživih 

na svjetskom i domaćem tržištu. Praktičan rad 

s videokamerama pristiglim na test dovodi 

nas do jednostavnog pravila odabira, barem 

kad je u pitanju CCD čip. Ako svoje radove 

namjeravate prikazivati na klasičnom televizoru 

ili ako je riječ o tipičnim ljetnim snimkama, onda 

će vam i više nego dovoljna biti videokamera 

s CCD čipom razlučivosti 0,8 megapiksela. 

Canonovi modeli MV890 ili MV940 bit će tu 

više nego dobar izbor. Snimate li umjetnički 

nešto zahtjevnije filmove gdje do izražaja, 

primjerice, dolazi igra svjetla i sjene, odaberite 

videokameru s CCD čipom razlučivosti između 

jednog i dva megapiksela, među kojima svakako 

preporučujemo Sonyjeve modele DCR-HC47E 

i DCR-HC96E. Ako pak želite iskoristiti 

mogućnosti svog novog HD televizora, svakako 

razmotrite neku od HD videokamera. Naročito 

već spomenut Sonyjev model HDR-UX7E. 

Vizualna kontrola 

Iako je u svijetu videokamera već naznačen trend 

ukidanja tražila koje koristi maleni crno-bijeli 

ili kolor LCD ekran, većina ispitanih uređaja i 

dalje se držala “stare škole”, pa smo tako mogli 

uživati u oba načina snimanja - s tražilom ili 

pomoću velikog LCD ekrana u boji bez kojeg 

se više ne može zamisliti niti jedna moderna 

videokamera. Gledamo li velike ekrane koje 

često zovemo i glavnim ekranima, možemo lako 

zamijetiti kako proizvođači sve više prelaze s 

klasičnog 4:3 omjera stranica na sve popularniji 

16:9 format, što se lako dade objasniti sve većom 

popularnošću i rasprostranjenošću televizijskih 

prijemnika sa širokim 16:9 ekranima kojima će 

16:9 snimke puno više odgovarati. Trend se 

079

lijepo vidi i po videokamerama na testu, gdje 

samo dva modela nisu koristila 16:9 format, a 

i kod njih su za to postojali dobri razlozi. Kod 

JVC-ova modela (pogledajte okvir) razlog je u 

malenim dimenzijama same videokamere, dok 

je kod Sonyja riječ o najjeftinijem modelu, pa je 

očigledan razlog korištenja 4:3 ekrana štednja. 

Možemo reći kako su sve videokamere, neovisno 

o formatu i veličini ekrana, zadovoljile osnovni 

uvjet - dobru vidljivost slike i pri jačem okolnom 

osvjetljenju, što je tipična situacija pri snimanju 

ljeti, pogotovo ako se nalazimo uz morsku obalu. 

Novi korisnici videokamera vjerojatno neće imati 

problema, no korisnicima koji se već duže bave 

videosnimanjem i koji su navikli na dosadašnje, 

uglavnom 4:3 ekrane, novi oblik ekrana mogao 

bi u počeku predstavljati određenu teškoću 

pri kadriranju. Bržem privikavanju pomoći će 

dijagonala koja kod svih ekrana iznosi 2,7 inča, a 

kod Sonyja HDR-SD1E i HDR-UX7E nude nam 

se zaista veliki ekrani čija je dijagonala odličnih 

3,5 inča. 

Ručna kontrola 

LCD ekran je kod modernih videokamera dosta 

usko vezan i s upravljanjem radom njezinih 

funkcija. Po tom pitanju videokamere možemo 

podijeliti na dvije osnovne grupe. Kod jedne 

će do izražaja doći osjetljivost ekrana na dodir 

(touch screen), a kod druge su se proizvođači 

odlučili na nešto konzervativniji pristup, pa se za 

kretanje po izbornicima i za aktiviranje različitih 

funkcija koriste maleni joystick i dvije ili više 

tipki. U praktičnom radu teško da možemo dati 

neku bitnu prednost bilo kojoj opciji jer obje 

omogućuju jednako uspješan rad. Sve zapravo 

ovisi o osobnim afinitetima i preferencijama, 

pa se tako vašem autoru više sviđa touch screen 

pristup, dok se njegovu kolegi i iskusnom 

snimatelju više dopada korištenje joysticka. 

Slična se situacija javlja i kad pogledamo ostale 

kontrolne elemente (odabir načina rada, zoom 

tipke, posebne funkcije). U njih su sličnosti još 

veće, a razlike se uglavnom svode na estetiku 

i eventualno na neku dodatnu tipku kojom se 

Canon MD110 

Iza okulara krije se maleni LCD ekran koji služi 

kao tražilo i troši manje energije od velikog 

ekrana (Canon MV890) 

kontrolira funkcija kakvu, primjerice, jeftinije 

videokamere nemaju. Kao i kod ekrana, tako i 

korištenje ovih kontrola koje su grupirane na 

tijelu videokamere ovisi o osobnim afinitetima 

i prilično je teško samo s jedne pozicije 

autoritativno reći kako je ova ili ona videokamera 

po tom pitanju bolja ili najbolja. Mišljenja smo 

da je ovdje najbolje prepustiti sud budućem 

korisniku, stoga preporučujemo da fizički 

isprobate modele koji vam se nalaze na užoj 

listi za kupnju. Tako ćete najbolje moći odrediti 

upravo onaj model s kojim se tijekom suradnje 

nećete previše “svađati”. 

Fotograf 

Videokamera je, kako joj već samo ime govori, 

prije svega namijenjena snimanju filmova, tj. 

audiovizualnog zapisa gdje je ipak najvažniji 

pokret, a ne statična slika. To međutim 

nije smetalo proizvođače da u moderne 

videokamere započnu ugrađivati sve veću i 

veću fotografsku funkcionalnost. I dok je kod 

starijih videokamera snimanje pojedinih slika 

bio svojevrstan “sporedni” produkt osnovne 

funkcije snimanja pokreta, pa su slike bile 

pohranjivane na mini-DV kasetu zajedno s AV 

snimkama, u modernih je videokamera situacija 

Ova je videokamera tipičan primjer uređaja kod kojeg je postignut dobar omjer cijene 

i mogućnosti koje vam za tu cijenu nudi. Recept je jednostavan, koriste ga i drugi 

proizvođači, a radi se o odabiru objektiva solidnih optičkih performansi, korištenju 

odabranih novijih (16:9 ekran) i prokušanih starijih tehnologija (mini-DV kaseta) te 

doziranom izbacivanju elemenata (daljinski upravljač, fotografiranje) za koje se smatra 

da prosječnom korisniku neće mnogo trebati. Konačni je rezultat iznenađujuće dobar 

i svakako predstavlja dobar odabir širem krugu potencijalnih korisnika koji ne traže 

spektakularne performanse ili gomilu (ne)potrebnih funkcija, nego solidan uređaj koji će 

osnovni posao obaviti kako treba, a istovremeno će korisnicima približiti osjećaj kako to 

izgleda u svijetu skupljih uređaja. Jedan od takvih bljeskova koje nudi videokamera MD110 

je njezina žarišna daljina koja se mijenja od 2,6 mm pa sve do gotovo nevjerojatnih 91 mm. 

To je zoom faktor od 35X, vrijednost koju ćemo dosta rijetko pronaći i na puno skupljim 

videokamerama i svakako predstavlja jednu od zanimljivijih osobina ove videokamere. 

Druga hvalevrijedna osobina je mogućnost priključivanja na računalo pomoću provjerene 

FireWire (IEEE-1394) veze koja nam omogućuje brz transfer snimki s videokamere u 

računalo. Šteta je što nemamo i komunikaciju u obrnutom smjeru, ali to obzirom na cijenu 

nismo ni očekivali. Kako je svjetlosna jačina objektiva ove videokamere za nijansu slabija od 

uobičajenih vrijednosti, treba prilikom snimanja pripaziti na okolnu rasvjetu i maksimalno 

ju iskoristiti. Pokazuje se, međutim, kako u praksi to nije nikakav ozbiljan problem te da ga 

većina korisnika neće ni zamijetiti. Tražite li jeftinu videokameru kojom ćete snimati bez 

problema, Canon MD110 bit će prilično dobar izbor. 


“Proizvođači sve više 

prelaze s klasičnog 4:3 

formata na sve popularniji 

16:9 format” 

posve drugačija. Razlučivost CCD čipova je 

pri snimanju fotografija povećana, a ponekad 

se koriste i posve drugi CCD čipovi. Pohrana 

pojedinačnih fotografija gotovo ekskluzivno 

ide na neku od popularnih memorijskih kartica 

(najčešće SD Card ili Memory Stick), a tek će 

kod videokamera s tvrdim diskom ili mini-DVD 

medijem eventualno ići i na isti medij na koji se 

snima AV zapis. Videokamere na testu uredno su 

slijedile novi trend, pa se ispostavilo da svega tri 

nisu nudile i mogućnost fotografiranja, a i u tim je 

slučajevima bila riječ o jeftinijim modelima. Čim 

se cijena podigla iznad dvije tisuće kuna, mogli 

ste biti sigurni kako će dotična videokamera 

sigurno moći igrati i ulogu digitalnog fotoaparata. 

Unatoč svim uvjeravanjima marketinških odjela 

koje slušamo već nekoliko godina, i dalje nismo 

baš uvjereni u osobitu kvalitetu fotografija 

načinjenih videokamerom. Ove su se godine, 

doduše, pojavili modeli koji bi nas mogli navesti 

na promjenu mišljenja, no nekako smo skloni 

pričekati još barem jednu sezonu i vidjeti što 

nosi 2008. Ako baš ne možete bez fotografiranja 

pomoću videokamere ili naprosto ne želite nositi 

i videokameru i digitalni fotoaparat, onda vam 

možemo preporučiti JVC-ov model GZ-MC500 

ili Sonyjev DCR-HC96E. Najbolji “fotograf” 

ipak je Sonyjeva videokamera HDR-UX7E 

koja će vam ponuditi sliku veličine 2848 x 2136 

piksela koja proizlazi iz CCD čipa razlučivosti 

6,1 megapiksela čime se ne može pohvaliti ni 

dobar broj modernih “digitalaca”, pa je to ujedno 

i naša preporuka kada je u pitanju fotografiranje. 

Napominjemo, ipak, kako pravi fotografski 

aparat još uvijek ništa ne može zamijeniti. 

Bižuterija 

Sadržaj prodajnih paketa spominjemo zbog 

onih korisnika koji su pri analizi dviju ili više 

videokamera došli u situaciju da su odabrali 

modele koji su po svim važnim parametrima 

podjednaki, a čak im se i podjednako sviđaju. 

Onda zaista nema druge nego konačnu odluku 

donijeti na osnovi svih tih sitnica koje ćemo naći 

u kutiji s videokamerom. Moramo vas, međutim, 

razočarati i ustvrditi kako ni kod jednog modela 

ne trebate očekivati veliko bogatstvo dodataka. 

Sve se uglavnom svodi na jedan ili dva kabela više 

ili manje, a i oni ovise o tipovima konekcije koje 

pojedina videokamera nudi. Zanimljivo je uočiti 

kako neke Canonove videokamere ne dolaze 

s daljinskim upravljačem. Nećemo sad tvrditi 

kako se bez njega ne može, ali isto tako više baš 

i ne bismo odabrali model bez “daljinca”, osim 

ako smo sigurni da nikada nećemo biti u prilici 

tijekom snimanja biti udaljeni od videokamere. 

Uostalom, kad smo na putu, videokameru 

ćemo vrlo često koristiti i za reprodukciju na 

TV prijemniku do kojeg se uvijek može doći. 

U takvim slučajevima daljinski upravljač je vrlo 

praktičan i gotovo nezamjenjiv uređajčić. U nekih 

ćete modela (Sony DCR-H47E i DCR-H96E) 

naići i na SCART adapter koji također može 

vrlo korisno poslužiti prilikom reprodukcije 

snimljenog materijala. 

081

Sony 

DCR-DVD406E 

Sony 

DCR-HC27E 

Sony 

DCR-HC47E 

Sony 

DCR-HC96E 

Sony 

DCR-SR72E 

Sony 

HDR-HC5E 

Sony 

HDR-SR1E 

Sony 

HDR-UX7E 

Video sustav MPEG-2 Mini-DV Mini-DV Mini-DV MPEG-2 HDV / DV HD / MPEG-2 HD / MPEG-2 

Audio sustav Dolby 2 i 5.1 DV DV DV Dolby 2 HDV / DV Dolby 2 i 5.1 Dolby 2 i 5.1 

Medij zapisivanja DVD (8 cm) Mini-DV Mini-DV Mini-DV HDD (60GB) Mini-DV HDD (30GB) DVD (8cm) 

CCD čip (MP) 1,43 / 4,0 0.8 1.1 2,05 i 3,31 1.1 1,43 / 4,0 1,43 / 4,0 2,2 / 6,1 

CCD čip - veličina 1/3" 1/6" 1/6" 1/3" 1/6" 1/3" 1/3" 1/2-9" 

Svjetlosna jakost F1.8 - F2.9 F1.8 - F3.1 F1.8 - F2.5 F1.8 - F2.9 F1.8 - F3.2 F1.8 - F2.9 F1.8 - F2.9 F1.8 - F2.9 

Žarišna dalj. 

(mm) 

5,1 - 51 2,3 - 46 2,5 - 62,5 5,1 - 51 2,5 - 62,5 5,1 - 51 5,1 - 51 5,4 - 54 

Zoom opt. / dig. 10X / 80X 20X / 800X 25X / 2500X 10X / 120X 25X / 2500X 10X / 80X 10X / 80X 10X / 20X 

Glavni LCD 2,7» (16:9) 2,5» (4:3) 2,7» (16:9) 2,7» (16:9) 2,7» (16:9) 2,7» (16:9) 3,5» (16:9) 3,5» (16:9) 

Foto razlučivost 2304 x 1728 (1296) - 1152 x 864 (648) 2016 x 1512 (1134) 1152 x 864 2304 x 1728 (1296) 2304 x 1728 (1296) 2848 x 2136 

Foto pohrana 

MemoryStick 

Duo Pro 

- 

MemoryStick 

Duo Pro 

MemoryStick 

Duo Pro 

MemoryStick 

Duo Pro 

MemoryStick 

Duo Pro 

MemoryStick 

Duo Pro 

USB Da - Da Da Da Da Da Da 

DV in/out - / - - / Da - / Da - / Da - / - - / Da - / - - / - 

Video in/out - / Da - / Da - / Da - / Da - / Da - / Da - / Da - / Da 

HDMI izlaz - - - - - Da Da Da 

Akumulator 

(mAh) 

Daljinski 

upravljač 

Canon 

DC201 

Canon 

MD110 

Canon 

MD160 

Canon 

MV890 

Canon 

MV940 

JVC 

Everio (GZ-MG155) 

Video sustav MPEG-2 Mini-DV Mini-DV Mini-DV Mini-DV MPEG-2 MPEG-2 

1000 500 680 680 1000 1000 1180 1000 

Da Da Da Da Da Da Da Da 

Masa (g) 570 420 465 525 400 630 720 690 

MemoryStick 

Duo Pro 

Dimenzije (mm) 70 x 87 x 145 65 x 79 x 113 63 x 85 x 115 72 x 91 x 120 54 x 88 x 129 82 x 82 x 138 78 x 84 x 165 72 x 87 x 145 

Ustupio Ve-mil Ve-mil Ve-mil Ve-mil Ve-mil Ve-mil Ve-mil Ve-mil 

Telefon (01) 30 33 810 (01) 30 33 810 (01) 30 33 810 (01) 30 33 810 (01) 30 33 810 (01) 30 33 810 (01) 30 33 810 (01) 30 33 810 

Cijena (kn) 4699 1899 2899 3899 4899 7699 9399 8699 

JVC 

Everio (GZ-MC500) 

Audio sustav Dolby 2 kanala DV DV DV DV Dolby 2 kanala Dolby 2 kanala 

Medij zapisivanja DVD (8cm) Mini-DV Mini-DV Mini-DV Mini-DV HDD (30GB) Microdrive (4 GB) 

CCD čip (MP) 0.8 0.8 1.0 0.8 0.8 1.0 1,33 x 3 

CCD čip - veličina 1/6” 1/6” 1/6” 1/6” 1/6” 1/6” 1/4.5” x 3 

Svjetlosna jakost F2.0 - F4.4 F2.0 - F5.0 F2.0 - F5.0 F1.8 - F3.9 F1.8 - F4.4 F1.8 - F4.5 F1.8 - F2.4 

Žarišna daljina 

(mm) 

Zoom optički / 

digitalni 

2,6 - 78 2,6 - 91 2,6 - 91 2,6 - 57,2 2,6 - 65 2,5 - 80 3,2 - 32 

30X / 800X 35X / 1000X 35X / 1000X 22X / 700X 25X / 800X 32X / - 10X / - 

Glavni LCD 2,7” (16:9) 2,7” (16:9) 2,7” (16:9) 2,7” (16:9) 2,7” (16:9) 2,7” (16:9) 1.8” (4:3) 

Foto razlučivost 1024 x 768 - 1152 x 864 - 1024 x 768 1152 x 864 2560 x 1920 

Foto pohrana Mini DVD - SD-Card - SD-Card/MM-Card HDD / SD-Card 


USB - - Da - Da Da Da 

DV in/out - / - - / Da Da / Da - / Da Da / Da - / Da - / - 

Video in/out - / Da - / Da - / Da - / Da - / Da - / Da - / Da 

HDMI izlaz - - - - - - - 

Akumulator (mAh) 850 530 530 530 530 700 700 

Daljinski upravljač Da - Da - - Da Da 

Masa (g) 440 415 420 375 420 375 400 

HDD / CF / SD- 

Card 

Dimenzije (mm) 54 x 90 x 128 57 x 92 x 119 57 x 92 x 119 49 x 92 x 115 49 x 92 x 115 66 x 71 x 110 80 x 55 x 118 

Ustupio Microline Microline Ve-mil Microline Microline Ve-mil Ve-mil 

Telefon (01) 27 97 700 (01) 27 97 700 (01) 30 33 810 (01) 27 97 700 (01) 27 97 700 (01) 30 33 810 (01) 30 33 810 

Cijena (kn) 2851 2118 2599 1773 2447 4199 5999 

Ocjena 6 6 8 6 7 7 8 083 

Ocjena 7 6 7 8 7 8 8 8

084 


DSLR fotoaparati > 

Ogledalce, ogledalce 

Popularnost DSLR fotoaparata sve više raste. To su uvidjeli i proizvođači, pa su takozvani entry-level 

aparati počeli dobivati karakteristike koje su prije par godina bile rezervirane samo za profesionalne 

aparate. Na našem testu imamo sedam DSLR aparata od 10 megapiksela i s cijenom do 10 tisuća kuna 


i Ante Vukorepa 

Digitalni zrcalnorefleksni fotoaparati, poznati 

pod engleskom kraticom DSLR, nisu nikakva 

novina. Relativna novina je, međutim, njihova 

popularnost. Nakon što je Canon započeo 

revoluciju modelom 300D, i svi ostali proizvođači 

krenuli su u prodor na tržište puno korisnika 

koji samo čekaju da ih se odvuče u svijet seksi 

DSLR-ova. 

Međutim, svijet seksi DSLR-ova itekako se 

razlikuje od svijeta kompaktnih aparata. Jedna je 

stvar šminkati se naokolo s većim ili manjim crnim 

behemotom (C) na kojem je veliki objektiv, a sasvim 

je druga iz tog istog aparata izvući kvalitetne 

fotografije koje onda kasnije isto tako ponosno 

možete pokazivati. Naime, koliko se god 

proizvođači trudili na automatskim postavkama 

DSLR-ova i koliko god fotografije ravno iz aparata 

bile dobre, najbolje rezultate ipak postižete 

fotografiranjem u RAW formatu i korištenjem što 

više ručno zadanih postavki. Bilo bi čudno da nije 

tako. Svejedno, gomile novih korisnika DSLR-ova 

pri pogledu na prve fotografije snimljene SLR-om 

skoro pa zaplaču - boje nisu onakve na kakve su 

navikli, premali kontrast, nedovoljna oštrina... 

Baš kao što najbolje rezultate u pravilu postižete 

korištenjem ručno odabranih postavki, tako i 

za dobivanje fotografija najboljeg izgleda ono što 

dobijete iz aparata trebate makar malo dodatno 

obraditi. I za “razvijanje” RAW-a i za naknadnu 

obradu potreban vam je kvalitetan program. Ili, 

još bolje rečeno, program koji će zadovoljiti vaše 

potrebe. Među najčešće korištenim programima 

je sigurno Photoshop, a Adobe je u verziji CS3 

“Puno je korisnika koji samo 

čekaju da ih se odvuče u 

svijet seksi DSLR-ova” 

dodao nove mogućnosti pogodne za fotografe. 

Iako je Photoshop sigurno najrasprostranjeniji, 

njegov modul za razvijanje RAW-a sigurno nije 

i najpogodniji jer znade imati problema s RAW 

datotekama nekih aparata. Srećom, programa za 

razvijanje RAW-a ima dovoljno za uspješan izbor. 

Sistem 

Druga stvar na koju morate obratiti pozornost 

jest da kupovinom SLR aparata ne kupujete 

samo aparat i objektiv na njemu. Kupujete cijeli 

sustav - sve objektive koji se mogu staviti na 

aparat, bljeskalice, ovo, ono i tko zna što sve 

ne. Naime, čar DSLR-ova je upravo u tome 

što na njima možete mijenjati objektive. Nema 

potrebe da proizvođač pokušava ugurati žarišne 

duljine od 20 do 500 mm i time kompromitira 

ukupnu kvalitetu. Željene žarišne duljine 

mogu se razdijeliti na zasebne objektive i tako 

se u startu može krenuti s bolje pozicije. Koje 

ćete objektive naći na kojem aparatu ovisi o 

filozofiji proizvođača. Recimo, Pentax ima dosta 

objektiva s fiksnom žarišnom duljinom, dok 

Olympus gotovo isključivo ima zum-objektive. 

Isto tako, pogledajte tko sve proizvodi objektive 

za pojedine aparate osim samog proizvođača 

aparata. Možete za manje novca dobiti kvalitetan 

objektiv. Na primjer, Sigma proizvodi objektive 

za praktično sve proizvođače, a iako im objektivi 

znaju biti na glasu da je jedan primjerak dobar, 

a drugi loš, imaju jako kvalitetnih objektiva 

koji uglavnom koštaju manje nego objektivi 

proizvođača aparata. 

Test 

Moramo priznati, na ovom testu nismo gledali 

samo funkcioniranje pojedinih tijela aparata. 

Kako će većina ljudi koja kupuje DSLR svoj prvi 

susret imati s takozvanim kitovima, odnosno 

kombinacijom tijela aparata i pojedinog 

objektiva, testirali smo kitove. Zbog toga ćete u 

našoj tablici naći žarišne duljine i otvore blende 

kit-objektiva, tako da se ne morate brinuti jesu 

li autori pc chipa skrenuli s uma pa pomiješali 

kompakte i DSLR-ove. Jedinu iznimku od 

ovog pravila predstavljao je D40X koji smo, iz 

tehničkih razloga, dobili samo kao tijelo, bez 

kit-objektiva. Pri našem “studijskom” testiranju 

na njemu smo upotrijebili objektiv 18-135/F3.5- 

5.6, koji dolazi kao kit-objektiv uz Nikon D80, 

dok smo na terenu koristili 18-70/F3.5-4.5. 

(Oba su sasvim pristojni objektivi.) 

Kao što vidite, testiranje smo obavili u dva 

dijela. U prvom smo složili malu testnu scenu od 

predmeta koje smo našli po kući, pri čemu smo 

pazili da predmeti ipak imaju smisla. Osvijetlili 

smo je s dva mala reflektora sa svjetlom temperature 

danjeg svjetla. Aparate smo postavili na 

stativ, blendu namjestili na F8 i pustili aparatima 

da sami određuju ekspoziciju. Testne fotografije 

snimljene su na ISO 100 i na ISO 1600. Upotrijebljeni 

format bio je RAW, a fotografije smo 

“razvili” u Photoshopu CS3 i njegovu modulu

ACR 4.1. U vrijeme obavljanja testa on je bio 

jedini koji podržavao sve aparate koje smo imali 

na testu. Drugi dio testa sastojao se od iznošenja 

aparata na teren i provjeravanja kako radi u 

svakodnevnim uvjetima. Naime, testiranje u 

studijskim (i “studijskim”) uvjetima je divno i 

krasno, ali vam nikada neće dati nepredvidivost 

i raznolikost situacija kakvu vam daje stvarni 

život. I te smo fotografije snimali u RAW-u, iako 

smo, naravno, isprobali kako na aparatima radi 

tzv. JPEG engine, onaj koji se brine za konverziju 

fotografija u format JPEG u samom aparatu. 

Postoje situacije kad ne možete snimati u RAWu, 

nego ipak trebate koristiti JPEG. 

Pobjednici 

Rezultat testiranja je bio onakav kakav smo 

otprilike i očekivali - svih sedam aparata na 

našem testu daje podjednaku sliku ako radite 

iz RAW-a. (A ponavljamo, nema smisla kupiti 

DSLR i koristiti ga kao ušminkani kompakt.) 

Razlike su minimalne i, u načelu, zanemarive. 

Ako prema tome želite razlikovati aparate ovog 

cjenovnog razreda, čeka vas izuzetno težak i, 

bojimo se, prilično uzaludan posao. 

Zbog toga smo prilikom ocjenjivanja i donošenja 

konačne odluke uzimali u obzir i druge 

stvari, kao što su ergonomija, mogućnosti, pa 

čak i cijena. Da, iako smo zadali gornju granicu 

od 10 megapiksela i 10 tisuća kuna, i ovdje 

postoji zamjetna razlika u cijeni među pojedinim 

aparatima. 

Odlučiti se koji aparat dobiva oznaku Prava 

prilika nije nam uopće bio problem. Pentax 

K10D trenutačno košta 6999 kuna, a za te 

Canon EOS 400D 

Ugledavši se u konkurenciju, poput Olympusa, 

Sonyja i Pentaxa, koja je entry-level segment 

tržišta odlučila oštro napasti funkcionalnošću i 

mogućnostima skinutim iz viših klasa aparata, a 

ne isključivo cijenom i kvalitetom slike kako je 

to dosad bilo, Canon je svoju liniju najjeftinijih 

DSLR aparata konačno s 400D odlučio 

radikalnije osvježiti. 

Slično drugim fotoaparatima početničke 

klase, Canon je s 400D odlučio dokinuti 

sekundarni monokromatski LCD ekran za 

osnovne statusne i fotografske podatke te 

njegove funkcije prebaciti na primarni LCD 

ekran. Razlog tome oslobađanje je prostora 

Jedan od najmanje uvjerljivih kit-objektiva 

(optički i mehanički) - ništa čudno obzirom na 

cijenu od oko 600 kuna 

Ovako izgleda putanja svjetla u tipičnom digitalnom zrcalnorefleksnom fotoaparatu 

novce dobivate dobar poluprofesionalni 

aparat s pristojnim kit-objektivom, zaštitom od 

vremenskih uvjeta, stabilizacijom u tijelu, statusnim 

LCD-om... Jedino što mu se stvarno može 

zamjeriti jest da su JPEG-ovi ravno iz aparata 

lošiji nego kod ostalih aparata na testu, pa ako 

ga kupite, morate pripaziti da što prije naučite 

raditi s RAW-om. 

Odlučivanje o ukupnom pobjedniku testa 

zadavalo nam je izvjesnih problema dok nismo 

shvatili da se, ustvari, ne moramo odlučiti samo 

za jedan aparat. I zbog toga imamo dva aparata 

koji su dobili našu Preporuku - Nikon D80 i 

Olympus E-510. Da je samo jedan od njih bio u 

ovom testu, dobio bi oznaku Pun pogodak, ali 

kako tu oznaku ne dajemo više uređaja odjednom, 

oba su dobila Preporuku. 

na stražnjoj strani aparata za veći ekran, ali i 

pojednostavljenje sučelja sukladno imidžu 

početničkog modela. Povećanu potrošnju 

električne energije i eventualne probleme s 

ometanjem korisnika prilikom gledanja kroz 

okular koje je ova promjena prouzročila 

u Canonu su odlučili riješiti kopiranjem 

Sonyjeva (odnosno Minoltina) 

rješenja identičnog problema - ispod 

okulara nalazi se infracrveni senzor koji 

automatski isključuje ekran kad aparat 

približite licu te ga ponovno uključuje 

kad ga odmaknete. 

Još jedna ideja preuzeta od drugih proizvođača 

jest novouvedeni sustav za uklanjanje 

prašine na osjetilu. Baš kao i Olympusovi fotoaparati, 

i Canonov 400D ispred CMOS osjetila 

posjeduje filtar opremljen piezo aktuatorom koji 

ultrazvučnim frekvencijama čisti filtar prilikom 

uključivanja, ali donosi i nekoliko novosti, poput 

automatiziranog softverskog uklanjanja mrlja 

uzrokovanih prašinom s fotografija (prethodno 

je potrebno fotografirati uzorak - primjerice 

bijeli zid ili komad papira - koji će sustav poslije 

koristiti kao predložak) i antistatičke komore sa 

zrcalom te dijelova senzora. 

U usporedbi s prethodnikom, 400D također 

donosi i poboljšani AF. Slično Nikonovu 

D80, 400D je unatoč svojoj klasi opremljen 

autofokusnim sustavom izravno preuzetim sa 

skupljeg modela (30D, baš kao D200 u slučaju 

D80). Također posjeduje odlične performanse 


Ovdje se radi, ako možemo biti toliko slobodni, 

o dva različita pristupa fotografiranju. 

Nikon ima klasičan pristup, a D80 od E-510 

razlikuje ne samo to što ima statusni LCD, 

nego i više točaka autofokusa, kao i nešto brže 

automatsko fokusiranje. E-510 zauzvrat ima 

veći buffer, live view, kao i stabilizaciju u tijelu. 

Sve ostale njihove karakteristike su podjednake, 

kao i kvaliteta slike, pa se stvarno izuzetno 

teško odlučiti između njih. Istina, D80 s objektivom 

18-135 košta više, ali vjerujemo da nećete 

zažaliti potrošite li novce bilo na jednog bilo na 

drugog. Sve ovisi o tome kako vam koji leži u 

ruci i kako vam se sviđa način rada s aparatom. 

Zbog toga vam preporučujemo da svakako 

makar uzmete u ruku oba aparata i sami vidite 

koji je za vas. 

”U usporedbi s 

prethodnikom, 400D 

također donosi i 

poboljšani AF” 

po pitanju šuma, otprilike jednake onima modela 

D80. To mu sve, međutim, unatoč relativno 

atraktivnoj cijeni, ne pomaže da se izdvoji iz 

gomile - K10D ga debelo tuče po pitanju odnosa 

cijene i performansi, D80 po ergonomiji, a ostali 

aparati po kvaliteti izrade i robusnosti te, u slučaju 

E-510, po specifičnim dodatnim funkcijama i 

mogućnostima. 

085

086 


Nikon D40X 

Nikon je modelom D40X iznenadio praktično 

cijelo tržište - samo četiri mjeseca prije toga 

na tržište su pustili model D40, koji je imao 

6-megapikselni senzor. No u Nikonu su očito 

zaključili da im takav model neće baš donijeti 

neku sreću, pa su ga zamijenili s D40X. 

Novi model donio je sa sobom i nešto malo 

veću brzinu kod snimanja RAW-a u modu 

Continuous - s 2,5 slike u sekundi na 3 - kao i 

”Kao i Olympusov E- 

410, D40X je namijenjen 

početnicima” 

Vratašca odjeljka za bateriju nisu na razini 

kvalitete izrade ostatka tijela D40X 

Nikon D80 

Nikon svakako ne treba posebno predstavljati 

kad su fotoaparati bilo koje vrste u pitanju, 

a njegov posljednji amaterski model, D80, 

najlakše je opisati kao amaterski aparat s 

poluprofesionalnom dušom. Iako možda ne 

posjeduje toliko zvučnih funkcija i dodataka 

kao drugi aparati (sustav za uklanjanje šuma, 

stabilizacija ugrađena u tijelo, live-view 

itd.), odlikuju ga neka druga, tradicionalnija 

svojstva, poput visoke kvalitete izrade i obrade 

materijala kućišta, iznimne brzine rada i odlične 

ergonomije. Potonjoj pogotovo doprinose 

spuštanje osnovne ISO osjetljivosti aparata s 

200 na 100. 

Kad govorimo o izgledu i ergonomiji, D40X 

i D40 su potpuno jednaki - iste veličine, istog 

izgleda i imaju iste tipke. Ova dva aparata 

su, da tako kažemo, najmanji Nikonov 

DSLR do sada. Aparat leži dobro čak 

i u većoj ruci, a kad ga uzmete, imate 

dojam velike čvrstoće i ozbiljnosti, 

kako i priliči jednom ozbiljnom proizvođaču. 

Nažalost, kao i kod D80, 

taj dojam kvare vratašca odjeljka 

za memorijsku karticu i, pogotovo, 

vratašca odjeljka za bateriju. I jedna 

i druga ostavljaju dojam nečeg što je 

sklepano za što manju moguću količinu 

novca. 

Ako imate iskustva u radu s SLR-ovima 

drugih proizvođača, Nikonov način rada 

isprva će vam predstavljati izvjesne probleme. 

Praktično sve radi se “naopako”, odnosno na 

suprotnu stranu od ostalih proizvođača. Tako 

je, na primjer, podeksponiranost slike pokazana 

na desnoj strani skale umjesto na lijevoj gdje 

biste je očekivali. No na sve to se vrlo brzo 

naviknete. 

Kao i Olympusov E-410, D40X je namijenjen 

početnicima. To možete zaključiti 

odmah po tome što ima malo tipki posvećenih 

pojedinim postavkama ili po tome 

što ne možete obaviti baš sva podešavanja 

parametara slike kao kod skupljih aparata. 

odlično izveden grip, logično raspoređene 

kontrole (koje mjestimice pate od nikonovskog 

“osobenjaštva”, poput “naopake” korekcije 

ekspozicije - ulijevo za plus, a udesno za 

minus), informativan statusni LCD ekran na 

gornjoj plohi aparata te odličan glavni LCD 

ekran, kvalitetne i precizne reprodukcije i 

ogromnog vidljivog kuta. Tome valja dodati 

i odličnu kvalitetu slike (iako sve aparate iz 

testirane selekcije odlikuje manje-više jednaka 

kvaliteta slike, s D80 se za dobivanje odlične 

oštrine, dobre dinamike i za Nikon tipične žive 

reprodukcije boja nekako najmanje potrebno 

truditi), odličan autofokusni sustav preuzet s 

višeg (i skupljeg) modela D200, za ovu klasu 

posve atipično svjetlo i prostrano tražilo te 

jasno i atraktivno sučelje te niz specifičnih 

funkcija i postavki, poput mogućnosti ručne 

regulacije sustava za uklanjanje šuma u četiri 

razine. Kad već spominjemo šum, valja naglasiti 

da, za razliku od većine ostalih aparata, 

onaj na D80 najviše podsjeća na filmsko 

zrno, pa time i odvlači najmanje pozornosti 

i djeluje najprihvatljivije. Zahvaljujući 

tome, ali i činjenici da već u startu na slikama 

fotografiranim pri visokim osjetljivostima 

pokazuje vrlo malo šuma (manje ili više 

jednako Canonovu 400D, čije je “zrno”, 

međutim, krupnije i obojenije), D80 funkcionira 

odlično i u ekstremnijim fotografskim uvjetima, 

pa će odlično poslužiti i za noćnu, koncertnu, 

kazališnu i sličnu fotografiju. 

No još više možete zaključiti po tome što 

aparat ima sustav pomoći. Pritiskom na tipku 

doznat ćete kad su svjetlosni uvjeti preslabi 

za snimanje bez bljeskalice i slične stvari. 

Namjeni usprkos, i D40X je u stanju dati jako 

dobru sliku, pa će zadovoljiti i one koji više 

nisu puki početnici. Pri tome im možda može 

smetati jedino činjenica da na aparatu morate 

koristiti isključivo objektive koji imaju vlastiti 

motor za fokusiranje, kakvi su oni s oznakama 

AF-S i AF-I. D40X, naime, nema motor, pa 

ćete sa svim ostalim objektivima morati ručno 

fokusirati. S druge strane, možda to doprinese 

kvaliteti vaših fotografija. 

Nespretno izvedena vratašca baterije jedini su 

detalj Nikonova odličnog i robusnog kućišta 

koji zaslužuje pokudu 

”D80 funkcionira 

odlično i u ekstremnijim 

fotografskim uvjetima” 

Osnovna i jedina mana ovog vrlo uspješno 

izvedenog modela je - cijena. D80 znatno je 

skuplji od svoje konkurencije te cijenom praktički 

zadire u višu klasu. Tražite li, međutim, 

aparat s “imenom” i kvalitetom koja se iza 

njega krije, smatramo da na tu činjenicu vrijedi 

zažmiriti jednim okom.

Olympus E-410 

Najmanji DSLR na svijetu sigurno je vrijedan 

pozornosti. Već sama njegova veličina bila bi 

dovoljna za to. Oni koji smatraju da je veličina 

puki marketinški trik sigurno nisu nikada po 

nekoliko sati na vratu nosili jedan od “crnih 

behemota” (C). Nakon prvih sat-dva poželite 

da ste robovlasnik s gomilom robova koji će 

aparat nositi umjesto vas. (A autor teksta ima 

građu sasvim adekvatnu za nošenje većih 

tereta.) 

Veličina E-410 ne bi nas toliko oduševljavala 

da nije kvalitete. Naime, kompaktni aparati su 

Olympus E-510 

Sa svojim manjim bratom E-510 dijeli praktično 

svu elektroniku. I senzor i čipove za obradu 

slike i senzore autofokusa (i E-510 ima tri 

točke autofokusa). Dijeli i live view, koji radi 

na potpuno isti način. Ono što ga razlikuje jest 

dodatak zasebnih tipki za pojedine funkcije, 

kakve se nalaze na starijim Olympusovim 

modelima, kao i dodatak tipke Fn, koju 

prema svojim željama i potrebama možete 

programirati da izvršava zasebne zadatke. 

Međutim, ono što ga najviše razlikuje jest 

dodatna opcija stabilizacije. Za razliku od 

Canona i Nikona, Olympus pripada u istu školu 

kao i Pentax i Sony, pa tako ima stabilizaciju u 

tijelu, a ne u objektivu. Po Internetu postoje 

Stabilizacija slike na E-510 može u određenim 

situacijama izuzetno dobro doći 

daleko manji, ali i pružaju daleko manju kvalitetu 

- i rada i slike. Olympus je u svoja dva najnovija 

aparata stavio Panasonicov senzor koji 

u usporedbi sa starijim Kodakovim senzorima 

čini izuzetan napredak u pogledu razine šuma. 

Olympusu je istovremeno uspjelo zadržati kvalitetu 

slike, koje su i dovele do toga da aparati 

poput E-1 imaju kultno sljedbeništvo. Kad uz to 

dodamo i činjenicu da u E-410 možete potpuno 

isključiti redukciju šuma, dobivate izuzetno 

oštru i detaljnu fotografiju koja se kasnije može 

dodatno obrađivati bez ikakvih problema. 

Štoviše, JPEG snimljen u aparatu jako je dobre 

kvalitete. 

Problemi kod E-410 isti su oni kao i kod 

njegova minijaturnog prethodnika, E-400. 

Oba su ostala bez tipki posvećenih zasebnim 

funkcijama - sve se radi na ekranu. I jedan 

i drugi imaju tražilo koje je dosta daleko 

od velikog. Zauzvrat, E-410 je dobio live 

view. Umjesto dva moda kao E-330, E-410 

ima samo jedan - onaj nazvan B, kad se 

podigne ogledalo i vidite stvarnu sliku koja 

pada na senzor. Nedostatak ili “nedostatak” 

ovog načina je da se za autofokusiranje 

ogledalo mora spustiti i onda 

ponovo podignuti da bi aparat snimio 

fotografiju. Kako ovaj način snimanja 

omogućava deseterostruko zumiranje slike 

na LCD-u, vjerujemo da nećete imati problema 

s ručnim fokusiranjem. Šteta što se LCD ne 

može nakositi. 

traktati o tome je li bolja stabilizacija 

u tijelu ili ona u objektivu. Mi 

bismo se suzdržali od ocjene, ali ne 

možemo ne primijetiti da vam je sa 

stabilizacijom u tijelu svaki objektiv 

stabiliziran bez dodatnih troškova. 

E-510 ima dva načina stabiliziranja: 

prvi stabilizira pomake u osima 

X i Y, dok drugi stabilizira samo 

pomake u osi Y, pa tako koristi pri 

situacijama kad pratite objekt da 

biste ga snimili (recimo, automobil 

u pokretu). Stabilizacija u E-510 

obavlja svoj posao sasvim dobro i 

njome možete dobiti 3 do 4 blende (EV) 

osvjetljenja, ovisno o situaciji i stanju vaših 

ruku. Naime, što imate mirniju ruku, to će vam 

stabilizacija manje trebati. 

Što se vanjskog izgleda tiče, moramo naglasiti 

da, za DSLR, E-510 izgleda puno konvencionalnije. 

Ima grip kao i aparati praktično svih 

ostalih proizvođača. Upravo to bi ga trebalo 

omiliti onima koji vole “tradicionalniji” oblik, a 

prema pričama koje čujemo iz drugih zemalja, 

Olympus je u tome izgleda uspio i aparat se 

”Od E-410 ga, osim 

ergonomije, najviše 

razlikuje stabilizacija slike” 


E-410 nema grip na kakav smo navikli na 

DSLR-ovima, pa ga treba i držati na drugačiji 

način 

Premda je ovaj aparat namijenjen početnicima, 

autor teksta i dalje ne može prežaliti što 

E-410 nije otporan na vremenske uvjete, nema 

tipke za zasebne funkcije i čvršće tijelo. Bilo bi 

jako lijepo u džepu jakne nositi nešto što vam 

može dati odličnu fotografiju. Uostalom, to 

je nekad i bila filozofija zbog koje je Olympus 

napravio filmski SLR pod nazivom OM. 

”Veličina E-410 ne bi nas 

toliko oduševljavala da 

nije kvalitete” 

odlično prodaje. Naravno, sve su te priče 

anegdotalne prirode, točan će se rezultat znati 

na kraju godine. 

Vjerovali vi tim pričama ili ne, ostaje činjenica 

da i E-510 ima jednako kvalitetnu i oštru sliku 

kao i E-410 (što je potpuno u skladu s objavljenom 

Olympusovom filozofijom nesakaćenja 

aparata nižeg ranga po pitanju kvalitete slike). 

Kvalitetan objektiv koji s oba aparata dolazi u 

kitu (14-42mm) tome doprinosi - riječ je o jednom 

od najkvalitetnijih kit-objektiva koje smo 

vidjeli. Konačno, veća i profesionalnija kontrola 

parametara snimanja te stabilizacija slike čine 

ga izuzetno primamljivim aparatom. 

087

Pentax K10D 

Iako u poluprofesionalnom tržišnom segmentu 

ne vlada takva gužva kao u amaterskom, 

odnosno početničkom, konkurencija je znatno 

ljuća, a tržišno nadmetanje intenzivnije. Budući 

da se u posljednje vrijeme sve češće pojavljuju 

aparati koji dodatno zamućuju granicu između 

ovih dviju klasa DSLR-ova, pred aparatima 

poput Pentaxova K10D stoga je prilično težak 

zadatak - boriti se s najjačim imenima industrije 

(ponajprije Canonom i Nikonom) te njihovim 

najuspješnijim modelima obiju klasa. 

Njegova su glavna tri aduta cijena (košta koliko 

i entry level i amaterski modeli), otpornost na 

vlagu i prašinu (kućište je zabrtvljeno sa 72 brtve 

Pentaxov K10D odlikuje najnapredniji AF 

sustav od testiranih, s čak 11 senzora, od čega 

devet cross tipa 

Sony DSLR-A100 

Priznato Minoltino naslijeđe u dizajnu aparata, 

kombinirano sa Sonyjevim senzorom i kvalitetom 

izrade, stabilizacija ugrađena u tijelo, kvalitetan 

ekran čitljiv i na suncu, niz specifičnih, korisnih 

funkcija poput proširenja dinamičkog raspona 

i automatskih high-key i low-key postavki... 

Sonyjev DSLR prvijenac, A100 ili Alpha, kako ga 

češće zovu, izazvao je popriličnu buku na tržištu 

početničkih i naprednih amaterskih fotoaparata 

kad se pojavio. 

Koliko god, međutim, Sonyjeva Alpha na 

papiru izgledala odlično, kad s njom provedete 

neko dulje vrijeme (pogotovo ako vam nije prvi 

DSLR aparat), postat će vam jasno da - posve 

- nešto što smo običavali vidjeti isključivo 

na višestruko skupljim profesionalnim 

aparatima) te ugrađena stabilizacija slike 

(pomicanjem CCD senzora). Popis tu, 

međutim, ne staje, jer se K10D može 

pohvaliti i impresivnim AF sustavom, 

s 11 senzora, od kojih je čak devet 

cross tipa (odnosno osjetljivo i na 

vertikalne i horizontalne detalje) 

- dok aparati ove klase ostalih 

proizvođača posjeduju tek jedan 

cross senzor - iznimno svijetlo i 

prostrano tražilo te, na kraju, tehnički 

nadmoćan stabilizacijski mehanizam, 

koji se, osim s pomacima po horizontalnoj 

i vertikalnoj osi, sposoban nositi i s rotacijom 

aparata oko osi objektiva. Ergonomski također 

zaslužuje pohvalu zahvaljujući velikom broju 

lako dostupnih kontrola (umjesto funkcija zakopanih 

u izbornicima) i naprednih funkcija (poput 

podešavanja raspona automatskog podešavanja 

osjetljivosti ili redoslijeda trošenja baterija kad 

na njega nataknete battery grip), iako nam se 

osobno po jednom aspektu ergonomije nije pretjerano 

svidio - grip je, naime, nekako pretanak i 

premalen. Pokudu zaslužuje i na Pentaxima već 

tradicionalno loša in-camera obrada slike, zbog 

koje JPEG-ovi iz K10D ne iskorištavaju u potpunosti 

kvalitete njegova senzora, pa potencijalnim 

zahtjevnijim korisnicima preporučujemo da se 

drže fotografiranja u RAW. K10D nipošto nije 

savršen fotoaparat. Konkurencija je, primjerice, 

paradoksalno, jer ipak je riječ o aparatu nastalom 

iz naslijeđa Konice Minolte, proizvođača 

s popriličnom poviješću i iskustvom - pati od 

nekih posve dječjih bolesti. Iako koristi isti 

(Sonyjev) senzor kao i Nikonov D80, Alpha se 

sa šumom pri visokim osjetljivostima (iznad ISO 

800) nosi nešto lošije od njega, kako kvantitativno 

(više šuma), tako i kvalitativno (oku prilično 

neugodan, krupan i obojen šum). K tome još 

redukciju šuma nije moguće ručno kontrolirati, 

osim kod dugih (noćnih) ekspozicija, kod 

kojih ju je - usput spominjući - najbolje ostaviti 

isključenom jer slikama mjestimice daje izgled 

akvarela. Tu su, potom, povremene pogreške 

pri mjerenju svjetla u ekstremnijim uvjetima 

(iznimno kontrastni kadrovi), koje uzrokuju 

poprilično podeksponirane fotografije. Ništa 

strašno ako ste napredniji korisnik i služite 

se spot mjerenjem i korekcijom ekspozicije, 

ali će početnike itekako zasmetati. Sam 

aparat inače je građen relativno kvalitetno, 

uz zamjetno i hvalevrijedno nastojanje 

maksimalnog pojednostavljenja kontrola, ali 

uz povremena čudna i ne baš ergonomska rješenja. 

Da promijenite osjetljivost tako će vam, 

primjerice, trebati čak četiri koraka - prvo valja 

okrenuti funkcijski kotač na lijevom “ramenu” 

aparata u položaj ISO, potom pritisnuti 

tipku Fn koja se na njemu nalazi, na ekranu 

odabrati odgovarajuću osjetljivost te, konačno, 

potvrditi izbor. Dodamo li tome i činjenicu da u 

tražilu aparata nije moguće vidjeti trenutnu osje- 


”Cijena, otpornost 

na vlagu i prašinu te 

stabilizacija glavni su 

njegovi aduti” 

u stanju fotografirati brže, uz manje svjetla 

ili posjeduje kompleksnije sustave mjerenja 

osvijetljenosti scene. Riječ je, međutim, o fenomenalno 

zaokruženom modelu koji za svoju 

amatersku cijenu nudi profesionalne karakteristike 

u simpatičnom, pristupačnom i funkcijama 

bogatom pakiranju. 089 

Kotač za podešavanje sekundarnih 

fotografskih postavki, koji se u radu 

povremeno znao pokazati nepraktičnim 

”Iako koristi isti senzor 

kao i Nikoni, Alpha se sa 

šumom nosi teže” 

tljivost, već je za podešavanje potrebno maknuti 

aparat s oka, postaje jasno čemu cjepidlačenje 

oko ergonomije. S druge strane, Alphi valja 

priznati da ima jedan od ugodnijih gripova među 

malim aparatima te prilično pristojno tražilo, 

unatoč činjenici što koristi jeftiniju pentamirror 

umjesto pentaprism konstrukcije (sklop zrcala 

umjesto staklene prizme). Sve u svemu, DSLR- 

A100 svakako je dobar aparat i vrijedan nasljednik 

Minoltinih hvaljenih modela, ali se nekako 

na kraju jednostavno ne uspijeva izdvojiti.

090 


ISO 100 

ISO 1600 

Canon 

EOS 400D 

Nikon 

D40x 

Razlučivost (MP) 10,1 10,2 10,2 

Veličina slike (pikseli) 3888 x 2592 3872 x 2592 3872 x 2592 

Množitelj žar. duljine 1,6 1,5 1,5 

Žarišna duljina* (mm) 18-55 - 18-135 

Maks. otvor blende* f/3,5-5,6 - f/3,5-5,6 

Brzina zatvarača (s) 30-1/4000 30-1/4000 30-1/4000 

Osjetljivost (ISO) 100-1600 100-1600*** 100-1600*** 

Stabilizacija Ne Ne Ne 

Uklanjanje prašine Da, ultrazvučno Ne Ne 

Brzina snimanja (FPS) 3,0 3 3 

AF točaka 9 3 11 

AE zona 35 420 420 

Spot mjerenje Ne Da Da 

AF iluminator bljeskalica Da Da 

Buffer (JPEG) 27 neograničeno 23 

Buffer (RAW) 10 9 6 

Statusni LCD Ne Ne Da 

Ugrađena bljeskalica GN 13 GN 12 GN 13 

Ekran (pikseli) 230.000 / 2,5” 230.000 / 2,5” 230.000 / 2,5” 

Podržani formati JPEG, RAW JPEG, RAW JPEG, RAW 

Pohrana CF SD, SDHC SD, SDHC 

Kućište plastika, čelična šasija plastika, čelična šasija plastika, čelična šasija 

Ostalo funkcije retuširanja 

funkcije retuširanja, višestruka 

ekspozicija 

Dimenzije (mm) 179 x 94 x 65 126 x 94 x 64 132 x 103 x 77 

Masa (g) 556** 522** 585 

Ustupio Kodak centar, (01) 23 03 322 Fototeh, (01) 61 96 609 Fototeh, (01) 61 96 609 

URL www.canon.hr nikonimaging.com nikonimaging.com 

Cijena (kn) 4373 5389 (samo tijelo) 9987 

Ocjena 8 7 9 

* kit-objektiva; ** s baterijom; *** ISO 3200 uz boost 

Nikon 

D80

Pentax 

K10D 

Olympus 

E-410 

Olympus 

E-510 


Sony 

DSLR-A100 

10,2 10 10 10,2 

3872 x 2592 3648 x 2736 3648 x 2736 3872 x 2592 

1,5 2 2 1,5 

18-55 14-42 14-42 18-70 

f/3,5-5,6 3.5-5.6 3.5-5.6 f/3,5-5,6 

30-1/4000 60-1/4000 60-1/4000 30-1/4000 

100-1600 100-1600 100-1600 100-1600 

Da, shift + rotacijska Ne Da Da 

Da, pomicanjem senzora Da, ultrazvučno Da, ultrazvučno Da, pomicanjem senzora 

3 3 3 3 

11 (9 cross) 3 3 9 

16 49 49 40 

Da Da Da Da 

bljeskalica bljeskalica bljeskalica bljeskalica 

neograničeno neograničeno neograničeno neograničeno 

9 8 8 6 

Da Ne Ne Ne 

GN 11 GN 12 GN 12 GN 12 

210.000 / 2,5” 230.000 / 2,5” 230.000 / 2,5” 230.000 / 2,5” 

JPEG, RAW, DNG JPEG, RAW JPEG, RAW JPEG, RAW 

SD, SDHC CF/xD CF/xD CF 

ojačana plastika, metalna šasija staklom ojačana plastika staklom ojačana plastika plastika 

tijelo otporno na vlagu i prašinu live view live view Low-key i high-key mod 

142 x 101 x 70 129,5 x 91 x 53 136 x 91,5 x 56 133 x 95 x 71 

793** 375 460 638** 

Neo Orbis, (01) 29 44 447 Olympus Hrvatska, (01) 48 99 000 Olympus Hrvatska, (01) 48 99 000 Sony Overseas SA, (01) 46 94 820 

www.pentax.hr www.olympus.hr www.olympus.hr www.sony.hr 

6999 6099 6849 5999 

9 8 9 7 

091

Kompaktni fotoaparati > 

Nešto za svakoga 

Kompaktnih fotoaparata ima na tržištu ko šodera. Zato smo, umjesto da nabrajamo svaki 

pojedinačno i dosađujemo vam opisivanjem svih mogućih karakteristika svakoga, odlučili donijeti 

kratak pregled 20 najzanimljivijih i onog što ih čini najzanimljivijima 


i Ante Vukorepa 

Koliko god mi vjerovali u kvalitativnu nadmoć 

SLR fotoaparata, ponekad vam SLR može više 

smetati nego koristiti. Ili može jednostavno biti 

prevelik da biste ga nosili sa sobom. U takvim 

slučajevima dobro je imati sa sobom kompaktni 

fotoaparat. Oni stanu u džep skoro svake košulje 

ili barem u futrolicu koju možete okačiti o 

remen. Jasno nam je da se u ovako razvijenom i 

pretrpanom tržištu kompaktnih fotoaparata teško 

snaći i odabrati baš pravi aparat koji bi zadovoljio 

sve vaše potrebe. S jedne strane, kompakti neke 

potrebe jednostavno ne mogu zadovoljiti, dok s 

druge nema niti potrebe za prevelikim biranjem. 

Želite li samo na brzinu fotografirati rođendan 

svog djeteta, skoro pa da vam je svejedno koji 

ćete aparat uzeti. No, želite li pri tome i neke 

druge pogodnosti, pročitajte što sve imaju aparati 

koje smo odabrali. 

Rezolucija 

Premda se čini kako se utrka u megapikselima 

kod SLR-ova polako privodi kraju i da tamo (konačno!) 

postaju važnije neke druge stvari, kod 

kompaktnih fotoaparata ona je naglo dobila novi 

zamah - pojavili su se kompakti s 12 megapiksela. 

Premda ih u inozemstvu ima nekoliko, prvi i 

zasad jedini takav koji smo vidjeli na hrvatskom 

tržištu jest Sonyjev model W200. Proizvođač ga 

reklamira kao aparat sposoban za ispis na formatu 

A3+ (33 x 49 cm), ali mi se s time ne bismo baš 

složili. JPEG datoteka koju W200 stvara velika je 

samo 4 megabajta. Možda vam se to čini dosta 

velikim, no uzmite u obzir da postoje aparati od 5 

MP koji daju jednako veliku datoteku. Zbog toga 

nam se čini da je slika, premda pristojne kvalitete, 

u konačnoj obradi previše komprimirana. 

Odmah ispod W200 po rezoluciji nalaze se 

Canon Ixus 900 Ti, Casio EX-1050, Nikon P5000 

i Pentax A30, s 10 megapiksela. Svi ostali se kreću 

u granicama između sedam i osam megapiksela. 

Posebno zanimljiv slučaj je Panasonicov 

aparat TZ3. Njegova je nominalna rezolucija 7,1 

megapiksela, no senzor mu ima 8,5 MP. Radi se 

o tome da TZ3 ima mogućnost odabira između 

triju odnosa stranica slike - 4:3, 3:2, 16:9. Pri 

tome svaki ima otprilike isti vidni kut kao i ostala 

“Dobro je imati sa sobom 

kompaktni fotoaparat ” 

Čak i ovako malen aparat kao što je Nikonov 

P5000 može imati na sebi priključak za 

vanjsku bljeskalicu 


dva, a to postiže tako da se za svaki omjer stranica 

koristi različiti dio senzora. 

Kontrole 

Kad bismo samo po kontrolama gledali, ne bismo 

trebali gledati dalje od Nikona P5000. Ne samo da 

ima mogućnost ručnog određivanja blende i zatvarača, 

nego ima i ugrađeni priključak za vanjsku 

bljeskalicu, takozvani hot-shoe. Nije nam jasno 

kako bi trebala izgledati bljeskalica na tako malom 

aparatu, ali jasna je Nikonova namjera da ovaj 

aparat požele oni koji inače koriste SLR-ove. 

