Božić - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

ISSN: 1330-755X 

Proložac 

GODINA XXIX. BROJ 2 (78) BOžIć 2010.

Prolo@ac 

GODINA XXIX. BROJ 2 (78) BOžIć 2010. 

Dragi Proložani, 

dragi čitatelji! 

Isus je rođen! 

Za Božić i novu 2011. godinu, evo nas 

opet s našim župskim listom „Proložac“ pred 

Vama u župi, u Domovini, inozemstvu i u najudaljenijim 

krajevima ovoga svijeta. Svima 

Vam želimo navijestiti Radosnu vijest: „Rodio 

se Isus, Emanuel – Bog s nama!“ Rođenje 

Božanskog Djeteta već više od 2000 godina 

ostaje veličina, neponovljivost i čudesnost. 

Crkva to rođenje navješta kao najsvjetliji i 

najsvetiji događaj u ljudskoj povijesti.. Od 

tada do danas Božić ne gubi svoju toplinu i 

radost i uvijek s porukom da rođenje Isusovo 

privlači ljude, nadahnjuje dobre misli, smekšava 

tvrda srca i zbližuje ljude da budu dobri 

jedni prema drugima, jer ovo je događaj u 

kojemu se Bog-Sin utjelovio za čovjeka, uzeo 

ljudsku narav da bude čovjek među ljudima, 

da bude sa čovjekom suputnik i supatnik, da 

bude čovjekov prijatelj i brat, Spasitelj. Zato 

se danas svi radujemo , jer se „očitovala ljubav 

Božja, Spasiteljica svih ljudi“! U božićnoj 

noći Bog je ljudski rod obdario najljepšim 

darom, darovao nam je samoga sebe, jer 

Bog je došao k nama, utjelovio se i postao 

čovjekom, da bi čovjek ponovno mogao 

1 

postati dijete Božje. Nije to obmana. To je 

stvarnost ovoga dana! 

Evo, u želji da dragi Bog bude s nama, a 

mi s Bogom u svom životu ma gdje bili, mi, 

vaše župsko osoblje, želimo vam čestit Božić 

i obilje blagoslova u novoj 2011-oj godini. 

Vaši: 

fra Ante Madunić 

fra Petar Pletikosa i 

s. Filipa Smoljo

Prolo@ac 

Pođimo u Betlehem 

Riječi Zaharije -proroka najavljuju, a 

Betlehem potvrđuje veliku istinu koja razveseljava 

srca djece, ispunja nadom očekivanja 

mladih vjernika, a odrasle i starce utvrđuju u 

vjeri da je Bog od samih početaka čovječanstva 

zavolio čovjeka i da ga neprestano ljubi. 

To je potvrdio nebrojeno puta, a rođenjem 

Isusa konačno i stvarno pokazao da je on 

Bog ljubavi i da sve što čini; čini za čovjeka 

i radi čovjeka. Zato poziv pastira” Hajdemo 

do Betlehema!” Lk 2, 15 trajno uprisutnjuje 

taj sveti događaj i potiče sljedbenike 

Kliči iz sveg grla, Kćeri sionska! 

Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! 

Zah. 9,9 

2 

Betlehemskog događaja da nikada ne smetnu 

s uma” kakvu i koliku nam je ljubav pokazao 

naš Gospodin”. Naime, utjelovljenje 

Sina Božjega, prvog brata svih ljudi, pokaza 

se kao manifest ljubavi, dobrote, strpljivosti i 

darivanja. A osjetiti se bratom samoga Božjeg 

Sina, osjetiti njegovu dobrotu, strpljivost 

i darivanje te participirati u ljubavi od koje 

nema veće znači uistinu postati djetetom 

Božjim i subaštinikom nebeskih radosti. 

Zato je svaki Božić blagdan radosti, mira i 

međusobnog prihvaćanja.

Bog traži čovjeka 

Jednom davno i davno Bog iz kaosa 

stvori divan svijet na čijem “tjemenu” postavi 

čovjeka, svoju sliku i priliku, kao krunu i 

Kralja svih stvorenja i dade mu vlast nad 

ovom zemljom i svim njezinim bogatstvima. 

No, čovjek u svojoj oholosti iz tog divnog 

svijeta opet učini kaos, sebe odijeli od njega, 

navuče na sebe prokletstvo i krenu putem 

tame i nesigurnosti. Ipak, Onaj koji je u 

svojoj svemoći sve stvorio pokrenut ljubavlju 

“kada dođe punina vremena” opet sve 

obnovi u djelu Isusa Krista. Tako rođenjem 

u Betlehemu” onima što mrkli kraj smrti 

obitavahu svjetlost jarka osvanu “. Iz 9, 1 

U Isusu Bog dođe tražiti čovjeka, učini sebe 

malenim poput djeteta, predaje se u ruke 

ljudi kako bi te ljude opet pridobio i povratio 

ih u kuću Očevu. U Isusu Bog radikalno staje 

na stranu čovjeka. U njegovoj muci, smrti i 

uskrsnuću Bog se najviše približio čovjeku 

i svim njegovim životnim prilikama. U Isusu 

Prolo@ac 

3 

ga je opet našao i pokazao mu put kako će 

on, tj. čovjek tražiti i pronaći svoga Gospodina. 

Jer, Bog nikoga ne otpisuje niti odbacuje, 

za sve ima razumijevanja, dobrote i simpatije. 

Dakle, prije više od 2 000 godina “tražeći 

ljude” iznenada se pojavio Čovjek koji je 

probio krug smrti i krenuo novom čovjeku 

nepoznatim, ali spasonosnim putem, a to 

je put praštanja i ljubavi. Sin Božji rođen u 

Betlehemu, usmrćen na križu i uskrsnuo u 

Maslinskom vrtu ispružena je ruka Božja svakom 

čovjeku i svemu čovječanstvu. Tražeći 

čovjeka, on se u Betlehemu zauvijek ugradi 

o u povijest svijeta i isto tako se želi ugraditi 

u tvoju, u moju, u njegovu povijest da svima 

nama bude Spasitelj. 