Ostali aparati uglavnom nemaju baš neke 

prevelike mogućnosti podešavanja. Neki imaju 

ručno fokusiranje (što svakako ne preporučujemo 

zbog nezgrapnih kontrola), neki samo ručno 

podešavanje ISO vrijednosti, a neki pak nemaju 

skoro ništa osim mogućnosti da pritisnete tipku i 

snimite fotografiju. 

Pod kontrole možemo staviti i tražilo. Iako svi 

ovi aparati mogu sliku prikazati na svom LCD-u, 

njih nekoliko ima i optička tražila. To su oba mala 

Canona, i Ixus 70 i Ixus 900 Ti, gore spominjani 

Sony W200 te opet Nikon P5000. Ako vam nije 

jasno zašto optičko tražilo smatramo važnim, 

sigurno nikada niste pokušali kadrirati sliku u 

LCD-u na jarkom suncu. Istina, optičko će tražilo 

zbog smještaja imati grešku u prikazu (takozvanu 

paralaksu), ali na nju se relativno lako naviknuti i 

kompenzirati je. 

Isto tako, relativno je važno da aparat ima 

takozvani spot metering, način mjerenja svjetla na 

vrlo malenoj površini. Njime možete postići puno 

točniju ekspoziciju bitnog dijela slike. Ima ga više 

aparata, pa ih nećemo pojedinačno nabrajati. 

093

094 


Objektivi i stabilizacija 

Po objektivu se od ostalih svakako izdvaja Kodakov 

V705. Kako smo na drugom mjestu rekli, 

proizvodnja objektiva s velikim rasponom dovodi 

do kompromisa u izradi, pa objektiv ne funkcionira 

jednako dobro na oba kraja, ili ne funkcionira 

dobro u sredini raspona, ili... Kodak je to riješio 

prilično elegantno - stavio je u aparat dva objektiva. 

Jedan je fiksni od 23 mm, odličan za snimanje 

interijera i krajolika, a drugi je standardni zum 

s rasponom od 39 do 117 mm. Jedino je šteta što 

mehanička izvedba samog aparata nije baš na 

pretjerano visokoj razini, pa se tipka zatvarača na 

našem testnom primjerku klimala. Usput, ovaj je 

aparat relativno zanimljiv i po smještaju tipki, jer 

se ekran nalazi na sredini aparata, dok su tipke 

raspoređene sa strana. 

Što se drugih aparata i njihovih objektiva tiče, 

svi imaju zumove koji se kreću u rasponu sličnom 

Kodakovu zumu. No postoje i kompakti s većim 

rasponom: Olympusov FE-240 s rasponom od 

38 do 190 mm, Panasonicov TZ3 s 28 - 280 mm te 

Sonyjev T100 s 35 - 175 mm. 

Što se stabilizacije tiče, i ovdje postoji raspodjela 

na aparate sa stabilizacijom senzora i stabilizacijom 

objektiva, odnosno optičkom stabilizacijom. 

Iznenađuje da ove druge uopće ima na 

ovako malenim objektivima, ali je možete naći na 

Nikonu P5000, oba mala Sonyja - i T100 i W200 

- te na Panasonicu TZ3. Stabilizaciju senzora, ili 

stabilizaciju u tijelu, od kompaktnih fotoaparata 

ima samo Pentax A30 koji je uspješno koristi i za 

stabilizaciju svog filmskog zapisa. 

Posebnu priču čini Nikonov model s7c koji ima 

elektroničku stabilizaciju. Ne radi se o uobičajenom 

marketinškom triku povećanja osjetljivosti, 

nego aparat uistinu pomiče sliku po senzoru. Taj 

aparat ima još jednu neuobičajenu stvar - bežičnu 

vezu s računalom, gdje podržava standard 802.11 

b/g. 

Izdržljivost 

Kad bismo gledali samo fizičku izdržljivost aparata, 

ne bismo trebali gledati dalje od Olympusova 

modela mju 770SW. Taj je aparat pravo malo 

čudo - možete s njim ići do 10 metara dubine, 

može vam pasti s 1,5 metara visine, može na njega 

sjesti osoba teška do 100 kg, a može i podnijeti do 

minus 10 stupnjeva Celzija. Da nije ovog zadnjeg, 

rekli bismo da je mju 770SW rađen baš za ljeto, 

ali ne sumnjamo da će i s tom izdržljivošću na 

hladnoću ljeti odlično poslužiti. Što ćete bolje od 

uređaja koji ne morate tetošiti? 

No mju nije jedini aparat koji može pod vodu. 

Pentaxov W30 može izdržati do dva sata pod 

vodom na dubini do tri metra, pa njime također 

možete snimati podvodne filmiće. W30 je zaštićen 

i od prašine, ali mu ipak nedostaje sve ono što 

može mju 770SW, pa ćete na njega morati malo 

pripaziti. 

Ostali aparati su “klasični” kompaktni fotoaparati, 

pa nema ni govora da ih nemilice bacate 

naokolo. Ipak, i na nekima od njih postoji izvjesna 

zaštita. Sonyjev T100 ima lim koji štiti objektiv 

kad je aparat isključen, a koji ujedno služi i kao 

prekidač za uključivanje. Drugim je putem 

“Kompakti neke potrebe 

jednostavno ne mogu 

zadovoljiti ” 

Zakrenite ekran na Samsungu i7 na jednu stranu i imate player, zakrenite na drugu i imate 

fotoaparat 

Olympusov mju 770SW definitivno je 

najizdržljiviji aparat koji smo vidjeli 

krenuo Canon sa svojim Ixusom 900 Ti. Naime, 

kratica Ti označava da je tijelo napravljeno od 

titanija, metala koji ima najveću čvrstoću za svoju 

težinu. Sličnu foru svojevremeno su izvodili praktično 

svi proizvođači fotoaparata, jer vjerojatno 

nema niti jednog koji nije napravio barem jedno 

tijelo od titanija. Istina, tada se uglavnom radilo 

o filmskim SLR-ovima, ali tijelo od titanija ipak 

Ixusu 900 Ti daje izvjesnu dozu autoritativnosti i 

pouzdanosti. 

Veličina 

Iako svi ovi aparati pripadaju u skupinu kompaktnih 

aparata, neki su kompaktniji od drugih. Ako 

vam je veličina naročito bitna, na raspolaganju 

vam je nekoliko takozvanih ultrakompaktnih 

aparata. Možemo krenuti od Casijeva modela 

EX-Z1050 koji je težak samo 125 grama pa onda 

prijeći na Canonov Ixus 70 koji je jednako težak, 

ali nešto manji i tanji. Onda možemo pogledati 

Nikonov S7c koji je tek nešto teži sa 140 grama i 

mrvicu veći, ali se odlikuje dopadljivim dizajnom 

ultrakompakta. Ili možemo čak uzeti Pentax 

W30, koji je još mrvicu teži, ali to je vjerojatno 

zbog svoje vodootpornosti i zaštite od prašine. 

Konačno, tu je i Olympus FE-240, pripadnik 

serije Friendly & Easy, koji ima debljinu od samo 

20 milimetara. 

No, prema našem mišljenju, ovo su sve aparati 

za žene. Naime, autor ovog dijela teksta ima 

popriličnu šaku, pa mu baš nije lako rukovati maleckim 

i tankim aparatićem. Treba mu ipak nešto 

što će moći lakše držati. Srećom, sad barem znate 

što možete pokloniti ženi za rođendan. 

Kvaliteta slike 

Kad bismo birali aparate isključivo po kvaliteti 

slike, vjerojatno bismo izabrali Canonove modele 

Ixus 70 i Ixus 900 Ti. Oba imaju vrlo kvalitetnu 

sliku, iako pri visokim ISO vrijednostima baš ne 

briljiraju. Ako vam je potrebna velika osjetljivost, 

onda jednostavno morate izabrati Fujijev F40 fd. 

Kvaliteta njegove slike snimljene pri ISO 1600 

upravo iznenađuje u ovoj klasi. Točno, vidi se da 

je upotrijebljena dosta jaka redukcija šuma, ali je 

ugodno iznenađenje imati kompaktni aparat koji 

pri takvim ISO vrijednostima ne proizvodi gomilu 

crvenih i zelenih mrlja nego prepoznatljivu sliku. 

Što se ostalih aparata tiče, kvaliteta slike im 

se baš ne razlikuje pretjerano. Svi mogu dobiti 

fotografiju koju ćete mirne duše moći ispisati na 

formatu A5 (10x15 cm), a neke čak i na formatu 

A4. Premda moderna softverska tehnologija 

skoro da čuda radi, ne vjerujemo da ćete moći ići 

na format A3 (60 x 42 cm), bez obzira na ono što 

proizvođač tvrdili. Uostalom, ako želite praviti 

tako velike fotografije, nabavite SLR. Kompaktni 

aparati su ipak kompaktni aparati. 

Fleksibilnost 

Tražite li od svog kompakta prvenstveno fleksibilnost 

te se smatrate naprednijim korisnikom, 

klasa aparata poznata pod nazivom ultrazoomovi 

vjerojatno će najbolje zadovoljiti vaše potrebe. 

Riječ je o digitalnim aparatima čija je osnovna 

karakteristika objektiv sa što većim rasponom 

fokalnih (žarišnih) duljina, a na našem ih je testu 

bilo četiri, ne računajući već spomenuti Panasonicov 

TZ3 koji je svojim neoptičkim karakteristikama 

ipak bliži kompaktima.

Ako postoji ijedan aparat na testu zbog 

kojeg nam je doista žao što ne daje bolje 

rezultate no što ih daje, to je svakako Fujijev 

S9600. Na papiru, riječ je o odličnom SLR-like 

aparatu, sa solidnim objektivom impresivnog 

raspona (ekvivalent 28-300mm) koji doista 

pokriva sve fokalne duljine koje će vam (u 99 

posto slučajeva) zatrebati, pa još uz pristojnu 

svjetlosnu moć (f/2,8-4,9). Njegovi dalji preci 

također su se svojedobno iskazali kvalitetom 

slike, koja možda i nije nudila najveću oštrinu, 

najbolju dinamiku i najbolju reprodukciju boja, 

ali je bila lijepo ujednačena i često graničila 

s kvalitetom koju daju slabiji DSLR-ovi. Na 

žalost, u usporedbi s prethodnicima, S9600 je 

po pitanju kvalitete slike pobacio. 

Prva i najvažnija zamjerka koju mu moramo 

uputiti jest - šum. Djeluje nevjerojatno, ali S9600 

čak i pri najnižoj osjetljivosti (ISO 80) u slikama 

reproducira značajne količine šuma, kakve bi u 

ovoj klasi očekivali tek oko ISO 400. S povećanjem 

osjetljivosti stvari postaju samo još gore, pa 

je slika već na oko ISO 400 vrlo zrnata, a na 800 

graniči s neupotrebljivom, pogotovo kod tamnijih 

subjekata. Slikate li u JPEG, sve ovo vjerojatno 

nećete ni primijetiti jer će šum u najvećoj mjeri 

prilično dobro izgladiti ugrađeni algoritmi za 

redukciju šuma, no tako iz ovog aparata nećete 

izvući maksimum oštrine i detalja koji on može 

ponuditi, a koji je upravo jedna od karakteristika 

koje ga izdvajaju iz gomile. 

S9600, međutim, svakako nije loš aparat 

- uz spomenutu optiku i oštrinu krase ga i 

Samsung i7 

odlična ergonomija, kvalitetna izrada, brz autofokus 

i kvalitetan, nagibni ekran, a u prilog 

mu ide i nevjerojatno privlačna cijena. Stvar 

je samo u tome da smo od njega očekivali više 

- upotrebljivu zamjenu za DSLR aparate na 

tragu Sonyjeva odličnog DSC-R1 - a on to ipak 

nije. 

Akvarel 

Sonyjev H9 drugi je aparat koji nas je podosta 

razočarao. Naizgled, riječ je o odličnom ultrazoomu, 

s impresivnim performansama, objektivom 

impresivnog raspona (ekv. 31-465mm), najvećim 

i najkvalitetnijim LCD ekranom na testu (koji se 

još da i naginjati), dobro ergonomijom i kvalitetnom 

izradom. U radu se, međutim, pokazao 

optički iznimno lošim (vrlo primjetne aberacije i 

zamućenje po rubovima), a ono što ga je u našim 

očima definitivno dotuklo jest upravo nevjerojatno 

agresivan algoritam za uklanjanje šuma, koji 

vidljivo “ubija” detalje te slici daje izgled akvarela 

čak i pri niskim osjetljivostima. Ipak, kao i većina 

drugih aparata, DSC-H9 ima svoje svijetle strane, 

a to su dobra razlučivost, efektne slike bez 

potrebe za puno (ili imalo) obrade te privlačnost 

gadget freakovima. 

Dva ultrazooma koji su nas ugodno iznenadili 

su Panasonicov FZ8 i Olympusov SP-550. SP- 

550 zbog kvalitete izrade, mogućnosti, upravo 

suludog raspona žarišnih duljina (28 - 504 mm 

ili 18x!), odlične stabilizacije slike i ergonomije 

(novi sustav izbornika je odličan te je još k tome 

Možda vam se čini čudno što ovaj aparat izdvajamo u poseban okvir, ali razmislite o 

jednoj stvari. Ako sve više ljudi koristi fotoaparate ugrađene u mobitele, nije li možda 

Samsung i7 predstavnik budućnosti kompaktnih fotoaparata? 

Ako baš želimo biti precizni, Samsung i7 i nije fotoaparat u najstrožem smislu te 

riječi. To je, da ga tako nazovemo, gadget. U jednom se uređaju nalaze i fotoaparat 

i prijenosni multimedijalni player. Što će vam se pokrenuti ovisi samo o tome kako 

ćete prilikom uključivanja zakrenuti ekran na stražnjoj strani. Ako ekran zakrenete na 

jednu stranu imate multimedijalni player, ako ga zakrenete na drugu imate fotoaparat. 

Ekran je za svoju veličinu jako dobar, pa čak i bolji od nekih “pravih” multimedijalnih 

playera koje smo imali prilike vidjeti. Zvuk je na slušalicama sasvim podnošljiv, 

ali je na ugrađenom zvučniku nikakav. Uređaj dolazi s ugrađenih 450 MB memorije, 

a možete je proširivati SD karticama. Ukratko, uređaj kakav bi se bez problema dalo 

ponijeti na put. 


Metalni poklopac štiti objektiv Sonyjeva T100 kad je aparat isključen Dva objektiva na Kodakovu modelu V705 - jedan širokokutni, drugi 

standardni zum 

preveden na hrvatski), a FZ8 zbog vrlo kvalitetne 

i oštre optike (iako nešto slabijeg raspona: 36 

- 432 mm), odlične reprodukcije boja, kompaktnosti 

i cijene. Oba aparata, naravno, imaju i 

svoje boljke - kod Olympusa su to težina, manjak 

oštrine (pogotovo na telefoto kraju fokalnog raspona) 

i sporo zapisivanje slika, a kod Panasonica 

šum i algoritam za njegovo uklanjanje. 

Konačno, među aparate za ozbiljnije korisnike 

uvrstili smo i jedan aparat koji ne pripada klasi 

ultrazoomova, ali po ostalim karakteristikama 

odgovara opisu - Canonov razglašen i već samom 

svojom pojavom vrlo ozbiljan G7. 

Klasičar 

U usporedbi sa svojim prethodnicima, G7 je 

dobio koliko i izgubio. Od novosti, tu je senzor 

više razlučivosti (čak 10 megapiksela), zoom 

objektiv većeg raspona (6x, 35 - 210 mm), optička 

stabilizacija slike, veći raspon osjetljivosti 

(ISO 80 - 1600) te novi procesor Digic III, koji 

je G7 donio mogućnost bržeg i kontinuiranog 

okidanja (do dvije slike u sekundi, bez ograničenja) 

te sposobniji AF sustav (s dodanom 

funkcionalnošću Face Detection). Novost je i 

drugačije oblikovano tijelo, koje više ne prati 

dosadašnje, uobičajene konture serije G, već 

je dizajnirano po uzoru na klasične filmske 

rangefinder aparate (poput Contaxove serije G 

ili Voigtlanderove Besse) te posjeduje poboljšane 

i ergonomičnije kontrole: podešavanju 

osjetljivosti sad je dodijeljen izdvojeni kotačić, 

kursorskim se tipkama na leđima aparata sad 

pridružio i navigacijski kotač, a tu je i shortcut 

tipka kojoj je moguće dodijeliti proizvoljnu 

funkciju. Upravo su dizajn i ergonomija ono što 

bi se već spomenutim “ozbiljnijim” korisnicima 

moglo svidjeti. K tome je i manji i lakši od 

prethodnika te je izrađen znatno kvalitetnije, 

u potpunosti od metala, pa djeluje vrlo čvrsto 

i robusno. 

S druge strane, objektiv G7 slabije je svjetlosne 

moći od onog na G6 (f/2.8-4.8 umjesto f/2.0- 

3.0), ekran se više ne da naginjati niti rotirati, 

gornji statusni ekrančić je nestao, utor za CF 

kartice zamijenjen je utorom za SD kartice i - najvažnije 

- RAW način snimanja posve je izbačen, a 

baterijski kapacitet smanjen. Ipak, unatoč svemu, 

riječ je o kvalitetno izrađenom i ozbiljnom, a 

opet kompaktnom aparatu koji će se vjerojatno 

najviše svidjeti vlasnicima DSLR-ova (kao backup 

ili putni aparat). 

095

096 


Canon Ixus 70 Canon Ixus 900 Ti Casio EX-Z1050 Fujifilm F40fd Kodak V705 

Razlučivost (MP) 7.1 10 10,1 8,1 7,1 

Maks. razl. videa 640x480 30 FPS 640x480 30 FPS 640x480 25 FPS 640x480 30 FPS 640x480 30 FPS 

Žarišna duljina* (mm) 35-105 37-111 38-114 36-108 23/39-117 

Maks. otvor blende f/2.8-4.9 f/2.8-4.9 f/2.8-5.4 f/2.8-5.1 f/2,8/3,9-4,4 

Brzina zatvarača (s) 15-1/1500 15-1/2000 4-1/1000 3-1/2000 8-1/1170 

Osjetljivost (ISO) 80-1600 80-1600 80-800 100-2000 50-1000 

Stabilizacija Ne Ne Ne Ne Ne 

Ručno podešavanje Da Da Ne Ne Ne 

Ekran (pikseli) 230.000 / 2,5” 207.000 / 2,5” 114.960 / 2,6” 230.000 / 2,5” 230.000 / 2,5” 

Tražilo Optičko Optičko Ne Ne Ne 

Podržani formati JPEG JPEG JPEG JPEG JPEG 

Pohrana SD, SDHC SD, SDHC SD, SDHC xD, SD SD 

Ugrađena mem. - - 15,4 MB 25 MB 32 MB 

Baterija Li-Ion Li-Ion Li-Ion Li-Ion Li-Ion 

Dimenzije (mm) 86 x 54 x 19 91 x 60 x 28 91 x 57 x 24 96 x 59 x 23 101 x 50 x 20 

Masa (g) 125 165 125 181** 125 

Ustupio Microline, (01) 27 97 700 Microline, (01) 27 97 700 Info Gama, (01) 66 51 777 I&I, (01) 23 19 060 HGspot, (01) 66 11 555 

URL www.canon.hr www.canon.hr www.casio.com www.fujifilm.com www.kodak.com 

Cijena (kn) 2208 3132 2095 1940 2499 

Ocjena 8 8 6 8 8 

* ekvivalent kod 35mm formata; ** sa baterijom; *** uz smanjenu razlučivost 

Nikon P5000 Nikon S7c Olympus 770 SW Olympus FE-240 Panasonic DMC-TZ3 

Razlučivost (MP) 10 7,1 7,1 7,1 7,1 


Žarišna duljina* (mm) 36-126 35-105 38-114 38-190 28-280 

Maks. otvor blende f/2,7-5,3 f/2,8-5,0 f/3,5-5,0 f/3,3-5,0 f/3,3-4,9 

Brzina zatvarača (s) 8-1/2000 2-1/1500 4-1/2000 1/2-1/2000 8-1/2000 

Osjetljivost (ISO) 64-3200*** 50-1600 80-1600 50-1000 100-3200 

Stabilizacija Da, u objektivu Ne Ne Ne Da, u objektivu 

Ručno podešavanje Da Ne Ne Ne Ne 

Ekran (pikseli) 230.000 / 2,5» 230.000 / 3,0» 230.000 / 2,5» 115.000 / 2,5» 230.000 / 3,0» 

Tražilo Optičko Ne Ne Ne Ne 


Pohrana SD, SDHC SD xD xD SD, SDHC 

Ugrađena mem. 26 MB - 18 MB 20 MB 13 MB 



Masa (g) 200 140 195 145 280** 

Ustupio Fototeh, (01) 61 96 609 Fototeh, (01) 61 96 609 

Olympus Hrvatska, (01) 

48 99 000 


48 99 000 

Ve-mil, (01) 30 33 810 

URL nikonimaging.com nikonimaging.com www.olympus.hr www.olympus.hr www.panasonic.hr 

Cijena (kn) 3245 2943 3099 1998 2899 

Ocjena 9 7 9 7 8 

* ekvivalent kod 35mm formata; ** sa baterijom; *** uz smanjenu razlučivost

Pentax Optio A30 Pentax Optio W30 Samsung i7 Sony DSC-T100 Sony DSC-W200 

Razlučivost (MP) 10 7,1 7,1 8 12 



Maks. otvor blende f/2,8-5,4 f/3,3-4,0 f/3,5-4,5 f/3,5-4,4 f/2,8-5,5 


Osjetljivost (ISO) 64-1600 64-3200 80-1600 80-3200 80-3200 

Stabilizacija Da, u tijelu Ne Ne Da, u objektivu Da, u objektivu 

Ručno podešavanje Da Ne Ne Ne Da 

Ekran (pikseli) 232.000 / 2,5” 115.000 / 2,5” 230.000 / 3,0” 230.000 / 3,0” 115.000 / 2,5” 

Tražilo Ne Ne Ne Ne Optičko 


Pohrana SD, SDHC SD, SDHC SD, SDHC Memory Stick Memory Stick 

Ugrađena mem. 22 MB 22 MB 450 MB 31 MB 31 MB 



Masa (g) 145** 155 210 197 195 

Ustupio Ve-mil, (01) 30 33 810 Ve-mil, (01) 30 33 810 


Canon G7 Fujifilm S9600 Olympus SP-550 UZ Panasonic DMC-FZ8 Sony DSC-H9 

Razlučivost (MP) 10 9,1 7,1 7,1 8 



Maks. otvor blende f/2.8-4.8 f/2.8-4.9 f/2,8-4,5 f/2,8-3,1 f/2,7-4,5 


Osjetljivost (ISO) 80-1600 80-1600 80-5000*** 100-3200 80-3200 

Stabilizacija Da, u objektivu Ne Da, u tijelu Da, u objektivu Da, u objektivu 

Ručno podešavanje Da Da Da Da Da 

Ekran (pikseli) 207.000 / 2,5” 235.000 / 2,0” 230.000 / 2,5” 207.000 / 2,5” 230.000 / 3,0” 

Tražilo Optičko Elektroničko Elektroničko Elektroničko Elektroničko 

Podržani formati JPEG JPEG, RAW JPEG, RAW JPEG, RAW JPEG 

Pohrana SD, SDHC xD, CF xD SD, SDHC Memory Stick 

Ugrađena mem. - - 20 MB 27 MB 31 MB 

Baterija Li-Ion 4 x AA 4 x AA Li-Ion Li-Ion 


Masa (g) 320 750** 460 340** 440 

Ustupio Ve-mil, (01) 30 33 810 I&I, (01) 23 19 060 


48 99 000 

Exportdrvo Panasonic, 

(01) 48 33 884 

Sony Overseas SA, (01) 

46 94 820 

URL www.canon.hr www.fujifilm.com www.olympus.hr www.panasonic.hr www.sony.hr 

Cijena (kn) 2999 3380 3849 2699 3299 

Ocjena 9 8 9 9 7 


Europatrade, (01) 48 

30 725 



46 94 820 


46 94 820 

URL www.pentax.hr www.pentax.hr www.samsung.com www.sony.hr www.sony.hr 

Cijena (kn) 2099 1888 2690 2999 2899 

Ocjena 7 8 9 7 6 

097

Foto i video > 

U procesu obrade 

Obrada snimljenih fotografija nije samo nešto čime se bave fanatici ili oni koji žele tipičan 

fotošopovski izgled svojih fotografija. Čak i ako vaš fotoaparat daje odlične slike, želite li ih pokazati 

na Webu, morat ćete ih - obraditi 

piše > Vlatko Jurić-Kokić 

Vjerojatno su vam svima poznate fotografije na 

kojima nebo ima plavu boju praznog kanala na 

televizoru, na kojima su boje superultraturbo 

zasićene, sve su površine čiste i glatke, a ljudi 

uglancani i ispeglani. Takve fotografije vrište: 

“Photoshop”! Međutim, Photoshop ne služi 

samo da biste u njemu napravili takve, očito 

umjetne fotografije. Premda se proizvođači 

fotoaparata, pogotovo onih kompaktnih, trude 

da im uređaji daju slike kakve korisnici uglavnom 

žele - zasićenih boja, izoštrene, s velikim kontrastom 

- da biste svoje fotografije pokazali na 

Promjena kontrasta 

1 

Otvorite fotografiju. Pritisnite kombinaciju 

Ctrl+L, čime dolazite do alata Levels. Da biste 

cijelu fotografiju posvijetlili, pomaknite srednji 

trokut (sivi) ulijevo. Kliknite na OK da biste 

potvrdili promjene 

Webu, morat ćete ih ipak obraditi. Da, i promjena 

veličine fotografije je obrađivanje koje utječe na 

fotografiju. Ne samo zbog toga što fotografiju 

mijenjate, nego i zbog toga što prilikom promjene 

veličine Photoshop (i svaki drugi program za 

obradu slike) mijenja sadržaj slike. Naime, ako 

smanjujete fotografiju, iz nje će se jednostavno 

izgubiti podaci, a ako je povećavate, program za 

obradu slike morat će umetnuti (interpolirati) 

podatke kojih na originalu nije bilo. Kako biste 

inače od sedam megapiksela dobili deset? Prije 

nego što krenemo u objašnjavanje nekih konkretnih 

zahvata, par općenitih savjeta za obradu 

fotografija. 

2 

Ako želite posvijetliti samo svijetle dijelove 

fotografije, pomaknite desni trokutić (bijeli) 

ulijevo. To neće mijenjati najtamnije dijelove 

fotografije, premda to ovisi o tome koliko ste 

pomicali trokutić. Kliknite na OK 


Općenito 

Ako ste fotografiju snimili u formatu JPEG i želite 

je samo smanjiti za Web, promijenite joj veličinu 

i spremite pod drugim imenom. Uvijek spremajte 

obrađene fotografije pod drugim imenom! Nikad 

ne znate što se može dogoditi. Ako fotografiju 

spremite pod drugim imenom i nešto zeznete, 

imate original na kojem možete zahvat ponovo 

izvesti. A ako ste promjenu spremili u originalnoj 

datoteci, povratka nema. Izgubljena je zauvijek. 

Ako želite izvesti samo jedan zahvat na 

fotografiji - kakav je recimo promjena veličine 

- možete gotovu fotografiju spremiti kao JPEG. 

Međutim, ako ste na fotografiji nešto napravili 

i morate je spremiti, a želite kasnije dalje na 

njoj raditi, spremite je kao PSD. Ili kao TIFF ako 

koristite neki drugi program, a ne Photoshop. 

JPEG je format koji koristi tzv. lossy kompresiju, 

pa fotografija na kojoj radite biva komprimirana 

svaki put kad je spremate. Time samo unosite 

dodatne greške u fotografiju koja od početka nije 

onakve kvalitete kakva bi mogla biti. 

Isto tako, ako fotografiju “razvijate” iz RAW-a, 

možda je najbolje da je na početku spremite sa 

16-bitnom bojom. Aparati obično daju 12-bitni 

RAW, pa ćete korištenjem 16-bitne boje u 

Photoshopu očuvati original. To naravno vrijedi 

za Photoshop CS2 i CS3, jer je Photoshop 7 imao 

vrlo oskudne mogućnosti rada sa 16-bitnom 

bojom, a čak i u ona dva nećete moći baš sve 

raditi na takvim fotografijama. Osim toga, 16bitne 

datoteke zauzimaju puno više mjesta na 

disku, pogotovo ako koristite layere. No osnovne 

zahvate možete bez problema obavljati u svakoj 

verziji Photoshopa. 

3 

Da biste dodatno potamnili tamne dijelove 

fotografije, povucite lijevi trokutić (crni) 

udesno. Potamnjivanjem tamnih dijelova 

fotografije konačno povećavate ukupni 

kontrast. Kliknite na OK da biste potvrdili 

promjene. 

099

0100 


Promjena veličine 

1 

Da biste promijenili veličinu fotografije, 

otiđite na izbornik Image - Image Size, ili 

pritisnite jedno za drugim Alt-I pa onda 

samo I. Dobit ćete prozor u kojem mijenjate 

veličinu slike 

Izoštravanje 

1 

Da biste fotografiju koju pripremate za Web 

izoštrili, otiđite na izbornik Filter - Sharpen. 

Na izbor imate četiri opcije: Sharpen, Sharpen 

Edges, Sharpen More i Unsharp Mask 

Rezanje 

1 

Ako želite izrezati proizvoljni dio slike, možete 

odabrati Marquee Tool i selektirati dio slike 

koji želite. Ako uz to pritisnete Shift, dobit ćete 

kvadratnu selekciju 

2 

Pripazite da vam je između stavki Width 

(širina) i Height (visina) namještena ikona 

lanca. To znači da program automatski 

prilagođava visinu promijenjenoj širini i 

obrnuto 

2 

Ako odaberete opciju Sharpen, ona će 

automatski izoštriti fotografiju. Međutim, 

može vam se dogoditi da oko tamnih dijelova 

fotografije dobijete bijelu aureolu, što je znak 

lošeg izoštravanja 

2 

Da biste sliku izrezali proporcionalno, prvo 

pritisnite Ctrl+A. To selektira cijelu sliku. 

Nakon toga otiđite na Select - Transform 

Selection. Kliknite na jednu od kockica koje će 

se pojaviti u kutovima, pritisnite Shift i vucite 

kockicu. Kad ste zadovoljni, pritisnite Enter 

3 

Ako želite promijeniti samo jednu dimenziju, 

uklonite oznaku pokraj stavke Constrain 

Proportions. To naročito dobro dođe ako 

ste rezali sliku i želite samo jednu stranicu 

prilagoditi za par piksela 

3 

Korištenjem opcije Unsharp Mask moći ćete 

fotografiju izoštriti bez prevelikih grešaka. 

Konkretne vrijednosti ovise o veličini 

fotografije. Što je fotografija manja, to 

vrijednosti moraju biti manje 

3 

Nakon toga otiđite na Image - Crop. Photoshop 

će automatski odstraniti sve dijelove 

fotografije koji se nalaze izvan selektiranog 

dijela

Bijeli rub 

1 

Da biste dobili bijeli rub oko fotografije, 

morate prvo provjeriti jesu li vam Foreground 

i Background boje bijela i crna. Ako 

nisu, pritisnite tipku D. Ako su slučajno 

zamijenjene, pritisnite X 

Crno-bijelo 

1 

Želite li sliku pretvoriti u crno-bijelu, nemojte 

koristiti konverziju u grayscale. To obično daje 

loše rezultate. Prvo sliku konvertirajte u Lab 

Color. Nalazi se na Image - Mode - Lab color 

Ispravljanje perspektive 

1 

Kad izbliza snimate zgrade, obično izgledaju 

iskrivljeno. Ispravljanjem perspektive ispravit 

ćete to i dobiti zgrade okomitih linija. Za 

početak, pretvorite Background u Layer. 

Dvaput kliknite na Background u paleti Layers i 

preimenujte layer 

2 

Nakon toga otiđite na izbornik Image - Canvas 

Size i tamo unesite željenu vrijednost. Ako 

želite da slika ima rub od 10 piksela, unesite 

vrijednost 20 piksela veću. Pritisnite OK i 

dobili ste rub 

2 

Nakon toga otiđite na paletu Channels i 

odvucite kanale a i b na ikonicu kante za smeće 

koja se nalazi na dnu palete. Time ćete ostaviti 

samo kanal Lightness 

2 

Nakon toga selektirajte cijelu sliku s Ctrl+A pa 

otiđite na izbornik Edit - Transform - Distort. Na 

kutovima fotografije pojavit će se kockice kao 

kod rezanja slike alatom Transform Selection. 

Odzumirajte sliku s Ctrl+(minus) da biste bolje 

vidjeli što radite 


3 

Istu stvar možete dobiti ako stavite oznaku 

pokraj stavke Relative koja određuje samo 

vrijednost promjene veličine, ne cijele slike. 

I ovdje morate unijeti vrijednost koja je zbroj 

obaju rubova 

3 

Sad mijenjate kontrast i svjetlinu slike kako smo 

vam već pokazali dok ne budete zadovoljni. 

Vidjet ćete, možete dobiti puno bolje rezultate 

i fotografija može jako dobro izgledati 

3 

Povlačite kockice na kutovima lijevo i desno 

dok vam linije zgrade ne postanu okomite. 

Ako vam zgrada postane previše niska, 

odnosno izgubi proporcije, povucite kockice 

koje se nalaze na sredini stranice. Pritisnite 

Enter i spremite fotografiju 

0101

Uvod u obradu videa > 

Prvi bitovi 

piše > Marko Kriška 

Obrada videa na računalu područje je koje 

prelazi granice opće informatike, dakako kada 

govorimo o profesionalnoj obradi video i 

audio komponenata datoteke. Ta granica, koja 

nesumnjivo postoji, danas je sve tanja. Kada 

želimo obraditi video na jednostavan i kvalitetan 

način, često posežemo za naprednim alatima 

za koje je potrebno puno znanja, ali i iskustva. 

Nije potrebno koristiti komercijalne alate kako 

bismo sa što manje grešaka u radu i u što kraćem 

vremenu napravili kvalitetan posao 

Formati 

Postoji mnoštvo programa namijenjenih obradi 

videozapisa, kodiranju i transkodiranju. Iako 

je većina njih slabe korisnosti i generalno ne 

odgovara našoj temeljnoj premisi - jednostavno 

i funkcionalno - postoje programi koji u potpunosti 

zadovoljavaju sve naše početne kriterije i 

omogućavaju da bez prethodnog upoznavanja 

s radom u programu generiramo kvalitetan 

sadržaj. Cilj nam je dobiti sadržaj koji ćemo 

moći dijeliti sa svojim prijateljima i prikazati na 

linijskim uređajima za reprodukciju videa. 

Dakle, svi postupci kojima se generira sadržaj 

- na način koji ćemo opisati - rezultirat će datotekama 

kompatibilnim s linijskim uređajima i pogodnim 

za reprodukciju na računalu. Najrašireniji i 

od korisnika prihvaćeni videoformati s podrškom 

za reprodukciju na linijskim uređajima su DVD- 

Video i AVI - kolokvijalno poznatiji kao DivX i 

XviD. DivX i XviD su kodeci, a njihov najpoznatiji 

i najčešće korišteni container je AVI. Svi alati koje 

ćemo koristi posve su besplatni, pri čemu se iz 

opsega djelomično isključuje kodek DivX koji je 

komercijalan, ali ima i svoju okljaštrenu inačicu 

Community koja je besplatna. 

Prebacivanje 

Cilj nam je sadržaj koji smo snimili digitalnom 

kamerom prebaciti na računalo za daljnju obradu. 

To ćemo učiniti pomoću FireWire kabela ili 

analognim načinom prijenosa (S-Video, USB, 

RCA), no svakako je prijenos sadržaja najbolje 

raditi digitalnim putem kako bi preneseni sadržaj 

bio što kvalitetniji. Digitalni i analogni prijenos 

najbolje je napraviti pomoću programa koji je 

došao u paketu s kamerom, ali ako je taj program 

loš ili uopće nije priložen uz kameru, sadržaj možemo 

prenijeti na računalo i pomoću Windows 

Movie Makera. Putanja do programa koji je u 

svojoj najnovijoj verziji uključen u nadogradnju 

SP2 za Windows XP je Start - All Programs 

- Windows Movie Maker. 

U alatnoj traci pri vrhu otvorenog programa 

nalazi se kartica Tasks kojom se s lijeve strane 

prozora programa otvara stupac s nizom naredbi 

podijeljenih u kategorije. Nakon što smo kameru 

priključili na računalo i pokrenuli WMM, potrebno 

je odabrati naredbu Capture Video - Capture 

from video device, nakon čega se otvara dijaloški 

okvir s ponuđenim opcijama. Budući da želimo 

najveću moguću kvalitetu jer je kasnije video 

potrebno kodirati u izvršni format DVD-Video, 

odabrat ćemo opciju Digital device format (DV 

AVI). 

Sučelje 

Storyboard način rada je prihvatljiv i nema 

razloga zašto ne bismo radili u njemu. Karakteristike 

Storyboarda su posebni okviri koji se 

nalaze između dvaju velikih okvira i služe kako 

bismo drag and drop metodom primijenili željeni 

tranzicijski efekt. U donjem lijevom kutu osnovnog 

okvira u kojem se nalazi videoisječak nalazi 

se kockica u koju odvlačimo videoefekt koji se 

primjenjuje na željeni isječak. U lijevom stupcu 

gdje odabiremo naredbe pod Edit Movie, osim 

odabira efekata i tranzicija, postoji opcija Make 

tiles or credits, pomoću koje izrađujemo početni 

dio projekta ili njegov završetak, odnosno popis 

glumaca, naslove i slično. 

Ako niste previše izbirljivi, skladan raspored 

isječaka na Storyboardu i jednako tako skladne 

tranzicije bez primjene efekata na isječcima koji 

mogu narušiti čitav sadržaj posve su izvedivi u 

WMM-u. Pravilo za tranzicije i efekte u montaži 

videa upravo leži u skladnosti tranzicija i efekata 

na način da se ne narušava osnovni sadržaj. Da- 


Nakon snimanja sadržaja pomoću analognog ili digitalnog uređaja vrijeme je da zabilježeni materijal 

prenesemo na računalo i napravimo montažu videozapisa. Nakon montaže slijedi kodiranje kako 

bismo svoje snimke mogli sačuvati i gledati na računalu ili na linijskom playeru kad god to zaželimo 

Dr. DivX postao je besplatan i može zamijeniti gotovo sve programe za kodiranje jer velik broj 

videoformata kodira izravno u DivX 

”Svi alati koje ćemo 

koristiti posve su 

besplatni...” 

kle, vrlo pažljivo i umjereno s efektima! Nakon 

svih osnovnih zahvata na videu, pažljivo primijenjenih 

tranzicija i natpisa, konačni izgled projekta 

moguće je pogledati s desne strane programa 

u playeru. Na taj je način moguće provjeriti sve 

moguće nedostatke i ispraviti ih prije generiranja 

završne datoteke. 

DV-AVI 

Ako je sve u redu, možemo eksportirati video 

pomoću naredbe Finish Movie - Save to my 

computer. Postoje i druge mogućnosti, ali je za 

odredišne formate DVD-Video i DivX ili XviD 

potrebno slijediti ovakav postupak, upravo zbog 

loše naklonjenosti WMM-a drugim formatima i 

slijepog pridržavanja formata WMV. Nakon što 

smo odredili ime filma pod kojim će se sačuvati 

rad na dosadašnjem projektu (gotova videodatoteka) 

i odredište na tvrdom disku, potrebno 

je izabrati format datoteke. U dijaloškom okviru 

odaberemo opciju Other settings > DV-AVI 

(PAL) kako bi izvršna datoteka zadržala što veću 

kvalitetu pri kodiranju u MPEG-2, odnosno u 

format DVD-Video, a kasnije i u DivX ili XviD. 

Format DV-AVI ne predstavlja određeni 

standard, no on je najbolja opcija ako radimo 

0103

u WMM-u i kasnije želimo video u formatima 

DVD-Video, DivX ili XviD. 

Analogno 

Za prebacivanje sadržaja s analognih izvora ili 

analognim putem potrebno je imati odgovarajući 

hardver, odnosno TV karticu s video i audio 

ulazima. Uz TV karticu potrebno je imati i SCART 

na činč adapter za VCR, pomoću kojeg možemo 

spojiti ulaze na kartici. Nakon priključivanja svih 

potrebnih kabela sadržaj je potrebno prebaciti na 

računalo. Prebacivanje, odnosno capturing materijala 

moguće je raditi programom koji dolazi s 

TV karticom, ali najčešće takvi programi ne mogu 

pohraniti sadržaj u nekomprimiranom formatu, 

tako da je najbolje koristiti VirtualDubMod ili 

VirtualDub kako bi se što manje utjecalo na već 

oštećen ili generalno loš sadržaj. 

Sadržaj je moguće digitalno i analogno prebaciti 

na računalo pomoću opisanog Windows Movie 

Makera, njime napraviti montažu te izvršnu 

videodatoteku. Nakon što je kreirana izvršna 

datoteka, istu je moguće DVD Flickom kodirati u 

DVD-Video i avi.NET-om u DivX ili XviD. Zbog 

toga što avi.NET zahtijeva MPEG-2 izvor, videodatoteku 

dobivenu WMM-om potrebno je kodirati 

DVD Fickom i nakon toga iz mape VIDEO_TS 

na disku u avi.NET-u otvoriti prvu VOB datoteku. 

Postupak je moguće pojednostaviti alatima koji 

mogu izravno kodirati format DV-AVI, ali oni koji 

to mogu (poput programa SUPER) ne generiraju 

kvalitetne videodatoteke i nakon kodiranja 

korisnik mora napraviti niz zahvata na dobivenoj 

datoteci. Program VirtualDub je iznimka, kao i 

Dr. DivX (isključivo za format DivX). 

Ako je sadržaj očuvan i dovoljno kvalitetan, 

najjednostavnije prebacivanje na računalo 

izvedivo je pomoću programa priloženog uz 

TV karticu u MPEG-2 zapisu, pri čemu se takva 

datoteka može odmah otvoriti u avi.NET-u i 

kodirati u DivX ili XviD. Čitav postupak zahtijeva 

strpljivost, dovoljno diskovnog prostora i, u 

slučaju prebacivanja s VHS kasete, kvalitetan 

VCR kojim ćemo digitalizirati sadržaj i produljiti 

njegov životni ciklus. 

Izbornik 

Ako želite izbornik na DVD-u, što je za ovakve namjene 

sasvim nepotrebno, isključujući slučaj više 

odvojenih snimaka koje želite na jednom DVD 

mediju, postoje besplatni programi koji to omogućuju, 

primjerice DVD Author GUI ili DVDStyler. 

DVD Author GUI je prilično nezahvalan program 

za tu namjenu, dok je DVDStyler jednostavniji za 

korištenje. Pri kreiranju izbornika za DVD budite 

svjesni činjenice da isti zauzimaju prostor i time 

mogu smanjiti kvalitetu videa te da videodatoteka 

mora biti u formatu MPEG-2. Sve veće zahvate na 

videoprojektu - obzirom na audiokomponentu, 

fancy izbornike, natpise, animacije i ostale detaljnije 

opcije - najbolje je, ujedno najjednostavnije i 

najbezbolnije, raditi u komercijalnim alatima kao 

što su Adobe Premiere Pro i njegove “olakšane” 

inačice - Adobe Premiere i Adobe Premiere 

Elements. No pitanje je koliko ima smisla raditi 

sve te zahvate za neprofesionalnu primjenu. 

DVD-Video 

Nakon što smo dobili izvršnu datoteku iz 

WMM-a, pomoću programa DVD Flick kodiramo 

sadržaj u MPEG-2 (Add title - Create DVD), 

odnosno u DVD-Video. Pomoću Nero Burning 

ROM-a ili DeepBurnera dobivene mape VI- 

DEO_TS i AUDIO_TS snimimo na prazan DVD 

medij. Za Nero već postoji opcija DVD-Video, 

pri čemu je datoteke potrebno odvući u dijaloški 

okvir i snimiti sadržaj. U DeepBurneru u početnom 

dijaloškom okviru odaberemo Create data 

CD/DVD - No multisession, zatim u pretraživaču 

lociramo mape na disku i odvučemo ih 

do projekta koji smo odabrali. U istom okviru 

odaberemo naredbu Burn Disk - Burn, čime je 

postupak završen. 

avi.NET 

Video kodiran avi.NET-om u potpunosti je 

kompatibilan s linijskim uređajima. Program 

“otklanja” sve moguće smetnje nastale zbog pri- 

Dr. DivX 

Odabirom 

naredbe Create 

DVD započinje 

postupak 

kodiranja u 

format DVD- 

Video. Dobivene 

mape potrebno 

je snimiti na DVD 

medij 

”Nakon priključivanja svih 

potrebnih kabela sadržaj 

je potrebno prebaciti...” 


lagođenog podešavanja kodeka poput korištenja 

posebne matrice zbog koje u linijskim playerima 

dolazi do svojevrsnog overflowa informacija što 

se očituje kao prelijevanje slike i pojava artefakata. 

To se događa jer ESS i MTK chipseti koji 

su ugrađeni u linijske playere ne mogu pravilno 

interpretirati tako kodiran video. U programu 

avi.NET gotovo nije potrebno ništa podešavati, 

postavke kodeka i sve relevantne postavke 

potrebne za kodiranje su predefinirane i to na 

najbolji mogući način, odnosno na način za koji 

se smatra da generira najbolju kvalitetu. 

Od opcija spomenimo screen.SIZE, pomoću 

koje odabiremo rezoluciju koja može u 

padajućem izborniku biti postavljena na najveću 

vrijednost ako je veličina završne izvršne 

datoteke ekvivalent dva CD-a ili bolje više. 

Pod opcijom avi.CODEC potrebno je odabrati 

kodek. Pod options.MISC uz opciju Advanced 

Encode Mode [HQ] potrebno je ostaviti praznu 

kućicu jer se odabirom te opcije koristi Custom 

Matrix u postavkama XviD-a i na taj se način 

odričete potpune kompatibilnosti s linijskim playerima. 

Naime, navedena opcija neće generirati 

veću kvalitetu izvršne videodatoteke jer će 

ostale opcije ostati jednake i u modu Normal i 

Advanced. 

Nakon “podešavanja” potrebno se vratiti u 

karticu input.FILE, odabrati opciju OUT i odrediti 

mjesto na disku gdje će biti spremljena videodatoteka. 

Zatim je potrebno odabrati opciju ADD, 

nakon čega će se u listi zadataka naći zadatak 

na listi i potom odabrati opciju START pri čemu 

započinje proces kodiranja videa. Za vrijeme kodiranja 

u preview prozoru bit će ispisani osnovni 

podaci o datoteci koja se kodira i datoteci koja je 

u nastanku s točnim vremenom početka, prvog i 

drugog prolaza i završetka kodiranja. 

VirtualDub 

Postupak kodiranja u DVD-Video i zatim avi. 

NET-om u DivX ili XviD puno je dugotrajniji, ali 

i jednostavniji. Međutim, brojnim će korisnicima 

dugotrajno kodiranje DVD Flickom oduzeti 

previše vremena za koje bi DivX ili XviD videodatoteka 

već bila kreirana VirtualDubom. Nakon 

što je sadržaj montiran i nakon što je sačuvan u 

formatu DV-AVI, moguće ga je odmah kodirati 

pomoću VirtualDuba. 

To je važno naglasiti jer VirtualDubMod 

inicijalno ne podržava format DV-AVI, a nakon 

što se na računalo instalira, primjerice, Panasonicov 

DV kodek, sposoban je otvoriti samo video 

Otkako je Dr. DivX pod LGPL-om, svima je omogućeno kodiranje na najjednostavniji 

mogući način. Naprednijim korisnicima omogućeno je prilagođavanje postavki kodeka koji 

je u inačici Community također besplatan. Takvim pristupom i početnicima i naprednim 

korisnicima omogućeno je kodiranje DivX-om. Dr. DivX izravno će kodirati DV-AVI 

datoteku dobivenu pomoću WMM-a u DivX. U stabilnoj verziji posve je funkcionalan i bez 

problema kodira sadržaj. Iako brojna video web odredišta govore u korist kvalitete XviD-a, 

na to pitanje svaki korisnik ima drugačiji odgovor. 

Ako krenemo samo od jedne pretpostavke - da je videodatoteka niz frameova koji se 

izmjenjuju određeni broj puta u sekundi, odnosno da nije statičan već dinamičan prikaz, to 

dovoljno govori o metodologiji testiranja videoentuzijasta koja se temelji na promatranju 

frameova. Dakle, svakako je poželjno kodirati video i DivX-om i XviD-om te samostalno 

odrediti kvalitetu slike gledajući video. Primijetit ćete da su moguće razlike, ukoliko su 

datoteke identične veličinom i razlučivosti, zaista neprimjetne. 

0105

0106 


bez audiokomponente. Audiokomponentu nije u 

stanju otvoriti kao ni AutoGK jer ne podržava DV 

tip 1, tako da bi bila potrebna dodatna konverzija 

u DV tip 2 da bi kodiranje u tim alatima bilo uobičajeno. 

Iako kodiranje VirtualDubom zahtijeva 

više podešavanja, generira kvalitetan sadržaj 

- za razliku od brojnih alata u kojima se ne mogu 

podesiti važne opcije. 

Filtri 

U VirtualDubu moguće je dodati filtre (Video 

- Filters) poput filtra za deinterlacing, odnosno 

ukidanje isprepletenosti slike i filtra Resize 

kojim se mijenja razlučivost videa. Budući da se 

nakon kodiranja mijenja omjer piksela u okviru, 

potrebno je DVD razlučivost 720x576 promijeniti 

u 720x544 ili 720x528. Razlučivost je potrebno 

promijeniti radi pravilnog prikaza slike - ovo avi. 

NET radi automatski, kao i rezanje viška okvira. 

Naime, taj se rezultat dobiva pomoću formule 

720/4, što daje rezultat 180 koji je potrebno 

pomnožiti s 3, pri čemu se dobiva broj 540 koji 

nije djeljiv sa 16, pa je potrebno oduzeti broj linija 

čime se dobiva 528 ili dodati četiri linije, pa je 

rezultat 544. 

Širina i visina okvira trebaju biti djeljive sa 16 

kako bi se smanjila greška u omjeru slike i kako 

Windows Movie Maker 

1 

Sadržaj koji smo snimili prenesen je na disk, a 

isječci su nastali na temelju svakog pauziranja 

za vrijeme snimanja. Isječke je potrebno 

odvući u velike pravokutnike u Storyboardu 

4 

Opcija Narate Timeline omogućava snimanje 

zvuka i njegovo korištenje u finalnom videu, 

ali isključivo u modu Timeline 

bi se udovoljilo zahtjevima kodeka. Brojevi 

kojima se dijeli širina okvira i množi njegova 

visina dolaze iz omjera okvira 4:3. Analogno 

tome, dobiva se i razlučivost videa kad je omjer 

16:9, pri čemu se širina dijeli sa 16, a visina množi 

s 9. Dobiveni brojevi također moraju biti djeljivi 

sa 16. Ako je potrebno izrezati dio okvira videa, 

to je moguće pomoću filtra Null transform čijim 

se korištenjem ne događa ništa, ali se tako koristi 

opcija Cropping. Najbolje je prvo upotrijebiti 

filtar Deinterlace, a zatim i sve ostale. Primjerice, 

prvo ukidanje isprepletenosti, zatim rezanje 

viška okvira i promjena razlučivosti videa. 

2 

Odabiremo opciju Collections, pa se otvara 

bočna kartica u kojoj možemo izabrati 

videoefekt koji želimo primijeniti. Željeni 

videoefekt odvučemo i spustimo na malu 

kockicu koja se nalazi u velikom pravokutniku 

gdje su smješteni videoisječci 

5 

Nakon što smo primijenili željene efekte, 

tranzicije i natpise, potrebno je sačuvati 

videoprojekt, odnosno spremiti izvršnu 

videodatoteku na disk odabirom naredbe Save 

to my computer 

Adobe Premiere 

Pro vrhunski 

je program za 

profesionalnu 

videomontažu 

koji zahtijeva 

veliko znanje 

kako bi 

brojne opcije 

bile valjano 

iskorištene 

Videokodek 

Nakon podešavanja željenih filtara potrebno je 

podesiti kodek kojim će se kodirati video. Do 

odabira kodeka za kodiranje videa dolazimo 

pomoću izbornika Video, nakon čega odaberemo 

opciju Compression. U osnovnim je postavkama 

XviD-a najvažnije odrediti profil. Profil Advanced 

Simple @ L5 i Home dobar su odabir. U drugom 

padajućem izborniku određujemo način kodiranja 

- jednoprolazno ili dvoprolazno, s tim da 

je dvoprolazno kodiranje uvijek bolji odabir. Za 

dvoprolazno kodiranje prvo koristimo opciju 

3 

Na prethodno opisan način primjenjujemo i 

tranzicije između isječaka, ali ih odvlačimo 

u prostor manjih pravokutnika koji se nalaze 

između videoisječaka 

6 

Zatim odabiremo opciju Other settings i u 

padajućem izborniku opciju DV-AVI (PAL), 

čime započinje postupak spremanja izvršne 

datoteke na disk

0108 


za prvi prolaz - Twopass-1st pass. Korisna 

opcija u Zone options je Cartoon Mode koji 

služi za bolje kodiranje animiranih filmova. 

Pod Quality preset u padajućem izborniku 

odaberemo opciju (User defined) i klikom na 

More detaljnije definiramo postavke kvalitete. 

U kartici Motion pod opcijom Motion search 

precision u oba je prolaza poželjno koristiti 

opciju 6 - Ultra High. U sljedećem je izborniku, 

VHQ mode, za oba prolaza dovoljna razina 

1. Opcije Use VHQ for bframes too, Use chroma 

motion i mod Turbo mogu biti uključeni u oba 

prolaza. Opcija Maximum I-frame interval, 

koja određuje razmak između frameova i čija 

je početna vrijednost 300, može se postaviti 

na 250. 

Opciju Job Control odabiremo pritiskom na 

tipku F4 ili iz izbornika File. U izborniku Video 

unutar VirtualDuba odaberemo željene filtre, 

odaberemo videokodek i podesimo prvi prolaz 

(XviD- Twopass-1st pass). Audiokomponentu 

postavimo na Direct Stream Copy te sačuvamo 

podešeno pritiskom na tipku F7 ili odabirom 

opcije Save as u izborniku File. Opcija 

Don`t run this job now... treba biti uključena 

kako bismo do sada podešeno dodali na listu 

zadataka. 

Nakon što smo sačuvali postavke i dodali ih 

na listu zadataka, ponovo odlazimo do izbornika 

Video - Compresssion te podešavamo XviD, 

Nero Burning ROM 

1 

Za snimanje DVD strukture na medij, 

dobivene DVD Flickom, u Neru je potrebno 

otvoriti novu kompilaciju, odabrati opciju 

DVD - DVD-Video te upisati ime za disk 

4 

Zatim je potrebno odabrati opciju Burn među 

ikonama pri vrhu okvira programa te ponovno 

odabrati opciju Burn u novom dijaloškom 

okviru 

ali ovaj put odaberemo opciju za drugi prolaz 

- XviD - Twopass-2nd pass i tek sad određujemo 

bitrate. Bitrate je najbolje odrediti pomoću kalkulatora 

koji je uključen u kodek. Podešavanje 

DivX-a je vrlo slično podešavanju XviD-a, ali 

jednostavnije. 

Audiokodek 

Nakon što smo podesili kodek za drugi prolaz, 

moramo odrediti postavke za audiokomponentu 

2 

U kartici Burn potrebno je odabrati opcije 

Write i Finalize disc te brzinu snimanja na medij 

- za video je preporučena brzina 4x 

5 

Kada snimamo DivX ili XviD datoteke na 

medij, potrebno je odabrati novu kompilaciju, 

zatim DVD - DVD-ROM (ISO) te odrediti naziv 

diska i brzinu snimanja medija 

Nakon što 

smo sačuvali 

postavke 

kodiranja za 

prvi i drugi 

prolaz, tipkom 

F4 otvaramo 

okvir Job Control 

i pritiskom tipke 

Start započinje 

kodiranje. 

koja je u prvom prolazu postavljena na Direct 

Stream Copy. Sad audiokomponentu postavimo 

na Full processing mode te joj definiramo postavke 

za kodiranje Lame MP3 ili nekim drugim 

MP3 kodekom. Uobičajena opcija za kodiranje 

audiokomponente je MP3 128 CBR. Nakon 

podešavanja drugog prolaza i audiokomponente 

sačuvamo željene postavke pritiskom na tipku 

F7 ili odabirom opcije Save as iz izbornika File. 

Na taj način dodamo zadatak na listu i kodiranje 

može početi. 

3 

U File Browseru s desne strane potrebno je 

odabrati mape AUDIO_TS i VIDEO_TS koje 

je generirao DVD Flick i odvući ih u crvenu 

mapu VIDEO_TS u novoj kompilaciji s lijeve 

strane okvira programa 

6 

U File Browseru s desne strane potrebno je 

odabrati DivX i/ili XviD datoteke i odvući ih 

u prostor za novu kompilaciju s lijeve strane 

okvira programa

110 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/internet_mobilnost 

Turizam na Webu 

E-turizam 2.0 

Sve je veći broj rezervacija ljetnih aranžmana preko Interneta, pa možemo reći da u Hrvatskoj i 

svijetu cvjeta e-turizam. Osim klasičnih online turističkih agencija sve veću ulogu u tom području 

igraju i posebni siteovi, sa sve više elemenata Weba 2.0, na kojima putnici i turisti sami razmjenjuju 

svoja osobna iskustva 


Već je dugogodišnja tradicija našeg magazina 

da vam, s dolaskom ljeta, predstavimo sve čari 

planiranja i rezerviranja godišnjeg odmora 

preko Interneta. Naši vjerni čitatelji znaju da 

je naša praksa bila napraviti pregled domaćih 

online turističkih agencija kako bismo vam 

pomogli u izboru agencije kojoj ćete dati svoje 

povjerenje pri rezerviranju ljetovanja. Ove 

ćemo godine to malo promijeniti budući da 

online agencije nisu više jedini element takozvanog 

e-turizma. Osim toga, već su se kroz 

godine iskristalizirale najbolje online turističke 

agencije, kojima većina korisnika poklanja svoje 

povjerenje. 

Sam pojam e-turizma prošio se s online turističkih 

agencija i na “obične” siteove privatnih 

iznajmljivača, koji preko svojih vlastitih web 

stranica predstavljaju svoj objekt i ponudu 

usluga. Također je primjetno da većina hotela 

u Hrvatskoj ima svoje web stranice, na kojima 

možete saznati sve najvažnije informacije o 

njihovoj ponudi, a sve više njih nudi i mogućnost 

online upita za rezervacije ili čak online 

rezerviranje. 

Dobrodošli u 2.0 svijet 

Vrlo bitan dio e-turizma danas je i Web 2.0, koji 

korisnicima daje mogućnost da sami podijele sa 

svijetom svoja iskustva o putovanjima ili poje- 

“Vrlo bitan dio e-turizma 

danas je i Web 2.0, 

koji korisnicima daje 

mogućnost da sami 

podijele sa svijetom svoja 

iskustva o putovanjima ili 

pojedinim destinacijama” 

dinim destinacijama. Odmah ćemo reći da nam 

je žao što Web 2.0 nije ušao u vode e-turizma u 

Hrvatskoj, osim na stranicama online turističkih 

agencija. Voljeli bismo vidjeti i neke specijalizirane 

Web 2.0 stranice za putovanja i turizam na 

hrvatskom jeziku i s temom turizma u Hrvata. 

Takve stranice imale bi velik potencijal u Regiji 

budući da turisti s područje bivše Jugoslavije 

često dolaze u Hrvatsku, a takav site na dva ili 

više jezika mogao bi postati referentno mjesto s 

user-generated sadržajem za domaći turizam. 

Za sada su karakteristike Weba 2.0, i to 

rijetke, prisutne samo na stranicama nekih online 

turističkih agencija. One omogućavaju svojim 

korisnicima da ostave komentare o određenom 

smještaju te ga ocijene. Takve, osobne, impresije 

posjetitelja puno su veći faktor pri odluci drugih 

turista hoće li izabrati taj isti smještaj nego sav 

propagandni materijal na web stranicama. 

Ono što takvim online turističkim agencijama 

nedostaje je mogućnost ostavljanja vlastitih 

fotografija ili praćenja novih komentara i ocjena 

putem RSS feeda, kako bi potencijalnim posjetiteljima 

olakšali praćenje rasprave koja ih zanima. 

Nadamo se da ćemo ipak pozitivne promjene 

vidjeti do sljedeće turističke sezone. 

Turistička Wikipedia 

Korisnički sadržaj ili user generated content, kako 

smo već rekli, igra sve veću ulogu u e-turizmu. 

Sve je više projekata u kojima korisnici, svojom 

aktivnošću, unosom sadržaja i komentarima 

olakšavaju potencijalnim putnicima izbor destinacija 

koje će posjetiti. 

Jedan od vrhunskih online turističkih projekata 

je i WikiTravel na adresi www.wikitravel. 

org. Radi se o, kako samo ime kaže, svojevrsnoj 

turističkoj Wikipediji, a sukladno wiki 

konceptu uređuju je sami korisnici. To znači da 

iz prve ruke možete saznati sve informacije o 

destinacijama koje želite posjetiti. Ipak, budući 

da se radi o stranicama koje uređuju korisnici, 

količina dostupnih informacija varira, pa su neki 

gradovi ili destinacije opisani kratko i sažeto, a 

neki u detalje. Primjetno je da je site WikiTravel 

izuzetno narastao u posljednjih godinu dana, pa 

je informacija sve više. Raduje nas što je među 

novijim sadržajima konačno i Hrvatska bolje 

opisana, što je pohvalno ako se uzme u obzir 

koliko je Hrvatska popularna kao turistička 

destinacija. Međutim treba reći da unatoč vidljivom 

pomaku još uvijek nikako ne možemo biti 

zadovoljni s količinom informacija o Hrvatskoj, 

jer neki od ključnih turističkih gradova ili lokacija 

još uvijek nisu dobili svoj sadržaj. Isto tako, za 

većinu destinacija nedostaje ključnih informacija. 

Na primjer, teško nam je vjerovati da među 

informacijama o smještaju u Splitu imenom ni 

adresom nije naveden niti jedan jeftiniji, a kamoli 

skuplji hotel, te da su od privatnog smještaja 

izdvojena samo dva objekta. Isto vrijedi i za, na 

primjer, restorane. 

WikiTravel, turistička Wikipedia, nudi niz 

zanimljivih informacija, ali voljeli bismo 

vidjeti više materijala o Hrvatskoj

Konkurencija je velika, ali Virtual Tourist ipak osvaja nagradu za najbolje turističke stranice s 

user-generated sadržajem 

TripAdvisor punokrvni je web 2.0 turistički 

site, pun sadržaja koji su kreirali korisnici 

Manjak i višak informacija 

Turisti koje zanima Hrvatska tako će na stranicama 

WikiTravela dobiti dobar pregled onoga 

što Hrvatska nudi - opise gradova, povijesnih 

znamenitosti, što vidjeti u kojem gradu, prijedloge 

za izlet i tako dalje, ali će ostati zakinuti 

za ponekad ključne informacije o smještaju 

i prehrani i cijeni istog. Stoga pozivamo sve 

internaute s viškom vremena da se malo angažiraju 

na WikiTravelu i predstave Hrvatsku u 

najboljem mogućem svjetlu. 

I dok bismo mogli zaključiti da je premalo 

informacija o Hrvatskoj, za neke druge, europske 

ili svjetske, situacija je oprečna, ponuđeno 

je pravo bogatstvo korisnih materijala. S jedne 

strane ovaj će vam site predstaviti povijest i 

važnost određene države, regije ili grada, dok 

će vam s druge strane ponuditi hrpu informacija 

o mjestima koje treba vidjeti, onome što treba 

raditi, predložit će vam gdje jesti i gdje izaći te 

još mnogo toga. 

Uz sve informacije naći ćete i linkove na 

restorane, hotele i prenoćišta, a sva mjesta 

popraćena su i kratkim komentarima, tako da 

odmah znate što vas očekuje. Osim standardnih 

informacija što vidjeti, gdje jesti i spavati, naći 

ćete još puno korisnih detalja poput, na primjer, 

mjesta na kojima je dostupan wireless hotspot, 

adresa internetskih cafea, ali i informacije kojeg 

mobilnog operatera izabrati, gdje kupiti SIM 

kartice, koji prepaid operater zahtijeva registraciju 

i tako dalje. 

“Još jedna stranica 

koju treba imati na 

vrhu bookmarka kod 

planiranja putovanja je 

VirtualTourist” 

Putni savjetnik 

Jedan od siteova koji definitivno moraju biti 

dio svakog vašeg planiranja putovanja je Trip 

Advisor (www.tripadvisor.com). Kako samo 

ime kaže, radi se o online putnom savjetniku čije 

je najveće bogatstvo korisnički generiran sadržaj 

kroz ocjenjivanje i komentiranje svega što se u 

svijetu turizma ocijeniti i komentirati da. 

Trip Advisor je pravi Web 2.0 turistički site 

koji svojim posjetiteljima nudi mogućnost 

pregledavanja fotografija, ali i uploada vlastitih 

fotografija i videozapisa. Galerija fotografija i 

videozapisa izuzetno je bogata, a mi bismo osobno 

voljeli vidjeti puno više takvog materijala o 

Hrvatskoj. Naime, svega je nekoliko fotografija i 

zapisa iz Hrvatske, što je svakako šteta. 

Sama navigacija siteom Trip Advisor na prvi 

pogled izgleda komplicirana, ali u praksi to nije. 

Svaka je zemlja detaljno opisana, od gradova, 

preko znamenitosti gradova, što vidjeti i raditi, 

lokacije za šoping, zatim pregled restorana i 


smještaja i tako dalje. Za većinu objekata, prije 

svega opisanih za veće gradove, naći ćete i komentare 

korisnika i linkove na web stranice. 

Sviđa nam se i dio Trip Advisor Recommends, 

koji vam nudi mogućnost unošenja destinacije i 

vremena posjeta pa vam Trip Advisor preporuči 

hotele u kojima možete odsjesti. 

Osim kroz pisanje tekstova i komentara, 

interakcija korisnika moguća je i na forumu. 

Njegova prednost je što ne morate previše 

tražiti informacije na stranicama, nego, što se 

ono kaže, u glavu postaviti pitanje o stvarima 

koje vas zanimaju i ostali korisnici će vam rado 

odgovoriti. Dosta takvih upita našli smo i na 

temu Hrvatske. 

Korisnička iskustva 

Još jedna stranica koju treba imati na vrhu bookmarka 

kod planiranja putovanja je VirtualTourist 

(www.virtualtourist.com). I ovdje se radi o 

stranicama za putnike namjernike koje uređuju 

drugi putnici, ali i stanovnici koji žive u opisanim 

gradovima, te koje nude puno Web 2.0 iskustvo. 

Na stranicama možete pročitati detaljna iskustva 

korisnika i komentare na svaki posjećeni grad i 

znamenitosti u njemu. Osim toga, možete uživati 

u galerijama slika, saznati puno insajderskih 

informacija i korisnih savjeta, a svaki od njih 

je moguće i ocijeniti. Tako svaki korisnik, već 

prema ocjeni određenog opisa mjesta ili savjeta, 

može znati koliko je bio koristan drugima. Kategorije 

poput mjesta koje treba vidjeti, mjesta 

gdje jesti i gdje se smjestiti podrazumijevaju 

se. Naravno, uz komentare i ocjene korisnika, 

odnosno osoba koje su bile tamo. 

VirtualTourist čak nam se čini i boljim siteom 

od TripAdvisora - puno je pregledniji i jednostavniji 

za navigaciju. Sadržaj je složen preglednije, 

a i kategorizacija je dobro postavljena. 

Kad izaberete grad ili zemlju koja vas zanima, 

možete pregledati hotele, popis prijedloga što 

raditi i vidjeti, koje restorane obići, gdje izlaziti 

danju i noću i gdje se kulturno uzdizati, a gdje 

trošiti novac. Možete saznati podatke o javnom 

prijevozu, lokalnim običajima, zamkama za turiste, 

opasnostima koje vrebaju i tako dalje. Svaka 

od tih kategorija dalje se razvija po topicima, a 

za svaki topic naći ćete više korisničkih unosa te 

fotografije. 

Ono što nam se posebno sviđa kod VirtualTourista 

je činjenica da su informacije o Hrvatskoj 

bogate i opširne, i to za sve važnije gradove, a 

posebno one uz more. Naći ćete dosta teksta, 

Najpopularnije online turističke agencije 

U ovom smo tekstu namjerno preskočili recenzije siteova najpopularnijih domaćih online 

turističkih agencija jer ih opisujemo svake godine. Ipak, za naše nove čitatelje, nabrojit 

ćemo najpopularnije. Prvi je Adriatica.net, www.adriatica.net, site s jako puno sadržaja 

uz jednostavnu navigaciju i količinu informacija koja je dovoljna svakome. I agencija 

Adriatic.hr (www.adriatic.hr) ulazi u skupinu onih čija ponuda zaslužuje vašu pozornost. 

Jednostavno i pregledno dizajniran, uz ponudu na čak 14 stranih jezika, ovaj site privlači 

sve više klijenata iz cijele Europe. Ne smijemo preskočiti niti poznati Generalturist, www. 

generalturist.hr. Site nudi mogućnost detaljnog online pretraživanja, sa svim podacima o 

zanimljivim objektima, uključujući i fotografije. I e-Toursova (www.e-tours.hr) glavna 

ciljna grupa su korisnici Interneta, a ponudu koja im je na raspolaganju više je nego impresivna. 

Kako drukčije nazvati ponudu od više od 180 tisuća hotela u cijelom svijetu uz online 

provjeru raspoloživosti kapaciteta i s mogućnošću online rezervacije? 

111

112 


Germanwings, prvi low cost carrier u 

Hrvatskoj, nudi povoljne letove u Njemačku 

“Ono što nam se posebno 

sviđa kod VirtualTourista 

je činjenica da su 

informacije o Hrvatskoj 

bogate i opširne” 

dosta fotografija i praktičnih savjeta, a sve to 

skupa možete ocijeniti. I VirtualTourist nudi 

kvalitetan forum te posebnu opciju Trip Planner, 

koja nam se izuzetno svidjela. Naime, ova 

opcija omogućava vam da online napravite plan 

putovanja i onda ga isprintate. Izuzetno korisna 

opcija. 

Jeftinije putovanje 

Jedan od siteova koje također uređuju korisnici 

i koji će biti koristan samo manjem broju takozvanih 

budget putnika je Sleeping in Airports na 

adresi www.sleepinginairports.net. Iz samog 

imena shvatit ćete o čemu se radi - o savjetima 

i iskustvima putnika koji su, zbog nes(p)retnih 

termina svojih letova ili uštede novca, bili 

prisiljeni prenoćiti na aerodromima. Pri tome ne 

mislimo na hotele koje svi veći aerodromi imaju, 

već na klupe, stolice i sva ostala mjesta na kojima 

se na aerodromu može ubiti koji sat. Iako je vrlo 

skromnog i potpuno neatraktivnog dizajna, ovaj 

site ipak vrijedi posjetiti za svaki slučaj jer nikad 

ne znate kad će avion kasniti ili kad će neka 

budala pokušati zavesti stjuardesu izjavom da je 

terorist i da ima bombu. 

Jedan od sve popularnijih načina budget 

putovanja su i first i last minute aranžmani. Na 

domaćem Webu naći ćete dva sitea koji nude 

takve aranžmane - www.firstminute.com.hr 

i www.lastminute.com.hr, na kojima imate 

mogućnost saznati za sve brojne aranžmane 

s popustom za rana plaćanja unaprijed (first 

minute) ili za polaske “u zadnji čas” (last minute). 

Treba napomenuti da većina turističkih agencija 

također nudi svoje first (rjeđe) i last (češće) 

minute aranžmane. 

Vlakom i zrakom 

Za sve budget putnike idealan način da jeftino 

putuju je i korištenje InterRail karte, koju u Hrvatskoj 

možete dobiti kod Hrvatskih željeznica. 

Više informacija možete naći na www.hznet. 

hr. InterRail karta, u kombinaciji sa studentskim 

karticama za popust, omogućuje da za malo 

novca puno toga vidite. Više informacija možete 

pronaći na www.interrailnet.com. 

Takozvani last minute aranžmani često su 

dosta jeftiniji od “normalnih” putovanja 

Jeftino možete putovati i zrakom jer je u 

Hrvatskoj sve više low cost aviokompanija. 

Osim njih, sve su prihvatljivije i cijene klasičnih 

aviokompanija, a njihovu ponudu možete 

pogledati na servisu Aviokarte.com.hr iz kojeg 

stoji turistička agencija E-Tours. Pretraživanje i 

rezerviranje karata jednostavni su, a karte možete 

odmah i platiti. 

Što se tiče low cost kompanija, rekli smo da je 

njihov broj sve veći, a velika ponuda trebala bi 

značiti i nižu cijenu. I zaista, kompanije reklamiraju 

letove “od 19 eura” ili slično, ali je ta brojka 

često daleko od prave cijene. Generalno je pravilo 

low cost kompanija da je cijena niža što je 

karta ranije kupljena, pa karta kupljena mjesec 

dana prije leta može koštati 19 eura, ali tjedan 

dana prije i dvostruko više. Niti ta cijena nije 

konačna cijena karte, jer još treba platiti takse, 

što cijene često čak i udvostruči. Ipak, 30 ili 45 

eura za let do Londona, koliko će koštati Wizz 

Airova karta s taksama, još je uvijek pristojna 

cijena. Pripazite i na koji aerodrom kompanija 

slijeće. Veliki je broj low cost prijevoznika 

koji neće sletjeti na glavni aerodrom u nekoj 

metropoli, već na manji i udaljeniji, pa imajte 

na umu da ćete odatle platiti veću količinu 

novca za taksi ili javni prijevoz do grada. Isto 

tako, većina niskotarifnih kompanija leti samo 

u ljetnoj sezoni. U svakom slučaju, dobro izračunajte 

kolika će vam biti ukupna cijena karte i 

ostali troškovi ako letite s low cost kompanijom 

i usporedite to s cijenom karte neke “normalne” 

tvrtke, prije svega naše Croatije Airlines 

(www.croatiaairlines.hr) ili pak Czech Airlinesa 

(CSA) te Austrian Airlinesa. Inače, većina 

“pravih” aviokompanija nudi ograničen broj 

vrlo povoljnih karata, pa provjerite i to. 

Tko gdje leti 

Broj low cost kompanija u Hrvatskoj raste, 

pogotovo tijekom ljeta. Još uvijek je najpoznatiji 

Germanwings, www.germanwings.com, koji 

nudi letove iz Splita, Zadra, Splita i Dubrovnika 

za Njemačku, uz cijene koje se ponekad kreću 

od 19 eura pa na više. Druga popularna kompanija 

na našem tržištu je kompanija Wizz Air 

(www.wizzair.com), koja leti iz Splita i Zagreba 

za Budimpeštu i London, aerodrom Luton. U 

Hrvatsku i iz nje leti i popularni EasyJet (www. 

easyjet.com), low cost kompanija koja ima linije 

iz Rijeke i Splita za Englesku, dok sinonim za low 

cost kompanije RyanAir (www.ryanair.com) 

povezuje Pulu i Zadar s Dublinom i Londonom. 

Švedski SAS Snowflake, www.flysnowflake. 

com, nudi povoljne letove od Splita do švedske 

prijestolnice Stockholma, dok vas Norvegian, 

www.norwegian.no, vodi u Norvešku.

Broadband u Hrvata 

Prvi pravi korak naprijed 


O važnosti i potencijalima širokopojasnog 

Interneta na ovim smo stranicama tupili desetke 

puta. Jasno i zašto, s obzirom na to da je u svim 

europskim zemljama širokopojasni Internet 

ključan element za napredovanje pojedinaca i 

države. Što se pojedinca tiče, širokopojasni Internet 

nudi niz mogućnosti komunikacije, pristupa i 

korištenja naprednih usluga, mogućnosti lakšeg 

pristupa i korištenja usluga državne uprave, 

učenja na daljinu i tako dalje. Što se države tiče, 

broadband nudi mogućnosti brže komunikacije 

tijela državne uprave, kao i mnoštvo pogodnosti 

za razvoj gospodarstva. Stoga je izuzetno važno 

da i rezidencijalni i poslovni korisnici imaju 

dostupan, kvalitetan, brz i jeftin širokopojasni 

pristup Internetu. U segmentu poslovnih 

korisnika i opremanja državnih institucija situacija 

je zadovoljavajuća jer su kroz tržišnu utakmicu 

te javne natječaje i alternativni operateri imali 

prilike dobiti svoje mjesto na tom tržištu. 

Daleko od idealnog 

Međutim na rezidencijalnom je tržištu pak situacija 

bila drukčija. Najveći dio tržišta još uvijek drži 

T-Com, dok je udio alternativnih operatera velika 

nepoznanica. Pri tome mislimo na udio korisnika 

koji su direktno ili preko raspetljane lokalne 

petlje spojeni na infrastrukturu alternativnog 

operatera, kome plaćaju i jedan jedini račun. 

A upravo je taj podatak, dakle koliko korisnika 

širokopojasnom Internetu pristupa preko 

infrastrukture alternativnih operatera, ono što 

nedostaje da bismo mogli dati kvalitetnu ocjenu 

liberalizacije tržišta broadbanda u Hrvatskoj. 

Jedini podaci koje imamo su zastarjeli, iz 

druge polovice prošle godine. Tada je analitička 

kuća Cullen International provela istraživanje 

“Broadband in the region”, u kojem stoji da je 

tada u Hrvatskoj bilo 166.143 korisnika ADSL-a, 

od kojih je T-Com imao 154.525 korisnika, dok su 

alternativni operateri imali 11.618 korisnika. Međutim, 

od tog broja 11.516 korisnika alternativnih 

operatera koristilo je reselling uslugu T-Coma, 

što znači da su samo 102 korisnika bila spojena 

na širokopojasnu mrežu preko infrastrukture 

alternativnih operatera! Živo nas zanima koliko 

su se ti podaci promijenili u godini dana. 

Flat rate je zakon! 

Osim podatka koliko je korisnika na infrastrukturi 

alternativnih operatera, da bismo mogli ocijeniti 

širokopojasno stanje u Hrvatskoj, treba pogledati 

i koliki je broj korisnika flat rate Interneta. Naime, 

upravo je flat rate pristup onaj koji omogućava 

korisnicima da u potpunosti uživaju u svim prednostima 

širokopojasnog Interneta. Razgovori 

preko Skypea, igranje online igara, Joost, YouTube 

i razni drugi servisi brzo gutaju promet, tako 

da su osobe koje imaju paket od 1 GB prometa, 

kao i korisnici koji imaju paket od 5 GB prometa, 


U posljednja dva mjeseca konačno smo svjedoci prvog pravog koraka naprijed na domaćem tržištu 

širokopojasnog Interneta. T-Com i Optima snizili su cijene, DCM i Adriatic kabel udružuju se 

u trećeg najvećeg operatera, Metronet je izašao na rezidencijalno tržište, dok je Amis ponudio 

najbrži Internet u Hrvatskoj 

u prilično lošoj situaciji, jer jednostavno ne mogu 

opušteno uživati u svemu što Internet nudi. 

Glavni razlog malog broja flat rate korisnika do 

sada bile su previsoke cijene tog paketa. One su, 

u kombinaciji s mjesečnom naknadom za najnižu 

brzinu, bile nekoliko puta više nego cijene u 

Europi, koja, što je također važno napomenuti, 

ima puno veći standard od nas. 

Međutim, stvari bi konačno mogle krenuti 

na bolje. Naime, u posljednja dva mjeseca niz je 

događaja konačno pozitivno obilježio rezidencijalno 

tržište širokopojasnog Interneta. Prije svega 

izdvajamo ono što je korisnicima najvažnije - pad 

cijena flat rate pristupa kod dvaju, na rezidencijalnom 

tržištu, najvećih operatera. 

Dobre vijesti 

Tako je T-Com postojećim i novim korisnicima 

MAXadsl-a ponudio povoljniji flat rate u kojem 

je mjesečna naknada snižena s dosadašnjih 199 

kuna na 140 kuna. Radi se o 30-postotnom pojeftinjenju, 

što je za hrvatske pojmove kvalitetan 

pomak naprijed. Naravno, opet možemo reći 

da, uz nove cijene i naknadu za najmanju brzinu, 

cijena ove ponude širokopojasnog Interneta još 

uvijek nije konkurentna ponudama većine europskih 

operatera, ali je ipak velik korak naprijed. 

I Optima Telekom, najveći alternativni 

broadband provider, također je spustila cijene 

širokopojasnog pristupa Internetu. Razlog pojeftinjenja 

leži upravo u famoznom raspetljavanju 

Ilustracija: Tin Kadoić 

113

114 


Koji paket širokopojasnog 

Interneta imate? 

MAXadsl 

- osnovni (1 GB) 

MAXadsl - 5 GB 

Flat rate MAXadsl 

Paket alternativnog 

operatera 

Nemam broadband 

13.58% 

13.69% 

12.27% 

12.57% 

12.35% 

11.70% 

30.63% 

31.24% 

31.17% 

30.80% 

VRIJEME A* VRIJEME B** 

* prije pojeftinjenja; ** nakon pojeftinjenja 

lokalne petlje, čime ovaj operater može doći 

do puno većeg broja korisnika. Tako je Optima 

sada svim korisnicima koji su surfali osnovnom 

brzinom od 512 kb/s istu udvostručila na 1024 

kb/s. Mjesečna naknada za pakete OptiDSL-a 

od 2, 3 i 4 GB u prosjeku je pojeftinila 50 posto. I 

osnovni paket od 2 GB doživio je pojeftinjenje za 

25 posto - s 20 na 15 kuna. Oni korisnici koji žele 

imati neograničen internetski promet kroz cijeli 

mjesec dočekali su 300-postotno smanjenje flat 

rate pristupa koji sada košta samo 50 kuna! 

Novi igrači i ponude 

Osim novosti koje su ponudili najveći broadband 

operateri, tržište je bogatije i za neke nove igrače. 

Prije svih to je B.net, kabelski operater nastao 

spajanjem DCM-a i Adriatic kabela, nakon što 

ih je kupila austrijska tvrtka Bewag. Kabelski 

operateri u Europi su nositelji liberalizacije tržišta 

i na nekim tržištima drže više od četvrtine korisnika. 

U Hrvatskoj još uvijek nisu zaživjeli punom 

snagom, ali nakon ovog okupljivanja dobili smo 

trećeg po veličini operatera koji će zasigurno 

igrati važnu ulogu na tržištu. 

Tvrtka Metronet, do sada poznata kao business 

broadband provider, od kraja travnja svoje usluge 

nudi i rezidencijalnom tržištu. Nova ponuda 

Što kažu 

alternativni operateri 

B.net, Metronet i Amis su operateri 

koji su svojim ponudama u posljednja 

dva mjeseca dodatno zakuhali stvari 

na tržištu širokopojasnog Interneta u 

Hrvatskoj. Upravo zato porazgovarali 

smo s njima kako bismo iz prve ruke 

saznali što sve novog donose ili će 

donijeti rezidencijalnim korisnicima u 

sljedećem razdoblju. Intervjue s ključnim 

ljudima ovih operatera pročitajte 

na stranicama koje slijede. 

Brži i jeftiniji broadband otvara priliku za 

korištenje niza interaktivnih usluga 

“Tvrtka Metronet, do 

sada poznata kao business 

broadband provider, od 

kraja travnja svoje usluge 

nudi i rezidencijalnom 

tržištu” 

rezultat je planiranog poslovnog širenja tvrtke 

na sve korisnike domaćeg tržišta, a novi paketi 

nazvani su Metro2Fast i Metro4Office. 

Metro2Fast je paket glasovnih i brzih internetskih 

usluga za rezidencijalno tržište u kojem se 

građanima za 99 kuna mjesečno (u promotivnoj 

ponudi za 1 kn mjesečne naknade do kraja 2007. 

godine) nudi pristup Internetu brzinom 2 Mb/s / 

384 kb/s i telefonska linija. Posebnost paketa jest 

i opcija Flat Voice, koja za 70 kuna mjesečno nudi 

neograničene razgovore prema svim nepokretnim 

mrežama u Hrvatskoj. Građani mogu iskoristiti 

i opciju Flat Internet te za 100 kuna mjesečno 

bez ograničenja surfati web prostorom. Paket 

Metro4Office namijenjen je pak malim i srednjim 

tvrtkama. 

I Amis telekom ugodno je iznenadio svoje 

korisnike - novi paketi usluge amis 2u1 po sniženim 

cijenama korisnicima omogućavaju brzine 

do 24 Mb/s i besplatno telefoniranje do kraja 

ove godine! Korisnici mogu birati pakete od 1, 2, 

4, 6 i 8 Mb/s te najbrži Internet u Hrvatskoj za 

rezidencijalne korisnike - do 24 Mb/s. Ono što 

kod Amisa jako hvalimo je činjenica da svi paketi 

uključuju neograničen promet ili flat rate! 

Kako surfaju hrvatski 

internauti? 

A koliko su ova pojeftinjenja, kako kod T-Coma 

tako i ostalih alternativnih operatera, važna 

pokazuju i rezultati naše ankete koju smo 

Broadband televiziju Joost nemojte ni 

pokušavati gledati bez flat rate pristupa 

postavili na našim stranicama www.pcchip.hr 

kako bismo pokušali sami utvrditi kakve pakete 

širokopojasnog pristupa imaju korisnici Interneta 

u Hrvatskoj.Također, napravili smo distinkciju 

između rezultata ankete prije i nakon pojeftinjenja 

flat rate paketa. 

U anketi je, prije velikih pojeftinjenja, sudjelovalo 

1296 posjetitelja, a nakon pojeftinjenja još 

dodatnih 311 ispitanika. Uočljiva je činjenica da 

je nakon pojeftinjenja opao broj korisnika koji 

nemaju broadband, ali i onih na paketima od 5 

GB. Porastao je broj korisnika flat ratea, broj korisnika 

alternativnih operatera, ali i broj korisnika 

najmanjeg paketa od 1 GB. 

Tako je broj korisnika koji nemaju broadband 

u vremenu A, prije pojeftinjenja najvećih operatera, 

iznosio 12,35 posto, da bi u vremenu B, 

dakle nakon pojeftinjenja, dodatno pao na 11,70 

posto. 

Podatak koji nas nikako ne raduje je da je 

samo 12,27 posto korisnika bilo na širokopojasnom 

pristupu preko alternativnih operatera u 

vremenu A, da bi u promatranom razdoblju B 

taj broj narastao na 12,57 posto. Izgleda kao mali 

pomak, ali radi se o 43 ispitanika koji su izabrali 

alternativne operatere nakon pojeftinjenja, što 

znači da je 14 posto od svih ispitanika koji su 

odgovarali na anketu nakon pojeftinjenja izabralo 

upravo alternativne operatere. Ono što bi bilo 

zanimljivo saznati, a zbog objektivnih ograničenja 

ankete nismo mogli pitati, podaci su o tome 

koliko je korisnika alternativnih operatera na flat 

rate paketu i koliko se njih spaja preko reseller 

paketa alternativnih operatera, a koliko preko 

raspetljane lokalne petlje. 

Premalo korisnika flat ratea 

Što se tiče broja korisnika flat ratea, još jedno 

neugodno iznenađenje. Prema našoj anketi 

njih je u vremenu A bilo samo 13,58 posto ili u 

ovom slučaju 176 ispitanika, da bi u vremenu B 

rezultat bio 13,69 posto ili 220 ispitanika. Radi 

se o 44 ispitanika ili ponovo 14 posto onih koji 

su na anketu odgovarali nakon pojeftinjenja 

najvećih operatera, pa je jasno i iz ovih podataka 

da su ta pojeftinjenja ipak počela davati 

rezultate. Ipak, treba naglasiti da je, unatoč 

svemu, brojka od 13,69 posto korisnika flat 

ratea još uvijek katastrofalno niska! Rezultat je 

još više poražavajuć ako se uzme u obzir da su 

ispitanici, posjetitelji našeg weba, pretežno korisnici 

računalnih tehnologija i osobe za koje se 

pretpostavlja da poznaju sve prednosti širokopojasnog 

Interneta, dakle upravo su oni glavna 

ciljana populacija rezidencijalnih korisnika za 

operatere. Čak i kad bismo brojci korisnika flat 

rate prometa kod T-Coma dodali 75 posto korisnika 

paketa alternativnih operatera (premda 

sumnjamo da 75 posto korisnika alternativaca 

koristi flat rate), dobili bismo podatak da 23 

posto korisnika broadbanda u Hrvatskoj surfa 

preko flat ratea, što je još uvijek katastrofalno! 

Ako pretpostavimo da je u Hrvatskoj 300 

tisuća rezidencijalnih broadband priključaka i 

projiciramo ove podatke, nemamo niti 70 tisuća 

flat rate korisnika. To je pak jadnih i mizernih 

pet posto od ukupnog broja korisnika Interneta 

u Hrvatskoj, što je svakako podatak oko koga se 

svi moramo zamisliti. 

Premda smo svjedoci prvog pravog i velikog 

koraka naprijed, put do dostizanja europskih 

zemalja dug je i trnovit. Ipak, i najduži put 

započinje prvim korakom.

Broadband u Hrvata > Adrian Ježina, DCM/B.net 

B.net - novi broadband provider 

Kupnjom i spajanjem DCM-a i Adriatic kabela u Hrvatskoj nastaje novi operater, B.net, treći po 

veličini. Kako se radi o kabelskom operateru, koji je prava alternativa T-HT-u, saznajemo što će 

donijeti korisnicima 

razgovarao > Dražen Jurman 

snimio > Ognjen Maravić 

Adrian Ježina, predsjednik uprave DCM-a, nije 

tipičan hrvatski CEO. Premda rođen u Americi, 

školovao se u Splitu, gdje je završio elektrotehničku 

školu i fakultet, a trenutno magistrira na 

Ekonomskom fakultetu. Osim ICT tržišta, život 

mu je obilježio i sport, vaterpolo, jer je kao igrač 

splitskog Jadrana bio seniorski prvak bivše države 

te dva puta prvak Europe. 

Danas je CEO DCM-a, kabelskog operatera 

kojeg je nedavno, zajedno s Adriatic kabelom, 

kupio austrijski Bewag. Te će tvrtke činiti novog 

operatera B.net, trećeg po veličini broadband 

operatera u Hrvatskoj. Kako je B.net kabelski 

operater i kao takav predstavlja pravu alternativu 

T-HT-u, očekivanja korisnika su velika, a B.net ih 

je spremam ispuniti. 

Kako teku pripreme za spajanje u B.net i što 

korisnici mogu očekivati od novog operatera? 

Ježina Pripreme idu dobro, negdje u rujnu 

trebalo bi biti završeno spajanje DCM-a i Adriatic 

kabela u B.net, a za to vrijeme širimo paket 

usluga. Uveli smo uslugu fiksne telefonije - za 

sada u Zagrebu, ali uskoro se širimo i u ostale 

gradove - zatim smo obogatili ponudu Osnovnog 

i Standardnog paketa televizijskih programa s čak 

devet noviteta, a i u procesu smo biranja vendora 

za skoro uvođenje digitalnih usluga putem 

postojeće infrastrukture, kako bismo korisnicima 

mogli ponuditi i interaktivnu digitalnu kabelsku 

televiziju. 

Kakva je razlika između digitalne i analogne 

kabelske televizije? Što će donijeti korisnicima? 

Ježina Kabelska televizija može se emitirati 

analogno i digitalno. Digitalna ima svoje 

prednosti, prije svega što nudi kvalitetniju sliku 

i interaktivne usluge. Međutim, digitalna kabelska 

televizija ima i neke mane, prije svega jer 

zahtijeva dodatne uređaje kao što je, primjerice, 

novi prijemnik kod korisnika, tzv. STB. To je za 

neke naše korisnike, pogotovo starije, prevelika 

promjena koju oni možda i ne žele. Prema 

tome, nudit ćemo i analognu i digitalnu kabelsku 

televiziju s obzirom na specifične potrebe naših 

korisnika. 

Kad smo kod kabelske televizije, vaša tehnologija 

omogućava i da nudite specifične programe 

prema regijama? 

Ježina Da. Od otprilike 58 programa imamo 

preko 40 koji su identični za sve korisnike. Međutim, 

onih 10-ak ili 15 specifični su programi za 

pojedinu regiju. Naime, naši korisnici iz Zagreba 

i, recimo, Splita nemaju isti ukus. U Splitu korisnici 

više vole pratiti talijanske kanale, u Zagrebu 

Adrian Ježina, DCM/B.net 

“Cilj nam je uvesti nove 

usluge u svim regijama, tj. 

postati istinski MSO, multi 

service operater” 

više naginju njemačkom govornom području, a u 

Osijeku mađarskom. Tehnologija koju koristimo 

omogućava nam da ponudimo programe prema 

regionalnim preferencijama stanovništva, ali i 

da lokalne televizije s tih područja emitiraju svoj 

program u našoj mreži, pa korisnici mogu pratiti 

svoje lokalne programe. U Splitu, primjerice, postoje 

četiri lokalna programa, a u Zadru dva koje 

naši korisnici mogu gledati, a to im ne omogućuje 

niti jedan drugi operater. 

Kakve su to interaktivne usluge preko kabelske 

televizije? 

Ježina Interaktivne usluge, kako samo ime kaže, 

dvosmjerne su usluge. Dakle, korisnik šalje određeni 

zahtjev, recimo narudžbu filma ili zahtjev 

za klađenjem ili za neku kupnju, i na temelju tog 

zahtjeva dobiva neku povratnu reakciju - ili film 

koji je naručio ili kladioničarski listić ili potvrdu o 

nekakvoj kupnji. 

Vaša tvrtka nudi tri usluge - televiziju, Internet 

i telefoniju. Hoćete li ih spojiti u famozni triple 

play? 


Da, hoćemo. Već sada naši korisnici imaju 

mogućnost bundlea ili spajanja više usluga, 

recimo televizije i Interneta, što korisnicima 

donosi neke pogodnosti. Kako budemo širili 

ponudu usluga, širit ćemo i ponudu paketa 

dual i triple playa. Međutim, triple play kao 

uslugu trebat će i dodatno reklamirati jer, kako 

pokazuju istraživanja, većina korisnika još niti 

ne zna što je triple play. 

Kakvi su vam planovi za budućnosti? 

Ježina Prije svega, rekonstruirat ćemo stare 

mreže kako bismo svim korisnicima bili u 

prilici ponuditi najsuvremenije usluge, a 

istovremeno nadograđujemo i širimo vlastitu 

infrastrukturu kako bismo povećali dostupnost 

svojih usluga u svim dijelovima Hrvatske. Cilj 

nam je uvesti nove usluge u svim regijama, tj. 

postati istinski MSO, multi service operater. 

Primarni cilj nam je svim postojećim i budućim 

korisnicima ponuditi cjelovit paket telekomunikacijskih 

usluga - Internet, glas i TV program 

kroz jednu žicu. Uz to, posebno ćemo se 

fokusirati na daljnji razvoj širokopojasnih 

veza u Hrvatskoj, ali i na daljnju lokalizaciju 

televizijskih programa, kao što su to već Halmark, 

Fox Crime, TV 1000, Viasat Explorer, 

Viasat History, National Geographic. Vašim 

čitateljima sigurno će najvažnija biti informacija 

da ćemo na širokopojasnom tržištu i dalje 

ostati ne samo konkurentni, nego i najbrži i 

najjeftiniji. Bili smo prvi operater koji je uveo 

flat rate ponudu i takva ponuda će ostati i 

dalje, vjerojatno uz daljnji pad cijena. 

115

116 


Broadband u Hrvata > Igor Paurević, Metronet 

Napredne usluge i za građane 

Nakon odličnog pozicioniranja među poslovnim korisnicima tvrtka Metronet svoju naprednu 

mrežu i usluge ponudila je i rezidencijalnim korisnicima. Planove Metroneta na rezidencijalnom 

tržištu otkrio nam je predsjednik njegove uprave Igor Paurević 


Tvrtka Metronet pruža usluge elektroničkih 

komunikacija bazirane na najmodernijoj 

širokopojasnoj platformi i na vlastitoj optičkoj 

infrastrukturi. Tvrtka je s radom počela 2005. 

godine kao business broadband operater za velike 

poslovne korisnike. Danas je na Metronetovoj 

mreži više od tisuću poslovnih korisnika, 

što je odličan rezultat. 

Metronet od svibnja ove godine iste usluge 

nudi i malim i srednjim tvrtkama, ali i građanima 

Hrvatske. Ulazak ove tvrtke u rezidencijalno 

tržište korisnici su dugo čekali, pa smo o 

tome porazgovarali s predsjednikom Uprave 

Igorom Paurevićem, jednim od najmlađih 

direktora u Hrvatskoj, koji je na tu poziciju 

došao sa samo 28 godina, i to s pozicije člana 

Uprave Metroneta za strategiju i razvoj. 

Kakvu ulogu ima širokopojasni Internet za 

rezidencijalne korisnike u portfelju tvrtke 

koja je krenula kao business broadband 

provider? 

Paurević Značajnu ulogu, svakako. Jedan od 

nama dražih slogana jest “Metronet - broadband 

kakav ste čekali”. I sami znate da je 

Metronet u Hrvatsku uveo pojam business 

broadbanda, to je pravac koji smo si sami 

ucrtali i s kojega ne odstupamo. Tehnološki 

smo vrlo moćni, radimo na najnaprednijim 

Ciscovim rješenjima i vlastitoj infrastrukturi 

te smo odlučili jednaku kvalitetu usluge kakva 

je, usudio bih se reći, dosad bila privilegija 

jedino velikih poslovnih korisnika ponuditi i 

privatnim korisnicima. Veseli nas svaki novi 

pojedinačni sklopljeni ugovor i veseli nas taj 

zajednički put do napredne Hrvatske u kojoj 

širokopojasni Internet neće biti bauk, nego 

svima dostupna usluga. 

O čemu ovisi dostupnost Metronetovih 

usluga za korisnike i kakvi su planovi širenja 

mreža? 

Paurević Dostupnost Metronetovih usluga 

najviše će ovisiti o procesu liberalizacije telekomunikacijskog 

tržišta. Često to napominjem 

i opet je važno napomenuti da liberalizacija 

tržišta uistinu polagano postaje liberalizacija, a 

regulatorna su tijela uspjela napraviti značajne 

pomake, posebno u zadnjih šest mjeseci do 

godinu dana. 

Metronetove broadband usluge trenutno 

su dostupne u 20 gradova gdje imamo 40 

kolokacija, a već za nekoliko mjeseci bit ćemo 

prisutni u više od 50 gradova s više od 100 

kolokacija. Smatramo da je to dovoljno dobar 

uvod za 2008. godinu koja će, vjerujem, biti 

obilježena sve većom prisutnošću Metroneta 

na nacionalnoj razini. 

Igor Paurević, Metronet 

“Veseli nas taj zajednički 

put do napredne Hrvatske u 

kojoj širokopojasni Internet 

neće biti bauk, nego svima 

dostupna usluga ” 

Što očekujete na rezidencijalnom tržištu i kakav 

je odaziv korisnika? 

Paurević Prije svega, uspjeh. I siguran sam 

u njega. Očekujem i ravnopravnu borbu i 

istinsku konkurentnost - gospodarstvo će tako 

ubrati plodove konkurentnog i uspješnog 

tržišta, a građani će plodove konkurentnosti 

osjetiti kroz pad cijena i bogatiju ponudu. 

Odaziv korisnika je dobar, naši djelatnici u 

kontaktnom centru imaju puno posla - od 

približavanja same usluge korisnicima pa sve 

do konkretnih predbilježbi za umrežavanje. 

Puno upita stiže oko opcija Flat Voice i Flat 

Internet, koje su građanima najprivlačnije jer 

uz povoljnu nadoplatu mogu zvati i surfati 

koliko god žele. 

Koji je sljedeći korak u širenju vašeg poslovanja 

- širenje ponude usluga ili teritorija 

na kojem je usluga dostupna? 

Paurević Odgovor je potvrdan na oba vaša 

pitanja, s obzirom na to da i sadržaj ponude 

dobrim dijelom ovisi upravo o pokrivenosti i 

kapacitetima infrastrukture. Naš je cilj svakom 

građaninu i svakom poduzetniku pružiti priliku 

da uživa u najkvalitetnijoj komunikaciji, i građanima 

koji žive na dalmatinskim otocima, u 

ličkim ili slavonskim selima i onima iz središta 

Zagreba. Pozdravljam zato inicijativu Državnoga 

ureda za e-Hrvatsku koji je pokrenuo 

projekt e-Otoci i najavio poticanje operatera 

da umrežavaju korisnike na teško dostupnim 

područjima te područjima od državne skrbi. 

Hrvatska smo tvrtka s hrvatskim kapitalom i 

sva nastojanja ulažemo upravo u to da broadband 

u Hrvatskoj učinimo dostupnim. 

Kakvi su vam planovi za budućnost? 

Paurević U fokusu nam je nastavak započetih 

projekata, iz kojih izdvajam naše inteligentne 

gradove. Umrežavamo gradske uprave, 

akademske zajednice, ugostiteljske objekte, 

kućanstva itd. stvarajući prave napredne 

mikrosredine u kojima čak i mnogim ljudima 

omražena administracija postaje user-friendly 

alat. Prvi takav projekt koji smo uspješno implementirali 

jest grad Varaždin, a želja nam je 

tako nastaviti i u ostalim gradovima. Metronet 

je nedavno ušao u prvu akviziciju, preuzeli 

smo dubrovačkog operatera Chaos net. 

Na temelju postojeće infrastrukture i naših 

dodatnih ulaganja u Dubrovniku već nudimo 

usluge kabelske televizije, a velika nam je želja 

u našem najjužnijem gradu realizirati projekt 

inteligentnoga grada.

Broadband u Hrvata > Izet Ždralović, Amis telekom 

Broadband do 24 Mb/s! 

Alternativni operater Amis telekom proteklog je mjeseca dobrim vijestima iznenadio svoje sadašnje 

i buduće korisnike. Osim što širi dostupnost usluga, povećao je brzine, i to do 24 Mb/s! 

Izet Ždralović, Amis telekom 


Amis Telekom je međunarodni telekomunikacijski 

operater koji je od 2003. godine 

prisutan i na hrvatskom tržištu. U početku je 

nudio povoljnije telefoniranje u inozemstvo 

putem VoIP-a, od travnja 2005. godine postao 

je fiksni, a kasnije broadband operater. Ovu 

tvrtku krasi drukčiji poslovni model od ostalih 

operatera: svoje broadband poslovanje fokusirala 

je u početku samo na Zagreb i okolicu, 

što je, po našem mišljenju, odlična ideja, jer je 

manjim tvrtkama teško u početku odmah izaći 

na nacionalno tržište. 

Nedavno je Amis svoje korisnike iznenadio 

i novom ponudom brzina do 24 Mb/s, o 

čemu smo razgovarali s Izetom Ždralovićem, 

direktorom prodaje i marketinga, stručnjakom 

koji je diplomirao na Američkoj visokoj školi za 

menadžment i tehnologiju te trenutno pohađa 

poslijediplomski studij pri Rochester Institute 

of Technology. 

Amis je prošao put od VoIP do broadband operatera. 

Kakva je uloga širokopojasnog Interneta 

u portfelju tvrtke? 

Ždralović Amisova poslovna rješenja, kao 

i paketi za privatne korisnike, baziraju se na 

tehnologijama FO (fiber optic) i ADSL2+. 

Kako korisnici prepoznaju kvalitetu i prednosti 

novih tehnologija, svakim danom širokopojasni 

pristup Internetu zauzima sve važniju ulogu i 

ključan je dio Amisove ponude. 

“Naša nova, još brža i 

povoljnija amis 2u1 ponuda 

značajno poboljšava 

kvalitetu života naših 

korisnika” 

Zašto je Amis izabrao drukčiju strategiju od 

ostalih operatera? Naime, ne širite se odmah 

regionalno ili državno, nego ste prvo krenuli 

u Zagrebu. 

Ždralović Zbog fokusa na kvaliteti i pouzdanosti 

usluga za početak smo se odlučili ponuditi 

usluge “amis 2u1” putem raspetljane lokalne 

petlje korisnicima na području grada Zagreba 

i okolice. Nikako nismo htjeli da moguća veća 

pokrivenost utječe na kvalitetu naše usluge. 

Zbog iznimno jakog interesa od strane 

korisnika ubrzano radimo na proširenju svoje 

mreže. Ipak, postoje poteškoće koje nas usporavaju 

u namjeri da što prije ponudimo usluge 

“amis 2u1” svima u Hrvatskoj. To su prije svih 

neadekvatna regulacija odnosa s T-Comom 

i još uvijek nedefinirano vlasništvo nad DTK 

infrastrukturom. 

Koliko danas Amis ima korisnika svoje usluge 

2u1 i koliko su oni zadovoljni njome? 

Ždralović Od početka ove godine, kad smo 

počeli spajati prve korisnike usluge amis 2u1, 

pa do danas aktivirali smo gotovo tri tisuće 

korisnika na području Zagreba, Velike Gorice 


i Sesveta. Što se reakcija tiče, one su skoro bez 

iznimke pozitivne, a kako i ne bi bile uz ovakvu 

ponudu? Naročito je zadnja ponuda - povećanje 

brzina, smanjenje cijena i besplatno telefoniranje 

prema nacionalnim fiksnim mrežama 

- izazvala prvo nevjericu, a potom apsolutno 

oduševljenje korisnika. 

Kako ste uopće došli na ideju ponuditi 

famoznih 24 Mb/s i koji se sve preduvjeti 

moraju ostvariti da bi korisnik mogao dobiti tu 

brzinu? Ako ne može dobiti tu brzinu, koje su 

mu na raspolaganju? 

Ždralović Kvaliteta naše opreme omogućava 

da ponudimo takve usluge. Naime, korištenjem 

najkvalitetnijih Alcatelovih DSLAMova 

i Thomsonovih modema u mogućnosti smo 

ponuditi najveće brzine ADSL2+ pristupa na 

hrvatskom tržištu. Neki od preduvjeta koji su 

bitni za realizaciju visokih brzina na usluzi amis 

2u1 svakako su kvaliteta parice i udaljenost 

krajnjeg korisnika od centrale. U povoljnim 

uvjetima korisnici usluge 2u1 ostvaruju brzine 

iznad 20 Mb/s. 

Što Amis očekuje da će ponuda ove brzine 

donijeti na hrvatskom širokopojasnom tržištu i 

što donosi vašim korisnicima? 

Ždralović Naša nova, još brža i povoljnija amis 

2u1 ponuda značajno poboljšava kvalitetu života 

naših korisnika, ali i povećava interes i broj naših 

korisnika. Osim toga, ovim potezom povisili smo 

letvicu “normalnih” ADSL brzina u Hrvatskoj. 

Koji je sljedeći korak u širenju vašeg poslovanja 

- širenje ponude usluga ili teritorija na 

kojem je usluga dostupna? 

Ždralović Amis je kao prvi alternativni broadband 

operater započeo s uvođenjem novosti na 

tržište širokopojasnog Interneta i telefonije u 

Hrvatskoj te to svakako namjeravamo raditi i u 

budućnosti! 

Amisova krajnja strategija je ponuditi najkvalitetniju 

i najpovoljniju uslugu širokopojasnog 

Interneta i telefonije u vidu naše usluge 2u1 

svim građanima u Hrvatskoj. 

Hoće li ta usluga 2u1, dakle dual play, u 

budućnosti evoluirati i u triple play? 

Ždralović Da, uvođenje triple play usluge 

je u planu i trenutno smo u fazi testiranja te 

usluge. Namjera nam je na taj način obogatiti 

i zaokružiti ponudu širokopojasnih usluga 

koje trenutno nudimo, a koje se temelje na 

raspetljavanju lokalne petlje. Drugim riječima, 

želja nam je omogućiti korisnicima kompletan 

paket kojim će putem jednog priključka 

koristiti telefon, Internet, TV i ostale dodatne 

Amisove usluge. 

117

118 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/internet.mobilnost 

Tehnološki trendovi 

Evolucija mobilnih Windowsa 

Microsoft se, htio to ili ne, mora prilagoditi željama i potrebama korisnika tehnologije i trendovima 

što ih nameću proizvođači hardvera. Zbog toga će i daljnji razvoj operativnog sustava Windows 

Mobile još jače podržavati satelitsku navigaciju, socijalne mreže, korporativne korisnike i druge 

novosti koje će se u međuvremenu pojaviti 

piše > Robert Gelo 

Tijekom posljednjih nekoliko godina Microsoftov 

operativni sustav Windows Mobile potvrdio 

se kao najpopularniji odabir proizvođača ručnih 

računala, ali i kao najpopularniji odabir korisnika 

koji, na kraju krajeva, kupuju te uređaje. 

Konkurentski operativni sustavi su, barem zasad, 

izgubili bitku. Symbian, koji je prije nekoliko 

godina izgledao kao ozbiljan konkurent Windowsu, 

danas je ograničen samo na nekoliko 

proizvođača i zasad ne predstavlja ozbiljnu prijetnju. 

Udio nekada vodećeg Palma neprekidno 

pada i sve je manje korisnika koji odlučuju kupiti 

uređaj na toj platformi. Platforma BlackBerry 

relativno je uspješna, ali ograničena isključivo 

na korporativne korisnike, a Linux je i dalje zanimljiva 

ideja koju ozbiljno razmatra tek nekoliko 

proizvođača. Danas, kada se više od polovice 

dlanovnika isporučuje s ugrađenim operativnim 

sustavom Windows, strateške odluke Microsofta 

presudno utječu na sve trendove i izravno 

određuju kakve ćemo uređaje svi mi koristiti za 

dvije ili tri godine. 

Hoće li Microsoft napraviti 

vlastiti PDA? 

Američka analitička kuća Gartner nedavno je 

objavila svoje procjene globalnog PDA tržišta 

koje potvrđuju da Windows Mobile danas nema 

ozbiljnu konkurenciju. Prema Gartneru, u prva 

tri mjeseca 2007. godine u čitavom je svijetu 

isporučeno više od 3,1 milijuna dlanovnika s 

ugrađenim operativnim sustavom Windows 

Mobile (Windows CE), što Microsoftovoj platformi 

donosi trenutan tržišni udio od 62,1 posto. 

U odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje, prvo 

tromjesečje 2006. godine, broj isporučenih 

dlanovnika s operativnim sustavom Windows 

porastao je čak za 64,4 posto, što znači da se 

Dlanovnici postaju ozbiljan alat 

HTC-ov novi model Touch, koji radi na 

platformi Windows Mobile, prvi je odgovor 

konkurencije na pompozno najavljeni 

Appleov iPhone 

Microsoftova platforma odlično prodaje, unatoč 

poznatim nedostacima. Za usporedbu, prodaja 

operativnog sustava Palm u istom je razdoblju 

pala za 35,7 posto. 

U kojem će smjeru ići daljnji razvoj operativnog 

sustava Windows Mobile i kakve ćemo 

uređaje koristiti za nekoliko godina? Zapravo 

je nemoguće dati točan odgovor na ovo pitanje 

jer se tehnologija i tržište razvijaju sve brže, pa 

niti sami proizvođači ne mogu više na duge staze 

planirati razvoj i proizvodnju. 

Microsoft, barem zasad, neće nuditi vlastiti 

Već i površan pogled na novu generaciju dlanovnika daje naslutiti da će ti kompaktni 

uređaji vremenom u sve većoj mjeri zamjenjivati nezgrapna stolna i prijenosna računala. S 

time se slažu i analitičari, njihove prognoze samo potvrđuju ono što nam govori intuicija. 

Tako tvrtka IDC predviđa da će isporuke poslovnih dlanovnika rasti u prosjeku 54 posto 

godišnje te da će se u 2011. godini prodati više od 82 milijuna takvih uređaja. Vrlo će se 

brzo obogaćivati i ponuda mobilnih poslovnih aplikacija (ERP, CRM i slično) koje su danas 

još uvijek vrlo rijetke. Tvrtka Compass Intelligence tako je obznanila vlastitu procjenu da 

će u 2011. godini samo na tržištu SAD-a biti isporučeno mobilnih aplikacija u vrijednosti 

devet milijardi dolara. Za usporedbu, u 2007. godini u SAD-u bit će isporučeno mobilnih 

aplikacija u vrijednosti 3,8 milijardi dolara. 

hardver, već će se Windows Mobile i dalje 

prodavati preko proizvođača i operatera poput 

HTC-a, HP-a i T-Mobilea. Tu je strategiju ovih 

dana potvrdio generalni direktor Microsofta 

Steve Ballmer koji tvrdi da će se njegova tvrtka 

usredotočiti na razvoj samog operativnog 

sustava, a ne hardverskih proizvoda. No, kako je 

sam priznao, ranije je govorio da Microsoft neće 

razvijati vlastiti glazbeni player, no lansiranje 

Zunea ga je demantiralo. Nije nemoguće da 

jednoga dana Microsoft lansira vlastiti telefon, 

u slučaju da u kompaniji zaključe kako neovisni 

proizvođači ne idu u željenom smjeru. 

Tajvanci pronalaze nov smisao 

Windows Mobilea 

Jedan od primjera inovativne uporabe 

postojećeg operativnog sustava Windows 

Mobile 6 jest najnoviji model tajvanske tvrtke 

HTC koji predstavlja prvi Microsoftov odgovor 

na Appleov iPhone. Riječ je o modelu Touch koji 

se, poput novog Appleova aduta, pri upravljanju 

uređajem oslanja na touchscreen. Na ovom 

je uređaju HTC predstavio svoju tehnologiju 

TouchFLO koja sučelje dijeli na tri odvojene 

skupine: Contacts, Media i Applications. Zapravo 

se radi o tri odvojena ekrana koji se "vrte" oko 

osi (zahvaljujući 3D animaciji) tako što korisnik 

prijeđe prstom preko ekrana. Umjesto velike 

interne memorije, kakva će biti dostupna na 

iPhoneu, Touch dolazi s uključenom karticom 

microSD kapaciteta jednog gigabajta, a među 

njegovim komparativnim prednostima su 

dvomegapikselni fotoaparat i mogućnost instalacije 

brojnih third party aplikacija koje su dostupne 

korisnicima Windows Mobilea. Čini se da 

će glavna razlika između ovih dvaju uređaja biti 

mu tome što iPhone stavlja naglasak na zabavu, 

dok je Touch namijenjen poslovnim korisnicima 

jer ima naglasak na messagingu. 