Došao je dati nam život 

“Gle, Krist se rađa u doba popisa pučanstva, 

jer je došao da nas upiše u knjigu 

života.” (sv. Grgur) Naslovna stranica knjige

o kojoj govori sv. Grgur je Betlehem sa 

znakom jaslica i porukama spasenja. Prva 

od njih je: “svi smo braća Isusa Krista i 

djeca našega zajedničkog nebeskog Oca 

“. Da! Isusovim rođenjem u Betlehemu svi 

smo uključeni u njegovo bratstvo u kojemu 

vlada ravnopravnost i zajedništvo. Postavši 

čovjekom, Krist se pobratio sa svim 

Ovdje je rođen Isus Krist 

Prolo@ac 

4 

Betlehem 

beskućnicima, obespravljenima, prikraćenima, 

onima koji su na rubu društva, a 

őnima koji su uzrokom svemu spomenutom 

uputio poziv da se odreknu svoje oholosti 

i pridruže poniznima i malenima. Dijete iz 

Betlehema hoće da se dublje pobratimo, 

čvršće povežemo, osjetimo jedni druge i 

živimo jedni za druge. Svojim životom u siromaštvu, 

u trpljenju i potpunom predanju On 

želi pokazati čovjeku koliko ga ljubi i kako je 

spreman sve učiniti da tog čovjeka izvede na 

put spasenja, da mu daruje život. A upravo je 

to druga poruka Betlehema. Božić je blagdan 

života, blagdan svakog novog ljudskog čeda, 

svake nove kolijevke. Ta njegova poruka je 

posebno danas bremenita. Zašto danas? Pa 

zato što moderni čovjek, nažalost, više povlađuje 

kulturi smrti, nego kulturi života. I svi oni 

koji su na strani kulture smrti nisu dostojni 

slaviti Dijete iz Betlehema, a blještavilom svojih 

izloga, darovima koji svjetlucaju zlatom, 

i dijamantima i veličanstvenim gozbama ne 

će, koliko god se trudili, moći isprati svoje 

nečiste savjesti. Božić se dostojno slavi samo 

u onom domu, selu, gradu ili narodu koji je 

životan i životvoran. Dar Betlehema u nama 

treba poduprijeti volju za životom, odluku 

da mlade ljude podržavamo u volji za život, 

a ne za smrt; da ih odgajamo i učimo kako

će biti darovatelj i njegovatelji života. Jer, 

Isus je život, došao je da nam daruje život, 

on hoće život i hoće da svaki njegov sljedbenik 

i sljedbenica voli i širi život. “U ponoć 

se Bog rodi, Nebo zemlju prosvitli; Ko u 

podne svitlo bi, svetom Divom Marijom!” 

Ove riječi naše božićne pjesme usmjeruju 

nas na još jednu poruku Betlehema, a to je 

poruka “Božje svjetlosti”. Danas nam nije 

teško doći do tehničke svjetlosti, ali je jako 

važno paziti da nam ta svjetlost ne zablješti 

oči duše. U cijeloj ljudskoj povijesti svjetlost 

je simbol duhovnog svjetla, istine i života. 

Taj simbol postaje stvarnost u Betlehemu i 

postiže svoju puninu na Kalvariji, odnosno 

uskrsnom jutru. Isus je naša svjetlost, božansko 

sunce koje nam i svijetli, i grije nas i 

osvjetljuje put koji iz ove doline suza vodi do 

radosti nebeskoga života. 

Betlehem ishodište spasenja 

“A ti, Betleheme Efrato, najmanji 

među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi 

izići onaj koji će vladati Izraelom; njegov 

je iskon od davnina, od vječnih vremena. 

Mih 5, 1 Riječi proroka za koje su živjeli 

naraštaji židovskog naroda postale su im 

kamenom spoticanja onoga momenta kada 

je Rođeni u Betlehemu počeo naviještati 

Radosnu vijest spasenja. Dakle, za Židove 

događaj u Betlehemu bi nešto neočekivano 

i zbunjujuće, a voljom Svemogućega (uz 

uplitanje čovjeka car August - jer, Bog uvijek 

surađuje sa čovjekom) Betlehem postade 

ishodištem ljudskoga spasenja. Po rođenom 

od Djevice Betlehemska zvijezda zasja jednom 

zauvijek na obzorju spasenja i odatle 

svijetli sve do onog momenta kada se Dijete 

Božje opet pojavi pred svojim otkupljenicima 

kao njihov dobri i pravedni sudac. 

Marija, najčistija Božja Posuda, vjerovaše 

riječi Gsspodnjoj i podari čovjeku 

Spasitelja; Josip, vjerni i ponizni sluga, otkri 

volju Svemogućega i postade čuvarom 

najuzvišenijeg blaga što ga Bog podari čovječanstvu; 

pastiri su čuli glas anđela, pošli 

do jaslica i pronašli svoj mir; mudraci su 

Prolo@ac 

5 

na Istoku vidjeli zvijezdu, došli u Betlehem 

i otkrili Boga i čovjeka. I tako od pokoljenja 

do pokoljenja osluškujući glas Božjih ljudi u 

Betlehemu pronalaze mir svojoj duši, svjetlo 

na putu života, jakost u nevoljama i patnji, 

nadu u bespućima sumnji i izgubljenosti, 

vjeru koja osnažuje i ljubav koja ih pokreće 

prema samom izvoru, a taj je naš Isus. I 

svemu tome središtem bi Betlehem. Budi i 

ti dijelom te divne betlehemske povorke! Bit 

ćeš ako Novorođenome otvoriš svoje srce, 

dopustiš da ga On ražeže svojom ljubavlju, u 

njemu se nastani i obaspe ga svojim mirom, 

bogoljubljem i čovjekoljubljem. Pa, pođi 

u Betlehem! Isus te čeka! Ne oklijevaj! 

FBP 

Zašto nam služe ruke 

Ruke pružamo na pozdrav i pomirenje. I još? 

S njima mogu mnogo graditi, i s njima 

mogu razarati. 

Rukama mogu nekoga uzeti u obranu ili ga 

tući. S njima mogu davati se i uzeti. 

Rukama mogu milovati i bol nanositi. 

Ruke rade i ruke se igraju. 

Ruka pokazuje, a može i sakriti. 

Rukama mogu činiti figure od svjetla i tame 

ili ih mogu samo u džepove nabiti. 

Svašta mogu u mojim rukama činiti, 

prijetiti ili tapšati po ramenu, 

zdvajajući rukama lice sakriti ili nekoga 

tješiti, njegovati, ali i ranjavati, 

stablo saditi ili ga čupati 

stavljati kamen na kamen za kuću ili je razarati. 

Možemo protivnika s rukom na oružju 

susretati ili mu pružiti ruku pomirenja. 

Što ćemo učiniti s onim što imamo, na 

nama je. Isus reče: Bez sustezanja sklopi mir 

sa svojim protivnicima. 

Stvarati mir i pomiriti se ne trpi nikakvu 

odgodu. Nama je mir Kristov darovan da ga 

i dalje izgrađujemo, 

i sada možemo početi. 

Thomas Fische

Prolo@ac 

Proslava Velike Gospe 

u Zelenoj katedrali 

Svetkovina Velike Gospe svečano je 

proslavljena u nedjelju 15. kolovoza u Gospinu 

svetištu na izvoru rijeke Vrljike u prastaroj 

imotskoj župi sv. Mihovila arhanđela 

u Prološcu. 

Središnje misno slavlje, koje je i ove 

godine okupilo deset tisuća vjernika pridošlih 

iz svih župa Imotske krajine i susjedne 

Hercegovine, služeno je u 11 sati u Zelenoj 

katedrali, specifičnom zdanju sagrađenom u 

obliku otvorene bazilike s velikim kamenim 

oltarom ponad kojeg dominira veliki željezni 

križ, predvodio ga je fra Zoran Kutleša, 

imotski gvardijan, župnik i dekan, uz koncelebraciju 

fra Marka Babića, profesora na 

6 

Katoličkom-bogoslovnom fakultetu u Splitu, 

fra Nediljka Brečića, prološkog župnika fra 

Ante Madunića te još sedmorice svećenika. 

U svojoj propovijedi dekan Kutleša naglasio 

je kako je hrvatski narod sve svoje najveće 

pobjede dobio upravo za blagdane koji 

štuju Majku Božju, o čemu svjedoči i Gospa 

Sinjska pa i Gospa od Anđela u Imotskom. 

Kasnije je naglasio:“ Ona je bila naša vodilja 

i ostat će, kako bi nam pomogla u očuvanju 

obitelji koje su uzdrmane ne samo recesijom 

već i bombardiranjem dijela medija koji 

propagiraju da je vjera u Boga promašaj. 

Neki nam ponovno žele nametnuti zvijezdu 

koja bi nas vodila, a ne znaju da je pod tom

zvijezdom tijekom Drugog svjetskog rata i 

poraća ubijeno 610 svećenika. Neka nam 

Majka Božja bude vodilja jer jedino tako 

možemo učvrstiti svoju vjeru, mir u sebi, mir 

u obiteljima, koji je itekako potreban u ovim 

teškim vremenima. Ona je nada i tko vjeruje 

u nju i slijedi njezin put, ima nade“- istaknuo 

je imotski dekan fra Zoran Kutleša. 

Tijekom svečane svete mise pjevao je 

Veliki mješoviti pjevački zbor iz župe Proložac 

pod ravnanjem njihove dugogodišnje 

voditeljice s. Filipe Smoljo. 

Na kraju svete mise svima se zahvalio 

župnik Prološca fra Ante Madunić. Čestitavši 

svim Proložanima dan njihove općine posebno 

je zahvalio i Župnom zboru te njihovoj 

voditeljici s. Filipi Smoljo koji svake godine 

uveličaju misno slavlje, a svojim velikim 

doprinosom pripomažu u radu župe. 

Prije svečane svete održan je i tradicionalni 

ophod u kojem su prološke djevojke 

obučene u narodnu nošnju Imotske krajine 

nosile cvijećem urešenu Gospinu sliku. 

Prolo@ac 

Gvardijan fra Zoran Kutleša za vrijeme propovijedi 

7 

Na blagdan Velike Gospe od ranih 

jutarnjih sati pristizale su kolone hodočasnika, 

napose mladeži, prema svetištu na 

izvoru rijeke Vrljike i u Zelenu katedralu da 

bi prvo misno slavlje bilo služeno u pet sati 

na Opačcu , na mjestu bivše benediktinske 

opatije. Nakon toga služene su svete mise 

svakog sata, a vjernici su imali prigodu i za 

sakrament pomirenja koji su dijelili župnici 

okolnih imotskih župa. 

Ovom prigodom izašao je i župni list 

„Proložac“ koji neprekidno izlazi od 1982. 

godine dva puta godišnje. 

Blagdanom Velike Gospe župa Proložac 

slavi blagdan svoje suzaštitnice i Dan općine. 

Ova župa, koja je jedna od najstarijih župa 

na području Imotske krajine, osnovana je 

odlaskom Turaka iz Imotske krajine 1717. godine. 