Očito je da će se svi dobavljači operativnih 

sustava za mobilne uređaje, pa tako i Microsoft, 

morati prilagoditi novim trendovima koje 

nameću sami korisnici. Multimedijalna strana 

mobilnih uređaja već je "otkrivena", pa su na 

tržištu već više godina dostupni dlanovnici s 

izraženim zabavnim karakteristikama. Sada su na 

redu uređaji s naglašenim navigacijskim funkcijama, 

pa proizvođači ručnih računala poput HP-a 

i Acera isporučuju sve više modela s podrškom 

za GPS navigaciju. Još jedno nedovoljno 

istraženo područje jesu poslovne aplikacije koje 

će postati sve važnije zbog pada cijena korištenja 

mobilnog Interneta i istovremenog poboljšanja 

sigurnosti bežičnog prijenosa podataka. Velika 

prednost operativnog sustava Windows Mobile 

jest velik broj third party aplikacija .

mobile software 

Aplikacija 

WorldMate Expense 

Licenca komercijalna 

Veličina instalacijske datoteteke 2,06 MB 

www.mobimate.com 

Jedna od korisnijih 

namjena dlanovnika 

svakako može biti 

precizno vođenje 

troškova, i na putu 

i doma. Među 

alate za učinkovitu 

osobnu financijsku 

evidenciju ubraja se 

aplikacija Expense 

koja omogućuje 

detaljno vođenje 

troškova, s podacima o visini dnevnice, 

primljenom predujmu i namjeni svakog 

pojedinog troška. Softver pored toga 

omogućuju online aktualizaciju tečajnih 

lista, a u kombinaciji s aplikacijom Desktop 

Companion omogućava usklađivanje 

podataka s osobnim računalom. Na kraju, 

ali ne i najmanje važno, Expense nudi i 

mogućnost automatskog generiranja putnih 

izvještaja. Ova aplikacija može poslovnim 

korisnicima uštedjeti vrijeme, a privatnim 

korisnicima pomoći u racionalnijem 

upravljanju kućnim budžetom. 

web preporuke 

WinFuture.de 

www.winfuture.com 

Ukoliko vas 

zanimaju sadašnji 

i budući trendovi 

u informatičkoj 

industriji, a 

istovremeno 

razumijete njemački 

jezik, na ovom 

mobilnom odredištu 

pronaći ćete velik dio 

informacija koje vas 

zanimaju. Ukratko, 

ovdje se nalazi zbir aktualnih i zanimljivo 

prezentiranih vijesti s globalnog ICT tržišta te 

informacije o najnovijim prognozama analitičara, 

o tome kako će u sljedećim godinama izgledati 

naše iskustvo korištenja raznovrsnih računala i 

ostalih dijelova informatičke i telekomunikacijske 

tehnologije. Drugim riječima, site je namijenjen 

kako tehnološkim entuzijastima, tako i poslovnim 

ljudima u čiji opis radnog mjesta spada praćenje 

tržišta.Ovdje nećete pronaći niti jednu sliku 

ili bilo kakvu grafiku, što je vrlo pohvalno jer 

je odredište pregledno na malim ekranima i 

uporabljivo na sporim vezama. 

Multimedija 

Mercora Music Service 

Licenca freeware 

Veličina instalacijske datoteteke 950,5 kB 

www.mercora.com 

Servis Mercora 

dobar je primjer da 

multimedija i online 

dijeljenje glazbe 

polako ali sigurno 

dolaze i na Windows 

Mobile dlanovnike. 

Ova usluga opisana 

je kao "društvena 

radijska mreža" 

(social radio network) 

koja omogućava 

povezivanje s drugim ljudima i njihovom 

omiljenom glazbom. Servis se sastoji od 

klijenta za samo ručno računalo te aplikacije za 

osobno računalo te, osim online umrežavanja, 

omogućava primjerice reprodukciju glazbe s PCja 

na dlanovniku, uz korištenje wireless mreže. 

Mercora trenutno obuhvaća više od 3,5 milijuna 

pjesama, odnosno 200 tisuća izvođača te više 

od 100 tisuća kanala streaming radija, što bi za 

početak trebalo biti sasvim dovoljno. Obzirom 

da su flash memorije sve jeftinije, a nova ručna 

računala omogućavaju streaming glazbe putem 

wirelessa ovakvi servisi biti će sve traženiji. 

Chipgeek 

www.geek.com/procspec/portable/ 

Ovo je odredište 

namijenjeno 

geekovima (onima 

koji znaju jako 

mnogo o računalima 

i pokazuju autistične 

tendencije), što je 

vrlo jasno i iz samog 

njegova naziva. Ovdje 

je dostupna doista 

velika količina novosti 

iz područja hardvera, 

no velik opseg tekstova ujedno je dvosjekli mač 

jer takvi sadržaji nisu čitljivi na dlanovnicima. 

Čitatelji ovog web sitea mogu uz svaki pojedini 

članak ostaviti i vlastiti komentar, pa se na taj 

način potiče formiranje online zajednice koja 

može biti korisna za sve svoje članove jer ovo 

odredište postaje forum za razmjeni informacija i 

komentara. Odredište nije opterećeno grafičkim 

materijalima, pa se može reći da je dobro 

prilagođeno potrebama ručnih računala koja se 

najčešće spajaju preko sporih internetskih veza. 

Ovdje je moguće pronaći relevantne i aktualne 

informacije o Windows Mobile uređajima. 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/internet.mobilnost 

Igre 

Free 3D Golf Game 

Licenca komercijalna 

Veličina instalacijske datoteteke 3,9 MB 

www.omnigsoft.com 

Riječ je o još 

jednoj sportskoj 

simulaciji koja će 

se, kao što se može 

razaznati iz njezina 

imena, ponajprije 

svidjeti korisnicima 

dlanovnika koji u 

slobodno vrijeme 

igraju golf. Ova je 

simulacija potpuno 

besplatna, a "kvaka" 

je u tome da se preuzimanje obavlja preko 

servisa Windows Live, dakle korisnik se prvo 

mora registrirati kod Microsofta. Kada obavite 

instalaciju (tako što ćete kopirati CAB datoteku 

na PDA i tamo je otvoriti), igra je spremna za 

korištenje. Trodimenzionalna grafika je vrlo 

dobro prilagođena relativno slabim procesorima 

dlanovnika. Igranje je prilično jednostavno, 

svim se potezima može upravljati pomoću stylus 

olovčice, ostale funkcije poput odabira palice 

lako su dostupne, tako da će većina korisnika 

zaključiti da je ovo solidna sporta simulacija. 

Regos 

http://mobile.regos.hr 

Središnji registar 

osiguranika 

(Regos) jedna je 

od malobrojnih 

institucija u 

Hrvatskoj koje 

korisnicima 

(poreznim 

obveznicima) nude 

svoje usluge u obliku 

prilagođenom za 

pregled na ručnim 

računalima i sličnim pokretnim uređajima. 

Ovo odredište sadržava osnovne informacije 

i pomoć pri korištenju Regosovih usluga, 

odnosno mirovinskih fondova, primjerice 

o tome kako se može izvaditi neka potvrda 

ili pokrenuti usluga. Vrlo je lako moguće 

zamisliti svakodnevne situacije u kojima 

ovakva odredišta mogu uštedjeti mnogo 

vremena i novca. Iako je ovdje riječ o sasvim 

jednostavnom servisu, pohvalno je da tako 

nešto uopće postoji u Hrvatskoj. Ostale 

institucije javne uprave mogu se samo posuti 

pepelom i čim prije ugledati na Regos. 

119

Boris Ličina Borja donosi 

web.hr 

Investicije 

www.investicije.biz 

www.in-fondovi.com 

Na stranicama Investicije.biz nalaze se 

informacije o investicijama, bilo da je riječ o 

dioničkim, mješovitim investicijama, mirovinskim 

fondovima, fond-policama ili stambenoj 

štednji. Ne možemo reći da smo previše 

toga saznali na ovim stranicama, informacije 

su dosta šture, no tu su brojevi telefona 

(mobiteli) i e-mail (s domenom net.hr) na 

koje se možete javiti, što mi vjerojatno nikada 

ne bismo učinili jer se zapravo ne zna tko iza 

stranica stoji. 

Ista je priča na In-fondovi.com, samo s različitim 

brojevima telefona. Je l' to u fušu radi 

ekipa koja ima sličan stalan posao ili ne, teško 

je reći, ali ovako tražiti klijente ne može se 

zvati vrhuncem profesionalnosti. Ni ovaj site 

ne može se pohvaliti nekim ludim dizajnom, 

posložen je templateovski, no za razliku od 

prethodnog ima ipak nešto više informacija. 

Kultura recenzije 

www.kultura-recenzije.hr 

Kako ime kaže, generalna je ideja da na ovoj 

lokaciji ekipa piše svoje recenzije nečega što je 

vezano uz kulturu. Iza sitea stoji udruga čija je 

svrha promicanje kulturnih zbivanja na Webu. 

Sam site postoji već neko vrijeme, no primijetili 

smo ga tek sad kad su zaspamali newse. Iako 

ima zgodan dizajn, nedostaje nam 2.0 elemenata 

i stvaranje zajednice oko recenzija, sve ono 

o čemu smo već i pisali pa da se ne ponavljamo. 

Dobra je ideja definitivno, no realizacija nam se 

ne sviđa pretjerano. 

Moj student 

www.moj-student.com 

Myspaceovski Moj student trebao bi biti 

servis koji će omogućiti komunikaciju među 

studentima. Opcije su standardne: korisnici 

mogu dodavati fotografije, pisati blog, pričati 

na forumu, biti članovi neke grupe, ispunjavati 

kvizove, pregledavati događanja i slično. Ideja 

je dobra (fokusirati se na određeni segment 

publike) i realizacija je također dobro prošla, 

iako bismo definitivno voljeli vidjeti atraktivniji 

dizajn. Ako ste student, ili se samo pravite da 

jeste, navalite. 

Flash tutorijali ”SM” 

www.as-flash.com 

Inicijativa vrijedna pažnje i smještena u lijepo 

okruženje. Radi se, dakako, o stranicama na 

kojima se mogu naći Flash tutorijali. Sve je 

napravljeno u WordPressu, malo je modoficiran 

template pa sve zajedno izgleda sasvim 

dobro. A kako WordPress nudi dosta opcija, tu 

je i kategorizacija po temama. Jednostavno je, 

pregledno i informativno te definitivno dobro 

odredište za pospremiti u bookmarke. 

Pretraživač nekretnina 

www.cromart.com 


Na internetskoj adresi www.cromart.com pokrenuta 

je napredna tražilica nekretnina koja 

omogućuje jednostavan unos, pretraživanje i 

prikaz nekretnina na satelitskoj mapi i kartama 

hrvatskih gradova. Atraktivan prikaz nekretnina 

na satelitskoj mapi i kartama gradova 

realiziran je u suradnji s Googleom korištenjem 

aplikativnog sučelja Google Mapsa. Baza 

podataka s geografskim koordinatama mjesta 

i ulica sadrži podatke o više od 5000 hrvatskih 

naselja - od najvećih gradova do najmanjih 

sela, kao i prikaz važnih infrastrukturnih objekata 

- vrtića, škola, domova zdravlja, bolnica, 

kolodvora. 

Tutorijali 

www.tutoriali.com 

Još jedno korisno odredište definitivno je 

www.tutoriali.com, koje se za razliku od 

prethodno navedenog bavi svim i svačim, 

no za sada najviše 3D programima. Ukoliko 

se budu širili na tutorijale poput primjerice 

GMaila ili svih ostalih sitnih i manje sitnih 

programčića, mogla to biti još jedna lokacija 

za bookmarkirati. Naravno, opet ćemo reći da 

malo nedostaje community priče, onaj 2.0 dio 

za koji navijamo, ali ima vremena. 

Čestitke 

www.kupoprodaja.com/webcards/upload/ 

Ovo nas pomalo vraća u devedesete kad su 

čestitke bile totalni hit i slale se uokolo za 

svaku prigodu. Vodeći je tada bio, kao i danas 

Halmark i čitav set drugih siteova se time 

bavio. Nije da se danas ne koriste, imaju ih i 

siteovi kojima to nije core business, pa je svakako 

riječ o zgodnom sadržaju sa strane. Iako 

moramo reći da nam već dugo na elektroničku 

poštu nije stiglo takvo što. Ovaj nudi čestitke 

u nekoliko kategorija i uglavnom su vezane uz 

prirodu, Gorski kotar, agroturizam, Žumberak 

i slično. Svratite i pošaljite nam jednu. 

121

122 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/open_source 

Linux desktop 

Softver Windowsa 

na Linux računalu 

U prvom kontaktu s novim i nepoznatim okruženjem možda je ipak najbolje koristiti provjerene 

aplikacije. Uvjereni smo da ćete s vremenom pronaći i puno kvalitetnija izvorna rješenja 

Wine omogućuje pokretanje Windows aplikacija u tri klika 

piše > Leo Lokas 

Mali je broj korisnika koji se u svom prvom 

kontaktu s računalom upoznaju s operativnim 

sustavom Linux, pa je i logično da će 

većina novih korisnika Linuxa imati potrebu 

posegnuti za jednom od omiljenih Windows 

aplikacija. Kako bi prijelaz bio što bezbolniji, 

a funkcionalnost i maska aplikacije što sličnije 

onima u Windowsima, Open Source zajednica 

pripremila je vrlo kvalitetnu simulaciju i 

mnoštvo alternativnog softvera. Budući da i 

najbolja simulacija teško može predvidjeti svaki 

scenarij iz izvornog okruženja, nužna su i neka 

druga rješenja poput virtualizacije. Napominjemo 

da je Windows aplikacije moguće koristiti 

i putem terminalskih servisa, pokretanjem na 

udaljenim lokacijama. 

Linuxovske alternative 

Od samih svojih početaka Linux je kao operativni 

sustav razvijan s naglaskom na mrežni rad. 

Takva orijentacija, u kombinaciji s neatraktivnosti 

grafičkog sučelja, predstavljala je 

glavnu kočnicu u popularizaciji ovog operativnog 

sustava. Danas, kad je razvoj raznih oblika 

mrežnog rada, na čelu s radom na Internetu, 

naglo uznapredovao, skrivene kvalitete Linuxa 

isplivavaju na površinu. Da biste pronašli 

željenu aplikaciju, nećete morati beskonačno 

surfati Internetom, dosađivati Googleu stalnim 

pitanjima, niti potrošiti izvjesnu količinu živaca. 

Za kompletan popis svih dostupnih aplikacija 

bit će sasvim dovoljno da u administrativnom 

sučelju osvježite popis dostupnih paketa. 

Za pretraživanje imena i opisa aplikacija dobro 

će poslužiti Synaptic Packet Manager. Iza relativno 

nepoznatih imena često će vas dočekati vrlo 

kvalitetne i funkcionalne aplikacije, no ipak, zbog 

velikog broja dostupnih, bit će potrebno utrošiti 

nešto vremena kako biste pronašli točno što 

želite. U slučaju da nemate vremena ili ne želite 

eksperimentirati, možete se poslužiti nekim od 

instalacijskih menadžera s unaprijed odabranim 

aplikacijama iz pojedinog područja. Jedno takvo 

vrlo kvalitetno i popularno rješenje je Automatix. 

Veoma koristan i zanimljiv servis dostupan 

je na adresi www.osalt.com, gdje ćete nakon 

unošenja naziva Windows aplikacije dobiti 

listu ekvivalentnih ili zamjenskih open source 

aplikacija s detaljnim opisima. Na istom mjestu 

dostupne su recenzije softvera, uz linkove na 

autorove web stranice. Sugestije, kao i detaljne 

opise open source softvera, također je moguće 

pronaći na gotovo svim forumima ili portalima 

vaše distribucije Linuxa. Postoje slučajevi kada za 

aplikaciju koju tražite nije dostupna open source 

alternativa, pa ćete morati zaviriti u kategoriju 

komercijalnog Linux softvera. Da, dobro ste 

pročitali, nije riječ o tiskarskoj ili nekoj drugoj 

pogrešci. Komercijalni softver za Linux zaista 

postoji, a zbog sve većeg broja poslovnih korisnika 

kategorija se svakim danom povećava. Ipak, 

ne morate se brinuti, aplikacije za svakodnevnu 

uporabu potpuno su besplatne i tako će još dugo 

ostati. Komercijalni softver kao zamjena za Win- 

dows softver nužan je samo kada je riječ o usko 

specijaliziranim i visokozahtjevnim poslovnim 

aplikacijama za koje je nužna visoka stručnost 

grupe autora. Najpoznatiji takav primjer je 

popularni AutoCAD. 

Ukoliko imate potrebe za ovakvom vrstom 

softvera, morat ćete se odlučiti za kupnju jedne 

od komercijalnih alternativa, poput BricsCada. 

Ukoliko ovakav tip softvera namjeravate koristiti 

u komercijalne svrhe, ne sumnjamo u isplativost 

investicije. Nažalost, razlika u cijeni navedenih 

CAD aplikacija za Windowse i Linux nije velika, 

ali prema ocjenama korisnika niti razlika u kvaliteti 

i mogućnostima u usporedbi s razvikanom Windows 

aplikacijom nije značajna. Sudeći prema 

dojmovima korisnika, pred kategorijom komercijalnog 

Linux softvera stoji svijetla budućnost. 

Simulacija Windows 

okruženja 

Jedan od najčešće korištenih načina za korištenje 

Windows softvera je mala Linux aplikacija 

simboličnog naziva Wine. Riječ je o aplikaciji 

koja radi simulaciju standardnog Windows 

okruženja na operativnom sustavu Linux. Autori 

će naglasiti da je riječ o besplatnoj alternativnoj 

implementaciji Windows API-ja, bez ijedne linije 

Microsoftova koda. Jedna od prednosti Winea 

jest u njegovoj dostupnosti na svim distribucijama 

Linuxa. Uz to, Wine je spreman nositi se sa 

simulacijom okruženja svih verzija Windowsa, 

od posljednje verzije podržana je čak i Windows 

Vista. Zanimljivo je i da se aplikacija ažurira na 

tjednoj razini, dok u rijetkim slučajevima između 

verzija protekne više od mjesec dana. Iako je 

Wine tek simulacija Windowsova okruženja, 

iznenađuju brojni testovi na kojima se u performansama 

pri izvođenju Windows aplikacija 

ravnopravno nosi s “cijelim” Windowsima. 

Ukoliko ste napredni korisnik, posebno će vam 

se svidjeti mogućnost pristupa registryju. 

Unutar standardne konfiguracije Wine 

dopušta podešavanje mnoštva bitnih parametara, 

poput putanje do lokalnog diska, lokacije čitača 

medija, drivera zvuka, grafičke kartice, pa čak i 

postavljanje vašeg omiljenog wallpapera s Windowsa. 

Da su autori mislili na sve detalje govori i 

mogućnost dijeljenja datoteka, uključivanja dodatnih 

fontova ili korištenje svih vanjskih jedinica 

dostupnih iz vaše instalacije Linuxa. U grafičkom 

sučelju aplikacije možete dodati pokazivanjem 

na izvršnu datoteku Windows aplikacije koju 

želite pokretati. Prečac za pokretanje često 

korištenih Windows aplikacija kasnije je moguće 

dodati i u Linuxov desktop panel jednostavnim 

unosom naredbe “wine” ispred glavne naredbe

Da bi osjećaj bio potpun, Windowsove teme 

možete aktivirati iz standardne konfiguracije 

Winea 

za pokretanje. Scenarij za pokretanje Windows 

aplikacija iz terminala vrlo je jednostavan. Za 

većinu aplikacija bit će dovoljno da prije pune 

putanje do željene izvršne datoteke dodate 

naredbu wine. Iznimno praktično je prethodno 

instalirati plugin koji će Linuxu omogućiti čitanje 

i pisanje po datotečnom sustavu NTFS te tako 

izbjeći potrebu za fizičkim prenošenjem Windows 

aplikacija na Linuxov datotečni sustav. No 

s podešavanjem naprednijih aplikacija ipak ćete 

se morati malo detaljnije pozabaviti. Problem 

nastaje kod specifičnih aplikacija, za koje je 

znatno veći broj postavki nužno precizirati. U 

takvim slučajevima najjednostavnije je konzultirati 

se s proizvođačevom bazom aplikacija na 

Virtualizacija - rješenje za budućnost 

Servis na adresi www.osalt.com u bazi posjeduje 

najveći dio dostupnih alternativnih 

aplikacija 

adresi appdb.winehq.org. Ukupno gledano, 

Wine je vrlo koristan i stabilan alat za simulaciju, 

no ukoliko nostalgija za Windowsima poprimi 

veće i šire razmjere, propisujemo vam jaču dozu 

virtualizacije. 

Virtualni Windowsi 

Posljednjih nekoliko godina na tržištu se pojavio 

velik broj rješenja za virtualizaciju računala. 

Riječ je o aplikacijama koje vam omogućavaju 

da na jednom računalu istodobno “vrtite” dva ili 

više operativnih sustava. Bitno je naglasiti da ste 

uvijek ograničeni svojim hardverskim resursima. 

Primjerice, čak i ukoliko softver dopušta da od 

Stariji korisnici računala sjetit će se vremena kada je dual boot bio revolucija u korištenju 

računala. Već sama pomisao da je na jednom računalu moguće imati dva operativna 

sustava raspaljivala je maštu velikom broju korisnika. Vodiči za “izradu” dual boota nicali 

su kao gljive poslije kiše, a broj formatiranih diskova vjerojatno eksponencijalno s brojem 

vodiča. Jednostavno, to je tada bio trend usporediv s slavnom frizurom fudbalerkom. Kako 

je fudbalerku vremenom naslijedila bekamovka, nije ni dual boot dugo čekao na svog 

nasljednika. 

Krajem devedesetih prvi korak je učinio Stanford University, na temelju čijih istraživanja 

je 2002. godine ostvaren patent pod nazivom “Virtualna platforma VMware”. Danas 

je ukupno na tržištu preko 20 rješenja za virtualizaciju na svim platformama. Prema 

IDC-ovim istraživanjima, sedam posto svih poslužitelja je virtualizirano, dok 69 posto 

aktiviranih poslužitelja u posljednjih 12 mjeseci ima instaliran virtualizacijski softver. 

Desktop računala prate trend virtualizacije prema procjenama Gartnera s oko pola milijuna 

trenutno virtualiziranih računala i potencijalom za više od četiri milijuna do 2009. godine. 

Znakovito je da su se u razvoj i podršku tehnologije uključili i najveći igrači na tržištu, 

poput Intela i AMD-a. Ipak, da nisu svi pobornici ove tehnologije potvrdio je Microsoft 

koji u svojim ugovorima prema krajnjim korisnicima izričito zabranjuje instalaciju operativnih 

sustava Windows Vista Home Basic i Home Premium na virtualna računala. 


“Jedna od prednosti Winea 

jest u njegovoj dostupnosti 

na svim distribucijama 

Linuxa” 

stvarnog 1 GB radne memorije dvama virtualnim 

računalima podijelite svakom po 1 GB, i dalje 

istovremeno imate na raspolaganju samo 1 GB. 

Prednost virtualizacije očituje se i u mogućnosti 

jednostavnijeg i racionalnijeg upravljanja 

virtualnim resursima negoli fizičkim. Također 

vas odmah upozoravamo da o virtualizaciji ima 

smisla razmišljati samo ako zaista imate više od 1 

GB radne memorije te procesor snage veće od 2 

GHz. Ukoliko zadovoljavate navedene kriterije, 

potrebno je što pomnije pripremili vaše računalo 

kvalitetnom raspodjelom resursa, uz pomoć 

jednog od mnoštva dostupnih online kalkulatora. 

Nakon što ste pripremili svoje računalo, možete 

odabrati jedno od desetak dostupnih rješenja 

za virtualizaciju. Zbog jednostavnosti instalacije 

i postojanja grafičkog upravljačkog sučelja 

preporučujemo VirtualBox ili VMware. Za oba 

navedena rješenja dostupna je i Linux i Windows 

inačica. Na stranicama proizvođača mogu 

se pronaći detaljne upute za instalaciju na svim 

platformama, kao i korisnička podrška u obliku 

foruma i odgovora na često postavljana pitanja. 

Proces instalacije je vrlo jednostavan u 

oba slučaja i ne traje duže od 10 minuta. Oba 

programa imaju mogućnost raspodjele osnovnih 

resursa iz grafičkog sučelja vašim novim, 

virtualnim računalima, dok se procesorska 

snaga raspodjeljuje po fair usage principu. U 

većini testiranih situacija softver za virtualizaciju 

ponašao se vrlo racionalno s resursima računala. 

Vanjske medije možete definirati unosom 

putanje do datoteke ISO tipa ili jednostavno 

označiti svoj fizički uređaj kao izvor. Instalacija 

operativnog sustava Windows na virtualnom 

računalu identična je standardnoj instalaciji, osim 

što operativni sustav instalirate na dio računala, 

a ne na cijelo. Ukoliko koristite lokalnu mrežu, 

po završetku instalacije za mrežne postavke 

odaberite bridged networking u upravljačkom 

sučelju svoga softvera za virtualizaciju. Kod tako 

definiranih postavki virtualni Windowsi će koristiti 

mrežne postavke definirane u Linuxu. Funkcionalnost 

i mogućnosti virtualnih Windowsa 

potpuno su jednake onim “stvarnim”, pa je 

instalacija Windows softvera koji želite koristiti 

na Linuxu ograničena samo vašim željama. 

123

124 


Debian 4.0 i (K)Ubuntu 7.04 

Jednakopravnost 

Nakon dugotrajnog iščekivanja i velikih odgađanja izašla je nova verzija Debiana, s kojom se 

poklopio i izlazak distribucije (K)Ubuntu. Novosti koje donose nisu malene, a veći pregled istih 

pročitajte na sljedeće tri stranice 

Predefinirano se pokreće tekstualna instalacija, a da bismo pokrenuli 

grafičku, potrebno je u prompt upisati “installgui”, odnosno “expertgui” 


Nije Debian bez razloga jedna od najpopularnijih 

distribucija među naprednijim korisnicima. 

Količina softvera koja se svakom novom verzijom 

povećava zapravo zapanjuje, a kao posljedicu 

imamo mogućnost odabira praktično svake 

moguće kombinacije programa, na koje smo kao 

korisnici naviknuli. Jesmo li više navikli na joe 

umjesto editora nano, na gawk umjesto mawka, 

Python umjesto Perla, KDE umjesto GNOME-a, 

Beryl umjesto Compiza? U Debianu će svaki komad 

softvera biti podjednako testiran i nijedan 

komad softvera neće imati prednost u odnosu 

na drugi. No nije samo mogućnost izbora ono 

što Debian čini prihvatljivom distribucijom, 

nego i način na koji nam Debian dozvoljava da 

upravljamo sustavom, podešavamo postavke 

sustava pa sve do pokretanja aplikacija. 

Jedna od najbitnijih stvari koje su bile 

spomenute na Ubuntu konvenciji o kojoj smo 

pisali u pretprošlom broju jest izjednačavanje 

važnosti projekata Ubuntu i Kubuntu. Iako je 

mlađa po stažu, Linuxova distribucija Kubuntu 

doživjela je velik napredak, koji se očitovao 

pogotovo nakon izlaska verzije 5.10. Sada 

su ova dva projekta izjednačena, pa će se 

dodavanje novih mogućnosti vršiti jednakim 

prioritetom, što će obradovati poklonike 

radnog okruženja KDE, jer je njihova verzija 

distribucije Ubuntu uvijek po mogućnostima 

zaostajala za originalnom distribucijom (koja 

je bila bazirana na GNOME-u). 

Narančasto ili crveno 

Iako se poprilično razlikuju u načinu funkcioniranja, 

razvoju i načinu korištenja, ne 

možemo se oteti dojmu da je Ubuntu zapravo 

ostvarenje Debianova pokušaja ulaza na radne 

stolove kućnih korisnika. No ipak mislimo 

da bi se Debian trebao zadržati na području 

radnih stanica i poslužitelja, jer tu ulogu obavlja 

fantastično. 

Nakon odlične verzije 6.06, uz koju se 

dodjeljivala dugoročna podrška (LTS), 

Edgy Eft (6.10) je poprilično podbacio, što i 

nije toliko nerazumljivo budući da je ciklus 

integracije novih paketa i testiranja bio znatno 

skraćen kako bi se datum izlaska održao 

konzistentnim s prethodnim izdanjima. Nakon 

trotjednog rada s obje varijante distribucije 

Ubuntu možemo zaključiti da se verzija 

7.04, koja je izašla nakon šest mjeseci rada, 

pokazala dosta dobrom iako nisu ispravljene 

sve uočene pogreške. 

Dodatno, samo jedna od četiriju najavljenih 

mogućnosti ostvarena je onako kako su 

to razvijatelji Ubuntua zamislili. Osim 

implementacije NetworkManagera, 

koji je dodatno trebao pojednostavniti 

upravljanje mrežama u odnosu na standardne 

konfiguracijske alate, trebali smo vidjeti 

podržano 3D radno okruženje na svim pod 

Linuxom podržanim grafičkim karticama. 

Naposljetku smo predefiniranu akceleraciju 

dobili samo s nVidijinim karticama, no ni u 

takvom scenariju instalacija 3D okruženja nije 

automatska. 

Instalacija je u oba sustava dovedena do 

samog savršenstva. Ukoliko instalirate 

Ubuntu, sa samo par koraka imat ćete potpuno 

funkcionalan Linux sustav. Za razliku od 

drugih distribucija, u instalaciji nećemo 

imati mogućnost odabira softvera koji ćemo 

instalirati, ali će zato u sustav biti ugrađene 

Kubuntuov sustav za podizanje instalacije ima opcije slične Ubuntuu, koje su 

vrlo korisne ukoliko se sustav ne želi podignuti s uobičajenim postavkama 

funkcije koje najčešće trebaju tipičnom 

kućnom korisniku. Izuzmemo li uvijek pomalo 

kritičan korak odabira instalacijske particije, 

instalacija će biti vrlo jednostavna, štoviše 

znatno jednostavnija od instalacije drugih 

distribucija Linuxa te, naravno, Windowsa. 

Alat za particioniranje je standardni Gnome 

Partition Editor, koji podsjeća na Partition 

Magic (uz iznimku što je besplatan) te će bez 

problema moći dinamički promijeniti veličinu 

particije oslobađajući tako prostor na disku 

za root (/) i swap particije. Ista je situacija i 

s Kubuntuom u kojem se za particioniranje 

koristi QtParted koji je, s obzirom na kraći 

ciklus razvoja, nešto manje dorađen alat, ali će 

adekvatno obaviti posao. 

Glavna novost u instalaciji zadnje verzije 

Debiana je grafičko instalacijsko sučelje, kojim 

u potpunosti možete upravljati mišem. Iako 

ova mogućnost zaista nije trebala Debianu, 

Ukoliko odaberemo opciju kriptiranog LVMa, 

sustav će sam podesiti čitav disk i kriptirati 

sve particije (osim /boot)

dobra jest novost što je instalacijski program 

zadržao svoju fleksibilnost, uz gubitak 

određenih detalja u grafičkoj instalaciji. Većih 

razlika između instalacija nema, što ostavlja 

dojam da je instalacijski program samo 

upakiran u grafičko sučelje bez dodatnog 

pojednostavljivanja prisutnog u drugim 

distribucijama. 

Paukova mreža 

Nakon instalacije dočekalo nas je nekoliko 

problema, što nećemo uzeti za minus budući 

da su se isti problemi pojavljivali i u ranijim 

verzijama. Na našem sustavu dva su bila problematična 

- driver za grafičku (ATI) i Broadcomovu 

WLAN karticu. Iako je grafičko okruženje 

radilo besprijekorno, nedostajala je 3D 

akceleracija, što standardni open source driver 

nije pokrivao. Ubuntu i Kubuntu imaju program 

koji bi trebao olakšati instalaciju proprietary 

drivera. Instalacija ATI-jeva drivera nužna 

je ukoliko želimo koristiti 3D radno okruženje, 

pa možemo reći da je Ubuntu donekle olakšao 

konfiguraciju. Potpuno automatizirano 

konfiguriranje sustava za korištenje Beryla/ 

Compiza se, prema razvijateljima, očekuje u 

sljedećim verzijama distribucije. 

Drugi problem bila je Broadcomova bežična 

mrežna kartica, koja inače ima lošiju podršku 

unutar Linuxa. Profunkcionirala je tek nakon 

što smo bcm43xx-fwcutterom ekstrahirali 

firmware iz službenog drivera. Alat nije 

dostupan u službenom repozitoriju, pa je 

instalacija neznatno kompliciranija. Restricted 

Driver Manager uopće nije registrirao 

problematičnu komponentu te smo ju bili 

prisiljeni ručno instalirati. 

S druge strane, nakon što smo podesili 

bežičnu mrežu, Ubuntu se, zahvaljujući 

NetworkManageru, bez većih zavrzlama 

spojio na kućnu mrežu. NetworkManager 

podržava i WEP i WPA enkripciju. Nažalost, 

Distribucija u tri dimenzije 

KDE Control Center je u Kubuntuu prošao 

kroz proces pojednostavljenja 

802.1x autentifikacija nije podržana, pa ćete 

se morati dodatno pomučiti s xsupplicantom 

ukoliko se spajate na takve mreže. Unatoč 

integraciji NetworkManagera u distribuciju, 

naći ćemo i standardni alat za konfiguraciju 

mreže, koji je ostao trivijalan i ne podržava 

čak ni WPA enkripciju (što je apsurdno ako 

to i WLAN adapter i AP na koji se spajate 

podržavaju). 

Nova verzija Ubuntua donosi i znatne 

nadogradnje kernela namijenjene 

prijenosnicima. Hibernacija i “uspavljivanje” 

radilo nam je bez većih problema i sav 

hardver u prijenosniku nam je ispravno 

prepoznat (izuzmemo li WLAN karticu te 

U Ubuntu dolazi predinstaliran Compiz, ali će se instalirati samo ukoliko sustav detektira 

podržanu grafičku karticu (ne toliko stariji modeli nVidijinih kartica). U suprotnom ćete 

biti prisiljeni na nimalo laganu proceduru koja uključuje instalaciju podržanih drivera s 

3D akceleracijom (službeni driveri proizvođača) te rekonfiguraciju X-a i konačno instalaciju 

samog composite managera (Compiz ili Beryl). 

Posao bi znatno trebao olakšati ugrađeni Restricted Driver Manager te integracija 

AiGLX-a u X.org 7.2, čije se uključenje svodi na promjenu opcije “Use AiGLX” u 

vrijednost “on” u konfiguracijskoj datoteci X.orga. Compiz je predefinirano isključen, 

a može se uključiti putem alata Desktop Effects dostupnog zajedno s ostalim alatima za 

podešavanje sustava. 

Debian kao profesionalna serverska distribucija ne dolazi s predinstaliranim 3D 

radnim okruženjem, ali kao što smo već spomenuli ista se funkcija lako dodaje odabirom 

metapaketa 3ddesktop. 


“Nova verzija 

Ubuntua donosi i 

znatne nadogradnje 

kernela namijenjene 

prijenosnicima” 

konfiguracijske poteškoće u slučaju VMC 

HSDPA kartice). Standardno su podržani i 

Macovi bazirani na Intelu. 

Ledena lasica 

Već smo spomenuli da je jedna od najboljih 

stvari u Debianu njegov paketni sustav, koji je 

svakom novom verzijom sve sofisticiraniji alat 

te zbog svoje robusnosti bez problema može 

poslužiti za nadogradnju velikog broja paketa, 

kojima Debian obiluje. Iako ćemo za serverska 

okruženja uvijek preporučiti prvo nadogradnju 

sustava u testnom okruženju (nakon 

što smo u jednom scenariju imali problema s 

međuovisnostima u staroj verziji Debiana), 

možemo reći da je novi sustav međuovisnosti 

jako dobro definiran te je posao dodavanja 

određenih funkcija u sustav (kao što je KDE ili 

3D desktop) trivijalan i svodi se na upisivanje 

jedne jedine naredbe. 

Među paketima ćemo između ostalog naći 

i veliku količinu restriktivnih drivera, koji 

dakako nisu dio službenog izdanja, ali su 

prisutni u DVD verziji, dodatnih programa 

(Flash, Java, RealPlayer) te programa koji su 

u distribuciji zaslugom zajednice (contrib), 

što uključuje Beryl, Compiz i druge. Zbog 

postavljenih paketa instalacija većine onoga 

što bi vam moglo zatrebati je trivijalna te 

čitavu proceduru može obaviti i manje iskusan 

korisnik. 

Budući da je Ubuntu, pa shodno tome 

i Kubuntu, distribucija koja većinu 

svojih programa ostavlja na službenim 

repozitorijima, tako ćete za osposobljavanje 

pune funkcionalnosti sustava trebati dosta 

toga preuzeti s Interneta. Stoga je razumljivo 

da su distribucije Ubuntu i Kubuntu 

namijenjene korisnicima s broadband vezama 

na Internet, što objašnjava i nedorađenost 

dial-up pristupa o kojem smo govorili nešto 

ranije. 

U osnovnim programima naći ćemo sve 

što je potrebno za normalan uredski rad, 

korištenje Interneta te alata za podešavanje, 

pa čak i bazični multimedijski player. No 

za većinu standardnog rada (pa čak i za 

osposobljavanje određenog hardvera) trebat 

ćemo posegnuti za službenim, odnosno 

vanjskim repozitorijima. 

Synaptic i Aptitude nisu doživjeli veće 

promjene, a jedina razlika koju će iskusniji 

korisnici primijetiti je više definiranih 

125

Alat Hardware Info namijenjen je ispitivanju 

ispravnosti prepoznatih hardverskih komponenti 

te slanja korisnih podataka Ubuntuovim 

razvijateljima 

ovisnosti (tj. grupa paketa) koje će se 

prvenstveno koristiti prilikom instalacije 

standardnim alatom apt-get. U distribucijama 

Ubuntu i Kubuntu naći ćemo jako dobar Add/ 

Remove Programs, koji će nam omogućiti 

da s par klikova mišem instaliramo ono što 

zbog licence nije moglo biti uključeno u 

sustav (Java, RealPlayer, VMware Player, 

video i audio kodeke). Mogućnost dodavanja 

proprietary softvera čini ovaj alat smislenim i 

vrijednim. 

Od softvera u sve tri distribucije naći ćemo 

samo najnovije stvari. Iako bi ova novost 

mogla zvučati čudno za Etch, s obzirom na 

dugotrajan ciklus testiranja svakog programa, 

Debianov tim je odradio jako dobar posao s 

dodavanjem zadnjih verzija softvera. No nije 

sve tako idealno - pokudit ćemo dodavanje 

Gnomea 2.14 kad je već 2.18 dostupan te 

OpenOffice.orga 2.0.2 umjesto 2.1.0. S druge 

strane, KDE je dostupan u svježoj verziji 

3.5.4, X.org u nešto starijoj (7.1) i s kernelom 

Ubiquity 

Instalacijski program se zove Ubiquity, 

a u odnosu na prethodne verzije ima 

nekoliko poboljšanja. Jedna od njih jest 

mogućnost migracije postavki s drugih 

sustava. Nažalost, ovo nam nije radilo 

kako bismo očekivali. Iako sustav ima 

mogućnost migracije postavki s instalacije 

Windowsa, ona nam očito nije 

radila. Isto vrijedi i za Debian, pa ćemo 

pretpostaviti da ovaj sustav zahtijeva 

još malo dorađivanja prije nego bude 

dobrodošla komponenta u instalacijskom 

sustavu. 

Još jedno, nešto teže primjetno 

poboljšanje jest popularnost paketa. 

Ovisno o tome što smo instalirali u live 

sustavu prije instalacije, moguće je 

bazu tih paketa poslati na javni server i 

sudjelovati u istraživanju popularnosti 

paketa. Naravno, informacije su 

anonimne, a služe isključivo kao 

mjerilo po kojem će se određivati 

prioritet paketa koji su integralni dio 

distribucije. Naravno, popularnost 

paketa će biti prikazana i kad instalirate 

program, pa možete vidjeti koji je od 

traženih programa najpopularniji. 

Slično Ubuntuu, Kubuntu koristi QtParted čineći tako posao particioniranja vrlo jednostavnim 

“Nova verzija Ubuntua za 

servere donosi podršku 

za virtualizaciju putem 

paravirtualizatora Xen i 

VMI” 

2.6.18. Ubuntu ima X.org 7.2, Gnome 2.18, 

OpenOffice.org 2.1, kernel 2.6.20, a ostalo 

je manje-više identično Debianu. Isto vrijedi 

za Kubuntu koji se jedino razlikuje po KDE-u 

(dolazi u verziji 3.5.5). 

Ukoliko pokušate na Debianu pronaći 

Firefox i Thunderbird, iznenadit ćete se kad 

u iznimno organiziranim izbornicima ne 

pronađete iste, a umjesto njih su stavljeni 

IceDove i IceWeasel. Riječ je o Debianovim 

zamjenama za spomenute programe, a razlog 

promjene naziva jest u restriktivnoj Mozillinoj 

licenci koja ne dozvoljava modificiranje 

distribucije Firefoxa (sigurnosni propusti i 

slično) uz zadržavanje istog imena. Kako bi 

izbjegli ovaj problem, Debianovi razvijatelji 

su promijenili imena već nadaleko poznatim 

programima. Unatoč tome što je ovaj potez 

bio ispravan u očima Debianovih programera, 

ne možemo se oteti dojmu da se radi o 

djetinjastom ponašanju i da se ovaj problem 

mogao riješiti na bolji način. 

Paravirtualizacija 

Nova verzija Ubuntua za servere donosi podršku 

za virtualizaciju putem paravirtualizatora 

Xen i VMI. VMI paravirtualizacija znatno 

poboljšava performanse VMware hypervisora, 

a za razliku od standardnih virtualizacijskih 

rješenja svaki sklop unutar paravirtualizatora 

dijeli se s jednakim prioritetom. I Xen i VMware 

server standardno su dostupni za preuzimanje 

s neslužbenih repozitorija. U kernel je 

integriran i KVM (kernel-based virtualni stroj), 

što uključuje i podršku za tehnologije AMD-V 

i IVT razvijene od strane AMD-a i Intela. 

Budući da koristi nešto stariji kernel, 

Debianova distribucija nema podršku za VMI 

od strane VMwarea, nego samo za KVM 

i Xen. Debianove virtualizacijske tehnike 


će samo funkcionirati na novijim Intelovim 

i AMD-ovim procesorima (s podrškom za 

IVT i AMD-V) s obzirom na to da samo u 

tom slučaju imamo mogućnost pokretanja 

nemodificiranih kernela. Već pri instalaciji 

možemo odabrati Xen kernel, što znači 

da sam sustav već možemo pokrenuti u 

paravirtualiziranom okruženju, pa čak i 

ukoliko nemamo novije Intelove i AMD-ove 

procesore s podrškom za virtualizaciju. 

Unatoč značajnim pomacima za kućne 

korisnike, primarni fokus novog Debiana 

su serveri i radne stanice. Podrška za 

enkriptirane particija dovedena je do 

savršenstva, a funkcionira pri samoj instalaciji. 

Ukoliko imate particioniran disk po LVM 

shemi, imat ćete mogućnost kriptiranja 

pojedinih particija. Debian će inteligentno 

razdijeliti disk i uključiti enkripciju na svim 

particijama (uključujući i swap) osim na 

particiji /boot. 

Poboljšani sigurnosni model Debian Linuxa 

trebao bi Linux još više izjednačiti sa sustavima 

zasnovanim na BSD-u, u kojima je sigurnost 

sustava uvijek bila primarna. Shodno tome, 

u novu verziju Debiana ugrađen je i SELinux 

(Security Enhanced Linux). Integracija u sustav 

izvedena je vrlo jednostavno, bez pripadajućih 

alata na koje smo naišli u Fedori, no sam 

SELinux funkcionirao je jako dobro. Ukoliko 

nam je sigurnost na prvom mjestu, ovo ćemo 

uključiti, a ukoliko želimo funkcionalniji 

sustav, jednostavno ga isključujemo. 

Jednostavno besplatno 

Nakon nekoliko tjedana korištenja Ubuntua 

moramo priznati da smo bili iznimno oduševljeni. 

Postinstalacijske procedure koje su 

nam trebale da osposobimo potencijal našeg 

računala na maksimum bile su još manje nego 

u prethodnim verzijama. 

U slučaju Debiana možemo samo nizati 

pohvale, izuzmemo li problem s licenciranjem 

Firefoxa i Thunderbirda. U svim ostalim 

aspektima radi se o izvrsnoj distribuciji 

za radne stanice i servere, namijenjene 

obavljanju konkretnog posla. Olakšana 

instalacija dobro će doći korisnicima koji se tek 

upoznaju s raznim distribucijama Linuxa, iako 

će im samo korištenje Debiana biti nešto teže. 

127

128 


GRUB 

Podešavanje GRUB-a 

Najpoznatiji boot manager za Linux vrlo je fleksibilan komad softvera, čije ćemo podešavanje i 

značenje njegovih mnogobrojnih opcija pokušati približiti neiskusnim korisnicima 


GRUB, tj. GRand Unified Bootloader, upravo je 

ono što se iz njegova imena da iščitati - univerzalni 

boot manager koji može poslužiti za podizanje 

različitih OS-ova, u što se mogu uključiti 

najpopularniji OS-ovi za osobna računala 

(Linux, Windows, xBSD i drugi sustavi). No velika 

fleksibilnost ovog malenog komada softvera 

ima svoju cijenu, a to je podešavanje samog 

programa. Zbog toga ćemo objasniti način na 

koji možete konfigurirati GRUB. 

Generalizacija 

Kao i svaki boot loader pisan za Linux, tako se i 

GRUB podešava uređivanjem konfiguracijske 

datoteke koja se nalazi na instalacijskoj (ili / 

boot) particiji određene distribucije koja je instalirala 

GRUB. Ta se datoteka nalazi u direktoriju 

/boot/grub, a naziv joj je menu.lst. Osim nje, u 

spomenutom direktoriju naći ćemo još nekoliko 

datoteka koje omogućuju podizanje GRUB-a i 

učitavanje drugih sustava. 

U spomenutoj datoteci ćete, ovisno o distribuciji, 

naići na komentare koji će vam znatno 

pomoći u konfiguraciji GRUB-a jer sadržavaju 

opis svake funkcionalnosti i moguće opcije, 

odnosno vrijednosti koje možete postaviti. 

Kao i kod svakog boot loadera, tako ćemo 

i u konfiguracijskoj datoteci GRUB-a imati 

dva dijela - prvi dio koji se dotiče općenitog 

ponašanja boot loadera i drugi dio koji sadržava 

opcije podizanja svakog operativnog sustava. 

Generalne opcije podizanja sadržavaju postavke 

koje se mogu, ali i ne moraju, primjenjivati na 

sve operativne sustave. 

Već smo u ranijim tekstovima objašnjavali 

kako GRUB uređajima dodjeljuje oznake, no 

ukratko ćemo to ponoviti. (fd0) označava da 

se radi o prvom floppy disk pogonu, (fd1) o 

drugom. Prema tome možemo zaključiti da 

(hd0) označava prvi hard disk, tj. master boot 

record prvog diska. Particije se označavaju drugim 

brojem, koji je od prvog odvojen zarezom, 

pa tako prva particija na prvom disku ima oznaku 

(hd0,0), druga (hd0,1) itd. Pritom treba pripaziti 

na logičku organizaciju particija, pa ukoliko 

je treća particija logičkog tipa, ona neće nositi 

oznaku (hd0,2) nego (hd0,4) s obzirom na to 

da GRUB nasljeđuje brojčane oznake particija 

od Linuxa. 

Općenite odrednice 

GRUB predefinirano koristi datoteku menu.lst 

u direktoriju /boot/grub. Ta datoteka može se 

instalirati u boot sektor tako da ne ovisi o dostupnosti 

podataka na disku, no svaka promjena 

te datoteke morat će se obavljati u samom boot 

loaderu. Postoji pet glavnih opcija koje možemo 

navesti u glavnoj sekciji GRUB-a, a jedna od njih 

služi za stvaranje nove stavke za podizanje OS-a. 

Opcijom default definiramo uobičajeni sustav 

za podizanje, koji će se podignuti ako korisnik 

ne odabere ništa. Nakon što napišemo ključnu 

riječ default potrebno je navesti numeričku 

oznaku unosa koji želimo pokrenuti. To je redni 

broj unosa (počevši od nule) koji smo definirali 

naredbom title. Ukoliko ne navedemo opciju 

default, podignut će se prva stavka, definirana 

naredbom title. 

Opciju timeout koristimo kad želimo reći 

GRUB-u koliko treba pričekati prije nego što 

pokrene uobičajeni operativni sustav, koji smo 

definirali opcijom default. Jedini parametar koji 

treba navesti jest broj sekundi, pa to izgleda 

ovako “timeout 15”. Nešto kompliciranija opcija 

u GRUB-u jest fallback. Naime, ukoliko se 

određeni operativni sustav ne želi podignuti, 

možemo reći GRUB-u (ako detektira neispravno 

podizanje) da podigne sljedeći ispravan OS. 

GRUB se može konfigurirati editiranjem 

datoteke u tekstualnom editoru 

Izgled glavnog 

izbornika GRUB-a 

vrlo je konfigurabilan, 

a možemo 

promijeniti 

pozadinsku sliku, 

boje... 

... što se može 

primijetiti na ovoj 

slici 

Opcija fallback neće funkcionirati ukoliko imamo 

podešenu opciju default koja predefinirano 

podiže točno određeni OS, stoga je moramo 

postaviti na default saved. U tom slučaju GRUB 

će podignuti OS koji u svojim postavkama ima 

stavku savedefault. Stavka fallback određuje 

slijed OS-ova koje ćemo pokrenuti ukoliko predefinirani 

zakaže. Tako će opcija “fallback 1 2” 

prvo pokrenuti prvi OS pa, ako taj zakaže, drugi 

OS i naposljetku treći OS. 

Primijetite da ne moramo upisivati 0 (prema 

GRUB-u numeracija ide od 0), jer će GRUB taj 

operativni sustav shvatiti kao primarni budući 

da je prvi koji u sebi ima opciju savedefault. 

No, da bi opcija fallback imala učinka, morat 

ćemo za svaku stavku u slijedu (osim zadnje) 

zadati opciju savedefault fallback. Na zadnji 

ćemo unos staviti standardni savedefault jer iza 

njega nemamo dodatnih unosa koji bi ga mogli 

zamijeniti. 

Opcija hiddenmenu služi da u potpunosti 

sakrijemo GRUB-ov izbornik te, ukoliko korisnik 

ne pritisne tipku Esc, da podigne uobičajeni op- 

... ili grafičkim konfiguracijskim alatima 

dostupnim u modernim distribucijama

erativni sustav nakon određenog broja sekundi 

definiranog naredbom timeout. Ova je naredba 

korisna ukoliko GRUB pokrećemo na terminalu, 

koji nema inicijalizirane upravljačke programe za 

unos podataka, pa nije moguć odabir ili potvrda 

podizanja uobičajenog unosa, te ako želimo 

sakriti boot izbornik od neiskusnih korisnika. 

Od općenitih naredbi koje možemo podesiti 

u konfiguracijskoj datoteci još imamo opcije za 

upravljanje prikazom (boje i grafičko sučelje), 

detektiranjem i upravljanjem podizanja 

putem mreže, komunikacijom s terminalima 

i putem serijskog porta, mapiranjem tipki te 

podešavanjem lozinke. Svaka od ovih opcija vrlo 

je specifična za određenu potrebu i nećemo ih 

detaljnije objašnjavati. 

Definiranje operativnog sustava 

GRUB podržava dva načina podizanja operativnog 

sustava, a oni se razlikuju po tome je li 

operativni sustav koji učitavamo podržan ili ne. 

Podržani sustavi u GRUB-u su Linux, GNU Hurd 

i BSD sustavi (FreeBSD, OpenBSD i NetBSD). 

Sve ostale OS-ove učitavat ćemo putem naredbe 

chainloader, koja će učitati prvi boot sektor te 

prepustiti kontrolu drugom boot loaderu, nakon 

čega će se podignuti odabrani OS. Da biste učitali 

podržani OS, GRUB treba učitati kernel, tj. jezgru 

sustava. Za svaki operativni sustav pozicija i ime 

datoteke su različiti, pa ćete za to trebati poznavati 

specifični operativni sustav. U Linuxu se kernel 

najčešće nalazi u datoteci /boot/vmlinuz, u 

FreeBSD-u u /boot/loader, ali te datoteke mogu 

nositi i neki drugi naziv, pogotovo ako u sustavu 

imate više instaliranih kernela. Često će osim 

kernela biti potrebno učitati i posebno pripremljen 

image s driverima koji će poslužiti kernelu za 

učitavanje određene hardverske podrške, pa ju 

je potrebno inicijalizirati da bi se sustav ispravno 

mogao podignuti. U tom slučaju koristit ćemo 

naredbu initrd koja je obavezna za sve nove 

verzije Linuxova kernela, a kao argument koristit 

ćemo stazu do datoteke koju smo generirali 

naredbom mkinitrd (koju ćemo morati pokrenuti 

svaki put nakon što kompajliramo vlastiti kernel). 

Osim naslova, definicije kernela i “popratnih” 

sadržaja, potrebno je definirati i root disk, tj. 

particiju, koji će poslužiti GRUB-u i operativnom 

sustavu da identificiraju osnovni datotečni sustav 

u kojem trebaju tražiti kernel i podatke. Ukoliko 

isti ne definiramo naredbom root, onda ćemo 

i za kernel te initrd stavke morati navesti disk 

i particiju na kojoj se nalaze. Tako će naredba 

root izgledati ovako: “root (hd0,0)”, a ukoliko 

ju ne definiramo, naredba kernel (te shodno 

tome i initrd) izgledat će otprilike ovako: “kernel 

“Novi” GRUB 

“Osim klasičnog 

tekstualnog izbornika 

GRUB ima opciju podizanja 

grafičkog sučelja” 

(hd0,0)/boot/vmlinuz”. Oznaka root particije 

pritom će se preuzeti iz datoteke initrd koju smo 

generirali prilikom instalacije kernela. U slučaju 

BSD-a, manipuliranje particijama je nešto kompliciranije, 

s obzirom da oni uvode spliceove u 

postojeću strukturu diska. Tako da će jedna particija 

po BSD strukturi imati oznaku (hd1,0,a), 

što označava da se radi o drugom disku, prvom 

spliceu i prvoj (root) particiji na disku. 

Nepodržane sustave (kao što su Windowsi, 

Mac OS X, OS/2, ne-BSD Unixi i drugi) GRUB 

može učitati uz vanjsku pomoć, tj. korištenjem 

naredbe chainloader. Tada će se pročitati prvi 

sektor particije i pokrenuti boot loader, koji će 

se “pobrinuti” za daljnje učitavanje OS-a. Kao 

argument ovdje može stajati +1, što označava 

da će pročitati prvi sektor s root particije, ali 

i ime datoteke koja sadržava boot sektor. Na 

ovaj način možemo podignuti boot loader i s 

drugih medija, tako da ekstrahiramo prvi sektor 

u određenu datoteku, koju potom “ponudimo” 

GRUB-u kao argument za naredbu chainloader. 

U određenim slučajevima potpis boot sektora 

bit će neispravno zapisan, što ćemo lako zaobići 

koristeći parametar --force. 

I ovdje moramo definirati root particiju, s koje 

će se učitati operativni sustav. Budući da se radi o 

nepodržanim sustavima, čitanje podataka s njih 

neće biti moguće, pa ćemo umjesto opcije root 

koristiti rootnoverify. Osim ove, za kompatibilnost 

s Windowsima ćemo koristiti i naredbu makeactive, 

koja će aktivirati ovu particiju, što je obavezno 

ukoliko želimo ispravno podignuti Windowse. 

Funkcionalna estetika 

Osim klasičnog tekstualnog izbornika GRUB 

ima opciju podizanja grafičkog sučelja (što se 

može konfigurirati uz pomoć naredbe message) 

te naredbenog retka. Naredbeni redak je nešto 

manje intuitivan, ali je moguće još detaljnije 

podesiti ponašanje GRUB-a, pa će biti najčešći 

odabir iskusnijih korisnika. U naredbeni redak 

možete iz glavnog prozora GRUB-a prijeći pritiskom 

na tipku C, a iz njega izlazite tipkom Esc. 

Distribucije će vam obično dozvoliti odabir 

između tekstualnog izbornika i grafičkog sučelja, 

a na vama je da odaberete koji način podizanja 

smatrate prikladnijim; 

GRUB 2 je već duže vremena u razvojnoj fazi, a osim više modularnog dizajna i prilagodljivije 

konfiguracije nosi nam i novi format konfiguracijske datoteke, koja će se predefinirano 

zvati grub.cfg. Kako je skriptiranje (s petljama, varijablama, uvjetima i funkcijama) 

postalo standardna opcija u GRUB-u, tako je izmijenjen i format datoteke, koji sada 

podsjeća na BASH (odnosno TCSH) skriptu. Tako ćemo za postavljanje varijabli koristiti 

naredbu set, a možemo definirati i vlastite varijable koje kasnije možemo iskoristiti za 

vlastite uvjete, petlje i pozivanje funkcija. 

Iako djeluje nešto kompliciranije, osnovna konfiguracija ne bi se trebala znatnije 

razlikovati od stare, pa mislimo da neće biti većih problema u prilagodbi kad završi razvoj 

GRUB-a 2 te ga poznati distributeri uvrste u svoje distribucije; 


129

130 


Upravitelji prozorima 

Kompozicija prostora 

S fantastičnim 3D efektima koji mijenjaju poimanje radnog okruženja i znatno poboljšavaju interakciju 

korisnika i aplikacija, kompozicijski menadžeri su nova vruća stvar u svakom operativnom sustavu, pa tako i 

u Linuxu 


Naziv kompozicijski window manageri koristimo 

za programe koji koriste akceleraciju grafičke 

kartice da bi iscrtali ili animirali pojedine efekte, 

odnosno elemente grafičkog okruženja. Kako 

većina ovih efekata koristi 3D proračune, često 

se kompozicijski window manageri poistovjećuju 

s 3D radnim okruženjem, dok će u stvarnosti situacija 

biti drugačija. Većina ovih efekata odnosi 

se na transparenciju i sjenčanje prozora, što daje 

osjećaj prostornosti. 