Danas se sastoji od sela: Proložac Donji, 

Proložac Gornji, Postranje i Šumet. U župi se 

uz župnu crkvu sv. Mihovila, sagrađenu 1901. 

godine, nalaze još četiri filijalne crkve.

Prolo@ac 

Provincijal fra Željko 

Tolić u bolnici umjesto 

u Zelenoj katedrali 

Danica gotovo pola stoljeća stalno živi 

u Splitu, a osjeća se kod svoje kuće jedino 

kada ponekad vikendom dođe u rodni Proložac. 

Najdraže joj je tamo biti za blagdan 

Velike Gospe, poslušati svetu misu na izvoru 

Vrljike i sastati se s rodbinom i prijateljima. 

Ove 2010. godine to joj nije bilo moguće. 

Iznenada se našla u KBC Firule u Splitu, ali 

ne na svom radnom mjestu na torakalnoj 

kirurgiji, nego u bolesničkom krevetu. Trebalo 

je u najkraćem roku izvršiti potrebne 

pretrage i podvrgnuti se operaciji, jer početna 

dijagnoza i prve liječničke prognoze nisu 

obećavale ništa dobra. 

Istoga dana i u istu bolnicu, pa i na 

isti kat, stigao je i iste noći operiran i dr. fra 

Željko Tolić, provincijal Franjevačke provincije 

Presvetog Otkupitelja, svećenik koji je 

na blagdan Velike Gospe trebao predvoditi 

svetu misu i propovijedati u Zelenoj katedrali. 

Danica je stoga otišla nekoliko bolesničkih 

soba niz hodnik i zakucala na fra Željkina 

8 

vrata. „Fra Željko“ - rekla je podrhtavajućim 

glasom - „ja sam na Veliku Gospu trebala 

slušati svetu misu u Zelenoj katedrali koju 

ste Vi trebali predvoditi, a evo nas oboje u 

bolnici!“ 

- Ne brinite, gospođo Danice, bit će za 

nas još Velikih Gospa - tješio je svećenik Danicu. 

Kasnije će se pokazati kako je fra Željko 

bio u pravu, jer je kod oboje bolesnika postoperativni 

oporavak išao u najboljem redu. 

Na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza 

2010. godine, posjetih bolesnike koji su bili 

u bolnici umjesto u Zelenoj katedrali. Fra 

Željku sam zamolio za kraći razgovor za naš 

list koji je on odmah ljubazno prihvatio. Priupitah 

ga kako se osjeća u ovim okolnostima. 

- Danas se zaista osjećam vrlo sjetno, 

jer su cijeli dan moje misli u Prološcu, gdje 

sam trebao predvoditi svetu misu i propovijedati. 

Također sam trebao predvoditi misu 

i u Sinju u 18 sati. Na poseban se evo način 

u mislima osjećam kao da sam u Prološcu s 

našim dragim narodom i župnicima u Zelenoj 

katedrali na izvoru Vrljike. Ali prva stvar 

koju sam jutros učinio jest da sam izmolio 

Gospinu krunicu, a i malo prije nego ste došli 

izmolio sam krunicu još jednom kao utjehu 

za sve ono što sam danas propustio. 

* Imam informacije iz Prološca kako je 

i Proložanima žao što danas niste s njima, a 

župnik fra Ante se do zadnjeg časa nadao da 

ćete unatoč bolesti ipak stići. To, naravno, 

zbog Vaše operacije nije bilo moguće. Kako 

se sada zdravstveno osjećate?

- Hvala Bogu, osjećam se vrlo dobro. 

Doktori kažu da su sada nalazi vrlo dobri i 

da se zdravstveno stanje uredno oporavlja. 

Moram kazati da je sve ovo za mene bilo 

neočekivano. Sve se odigralo u tri dana. 

Nisam jednostavno znao o čemu se radi. 

Dotada sam trčao, igrao, plivao, ali me 

odjednom uhvatilo i završio sam u bolnici 

na operacijskom stolu. Istina, u životu je sve 

nepredvidljivo, ali spoznaja da se prepuštam 

u Božje ruke pomaže da sve to ide lakše. 

* Ovo pitanje ne mogu izbjeći, Hoćete 

li dogodine ispraviti ovaj „promašaj“ za koji 

niste osobno krivi i predvoditi misu u Zelenoj 

katedrali? 

- Svakako, ono što sam propustio ove 

godine moram nadoknaditi, jer u životu 

nikada i nikome nisam ostao dužan, pa 

se moram odužiti i mojoj dragoj Imotskoj 

krajini, osobito Proložanima i brojnim 

hodočasnicima. 

* Vi ste rodom iz obližnjih Vinjana pa 

Vam je Zelena katedrala vjerojatno u srcu 

od djetinjstva. Jeste li joj išli u pohode i prije 

nego ste postali svećenikom? 

- Kako ne, majka je često išla na hodočašćenja 

u Slivno, Zmijavce, Runoviće, a na 

poseban način Gospi na Vrljiku. Normalno 

da mi je kao djetetu bilo drago ići s njom, 

osobito na Veliku Gospu, a ako nisam mogao 

tamo biti tjelesno, bio sam barem duhovno. 

* Imoćani Vas vrlo dobro poznaju, posebno 

Vaš svećenički put. Relativno mladi 

brzo ste napredovali u fratarskoj hijerarhiji. 

- Zahvaljujem Bogu za sve što mi je 

u životu dao. Svjestan sam da mi je dao i 

talente i darove koje nisam zakopao, nego 

sam s voljom Božjom i providnošću koju 

mi je dao surađivao. Ono što mi je dano 

ja sam to iskoristio. U životu sam se uvijek 

držao načela kako treba raditi i biti ustrajan 

u nekim stvarima, a onda uspjeh dolazi sam 

po sebi. Prema tome, nakon mog studija u 

Rimu, gdje sam doktorirao crkvenu povijest 

na prestižnom sveučilištu Gregorijani, vratio 

sam se u domovinu i predavao na gimnazijama 

i fakultetima, a onda su fratri vjerojatno 

zapazili neki potencijal u meni, neku novost, 

Prolo@ac 

9 

neku svježinu, pa su me izabrali za provincijala. 

U ovih sedam godina, dakle u prvom 

šestogodištu, ponovno sam izabran na tri 

godine, dakle na devet godina. Smatram 

da u sve to vrijeme fratre nisam ni u čemu 

razočarao, nego da sam i njima i cijeloj svojoj 

Provinciji, na poseban način svojim dragim 

Imoćanima, bio na ponos. 

* Dakle već u ovom trenutku mogu 

obećati Proložanima i Imoćanima da ćete 

iduće godine na Veliku Gospu predvoditi 

svetu misu u Zelenoj katedrali!? 

- Od srca bih to želio ako me opet nešto 

neočekivano ne zadesi. 

* Nadajmo se da ne će i da ćete ove 

neugodnosti koje Vam se događaju brzo 

zaboraviti. Premda još niste ozdravili, usuđujem 

se dotaknuti i još jednu neugodnu temu. 

Recite jesu li po Vašem mišljenju odnosi 

između Crkve i naše vlasti dobri. 

- Mogu slobodno reći, jer sam informiran 

o tome, da su odnosi zaista vrlo bliski i vrlo 

dobri. Koji put u nekom segmentu ponešto 

zaiskri, ali se to uvijek nastoji riješiti dijalogom 

pa se problem i riješi.

* Međutim, tiskovine često pišu negativno 

o Crkvi. Kako Vi to doživljavate? 

- Mogu samo reći da su Biskupska konferencija, 

provincijali i redovnici imali više 

susreta na tu temu o ovim napadima koji se 

doista događaju kroz tiskovine. Ništa to nije 

neočekivano i treba samo znati jednu stvar, 

a to je da je jedan američki veleposlanik kad 

je odlazio iz Hrvatske kazao otvoreno i javno 

koji je njegov najveći neuspjeh za vrijeme 

njegova mandata u Hrvatskoj, a to je da nije 

sveo katoličanstvo u Hrvatskoj ispod pedeset 

posto. Ovo vam sve govori. 

* Nisu u tome uspjeli ni brojni novinari 

po novinama koji uporno tvrde kako se u 

vjerskim medijima ne bi trebalo baviti politikom 

kao da su vjernici građani drugog reda. 

- I svećenici i običan svijet su uvijek 

opredijeljeni ovako ili onako. Mi smo uvijek 

u životu na nekim izborima, životnim izborima, 

državnim izborima, parlamentarnim 

Prolo@ac 

10 

izborima… Ništa nije čudno da ljudi raspravljaju 

o nekoj opciji koja će biti zdrava, konstruktivna, 

koja će donijeti sreću, napredak 

i ponos ljudima. Zbog toga netko može 

krivo gledati na pojedine stavove, možda 

koji put i na istupe. Ali ovdje treba naglasiti 

jednu činjenicu. Ako dobro pratite medije, 

vidjet ćete da pojedini svećenici istupaju 

ljevičarski. Njima je sve dopušteno, oni su 

kao neka „savjest naroda“, dočim kada neki 

drugi pokušaju nešto drugo dokazati ili pođu 

drugim putem od ovih, onda nas oni napadaju, 

šikaniraju, „oni su opasni, njih treba 

ušutkati“ i tako dalje. Prema tome, novine su 

tu. One mogu biti u formaciji i informaciji, ali 

mogu biti i te kako razdorne i destruktivne. 

* Fra Željko, u ime čitatelja „Prološca“ 

i u moje osobno ime hvala Vam na ovom 

razgovoru. Dobro nam došli 15. kolovoza 

2011. u Zelenu katedralu. 

Tomislav Božinović

Prolo@ac 

Divno si čudo stvorila, 

krunicu kad si dala 

Isus je molio Oca svoga da svi budu jedno 

Svaki dan u mjesecu listopadu i svibnju 

iz OŠ „Ivan Leko“, poslije nastave, s torbom 

na ramenima i krunicom u ruci idemo u 

crkvu sv. Mihovila. Moleći svakodnevno 

krunicu, radosni i raspjevani, učimo otajstva. 

Izmjenjujemo se u molitvi. Tko prvi do fra 

Ante, taj moli otajstvo krunice, a s. Filipa 

nam svima udovolji jer s njom otajstva molimo 

po razrednim odjelima. 

11 

Isus je molio Oca svoga da svi budu jedno, 

a mi smo 18. listopada s milijun djece svijeta 

Otajstva svjetla molili za mir i jedinstvo 

u svijetu. Krunicu smo oblikovali od svjećica 

koje nas podsjećaju na Isusa uskrslog koji je 

svjetlo svega svijeta. Križ smo oblikovali od 

cvijeća jer Kraljicu Krunice krunimo cvijećem, 

a mi smo njezino cvijeće mira, ljubavi, 

prijateljstva i zajedništva.

Prolo@ac 

Iz župske kronike 

8. 8. 2010. – Svetu misu kod kapele sv. 

Franje predvodio i održao propovijed župnik 

fra Ante s koncelebrantom fra Nediljkom 

Knezović. Na misi sudjeluju vjernici Knezovića 

- njih oko pedesetak, a misa se slavi na 

njihovu nakanu. Iza mise Stanko Knezović, 

koji je podigao ovu zavjetnu kapelicu, pozove 

uzvanike na obiteljski domjenak. 

Danas je također hodočašće Imotske 

krajine Gospi Sinjskoj. Iz naše župe išao je 

jedan autobus vjernika. 