U našem malom usporednom testu ipak ćemo 

se orijentirati na prave 3D window managere, 

kao što su Compiz, Beryl i Metisse, koji će osim 

ovih osnovnih kompozicijskih efekata omogućiti 

različite 3D animirane efekte, a neki čak i 3D 

“kocku” (prikaz pojedinih prozora ili površina 

desktopa na stranicama 3D kocke). 

Upravljanje kompozicijom 

Za razliku od Windows Viste, za kompozitne 

efekte pod ovdje opisanim managerima nije 

potrebno snažno računalo. Osnovni zahtjevi, 

naravno, postoje budući da se radi o grafički 

intenzivnim operacijama. Najvažniji element je 

grafička kartica. Da bi kompozicijski programi 

funkcionirali, potrebno je odabrati jednu od novijih 

(ali ne previše novih) grafičkih kartica, za koju 

postoji odgovarajuća softverska podrška (driver). 

Kako open source projekti za kartice ATI Radeon 

još uvijek nemaju ispravnu podršku za 3D akceleraciju, 

pa prema tome ni za kompozitne efekte, 

potrebno je instalirati ATI-jev proprietary driver, 

koji funkcionira besprijekorno. Što se tiče nVidije, 

postoji nekoliko open source projekata koji imaju 

podršku za desktop compositing efekte, ali ih je 

u pojedinim slučajevima puno teže upogoniti 

nego odgovarajuće ATI-jeve drivere. U pravilu je 

dostatna bilo koja grafička kartica sa 64 MB RAMa, 

premda je podršku moguće dobiti i korištenjem 

kartica od 32 MB, ali uz znatno žrtvovanje ostalih 

3D akceleracijskih sposobnosti grafičke kartice. 

Kako bismo unificirali pristup kompozicijskim 

efektima na grafičkoj kartici, postoje dva servera 

(odnosno grafička drivera) koji objedinjuju ove 

3D efekte, AiGLX te Xgl. Xgl je nešto stariji 

projekt, ali mu je hardverska podrška za grafičke 

kartice nešto siromašnija, pa se u pravilu koristi 

kao drugo rješenje. Ukoliko imamo mogućnost 

odabira, koristit ćemo AiGLX budući da jednako 

dobro radi i s Compizom i s Berylom, a ima i 

bolju podršku za grafičke kartice. 

Zahtjevi za procesorom nisu pretjerano veliki, 

pa će tako kompozicijski menadžeri koristiti 

svega dva do tri posto procesorskog vremena. 

Iste odrednice vrijede i za radnu memoriju: 

količina memorije utjecat će jedino na pokretanje 

drugih aplikacija te radnih okruženja (Gnome 

ili KDE). Hardverska nezahtjevnost 3D radnog 

Glavna razlika između Berylove i Compizove 3D “kocke” jest što Beryl podržava transparentnost 

i unutrašnji pogled 

“Za razliku od Windows 

Viste, za kompozitne 

efekte pod ovdje opisanim 

managerima nije potrebno 

snažno računalo” 

okruženja pod Linuxom omogućuje bilo kojem 

računalu kupljenom u zadnje dvije godine da bez 

problema pokrene 3D okruženje. 

Kompozicijski čarobnjak 

Compiz (www.go-compiz.org) je prvi 

kompozicijski menadžer, razvijen ubrzo nakon 

servera Xgl. Isprva se Xgl isporučivao s programom 

xcompmgr koji je imao ograničen broj 

mogućnosti koje su služile samo da pokažu kako 

stvar načelno izgleda. No nedugo nakon izlaska 

službene verzije servera (drivera) Xgl predstavljena 

je prva verzija Compiza koja je, zahvaljujući 

impresivnoj količini efekata, promijenila percepciju 

3D radnog okruženja. 

Compiz poštuje već zastarjeli standard IC- 

CCM, koji omogućuje interoperabilnost između 

različitih radnih okruženja i window managera, 

što omogućava integraciju u kompleksnija 

okruženja kao što su Gnome, odnosno KDE. 

Novell je glavni developer Compiza, stoga je 

preferirani kompozicijski menadžer u distribuciji 

SuSE. Koriste ga i Fedora te Mandriva, no dosta 

distribucija omogućuje i zamjenu, odnosno 

koegzistiranje Compiza i Beryla. 

Compiz se odlikuje odličnim sustavom baratanja 

pluginovima, koje je vrlo jednostavno instalirati, te 

razumnom količinom efekata i opcija koje konfiguraciju 

neće učiniti noćnom morom. Uz spomenute 

tri distribucije isporučuju se i grafički konfiguracijski 

programi koji omogućuju uključivanje 

Compiza te promjenu korištenog X servera (Xgl 

ili AiGLX). Pritom se za SuSE preporučuje koristiti 

Xgl, a za Fedoru i Mandrivu AiGLX. 

Konfiguracija programa je vrlo jednostavna, a 

kao što smo već spomenuli, osnovne operacije 

kao što je promjena prozora, radne površine 

ili razine transparentnosti prozora moguće je 

izvesti uz kombinaciju dviju tipki. Kompliciranije 

operacije kao što je pojavljivanje “3D kocke” 

obično je moguće izvesti pritiskanjem dviju tipki 

i navigacijom mišem, što se naizgled čini kompliciranim. 

Takve operacije obično imaju samo 

estetsku funkciju i nisu namijenjene povećanju 

praktičnosti rada s prozorima. 

Animacije prilikom promjene veličine ili 

drugih akcija nad prozorima izgledaju dojmljivo, 

ali nemaju praktičnu ulogu

3D “kocka” je vizualno najdojmljiviji element 

kompozicijskih menadžera 

Grupe efekata možemo podijeliti na tri dijela. 

Prvi su animacije koje nemaju nekakvu praktičnu 

ulogu i ne ovise o elementima radne površine 

(kao što su prozori ili tipke). Primjer takvih 

efekata su vodene kapi, snijeg i slično. Drugi 

efekti su vezani uz prozore. Njima možemo 

poboljšati organizaciju prozora te omogućiti pregledavanje 

informacija koje standardno ne bismo 

vidjeli. Takvi efekti obično nisu estetski najbolje 

izvedeni, no njihova praktičnost (ukoliko imamo 

dodijeljene lako pamtljive tipkovničke kratice) 

pri uobičajenom radu nadmašuje konvencionalne 

window managere. Zadnju skupinu efekata 

primjećujemo u radu s radnim površinama. 

Primjer ovakvih efekata su 3D kocka, animacije 

kod promjene radne površine i slično. 

Od glavnih funkcionalnosti treba svakako 

spomenuti 3D efekt za promjenu aplikacije, koji 

dobivamo već poznatom kombinacijom tipki 

Alt+Tab. Naime, prikaz je vrlo sličan onome 

u Visti, koji se naziva Flip3D(C) i predstavlja 

novi način upravljanja prozorima. Od 

mogućnosti koje Compiz nudi korisnicima koji 

imaju problema s vidom svakako treba izdvojiti 

Zoom (uvećava određeni dio prozora ili radne 

površine) te Negative (koji mijenja boju svakog 

piksela u suprotnu), koji se može ograničiti da 

djeluje samo na aktivni prozor ili na čitavu radnu 

površinu. 

Zanimljivo je spomenuti da i Compiz i 

Beryl imaju ugrađenu funkciju Screenshot, koja 

omogućuje jednostavno “hvatanje” sadržaja 

ekrana, što pokazuje da su više orijentirani na 

estetiku nego na povećanje funkcionalnosti i 

produktivnosti. 

Dragulj 

Beryl (www.beryl-project.org) nastao je kao 

projekt na bazi Compiza. Nakon što je par programera 

shvatilo da se u Compiz sporo dodaju 

Što su to kompozicijski menadžeri? 

Transparencija izbornika, prozora i ostalih 

elemenata grafičkog sučelja podrazumijeva 

se u svakom kompozicijskom menadžeru 

nove mogućnosti, dodan je povelik broj dodatnih 

efekata i mogućnosti te je projekt odvojen. 

Glavna razlika između Beryla i Compiza nije u 

efektima, jer izgledaju praktički identično, nego 

u načinu podešavanja te fleksibilnosti, koja je u 

Beryla podosta veća. 

Beryl koristi window manager Emerald, 

koji treba biti pokrenut kako bi većina efekata 

funkcionirala. Sličnu funkcionalnost Beryl može 

postići i s Metacityjem odnosno Compizom, no 

uz znatno reduciranu funkcionalnost (animacije 

na prozorima neće biti vidljive). Emerald nam 

se međutim pokazao nestabilnim i jednostavno 

neće funkcionirati na određenim kombinacijama 

(distribucije, OpenGL driver i kompozicijski 

podsustav). 

S druge strane, riječ je o jednom od najfleksibilnijih 

window managera. Svakako su nam se 

zanimljivima pokazale teme bez tipki za gašenje, 

maksimiziranje i minimiziranje prozora. Oko 

prozora dobijemo okvir bez naizgled vidljivih 

tipki, no ukoliko prijeđemo pokazivačem miša 

preko mjesta gdje se standardno nalaze, tipke će 

se pojaviti s glow i fade efektima, a sve postavke 

vezane uz animaciju i jačinu sjaja mogu se 

prilagoditi. Korisna je osobina i promjena načina 

renderiranja okvira prozora. Naime, imamo 

izbor između nekoliko efekata, a neki od njih su 

Glass (poluprozirno staklo) ili Vista (zamućeno 

staklo). 

Osim Emeralda, Beryl nam nudi još dva 

window managera koji omogućuju bolju integraciju 

u Gnome i KDE - Heliodor i Aquamarine. 

Pod boljom integracijom podrazumijevamo 

kompatibilnost s temama koje koriste Metacity 

i KWin. Heliodor je još u ranoj fazi razvoja, 

pa ne podržava sve efekte koje imaju Emerald 

i Aquamarine. S druge strane, Aquamarine se 

integrira u KDE Control Center i podešava se na 

način sličan KWinovu, a korisnici ne bi trebali 

primijetiti razliku. 

Compiz, Beryl i Metisse, tri projekta koja smo usporedili, kompozicijski su menadžeri 

(composite managers). Kompozicijski menadžeri obično se sastoje od dvije komponente, 

a u ovisnosti o odabranom projektu integracija ovih komponenti će biti veća, tj. nevidljiva 

običnom korisniku, odnosno manja. Najbitnija komponenta je composite manager koji sa 

svojim pluginovima omogućuje iscrtavanje efekata na razini radne površine, tj. omogućuje 

efekte koji utječu na čitavu radnu površinu te percepciju 3D okruženja. Druga bitna 

komponenta je sam window manager koji se brine za iscrtavanje prozora, transparencijskih 

efekata, sjenčanja i okvira oko prozora. Shodno tome, u grafičkim konfiguracijskim 

alatima postavke prozora podešavat ćemo u jednom, a općenite postavke zajedno s aktiviranim 

pluginima u drugom alatu. 


131

132 


Mandriva One je prva distribucija koja 

uključuje Metisse 

Oba kompozicijska menadžera imaju efekt 

sličan Exposéu u Mac OS-u X kojeg nazivaju 

Scale, a koji se može aktivirati kombinacijom 

tipki ili dodirivanjem određenog ruba ekrana. 

Zbog ove funkcije prebacivanje dokumenata 

ili datoteka iz jednog prozora u drugi vrlo je 

jednostavno: uzmete dokument iz određenog 

prozora, povučete pokazivač miša na jedan od 

rubova radne površine (pri čemu se prozori minijaturiziraju 

na optimalnu veličinu i pregledno 

se rasporede) te potom “spustite” dokument u 

odredišni prozor. Dosad smo ovaj efekt vidjeli 

jedino u Mac OS-u X i moramo priznati da smo 

se vrlo jednostavno naviknuli na ovu funkciju. 

Još jedna vizualno impresivna funkcija koja 

ujedno stvara i najviše problema je Blur. Ovom 

funkcijom povećavamo čitljivost određenog 

prozora, zamućivajući pozadinske prozore. 

Budući da se radi o iznimno zahtjevnoj operaciji, 

Beryl sprema generirane teksture u cache što 

ubrzava rad, no unatoč tome riječ je o hardverski 

izuzetno zahtjevnoj operaciji. Glavni razlog 

tome jest što ne koristi pixel shadere na grafičkoj 

kartici i tako minimalno opterećuje GPU 

(grafički procesor), ali zato se znatno povećava 

opterećenje za glavni procesor računala. Kad 

pomičemo prozore s aktiviranim efektom blur, 

animacije su vrlo impresivne i estetski najbolje 

izvedene od svih ovdje opisanih programa. No 

sama funkcija još nije “ispeglana” do kraja, pa 

će se u određenim slučajevima i kombinacijama 

efekata Beryl jednostavno srušiti. 

Osim 3D “kocke”, koja u Berylu ima još 

nekoliko dodatnih opcija (kao što je korištenje 

unutrašnjosti kocke, transparencija svake radne 

površine i slično), još jedna korisna funkcija je 

pregled radnih površina u obliku filmske trake. 

Svaka radna površina bit će prikazana na filmskoj 

traci koja se može prikazati u bilo kojem smjeru 

(vertikalnom, horizontalnom, dijagonalnom) 

što će nam omogućiti lagan i pregledan odabir 

virtualne radne površine. 

Kao što smo vidjeli i u drugim OS-ovima te, 

naravno, Compizu, tako i Beryl može prikazati 

trenutni sadržaj prozora s animacijom u realnom 

vremenu. Ova se funkcija primijeti u svakom 

korištenom efektu koji upravlja rasporedom prozora, 

kao što su Application Switcher, Desktop 

Cube, Scale, Zoom i slično. 

Berylu bismo zamjerili tri stvari - komplicirano 

podešavanje i povremena nestabilnost 

te međusobna neusuglašenost funkcija. 

Korištenje svih efekata odjednom dovodi do 

određenih konflikata, a Beryl u određenim 

situacijama jednostavno ne reagira. To vrijedi 

i za korištenje istih tipkovničkih kratica. U tom 

slučaju Beryl neće izvršiti niti jedan efekt, što 

konfiguraciju ponekad čini noćnom morom. 

Rotiranje prozora zahtijeva dosta vježbanja, ali daje fantastičan učinak 

“Sam Beryl je izuzetno 

mlad projekt pa 

nam na određenim 

konfiguracijama 

jednostavno nije radio” 

Osim toga, sam Beryl je izuzetno mlad projekt 

pa nam na određenim konfiguracijama jednostavno 

nije radio. Preferirani OpenGL driver je 

AiGLX koji je razvila Fedorina zajednica, no teoretski 

bi Beryl trebao raditi i s Xglom. Nažalost, 

u ovakvoj kombinaciji Beryl se pokazao iznimno 

nestabilnim, stoga ne preporučujemo njegovo 

korištenje u distribucijama koje koriste Xgl 

(openSuse). 

3D prozori 

Metisse (insitu.lri.fr/metisse) nije kompozicijski 

menadžer u klasičnom smislu, nego je 

klasificiran kao platforma za testiranje inovativnih 

koncepata. Budući da će biti uključen u 

novu verziju Mandrive (koja izlazi na ljeto), 

odlučili smo ga testirati i vidjeti što on donosi 

u odnosu na druge kompozicijske menadžere. 

Metisse je projekt francuskih neprofitnih organizacija 

poznatih pod nazivom In Situ. Primarno 

je namijenjen da bude platforma za različite 

druge projekte, no budući da se radi o iznimno 

Korisničko slaganje prozora 

stabilnom window manageru, vrlo je koristan i u 

praktičnoj upotrebi. 

Jedna od osnovnih osobina Metissea jest 

savijanje prozora. Naime, dok se Beryl i Compiz 

ograničavaju na 3D prikaz uz pomoć različitih 

tehnika, pomoću Metissea s prozorom možemo 

obaviti bilo što što nam padne na pamet - saviti 

i zaklopiti ga, rotirati u svim smjerovima te po 

tri osi i slično. Korištenjem rotiranja po sve tri 

osi možemo postići zanimljive efekte, poput 

zrcala ili prikaza prozora web preglednika... sa 

stražnje strane. Korisna je osobina i slaganje 

prozora na hrpu. Prozore koje ne trebamo 

možemo složiti na jednu gomilu, čisteći tako 

prostor na radnoj površini i dovodeći organizaciju 

prozora do savršenstva. Beryl također 

posjeduje opciju grupiranja, ali njegov način 

manipulacije nije ni izbliza pregledan kao u 

slučaju Metissea. 

No Metisse ide i korak dalje, pa uvodi 

praktične opcije poput specijalne copy-paste 

tehnike poznate pod nazivom Rock & Roll. 

Radi se o tome da selektiramo tekst na prozoru 

koji je prekriven drugim prozorima, pri čemu 

se drugi prozori automatski svijaju ili smanjuju 

kako bi korisnik imao jasan pregled aktualnog 

prozora. Nakon pritiska na Ctrl+C (za funkciju 

kopiranja sadržaja) prozor se vraća na staru poziciju, 

a mi se pozicioniramo u odredišni prozor 

i srednjom tipkom miša umetnemo kopirani 

sadržaj. Nakon što smo rotirali prozor ili promijenili 

veličinu možda ćemo htjeti vratiti prozor u 

staro stanje, pri čemu će biti dovoljno pritisnuti 

treću tipku miša (obično je to kotačić). 

Metisse ima zanimljivu mogućnost korisničke prilagodbe elemenata aplikacije, koju u 

In Situ projektu nazivaju UI facade (čita se fasad). Radi se o inovativnom rješenju koje 

omogućuje oblikovanje određenog prozora prema vašoj volji. Radi se o funkciji da Super 

tipkom (kakva je tipka Win pod Windowsima) i lijevom tipkom miša označimo segment 

prozora koji želimo kopirati (trenutno je ograničen na pravokutne površine) te ga pomicanjem 

miša premjestimo izvan prozora matične aplikacije. 

Osim označavanja pravokutnikom, Metisse nam dozvoljava i izradu rupa u prozoru. 

Kad smo kompletirali svoj prozor sastavljen od drugih elemenata, potrebno je pritisnuti 

kombinaciju tipke Super i srednje tipke miša pa odabrati opciju Save Facade. Dobit 

ćemo prozor koji možemo pomicati i raditi s njime što god poželimo. Budući da se radi o 

direktnom kopiranju elemenata sučelja, pritiskom na određenu funkciju u prozoru automatski 

postižemo željenu akciju i u našem i u originalnom prozoru. Zanimljivo je pritom 

spomenuti da ovaj način slaganja elemenata ne zahtijeva prilagodbu aplikacija budući da se 

sve obavlja mapiranjem koordinata originalne funkcije te međusobnim odnosom između 

stare i nove pozicije određenog elementa aplikacije;

134 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/ITtainment 

Ekologija 

Obnovljivi i ekološki izvori 

energije 

Naša ovisnost o nafti i ostalim fosilnim gorivima vidljiva je na svakom koraku, a neke zemlje zbog 

toga vode i ratove. Oni su uzaludni, jer fosilnih goriva ima za još stotinjak godina, pa je krajnje vrijeme 

da razmislimo kako dobivati energiju u budućnosti 


Svojevrsna mantra koju smo u zadnja tri broja 

ponavljali u našoj seriji tekstova o ekologiji je 

“smanjenje emisije štetnih plinova i energetska 

efikasnost”. Svijet je danas na prekretnici 

s obzirom na vidljivost efekata globalnog 

zatopljenja iz dana u dan i na svakom koraku. 

Sjetite se samo koliko smo ove zime imali 

snježnih dana u Hrvatskoj, prisjetite se da su 

se ljudi počeli kupati još u travnju ili svibnju, 

za vrijeme proljeća temperature su ljetne, a 

svako malo pogodi nas neka oluja s pijavicama, 

iznenađujuće jakim vjetrom i oborinama. 

Takva nevremena do sada smo u Hrvatskoj 

viđali vrlo rijetko, možda jednom godišnje ili 

jednom u dvije godine, a danas su već sasvim 

uobičajena pojava. Kakve su posljedice u 

svijetu možda najbolje oslikava fantastični 

film Ala Gorea “Nezgodna istina” (An Inconvenient 

Truth). Film je bio pravi hit prošlogodišnjeg 

filmskog festivala Sundance i mi ga 

ponovo preporučujemo za gledanje. Mnogi su 

ga pokušali osporiti, ali je Gore u samom filmu 

sve te “argumente” pobio. 

EE 

Energetska efikasnost ključna je za smanjenje 

emisije štetnih plinova i samim time za zaustavljanje 

globalnog zatopljenja. Energetska efikasnost 

ili popularno EE, kako samo ime kaže, 

jest efikasna potrošnja energije te primjena 

ekološki i ekonomski isplativih te energetski 

efikasnih tehnologija (EET), materijala i usluga. 

Može se definirati i kao smanjenje korištenja 

energije po jedinici proizvoda, bez utjecaja 

na nivo kvalitete proizvoda i usluga. Mnogo je 

načina za ostvarivanje energetske efikasnosti, 

o čemu smo detaljnije pisali u svibanjskom 

izdanju pc chipa. Ipak, kao jedan od ključnih 

elemenata energetske efikasnosti te samim 

time smanjenja emisije štetnih plinova izdvajamo 

korištenje obnovljivih izvora energije. 

Prijedlog mjera za poticanje ekološke nezavisnosti 

u zemljama Europske unije postavio 

je tri zadatka - kratkoročni, srednjoročni i 

dugoročni. Onaj kratkoročni predviđa održavanje 

kvota emisije stakleničkih plinova prema 

Protokolu iz Kyota u sljedećih pet godina te 

početak njihova smanjivanja, uz povećanje 

udjela obnovljivih izvora energije za tri do pet 

posto. Srednjoročni plan postavlja cilj da se do 

2020. godine udio obnovljivih izvora energije 

dodatno poveća, i to na ukupno 20 posto (u 

odnosu na sedam posto danas). Neke zemlje 

su same sebi zadale još ambicioznije planove, 

poput Danske koja, upravo zbog korištenja 

“Svijet je danas na 

prekretnici s obzirom 

na vidljivost efekata 

globalnog zatopljenja iz 

dana u dan i na svakom 

koraku ” 

obnovljivih izvora energije, uopće ne uvozi 

energiju iz drugih zemalja, a emisija štetnih 

plinova ove države je ispod prosjeka Unije. 

Slično vrijedi i za Švedsku, koja je odlučila 

u srednjoročnom razdoblju, dakle do 2020. 

godine, u potpunosti prestati koristiti naftu 

kao izvor energije. 

Alternativni ili obnovljivi 

Priča o obnovljivim izvorima energije nije 

neka novost, jer se već više od dvadeset godina 

priča o njima. Zanimljivo je da su se u početku 

nazivali alternativnim izvorima energije, 

ali je taj pojam odbačen. Naime, alternativno 

znači nešto što samo zamjenjuje glavno. Obzirom 

na značenje i smisao koje će izvori energije 

budućnosti imati za čovječanstvo koristi se 

izraz renewable energy - obnovljiva energija. 

No, iako se pojam “obnovljivi izvori energije” 

gotovo svakodnevno koristi u medijima, 

dojam da se on još uvijek doživljava kao alternativa 

ipak ostaje. Stvari će se brzo (morati) 

promijeniti, jer se energije troši sve više, a 

fosilna goriva, osim što zagađuju okoliš, imaju 

još jednu veliku manu - potrošna su. 

U zadnjih tridesetak godina udvostručila se 

potrošnja energije u svijetu, tako da fosilna 

goriva trošimo još i više. Premda trenutno ne 

postoji točan podatak koliko je još fosilnih 

goriva ostalo, predviđanja govore da imamo 

još stotinjak godina dok ih u potpunosti ne 

potrošimo. 

I u Hrvatskoj smo svjedoci sve veće potrošnje 

energije. Uzmemo li u obzir činjenicu da 

danas i u Hrvatskoj sve više domova ima, na 

primjer, klima-uređaj, mobitel po glavi, običan 

i hladnjak za duboko zamrzavanje, da dalje ne 

nabrajamo, jasno je da će potrošnja rasti i dalje. 

Stoga obnovljivi izvori energije imaju veliku 

perspektivu, pa sve više zemalja u svijetu ulaže 

u istraživanje i implementaciju ovih izvora. 

Kod nas za sada dominira voda, kao sirovina 

Hammarby Sjöstad, prvi svjetski ekološki 

grad, pretežno se napaja energijom iz biomase

za proizvodnju struje u hidroelektranama, 

premda se sve više priča i o vjetroelektranama, 

a u trenutku kada budete čitali ovaj tekst još 

će jedna vjetroelektrana u Hrvatskoj, treća po 

redu, biti puštena u pogon. Osim spomenutih, 

vode i vjetra, među obnovljive izvore energije 

ubrajaju se još i geotermalna energija i biomasa. 

Hidroelektrane - ekološke ili ne? 

Hidroenergija je dugo vremena, a mnogi će 

reći da je i dan danas, bila sinonim za obnovljive 

izvore energije, ali i najveći i najznačajniji 

obnovljivi izvor energije, kako u svijetu, tako 

i u Hrvatskoj. 

U posljednjih 30-ak godina proizvodnja 

energije u hidroelektranama povećana je za 

preko 350 posto, ali je njezina uloga u ukupnoj 

svjetskoj proizvodnji energije još uvijek mizerna 

i kreće se od četiri do pet posto. 

Unatoč svojoj popularnosti, hidroelektrane 

sa sobom donose i mnogo pitanja, od kojih 

neka idu i do toga jesu li one ekološki uopće 

dobar proizvođač energije. Budući da hidroelektrane 

traže puno tekuće vode, čiji nivo 

oscilira ovisno o sušama i kišama, zahtijevaju 

brane i akumulacijska jezera. To pak podiže 

cijenu elektrane, ali i razinu podzemnih voda 

u okolici akumulacijskih jezera, što ima bitan 

utjecaj na biljni i životinjski svijet. 

Hidroelektrane se obično nalaze na rijekama 

u brdovitim predjelima, iako se nekad grade 

i na velikim rijekama koje teku kroz ravne 

predjele. Što se Hrvatske tiče, hidroelektrane 

su značajan izvor energije, premda još uvijek 

u ukupnoj proizvodnji struje ne sudjeluju s dovoljnim 

postotkom. Dodajmo i da je Hrvatska 

imala prvu hidroelektranu u Europi i drugu na 

svijetu, otvorenu na rijeci Krki pored Šibenika. 

Energija iz mora 

Riječne vode nisu jedine koje mogu biti izvor 

energije, to može biti i morska voda. Naime, 

postoje čak tri načina za iskorištavanje 

energije mora - korištenje energije valova, 

Hrvatska će izvoziti vjetroelektrane? 

korištenje energije plime i oseke te korištenje 

temperaturnih razlika u moru. 

Opće je poznata stvar da valove uzrokuju 

vjetrovi, koji nastaju zbog razlika u tlaku zraka. 

Na određenim područjima postoje i takozvani 

stalni ili planetarni vjetrovi koji uzrokuju stalnu 

valovitost, pa se na tim mjestima energija 

valova može iskoristiti za pokretanje turbina 

generatora koje onda proizvode struju. Dva su 

načina za to - val ulazi u prostoriju te istiskuje 

zrak iz nje, koji onda pokreće turbinu ili upotrebom 

vertikalnog kretanja valova za pokretanje 

klipa unutar cilindra, koji može pokretati 

generator. Treba napomenuti da se na ovakav 

način proizvode male količine energije, pa se 

koriste za napajanje signalnih plutača. 

Drugi način dobivanja energije iz mora je 

korištenjem plime i oseke. Naime, na nekim 

obalama razlika razine mora za plime i oseke 

može biti 10 ili više metara, što predstavlja 

energetski potencijal. Princip je sličan kao 

i kod hidroelektrana - energija nadolazeće 

vode pokreće turbinu, koja pokreće generator 

i tako proizvodi električnu energiju. Izgleda 

jednostavno, ali je daleko od toga. Da bi plimni 

val imao veću kinetičku energiju, potrebno 

je sagraditi akumulacijsko jezero, odnosno 

pregraditi zaljev branom. Akumulirano more 

se kroz propuste usmjerava na turbine, koje 

su dvosmjerne, pa se sličan postupak ponavlja 

pri povlačenju mora. Glavni problem leži u 

činjenici da proizvodnja struje nije kontinuirana, 

nego se prekida u razdobljima akumulacije. 

Situacija bi mogla biti bolja smještajem 

elektrana u morskim tjesnacima, gdje se zbog 

kanaliziranja plimnog vala povećava njegova 

energija. Za pogon generatora koristile bi se 

podvodne turbine slične onima kod vjetroelektrana. 

Ista tehnologija mogla bi se iskoristiti 

i za proizvodnju energije od morskih struja, 

ali je taj način dobivanja energije još uvijek u 

delikatnoj fazi prelaska s ideje na realizaciju. 

Treći način dobivanja energije iz mora - korištenje 

temperaturnih razlika u moru - još 

uvijek je u fazi istraživanja. Premda je elektrana 

koja radi na tom principu već sagrađena, 

visoki troškovi izgradnje i korištenja još uvijek 

Spomenuli smo u glavnom tekstu da Hrvatska trenutno ima samo dvije vjetroelektrane, 

a uskoro se očekuje puštanje i treće u rad. To nas još uvijek stavlja na dno europske 

ljestvice zemalja po korištenju vjetra u ukupnoj proizvodnji energije. Međutim budućnost 

je svijetla. Naime, Nordijska gospodarska komora u Hrvatskoj aktivno promovira 

korištenje energije vjetra i potencijale koje je u tom području moguće ostvariti. To je i 

razumljivo s obzirom na to da je jedna od članica ove komore danska tvrtka Vestas Wind 

Systems, vodeći svjetski proizvođač vjetroturbina. Vestas je ne samo zainteresiran za 

plasman vjetroelektrana na hrvatsko tržište, već i za njihovu zajedničku proizvodnju s 

hrvatskim partnerima - Đurom Đakovićem, Končarom i nekim brodogradilištima, i to za 

naše, ali i treća tržišta. 

Danska je inače vodeća zemlja po iskorištavanju obnovljivih izvora energije poput 

vjetra, biomase i otpada, a vjetroelektrane joj osiguravaju oko 20 posto proizvodnje 

električne energije. 

Za proizvodnju i izvoz vjetroelektrana izuzetno je zainteresiran i domaći Končar, čija 

će prva vjetroelektrana biti instalirana na Pometenom brdu iznad trafostanice Konjsko 

kod Splita. Radi se o testnom primjerku koji bi trebao pokazati je li sve prošlo u redu 

kako bi se iduće godine nastavilo postavljanje još 15 takvih agregata. To će biti prvi vjetropark 

proizveden u Hrvatskoj, jer će Končar, uz domaće kooperante, proizvoditi preko 

80 posto dijelova. Ostali će biti iz uvoza, jednostavno zato jer se još uvijek ne proizvode 

u Hrvatskoj. 


135

136 


Ova livada je, vjerovali ili ne, velik izvor 

energije - pokošena trava je biomasa iz koje 

je moguće proizvoditi energiju 

predstavljaju problem komercijalne eksploatacije 

te vrste energije. 

Energija iz zemlje 

Od četiri osnovna elementa čak su tri obnovljivi 

izvori energije - voda, zemlja i zrak. 

Vodu smo već obradili, vjetar i vjetroelektrane 

će skoro doći na red, a zemlja je pak specifičan 

izvor. Radi se o geotermalnoj energiji, odnosno 

korištenju topline Zemljine unutrašnjosti. 

Geotermalna energija bila je prva vrsta energije 

čije je izvorište na Zemlji, a tek se danas 

ozbiljnije radi na njezinu iskorištavanju. 

Vruća voda koja iz zemlje izbija na površinu 

i para dva su načina korištenja geotermalne 

energije. Geotermalna elektrana je elektrana 

kao i svaka druga, osim što se para ne proizvodi 

izgaranjem goriva, već se crpi iz zemlje. 

Daljnji je postupak s parom isti kao kod konvencionalne 

elektrane - para se dovodi do 

turbine koja pokreće rotor generatora. 

Prednost ovog izvora energije je što je to 

jeftin, stabilan i trajan, nema potrebe za gorivom, 

a u pravilu nema ni štetnih emisija. Iako 

su joj i slabosti brojne, geotermalna energija 

je, nakon hidroenergije, najznačajniji obnovljivi 

izvor, čak nekoliko puta značajniji od energije 

vjetra, Sunca i morskih mijena zajedno. 

Geotermalna energija ima budućnost i u 

Hrvatskoj, pokazuje nedavna studija koju su 

napravili stručnjaci zagrebačkog Ekonomskog 

fakulteta. Radi se o studiji iskorištavanja 

geotermalnog izvora u Velikoj Cigleni, koji 

je s temperaturom od 170 stupnjeva jedan od 

najtoplijih izvora u Hrvatskoj. A da je potencijal 

geotermalne energije u našoj državi velik pokazuje 

i činjenica da je samo u okolici Zagreba 

dvadesetak istraženih izvora. Ključni problem 

u njihovu iskorištavanju kao izvora energije je, 

kao i obično, cijena - proizvodnja električne 

Sunčeva energija kod nas je još nedovoljno 

zastupljena u ukupnoj proizvodnji energije, 

unatoč nizu tvrtki koje se bave ugradnjom 

solarnih ploča i kolektora 

Valovito more u budućnosti bi moglo postati 

značajan izvor energije za otoke i manje 

obalne gradove 

energije iz geotermalnih izvora je još skupa. 

No i to će se promijeniti jer je plan da se udio 

geotermalnih elektrana u ukupnoj proizvodnji 

električne energije u svijetu do 2010. godine 

podigne na jedan posto. Zvuči malo, ali iskorištavanje 

geotermalne energije u svjetskim 

razmjerima razvijeno je toliko da od nje žive 

manji gradovi. To bi se moglo dogoditi i u Hrvatskoj, 

jer studija mogućnosti iskorištavanja 

geotermalnog izvora u Velikoj Cigleni kaže da 

bi geotermalna elektrana pokraj Bjelovara u 

prvoj fazi imala neto snagu 4 mW, a u drugoj 

fazi gradnje 8 do 10 mW. 

I smeće daje energiju 

Uz geotermalnu energiju važan obnovljivi 

izvor je i biomasa. Ona se može izravno pretvarati 

u energiju izgaranjem, proizvodnjom 

vodene pare za grijanje u industriji i kućanstvima 

te od nje dobivati električna energija 

u malim termoelektranama. Glavna prednost 

biomase u odnosu na fosilna goriva je manja 

emisija štetnih plinova i otpadnih voda te 

zbrinjavanje i iskorištavanje otpada i ostataka 

iz poljoprivrede, šumarstva i drvne industrije. 

Biomasa je u energetici dvostruko prihvatljiva, 

jer osim što služi kao obnovljivi izvor 

energije, smanjuje i količinu smeća, ali i količinu 

emitiranih štetnih plinova. Najveći potencijal ali 

i korištenje biomase je sigurno biodizel, koji već 

pokreće javni prijevoz u razvijenim europskim 

zemljama. Prvi svjetski ekološki grad, Hammarby 

Sjöstad (u stvari, predgrađe Stockholma), 

većinom se napaja energijom iz biomase. 

Snaga vjetra 

Iskorištavanje energije vjetra je najbrže rastući 

segment proizvodnje energije iz obnovljivih 

izvora, prvenstveno zahvaljujući poboljšanju 

turbina, čija se snaga u zadnjih nekoliko godina 

utrostručila. 

Glavni problem u korištenju snage vjetra 

je nestalnost njegova puhanja, premda je taj 

problem danas sve manji. Naime, danas je već 

jednostavno odrediti u kojim predjelima vjetar 

puše često ili stalno, pa se na takvim mjestima 

grade vjetroelektrane. 

Njemačka i Danska trenutno najviše koriste 

električnu energiju iz vjetra, a Danci do 2030. 

godine planiraju zadovoljiti preko polovine 

energetskih potreba kućanstava upravo 

iskorištavanjem energije vjetra. Budući da u 

Danskoj pušu povoljni vjetrovi za proizvodnju 

energije, a radi se o ekološki svjesnoj zemlji, 

treba očekivati da će ostvariti ovaj ambiciozni 

plan. 

Iz njihovih iskustava učit će i Hrvati, jer je naša 

delegacija početkom lipnja posjetila Dansku, 

upravo da se na licu mjesta uvjeri u sve potencijale 

ove energije. 

Što se obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj 

tiče, dominantan način je upravo dobivanje 

energije iz vjetroparkova, odnosno vjetroelektrana. 

Trenutno se između Jasenica i Kruševa 

gradi treći vjetropark s 40 vjetroturbina snage 

59 megavata. Prva vjetroelektrana u Hrvatskoj 

u rad je puštena na Pagu, a ima snagu 5,95 

megavata koju proizvodi sedam generatora, 

dok godišnja proizvodnja iznosi oko 15 milijuna 

kilovatsati struje. 

Drugi vjetropark u Hrvatskoj pušten je u rad 

prošle godine. Nalazi se u Krtolinu, na brdu 

Trtru kod Šibenika. Taj vjetropark s 14 vjetrogeneratora 

ukupne snage 11,2 megavata dvostruko 

je veći od paškog, a te dvije vjetroelektrane u 

Hrvatskoj zajednički raspolažu 21 vjetroturbinom 

ukupne snage 16,8 megavata. Te dvije 

elektrane zajedno godišnje proizvedu 47 tisuća 

megavatsati struje. U Hrvatskoj je u planu gradnja 

još nekoliko vjetroelektrana, a planira se da 

do 2010. godine vjetroelektrane i postrojenje na 

biomasu s proizvodnjom 1100 GWh električne 

energije na godinu pokriju pet posto ukupne 

potrošnje. 

Solarna energija 

Za kraj priče o obnovljivim izvorima energije 

ostavili smo Sunce, koje je, neposredno ili posredno, 

izvor gotovo sve raspoložive energije na 

Zemlji. Kao izvor obnovljive energije danas je u 

velikom porastu, pogotovo u Europi. U idealnim 

uvjetima, na površini Zemlje može se dobiti 

prosječno 1 kW na metar kvadratni, premda 

stvarna vrijednost ovisi o raznim čimbenicima, 

poput lokacije, godišnjeg doba, doba dana, 

vremenskim uvjetima i tako dalje. U Hrvatskoj je 

situacija još bolja - prosječna vrijednost dnevne 

insolacije iznosi 3 do 4,5 kWh po metru kvadratnom, 

što nas čini izuzetno pogodnom državom 

za korištenje solarne energije. Tu činjenicu 

treba kapitalizirati! 

Što se tiče načina iskorištavanja, nekoliko je 

osnovnih principa. Solarni kolektori služe za 

pripremanje vruće vode i zagrijavanje prostorija, 

fotonaponske ćelije direktno pretvaraju 

Sunčevu u električnu energiju, a fokusiranje 

Sunčeve energije ima svoju upotrebu u velikim 

energetskim postrojenjima. U domaćinstvima 

su najčešći solarni kolektori i fotonaponske 

ćelije, koji se obično montiraju na krov kuće. 

Izuzetno su pogodni za grijanje vode po sunčanu 

vremenu, a kada je vrijeme loše, mogu se 

koristiti u kombinaciji s električnim grijačem 

vode. U budućnosti će stvari izgledati još i bolje. 

Nove generacije solarnih ćelija bit će manje, 

kvalitetnije, a moći će se jednostavno integrirati 

u različite materijale. 

U Hrvatskoj se o solarnoj energiji ne priča toliko 

kao o onoj vjetra ili vode, ali treba spomenuti da postoji 

nekoliko tvrtki koje nude ugrađivanje sustava 

za korištenje solarne energije u domaćinstvima. 

Premda, u usporedbi s Europom, Hrvatska 

kaska u korištenju obnovljivih izvora energije, u 

posljednjih godinu do dvije dana vidi se ne samo 

korak, već i skok naprijed. Nadamo se da će se 

trend nastaviti, jer kao turistički orijentirana 

država imamo interes zadržati ekološki imidž, a 

ne smijemo zaboraviti niti obaveze prema majci 

prirodi.

Zavjere 

Teorija zavjere 

Tko su iluminati i kakav je to novi svjetski poredak koji žele postaviti? Je li Isus Krist sin Božji ili 

samo čovjek. Koja je tajna vitezova templara? Puno pitanja, malo odgovora. Živimo li u svijetu 

zavjera? 


Dnevnopolitičke teme u našoj državi zaista 

impresioniraju - događa se svašta, a nitko ništa 

ne zna. Dok većina bruji o nesposobnosti ili još 

nekim gorim stvarima, manjina poznata kao 

teoretičari zavjere ponovo spominje magičnu 

riječ, pogađate - conspiracy ili zavjera! 

Teorija zavjera u svijetu i u Hrvatskoj bila je 

izuzetno popularna prije pet i više godina. S 

jedne strane, gutali smo sve epizode popularnih 

X-Filesa, a s druge strane javljali su se 

raznorazni teoretičari zavjere koji su pokušavali 

dokazati da je 9/11 ili teroristički napad na 

Ameriku 11. rujna zapravo samo jedna velika 

zavjera. I zaista, upišete li u tražilicu famoznog 

JuBiToa (one prave verzije u ostatku svijeta 

znane kao YouTube) pojam 9/11, dobit ćete 

najviše videozapisa s temom zavjere iza tog 

događaja. A svima onima koji o tome žele znati 

više preporučujemo amaterski dokumentarni 

film 9/11 Confornting The Evidence: What 

Really Happened, koji možete potpuno legalno 

(sorry, ZAMP) downloadati s BitTorenta. 

Tko piše povijest? 

Ponovo zanimanje hrvatske i svjetske javnosti 

za zavjere probuđeno je prošle i pretprošle 

godine, kad je Dan Brown objavio svoj roman 

“Da Vincijev kod”, a naknadno je snimljen i 

film. Radi se o kontraverznoj knjizi koja donosi 

potpuno drukčiju priču o životu Isusa Krista. 

Knjiga je poharala top-liste najprodavanijih 

književnih djela, ali je i pokrenula novi niz 

nagađanja i zavjera o tome jesu li stvari koje 

učimo na vjeronauku baš takve ili je istina ipak 

drukčija. 

Nije to jedina tema kojom je Brown probudio 

duhove misterija i zavjera. Jedan drugi njegov 

rad, svojevrsni prequel “Da Vincijevu kodu”, 

naslova “Anđeli i demoni”, također je pobudio 

Simbol iluminata na novčanici od jednog 

dolara - vodi li ovo tajno društvo svijet? 

“Iluminati se često vežu 

uz drugo tajno društvo ili 

pokret masona (masons ili 

freemasons), međutim te 

su organizacije drukčije ” 

zanimanje jer u centar zbivanja stavlja stoljetni 

rat religije i znanosti, a glavnu ulogu ima misteriozna 

organizacija zvana Iluminati. I ova je 

knjiga napeta i zanimljiva, a u vrijeme pisanja 

ovog teksta u Italiji se snimao i film po njoj. 

Nadamo se da će vjernije prikazati događaje iz 

knjige od “Da Vincijevog koda”! 

Za Browna se na Internetu može pročitati da 

ga smeta što povijest pišu pobjednici i da svojim 

knjigama želi dati publici materijala za razmišljanje, 

dok on sam, što nam se čini vjerojatnije, 

tvrdi da su knjige samo dobra zabava za čitatelje! 

Ipak, dosta stvari nabrojenih u knjizi ima 

svoju stranu i u stvarnom životu, a niz okolnosti 

ili “slučajnosti” zaista čovjeku daje materijala 

za razmišljanje o tome živimo li zaista u svijetu 

kojim dominiraju zavjere. 

Tajna društva 

Izgleda da je odgovor na prethodno pitanje 

ipak da, zaključio bi čitatelj Brownovih knjiga. 

Pogotovo kad pogleda neke od elementa iz 

njih - navodni simbol iluminata je nedovršena 

piramida s “okom koje vidi sve” na vrhu, a koju, 


slučajno ili ne, možete vidjeti na poleđini američke 

novčanice od jednog dolara. Spominjanje 

instituta CERN, zatim raznih priča i pričica iz 

NASA-e, tajnih sustava prisluškivanja američkog 

NSA-a (National Security Agency, često 

zvana i No Such Agency) i tako dalje samo 

potpiruje maštu. 

Fikcija ili ne, velik broj elementa u svojim djelima 

Brown crpi iz povijesti. Iluminati su jedan 

od njih i to vrlo zahvalan - tajno društvo za koje 

se ne zna postoji li ili ne, je li ikada postojalo, 

tko su članovi sada ili u prošlosti i prije i iznad 

svega - koji je glavni cilj te tajne organizacije. 

Kopate li po Internetu tražeći detalje o tome, 

vidjet ćete da se iluminati spominju u različitim 

ulogama, dobrim i zlim, a najčešće se spominju 

kao tajno društvo koje želi uspostaviti novi 

svjetski poredak ili famozni New World Order! 

Najčešće se pojam iluminata veže za takozvane 

Bavarske iluminate, tajno društvo prosvijećenih 

ljudi i znanstvenika osnovano u kasnom 

18. stoljeću. Danas se pak taj pojam sve više 

koristi za tajno društvo koje želi preuzeti kontrolu 

nad svijetom ne birajući pri tome sredstva. 

Premda se u tome najviše služe kontroliranjem 

velikih korporacija i banaka kroz uvijek moćan 

novac, neki tvrde da se služe i drugim metodama 

- korupcijom, ucjenama, prijetnjama, čak i 

likvidacijama, dakle svime što ih može dovesti 

do cilja - novog svjetskog poretka. 

Iluminati se često vežu uz drugo tajno društvo 

ili pokret masona (masons ili freemasons), međutim 

te su organizacije drukčije. Naime, masoni 

vjeruju u vrhovno biće ili supreme being, koje 

može biti bilo čiji bog. Dakle, masoni mogu 

137

138 


Kakve tajne krije osmjeh Mone Lise? 

vjerovati u kršćanskog Boga, Budu, Alaha ili 

neko četvrto biće. 

Vjerovanje u takvo biće nije bila obaveza za 

priključivanje iluminatima, pa su u to društvo 

regrutirani mnogi ateisti. Upravo zato iluminati 

se vežu uz pojam ateizma, premda će se naći i 

mnogih dokaza da to baš nije bilo tako. 

Cilj iluminata 

Iluminati su nastali i razvijali se u vrijeme kada 

je sve više ljudi vjerovalo u spoznaju istine 

putem znanstvenog promatranja i iskustva. Bilo 

je to vrijeme kada su eksplodirale ideje znanosti 

i filozofije, koje su bile u sukobu s tradicionalnom 

dogmom Crkve, koja je tada bila izražena 

u svim sferama društva, uključujući i one obrazovne, 

što je mlade intelektualce usporavalo 

ili sprečavalo u napredovanju. Iluminati su to 

htjeli promijeniti i u obrazovanje, ali i cjelokupni 

život, unijeti više znanosti i znanstvenih 

objašnjenja. Oni su bili samo jedan od pokreta 

koji je nastao u to vrijeme ili je inspiriran njime. 

Političko i intelektualno nasljeđe tog vremena 

dovelo je do pojave skepticizma, racionalizma, 

ateizma, liberalizma, humanizma, modernizma, 

čak i komunizma, nihilizma i anarhizma. I brojni 

drugi opskurni pokreti i ideje nastali su u to 

vrijeme. Iluminati su se razvijali kao društvo do 

Kraj svijeta 

Vodi li Vatikan stoljetni rat protiv iluminata i 

Sionskog priorija 

kraja 18. stoljeća, kada su brojali preko dvije 

tisuće članova. Unutarnje trzavice i pritisak bavarske 

vlade koja je društvo zabranila navodno 

su doveli do sloma iluminata krajem 18 stoljeća. 

Ili možda nisu? 

Infiltracija u sve pore društva 

Mnogi teoretičari zavjera tvrde da su bavarski 

iluminati preživjeli kraj 18. stoljeća, povukli se u 

ilegalu i od tada do danas djeluju iz sjene. Međutim, 

djeluju više nego uspješno s obzirom na 

to da su se, kako se priča, infiltrirali u sve pore 

društva. Naravno, za sve ovo nema konkretnih 

dokaza, ali mnogi događaji upućuju prema 

tome. Naravno, uvijek se može postaviti pitanje 

ne koriste li teoretičari zavjere neke prirodne 

događaje i/ili slučajnosti kako bi njima opravdali 

svoje teorije, ali upravo je u tome najveća 

zabava u teorijama zavjere - dokazi i protudokazi 

za iste. 

Jedna od priča vezana za ciljeve iluminata je 

također, pogađate, teorija zavjere. Naime, ideja 

iluminata o instaliranju znanosti kao univerzalne 

istine u direktnom je sukobu s masonskim 

vjerovanjem u vrhovno biće, ali i postavkama 

Kraj svijeta dolazi 2060. godine, rekao je 

Newton 

Fizičar Isaac Newton, jedan je od najpoznatijih svjetskih znanstvenika, ali i, navodno, 

član iluminata i Sionskog priorija. Velik dio svog radnog opusa provodio je izučavajući 

tajne znanosti, posebice alkemiju. Osim toga, bio je i prilično apokaliptično nastrojen, 

jer je jedan od njegovih ciljeva bio i pokušaj izračunavanja datuma kad će svijet nestati. 

Na žalost, nemamo dobre vijesti. Naime, Jeruzalemsko sveučilište već se dugo vremena 

bavi proučavanjem Newtonovih rukopisa, a nedavno su objavili da je u njima zabilježeno 

da će kraj svijeta nastupiti 2060. godine. To je još i dobar termin, s obzirom na to da bi 

nas za dvadesetak godina mogao pogoditi komet, a i globalno zatopljenje prijeti… Samo 

loše vijesti oko nas. No ima i dobrih. Jedna od knjiga koje se bave religijskim misterijima, 

“Biblijski kod”, kraj svijeta predvidjela je za 2006. godinu. Jedna apokalipsa manje… 

Katoličke crkve. Stoga su upravo masoni, ali 

navodno i Crkva, plašili svijet iluminatima. Niz 

je knjiga koje su objavljene upravo s ciljem 

ocrnjivanja iluminata. Tako je, na primjer, škotski 

mason i profesor povijesti John Robison 

napisao niz dijela sa zajedničkom temom dokaza 

zavjere protiv svih religija i vlada u Europi, 

krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Tvrdio je da 

u tim djelima predstavlja dokaze zavjere iluminata 

koji žele srušiti sve vlade i religije i instalirati 

jednu, znanosti i humanizmu okrenutu, 

vladu cijelom svijetu. 

S druge strane, bilo je i simpatizera iluminata 

koji su iznosili njihovu pravu stranu, kao progonjene 

organizacije kojoj je cilj objasniti sve 

pojave u svijetu kroz znanost. Thomas Jefferson 

je za iluminate govorio da su organizacija 

kojoj je cilj širiti informacije i principe “istinske 

moralnosti” u svijetu, a tajnost je opravdavao 

skrivanjem od “tiranije despota i svećenika”. 

Kroz posljednja dva stoljeća iluminati se često 

spominju kao tajno društvo koje se infiltriralo u 

sve pore društva. Neki idu toliko daleko da pričaju 

o vezama iluminanta i osnivača Amerike, 

kao i njihovu utjecaju u razvoju i politici te države 

(tajna društva, simbol iluminata na novčanici 

od jednog dolara i tako dalje). Osim toga, neki 

pisci prikazuju i veze između engleske kraljevske 

obitelji, obitelji Windsor i Mountbatten, 

predsjednika SAD-a te tajnih društava u kojima 

su bili predsjednici i ključni ljudi SAD-a (na 

primjer Skulls and Bones). Prema njima, svi su 

oni na ovaj ili onaj način vezani s iluminatima. 

Neki od teoretičara zavjere zapravo smatraju 

da su sve priče o iluminatima zapravo izmislili 

sami iluminati kako bi zapravo zamutili vodu u 

javnosti o sebi. 

Da Vincijev kod 

Pravu istinu o iluminatima vjerojatno nikad nećemo 

saznati, osim ako to tajno društvo jednom 

zaista instalira novi svjetski poredak. Nekako 

sumnjamo u to, jer obzirom na put kojim svijet 

ide, čini nam se da ga skoro neće biti. 

Isto tako, vjerojatno nikad nećemo saznati 

pravu istinu o priči iza “Da Vincijeva koda”. 

Premda je Brown rekao da je “Da Vincijev kod” 

samo triler napisan da zabavi čitatelje, malo je 

onih koji su ga tako doživjeli. Crkva ga je toliko 

napala da su pljuštale i tužbe, a nevjernici su ga 

dočekali sa zadovoljstvom zbog činjenice da se 

istina o Crkvi razotkriva kroz bestseler. Većina 

ostalih ipak se barem malo zapitala kakva je 

to tajna koju krije osmjeh Mone Lise, što i tko 

je Opus Dei, što je Ružina linija te tko ili što je 

Sveti gral i gdje je zaista skriven. 

Brown je ta pitanja i odgovore u knjigu odlično 

uklopio, jer je kombinirao stvari i događaje 

iz prošlosti koji zaista postoje i koji su se zaista 

dogodili s također postojećim ali manje poznatim 

i krajnje upitnim tezama iz povijesti, umjetnosti 

i religije. 

Knjiga se, ukratko, bavi trima međusobno 

isprepletenim stvarima - Sionskim priorijem, 

Svetim gralom i vitezovima templarima. U “Da 

Vincijevu kodu” Sveti gral nije kalež iz kojeg je 

Isus Krist pio na Posljednjoj večeri, već je samo 

simbolički kalež. Naime, pod Svetim gralom 

podrazumijeva se sama Marija Magdalena, koja 

je poput kaleža nosila i rodila Isusovu djecu, 

čiji su potomci i danas živi. Uz to, Krist je bio i 

oženjen Marijom Magdalenom, a njegova loza, 

kojoj je pripadala dinastija franačkih kraljeva

Tko to sjedi pored Isusa na Posljednjoj večeri? 

“Sam naziv Sveti gral 

zapravo je krivi prijevod 

francuskih riječi za pojam 

kraljevske krvi ” 

Merovinga, i dan danas postoji. To je tajna koju 

Opus Dei želi sakriti, a Sionski Priorij, kojem 

je pripadao Da Vinci, kao i velik broj poznatih 

osoba tijekom posljednjih stoljeća, osnovan je 

kako bi pronašli i štitili njezin grob i spise koji 

potvrđuju njezinu priču. Istinu o tome Da Vinci 

naslikao je i na slici Posljednja večera. Ta slika 

ne prikazuje trinaest muškaraca, kako to svi 

misle, već je crvenokosa osoba koja kako sjedi 

na počasnom mjestu, Isusu s desna, žena, upravo 

Marija Magdalena. Jasno je zašto tu tajnu 

Crkva želi sakriti - njezinim otkrivanjem stresli 

bi se sami temelji Katoličke crkve. Međutim, za 

razliku od priče iz “Anđela i demona”, u kojoj 

je Brown ilumiante predstavio kompilirajući 

nekoliko teorija, priča iz “Da Vincijeva koda” 

ima i svoju inspiraciju. 

Sveta krv, Sveti gral 

Radi se o knjizi “Sveta krv i Sveti gral”, koja se 

također bavila drugom stranom života Isusa 

Krista, a 1982. godine objavila su je trojica pisaca, 

Michael Baigent, Richard Leighom i Henry 

Lincoln. Ideju za knjigu dobili su za vrijeme 

snimanja BBC-jeva dokumentarnog filma o 

francuskom svećeniku Berengeru Saunieru. 

On se navodno obogatio nakon što je u svojoj 

crkvi u gradiću Rennes-le-Chateau slučajno 

otkrio četiri stara svitka. Trojac je pri snimanju 

filma saznao da ti stari zapisi još uvijek postoje i 

da se u njima otkriva postojanje tajnog društva 

nazvanog Prieure de Sion ili Sionski priorij. 

Ovo, pogađate, tajno društvo, osnovano je 

u 11. stoljeću, na početku križarskih ratova, a 

njihova zadaća je bila da štite Sveti gral. Prema 

autorima knjige sam naziv Sveti gral zapravo je 

krivi prijevod francuskih riječi za pojam kraljevske 

krvi. Ne radi se, dakle, o posudi iz koje 

je Isus pio na posljednjoj večeri, već o samoj 

Mariji Magdaleni, koja je na svijet donijela 

kraljevsku krv, Isusova potomka. Sam Sionski 

priorij osnovan je s ciljem zaštite potomaka 

Isusa Krista i stvaranja preduvjeta za njihovo 

nesmetano preuzimanje vlasti nad čitavim 

svijetom. Kako bi potkrijepili svoje tvrdnje, 

autori knjige navode i čitav niz navoda iz legendi, 

dijelove Biblije, različite autentične i manje 

autentične dokumente te analize pojedinih 

umjetničkih slika. Na tim činjenicama pokušavaju 

argumentirati cijelu priču. I u ovoj knjizi 

veliku ulogu u priči o alternativnom životu Isusa 

Krista igraju vitezovi templari. 

Templari 

Templari su također jedna od velikih povijesnih 

misterija. Osnovani su početkom križarskih 

ratova, otprilike kad i Sionski priorij. Prvotni 

zadatak bio im je zaštita hodočasnika na njihovim 

putovanjima u Jeruzalem. Ili možda nije? 

Naime, postoji teorija da je to bila samo krinka 

za pravi zadatak ovog reda - pronalazak tajnih 

spisa o povijesti kršćanstva i životu Isusa Krista. 

S druge strane, postoje i priče da su templari te 

dokumente otkrili slučajno, ali bilo kako bilo, u 

jednom trenutku u 12. stoljeću postali jedna od 

najznačajnijih sila na svijetu. Postali su moćni 

- imali su brojne posjede, monopol na proizvodnju 

napredne vojne tehnologije, vlastite 

bolnice, bavili su se istraživanjima i znanosti, 

ali i ratovanjem i trgovinom. Bili su moćniji i od 

samog pape, pa je jasno da je papa želio tom 

redu stati na kraj. U 14. je stoljeću tako počeo 

progon templara i gotovo cijeli red je likvidiran, 

pod klasičnim optužbama da su heretici. 

Tajna velike moći templara bila je, smatra se, 

upravo otkriće pravog porijekla, života i smrti 


Isusa Krista. On nije bio, kaže priča o otkriću 

templara, običan čovjek, filozof i mislilac ili, 

kako “Da Vincijev kod” kaže “moćan čovjek, ali 

samo čovjek”. Svoju crkvu, odnosno učenje i 

svoje sljedbenike ostavio je Mariji Magdaleni, 

a ne Petru, koji dakle nije Božji namjesnik na 

Zemlji, a samim time nije niti papa. 

Zavjere svuda oko nas 

Mnogo je još religijskih zavjera, ali i misterija, 

koje nismo stigli spomenuti. Biblijski kod, koji 

kaže da je cijela povijest čovječanstva zapisana 

u Bibliji. Zatim Tomino evanđelje, jedno od 

nekoliko koje Crkva ne prihvaća. Radi se o novozavjetnom 

apokrifnom spisu koji se pripisuje 

apostolu Tomi. Sadržava 113 navodnih Isusovih 

riječi, nanizanih bez vremenskog konteksta. 

Ono koje je, po teoretičarima zavjere, sporno 

je Objava ili Otkrivenje, koje kaže: Kraljevstvo 

Božje je u vama i oko vas; Bog ne živi u hramovima 

napravljenim od drveta i kamena. Navodno, 

ovo bi Otkrivenje moglo razoriti čitavu 

Rimokatoličku crkvu jer uklanja potrebu za 

ljudskom organizacijom koja upravlja Crkvom 

Isusa Krista, već je svaki pojedinac sam u kontaktu 

s Bogom. Osim Tomina, dosta je kontaverza 

izazvalo i takozvano Evanđelje po Judi, a i James 

Cameron je, svojim filmom o Isusovoj grobnici, 

uzburkao prilično duhova. 

Religijske zavjere obradili smo zbog njihove 

aktualnosti, ali daleko od toga da su to jedine 

zavjere koje nas okružuju. Famozni 9/11 

spomenuli smo na početku teksta, zatim je 

tu zavjera Roswell - jesu li vanzemaljci zaista 

sletjeli na Zemlju, zavjera na Mjesecu - jesmo 

li tamo uopće sletjeli i što je to Neil Armstrong 

pričao na tajnom kanalu s Mission Controlom, 

famozni MJ12 i njihovo vladanje svijetom i 

tako dalje. Koliko u tome ima istine, koliko 

je izmišljeno, a koliko je prerađeno, nitko ne 

zna. Ili možda zna? Puno je stvari oko nas koje 

uzimamo zdravo za gotovo. Puno je zanimljivije 

propitkivati ih. 

Zavjere na webu 

Zanimaju li vas zavjere, nekoliko je 

stranica koje su na Internetu dobar 

izvor materijala. Odmah izdvajamo 

našeg Borisa Ličinu Borju i dio na 

njegovim web stranicama posvećen 

zavjerama i misterijima - www.borja. 

org/spy_caffe, koji je dodatno obogaćen 

sadržajima sa sitea Misterije. 

org. 

Od ostalih izdvajamo www.conspiracyplanet.com,www.conspiracyarchive.com, 

www.abovetopsecret. 

com i www.carpenoctem.tv/cons. 

139

140 


SoHo 

Inovativno i atraktivno 

Koncept SoHo, Small Office Home Office, postaje sve popularniji i u Hrvatskoj, a na tržištu je sve 

više atraktivno dizajniranih uredskih uređaja namijenjenih upravo tom segmentu 


Barem pedeset. Odgovor je to na pitanje koliko 

smo puta na ovim stranicama spomenuli onu da 

je danas dizajn određenog proizvoda jednako 

važan, ako ne i važniji od njegove kvalitete. Niz 

je primjera koji to potvrđuju, jer čisto sumnjamo 

da bi se u protivnom neki tehnološki ne 

osobito napredni ali odlično dizajnirani uređaji, 

gadgeti, mobiteli i slični uređaji (nećemo o imenima) 

danas ovako dobro prodavali na tržištu. 

Međutim, kad se spoje vrhunska kvaliteta i 

vrhunski dizajn, stvar je bitno drukčija i bitno 

bolja. Danas je takvih uređaja sve više, a ono 

što je primjetno u zadnje vrijeme je i da polako 

izlaze iz sfere čiste potrošačke elektronike te 

s tržišta elitnih kućanstava i top-tvrtki sele u 

svijet srednjih i manjih tvrtki, ali i u takozvani 

SoHo segment. 

Ured u kući 

SoHo ili Small Office Home Office upravo je 

ono što mu ime kaže - mali ured u stanu. Posljedica 

je buma kojeg su donijeli elektroničko 

poslovanje i manje privatne tvrtke čiji se rad 

bazira na računalima i Internetu, a njihov moderan 

i dinamičan način poslovanja eliminira 

potrebu za velikim i skupim uredima. Ipak, 

premda mali, takvi uredi trebaju imati određenu 

dozu reprezentativnosti, pa su dizajnirani i 

kvalitetni uređaji više nego dobrodošli. Njih je, 

kako smo spomenuli u uvodu teksta, sve više, a 

krasi ih odličan izgled, kvaliteta ali i funkcionalnost, 

koja je ključna u SoHo poslovanju. Teško 

je, naime, imati velike i nepraktične uređaje u 

malom, kućnom uredu. 

A dobar izgled, kvaliteta i funkcionalnost 

upravo su ono što krasi višefunkcijski uređaj 

Linea Office, poznate tvrtke Olivetti. Da izgled 

bude što upečatljiviji pobrinuo se jedan od maj- 

Pisač koji potpisuje 

Jasper Morrison 

impresionira 

izgledom i 

kvalitetom 

“SoHo ili Small Office 

Home Office upravo je 

ono što mu ime kaže - mali 

ured u stanu” 

stora - Jasper Morrison. Ovaj vrhunski dizajner 

oduševio je svojim uratkom - Linea Office 

fantastičan je spoj jednostavnosti i atraktivnosti 

izgleda. Tome pridonosi i crna boja i organska 

forma uređaja, ali i osvjetljenje LE dioda i tipki, 

koje je Morrison razmjestio po uređaju tako da 

daju dodatnu atraktivnost. 

Sam Linea Office je pisač, fotopisač i skener 

primamljivih karakteristika. Naime, može ispisati 

31 crno-bijelu stranicu i 28 kolor-stranica u 

jednoj minuti, što je više nego dobar rezultat. 

Za lakše korištenje dobro dođe i 2,4-inčni LCD 

ekran, a u uređaj je ugrađen i čitač memorijskih 

kartica koji podržava sve najraširenije modele 

kartica, tako da nema potrebe za spajanjem 

uređaja na računalo, što mu daje dodatnu fun- 

Ova inovativna kutija je lampa, spremište za 

gadgete i univerzalni punjač 

kcionalnost. Prve reakcije s tržišta su, očekivano, 

pozitivne, a već se šuška da će se suradnja 

Olivettija i kralja Morrisona nastaviti. 

Lampa, kutija ili punjač? 

Kombinacija atraktivnosti i multifunkcionalnosti 

postignuta je i u inovativnom Multibooku, 

kojeg potpisuje talijanska Rotaliana. Ova 

tvrtka, koja proizvodi luksuzna rasvjetna tijela, 

odlučila je, kako se to popularno u svijetu 

dizajna kaže, redefinirati običnu stolnu lampu. 

Produkt toga inovativan je uređaj koji, kako 

mu ime kaže, izgleda kao deblja knjiga. Na 

njoj tri stranice, dakle sve osim stražnje, imaju 

ugrađenu lampu, koja daje prilično kvalitetno 

osvjetljenje na stolu. Na samom uređaju, tamo 

gdje na knjizi obično stoji naziv, nalazi se LCD 

ekran na kojem je sat i kalendar. 

Pravo iznenađenje slijedi kad Multibook 

otvorite. Naime, ova “lampa” zamišljena je 

i kao kutija u kojoj ćete na jednom mjestu 

držati svoje gadgete kad ih ne koristite, tako 

da ne tražite mobitel u jednoj, a MP3 player ili 

BlackBerry u drugoj ladici. Nije niti to sve - u 

kutiji ćete naći i USB i miniUSB punjač za svoje 

gadgete, tako da ih uvijek možete i dodatno 

napuniti. 

Ovaj zanimljiv i inovativan koncept zapravo 

je svojevrsna evolucija sličnog uređaja istog 

proizvođača. Zvao se Multipot i nije bio niti 

toliko atraktivan niti napredan kao Multibook, 

koji je u dva mjeseca privukao više pozornosti 

nego prethodnik u dvije godine. 

Nigdje bez TV-a 

Premda možda ne djeluje tako, moderni televizori 

bitan su dio svakog SoHo ureda. Njihova 

glavna namjena ipak nije klasično gledanje 

TV-a, već služe za praćenje prezentacija ili 

videokonferencije, premda će u manjim SoHo 

tvrtkama zaposlenici često predahnuti uz 

nekakav drugačiji, zabavni sadržaj na njemu. 

Jedan od televizora koji će sigurno privući pozornost 

mnogih, kako izgledom tako i kvalitetom, 

jest Samsungov M8 Tulip TVS, za kojeg 

mnogi kažu da trenutno nudi najbolje iskustvo 

gledanja na svijetu. 

Niz je tehnologija koje tome pomažu. Na 

primjer, tehnologija Wide Colour Enhancing 

širi spektar boja, što u kombinaciji s pojačanim 

pozadinskim svjetlom rezultira reprodukcijom 

skoro 40 posto više boja nego na običnom 

ekranu! 

Takozvana visoka definicija (high definition) 

te rezolucija 1920 x 1080 garantiraju fantastično 

oštru sliku, a tehnologija Movie Plus pak 

predviđa broj sličica u sekundi (frames per 

second) videosignala koji se reproducira te 

stvara dodatne sličice tamo gdje je potrebno 

kako bi se kvaliteta zapisa dodatno pojačala.

Hoće li se Total TV, nakon slovenskog, proširiti i na hrvatsko tržište? 

Gužva u susjedstvu 

U susjednim zemljama sve je snažnija ponuda satelitske TV zabave, pa se možemo nadati da će se i 

u nas situacija promijeniti 

piše > Dubravko Grakalić 

Iako hrvatski satelitski entuzijasti - umrtvljeni 

sve manjim brojem događaja na vlastitom 

djelu Clarkeove putanje - u miru servisiraju 

svoje antenske sustave nakon proljetnih oluja, 

u susjedstvu se zbivaju značajne promjene. 

Veliki digitalni satelitski provideri, poput Digi 

TV-a i Total TV-a, biju bitku za regionalno 

tržište televizijske zabave, koja će se, prije ili 

kasnije, prenijeti i na teren Lijepe naše. Nakon 

što je rumunjski svežanj Digi TV - od početka 

godine prisutan i u nas - počeo emitirati i srbijansku 

verziju svog zanimljivog programskog 

svežnja, udarac je uzvratio paket Total TV 

šireći se na - Sloveniju. Slovenska verzija Total 

TV-a, čiji bi filmski i zabavni kanali bili itekako 

zanimljivi i hrvatskim gledateljima, upravo započinje 

s radom, pa se potrebno zapitati - hoće 

li uslijediti i hrvatska inačica najjačeg providera 

digitalne zabave iz istočnog susjedstva? 

Za neupućene, valja reći kako je svežanj Total 

TV, lansiran 2006., veliki televizijski paket 

koji emitira na satelitu Eutelsat W2, s pozicije 

16 stupnjeva istočno. Sadrži pedesetak programa 

vrlo šarene programske sheme - od 

srbijanske javne televizije i lokalnih stanica do 

vrhunskih komercijalnih kanala kakvi su BBC 

Prime, Fox Crime, HBO, MTV Adria ili Discovery. 

Svi su titlovani na srpski jezik. Uz to, u 

paketu se nalaze kanali televizije Pink te neki 

programi iz Bosne i Hercegovine. 

Za gledanje paketa potreban je poseban, 

originalni prijemnik s pretplatničkom karticom 

te antena usmjerena na 16 stupnjeva istočno. 

Kodiranje je u sustavu Videoguard-NDS, koje 

nikada nije bilo probijeno od strane pirata, a 

koristi ga i britanski Sky. 

Slovenski Total TV 

Slovenska verzija Total TV-a ići će na istom 

satelitu, a upload će obavljati tvrtka STN, koja 

na toj poziciji već drži kanale iz Dežele. Pika 

TV, Viasat TV3 i Čarli postat će, uz komercijalne 

stanice Pop TV i Kanal A dio slovenskog 

svežnja Total TV, zajedno sa spomenutim 

europskim komercijalnim TV kanalima, koji će 

biti titlovani. Kablovski kanal Sport klub Slovenija 

također će postati dio ponude. Total TV 

Slovenija prvi je specijalizirani satelitski paket 

za tu državu - u kojoj djeluje nekoliko snažnih 

kablovskih mreža te MMDS s odašiljača 

Lastovka. (MMDS je sustav za bežično emitiranje 

digitalne televizije, koji nije identičan 

digitalnoj zemaljskoj televiziji kakvu imamo u 

Hrvatskoj.) 

Za očekivati je da će se ove značajne promjene 

na susjednim tržištima vidjeti i u nas. 

Ulazak paketa Total TV ozbiljno bi poremetio 

planove Digi TV-u, koji sada jedini nudi komercijalnu 

satelitsku televiziju, ali i T-Comovu 

HD slika sa satelita Astra 

“Njemačka inačica 

Eurosporta do kraja 

godine bit će kodirana” 

paketu MAXtv, koji je u svoj IPTV privukao 

već dvadeset tisuća korisnika. Ponuda Total 

TV-a - koja se može polulegalno, u verziji za 

srbijansko tržište, nabaviti u Zagrebu - u nekim 

je segmentima atraktivnija od Digi TV-a. 

Prijemnik i instalaciju su u ova dva svežnja besplatni 

uz godišnji ugovor, a cijene su različite. 

Kompletan svežanj Digi TV, s HBO-om, stoji 

80 kuna na mjesec, dok je cijena Total TV-a 

125 kuna mjesečno. Konkurencija bi, zacijelo, 

smanjila cijene i povećala broj ponuđenih 

kanala, što znači da je - nestrpljivo čekamo. 

Na drugim dijelovima satelitskog svijeta, inače, 

nije bilo posebno atraktivnih događaja, ali 

zanimljivo je uočiti neke promjene i novitete. 

Primjerice, sve je više radijskih i televizijskih 

kanala iz BiH na satelitima. Federalna televizija 

tako počinje emitiranje na satelitu Express 

3A, ali i u paketu Total TV na 16 stupnjeva 

istočno, gdje će se početkom srpnja pojaviti 

i banjalučki Vikom TV. Na istom Eutelsatu, 

W2, predviđeno je emitiranje televizijskih i 

radijskih kanala Svijet plus glazbene tematike. 

Treba napomenuti kako su na tom satelitu 

prestali emitirati BiH TV i Hayat TV. 

HD Šveđani 

Tehnofile i gledatelje željne ultrakvalitetne 

televizijske slike sve više zanimaju satelitski 

kanali koji svoj program emitiraju u high definition 

(HDMI) razlučivosti. Njih je, pak, sve 

više, iako za gledanje većine treba imati originalnu 

pretplatničku karticu. Švedska satelitska 

stanica TV4 - koju iz analognih vremena 

pamtimo po nekodiranim prijenosima dodjele 

Oscara, serijama i filmovima - sada preko 

satelta Thor (1 stupanj zapadno) emitira TV4 


HD. Radi se o HD emitiranju kvalitetnih serija 

i filmova, u sustavu kodiranja Conax. Ljubitelji 

savršene slike mogu na satelitima potražiti i 

National Geographic Channel HD UK, Discovery 

HD, Voom HD, Canal+ Sport HD te SVT 

HD. TV4 HD emitirat će prijenose s europskog 

nogometnog prvenstva sljedeće godine. 

Ljubitelji balkanskog nogometa mogli bi biti 

zainteresirani za City1, specijalizirani kanal 

nogometnog kluba Partizan iz Beograda, koji 

se upravo pokreće. Grobari bi se mogli naći i 

u ponudi paketa Total TV/Digi TV, a uskoro 

će i njihovi vječni rivali, delije, odnosno Crvena 

zvezda krenuti u televizijsko odašiljanje 

vlastitih nogometnih vještina. Detalji još nisu 

poznati. 

Specijalizirani kanal National Geographic 

Wild - koji se u kodiranju Cryptoworks emitira 

sa satelitu Telstar na 15 stupnjeva zapadno - 

uskoro će biti lokaliziran na srpski jezik. Emitirat 

će se u tamošnjim kablovskim mrežama, 

dok se može pratiti i preko svežnjeva Digiturk 

(Eutelsat W1, 7 stupnjeva istočno) te Sky (28 

stupnjeva istočno). 

U susjednoj Mađarskoj sa zanimanjem očekuju 

vlastiti MTV. MTV Mađarska trebao bi 

krenuti 1. listopada ove godine, a nakon toga 

uslijedit će osnivanje kanala MTV Češka, 

MTV Arabia i ukrajinskog MTV-a. Očekuje 

se ukidanje kanala MTV Europe, kojeg već 

zamjenjuje velik broj lokaliziranih MTV programa. 

Na kraju, dvije loše vijesti za domaće gledatelje. 

Njemačka inačica Eurosporta do kraja 

godine bit će kodirana, dok se radio Deejay, 

specijalizirani hrvatski dance glazbeni radio, 

ugasio na Hot Birdu iz financijskih razloga. 

Ipak, na Eutelsatu W2, u STN-ovoj platformi, 

krenuo je kabel s hrvatskom glazbom, CroLive, 

čije je sjedište u Njemačkoj, pa slušatelji 

ostaju na “istom” zbroju “domaćica” u satelitskom 

radijskom eteru. 

Gužva u satelitskom susjedstvu očita je. 

Nadamo se da će se uskoro prenijeti i u naše 

dvorište. 

141

142 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/poslovni_prilog 

Jonathan Cooper, Poteza 

Financiranje tehnoloških i 

internetskih tvrtki 

U Hrvatskoj se pojavljuje sve više tehnoloških i internetskih projekata iza kojih stoji odlična ideja, 

ali je nedostatak novca najveća prepreka njihovoj realizaciji. Upravo zato i postoje fondovi rizičnog 

kapitala, a jedan takav novi fond predstavljamo u ovom razgovoru 


snimio > Ognjen Maravić 

Na događaju kao što je konferencija Web. 

Start, o kojoj smo pisali u prošlom broju, teško 

je izdvojiti najbolje predavanje. Međutim ono 

koje je izazvalo najviše pozornosti svakako 

je bilo izlaganje Jonathana Coopera iz Poteza 

Innovation and Growth Funda. Razlog je 

jednostavan - Poteza je fond rizičnog kapitala 

koji planira ulagati u tehnološke i internetske 

projekte u Hrvatskoj. Upravo smo zbog toga 

razgovarali s Jonathanom Cooperom, čovjekom 

koji već deset godina živi u Hrvatskoj i koji već 

ima iskustva u ulaganju u takve projekte. Naime, 

dok je vodio SEAF Croatia, investirao je u 

projekte i tvrtke kao što su Perpetuum Mobile, 

KLIK multimedija, DCM te Iskon. 

Pojam fonda rizičnog kapitala u Hrvatskoj je 

još uvijek nepoznanica za mnoge. Možete li 

nam to objasniti za početak? 

Cooper Fond rizičnog kapitala ili venture 

capital fund ulaže novac u inovativne i rizične 

projekte, dakle one koji imaju velik potencijal, 

ali ne postoji sigurnost da će uspjeti. VCF ne 

funkcionira kao banke, da jednostavno daje 

kredit, već novac ulaže kao dioničar, dakle ulazi 

u vlasničku strukturu tvrtke. Postavlja se kao 

aktivni financijski partner te kroz upravni ili 

nadzorni odbor pazi da poslovanje ide prema 

planu. Naravno, svojim iskustvom pomaže 

tvrtki u razvoju. 

Što Poteza Innovation and Growth Fund znači 

za projekte u Hrvatskoj? 

Cooper Poteza je novi fond i na raspolaganju 

nam je 40 milijuna eura. Ciljamo ih uložiti u 

inovativne tvrtke u ovoj regiji, bilo one koje 

su u ranom stadiju razvoja, bilo u start-up 

projekte. Fokusirani smo primarno na Hrvatsku, 

Sloveniju i Srbiju, a od 40 milijuna eura 

otprilike 25 posto planiramo uložiti u Hrvatsku. 

Ciljane svote za investiranje su od pola do četiri 

milijuna eura. Tako ćemo u sljedeće dvije do 

tri godine uložiti oko 8 do 10 milijuna eura u 

četiri do šest tvrtki u Hrvatskoj, primarno u 

tehnološkom sektoru, premda smo otvoreni i 

za ulaganja u ostale sektore. 

Kakav je, prema vašem iskustvu, potencijal 

hrvatskog internetskog tržišta? 

Cooper Moja iskustva u Hrvatskoj vrlo su 

pozitivna. U zadnjih šest godina pratim internetski 

sektor iznutra i mogu reći da je potencijal 

vašeg internetskog tržišta jako velik premda je 

Hrvatska mala zemlja. 

Međutim treba naglasiti da je danas situacija 

drukčija nego prije, jer je u prvom planu Web 

2.0 i takvi projekti. Onaj stari, nazovimo ga 

Webom 1.0, dakle klasični portali, turističke 

stranice, online oglasnici i slično, više nema 

puno perspektive, jer su ta područja već zauzeta. 

Međutim, kod web 2.0 projekata situacija 

je drukčija, pa projekti u kojima dominira 

korisnički sadržaj (user generated content) 

i društvene mreže, poput MySpacea, imaju 

odličnu budućnost. 

Osim toga, velik je potencijal i onih projekata 

koji su originalni i ciljaju na šire tržište, regionalno 

ili globalno. Internet ne poznaje granice i 

kompanija koja krene u Hrvatskoj i cilja na šire 

tržište ima velike mogućnosti. 

Kako dobiti novce? 

Kakav je idealni tip projekta ili kompanije u 

koju biste uložili? 

“Glavni razlog zbog kojeg 

prihvaćamo projekte su 

ljudi, u njima moramo 

vidjeti strast, vjeru u 

projekt i odlučnost da mu 

posvete tri ili pet godina 

svog života” 

Najvažniji dio u razgovorima o ulaganju u 

projekte je uvjeriti me kako ćete prodati svoj 

proizvod 

Cooper Poteza je, kako samo ime kaže, innovation 

fund, pa ulažemo u inovativne tvrtke. 

To mogu biti tvrtke koje nude usluge, čak i 

neke industrijske tvrtke, ali kako se inovacije 

primarno vide u ICT području, dakle na Internetu 

ili na tržištima razvoja softvera, elektroničkih 

komunikacija, ali i u znanosti, većina tvrtki, 

ako ne i sve, u koje ćemo uložiti bit će iz tog 

sektora. 

Zamislimo malu startup tvrtku. Što ona mora 

napraviti da dobije sredstva iz vašeg fonda? 

Cooper Nekoliko je stvari. Prva i osnovna, 

moraju nas kontaktirati. Možda zvuči smiješno, 

ali vjerujte, koliko god je tvrtkama danas teško 

naći kapital, tako je i nama teško naći projekte u 

koje bismo uložili. Stoga pozivam sve koji imaju 

inovativan projekt i traže investitora da mi se 

jave, najbolje na jonathan.cooper@poteza.si. 

Druga važna stvar je da nam se jave s poslovnim 

planom, bilo gotovim bilo skicom, tako da 

imamo neku početnu točku za razgovor. U tom 

planu svakako treba biti objašnjena ideja iza 

projekta, potencijalno tržište i plan razvoja tvrtke, 

dakle gdje tvrtka želi biti za godinu, dvije ili 

tri dana te kako doći do tih pozicija. 

Ono što je pak najvažnije u tom planu je 

objašnjenje kako će prodati svoj proizvod. 

Vidjeli smo puno ideja, ali ono što je važno je 

kako tu ideju pretvoriti u nešto što se prodaje. 

Jer koliko god tehnologija bila dobra ili 

napredna, bez prodaje tog proizvoda ili usluge 

to ništa ne znači. Naravno, mi uvijek kao fond 

možemo pomoći u tome i u razradi plana, ali 

napominjem da smo najviše projekata odbili 

upravo zato što nisu mogli dokazati kako će se 

taj projekt prezentirati i uspjeti na tržištu. 

Dakle, to je glavni razlog za odbijanje 

projekata. Koji su razlozi zbog kojih prihvaćate 

projekte? 

Cooper Glavni razlog zbog kojeg prihvaćamo 

projekte su ljudi. Jako puno puta našao sam 

se u situaciji u kojoj mi se svidio plan, ali ne i 

ljudi iza njega. Bilo je i obrnutih slučajeva. Jer, 

koliko god ideja bila dobra, ljudi su ti koji je 

realiziraju. Oni ne moraju imati iskustva, mogu 

biti i mladi poduzetnici koji tek ulaze u te vode, 

mogu biti i studenti, ali u njima moramo vidjeti 

strast, moramo vidjeti da vjeruju u taj svoj plan 

i moramo vidjeti odlučnost tih ljudi da, kada 

dobiju investiciju, posvete tri ili pet godina svog 

života svojoj tvrtki i ideji iza nje. Mi, kao fond, 

velik dio svoje odluke o prihvaćanju projekta

143

za financiranje temeljimo na povjerenju u ljude 

u koje ulažemo. Ljudi dolaze prvi, zatim ideja i 

kako je prodati, a tek onda tehnologija. 

Koliki je uopće odnos prihvaćenih i odbijenih 

projekta? 

Cooper Otprilike dva posto projekata 

prihvaćamo. Međutim, susrećemo se s puno 

ljudi i s puno njih razgovaramo, jer, kako sam 

napomenuo, volim upoznati ljude i vidjeti tko 

stoji iza određene ideje. Ali u otprilike 50 do 70 

posto sastanaka već u prvih 10 minuta znam da 

od projekta neće biti ništa. Ipak, ponekad se zna 

dogoditi da nam plan prvotno nije zanimljiv, ali 

vidimo prostor za napredak. Tada objasnimo 

takvim poduzetnicima što sve treba popraviti u 

planu da bismo mogli razgovarati dalje, što, naravno, 

ne znači da će investicija biti prihvaćena. 

Scenariji “Što ako?” 

Kako izgleda ta procedura od trenutka kada 

vam se netko javi do konačnog odobrenja 

investicije? 

Cooper Dakle, nakon što nam se interesenti 

jave, bilo mailom ili od jeseni i osobno u ured 

koji ćemo otvoriti u Zagrebu, i ponude svoju 

ideju, ocjenjujemo koliko je zanimljiva. Često 

se dogovorimo s interesentim a da se nađemo, 

pa im damo priliku da nam osobno predstave 

ideju i plan. Nakon toga kreće dijalog, prije 

svega naše ispitivanje interesenata. Mi kao fond 

postavljamo jako teška pitanja, ali to je potrebno 

da se uvjerimo koliko zaista interesenti vjeruju 

u svoju ideju i koliko su je razradili. Nakon toga 

dodajemo svoje ideje ili pokušavamo vidjeti 

može se li taj plan dodatno razraditi ili poboljšati. 

Kroz takve diskusije možemo usavršiti 

poslovni plan kako bi bio što kvalitetniji. Osim 

toga, detaljno prolazimo i kroz financijsku analizu 

plana. Ako sve izgleda u redu, nakon perioda 

razgovora, koji može trajati od dva do četiri 

mjeseca, dolazimo do konačnog prijedloga 

ugovora o investiranju. 

Nakon što investirate sredstava, dva su razvoja 

događaja - sve ide po planu ili bolje od toga, ili 

pak stvari zapnu i plan se ne ispunjava. Kakve 

su procedure u tim slučajevima? 

Cooper Prvi scenarij je onaj na koji ciljamo i mi 

i tvrtka u koju ulažemo. Ako sve ide po planu 

ili bolje od plana, investicijski ciklus traje od 

tri do šest godina. U tom vremenu razvijamo 

kompaniju i, kad je ciklus gotov, aktivira se izlazna 

strategija i tvrtku prodajemo. Kod prodaje 

ciljamo na prodaju svih 100 posto dionica, dakle 

i naših i dionica partnera. 

Međutim, kad stvari ne idu po planu, a i to se 

događa bez obzira na to koliko puta prošli kroz 

sve aspekte poslovnog plana, kao partner moramo 

brzo reagirati. Kroz poslovni plan postavlja 

se niz malih ciljeva, dakle u šest mjeseci ćemo 

napraviti ovo, u prvih godinu dana nešto više 

i tako dalje. Tako možemo vrlo brzo utvrditi 

koliko je odstupanje od plana. Ako odstupanje 

postoji, treba napraviti restrukturiranje plana 

i/ili tvrtke. Ponekad se dogodi da je plan dobar, 

ali ga menadžment ne uspijeva pratiti i realizirati. 

U tom slučaju, kao investitori, moramo 

napraviti i restrukturiranje uprave, dakle dovesti 

neke nove ljude, ovisno o tome gdje realizacija 

plana šepa. Važno je da cijelo vrijeme imamo 

kvalitetan odnos s ljudima u koje investiramo 

kako bismo skupa mogli napraviti ono što je 

najbolje za tvrtku. 

Kad je investicijski ciklus gotov, aktivira se 

izlazna strategija. Na koje načine izlazite iz 

projekta? 

Cooper Tri su načina na koja se može ostvariti 

izlazna strategija. Ona najbolja i na koju uvijek 

10 Cooperovih savjeta za dobivanje novca 

1 0. Ne pokrećite kompaniju da se obogatite, napravite to da promijenite svijet. 

9. Pokažite strast i entuzijazam - volite ono što radite. 

8. Ako nemate 20 godina iskustva, okupite dobre savjetnike oko sebe. 

7. Budite jedinstveni. 

6. Kako ćete potući konkurenciju? 

5. Kakav je tržišni potencijal vašeg proizvoda ili usluge? Potkrijepite to statistikom. 

4. Kako ćete usrećiti ljude? Pričajte mi o opcijskim dionicama i udjelima u vlasništvu. 

3. Mislite regionalno ili, još bolje, mislite globalno. 

2. Upoznajte novac. 

1. Uvjerite me da znate i možete prodati svoj proizvod ili uslugu. 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/poslovni_prilog 

U sljedeće dvije do tri godine uložit ćemo oko 8 do 10 milijuna eura u četiri do šest tvrtki u 

Hrvatskoj, primarno u tehnološkom sektoru 

ciljamo je izlazak kompanije na burzu. Ta je 

najbolja i za nas i za partnera, dakle osobe u 

koje smo uložili, jer oni onda ne moraju prodati 

svoj dio dionica. Drugi način izlazne strategije je 

prodaja strateškom investitoru, bilo domaćem ili 

stranom. To je najčešći način izlazne strategije. 

Treći je pak menadžerski otkup, dakle da osobe 

koje su nam pristupile s projektom i u koje smo 

uložili otkupe naš dio. Taj je način najmanje prihvatljiv 

i nama i njima, jer obično menadžment 

nema dovoljno sredstava da otkupi dionice od 

nas bez dodatnog zaduživanja, tako da ciljaju 

na što manju cijenu, a nama je pak u interesu da 

svoj dio prodamo za što više novca. 

Anđeli investitori 

Rekli ste u početku intervjua da planirate 

uložiti od pola do četiri milijuna eura u 

pojedinačni projekt. Za web start-upe je to 

prevelik novac, njima treba i deset puta manje. 

Kakve su njihove opcije? 

Cooper Najbolja opcija za njih je pronaći takozvanog 

anđela investitora. Takav tip investiranja 

još nije šire prisutan u Hrvatskoj, premda sam 

čuo da se trenutno radi na osnivanju mreže 

anđela investitora. Inače, anđeli investitori su 

bogati pojedinci koji žele uložiti sredstva u 

manje projekte. 

Poteza je inače sponzor jedne mreže anđela 

investitora u Sloveniji, u kojoj je 25 bogatih ljudi 

iz Slovenije koji žele ulagati u manje projekte, 

od 25 do 500 tisuća eura, kako u Sloveniji, tako 

i u Hrvatskoj. Ukoliko se ne osnuje spomenuta 

mreža anđela investitora, planiramo proširiti 

ovu i na Hrvatsku. 

Ako Vam u ruke dođe dobar projekt, ali 

zahtijeva malu investiciju, možete li ga uputiti 

anđelima investitorima? 

Cooper Da, naravno. Međutim, želim naglasiti 

da, ako dobijemo dobar projekt koji je ispod 

granice svote koju obično investiramo kao 

minimalnu, uvijek možemo napraviti iznimku 

od tog pravila. 

145

164 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/igre 

Vijesti i najave 

U ovom broju pc chipa, naš 

urednik igara Gordan Orlić 

donosi vam pregled nekih od 

najpopularnijih naslova 

Top 10 PC 

01 Command & Conquer 3: 

Tiberium Wars 

EA Games 

02 Football Manager 2007 

Sega 

03 World of Warcraft: 

The Burning Crusade 

Blizzard 

04 LotR Online: Shadows of Angmar 

Codemasters 

05 The Sims 2: Seasons 

EA Games 

06 The Sims 2 

EA Games 

07 S.T.A.L.K.E.R. Shadow of 

Chernobyl 

THQ 

08 Medieval II: Total War 

Sega 

09 The Sims 2: Pets 

EA Games 

10 Supreme Commander 

THQ 

Leisure software charts compiled by Chart Track, 

(C) 2007 ELSPA Ltd 

Optužen zbog izrade 

CS mape 

Srednjoškolac u Teksasu nije niti slutio kakvo 

će si zlo napraviti izrađujući mapu za Counter 

Strike prema modelu svoje srednje škole. Policija 

ga je uhitila nakon što su se ljudi žalili da je 

upravo on autor sporne mape te da je "evidentno 

kako sprema neko veliko zlo". Trebalo im 

je neko vrijeme da shvate kako nema nikakvih 

pravnih osnova za podizanje optužnice, ali 

kotač "pravde" već se pokrenuo i mladićeva 

sudbina je bila zapečaćena. Osim što je kriv za 

izradu mape, kriv je i što posjeduje dekorativne 

mačeve u svojoj sobi, kao i čekić koji je policija 

opisala kao "potencijalno smrtonosno oružje". 

Oslobođen formalnih optužbi, mladić se našao 

Overlord pc 

Akcija / avantura 

Izdavač: Codemasters 

Datum izlaska: jesen 

Ponekad je zabavno biti zao. Na toj je premisi 

nastalo već nekoliko odličnih igara poput Black 

and Whitea, a čini se da nas čeka još jedna vrlo 

zabavna igra. Ovoga puta je komponenta odabira 

između dobra i zla potpuno izostavljena i 

možete samo biti zli ili još više zli. 

Overlord je mješavina mnogih žanrova, ali 

u konačnici sve se svodi na to kako biti što zločestiji 

i sijati strah i patnju oko sebe. Sedmero 

heroja ubilo vas je prije mnogo godina i sada 

su se vratili kućama kao heroji. No slava im je 

udarila u glavu i mane su prevladale vrline, pa 

su se mnogi okrenuli standardnim porocima. To 

je vašim slugama, tj. minionima, dalo hrabrosti 

da vas vrate natrag iz mrtvih. Prava je sreća što 

je većina specijalnih moći kojima raspolažete 

preživjela kratko vrijeme smrti, pa vam ne treba 

mnogo vremena nakon uskrsnuća da se vratite 

na staru slavu. Nakon što popravite kulu u kojoj 

živite (točnije, minioni je popravljaju, ali vi ipak 

Naprijed, minioni moji! 

pred školskim odborom koji je zaključio da se 

radi o rizičnoj osobi te ga je poslao da završi 

svoje školovanje u obližnjem "alternativnom" 

edukacijskom centru koji uglavnom pohađaju 

delikventi. 

Ako vam i dalje nije jasno po kojoj osnovi 

je mladić "osuđen", uzmite u obzir da se radi 

o mladiću kineskog podrijetla. Budući da je 

nedavni pokolj na sveučilištu u Virginiji počinio 

također mladić azijskog podrijetla, jednostavno 

je zaključiti o čemu se zapravo radi. 

Vražja žena 

nadgledate, što je neupitno zahtijevan posao) 

vrijeme je da posjetite ljude i podsjetite ih tko 

je glavni. 

Radnja se odvija u srednjem vijeku. Osim 

što ćete ubijati ljude, vaših zlih djela neće biti 

pošteđene ni životinje. Svakim ubojstvom 

sakupljate energiju koja vam omogućava da 

prizovete sve više i više miniona. Pokorni sluge 

dolaze u više boja, oblika i veličina. Primjerice, 

crveni minioni su odlični za blisku borbu jer 

mogu bacati vatrene kugle, a njih same vatra ne 

uništava. 

Osim za izazivanje panike među pukom 

minioni su odlični i za fizičke poslove. Treba li 

pomaknuti kakvu stijenu ili srušiti stablo kako 

bi se napravio most, valja okupiti dovoljan broj 

miniona i narediti im da se late posla. Vama, 

naravno, nisu potrebni nikakvi mostovi ili slične 

zemaljske trivijalnosti. Vi putujete kroz portale. 

Simsi uskoro na 

filmskom platnu 

Žao nam je, ali moramo se zapitati: "O čemu 

li će biti taj film!?" Da, Simsi su najpopularnija 

igra svih vremena: kada zbrojimo svu silu 

ekspanzija, dolazimo do vrtoglavih devedeset 

milijuna prodanih primjeraka, što je brojka koju 

niti jedna serija igara neće tako skoro dostići. 

Ako svaki dan gledamo igre napravljene po filmovima 

samo zato jer se radi o cool filmu, onda 

valjda stvari mogu ići i u drugom smjeru. 

Film će neupitno biti blockbuster u kojeg 

će se utući milijuni i milijuni jer 20th Century 

Fox zasigurno nije besplatno dobio prava za 

snimanje filma, pa valja vratiti uloženo. Kako bi 

film bio napravljen po standardima i mjerilima

Universe at War: 

Earth Assault pc 

strategija 

Izdavač: Sega 

Izlazak: kraj godine 

Unatoč ogromnom broju igara za konzole 

strategije se nikada nisu udomaćile na 

tim igraćim platformama. Dijelom je to iz 

praktičnih razloga. Nepostojanje tipkovnice 

i mala rezolucija TV ekrana nikako ne idu u 

prilog igranju strategija. Tijekom vremena oba 

problema su riješena, ali i dalje možemo vidjeti 

vrlo ograničen broj strategija za konzole, pa čak 

i one posljednje generacije. Postoje ozbiljne 

naznake da će se situacija uskoro promijeniti jer 

je u zadnje vrijeme najavljeno dosta strategija 

koje se, doduše, još uvijek primarno razvijaju 

za PC, ali će se pojaviti i na konzolama. Jedna 

od takvih igara koja je već izašla je Command 

& Conquer 3: Tiberium Wars (dostupan na 

PC-u i Xboxu 360), a početkom iduće godine u 

istoj bi kombinaciji platformi trebao osvanuti i 

Universe at War. 

Ljudi su nemoćni protiv vanzemaljaca i 

nji hovih robota 

Radnja se odvija u bliskoj budućnosti, 2012. 

godine. Kako to već biva, shvatili smo da nismo 

sami u svemiru i za tili čas smo se našli u međugalaktičkom 

ratu. Za razliku od većine igara 

Electronic Artsa, pobrinut će se i Rod Humble, 

šef razvoja Simsa, koji će osobno nadgledati 

izradu filma. 

Wii i dalje 

najprodavaniji 

Jedina konzola koja je ugrožavala vodeću 

poziciju Wiija - radi se o, vjerovali ili ne, 

PlayStationu 2 - posustala je i prema izvještajima 

za svibanj prodana je u dvjestotinjak 

tisuća primjeraka, dok je Nintendova konzola 

prodana u preko tri stotine i pedeset tisuća 

primjeraka. PlayStation 3 može se "pohvaliti" 

s nešto manje od dvije stotine tisuća, a Xbox 

360 sa stotinjak tisuća prodanih komada. Boljke 

Umri, mrski robote! 

koje prezentiraju ljude kao neustrašive heroje, 

ovdje se nismo odveć iskazali i vanzemaljci nas 

gaze kao muhe. Zapravo, toliko smo jadni da 

niti nije moguće igrati igru na strani ljudi, već 

samo na strani jedne od triju vanzemaljskih 

frakcija koje se bore za prevlast na Zemlji, a 

u slobodno vrijeme koriste ljude kao mete za 

vježbanje gađanja. 

Jedna od frakcija (Hierarchy) gotovo se u 

potpunosti oslanja na velike robote koji se polako 

kreću i sa sobom nose sve što im je potrebno 

za samostalno preživljavanje. Robote možete 

nadograditi pojačavajući im oklop i oružje. Za 

to su vam potrebni "resursi", u što se ubrajaju 

skoro sve organske tvari koje roboti mogu skupiti 

na Zemlji, uključujući i ljude. Sakupljanje 

resursa nije automatizirano, već manje robote 

sakupljače morate ručno navoditi na nova 

područja, što zna biti zamorno. 

Posebna poslastica u igri bi trebala biti vrlo 

detaljno modelirana Zemlja u punom 3D-u. 

Okretanjem globusa odlučivat ćete gdje želite 

poslati vojsku (slično kao u X-Comu). Premda 

su zadaci u singleplayer misijama različiti, 

većina ih se svodi na osvajanje što većeg dijela 

teritorija. Multiplayer također neće biti odveć 

inovativan. 

u vidu nedostatka igara još su uvijek prisutne, 

kao i činjenica da Sony neumoljivo gubi novce 

prodajom svake konzole. 

Unatoč prilično prihvatljivoj cijeni od dvije 

tisuće kuna kod nas prodaja Wiija ne ide baš 

bajno. Igara ne samo da nema, već i one koje je 

moguće nabaviti koštaju previsokih petstotinjak 

kuna. 

Ubisoftova lijenost 

Katkad nas potezi velikih "igrača" zaista iznenade. 

Ubisoft je na vlastitom forumu otvorio topic 

pod nazivom "Vijesti o patchu 1.3". Ništa problematično, 

zar ne? Čak i pohvalno jer, ruku 

na srce, igra vrvi bugovima i konceptualnim 

propustima. No Ubisoft smatra da problema 

Playstation 2 


02 Pirates of The Caribbean: 

At World’s End 

03 Buzz! The Mega Quiz 

04 God of War II 

05 Medal of Honor: Vanguard 

Xbox 360 

01 Command & Conquer 3: 

Tiberium Wars 

02 Pirates of The Caribbean: 

At World’s End 


04 Crackdown 

05 Gears of War 

GameCube 


Top 5 konzole 

01 The Legend of Zelda: 

Twilight Princess 

02 Mario Smash Football 

03 Pokemon XD: 

Gale of Darkness 

04 The Legend of Spyro: 

A New Beginning 

05 Lego Star Wars II: 

The Original Trilogy 

GameBoy Advance 

01 Pokemon Mystery Dungeon: 

Red Rescue 

02 Cars 

03 Lego Star Wars II: 

The Original Trilogy 

04 Charlie and the Chocolate 

Factory 

05 Spongebob: Super Sponge 

nema. On ih ne vidi pa baš nije siguran hoće li 

zakrpe biti i neka ljudi fino pripomognu pa će 

Ubisoft vidjeti može li se tu nešto učiniti. Sve 

skupa djeluje nestvarno i nimalo ne dolikuje 

jednoj ozbiljnoj tvrtki. Želite li vidjeti kako su 

je na deset stranica korisnici razapeli i na kraju 

natjerali da krene raditi na novom patchu, 

posjetite forums.ubi.com/eve/forums/a/ 

tpc/f/6421019045/m/2591031065/. 

165

166 


SHReK the THiRD pc 

Jako je malo filmova koje smo uživali gledati na filmskom platnu i zaigrati na računalu. Još je manje 

nastavaka filmova za koje to možemo ustvrditi. Shrek ima čast biti jedan od tih filmova 


Nakon završetka drugog nastavka Shreka sve 

je bilo tako divno u Dalekom Kraljevstvu. Ptice 

su pjevale, križanci magaraca i zmaja letjeli i 

sve se činilo idilično. No idila nije potrajala. 

Kraljevstvu treba novi kralj, a budući da Shrek 

nije zainteresiran za spomenutu funkciju, 

odlučeno je da pod hitno valja locirati Fionina 

dalekog rođaka Arthura kako bi on preuzeo 

prijestolje. Shrek se zajedno s Mačkom U 

Čizmama zaputio u daleke i nepoznate krajeve 

kako bi pronašao Arthura. Dok Shreka nema, 

Zli Princ pokušava preuzeti prijestolje. 

Dvadeset odličnih nivoa više-manje prate 

priču filma i definitivno je jasno da se radi o 

istoj priči, ali bez obzira na pojedine detalje 

koji su drugačije realizirani igra je nevjerojatno 

igriva i odiše toplim, obiteljskim humorom 

i odličnom atmosferom. 

Shrek i mačak 

Tutorijal nije dostupan, ali igra će vas tijekom 

prvih nekoliko nivoa provesti kroz osnovne i 

napredne poteze te načine na koje obavljate 

najčešće radnje poput povlačenja poluga i 

otvaranja vrata. 

Borbe se doimaju jednostavnima, što i jesu, 

ali male izmjene na svakom nivou održavaju 

svježinu. Na raspolaganju su vam tri osnovna 

udarca - blokiranje, skakanje i nekoliko 

specijalnih udaraca koji se mijenjaju. Osnovne 

udarce možete kombinirati u složenije udarce, 

ali ne očekujte čuda. Skokom također možete 

povezati nekoliko udaraca u seriju. Kao i 

mnoge druge igre, Shrek je posudio ideju iz 

Matrixa, pa kada sakupite dovoljno vilenjačke 

prašine, moći ćete usporiti vrijeme i mlatiti 

protivnike dok oni gotovo nepomično stoje. 

Istu prašinu možete iskoristiti i za "divljanje", 

Ogre power! 

Međuscene su originalno realizirane 

Shrek se najčešće bori s nekoliko neprijatelja 

istovremeno 

što je vrlo korisno kada vas neprijatelji okruže. 

Shreka gotovo uvijek napadaju barem dva neprijatelja. 

Umrijeti možete, ali ako iole pazite 

na sebe, to se neće odveć često događati. 

Posebnu poslasticu predstavlja činjenica da 

osim Shrekom možete upravljati i Mačkom U 

Čizmama, Fionom, Magarcem, Uspavanom 

Ljepoticom i Arthurom. Svaki od likova ima 

svoj način borbe i svoje posebne udarce, 

što donosi prijeko potrebnu svježinu nakon 

što s istim likom ubijete nekoliko desetaka 

protivnika. 

Čak i na slabijim računalima igra izgleda 

odlično. Ne očekujte grafiku posljednje generacije, 

no vrlo detaljne teksture i intenzivna 

upotreba svjetala grafiku čine vrlo kvalitetnom. 

Animacije su glatke i kvalitetno odrađene. 

Posebno zanimljivi su specijalni efekti 

koji se javljaju prilikom korištenja specijalnih 

poteza. 

Zvuk je odličan. Glazbena podloga savršeno 

pristaje svakoj situaciji u igri, a zvučni efekti 

vrlo su bogati i profesionalno odrađeni. Ipak, 

najbolje od svega su dijalozi koji pršte humorom 

i vedrinom. 

“Borbe se doimaju 

jednostavnima, što i 

jesu, ali male izmjene na 

svakom nivou održavaju 

svježinu” 

Prava poslastica 

Ne sjećamo se kada smo zadnji put zaigrali ovako 

kvalitetnu arkadnu igru i da se još k tome radilo o 

igri napravljenoj prema filmu. Nemojte nas krivo 

shvatiti: nema u igri gotovo ničeg revolucionarno 

novog i svi elementi su već viđeni u sličnim 

igrama, ali stvari su odlično povezane i uklopljene 

u cjelinu. Atmosfera je obiteljska, vrckava i humoristična. 

Premda ćete pobiti na stotine zlikovaca, 

nema niti govora o prenaglašenom nasilju jer je 

sve prilagođeno djeci. Ako vam se svidio film o 

zelenom ogru i njegovoj uvrnutoj družini, obavezno 

isprobajte igru. Bit ćete ugodno iznenađeni. 

SHReK the THiRD 

Platformska akcija za djecu 

+ priča, realizacija, grafika, atmosfera 


multiplayer da 

izdavač Activision 

srodne igre Over the Hedge, Madagascar 

optimalna konfiguracija P4@2,5 GHz, 1 GB 

RAM-a, grafička kartica s 256 MB RAM-a 

grafika 8 

zvuk 9 

igrivost 9 

ukupna ocijena 87% 

www.shrekthethirdgame.com

Whirlwind Over Vietnam pc 

Kvalitetne simulacije helikoptera koje su u svim aspektima zadovoljile igrače mogu se nabrojiti na 

prste jedne ruke. Ova igra definitivno nije jedna od takvih, već samo još jedan jalov pokušaj 


Izgleda da su proizvođači igara iscrpili sve 

moguće i nemoguće, stvarne i fiktivne scenarije 

iz Prvog i Drugog svjetskog rata, pa je sada 

red okrenuti se zbivanjima iz nešto recentnije 

povijesti. Igra nas vodi u Vijetnam 1965. godine. 

Točnije, u dolinu Ia Drang gdje imate priliku 

upravljati jednim od najpoznatijih helikoptera 

tog doba - modelom UH-1B Huey. U misijama 

se možete okušati kao pripadnici kopnene 

vojske ili marinaca, ali koji god rod vojske 

odaberete, nema pretjerane razlike. 

Zahtjevno upravljanje 

Tutorijal nije nužna stvar kada je pred vama 

arkadna simulacija utrkivanja u kojoj se upravljanje 

vozilom svodi na tipke za smjer, gas i 

kočnicu. No, kada je riječ o simulaciji helikoptera, 

koja doduše nije hardcore, ali je definitivno 

simulacija, tutorijal je nužan. Proizvođači ove 

igre ne dijele s nama to mišljenje, pa tutorijala 

nema. Priličan propust jer, unatoč tome što 

tipke možete prilagoditi svojim željama, upravljanje 

helikopterom je teško, na trenutke čak i 

frustrirajuće. Trebalo nam je dobrih par sati da 

uspijemo pohvatati osnovne manevre. Igraća 

palica, poglavito ona prilagođena simulacijama 

letenja, čini čuda u usporedbi s tipkovnicom na 

kojoj imate osjećaj da lomite prste. 

Helikopter je ćudljiv uređaj. Baš kada mislite 

da sve imate pod kontrolom, on se počne ponašati 

kao neobuzdani konj i na jedvite jade vam 

dopusti da ponovo preuzmete kontrolu. Na 

svu sreću, tu je autopilot kojeg možete uključiti 

u bilo kojem trenutku i koji nema problema s 

obuzdavanjem helikoptera. 

Misije se ugrubo mogu podijeliti na dva tipa: 

uništi neprijatelje i obrani lokaciju dok ne dođe 

pojačanje. Misije kao takve nisu loše. Problem 

je dolazak do mjesta na kojem se odvija misija. 

Katkad let traje preko deset minuta i, kada 

dođete do same borbe, već će vam biti dosta 

svega. Istina, takvi letovi će vam pomoći da 

usavršite svoje letačke sposobnosti, ali katkad 

su uistinu predugački. Činjenica da igra nudi 

Izvlačenje suboraca iz neprijateljske zone 

Grafika ne opravdava hardverske zahtjeve 

“Igraća palica, poglavito 

ona prilagođena 

simulacijama letenja, 

čini čuda u usporedbi s 

tipkovnicom ” 

samo deset misija nije nimalo bajna, a uzmimo u 

obzir i da je replay-value prilično nizak jer osim 

podešavanja težine misija drugih parametara 

nema. No najveći problem igre su česta rušenja, 

ne samo igre, već i cijelog računala, pa vam ne 

preostaje ništa drugo već posegnuti za dobrom 

starom tipkom za restartanje. 

Hardverski zahtjevi igre nisu nimalo opravdani, 

premda se u igri mogu vidjeti objekti različitih 

kvaliteta, od vrlo kvalitetnih do otužnih. 

Modeli helikoptera i ljudi su solidni, ali okoliš i 

općenito bilo kakvi objekti koje vidite iz zraka 

su loši. Dim, eksplozije i slični efekti su ispod 

prosjeka, ali služe svrsi. 

Spremni za akciju 

Zvuk se ničim ne ističe i uglavnom je neprimjetan. 

Brujanje helikoptera, zvukovi eksplozija 

i naredbe nadređenih, sve se to može čuti, 

ali kvaliteta je takva da na zvukove naprosto 

nećete obraćati pozornost. 

Moglo je i bolje 

Da se igra tako brutalno ne ruši i ne vrvi bugovima, 

progledali bismo joj kroz prste kada je riječ 

o ostalim propustima. Nadamo se da će uskoro 

izaći kakva zakrpa jer restartanje računala svakih 

desetak minuta nije prihvatljivo. Ako niste 

upoznati s načinom upravljanja helikopterom, 

mogli biste se naći u problemima jer izostanak 

bilo kakve pomoći ili tutorijala zna biti neugodan. 

U nedostatku simulacija helikoptera sve 

što vam možemo reći jest da isprobate WOV, 

ali tek kada se pojavi prva zakrpa. 

Whirlwind Over Vietnam 

Simulacija letenja helikopterom 

+ detalji 

- hardverski zahtjevi, bugovi, nema 

tutorijala, upravljanje helikopterom 

multiplayer ne 

izdavač Evolved Games 

srodne igre Battlefield II 



grafika 6 

zvuk 6 

igrivost 6 


www.evolvedgames.com 


167

Virtual Skipper 5: 

32nd America’s Cup pc 

Već godinama mnogi pokušavaju napraviti solidnu kopiju Diabla. Malo njih je u tome uspjelo, 

dijelom zato što je Diablo jako dobar, a većim dijelom zato što se uopće nisu potrudili 


Peta reinkarnacija gotovo jedine simulacije 

jedrenja dolazi u ponešto izmijenjenoj formi. 

Stavljanjem naglaska na America's Cup sa svih 

jedanaest službenih ekipa proizvođač se nada 

dobiti potreban publicitet koji će igri osigurati 

veću popularnost. Simulirati jedrenje prilično je 

nezahvalno. Oni koji jedre u stvarnosti ne vole 

simulacije jer, ruku na srce, iste niti približno 

ne dočaravaju situaciju na moru, a oni pak koji 

i inače ne jedre ne doživljavaju igru kao nešto 

zanimljivo. 

Jedrenje 

Kao što i ime igre kaže, ovo je simulacija 

jedrenja, a ne Need for Speed u kojem držite 

pritisnut gas i povremeno savladate koji zavoj. 

U ovoj igri nema tipke za gas, a za savladavanje 

"zavoja" trebat će vam nešto više 

vještine od pukog držanja tipke za smjer. Ako 

nemate jedriličarskog iskustva, niti pravog niti 

virtualnog, morate proći tutorijal, jer ćete u 

suprotnom samo plutati uokolo, dok će vaši 

protivnici veselo jedriti i smijati vam se. Čak i u 

arkadnom načinu jedrenja, koji je zaista arkadan 

i nije odveć zabavan, nužno je poznavanje 

osnova vjetra, principa jedrenja i namještanja 

Sudari su česti, ali završavaju bez većih posljedica 

jedara. Tutorijal pokriva sve osnovne stvari koje biste trebali znati, a na vama je da izbrusite 

vještine uz mnogo vježbe i odvoženih utrka. 

Znati jedriti i doći od starta do cilja je jedno, 

ali pobijediti u utrci je nešto sasvim drugo. 

Iako protivnici nisu posebno opasni, svaka 

greška skupo će vas stajati, a najčešće je 

nemoguće nadoknaditi izgubljeno vrijeme. 

Fizika vjetra, mora i broda je solidna i brod 

se ponaša gotovo kao pravi odlučite li se za 

simulacijski način igranja sa svim postavkama 

na najrealnijim vrijednostima. Usporavanje 

i ubrzavanje katkada znaju biti malo prenaglašeni 

i masa broda tada previše dolazi do 

izražaja, no jednom kada shvatite kako stvari 

Brodova ima mnoštvo i svi su prilično šareni 

Ugodno krstarenje pri brzini od trinaest 

čvorova 

“Ako nemate 

jedriličarskog iskustva, 

niti pravog niti virtualnog, 

morate proći tutorijal, jer 

ćete u suprotnom samo 

plutati uokolo” 

funkcioniraju takve sitnice, itekako ćete znati 

iskoristiti u svoju korist. 