11. 8. 2010. – Susret FSR-a samostanskog 

okružja na proslavi svete Klare, koju 

danas Treći red Podbablje uzima za svoju 

nebesku zaštitnicu. Prigodnu sliku sv. Klare 

izradila je slikarica Vesna Ujević, a sliku je 

blagoslovio gvardijan fra Zoran Kutleša. Misno 

slavlje predvodio je fra Frano Doljanin, 

podružni predsjednik FSR-a uz asistenciju 

svih nas duhovnih asistenata samostanskog 

okružja. Nakon mise i zajedničkog fotografiranja 

uslijedilo je druženje u župskoj kući. 

12. 8. 2010. – Prvi dan trodnevnice Velikoj 

Gospi. Krunicu i svetu misu predvodio je 

i prigodnu propovijed održao fra Frano Laco, 

župnik Zmijavaca. 

Danas je i spomen na iseljenje u EKO 

selu /Gornji Proložac/. Taj spomen obilježi 

se svetom misom u crkvici sv. Josipa, a 

zatim na prostranim ledinama piknikom i 

12 

koncertom. Sakupi se mnoštvo znatiželjnika 

koji uz zabavu i dobru spizu ostanu do dugo 

u noć. 

13. 8. 2010. – Dragu večer trodnevnice 

predvodio je fra Jakov Begonja, župnik Studenaca 

sa svojim crkvenim zborom mladih. 

Nakon mise uslijedilo je pod murvom u župskom 

dvorištu ugodno druženje i domjenak 

s pjesmom. 

14. 8. 2010. – Posljednja večer trodnevnice 

je i ispovijed za župljane naše župe. Misu 

i pripravu za ispovijed predvodio je gvardijan 

fra Zoran Kutleša. Hvala Bogu, odazove se 

veliki broj župljana na ispovijed, a na raspolaganju 

bude dvadesetak svećenika koji se 

nakon mise navrate u župsku kuću na posnu 

večeru. Ujutro u 03.00 sata treba se ustajati. 

15. 8. 2010. – Najveća je vjerska proslava 

u Imotskoj krajini Velika Gospa na 

Vrljici. Mnoštvo vjernika i hodočasnika od 

ranih jutarnjih sati sa svih strana hodočasti 

na Durmiševac i Opačac. Svećenici su spremni 

za ispovijedanje, a počima se svetom 

misom u 05.00 sati, koju na otvaranju slavi 

mjesni župnik želeći dobrodošlicu najranijim 

hodočasnicima, a na Opačcu bosonoge i 

mlade hodočasnike pozdravlja gvardijan fra 

Zoran Kutleša i s njima slavi svetu misu na 

otvorenom ispred starokršćanske crkvice.

Svečanoj svetoj misi prethodila je procesija 

uz animaciju fra Kristijana Stipanovića, 

učitelja naših postulanata u Imotskom. 

Za malo vremena Zelena katedrala bila je 

ispunjena mnoštvom vjernika, svećenika u 

concelebraciji i uzvanika općine Proložac, čiji 

se Dan danas obilježava. Misno slavlje prati 

naš Crkveni mješoviti zbor pod ravnanjem 

s. Filipe Smoljo. Na početku mise župnik 

fra Ante Madunić zaželio je dobrodošlicu 

svim vjernicima iz imotskih župa i susjedne 

Hercegovine, a na poseban način našim 

odseljenim Proložanima diljem Domovine 

i inozemstva. Načelniku općine gosp. Mati 

Lasiću i Poglavarstvu čestitao je Dan općine 

Proložac i prepustio vođenje svete mise fra 

Zoranu Kutleši, gvardijanu samostana sv. 

Franje u Imotskom, župniku i dekanu Imotskog 

dekanata. U svojoj nadahnutoj propovijedi 

fra Zoran je isticao uzvišenost Blažene 

Djevice Marije na nebo uznesene i njezinu 

nebesku pomoć vjernom puku i svima koji 

se njoj utječu. Na poseban način naglasio 

je važnost obiteljske i privatne molitve Majci 

Božjoj uz riječi ohrabrenja nama vjernicima 

u ovim kriznim vremenima. Slavlje se nastavilo 

dernekom i završilo večernjom svetom 

misom u crkvi na Durmiševcu. 

16. 8. 2010. – O.župnik na ispomoć za 

svetkovinu sv. Roka u Vinjanima. 

22. 8. 2010. – O. župnik na proslavi 

Kraljice mira u Grubinama, župa Podbablje. 

25. 8. 2010. – Svake godine na godišnjicu 

pogibije hrvatskog branitelja Ilije 

Perajice iz Livna, čuvajući tradiciju od župnikovanja 

u Vrlici, gdje je branitelj i poginuo, 

župnik fra Ante predvodi misu zadušnicu 

na groblju u Komoranima, gdje je pokojnik 

pokopan. Na Zadušnicu se sakupi stotinjak 

vjernika, a dođe i delegacija grada Vrlike i 

položi vijenac na grob pokojnog Ilije. 

1. 9. 2010. – Župi Proložac dodijeljen 

je župski vikar ( župski pomoćnik) u osobi 

fra Petra Pletikose. Fra Petar je obavljao u 

svom svećeništvu službu župnika u više 

župa naše provincije, a bio je i gvardijan i 

član uprave naše Provincije. Često puta je 

vodio i hodočašća u marijanska svetišta po 

Prolo@ac 

13 

Europi. Želimo mu dobrodošlicu i uspješno 

djelovanje u pastoralnom i duhovnom životu 

naše župe. 

5. 9. 2010. – Početak nove školske 

godine u Hrvatskoj. Naša osnovna škola 

započela je svoj rad molitvom i svetom misom 

u crkvi sv. Mihovila, gdje su svi primili i 

blagoslov od župnika koji za njih slavio svetu 

misu. Na misi su sudjelovali učenici i svi 

djelatnici škole. 

7. 9. 2010. – Hodočastili smo s dva 

autobusa Maloj Gospi u Vepric. Naši vjernici 

vole ovo hodočašće i zaista ga u duhu vjere 

i obave. 

12. 9. 2010. – O. župnik sa još troje članova 

naše župe pošao u Livno u samostan 

Gorica na godišnjicu smrti svog kolege fra 

Draška Teklića, koji je prošle godine od posljedica 

teške bolesti preminuo u Njemačkoj 

na dužnosti dušobrižnika za Hrvate. 

17. rujna 2010. – U župi Proložac u crkvi 

sv. Mihovila održan je sastanak FSR-a samostanskog 

okružja. Nazočni su bila članovi 

svih postojećih bratstava, ukupno 120. Ovo

je bio i dan u kad se slave Rane sv. Franje, 

a naš Treći red je taj dan uzeo za svoj dan 

kojega ce svake godine posebno obilježavati. 

Svetu misu predvodio je gvardijan fra 

Zoran Kutleša uz asistenciju svih duhovnih 

asistenata i predsjednice Mile Šuto. Nakon 

mise uslijedilo je druženje u samostanskoj 

dvorani uz domjenak. 

25. 9. 2010. – Početak trodnevnice 

sv. Mihovilu. Zbog berbe grožđa, koja pada 

u ovo vrijeme, na trodnevnicu se odazove 

manji broj vjernika. U trodnevnici obavili smo 

sv. ispovijed učenika osnovne škole. 

29. 9. 2010. – Sveti Mihovil i dan škole. 

Proslavu svetog Mihovila predvodio je fra 

Frano Doljanin, podružni predsjednik Frame, 

uz koncelebraciju nas svećenika iz samostanskog 

okružja. Proslava zaštitnika župe 

započela je procesijom oko Škarpe i svetom 

misom. Vjernici su se dobro odazvali, a misi 

su nazočili učenici i djelatnici osnovne škole. 

27. i 28. 9. 2010. – Ove dvije večeri 

o. župnik predvodio je devetnicu sv. Franji 

u Imotskom i održao homilije. Devetnici su 

nazočili i skupina vjernika iz naše župe. 

1.10. 2010. – U samostanu u Imotskom 

održana Duhovna obnova za članove Trećeg 

reda. U obnovu su se uključile, prema mogućnostima, 

i članice našeg Trećeg reda. 

Ujedno danas je započela i Listopadska pobožnost 

u župi. Moli se krunica Majci Božjoj, 

kojoj je posvećen mjesec listopad. 

3. 10. 2010. – U naš samostan sv. Franje 

uoči same svetkovine na večernju svetu 

misu sakupimo se svi mi fratri samostanskog 

okružja i obavimo zajednički molitvu 

Prolo@ac 

14 

Opreminuća sv. Franje, kako je to običaj i 

propis u našem franjevačkom redu za sve 

samostane. 

4. 10. 2010. – Svetkovina utemeljitelja 

Franjevačkog reda sv. Franje. Po običaju svi 

smo mi fratri toga dana zajedno u samostanu 

na svetim misama i bratskom druženju. Na 

večernjoj svetoj misi framaši iz svih župa samostanskog 

okružja,gdje postoji franjevačka 

mladež, daju svoja prva obećanja u Frami. 

Od 121, koliko ih je bilo, iz naše župe bio je 

21 obećanik. Time oni postaju punopravni 

članovi Frame s aktivnim i pasivnim pravom 

glasa. Čestitamo! 

8. 10. 2010. – Održana izborna skupština 

Frame Proložac na kojoj je izabrano novo 

Vijeće te predsjednik i dopredsjednik naše 

Frame. Za predsjednika je izabran Danijel 

Bonovil, a dopredsjednica Ana Mandić. 

17. 10. 2010. – Podružni susret Splitskodubrovačkog 

bratstva Frame u Splitu. Među 

450 framaša iz naše župe nas je bilo 52. 

Treba pohvaliti našu skupinu što je intezivno 

sudjevala u programu susreta i pokazala 

visok stupanj odgovornosti i svjesnosti što 

je to Frama i kako se kroz nju djeluje. Uz to 

naša „ pokretna kuhinja“ iz Prološca prpremila 

je objed za sve sudionike, framaše i 

njihove voditelje. 

17. 10. 2010. – Misijska nedjelja. U 

crkvama naše župe prikupljeni milodari i 

pomoć pojedinaca dostavit će se Nadbiskupijskom 

uredu u Splitu za potrebe misija. 

31. 10. 2010. – U popodnevnim satima 

mi smo svećenici na raspolaganju vjernicima 

za odrješenja na groblju.

1.11. 2010. – Svetkovina Svih Svetih. 

Sve mise po običaju uz prisustvo većeg broja 

vjernika kako radi same svetkovine tako i 

radi posjeta pokojnima na grublju. Popodne 

smo obavili odrješenja na groblju za sve koji 

su se pribilježili. 

2. 11. 2010. – Dušni dan. Uobičajeno se 

daje pijetet našim pokojnima, a mi svećenici 

bili smo na raspolaganje našim vjernicima. 

7. 11. 2010. – Hodočašće vjernika naše 

župe u Međugorje. Željom vjernika danas se 

pošlo u Međugorje jednim autobusom. U zadnji 

čas javljalo se još kandidata pa molimo 

naše vjernike da se za svako naše hodočašće 

odluče ranije, čim prije nakon objave zbog 

tehničkih razloga. 

13. 11. 2010. – Susret FSR-a U Vinjanima 

na kojem su sudjelovale i naše članice 

Trećeg reda. Česti susreti pokazali su se 

dobrima i trećoredci ih žele. 