Grafika zaslužuje vrlo dobru ocjenu s 

pojedinim elementima koji doskaču od ostatka 

igre, kako u pozitivnom tako i u negativnom 

smislu. Površina vode je realna i valovi su 

vrlo dobro simulirani. Malo se pretjeralo s 

odsjajem, koji je najčešće nerealan zbog pretjerane 

upotrebe specijalnih efekata. Brazde 

što ih brodovi stvaraju drastično se razlikuju u 

kvaliteti. Ponekad su odlične, a ponekad nemaju 

veze sa stvarnim stanjem stvari. Brodovi 

i posade realizirani su sa zadovoljavajućom 

količinom detalja. Obali ne bi štetila koja 

dodatna, maštovitija tekstura, ali budući da 

ćete je uglavnom gledati s velike udaljenosti, 

samo kao vizuru na horizontu, manjak detalja 

nećete primijetiti. Ono što hoćete primijetiti 

su greške u prikazivanju brodova prilikom 

sudara ili vrlo bliske plovidbe. 

Solidno 

Većini igrača simulacija jedrenja neće biti odveć 

zanimljiva iz očitih razloga. Neznanje i krive 

percepcije poput one da je jedrenje otprilike 

zabavno kao i gledanje trave kako raste. Vjerujte 

nam, jedrenje je puno zabavnije, ali valja ipak 

uložiti određen trud i znanje. Solidni model vjetra 

omogućit će vam da izbrusite svoje vještine i 

primijenite ih na moru, ali ne očekujte čuda. 

U nedostatku ostalih simulacija jedrenja 

Virtual Skipperu dajemo određenu preporuku, 

no uz jednu veliku ogradu - pravo jedrenje, na 

"pravom" moru, sasvim je drugačije iskustvo 

nego što ga nudi ova ili bilo koja druga igra. 

Virtual Skipper 5: 

32nd America’s Cup 

Simulacija jedrenja 

+ realnost (u simulacijskom modu) 

- bugovi 



izdavač Focus Home Interactive 

srodne igre prethodni nastavci Virtual 

Skippera 



grafika 7 

zvuk 7 

igrivost 7 


www.virtualskipper-game.com 

169

170 


Spider-Man 3 pc 

Godinu za godinom velike izdavačke kuće njeguju istu praksu: film pa igra, igra pa film. Povremeno 

im se zalomi koja kvalitetna kombinacija, ali uglavnom se radi o generičkim, bezličnim izdanjima 

U crnom odjelu izgledam puno bolje, zar ne? 


Obzirom na to da je film premašio sva očekivanja 

na kinoblagajnama, nema razloga da 

istoimena igra podbaci, zar ne? Zapravo ima 

razloga. Jedan od osnovnih je što igra ni na koji 

način ne dočarava priču koja stoji u pozadini 

serijala Spider-Man. Istina, svi likovi su tu, i 

dobri i loši, ali njihova prisutnost ne objašnjava 

nam mnoge stvari. Pa čak i međuscene, koje bi 

trebale služiti kao svojevrsne poveznice među 

misijama, zbog loše realizacije i lošeg scenarija 

ne obavljaju svoj posao kako treba. 

Zgrade i paučine New Yorka 

U teoriji njihanje sa zgrade na zgradu zvuči 

odlično, ali u praksi su stvari često krajnje iritantne. 

Upravljati Spider-Manom tipkovnicom 

i mišem nemoguća je misija kada se radi o iole 

kompleksnijim potezima i situacijama u kojima 

treba brzo reagirati pritiskom na više tipki istovremeno. 

Upotreba gamepada donekle rješava 

Opuštanje uz malo joge 

problem, ali svejedno ima puno prostora za 

poboljšanje kada je riječ o upravljanju likom. 

Nitko vas ne sprečava da slobodno lutate New 

Yorkom i uživate u pogledu s visokih zgrada. 

Problemi se stvore kada treba doći do točno 

određenog krova na prilično visokoj zgradi i 

postoji samo jedan put do tamo. Usto, svaki 

put kada se ne uspijete popeti naći ćete se 

na zemlji, pa sve treba raditi ispočetka, što je 

zamorno. 

Borbe nisu toliko loše koliko su dosadne 

jer ne donose ama baš nikakva poboljšanja od 

protekle verzije Spider-Mana, a niti išta što već 

nismo vidjeli u nekoj sličnoj igri. Kao i uvijek, 

sve se svodi na pravovremeni pritisak pokoje 

tipke i sporadično izvođenje kakvog impresivnog 

poteza koji dokrajči nekoliko neprijatelja 

istovremeno. Izvođenje combo udaraca odveć 

je komplicirano i najčešće završava neuspješno: 

dok se vi trudite izgledati cool, netko vas 

s leđa ubije. Kada ste u crnom odijelu, svakako 

izgledate opakije, ali gledano s funkcionalne 

strane - osim što vam dopušta da privremeno 

totalno poludite i porazbijate sve oko sebe 

- crno odijelo ne donosi neke veće pogodnosti. 

Proizvođač je najavljivao sve i svašta kada je 

riječ o borbama, ali od svih tih najava u igri se 

nije našlo ama baš ništa. 

Igra je hardverski prilično zahtjevna, no grafika 

više-manje opravdava takve zahtjeve. Ono 

što je pomalo zabrinjavajuće i nije opravdano 

ni u kojem slučaju jest što se nakon pokretanja 

igre nitko nije potrudio obavijestiti igrače da 

njihova grafička kartica (ili računalo općenito) 

ne zadovoljava minimalne tehničke zahtjeve. 

Ukoliko vaša grafička kartica ne posjeduje pixel/vertex 

shadere 3.0, igra će se najnormalnije 

pokrenuti i zvuk će biti kristalno čist, ali sve što 

ćete vidjeti jest crni ekran s tek ponekom slučajno 

generiranom crtom. Pet plus za usability. 

“Nitko vas ne sprečava 

da slobodno lutate New 

Yorkom i uživate u 

pogledu s visokih zgrada” 

Kad je već ovdje, mogao je i prozore oprati 

Klišej 

Nije igra toliko loša koliko se nažalost uklapa u 

dobro poznati klišej - uspješan film mora imati 

popratnu (lošu) igru kako bi se zaradio još 

koji dolar. Naspram prethodnog nastavka igre 

poboljšanja su minimalna, gotovo neprimjetna. 

Osim po pitanju grafike i, posljedično, po 

pitanju hardverskih zahtijeva. Ne možemo ne 

spomenuti i hrpu bugova koji se manifestiraju 

na sve moguće i nemoguće načine, kao i kameru 

koja nije najsretnije riješena. Ako ste veliki 

zaljubljenik u Marvelove stripove, zasigurno 

ćete nabaviti ovu igru bez obzira na njezinu 

kvalitetu, ali ako samo tražite kakvu akcijsku 

igru, tražite dalje. 

Spider-Man 3 

Akcija 

+ animacije, pojedine misije, neprijatelji 

- hardverski zahtjevi, bugova kao u priči, 

kamera 


izdavač Activision 

srodne igre Teenage Mutant Ninja Turtles 



grafika 7 

zvuk 6 

igrivost 6 


www.sm3thegame.com

Sterling’s Gift pc 

Želite li ispričati neku priču, možete to učiniti na mnogo načina. Možete napraviti avanturu, 

simulaciju, RPG ili pak strategiju. Autori ove igre odlučili su se za jednu pretpotopnu metodu 


Nakon građanskog rata u SAD-u Libbie Custer, 

žena generala Custera, prisjeća se događaja 

koji su uslijedili u Teksasu nedugo nakon što je 

rat završio. Njezin muž bio je zadužen za uspostavljanje 

civilne vlasti, ali je većina njegovih 

vojnika dobila žutu groznicu i bila prisiljena 

liječiti se u kući koja je prije rata bila škola za 

slijepu djecu. Gospođa Custer uskoro doznaje 

kako je jedno slijepo dijete napušteno tijekom 

rata i kao siroče luta okolnim šumama. Kada ga 

krene tražiti, avantura započinje. 

Neka prošla vremena 

Sterling's Gift definitivno nije horor-avantura. 

Zapravo, igra je sve samo ne horor, ali atmosfera 

u mnogim trenucima djeluje sablasno. Ogromna 

kuća u kojoj nema ni žive duše, neka čudna 

atmosfera i onaj osjećaj, poznat iz horora, da 

će vam svakog trenutka netko doći iza leđa i 

ubiti vas nerijetko su nas pratili tijekom igre. 

Dakako, nikakva čudovišta ne iskaču iz ormara 

i iznenađenja u igri jednostavno nema, što god 

mi smatrali iznenađenjima. 

Količina predmeta s kojima možete išta raditi 

vrlo je ograničena. Uglavnom se radi o pismima 

i dijelovima dnevnika koje možete čitati. 

Moguće je otvoriti poveću količinu ladica, ali 

u manje od četvrtine pronaći ćete predmete. 

Interakcija s predmetima, kao i zagonetke koje 

zahtijevaju neku upotrebu predmeta, krajnje je 

rudimentarna i nerijetko trivijalna. 

Pogledate li screenshootove, bit će vam i više 

nego jasno da je igra napravljena na način na 

koji su se avanture radile prije mnogo, mnogo 

godina. To nije nužno loša stvar, ali pretpo- 

Interakcija s predmetima svedena je na goli 

minimum 

Kuća u kojoj se odvija gotovo kompletna 

radnja igre 

Igru je lako zamijeniti za slideshow 

stavimo li da ste prodali lijevi bubreg za novu 

grafičku karticu sa svim mogućim i nemogućim 

opcijama, ova vas igra definitivno neće zadovoljiti 

u vizualnom smislu. Scene, tj. slike, uopće 

nisu loše. Konzistentne su, kako koloristički 

tako i načinom snimanja, ali u konačnici se radi 

samo i isključivo o fotografijama. O animacijama 

nemojte niti maštati. Poneka nekonzistentnost 

prije će vas nasmijati nego naljutiti. 

Primjerice, ovisno o načinu na koji dođete u 

garažu, u njoj će biti samo jedan, niti jedan ili 

pak hrpa automobila. Slične nekonzistentnosti 

mogu katkad zbuniti ako se radi o zagonetkama. 

Navigacija je prilično intuitivna. Pomaknete 

kursor na rub ekrana i on će se promijeniti 

u odgovarajući smjer. Prijeđete li kursorom 

preko nekog objekta s kojim se možete upustiti 

u interakciju, kursor će također promijeniti 

oblik. U svakom trenutku možete se okrenuti za 

180 stupnjeva. Naoko nevažna mogućnost, ali 

vjerujte nam, uštedjet će vam dosta vremena. 

Pozadinska glazba je prihvatljivo loša. Na 

svu sreću, vrlo je tiha, tako da je često nećete 

ni primijetiti. To je pozitivno jer se konstantno 

vrti nekoliko melodija, što brzo postane krajnje 

naporno. 

“Pogledate li 

screenshootove, bit će 

vam i više nego jasno da je 

igra napravljena na način 

na koji su se avanture 

radile prije mnogo, mnogo 

godina” 

Prekratko 

Igru bez većih muka možete završiti za pet sati, 

što je uistinu prekratko. Uzmemo li u obzir 

da ne postoji ama baš nikakav razlog da igru 

odigrate još jednom, replay value je katastrofalno 

loš. 

Ako volite povijest, posebno razdoblje 

američkog građanskog rata, igra će vam pružiti 

nekoliko sati ugodne i opuštajuće zabave jer 

nudi mnoštvo informacija do kojih je inače teško 

doći, a predstavljaju zgodne crtice iz života 

vodećih ljudi tog razdoblja. Tražite li bilo kakvo 

uzbuđenje, zaobiđite Sterling's Gift u najširem 

mogućem luku jer će vam se igra činiti kao da 

gledate travu kako raste. 

Sterling’s Gift 

Avantura 

+ povijesne činjenice iz kojih se može dosta 

naučiti 

- kompletna tehnička realizacija, samo pet 

sati igre 


izdavač White Rabbit Advanture Games 

srodne igre The Sacred Rings 



grafika 4 

zvuk 4 

igrivost 4 


www.sterlingsgift.com 


171

Warpath pc 

Ova jeftina kopija Unreal Tournamenta mogla bi biti zanimljiva da 

se u online zajednicu uključi više od pet igrača, koliko ih, kako nam 

se čini, trenutno ima. Singleplayer način igre nažalost nije vrijedan 

vašeg vremena 


Igra se zasniva na premisi da se u dalekom, 

dalekom svijetu tri skupine bore za prevlast i 

očuvanje svoje vrste. Prvu skupinu čine ljudi 

obučeni u ogromna plava odijela u kojima 

djeluju krajnje nespretno. Zatim su tu nekakvi 

roboti koji također ne djeluju odveć graciozno 

te skupina koja je zapravo kopija borgova iz Star 

Treka i na prilično neuspješan način pokušava 

kopirati koncept kolektivne svijesti i svega ostalog 

što ide uz borgove. Priča je, dakako, očajna, 

ali nismo se niti nadali boljoj. 

“Inteligencija neprijatelja 

(i prijatelja) je toliko loša 

da situacija nije čak niti 

smiješna” 

Mutav do boli 

Kao i u svakoj drugoj pucačini, cilj igre je ubiti 

sve što se miče, uz opasku da se miču i igrači 

u vašem timu, ali ih ne možete ubiti, pa i nije 

odveć bitno pucate li po njima ili ne. Naizgled 

originalan način odabira borbi, tj. neprijatelja, 

uskoro će vam dosaditi jer je trivijalan i ne 

dopušta previše podešavanja. Nivoi su krajnje 

generički i dosadni. Ne samo da im nedostaje 

detalja, već se konstanto ponavljaju jedne te 

iste tri teksture, što je izuzetno zamorno. Zbog 

jednoličnosti često ćete se i izgubiti. Na svu 

sreću, većina nivoa jako je mala pa je "izgubiti 

se" vrlo relativan pojam. 

Ubiše nas! 

Inteligencija neprijatelja (i prijatelja) toliko 

je loša da situacija čak nije niti smiješna. 

Pokušajte zamisliti sve idiotske situacije u koje 

su vas ikada uvalili računalni likovi i garantiramo 

da ćete ama baš sve pronaći u ovoj igri. 

Počevši od bezglavog trčanja koje rezultira 

zapinjanjem za pomične i nepomične predmete 

pa do nepreciznosti koja bi posramila i 

šišmiša, protivnici ostavljaju dojam kao da se 

trude dotući vas glupostima. Najdraže su nam 

situacije u kojima četiri-pet neprijatelja prođe 

pored nas bez da nas uopće primijeti. Teško 

da će doći k sebi čak i kada počnemo pucati 

po njima s leđa. Izgleda da imaju neko važno 

mjesto na kojem moraju biti. 

Oružje je slabašno i neprecizno. Pucamo, 

pucamo i pucamo, ali ništa - neprijatelj i dalje 

stoji i puca po nama (doduše, ni nama nije 

ništa, ali nije baš zabavno tako se prepucavati). 

Mali kapacitet spremnika za metke znači da 

ćete ga stalno morati dopunjavati, a pribrojimo 

li svemu i činjenicu da malo metaka možete 

ponijeti sa sobom, jasno vam je da ćete stalno 

tražiti metke po podu. Utješno je jedino što 

relativno često i poginete, pa vam se onda sve 

zalihe automatski napune. Isprva se čini kako 

je oružje prilično raznoliko, barem što se tiče 

različitih frakcija dostupnih u igri, ali nije tako. 

Ono se svodi na automatsku pušku (i varijacije 

na temu) te rocket launcher (i varijacije na 

temu). 

Da se igrat 

Jedno je računalni protivnik (bot), a drugo je 

živi protivnik. Koliko god se tvorci igara trudili 

osposobiti botove da glume ljude, još uvijek im 

Oružje je krajnje neprecizno 

Raketa rješava sve probleme 

to ne polazi za rukom. To je najveći razlog zašto 

igre u (team) deathmatch i sličnim varijacijama 

nisu odveć zabavne ako u njima sudjeluje samo 

jedan homo sapiens. Nije loše natjeravati se u 

Warpathu s pet protivnika i četiri "prijatelja", ali 

to naprosto nema veze s doživljajem igranja s 

drugim igračima. 

Da je oružje iole atraktivnije i mape zanimljivije, 

potrudili bismo se zažmiriti kada je 

riječ o (ne)inteligenciji protivnika, ali ovako 

singleplayer naprosto nije zabavan dulje od 

dva poslijepodneva. Ako pak uspijete pronaći 

nekog igrača na Mreži koji će vam se pridružiti 

u multiplayeru, puno bolje ćete se zabaviti. 

Warpath 

FPS 

+ zabavno na kratke staze, multiplayer je 

solidan 

- jednolični nivoi, neprecizno oružje, 

sramotna umjetna inteligencija 


izdavač Lighthouse Interactive 

srodne igre Pariah 




grafika 6 

zvuk 6 

igrivost 5 


www.groovegames.com/Games/Warpath/ 

173

Dawn of Magic pc 

Već godinama mnogi pokušavaju napraviti solidnu kopiju Diabla. Malo njih je u tome uspjelo, 

dijelom zato što je Diablo jako dobar, a većim dijelom zato što se uopće nisu potrudili 


Dobar ili zao, zao ili dobar - vječito je pitanje. 

Vječito pitanje na koje ćete u ovoj igri još 

jednom morati dati odgovor. Zločesti lik 

po imenu Modo proklet je ovozemaljskim i 

smrtnim životom i to mu se ni najmanje ne 

sviđa. Nakon što je završio školu magije, ulaže 

ozbiljne napore da povrati svoju besmrtnost, 

pobije mrske mu protivnike i vrati se onome što 

radi najbolje - mučenju i ubijanju drugih ljudi (i 

ostalih bića). Pogađate, na vama je da odlučite 

hoćete li se pridružiti zlom gospodaru i time 

osigurati mjesto u tamnom podzemlju ili mu 

se pak suprotstaviti i uz malo sreće zauvijek ga 

ukloniti s lica Zemlje. 

“Igra predstavlja tipični 

RPG kakav smo vidjeli već 

bezbroj puta. Svi koncepti 

isprobani su u barem 

nekoliko igara” 

Uvrnuti likovi 

Igra predstavlja tipičan RPG kakav smo vidjeli 

već bezbroj puta. Svi koncepti isprobani su u 

barem nekoliko igara i većih konceptualnih 

propusta zahvaljujući tome nema. Unatoč 

kopiranju već odavno kopiranih stvari vidljivi su 

ograničeni napori da se uvede i pokoja novost u 

igru. Doduše, napori su gotovo uzaludni jer na 

ama baš sve reagirat ćete sa zaključkom da ste 

to već negdje vidjeli. Dašak nade nudi činjenica 

da igra stavlja ozbiljan naglasak na magiju. 

Početni odabir i podešavanje likova prilično 

su ograničeni. Možete birati između pekareve 

žene (ne, ne šalimo se, zaista se radi o pekarevoj 

ženi), studenta, čudnog Roma i svećenika. 

Isprva se (kao i obično) čini da su likovi prilično 

različiti. To je istina što se tiče vanjštine, ali 

jednom kada se ozbiljnije posvetite bilo kojem 

liku shvatit ćete da je prilično sličan svim osta- 

Slon, a zapravo nije 

Naš junak iskaljuje bijes na školskim kolegama 

lima. Osim minimalne naklonosti koje likovi 

pokazuju prema određenim pravcima u magiji 

teško da ćete naići na neke ozbiljnije razlike. 

Nakon što dovršite školu za magiju, tj. tutorijal, 

igra će vas upoznati s velikim virtualnim 

svijetom kojim možete slobodno lutati, obavljati 

questove ili se orijentirati na glavni zadatak 

igre - nedaće vezane uz gospona Moda. Ovisno 

o vašem odnosu s ostalim igračima, tj. odabiru 

puta dobra ili zla, i ostali će se igrači prema 

vama različito ponašati. Ako ste dobri, pustit 

će vas na miru, a ako ste zli, napadat će vas bez 

očitog razloga. 

Borbe su gotovo dosadne. Uglavnom ćete se 

suočavati s nekoliko neprijatelja istovremeno 

i sve što valja učiniti jest odabrati mjesto na 

kojem se nalazi po prilici najviše neprijatelja. Uz 

dovoljno jaku magiju kliknut ćete samo jednom 

ili dvaput i borba će biti gotova. Prava je šteta 

što u borbe nije uključeno više strateških aspekata 

jer bjesomučno klikanje vrlo brzo dosadi. 

Tehnička realizacija igre ne zavređuje 

detaljnije razmatranje. Sve audiovizualne 

komponente su na mjestu i obavljaju svoj posao 

prosječno i neprimjetno, što znači da nećete 

primijetiti nikakve specijalne ili odveć zanimljive 

efekte. 

Upotrebljivo 

Dawn of Magic je igriv dokle god ne očekujete 

čuda i inovacije. Grafika vas neće razočarati, 

ali suzdržite se od pretjeranog zumiranja. Priča 

koliko-toliko drži vodu, no ponovo recimo 

da, kao i sve ostalo u igri, ne predstavlja ništa 

spektakularno. 

U sveopćoj navali RPG igara vjerujemo da se 

može naći i nešto kvalitetniji naslov od Dawn 

of Magica. Trudite li se pak isprobati sve što 

industrija nudi, nekoliko lijenih prijepodneva 

ova će vam igra biti solidan suputnik. 

Dostupno je nekoliko prilično živopisnih 

likova 

Dawn of Magic 

RPG 

+ igrivo 

- nema nikakvih inovacija 


izdavač Deep Silver 

srodne igre Jade Empire 



grafika 8 

zvuk 7 

igrivost 7 


dom.deepsilver.com 


175

176 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/help_desk 

pitanja i odgovori 

Računala na turn off 

Znamo da ste planirali na odmor ponijeti starije brojeve Chipa, pomalo surfati, u lakšem ritmu 

možda čak odraditi poneku preostalu obvezu. Ako i ne želite naš savjet - budući da je ovo rubrika 

savjeta, uputa, pače naredbi - svejedno ćemo vam ga dati, a on glasi: zaboravite! Drž’te se vrućeg i 

neradnog ljeta! Kada baš budete morali, pošaljite nam svoja pitanja na pitanja@pcchip.hr, klasičnom 

poštom na adresu redakcije (Cvijete Zuzorić 25, 10 000 Zagreb), a možete se priključiti i raspravama 

na Usenet grupi hr.mag.pcchip 

Pristup zabranjen 

Siniša 

Radi se o jednom malom problemu koji sam 

prije znao riješiti, ali se više ne sjećam kako. 

Instalirao sam Windowse XP i sad ne mogu 

ući u foldere koji se nalaze u My Documents 

(My Pictures i još neki). Windowsi kažu 

“acces denied”. Kako da namjestim da mogu 

ponovo ući u njih jer stvarno imam previše 

toga vrijednog i ne bih to htio izgubiti? 

Unaprijed hvala! 

Jedino što vam 

možemo preporučiti 

jest da pokušate 

preuzeti vlasništvo 

nad folderima. Ako 

imate Windows XP 

Pro, logirajte se na 

računalo kao admi- 

Vlatko Jurić-Kokić nistrator ili koristite 

svoj uobičajeni account 

ako ima administratorske ovlasti. Kliknite 

desnom tipkom miša na folder u koji ne možete 

ući, odaberite Properties pa zatim Security i 

onda Advanced. Tamo kliknite na tab Owner. U 

popisu imena (Name) odaberite Administrator, 

ako ste logirani kao administrator, ili na grupu 

Administrators. Ako želite preuzeti vlasništvo 

nad sadržajem dotičnog foldera, postavite 

Da biste preuzeli vlasništvo, možda ćete morati 

ukloniti oznaku pokraj stavke Use simple 

file sharing (Recommended) 

oznaku pokraj Replace owner on subcontainers 

and objects. Nakon toga kliknite na OK. Windowsi 

će izbaciti poruku: 

You do not have permission to read the contents 

of directory [folder name]. Do you want 

to replace the directory permissions with permissions 

granting you Full Control? 

All permissions will be replaced if you press Yes. 

Ovdje [folder name] označava ime foldera nad 

kojim želite preuzeti vlasništvo. Kliknite na OK 

i onda ponovite postupak dodjele vlasništva da 

biste postavili željene dozvole pristupa i rada s 

folderom. 

Ako stavke Security nema, u Control Panelu 

otvorite Folder Options te pod View - Advanced 

Settings uklonite oznaku pokraj Use simple file 

sharing (Recommended). 

U Windowsima XP Home trebate pokrenuti 

računalo u safe modeu i onda se logirati kao 

administrator. 

Konfiguracijske nedoumice 

Benko 

Poštovani, po prvi put vam pišem i nadam se 

da ćete mi odgovoriti na sljedeća pitanja. 

1. Imam 2 x 512 MB dual channel DDR memorije 

PC3200, AMD Athlon 3800+, grafičku 

X1300 256 MB 128bit, napajanje LiteOn 

od 300 W i razmišljam o nadogradnji memorije 

za još jedan gigabajt. Problem je u tome 

što se bojim da nova memorija ne bi bila 

kompatibilna. Proizvođač moje memorije 

je Samsung, a uzeo bih takeMS. Može li se 

nekako provjeriti kompatibilnost memorija? 

2. Koliko dugo ću moći igrati igre 

(800x600 sa “srednjom” količinom detalja) s 

tako nadograđenom konfiguracijom? 

3. Koliko struje troši dodatna memorija od 

1 GB? 

4. Može li se ugraditi dvojezgreni Athlon na 

socket 939? 5. Je li bolje kupiti ATI Radeon 

HD 2900XT ili nVidiju 8800GTS? 

Dean Narandžić 

1. Jedini način da 

budete sigurni hoće li 

nova memorija raditi 

u vašoj konfiguraciji 

jest da probate. Iako 

najvjerojatnije neće 

biti nikakvih problema, 

predlažemo da s 

tvrtkom od koje planirate 

kupiti memori- 

ju dogovorite i ugradnju uz garanciju ispravnog 

rada. Na taj način izbjegavate rizik nekompatibilnosti, 

jer će prodavač u slučaju problema 

pokušati s memorijom drugog proizvođača. 

2. Najslabija komponenta koja utječe na 

performanse u igrama u vašem računalu nije 

memorija, već grafička kartica. Samim time 

nadogradnja memorije neće toliko utjecati na 

performanse u igrama, stoga preporučujemo da 

razmislite o novoj grafičkoj kartici. Bilo kakva 

procjena isplativosti takvih investicija je nezahvalna 

- ovisi o tipu igara (FPS, RTS, RPG), 

dolasku novih tehnologija (DX 10) i na kraju o 

vašoj percepciji prihvatljivih performansi. 

3. Jedan memorijski modul u radu tipično 

troši oko 1 W ili manje, no to ovisi o nekoliko 

faktora (brzina, kapacitet, opterećenje). Za više 

informacija pogledajte analizu jednog od poznatijih 

proizvođača memorije, tvrtke Micron: 

download.micron.com/pdf/technotes/ddr/ 

TN4603.pdf. 

4. Jednostavan odgovor na ovo pitanje je - 

može. Na žalost, ovakvu je nadogradnju u praksi 

vrlo teško realizirati jer je pojavom podnožja 

AM2 proizvodnja procesora X2 za podnožje 

939 praktički prestala. Na tržištu su još dobavljivi 

rijetki skuplji i brži modeli, a povremeno se u 

oglasniku pojavi i poneki rabljeni procesor, obično 

po višoj cijeni od novog AM2 iz trgovine. 

5. Prikaz mogućnosti i performansi nove ATIjeve 

kartice Radeon HD 2900XT pogledajte već 

u ovom broju. Prema prvim testovima, razlika 

između ovih dviju kartica je mala uz blagu prednost 

na strani nVidije 8800GTS, no dolaskom 

novih DX10 igara situacija se možda promijeni 

u korist Radeona. Budući da bi im cijena trebala 

biti slična, vjerujemo da nećete pogriješiti ni s 

jednom od njih. 

Nekontrolirani download 

Danijel 

Poštovano uredništvo, priča ide ovako: prije 

dva tjedna prešao sam na Iskonov ADSL te 

sam instalirao NET Traffic Meter. Međutim, 

on mi je pokazao da se nešto skida u pozadini, 

iako ja osobno nisam ništa skidao. Odmah 

sam shvatio da nešto nije u redu. NOD32 

nije prijavio ništa, baš kao ni Zone Alarm ni 

Ad-Aware. Tek stavljanjem TrafficStatistic 

GUI-ja otkrio sam uzrok: piše da je riječ o 

vezi sa serverom “a213-191-132-151.deploy. 

akamaitechnologies.com”. Kako se riješiti 

ovog problema? Hvala na vremenu.

Definiranjem rangea ćelija olakšavamo si rad 

s Excelom 

Imamo dvije vijesti 

- jednu dobru i jednu 

lošu. Loša je da je 

prema navedenoj 

adresi posve nemoguće 

saznati što se 

točno downloada 

na vaše računalo i 

Ante Vukorepa 

odakle. Akamai Technologies 

je, naime, 

jedna od najvećih (ako ne i najveća) kompanija 

specijaliziranih za pružanje usluga hostinga i 

mirroringa na svijetu. Drugim riječima, njihov je 

posao da bez pitanja svojim klijentima transparentno 

nude dodatni serverski prostor te automatizirani 

backup i hosting sadržaja s njihovih 

servera. Kliknete li, primjerice, na link za download 

na stranicama neke veće kompanije, vaš će 

zahtjev gotovo sigurno transparentno biti preusmjeren 

na ekvivalentnu datoteku pohranjenu 

na nekom od brojnih Akamaijevih servera 

rasutih širom svijeta. Razmjeri problema postat 

će vam najjasniji navedemo li neke od kompanija 

koje koriste usluge Akamaija: Microsoft, 

Apple, Google, Yahoo, IBM, Adobe, Symantec, 

McAfee, American Express, američka vlada, 

američka vojska... Lista se nastavlja još stranicama(www.akamai.com/html/customers/customer_list.html). 

Naravno, postoji i mogućnost da je u vašem 

slučaju riječ o kompaniji koja proizvodi spyware 

ili adware, no tu na scenu stupa dobra vijest - 

šanse za to prilično su malene i znatno je vjerojatnije 

kako je riječ o nekom automatiziranom, 

pozadinskom downloadu Windowsa ili nekog 

programa koji ste instalirali na svoje računalo. 

Windows Update, primjerice, također katkad 

koristi Akamaijeve servere i pretpostavljamo 

kako se kod vas radi upravo o tome. Kako biste 

to provjerili, pokušajte isključiti automatsko 

skidanje Windows Updatea u Control Panelu 

(Start - Control Panel - Automatic Updates - 

Turn off Automatic Updates). 

Možete pokušati i izravno svom računalu 

zabraniti pristup spomenutom Akamaijevu 

serveru, no to vam ne savjetujemo, jer ih, kao 

što već rekosmo, koristi popriličan broj sasvim 

Range Names 

Marija 

legitimnih korporacija i njihovih stranica te 

usluga, a k tome je upitno i koliko će koristi od 

toga biti, obzirom da se redirekcije i adrese na 

Akamaijeve cache servere obično generiraju 

dinamički (odnosno kontinuirano se mijenjaju). 

Kako biste to učinili, pokrenite Notepad, 

kliknite na File pa Open te potom pronađite 

direktorij C:\Windows\System32\drivers\ 

etc. Otvorite datoteku hosts (ako je ne vidite, 

kliknite na Text Documents u donjem desnom 

kutu prozora i prebacite na All Files) pa u nju, 

na kraj, dodajte “127.0.0.1 a213-191-132-151. 

deploy.akamaitechnologies.com “ (bez navodnika, 

naravno). 

Inače, u svom mailu niste napisali o kolikom 

se uopće downloadu radi (to jest, o kojoj brzini 

/ količini podataka u sekundi), no ako nije riječ 

ni o čemu značajnom, iskreno ne vidimo zašto 

ga jednostavno ne ignorirati. 

Ante Vukorepa 

yEnc 

Ivan 

Kada sam pohađala tečaj Excela, učili 

su nas kako više ćelija nazvati imenom 

tako da ne moram pisati B11:B22, nego 

da samo napišem “plaća”. Znam da 

se to može, ali nikako ne mogu više 

pronaći tu funkciju, a jako mi je bitna. 

Odgovorite mi što prije. 

Funkcija koju tražite zove se Range names 

te, kao što ste i sami naveli, omogućava da 

se više ćelija referencira prema korisnički 

definiranom imenu, a ne prema uobičajenim 

oznakama, što neupitno olakšava rad. 

Kreiranje rangea je jednostavno. Oda- 

berite ćelije koje želite imenovati pa iz izbornika Insert odaberite Name pa Define. Unesite 

naziv koji želite i pritisnite Add. Sada kreirano ime možete koristiti u bilo kojoj funkciji, 

primjerice možete zadati naredbu “=Sum(plaća)” ukoliko je “plaća” definirani range ćelija. 

Gordan Orlić 

Htio bih skidati pjesme s MP3 binaries news 

grupa, ali svi koriste nekakav “yenc”. I kada 

skinem pjesmu, ne čujem ništa. Kada šalju 

neke slike, vidim samo neke čudne znakove. 

Je li to možda zato jer se spajam modemom? 

Trebao bih uskoro dobiti ADSL pa ću imati 

bržu vezu. 

Ne, činjenica da se 

spajate dial-upom 

nema nikakve veze s 

vašim problemima: 

nakon što dobijete 

ADSL, i dalje ćete 

vidjeti “čudne znakove”. 

Kao što ste i sami 

Gordan Orlić 

primijetili, potreban 

vam je yEnc. On pruža 

način kodiranja koji je bolji od standardnih 

načina kodiranja news poruka time što poruke 

čini manjima i što nudi mogućnost provjeravanja 

integriteta poruke nakon što je preuzeta 


Ukoliko ste još uvijek na dial-upu, yEnc vam 

može pomoći da brže skidate binarne news 

grupe 

sa servera. Kako niste napomenuli koji news 

klijent koristite, pretpostavit ćemo da se radi o 

Outlook Expressu. Posjetite www.yproxy.com 

i preuzmite posljednju verziju yProxyja. Ukoliko 

želite proći besplatno, potražite na Internetu 

yProxy v1.3. To je posljednja besplatna verzija 

programa. Nakon što ga instalirate i pokrenete, 

otvorite glavni prozor dvoklikom na zelenu 

ikonu yProxy koja se nalazi u trayu, pored sata. 

Ukoliko vam je polje NNTP server address 

zasivljeno, kliknite Stop. Potom unesite adresu 

news servera svog internetskog providera u 

polje NNTP i kliknite na Start. 

Otvorite Outlook i s desne strane iznad popisa 

news grupa na koje ste pretplaćeni kliknite 

desnom tipkom na News server i odaberite 

Properties. Pod opcijama Server u polje Server 

name unesite “127.0.0.1”. Dokle god vam yEnc 

bude uključen, moći ćete čitati kako “yencane”, 

tako i obične poruke. Kada isključite yEnc, nećete 

moći pristupati newsima. Uzmite u obzir 

da ćete morati ponovo preuzeti sve yencane 

poruke koje ste preuzeli prije instalacije yEnca 

ukoliko ih želite pravilno prikazati. 

Točke, pikseli, inči 

Jure 

Štovani chipovci, dopustite mi jedno početničko 

pitanje: kad jednu sliku otvorim u Irfanu, 

pod Info piše da ima “72 DPI”. Ista slika 

otvorena u Corel PhotoPaintu 12 kaže ‘’144 

pixel per inch’’, a u ArcSoft PhotoStudiju 

(došao uz Canonov skener) kaže 250 DPI! 

Molim vas, koja je razlika između oznake 

DPI i oznake pixel per inch? Također, zanima 

me kako da najbolje neku sliku stavim u 

godišnji program svog planinarskog kluba 

te isti pošaljem e-mailom. Čuo za da se po 

“bontonu” ne šalje bez pitanja više od 2 

MB. Moja slika (kaže Irfan) velika je 492,07 

kB na disku i 6,7 MB u memoriji. Kad sliku 

zalijepim u tekstni okvir (8x7 cm) u praznu 

stranicu Worda 2000, dobijem datoteku 

veliku 3,52 MB, a to mi je malo previše za 

e-mail. Mogu pokušati zipati mail, ali ne 

znam koliko će se smanjiti (a i ne znam ima li 

baš svaki primatelj e-maila program za dekompresiju). 

Pokušao sam sliku resampleati 

u Irfanu, ali sam dobio primjetne “kockice” i 

dosta mutniju sliku. 

Doktore Chip, pomagajte! 

DPI i pikseli po inču su u kontekstu digitalnih 

fotografija na računalu - ista stvar. U širem 

kontekstu, pojam DPI (dots per inch - točaka 

po inču) u pravilu se koristi za tiskani materijal, 

dok se pojam PPI (pixels per inch - piksela po 

inču) koristi za definiranje razlučivosti moni- 

177

tora i digitalnih slika. U oba slučaja riječ je o 

mjeri “gustoće”, fizičkoj razlučivosti, odnosno 

broju najmanjih slikovnih elemenata koje neka 

slika sadrži ili neki uređaj može prikazati unutar 

nekih fizičkih dimenzija. 

Sama po sebi, međutim, ta brojka ne govori 

ništa o izvornim dimenzijama materijala (slike 

ili ispisa)! Ako slika ima 72 DPI, to znači da će 

prilikom ispisa 72 piksela te slike “sjesti” u jedan 

inč papira, ali i dalje ne znamo kojih je dimenzija 

ta slika. Da nastavimo dalje s primjerima, ako 

slika ima 100 x 100 piksela, a fizička je razlučivost 

100 DPI, ona će prilikom ispisa (na papiru) 

biti velika 2,54 x 2,54 cm (inč širine, inč duljine). 

Obrnuto, ako su fizičke dimenzije materijala 

25,4 x 25,4 cm, onda će uz fizičku razlučivost od 

100 DPI (prilikom skeniranja, primjerice) ona 

rezultirati slikom od 1000 x 1000 piksela. 

Zašto to sve naglašavamo? Kako bismo vam 

ilustrirali da je broj piksela ili točaka po inču u 

vašem konkretnom slučaju proizvoljan. Dok 

god fotografiju ne ispisujete na neki fizički medij, 

on nema značenja i posve je nebitan. Razlog 

što se u vašem slučaju razlikuje od programa 

do programa jest što fotografija o kojoj se radi 

nema definiranu fizičku razlučivost, pa joj svaki 

program dodjeljuje svoju defaultnu vrijednost. 

Što se drugog dijela vašeg pisma tiče, Word 

dokumenti tradicionalno su najlošiji izbor za 

transport bilo kakvih slika i fotografija. Ako je 

ikako moguće, fotografije isporučite odvojeno 

od dokumenta, kao zaseban privitak. To ne 

samo da je u većini slučajeva praktičnije, nego 

je i prihvatljivije što se e-mail “bontona” tiče. 

Ako to, pak, nije moguće, po svaku cijenu 

izbjegavajte ikakve zahvate nad slikom unutar 

samog Worda, jer znatno povećavaju veličinu 

dokumenta (pogotovo kojekakve strelice, 

Kopiranje DVD-a 

Vanja 

Prvo pozdrav trenutno najboljem časopisu 

na prostoru bivše Jugoslavije, pa i 

šire. Moje je pitanje vezano uz kopiranje 

originalnog DVD-a. Kad takav DVD 

(zaštitio Sony) ubacim u čitač, pojavi se 

prozor upozorenja s porukom da struktura 

DVD-a nije dobra. Ovo se događa 

na svakom disku s tom zaštitom unatoč 

činjenici da koristim i AnyDVD i DVD 

Shrink. AnyDVD prijavi mi da je zaštita 

loših sektora (bad sectors) uklonjena, 

ali je kopiranje i dalje nemoguće. 

Imate li kakvo rješenje? 

oznake, word art itd.). Sve potrebne zahvate 

nad slikom izvedite prije njezina ubacivanja u 

dokument. Konačno, ne sjećamo se postoji li u 

Wordu 2000 opcija Compress Pictures (znamo 

da je u Wordu 2002 zasigurno postojala), no 

ako je vaš Word posjeduje, odaberite fotografiju 

u dokumentu (kliknite na nju) pa potom kliknite 

na ikonu Compress u alatnoj traci Picture 

(View - Toolbar - Picture). U dijaloškom okviru 

koji se pojavi pod Change resolution odaberite 

opciju Web/Screen pa kliknite na OK. 

Ante Vukorepa 

“Višak” brzine 

Antonio 

Moj LCD monitor ima frekvenciju osvježavanja 

od 60 Hz, no kad pustim neki od 

popularnih benchmark programa, grafička 

kartica javlja brzinu od 120 Hz. Budući da je 

to dvostruko brže od osvježavanja ekrana, 

što se događa s “viškom” generiranih slika? 

Ima li uopće smisla da igra radi brže od 60 

Hz, koliko standardno nude svi LCD ekrani? 

Postavili ste prilično zanimljivo i dobro pitanje. 

Da bismo na njega odgovorili, moramo prvo 

razjasniti razliku između brzine osvježavanja 

ekrana (screen refresh rate) i brzine renderiranja 

scena (game frame rate) od strane grafičke 

kartice. Brzina osvježavanja ekrana je vrijednost 

koja označava koliko puta će vaš ekran 

ponovno osvijetliti sliku, odnosno svaku točkicu 

koja tvori sliku. Pritom je monitoru sasvim 

svejedno kakav je sadržaj te slike i hoće li se taj 

sadržaj promijeniti između ili za vrijeme pojedinih 

osvježavanja. Brzina od 60 Hz (šezdeset 

DVDFab je trenutno jedina aplikacija koja 

se uspješno nosi sa sve češćim promjenama i 

nadogradnjama zaštite originalnih DVD-ova 

Eh, da, nekada su stvari bile jednostavne. Dovoljno je bilo koristiti 

DVD Decrypter i sve je išlo bez ikakvih problema. No danas su stvari 

kudikamo složenije jer su proizvođači takozvanih originalnih DVDova 

iskoristili mogućnosti dodatnog programiranja DVD čitača, kodom 

učitanim direktno s medija. Tako “sređen” čitač bez problema 

će pročitati sadržaj medija, dok će program za kopiranje “zajaukati” i 

reći kako tu nešto ne štima. 

Jedino smisleno rješenje danas je program znan pod imenom DVD 

Barney 

Fab. Možete ga nabaviti na adresi www.dvdfab.com, a postoje dva 

izdanja programa, zlatna (gold) i platinasta (platinum). Pri njihovu 

korištenju treba imati na umu da razbijanje zaštite i dalje nije sto posto garantirano jer se 

može dogoditi da je DVD zaštićen varijantom zaštite koja je novija od varijante DVD Faba 

koju koristite. U tom slučaju najbolje je pričekati koji tjedan dok se ne pojavi nova verzija 

DVD Faba koja će najvjerojatnije riješiti problem. 


Osvježavanje slike i framerate su dvije 

različite stvari 

puta u sekundi) u slučaju LCD monitora je 

sasvim dovoljna, jer njegovo stalno pozadinsko 

osvjetljenje treperi s najmanje 200 Hz, pa tako 

LCD ekran i sa 60 Hz osvježavanja nudi stabilnu 

sliku. Kod starijih CRT monitora situacija je 

nešto drugačija (nema pozadinskog osvjetljenja) 

pa je potrebno sliku osvježavati najmanje 

sedamdeset i pet puta u sekundi (75 Hz) kako bi 

ona bila stabilna i bez nesnosnog titranja. 

Brzina renderiranja scena, koju često nazivamo 

samo frame rate, jest brzina kojom igra, 

odnosno grafička kartica generira pojedine 

slike. Ta brzina može (ovisno o sadržaju slike) 

biti kudikamo veća od brzine osvježavanja 

ekrana, pa kod jednostavnih scena može iznositi 

i nekoliko tisuća “slika” u sekundi, no ako je 

riječ o vrlo složenim scenama gdje se prikazuje 

nadasve velik broj objekata i gdje se koriste 

dodatne funkcije poput anti-aliasinga, onda 

je lako moguće da brzina renderiranja i padne 

ispod brzine osvježavanja. Iz tog je lako vidljivo 

kako su dvije neovisne veličine, iako su obje 

itekako zaslužne za konačan dojam koji imamo 

o nekoj igri. 

Kao što znamo iz filma ili televizije, izmjenjivanje 

pojedinih slika brzinom od 24 Hz, 25 Hz ili 

30 Hz sasvim je dovoljno da “prevari” naše oko 

i da mozak sve stopi u jednu fluidnu pokretnu 

sliku. Iz tog bi se dalo zaključiti kako je, primjerice, 

30 Hz sasvim dovoljno te da igra ne bi ni 

trebala generirati više slika u sekundi, a pogotovo 

ih ne bi trebala generirati stotinu i dvadeset 

ili više. To u stvarnosti ipak nije tako i to iz 

nekoliko razloga. Prvi je što niske brzine renderiranja 

mogu dovesti do toga da slika ponekad 

djeluje kao da trza što će igrača prilično smetati, 

a drugi je što povećanjem kompleksnosti scene, 

te samim tim i povećanjem izračuna koje moraju 

obaviti i igra (procesor) i grafička kartica, 

brzina renderiranja neizostavno pada. Stoga 

uvijek treba težiti prema većoj brzini renderiranja 

jer ona pokazuje koliko još ima svojevrsnog 

slobodnog prostora u opterećenju cijelog sustava 

(CPU i GPU), prije nego što brzina renderiranja 

padne na nivo pri kojem igranje postaje 

nemoguće. Veća brzina renderiranja u pravilu 

znači i da će igra lakše odgovarati na vaše komande, 

odnosno imat ćete osjećaj da na njih 

reagira trenutno. Spusti li se brzina renderiranja 

na niske vrijednosti, to sigurno neće biti slučaj. 

Stoga, neka vas ne smeta “višak” brzine što 

pokazuje vaš benchmark. S vašim je računalom 

sve u najboljem redu. 

Barney 

179

180 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/helpdesk 

office 

Groove - pridošlica za povezivanje 

Zajednički rad u timovima zahtijeva interakciju članova čak i ako su geografski udaljeni. Ako pri 

tome rade na dokumentima koje treba međusobno usklađivati, nužno je imati kvalitetan alat za 

zajednički rad te razmjenu dokumenata i drugih informacija. Groove, pridošlica u novi Office, nudi 

upravo spomenute mogućnosti 

piše > Miroslav Benak 

Kada se spomene Office, svi odmah pomisle 

na Word i Excel, katkada na PowerPoint i 

Access. No Microsoft je u najnovijoj verziji 

Officea potiho uveo i novog člana u obitelj. 

Microsoft Office Groove 2007 je softverski 

alat namijenjen zajedničkom radu i suradnji 

članova tima. Groove omogućuje zajednički 

rad na dokumentima, dijeljenje i sinkronizaciju 

dokumenata i mapa, izravnu komunikaciju 

putem chata i online rasprava (discusion) i još 

mnogo toga. Sve to moguće je bez obzira na 

lokaciju suradnika, odnosno neovisno o tome 

jesu li u lokalnoj mreži na udaljenim lokacijama 

s vezom prema Internetu ili su čak odspojeni 

od mreže i rade offline. 

Groove je, osim u paketima Ultimate i Enterprise 

Officea 2007, moguće kupiti i kao dodatni 

proizvod u različitim načinima licenciranja. 

Groove se instalira na svako računalo s kojega 

se želi surađivati. Potrebno je kreirati account 

na Microsoftovu serveru koji omogućuje komunikaciju 

među članovima tima. Napominjemo 

da se na Microsoftovu serveru ne čuvaju 

nikakvi korisnički podaci, odnosno datoteke. 

Postoji i server Groove koji se može instalirati 

u lokalnoj mreži, no on nije tema ovoga članka. 

Način rada je prilično jednostavan i zasniva 

se na kreiranju workplacea, tj. “radnih mjesta” 

u kojima se uporabom različitih alata može 

raditi s datotekama. Nakon instalacije Groovea 

u prozorima My Computera i Windows Explorera 

pojavit će se i nova ikona Folder Sync za 

sinkronizaciju foldera. Nakon kreiranja novog 

workplacea moguće je pozvati druge članove 

tima da se pridruže workplaceu. Nakon pridruživanja 

sve datoteke i poruke koje se stavljaju 

u workplace bit će sinkronizirane na svim 

računalima članova tima. Svakom workplaceu 

moguće je dodati niz alata koji olakšavaju rad, 

suradnju, komunikaciju i koordinaciju članova 

tima. 

Gruvaj! 

Za razliku od drugih alata za suradnju poput 

SharePointa, Groove omogućuje suradnju i 

bez servera. Također omogućuje suradnju 

udaljenih suradnika. Posebna je prednost mogućnost 

offline rada. Svi podaci bit će sinkronizirani 

u trenutku kad su dvije strane istovremeno 

online. Ovaj način rada pruža neovisnost 

i slobodu rada na putu i izvan ureda. Kao dodatak, 

Groove se može integrirati i sa SharePointom. 

Pri tome je nužno imati Office SharePoint 

Server 2007 ili Windows SharePoint Services 

3.0. Također je podržana integracija s Office 

InfoPathom 2007 kao i s Office Communicato- 

Pisanje bilježaka je jednostavno 

“Svakom workplaceu 

moguće je dodati niz alata 

koji olakšavaju rad” 

rom (nasljednikom Messengera). 

Za upoznavanje s Grooveom predlažemo 

da preuzmete i pročitate dokument Groove 

2007 Product Guide. Pronaći ćete ga na adresi 

http://office.microsoft.com/en-us/groove/HA101680011033.aspx. 

U ovom kratkom pregledu pokušat ćemo dati 

samo uvodne informacije o ovom potencijalno 

vrlo korisnom softveru za svakoga tko radi u 

timu. 

Koncept i pojmovi 

Groove sadržava pet ključnih elemenata. Glavni 

element je workplace, odnosno spremište 

za postavljanje podataka koji će se dijeliti s 

drugim članovima tima. Alati su aplikacije 

koje članovi tima dodaju u workplace u svrhu 

dijeljenja ili zajedničkog rada na strukturiranim 

podacima kao što su obrasci i nestrukturiranim 

podacima kao što su datoteke, odnosno 

dokumenti. Komunikacijski alati i alati za označavanje 

nazočnosti pružaju svim članovima 

tima informaciju kad su drugi online, kao i mogućnost 

instant-komuniciranja putem chata ili 

diskusijskih grupa. Upozorenja su tekstualne i 

zvučne poruke koje članove tima obavještavaju 

o ključnim događajima i aktivnostima. Konačno, 

Groove ima Launchbar, odnosno traku za 

pokretanje koja služi kao početna točka iz koje 

se kreiraju i nadziru elementi Groovea kao što 

su radna mjesta, kontakti, dokumenti i slično. 

Groove sadrži brojne alate za rad. Tu su Files, 

Discussion, Calendar, Meetings, Notepad, 

Pictures, Sketchpad, Forms, InfoPath Forms, 

Issue Tracking i SharePoint Files. Microsoft 

najavljuje da će izdavati i dodatne alate. Ugra- 

Groove pruža 

mogućnost 

dijeljenja slika

Zajednički kalendar olakšava rad udaljenih članova tima 

đeno je nekoliko predložaka workplaceova koji 

su prilagođeni pojedinim namjenama. 

Svi Grooveovi workplaceovi, alati i podaci 

pohranjeni su na računalu svakog člana tima. 

Groove sinkronizira kopiju workplacea, alata i 

podataka čak i ako članovi nisu nikada istovremeno 

na mreži ili ako su članovi na mreži iza 

firewalla. Groove nema, poput SharePointa, 

funkcionalnost check in - check out, tj. zaključavanje 

dokumenta za druge dok ga jedan korisnik 

uređuje. To znači da svaki član tima može 

istovremeno uređivati istu datoteku, odnosno 

kopiju datoteke na svom računalu. Kad se to 

dogodi, prilikom sinkronizacije Groove će se 

pobrinuti za očuvanje svih podataka i omogućiti 

članovima tima da razriješe konflikt. Promjene 

što ih je učinio član tima koji je prvi spremio 

datoteku u Groove bit će spremljene u originalnu 

datoteku. Svim ostalim članovima tima bit 

će ponuđeno da svoje promjene spreme u novu 

“Posebno nas je 

obradovala mogućnost 

jednostavnog dijeljenja 

foldera” 

Prozor za pokretanje pojedinih radnih mjesta 

“konfliktnu” verziju dokumenta. Kad se dogodi 

ovakav slučaj, članovi tima trebaju komunicirati 

i odlučiti kako najbezbolnije razriješiti ovu situaciju 

a da se ne izgube promjene koje su unijeli 

u dokument. Svima onima koji žele imati jaču 

kontrolu nad verzijama dokumenata sugeriramo 

uporabu alata SharePoint Files u Grooveu i 

SharePointa zajedno. 

Osoba koja je kreirala workplace može dodjeljivati 

različita prava ostalim članovima tima 

za svaki alat posebno. Moguće su tri različite 

uloge: Manager, Participant i Guest. Manager 

obično ima sva prava na workplaceu, Participant 

može uređivati dokumente, pozivati nove 

članove i dodavati nove alate u workplace, 

a Guest obično ima samo prava čitanja bez 

mogućnosti izmjena. Za svaku ulogu Manager 

može tijekom rada mijenjati prava. Uobičajeno 

je da je stvaratelj workplacea ujedno i 

Manager, a da su pozvani suradnici s ulogom 

Participant. 

Sve promjene koje se događaju, bez obzira 

na to koji član tima ih je napravio, bit će sinkronizirane 

i sudionici će dobiti upozorenja. 

Razine upozorenja za svaki pojedini alat i cijeli 

workplace moguće je prilagoditi vlastitim potrebama. 

Alati 

Prilikom kreiranja novog workplacea moguće 

je odabrati standardni workplace koji obično 

ima samo alate Files i Discussions. Kasnije je 

u workplace moguće dodati i druge alate. Ako 

prilikom stvaranja workplacea želite dodati 

nove alate, odaberite Custom Workplace i 

dodajte alate prema želji. Svaki alat može se i 

ukloniti, no pri tome budite oprezni jer će nakon 

uklanjanja sav sadržaj koji je bio u njemu 

biti obrisan bez mogućnosti povrata. 

Files je alat za stavljanje datoteka koje se žele 

dijeliti i na njima zajednički raditi. Moguće je 

kreirati strukturu mapa prema želji. Datoteke 

koje se smještaju u Groove su kopije datoteka 

iz datotečnog sustava, tako da se izmjene koje 

se rade na datotekama u Grooveu ne zrcale 

automatski na izvorne datoteke u datotečnom 

sustavu. Po završetku rada na datotekama u 

Grooveu potrebno je ručno kopirati datoteke 

iz Groovea na datotečni sustav. 

Discussion je alat za klasičnu raspravu u 

obliku foruma. Moguće je otvarati teme, 

odgovarati na poruke i smještati poruke u 

kategorije. Uz svaku poruku moguće je zakačiti 

i datoteku. Kalendar pruža standardne 

mogućnosti zakazivanja sastanaka, no nema 


Workspace Managerom upravlja se postavkama svih workspaceova 

naprednijih mogućnosti koje će očekivati, 

primjerice, korisnici Outlooka. Ovdje spomenimo 

da je Microsoft u ovoj verziji Groovea 

izbacio integraciju s Outlookom i najavio da će 

tu mogućnost dodati kasnije kad je unaprijedi. 

Kao dodatak kalendaru je alat Meetings koji 

nudi naprednije mogućnosti organiziranja 

sastanaka i definiranje različitih podataka vezanih 

uz sastanak, kao što su sudionici, dnevni 

red, bilješke i zaključci. Ovo nam se posebno 

svidjelo jer svi članovi tima imaju uvid u sve 

detalje sastanka. Notepad je standardni rich 

text editor za bilješke. Nema mnogo naprednih 

alata za formatiranje, no za brzo bilježenje 

smatramo ga dostatnim. 

Pored standardnog alata Files za rad s datotekama 

postoji i poseban alat Pictures za dijeljenje 

i pregledavanje slika. Tu je i Sketchpad, 

s mogućnošću skiciranja i sposobnostima čak 

ispod razine Painta. Dakle, može poslužiti za 

nuždu, no smatramo da bi trebao biti mnogo 

moćniji. 

Unatoč ovim ograničenjima i nedostacima, 

smatramo ipak da najvažniji alati, a to su po 

našem sudu Files, Meetings i Discussion, 

imaju sve što je potrebno za učinkovit rad 

timova. 

Dijeljenje foldera 

Posebno nas je obradovala mogućnost jednostavnog 

dijeljenja foldera na datotečnom sustavu 

kroz Groove. Klikom na već spomenutu 

zelenu ikonu na traci s alatima u prozoru My 

Computer ili Windows Explorer trenutačno 

prikazani folder i njegov sadržaj moći ćemo 

podijeliti s drugim članovima tima. Pri tome 

će se na njihovim računalima nakon sinkronizacije 

kreirati kopije našeg foldera i svatko od 

njih moći će dodavati, mijenjati ili uklanjati 

datoteke. Nakon svake sinkronizacije sve 

promjene će se primijeniti na svim računalima 

koja sudjeluju u dijeljenju. Moguće je 

dijeliti foldere ne samo s drugim korisnicima, 

nego i s drugim vlastitim računalima. Ovo 

je posebno zanimljivo korisnicima koji rade 

na više računala, primjerice na poslu, na prijenosnom 

računalu i na računalu kod kuće. 

Uporabom Groovea moguće je svoje foldere i 

dokumente imati sinkronizirane na svim svojim 

računalima. 

Kod dijeljenja foldera kroz Groove u samom 

prozoru bit će integrirane i Grooveove funkcije 

za upravljanje datotekama, ali i chat za 

instantnu komunikaciju s ostalim članovima 

tima. Svakako isprobati. 

181

internet 

Preuzimanje videa s YouTubea 

Nema onoga tko nije čuo za megapopularni site na kojem se nalazi mnoštvo videozapisa. Svojom 

pojavom YouTube je napravio pravu revoluciju u načinu pohrane i dijeljenja videozapisa putem Interneta. 

U ovom tekstu bit će riječi o načinima za preuzimanje i pohranu videozapisa s ovoga servisa 


Pregledajući mnoštvo videozapisa na servisu 

YouTube, vjerojatno ste naišli na neki koji vam 

se svidio i kojega biste željeli imali u vlastitoj 

kolekciji. Pohraniti videozapis nije problem. 

Veća je poteškoća u tome što YouTube ne daje 

direktan link na videozapis, nego adresu koja 

vodi na točno određeno mjesto na servisu YouTube 

gdje se nalazi traženi videozapis. Stoga 

je razvijeno više malih aplikacija koje će preko 

linka koji dobijete na YouTubeu direktno na vaše 

računalo presnimiti videozapis u obliku MPEG ili 

AVI datoteke. 

Kvaliteta videozapisa 

Prilikom uploada na YouTube videozapis biva 

konvertiran. I to dva puta. Prvo se konvertira u 

RAW format, a zatim u FLV. Prilikom konvertiranja 

videouradak se smanjuje na veličinu od 

320x240 ili 320x256 piksela, bitrate videodatoteke 

je oko 200 kb/s, dok je zvuk koji dobijete 

jednokanalan, a sempliranje zvuka ograničeno je 

na 22 kHz. To su ograničenja servisa YouTube. 

Ovakav proces svakako vodi do gubitka kvalitete 

videozapisa, a posebno se gube fini detalji. To je 

kompromis nauštrb kvalitete koji morate prihvatiti 

ako želite da vaš videozapis bude globalno 

dostupan. 

Formati i ekstenzije 

Ukoliko kao web preglednik koristite Mozillu 

Firefox, na raspolaganju vam je jedna odlična 

ekstenzija kojom možete preuzimati videozapise 

s YouTubea. Otiđite na http://javimoya. 

com/blog/youtube_en.php i preuzmite 

ekstenziju te ponovo pokrenite Firefox. U 

donjem desnom kutu pronaći ćete novu ikonu, 

koju odabirete kada ste pronašli video koji biste 

željeli presnimiti na svoje računalo. Vaš posao 

svodi se na potvrđivanje opcije Download link. 

Na kraju prijenosa morate otići na mjesto gdje 

je snimljen videozapis i dodati mu ekstenziju 

Popis formata koje ovaj program nudi za 

konverziju 

FLV kako bi ga Windowsi znali prepoznati i 

reproducirati. Videozapis na servisu YouTube 

kodiran je u Flash, ekstenzije FLV. Ukoliko želite 

gledati sadržaj datoteke koja ima ovu ekstenziju, 

otiđite na adresu www.download.com/ 

FLV-Player/3000-2139_4-10467081.html i 

preuzmite program koji vam to i omogućava. Još 

jedan način dobivanja FLV datoteke s YouTubea 

je odlazak na adresu www.youtubex.com. U za 

to predviđeno polje upisujete link s YouTubea. 

Ukoliko se ne želite zamarati konvertiranjem 

FLV datoteke, na raspolaganju vam stoji You- 

Tube Downloader koji automatski prebacuje 

zapis u AVI ili MPEG datoteku kojom je lakše 

manipulirati. 

Jednostavnost na djelu 

YouTube Downloader možete preuzeti sa 

sljedećeg linka http://www.youtube-d.com/ 

files/youtubed_setup.exe. Nakon što preuzmete 

datoteku, instalacija je trivijalna i na njoj 

se nećemo zadržavati. Po završetku instalacije 

na desktopu svoga računala imate novu ikonu 

(odaberite tu opciju prilikom instalacije programa). 

Pokrenite program i u njega upišite link 

koji ste preuzeli s YouTubea. Najbolje bi bilo da 

koristite mogućnost copy-paste kako biste izbjegli 

mogućnost krivog upisivanja linka. Program 

je početno postavljen da preuzete videozapise 

snima na točno određenu lokaciju (C:\ Documents 

and Settings \ korisnik \ My Documents) 

koju je lako promijeniti u neku koja vam bolje 

odgovara. Odmah ispod ove opcije postoji mogućnost 

izbora formata u kojem će videozapis 

biti snimljen. Možete odabrati format MPEG ili 

AVI. Sve što vam preostaje jest odabrati Start i 


Nema čega nema na 

stranicama ovoga 

servisa 

sačekati dok statusna traka ne pokaže da je videozapis 

preuzet do kraja. 

Problemi kod reprodukcije 

Ukoliko od preuzetog videozapisa nemate video 

ili audio komponentu, to samo znači da na 

svom računalu nemate instaliran kodek koji bi 

vam omogućio pravilno prikazivanje. Što se tiče 

MPEG zapisa, trebao bi biti reproduciran bez 

problema, ali bi AVI zapis mogao biti problematičan. 

Ovaj program kodira videokomponentu 

u format XviD. Stoga je potrebno imati XviD 

instaliran na računalu ukoliko želite vidjeti video. 

Instalaciju XviD-a možete preuzeti s adrese 

www.koepi.org/XviD-1.1.2-01112006.exe. 

Audiokomponenta je kodirana pomoću kodeka 

MSN Audio layer II kojega biste trebali imati 

na svom računalu. Ukoliko ga nemate, Windows 

Media Player bi ga automatski trebao preuzeti s 

Microsoftovih stranica. 

Šećer na kraju 

Postoji još jedan program koji vam omogućuje 

preuzimanje videozapisa s YouTubea i istoga je 

imena kao i prije navedeni. Možete ga preuzeti 

s adrese www.johntp.com/2007/04/14/youtube-downloader. 

Ova aplikacija zapravo radi dva posla. Prvi je 

preuzimanje videozapisa sa servisa YouTube, a 

drugi je njegovo konvertiranje. Omogućuje vam 

čak da ton iz videozapisa kodirate kao zasebnu 

audiodatoteku u formatu MP3. Osim MP3 zapisa 

na raspolaganju vam stoji i cijeli niz grafičkih 

formata u koje ovaj program može pretvoriti 

početnu FLV datoteku. 

183

tips&tricks 

Konverter SmartVid 

Problem kvalitetne konverzije MOV zapisa u bilo koji drugi format poznat je odavno. Zbog 

ograničenja koje je imao u prošlosti format MOV bilo je teško pretvoriti u neki drugi a da se pritom 

ne izgubi mnogo na kvaliteti samog zapisa. U tom nam poslu u pomoć može priskočiti maleni program 

SmartVid 


Današnji prosječni korisnik računala gotovo 

bez ikakvih predznanja može različitim uređajima 

proizvesti mnogo videodatoteka. Jednostavno 

ih je presnimiti na osobna računala, ali 

i elementarno obraditi. U takvu jednostavnu 

obradu videa može se ubrojiti i pretvaranje 

videoformata - konvertiranje. Današnji digitalni 

fotoaparati, kao i mobiteli, uglavnom imaju 

i mogućnost stvaranja videozapisa. Taj zapis 

većinom snimaju u MOV datoteku koja sadrži 

zvuk i sliku. Želimo li MOV pretvoriti u format 

AVI, posao će nam brzo obaviti mali program 

SmartVid. Kvaliteta nakon konverzije formata 

nije smanjena, a sama konverzija je vrlo brza. 

Format MOV 

Prve verzije ovoga formata jako su se teško 

pretvarale u bilo koji drugi oblik videozapisa 

jer su imale stanovita ograničenja. I kada biste 

uspjeli prevesti MOV datoteku u MPEG ili neki 

drugi format videozapisa, krajnji rezultat bio 

bi znatno lošiji od kvalitete početne datoteke. 

Tek MOV u svojoj sedmoj verziji možete lakše 

i brže pretvarati u druge formate a da ne gubite 

na kvaliteti. Tako nalazimo da je u sedmoj 

verziji postignuta potpuna MPEG-4 kompatibilnost, 

dok grafička komponenta ovog zapisa 

može koristiti OpenGL za prikaz i promjenu 

veličine slike u realnom vremenu. 

Kako biste na svom računalu mogli reproducirati 

MOV datoteku, morate imati instaliran 

player QuickTime ili neki drugi kompatibilni 

kodek. Osnovno izdanje, koje je besplatno, 

omogućava pregled MOV datoteke, dok profesionalno 

izdanje, koje se naplaćuje, sadržava 

još naprednije opcije za pregled i obradu MOV 

datoteka. Odavno se pojavila i alternativa 

pregledniku Quick Time nazvana QuickTime 

Alternative. Trenutačna verzija ovoga programa 

je 1.81, a možete je preuzeti s adrese 

http://www.free-codecs.com/download/ 

QuickTime_Alternative.htm. 

Kada instalirate ovaj kodek, možete bez problema 

pregledavati MOV datoteke unutar bilo 

kojeg playera koji se nalazi na vašem računalu. 

Malen, ali moćan 

Intel je razvio SmartVid još davne 2000. godine. 

Opisuje ga kao konverter koji je sposoban 

pretvoriti Appleov QuickTime MOV format 

u AVI datoteku i obrnuto. Originalnu Intelovu 

datoteku veličine svega 68 kB možete preuzeti 

s adrese http://www.divx-digest.com/software/SmartVid.html#tabs. 

Spartansko i učinkovito sučelje SmartVida 

Na adresi http://www.freewebs.com/ 

SmartVidgui/ možete pronaći grafičko sučelje 

koji vam daje neke dodatne mogućnosti 

podešavanja samog programa. 

Podržane su sve verzije operativnog sustava 

Windows, tako da ćete ovaj program moći bez 

problema koristiti kako u Windowsima 98, 

tako i u Windowsima XP. 

Nakon raspakiranja arhive rad u programu 

možete započeti odmah. Pronađite svoju 

MOV datoteku i otvorite je pomoću opcije 

Open. Sve što preostaje je odabir opcije Convert. 

Ukoliko ste znatiželjni, ovaj program 

može vam prikazati i šturu informaciju kakvog 

je tipa MOV datoteka koju ste odabrali za 

konverziju. 

Testirali smo ovu aplikaciju na više modela 

Panasonicovih i Olympusovih digitalnih 

fotoaparata čiju smo MOV datoteku pretvorili 

u AVI. Jedino smo zamijetili da je Olympusov 

način kodiranja u MOV datoteku nešto 

drugačiji negoli Panasonicov, jer su nakon 

konverzije MOV datoteke iz Olympusovih 

aparata bile za trećinu manje od originala. Kod 

Panasonicovih modela smanjenje veličine, ako 

je i postojalo, bilo je nezamjetno. Jasno je da 

SmartVid možete koristiti i na MOV datotekama 

koje dobivate s drugih izvora. 


Windows Media 

Player uspješno 

prikazuje MOV 

datoteku 

Način rada SmartVida 

SmartVid ne vrši konverziju u neki drugi 

format - on jednostavno kopira cijeli stream 

MOV datoteke. Stoga on ne izaziva nikakvu 

promjenu u kvaliteti slike. Zbog toga na sustavu 

na kojem koristite SmartVid morate imati 

instaliran kodek kojim ćete moći reproducirati 

nastalu AVI datoteku. Na svu sreću, operativni 

sustav Windows dolazi sa setom kodeka, pa 

stoga ni kod reprodukcije ne bi smjelo biti problema. 

Budući da u svom radu ne pravi nikakvu 

kompresiju, nego samo vrši prebacivanje iz 

jednog formata u drugi, SmartVid je strelovito 

brz. Datoteku od 138 MB pretvorio je iz MOVa 

u AVI za manje od 30 sekundi, što je svakako 

hvale vrijedna brzina. 

Ograničenja SmartVida 

SmartVid je vrlo jednostavan: ili će napraviti 

konverziju bez problema, ili je neće napraviti 

uopće. Neugodan problem kod ovoga programa 

je u tome što ne zna pravilno pročitati 

imena koja su duža od jedanaest znakova, što 

je posljedica ograničenja operativnih sustava iz 

vremena kada je nastao. Na svu sreću, današnji 

digitalni fotoaparati koriste kraća imena. 

Ukoliko imate ime MOV datoteke duže od 

jedanaest znakova, jednostavan rename riješit 

će sve probleme. Kako kažu pojedini izvori na 

Internetu, a i sam program na kraju konverzije, 

nakon konverzije potrebno je izvršiti re-interleave 

kako bi se audiozapis uskladio s videozapisom. 

No vjerojatno je greška uočljiva na 

velikim dužinama zapisa, dok za manje zapise 

ovu radnju nije potrebno provoditi. Re-interleave 

možete napraviti u mnogim programima 

za obradu videozapisa, kao što je primjerice 

VirtualDub. 

185

186 


tips&tricks 

Pet nezaobilaznih savjeta za 

pomoć helpdesku 

Jeste li znali da u Hrvatskoj svakih 39 sekundi jedan djelatnik helpdeska primi telefonski poziv? Znate 

li da prosječan telefonski razgovor djelatnika helpdeska traje najmanje šest minuta? Jeste li znali da 

tek svaki dvanaesti telefonski poziv djelatnika helpdeska ima veze s poslom? Zabrinjavaju li vas ovi 

zabrinjavajući pokazatelji? Pročitajte tekst i naučite kako se riješiti stresa današnjice - korisnika! 

piše > Tomo Sombolac Som 

Svi koji su ikada radili na helpdesku ili u službi 

tehničke podrške sigurno su iskusili barem 

jednu stvar - zaista postoje korisnici koji 

zovu tu službu i traže pomoć. Ponekad im to 

nije dovoljno nego idu dalje, pa pomoć čak 

i zahtijevaju! Zamislite, primjerice, sljedeći 

stravični scenarij - okruženi ste kolegama, a 

naročito kolegicama, zabavljate se, jednom 

rukom pijuckate sokić, drugom žderuckate 

sendvič, trećom igrate mrežnu inačicu Tetrisa 

(u kojemu svatko od vas glumi jednu kockicu, 

tko zadnji padne taj pobjednik), glazba trešti 

s omiljene radijske stanice “Internet Station 

One” kad se odjednom oglasi - telefonsko 

zvono na centrali! Kratak i značajan pogled 

dobro uigranog tima svakome od vas govori 

sve - to je zasigurno neki korisnik, jedino oni 

imaju obraza zvati taj broj izvan normalnog 

radnog vremena. Svatko od vas prestrašeno 

gleda svoju slušalicu i sa zebnjom čekate da 

automatska telefonska centrala nakon timeouta 

odabere nekoga od vas slučajnim izborom te 

upravo njemu pozvoni. Gotovo je - vaš telefon 

je zazvonio... Preostaje vam upotrijebiti samo 

jedan od sljedećih trikova u svrhu što skorijeg 

povratka na uobičajene aktivnosti. 

Trik prvi: Razvlačite 

Neka vam se pred očima uvijek nalazi popis 

sa 126 obaveznih pitanja koja morate postaviti 

svakom korisniku, bez obzira na to zove li vas 

zbog neočekivane eksplozije monitora (monitori 

vaše cijenjene tvrtke eksplodiraju tek nakon 

8 mjeseci upotrebe, a ne nakon 2 tjedna) ili 

Djelatnik helpdeska tijekom obrade jednog 

problema 

zato jer je greškom formatirao disk s podacima. 

Nakon što korisniku postavite pitanje i on vam 

odgovori, obavezno to provjerite riječima: 

“Ako sam vas dobro shvatio/la, upravo ste mi 

odgovorili da ?” 

Svako sedmo pitanje morate namjerno pogrešno 

shvatiti te, ako korisnik kaže “Ne, niste me 

dobro shvatili!”, pitajte ga želi li da mu ponovno 

postavite sva pitanja od početka da provjerite 

jeste li još koje pitanje pogrešno shvatili. 

Ako je korisnik slučajno odgovorio “Da” iako 

ste vi kao pogrešno shvatili (imajte ipak na umu 

da možda ni on ne sluša vas kao što ni vi ne 

slušate njega), pogrešku pokušajte još jednom 

naglasiti pitanjem “Jeste li zaista sigurni da sam 

vas dobro shvatio da ?” 

Ako on ponovo kaže “Da”, ne inzistirajte više, 

nego ovo pitanje zabilježite crvenim markerom 

i obavezno se kad-tad vratite na njega 

te upozorite korisnika da vam na tom i tom 

mjestu nije rekao istinu, pa mu prema tome ne 

vjerujete ni sada kada tvrdi da mu je vaša tvrtka 

isporučila pisač bez kabela za struju i tinte te da 

je to sigurno ukrao i prodao i sada vas namjerno 

želi oštetiti, što je zakonom kažnjivo djelo 

povrede autorskih prava, jer samo vaša tvrtka 

ima pravo ukrasti kabel za struju i tinte te ih 

prodati trećim osobama. 

Trik drugi: Zbuni i prestraši 

Na svako korisnikovo pitanje postavite mu tri 

protupitanja od kojih barem jedno mora upućivati 

na to da je prekršio zakon o autorskim 

pravima. Također bi bilo poželjno da istu prili- 

Priručni alati za 

utvrđivanje istine o 

problemu korisnika 

ku iskoristite za uvjeravanje korisnika da je sam 

skrivio kvar te da postoji mogućnost da tu grešku 

skupo plati, što izgubljenim vremenom, što 

zatvorskom kaznom. Najbolje da to ilustriramo 

jednim primjerom iz prakse. 

Korisnik: “Rade li vaši monitori zaista na 

frekvenciji , kako piše u 

priručniku?” 

Vi: “Zašto vas to zanima? Da niste možda sa 

stražnje strane monitora odvijačem mijenjali 

frekvenciju monitora? Znate li vi, gospodine, 

da je promjena frekvencije na našim monitorima 

zakonom kažnjivo djelo povrede autorskih 

prava prema Zakonu o promjeni monitorskih 

frekvencija odvijačima sa stražnje strane?” 

Bez obzira na korisnikov odgovor i ispričavanje 

da on nema odvijače i da se ne zna njima 

služiti, ta nije on valjda direktor softverske 

tvrtke, jasno ga upozorite da o njegovim 

sljedećim odgovorima ovisi hoćete li ga tužiti 

KRAMP-u (Korisničko-reobrazovna asocijacija 

za muljanje pravima). Ankete provedene 

prošle godine u Ministarstvu za bezvezno 

hodanje i pomoć dragovoljcima pokazuju da 

nakon ovih pitanja 36 posto korisnika odustane 

od traženja pomoći, a oko osam posto njih 

izvrši samoubojstvo. 

Trik treći: CSI 

Korisnika koji preživi prethodna dva trika 

dočekat će vrlo težak zadatak - morat će 

vam dokazati da mu se greška zaista događa.

Tijekom postupka dokazivanja zahtijevajte 

da korisnik pokaže zavidno znanje najnovijih 

dostignuća isljeđivanja krvno-printerskih delikata, 

kao i nove spoznaje kvantne fizike. Ako 

korisnik ne raspolaže tim znanjima, zamolite 

da zaposle odgovarajuću osobu na tom radnom 

mjestu kako biste s njom mogli razgovarati o 

zadanom problemu. 

Dvotjedni tečaj kvantne fizike koji ste završili 

prošle godine uvelike će vam pomoći pri utvrđivanju 

istine, jer ćete energetskim sjedinjenjem 

vaših s atomima mozga vašeg korisnika 

(oksimorona li!) u trenutku spoznati laže li on 

ili samo vješto zaobilazi istinu. 

Recite mu da naročito pripazi na brzinu 

reakcije, pa tako kada se na ekranu pojavi 

tekst “Hit Enter when ready” neka to odmah i 

učini. Slobodno može zanemariti činjenicu da 

zapravo ne zna kada će tipka Enter zaista biti 

spremna primiti taj udarac. 

Ako vam treba poslati neke logove, podučite 

ga da ih pošalje na izuzetno siguran način, 

tako da nitko osim njega i vas ne može doći do 

podataka koje šalje - neka logove ispiše (da, 

svih 240 stranica), sve te listove presavije i tako 

ih presavijene pošalje telefaksom. Na taj način 

nitko neće moći presresti poziv i pročitati što 

piše. 

Trik četiri: Nagovorite šefa 

da kontaktira korisnika 

Ovo je postupak kojemu pristupaju samo iskusni 

i vrlo vješti djelatnici helpdeska. Na najupornije 

korisnike, one koji ni nakon 4 poziva 

i 94 minute razgovora ne odustaju, usmjerite 

šefa službe ili čak direktora, no svakako nekoga 

od odgovornih koji obavezno mora biti 

polupriučeni šloser za PC kućišta sa simptomima 

zlostavljača, koji je uvijek želio znati sve o 

tehničkim detaljima vašeg posla i koji nikako 

ne smije biti sposoban nijedan od tri podastrta 

podatka povezati jedan s drugim (što je gotovo 

uvijek slučaj). Ukratko, on mora biti rođeni 

DBS - Direktor Balkanska Seljačina. Njemu 

obavezno, dok mu se žalite da ovog korisnika 

ne možete razumjeti i da ga mora on nazvati, 

ispričajte detalje svojih dosadašnjih razgovora 

s korisnikom, namjerno miješajući svoja pitanja 

i korisnikove odgovore kako bi mu se stvorila 

još veća zbrka u glavi nego inače. 

Ovom triku pristupaju samo iskusni iz jednostavnog 

razloga što DBS može naći zajednički 

jezik s korisnikom, koji je igrom slučaja isto 

polupriučeni šloser za PC kućišta. Tako se 

može dogoditi da oni zajedničkim snagama 

zaista i riješe problem, što vama donosi rizik 

Svaki helpdesk mora imati ovakav jasan plan 

rada 

Jedna od inačica idealnog radnog mjesta 

djelatnika helpdeska 

da vam se DBS izruguje. Što će i činiti. Barem 

sljedeće dvije godine. 

Završni udar: Emuliranje 

greške 

Zamislite da vas zove korisnik i tvrdi (hrabar li 

je!) da mu ne radi pisač zato jer je neispravan 

(pisač, ne korisnik). Vaših nekoliko inteligentnih 

pitanja nije polučilo rezultate i korisnik još 

uvijek ima hrabrosti tvrditi da je pisač neispravan 

jer mu je vaša tvrtka takvog prodala. U tom 

slučaju morate pribjeći krajnjem lukavstvu, u 

koju svrhu vam, potpuno besplatno, odajemo 

strogo čuvanu tajnu poznatu samo vrhunskim 

stručnjacima helpdeska: 

Vi: “Isključite pisač iz struje.” 

Korisnik: (isključuje pisač iz struje) “Evo, 

jesam.” 

- “Probajte radi li sada.” 

- “Paaa, ne radi jer ste...” 

- “Možete li provjeriti je li vam pisač uopće 

uključen u struju?” 

- “Paaa, nije uključen u struju jer ste mi rek...” 

- “Eto, vidite, uključite ga i sigurno će raditi. 

Do slušanja. Klik!” 

Brzo zaklopite slušalicu, krenite na gablec 

pod isprikom da vam je naglo pao šećer i drugi 

poziv će silom prilika preuzeti netko od kolega. 

Prije izlaska iz sobe svakako nabrijte kolege 

na korisnika najavivši da će sad zvati neki glupi 

korisnik s pitanjem zašto mu ne radi pisač, a on 

mu je zapravo isključen iz struje (ha-ha-ha). 

Savjeti za buduće odjele 

helpdeska 

Spomenuli smo već da glavni voditelj ili direktor 

helpdeska mora biti DSB, pa nećemo 

više o tome. 

Svakako morate naplaćivati pozive helpdesku. 

Korisnici koji plaćaju pomoć su daleko 

oprezniji i ne zovu vas radi kojekakvih sitnica, a 


Uobičajen način zahvale korisnika 

djelatnicima helpdeska 

kompleksni problemi se dugo rješavaju. Pozive 

naplaćujte vrlo posebnom tarifom telefonskih 

impulsa, ali i terećenjem kreditne kartice (nemaju 

svi korisnici kreditnu karticu, pa ste već 

time smanjili potencijalnu gužvu). Ako korisnici 

pitaju zašto moraju plaćati još i kreditnom 

karticom kad im već naplaćujete posebne impulse, 

odgovorite da je to kazn... ovaj... paušal 

za spremnost, da vaša tvrtka u svakom trenutku 

mora imati spremne superinženjere u slučaju 

da nekome zatreba, a tu spremnost trebaju 

plaćati svi, po mogućnosti i oni koji nemaju baš 

nikakve veze s vašim ili poslovanjem bilo koga 

na svijetu. U dogovoru s nadležnim ministarstvom 

provjerite postoji li mogućnost da svi 

građani putem proračuna plaćaju spremnost 

vaše tvrtke za pružanje usluga potencijalnim 

korisnicima. 

Na helpdesku zapošljavajte samo potpune 

nestručnjake, ali samo one koji su pokazali 

izrazitu strpljivost u ophođenju prema korisnicima 

- naime, znanstveno istraživanje 

provedeno nad preko dva ispitanika pokazalo 

je da će korisnici najbrže izgubiti živce ako im 

se s druge strane žice javi ljubazna osoba koja 

nema pojma. Korisnik izgubljenih živaca jednako 

je korisnik koji više ne zove. 

Softver koji koristite za svoju helpdesk službu 

svakako neka bude djelo nekog vašeg djelatnika, 

možda DSB-ova nećaka ili čak i djelo 

vas samoga, vlasnika i utemeljitelja tvrtke. To 

nikako ne smije biti skup i provjeren helpdesk 

softver, jer povećavate mogućnost brzog i 

efikasnog rješavanja problema, a to ne želite. 

Da to želite, ne biste ni osnivali helpdesk. 

Za one koji žele znati 

i više 

Poučan videouradak za sve vas koji 

se namjeravate zaposliti na helpdesku 

možete pogledati na: http://tinyurl. 

com/s30v --> http://www.deadtroll.com/index2.html?/video/helldeskcable.html~content. 

A lijepa 

kolekcija navodno istinitih zapisa iz 

života djelatnika helpdeska nalazi se na 

adresi http://rinkworks.com/stupid. 

187

188 


outlook 2007 

Outlook s RSS-om 

Korisnički upravljana selekcija podataka s World Wide Weba pomoću RSS-a poprilično je 

zaživjela. Ne čudi stoga što RSS podržavaju veliki softverski igrači - štoviše, brzo prilagođuju 

svoje alate za podršku RSS-u. U ovom tekstu o jednom takvom slučaju - Microsoftovoj podršci 

RSS-u iz Outlooka 2007 

piše > Vesna Stanković Benak 

Ako ste tek postali sretnim korisnikom Officea 

2007, a dopao vas je i moćni Outlook, 

otvarate ga, na prvi pogled razočarano tragate 

po njegovu sučelju za nečim što bi odmah 

“zapelo za oko” i - toga nema! Ne vrte se 

animacije, filmovi, grafički se ne prikazuju 

“statistike vaših taskova za prošlu godinu”, 

nema ni “algoritma za izračun vašega poreza 

na dohodak”. I baš kad se odlučiste ozbiljno 

razočarati, zapadne vam za oko narančasta 

ikonica u mapi Personal Folders. Hajde, barem 

su im dizajneri živnuli, pomislite još uvijek 

nesvjesni što se sve krije ispod površine staroga 

obnovljenog diva, Outlooka, koji si je 

na istaknuto mjesto ekscentrično prišio samo 

jednu narančastu tipku. 

Narančasta tipka - pozor! 

Pa naravno, uvijek sve piše! - pomislite pomnije 

promotrivši narančastu tipku. RSS! 

Ali!? Pa nije valjda tu RSS, onaj pravi RSS, ne 

date se lako uvjeriti jer vam je još uvijek teško 

prihvatiti da biste samo tako mogli imati i sve 

svoje feedse na okupu sa svim e-mailovima, 

obvezama, adresarima, bilješkama, podsjetnicima. 

Kliknete na narančastu tipku i evo ga 

- nov novcat, spreman za prihvat sadržaja baš 

iz onih informacijskih WWW kanala koji vam 

trebaju i koje ste pootvarali u više browsera, 

tražili i skidali s Interneta specijalne namjenske 

RSS klijente. 

Sada, kada znamo da je naš korisnik 

odahnuo jer može smanjiti broj programa 

koje mora držati stalno otvorene - “bacit” 

će, naime, besplatni RSS feed klijent kojim 

je do sada upravljao RSS kanalima - pokušat 

ćemo saznati kako kroz Outlook može imati 

iste funkcionalnosti. Može li možda imati 

i dodatne pogodnosti, ili će se pokoje pogodnosti 

samostojećeg RSS klijenta morati i 

odreći? 

Prije uputa kako prikupljati informacije iz 

RSS kanala novim Outlookom napomenimo: 

ako niste na stalnoj vezi prema Internetu, 

ako nemate dovoljno moćno računalo koje 

bez zastoja istodobno vrti sve poslove plus 

sistemski (pre)zahtjevan Outlook, ako se pod 

“obvezno” niste dodatno opskrbili zakrpama 

iz Microsoftova download centra - radije 

ostanite na besplatnom, zasebnom, mnogostruko 

nezahtjevnijem RSS agregatoru. 

S druge strane, odlučite li se za Outlook i 

za ovu svrhu - RSS - posao vam je na okupu, 

štedite vrijeme, razmjena i integracija podataka 

vam je značajno olakšana. Posebice ako ste 

u OneNoteu pronašli dobro rješenje za svoje 

potrebe organiziranja svih poslova. Outlook 

2007, naime, neposredno podržava izvoz 

Outlookovih entiteta u OneNote. Ako ste na 

SharePointu, dobit ćete i dodatne pogodnosti 

razmjene s drugim korisnicima. 

Outlook će upozoriti da procijenite sigurnost stranica Dodavanje novoga RSS kanala 

Windows Media 

Player uspješno 

prikazuje MOV 

datoteku 

Outlook - RSS agregator 

Krenimo od pretpostavke da ste korisnik 

nekoliko velikih news servisa i važno vam je 

što prije uočiti odabrane vijesti s tih portala. 

RSS agregator (sakupljač) pravo je rješenje. 

Umjesto da nasumično klikate po stranicama 

i razgledate ima li novih informacija koje vas 

zanimaju, RSS agregator - u ovom slučaju 

Outlook - automatizirano će prikupljati informacije 

s adresa koje ste mu zadali i slagati 

popis novosti u vašoj RSS mapi. “Popis 

novosti” odnosi se na listu e-mail poruka s 

linkovima do novoobjavljenih sadržaja na 

adresama na čije ste RSS kanale pretplaćeni. 

Budući da vam Outlook dopušta importati 

sve vaše RSS kanale iz drugih agregatora, 

preporučujemo da ipak - prije nego li ih 

unesete i u Outlook, a stari agregator deinstalirate 

- isprobate kako sve to funkcionira 

sa samo nekoliko otvorenih RSS kanala.

Za svaku dodanu adresu moguća su vlastita podešavanja Ovdje možete detaljnije podesiti RSS kanale 

Dodavanje i podešavanje 

Novi kanal dodat ćete savršeno jednostavno 

u Outlook. Na web stranici s koje želite primati 

obavijesti uočite ikonu RSS-a i kliknite 

da biste dobili popis linkova. Iskopirajte RSS 

adresu iz taga link, npr. http://www.pcchip. 

hr/news/rss/. U Outlooku učinite desni 

klik na mapu RSS, odaberite Add A New RSS 

Feed, u polje ukopirajte ili upišite potrebnu 

adresu te potvrdite svoj izbor klikom na Add. 

Odabir ćete morati još potvrditi klikom na 

Yes, a u slučaju da želite učiniti dodatna podešavanja, 

kliknite na tipku Advanced. 

U kartici Advanced u polje Feed Name 

upišite naziv kako će vam se pojavljivati u 

Outlooku za taj kanal - možete i ostaviti 

izdavačev ponuđeni naziv. Ako imate razuman 

razlog, možete promijeniti defaultnu 

mapu spremanja svega iz RSS mape Outlooka 

u području Delivery Location. 

U području Downloads možete uključiti dvije 

mogućnosti: Automatically download Enclosures 

for this feed kako biste preuzimali i sve dodatke 

feedovima, kao i Download the full article 

as an .html attachment kako biste uz obavijest 

o novom članku automatski primali i sam tekst 

članka kao privitak e-mail poruci. Niti jedna 

od tih dviju mogućnosti s dobrim razlogom 

nije defaultno uključena. Uključite li ih, ili ćete 

svakodnevno brisati nepotreban sadržaj, ili će 

vam sadržaj harda rapidno narasti. I ne samo to: 

korisnici tvrde da općenito aktiviranjem RSS 

kanala u Outlooku - i bez spremanja cjelovitih 

sadržaja - osjetno raste aktivnost harda, osobito 

ako nemate raskošnu količinu memorije. Stoga 

oprezno s ovim mogućnostima. 

Posljednja postavka koju je također osobito 

preporučljivo ostaviti na defaultnoj vrijednosti 

- uključenu - jest Update this feed 

with the publisher’s recommendation. Ako 

je mijenjate, pa primjerice odredite da je 

interval updatea s vašega klijenta češći od 

onoga kojei je postavio izdavač sadržaja (u 

pravilu 60 minuta), Outlook će se svejedno 

pridržavati izdavačeve vrijednosti kako vam 

na izdavačevu serveru pristup ne bi bio blokiran 

(obrana od nepotrebnog i pretjeranog 

zapošljavanja serverskih resursa). 

Središnje postavke 

Prethodno je opisano podešavanje pojedinih 

RSS feedova u vašem Outlooku. Pogledajmo 

kako još možemo prilagoditi “ponašanje” 

RSS funkcionalnosti na središnjem Outlookovu 

mjestu. Da bi poruke iz RSS kanala 

uredno stizale u obliku maila, ne smijemo 

propustiti dobro ih podesiti. Usput, RSS 

obavještavanje mailom u Outlooku se smatra 

još jednim vašim korisničkim računom (user 

account). 

Iz izbornika Tools odabrat ćemo Options 

pa otvoriti karticu Mail Settup. Kliknimo na 

tipku E-Mail Accounts pa unutar otvorenog 

dijaloškog okvira na karticu RSS Feeds. 

Na popisu Feed Name bit će pregledno 

posloženi svi aktivni RSS kanali. U ovom 

dijaloškom okviru moguće je dodati novi 

feed klikom na New, izmijeniti postavke 

odabranog feeda pomoću Change, obrisati ga 

pomoću Remove i promijeniti lokaciju spremanja 

u Change Folder. 

Preostaje još vidjeti kako Outlook upravlja 

RSS “accountom” s obzirom na postavke 

Send and Receive. Ovo ćemo provjeriti i po 

potrebi izmijeniti ažuriranje RSS feedova 

također u Tools - Options - Mail Setup, ali 

sada klikom na Send/Receive. Inicijalno, 

RSS je uvršten u kategoriju All Accounts, 

što znači da će e-mail poruke iz RSS kanala 

stizati onako kako su postavljene opće 

postavke za sav e-mail promet. Naravno, 

mnogi korisnici dijele svoje accounte u zasebne 

grupe, a isto je moguće učiniti i s RSS 

accountom - odvojiti ga u zasebnu grupu i 

podesiti joj postavke. Ako je izdvojen, RSS 

accountu treba svakako uključiti opciju Include 

this group in send/receive. Nakon klika 

na tipku Edit selektirane grupe otvorit će se 

dijaloški okvir s pregledom svih accounta 

koje ona sadrži. Svakoga od njih, tako i 

RSS, moguće je izuzeti iz automatiziranog 

postupka Send/Receive. 

Uklanjanje i razmjena RSS-a 

RSS mapama i njihovim sadržajem upravlja se 

kao i “običnim” Outlookovim mapama i poru- 


kama elektroničke pošte. Tako se i uklanjaju 

- pojedinačne poruke, ali i pojedine mape. 

Dovoljno ih je selektirati i pritisnuti tipku 

Delete. Naravno, obrišete li mapu, briše se 

nepovratno i sav njezin sadržaj. Za razliku od 

e-mail mapa u Outlooku, sadržaj RSS mape 

nije uključen u automatsko arhiviranje sadržaja 

(AutoArchive). 

Na kraju o mogućnosti koja će vjerojatno 

razveseliti one koji već imaju kolekciju 

RSS kanala u nekom agreatoru, a žele ih 

prebaciti u Outlook. To je jednostavno 

moguće postupkom importa. Moguće je, 

naravno, i obrnuto - izvesti Outlookove RSS 

kanale. Oba postupka dostupna su u obliku 

čarobnjaka (wizard) iz izbornika File pomoću 

naredbe Import/Export. 

Poboljšanja 

Unatoč nedvojbenim pogodnostima, 

ne morate samo (i baš radi i samo i 

jedino zbog) RSS funkcionalnosti u 

Outlooku kupovati upgrade novoga 

Officea. Smijete imati na računalu i 

programe starijega datuma proizvodnje 

od tekuće godine! A ako već 

imate novi Outlook i u njemu otvorene 

RSS kanale, preuzmite važnu zakrpu 

sa stranice http://www.microsoft. 

com/downloads/details.aspx?FamilyId=C262BCFD-1E09-49B6-9003- 

C4C47539DF66&displaylang=en, čija 

instalacija značajno ubrzava rad. 

Ako vas zanimaju podešavanja i 

prilagodbe RSS-a u Microsoftovu 

okruženju, posjetite još i njihove 

blogerske stranice na tu temu: http:// 

blogs.msdn.com/rssteam/default. 

aspx. O RSS-u u novom Outlooku 

na pitanja odgovara Microsoftov developer 

za Outlook na adresi http:// 

blogs.msdn.com/michael_affronti/ 

archive/2006/03/30/565208.aspx. 

189

190 


tips&tricks 

Dijeljenje bookmarka među web 

preglednicima 

Mnogi korisnici koriste više različitih browsera. Neki koriste više računala, primjerice na poslu 

i kod kuće. U takvim situacijama potrebno je imati pristup do spremljenih internetskih adresa 

u obliku bookmarka ili favoritea. Istražili smo neke od načina kako spremljene adrese imati 

uvijek dostupne 

piše > Miroslav Benak 

Sve veća popularnost alternativnih browsera 

poput Firefoxa i Opere mnoge korisnike 

dovodi u situaciju da koriste više od jednog 

browsera. S druge strane, postoje profesionalni 

korisnici poput webmastera koji moraju 

testirati rezultat svoga rada u svim poznatijim 

browserima. Također, mnogo korisnika ima 

na raspolaganju više od jednog računala, pa 

uz stolno računalo na poslu i kod kuće imaju i 

prijenosna računala. U svim ovim situacijama 

spremanje adresa u mape Bookmarks ili Favorites 

može predstavljati problem. Svaki browser 

ima svoj način spremanja adresa i to radi na 

sebi svojstvenoj lokaciji. Istina, Firefox i Opera 

prilikom instalacije imaju mogućnost uvoza 

Favorites adresa iz Internet Explorera. No to je 

jednokratna operacija koja ne rješava kasniju 

sinkronizaciju spremljenih adresa u različitim 

browserima i na različitim računalima. Zato 

smo istražili što je sve moguće kako bi nam 

naše spremljene adrese uvijek bile pri ruci. 

Postoje različiti pristupi ovom problemu, no 

načelno ih možemo podijeliti u dvije kategorije. 

Jedna su kategorija programi ili programski 

dodaci za browsere koji omogućuju offline 

razmjenu, odnosno sinkronizaciju bookmarka 

među različitim browserima. Druga su kategorija 

online servisi koji s bilo kojeg računala 

i browsera pružaju pristup do spremljenih 

bookmarka. 

Čitatelji će uočiti da smo u cijelosti 

preskočili Netscape i ostale browsere. Nije 

to nikakva diskriminacija, već smo se vodili 

rasprostranjenošću i zastupljenošću browsera. 

Tri spomenuta browsera najzastupljenija su i 

najpopularnija, pa smo se zbog toga i usmjerili 

na njih. Uvjereni smo da i za druge browsere 

postoji podrška za sinkronizaciju bookmarka 

ili za online pohranu, no mi se u ovom tekstu 

njima nismo bavili. 

Sugeriramo svim čitateljima da prije primjene 

ili uporabe bilo kojeg ovdje spomenutog programa 

ili metode učine backup svojih Favorites 

ili Bookmarks adresa. 

Alati za sinkronizaciju 

Općenito možemo reći da je većina programskih 

alata za sinkronizaciju bookmarka ili 

u ranoj fazi razvoja ili zaustavljenog razvoja. 

Ima i shareware i komercijalnih alata, no čini 

nam se da većina tih alata nije dorađena kako 

bismo željeli, posebno što za njih treba platiti, 

“Svaki browser ima svoj 

način spremanja adresa i 

to radi na sebi svojstvenoj 

lokaciji” 

pa baš i ne pružaju pravu vrijednost za novac. 

Pronašli smo besplatan softver Bookmark- 

Bridge koji može sinkronizirati sve bookmarke 

iz svih instaliranih browsera na istom računalu. 

Automatski prepoznaje sve poznatije browsere 

i sinkronizira sve adrese među njima. Za svaki 

instalirani browser može se uključiti i opcija 

zaštite kako se prilikom sinkroniziranja ne bi 

mijenjali njegovi bookmarci ili favoriti. Zanimljivo 

je da je program stao u razvoju još 2005. 

godine, no nama je radio bez problema i s 

novim verzijama IE-a, Firefoxa i Opere. Problem 

je što BookmarkBridge ne radi automatski, 

već se sinkronizacija mora ručno pokretati. 

Možete ga pronaći na adresi http://bookmarkbridge.sourceforge.net/. 

Program je 

malen, jednostavno se instalira i koristi, pa ga 

toplo preporučujemo. 

Za korisnike Firefoxa pronašli smo jednostavnu 

ekstenziju pod nazivom PlainOld- 

Favorites, koja Firefoxu pruža izravan pristup 

do mape IE Favorites. Tako korisnici Firefoxa 

mogu koristiti Favorites za spremanje adresa, 

umjesto spremanja u standardnu Firefoxovu 

bookmarks datoteku. PlainOldFavorites 

možete preuzeti s adrese www.iosart. 

com/firefox/plainoldfavorites. Na ovaj 

način izbjegava se potreba za sinkronizacijom. 

Importiranje 

Firefoxovih 

bookmarka u 

del.icio.us 

Favorites folderi dostupni su iz brojnih drugih 

programa ili dijelova Windowsa, pa je ovime 

olakšan pristup i do Firefoxovih adresa. Jedini 

nedostatak ovog pristupa je što ne podržava 

druge browsere. 

Za Operu nismo pronašli ni jedan program 

koji bi mogao automatski sinkronizirati bookmarke 

s drugim browserima. Podrška za online 

servise također je ponešto manjkava. Stoga 

nam se, na opći užas nekih u redakciji, Opera 

čini prilično autističnim browserom. 

Korisnicima koji su spremni potrošiti dvadesetak 

dolara preporučujemo Bookmark Base. 

BookmarkBridge zna sinkronizirati 

bookmarke među različitim browserima

del.icio.us gledan kroz Firefox 

Probnu verziju možete pronaći na adresi 

www.bookmarkbase.com. Najviše nam se 

svidjela njegova mogućnost instalacije na USB 

memoriju, pa svoje bookmarke možemo uvijek 

nositi sa sobom. Podržava uvoz i izvoz za sve 

popularne browsere, a posebno zanimljivom 

smatramo podršku za format XBEL. XBEL je na 

XML-u bazirana datoteka kreirana za čuvanje 

bookmarka. Skraćenica dolazi od XML Bookmark 

Exchange Language. Koga više zanima 

XBEL, upućujemo ga na adresu http://pyxml. 

sourceforge.net/topics/xbel/. Između 

ostaloga, tu će naći i brojne linkove na druge 

alate srodne tematike, kao i tehničke detalje 

o samom formatu. XBEL je nastao još 1998. 

godine i šteta je što ga nakon toliko godina 

proizvođači browsera ne podržavaju izravno. 

Evidentno je da nikad nije zaživio kao standard. 

Očito je da ne želi svaki proizvođač browsera 

priznati postojanje konkurencije i nije mu stalo 

olakšati uporabu više browsera ili prelazak s 

jednoga na drugi. 

Spremanje online 

S velikom raširenošću web 2.0 siteova i servisa 

pojavili su se i brojni community servisi 

za spremanje i dijeljenje bookmarka. Tako ne 

samo da je moguće spremiti vlastite bookmarke 

na online servis, već ih je moguće i drugima 

dati na uporabu, kao i, naravno, koristiti tuđe 

spremljene bookmarke. Na taj način svi bookmarci 

su uvijek dostupni bez obzira na to koji 

Foxylicious s opcijama za ažuriranje 

“Neki servisi nude čak i 

spremanje cijelih stranica, 

a ne samo bookmarka” 

browser koristili i s kojeg računala servisu pristupali. 

Neki servisi nude čak i spremanje cijelih 

stranica, a ne samo bookmarka. 

Korištenje online servisa ima svojih prednosti, 

no ima i nedostataka. Prije svega spremanje na 

online servis obično duže traje nego spremanje 

na vlastito računalo. Naravno, ako nemate 

vezu prema Internetu, tada vam ni bookmarci 

spremljeni na online servis neće biti dostupni. 

Dodatno, mnogima se ne sviđa spremanje 

vlastitih podataka na nečiji tuđi server. U našoj 

redakciji ima pripadnika jedne i druge struje, 

no čini nam se da će ubuduće sve više korisnika 

početi koristiti online servise za spremanje 

vlastitih bookmarka. 

Delicije, pa još besplatne 

del.icio.us jedan je od najpoznatijih online 

bookmark servisa. Besplatan je, vrlo jednostavan 

za korištenje i vrlo popularan. Za 

korištenje del.icio.usa potrebno je registrirati 

se. Taj je proces vrlo jednostavan i brz. No 

nužno je imati valjanu e-mail adresu preko koje 

će se aktivirati članstvo. 

Za del.icio.us postoji mnoštvo softverskih 

alata i dodataka za popularne browsere. On, 

naravno, pruža i mogućnost dijeljenja vlastitih 

bookmarka s drugima i pretraživanja tuđih 

bookmarka. Svakom bookmarku mogu se 

dodjeljivati tagovi, pa će ih biti jednostavno 

grupirati i pretraživati. Za Internet Explorer 

i Firefox pronašli smo ekstenzije koje 

omogućuju jednostavno dodavanje adrese na 

del.icio.us, kao i druge operacije nad bookmarcima. 

Podrška za Operu nije tako dobra, 

no postoji. Dodatak za Firefox preuzmite s 

adrese http://del.icio.us/help/firefox/ 

extension, a za Internet Explorer s adrese 

http://del.icio.us/help/ie/extension. I jedan 

i drugi uredno će se instalirati kao dodatak 

browseru (ekstenzija ili plugin). Za Operu 

pronađite dodatak na adresi http://erlang. 

no/?p=14. Potrebno je postupkom “povuci i 

spusti” postaviti tipke na traku s alatima. To je 

malo nespretno, no nakon toga stvar radi bez 


Bookmark Base 

je komercijalni 

program koji 

može raditi i s 

USB memorija 

problema. Za razliku od dodataka za Firefox i 

Internet Explorer, ovaj dodatak nema nikakvih 

naprednih opcija niti mogućnosti podešavanja. 

Korisnici Firefoxa mogu uporabom dodatka 

pod nazivom Foxylicious kreirati lokalne kopije 

svojih del.icio.us bookmarka. Te se kopije 

smještaju u standardni Firefoxov bookmarks 

folder. Foxylicious možete pronaći na adresi 

http://dietrich.ganx4.com/foxylicious/. 

Preporučujemo ga svima koji poput nas žele 

imati svoje podatke spremljene (i) kod sebe. 

No prilikom uporabe budite oprezni budući da 

pri spremanju kopija s del.icio.usa u lokalnom 

folderu briše sve bookmarke koji ne postoje 

na del.icio.usu. Može se uključiti opcija da se 

sinkroniziraju offline i online verzije bookmarka 

prilikom svakog pokretanja Firefoxa. 

A ima ih još 

Osim dobro poznatoga del.icio.usa postoje i 

brojni drugi servisi. Spomenimo www.furl. 

net, www.spurl.net, www.mybookmarks. 

com, www.linkagogo.com, www.google. 

com/bookmarks, bookmarks. y a h o , www. 

diigo.com. Postoje i mnogi drugi. Koga zanima 

ovo područje, na adresi www.econsultant. 

com/web2/social-bookmarking-services. 

html može pronaći iscrpan popis. No, ako 

ste tek na početku, smatramo da je del.icio. 

us dovoljno dobar, popularan i jednostavan. 

Registrirani korisnici Googlea ili Yahooa 

prirodno su upućeni da koriste njihove servise 

za bookmarke. Dosta je popularan Linkagogo. 

Na njemu nam se sviđa jednostavno i slikovito 

objašnjenje prednosti online spremanja 

bookmarka. Furl i Spurl pokušavaju po uzoru 

na famozni Google progurati svoje “furlanje” 

i “spurlanje”, no nismo baš uvjereni da im to 

naročito dobro uspijeva. 

Ambicioznijima sugeriramo upoznavanje s 

www.diigo.com. Osim dijeljenja bookmarka 

Diigo nudi i druge aktivnosti, poput pisanja 

komentara izravno na svaku posjećenu web 

stranicu te dijeljenja tih komentara s ostalim 

sudionicima. Omogućuje uvoz bookmarka s 

del.icio.usa, kao i import Favoritesa. Postoje 

plugini za Internet Explorer i Firefox. 

Problem s ovim servisima je što će vam se 

brzo uvući pod kožu i biti pravi kradljivci vremena. 

Trošit ćete gomilu vremena na surfanje 

(kao da to i dosad niste činili!). Bezbrojni dobro 

kategorizirani linkovi tamo čekaju na vas. 

191

192 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/sadržaj_dvda 

Sadržaj DVD-a 146/7 

Igre za razbibrigu 

Ljetni mjeseci nisu baš pogodni za rad i stjecanje novih znanja. Bolje se opustiti uz koju igru. Osim 

ako ste sezonac, no onda ionako nećete imati vremena za naš DVD... 

piše > Damir Šohar 

Na ovomjesečnom DVD-u vjerojatno najviše 

prostora do sada posvetili smo igrama. Čak 

tucet hitova (zapravo je 13 unosa, no jedna igra 

dolazi u dvije varijante - za DirectX 9 i DirectX 

10) sigurno će biti dovoljan ako vruće ljetne 

dane odlučite provesti u klimatiziranom domu 

uz računalo. Uz tih dvanaest igara tu je još nekoliko 

zanimljivih naslova, kako za Windows, 

tako i za Linux. 

Pregled igara 

Svakako vam preporučujemo da pogledate 

kako izgleda novi Colin McRae, ovoga puta 

u off-road izdanju pod naslovom DiRT: Colin 

McRae Off-Road. Demo je dovoljno velik da 

se i uz njega zabavite, jer nudi čak tri staze i tri 

načina igranja kako biste mogli isprobati većinu 

novosti u jednoj od najpoznatijih simulacija 

vožnje svih vremena. 

Ako ste više tip za akcijske igre, dobra vijest 

za vas je izlazak novog nastavka igre Tomb Raider 

- Lara Croft se u ovom nastavku odlučila 

uhvatiti misterija u Peruu. Iz trećeg lica igra se 

i akcijska igra Lost Planet, posebno očekivana 

zbog svoje DirectX 10 varijante (za Vistu). No 

igra nije ispunila očekivanja, kritičari kažu da 

ne izgleda ništa bolje u novoj verziji DirectX-a, 

ali da je znatno nestabilnija nego stara verzija. 

Bez brige, na DVD-u su demo-verzije i za stare 

i za nove Windowse. 

Od demo-verzija izdvajamo i svemirsku 

simulaciju domaćih autora iz Provoxa naslova 

Space Force: Rogue Universe, a tu je i još 

nekoliko demo-verzija igara među kojima 

su čak dvije simulacije borbenih aviona, obje 

smještene iznad Pacifika. 

Ako pak ne volite demo-verzije igara, pripremili 

smo i nekoliko besplatnih, ali izuzetno 

zanimljivih naslova. Prije svega tu je Shot Online, 

online simulacija golfa u kojoj se održavaju 

i turniri sa stvarnim nagradama. Probajte, ako 

vam se svidi i budete zaista dobri u ovoj igri, 

možda i zaradite koji dolar. 

“Svakako vam 

preporučujemo da 

pogledate kako izgleda 

novi Colin McRae, ovoga 

puta u off-road izdanju 

pod naslovom DiRT: Colin 

McRae Off-Road.” 

Alien Carnage, 

platforska pucačina iz 

vremena DOS-a, doživjela 

je svoje besplatno izdanje, pa ako 

se hoćete vratiti petnaestak godina unatrag 

i pritom spasiti kojeg Zemljanina od navale 

vanzemaljaca, evo vam prilike. Zanimljiv i 

besplatan naslov je i Conquest of Elysium II, a 

na DVD-u se nalazi verzija koja radi na Windowsima 

i na Linuxu. Tu su i četiri igre isključivo 

za Linux publiku, od čega dvije strategije te po 

jedna logička i platformska igra. 

Ima i softvera 

No, bez brige, nismo odlučili na DVD staviti 

isključivo igre. Najkorisnija rubrika ovog 

DVD-a, Klasika, i dalje je ovdje, s brojnim 

osvježenim verzijama programa koji su dio 

stalne kolekcije. Najveća novost je nova verzija 

anti-spyware softvera AdAware 2007. Ovo 

smo dugo očekivali i napokon dočekali. U 

rubrici Sigurnost uz AdAware osvježeni su 

i AVG-ovi proizvodi te Detection Updates 

za Spybot. U rubrici Internet, očekivano, 

osvježeni su Mozilla Firefox, Skype i Leechgt. 

Rubrika Multimedija posebno je zanimljiva 

ovog mjeseca jer 

se dobar dio programa 

opisanih u temi broja nalazi 

u stalnoj kolekciji, a samo one koje 

ne stavljamo na svaki DVD, a bit će uključeni 

u temu, donosimo u rubrici Magazin :: Tema 

broja. Od multimedije izdvajamo novu verziju 

Blendera, novi Winamp te VirtualDub. Od 

ostalih osvježenih programa u Klasici treba 

izdvojiti Autopatcher, GIMP i verziju 3 .NET 

Frameworka. 

Među programima naći ćete izbor raznih 

playera te organizatora vaše glazbe i filmova, 

nekoliko beta-verzija poznatih programa (ako 

ste znatiželjni, provjerite kako radi Appleov 

browser Safari na Windowsima) te nekoliko 

uslužnih programa od kojih izdvajamo Diagram 

Studio za crtanje grafova, dijagrama i ilustracija 

te Screen Video Recorder za snimanje 

sadržaja ekrana u videoformatu. Ovaj program 

pogodan je i za skidanje videozapisa iz raznih 

internetskih servisa kao što je YouTube. 

Kao i uvijek, tu je i skup programa za Linux 

te jedna manja distribucija naziva Grafpup, 

namijenjena grafičkim dizajnerima. Na kraju, 

na DVD-u su i dva čitava pc chipa u PDF-u, 

brojevi 120 i 121 iz svibnja i lipnja 2005. godine.

Igre > Hitovi 

DiRT: Colin McRae Off-Road Demo 

Stigao je novi Colin McRae, no ovaj put u nešto drugačijem izdanju. Vozit ćete po prašini i makadamu, 

a ne po asfaltu. Demo pruža vam tri staze i tri načina igranja koja možete isprobati. Prvi je 

vožnja od točke do točke, borba protiv vremena, poznat i ranije iz ovog serijala. Drugi je vožnja 

buggyja CORR class 1 od 650 konjskih snaga protiv devet drugih automobila koje kontrolira računalo. 

I, na kraju, možete se okušati protiv same legende Colina McRaea u Subaru Imprezi na stazi u 

Njemačkoj. 

Linux > Multimedija 

Grafpup Live 

Live distribucija bazirana na odličnom Puppy Linuxu namijenjena grafičkim dizajnerima i svima koji 

trebaju uređivati slike. U samo 106 MB sadržane su posljednje verzije Gimpa, Cinepainta, Inkscapea 

i Scribusa, kao i grafičko sučelje Openbox, Opera i ostale aplikacije. Može se pokretati kao Live 

(sprema postavke na disk) ili instalirati. Nakon instalacije na disk dostupno je preko 1100 programa 

u repozitorijima. 

pc_chip/srpanj.kolovoz_07/sadržaj_dvda 

Klasika > Sigurnost 

Ad-Aware 2007 Free 

Legendarni AdAware u svojoj posljednjoj 

verziji zaštitit će vas od većine spyware i adware 

programa. Potrebno je redovno osvježavati 

definicije, a preporučujemo vam do to činite 

kroz sam program. 

Igre > Hitovi 

Tomb Raider: 

Anniversary Demo 

Nedostajala vam je Lara Croft? Bez brige, vratila 

se, ljepša nego ikad! Ovaj demo omogućuje 

vam igranje dijela misije u Peruu. Za one koji 

još ne znaju, ovo je jedna od najpoznatijih akcijskih 

igara iz trećeg lica svih vremena. 

Igre > Ostalo 

Alien Carnage - 

Freeware Release 

Jedan od platformskih hitova iz vremena 

DOS-a, Alien Carnage, poznat i kao Halloween 

Harry, doživio je besplatno izdanje i odmah 

oduševio publiku, pa vjerujemo da će se svidjeti 

i vama. 

193

Foto i video - PC Chip

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?