21. 11. 2010. – Svetkovina Krista kralja 

i blagdan Gospe od Zdravlja. U našoj župi 

Gospa od Zdravlja slavi se kod njezine crkvice 

u Podstranju. Nakon jutarnje svete mise 

cijela župa upućena je na glavnu svetu misu 

u 10.30 sati u Podstranje. Unatoč vrlo kišnom 

vremenu, koje već traje mjesec dana, na misu 

se prikupio oveći broj vjernika. Svetu misu 

glavnu i popodne predvodio je naš župski 

vikar fra Petar Pletikosa. Treba napomenuti 

da su ove godine roditelji dvoje novokrštenika 

Petričević i Leko željeli krstiti svoju djecu u 

Gospinoj crkvici na današnji blagdan. Bog 

je dao da je kiša prestala samo za vrijeme 

svete mise pa su novokrštenici mogli ostati 

na cijeloj misi. Među komentarima se čulo da 

Prolo@ac 

15 

se ni najstariji članovi župe ne sjećaju da se 

ovdje ikada obavilo krštenje. Zato roditeljima 

novokrštenika čestitamo! 

28. 11. 2010. – U popodnevnim satima 

održan roditeljski sastanak roditelja i ovogodišnjih 

prvopričesnika. Sastanak je vodila s. 

Filipa, vjeroučiteljica. 

6. 12. 2010. – Sveti Nikola. Darom 

našeg Poglavarstva općine i načelnika gosp. 

Mate Lasića svoj našoj djeci do četvrtog razrerda 

osnovne škole, predškolcima i vrtiću sveti 

Nikola donio je svoje prigodne darove. Sveta 

misa služena je za obitelji Pirić, koji današnjeg 

sveca časte kao svog nebeskog zaštitnika, a 

glavna sveta misa s blagoslovom vozila održana 

je kod kapele sv. Nikole pod Gajem. Misu 

je predvodio župnik i na kraju blagoslovio 

sličice sv. Nikole i sva vozila idući od jednog 

do drugog. Ove godine pristiglo je na blagoslov 

točno 200 vozila. U svojim napomenama 

župnik je pozvao roditelje mladih vozača da 

im budu prvi i najodgovorniji učitelji kako se 

ponašati na cestama da izbjegnemo nemile 

prometne nezgode koje su, prema statistici, 

najučestalije kod mladih vozača.

Prolo@ac 

Život u FSR-u i Frami 

Franjevački svjetovni red u župi Proložac 

Franjevački svjetovni red (Treći red ) je 

javno društvo u Katoličkoj crkvi koje potječe 

od nadahnuća svetog Franje Asiškog (1182.- 

1226.). Sveti Franjo osnovao je tri reda:Prvi je 

muški (franjevci-redovnici) , Drugi je ženskiklarise 

po svetoj Klari i Treći je red za ljude u 

svijetu, (Franjevački svjetovni red) koji žele 

živjeti evanđeoski život po primjeru sv. Franje. 

Njegovi se članovi ujedinjuju u crkvene 

zajednice koje se zovu bratstva. FSR ima svoja 

pravila, vodstvo, duhovnu svrhu i duhovne 

asistente. Prema crkvenom upisniku FSR 

u župi Proložac, dopuštenjem Franjevačke 

provincije Split, a na zamolbu tadašnjeg 

župskog vikara Ivana Vuke, dana 25.ožujka 

1972.godine u novicijat FSR primljeno je 

osam članica, koje su se nakon dvije godine 

oblikovanja u novicijatu zavjetovale 10.lipnja 

16 

1973 g. a to su: Mara Cvitanović, Mara Šimić, 

Mara Tolić, Ana Barbić, Ana Matić, Iva Šimić, 

Antica Dropuljić i Jela Kokić. Poslije su još 

upisane Pavica Bubalo, Anica Brekalo, Anđa 

Juričić i Marija Pirić koje su se zavjetovale u 

svojim rodnim župama. Posljedni upis bio je 

1982.godine. Zbog smrti većine postojećih 

članova FSR je u župi Proložac zamro duže 

vrijeme.Na savjet provincijala dr. fra Željke 

Tolića početkom Uskrsa 2007.godine župnik 

fra Ante Madunić najavio je obnovu FSR u 

župi. Prijavilo se 14 kandidata i kroz godinu 

i pol dana pripreme u novicijatu do kraja je 

ustrajalo 9 članova te su dana 11.studenog 

2008. primljene u novicijat FSR,da bi se 

nakon oblikovanja u novicijatu, milošću 

Božjom,dana 25.ožujka 2010. g.(Blagoviest) 

sestre Davorka Leko, Dinka Leko, Marija 

Maršić, Anđelka Ivanko, Anka Ivanko, Maja

Ivanko, Emilija Mandić, Jagoda Meter i Tatjana 

Meter zavjetovale da će u svjetovnom 

staležu kroz sve vrijeme svoga života živjeti 

Evanđelje Isusa Krista u FSR opslužujući 

njegovo pravilo. Zavjete je primila s.Mila 

Šuto ministra područnog bratstva, a sv.misu 

je predvodio fra Frano Doljanin, pročelnik 

vijeća za duhovna zvanja Splitsko- dubrovačkog 

područja,uz asistenciju imotskog 

gvardijana fra Zorana Kutleše i župnika fra 

Ante Madunića. Bratstvo Proložac znakovito 

je odabralo 17.rujna katolički blagdan Rane 

sv. Franje za svoj dan. Obilježavanje dana 

FSR Proložac započelo je molitvom Franjevačke 

krunice koju se predvodili članovi 

područnih bratstava.Svetu je misu predvodio 

fra Zoran Kutleša uz asistenciju duhovnih 

asistenata područnih bratstava.Misno slavlje 

pjevanjem je uveličao mješoviti crkveni zbor 

s voditeljicom s.Filipom Smoljo. 

FSR nastojat će svojim molitvenim životom 

i aktivnim djelovanjem te okupljanjem 

novih kandidata nastaviti još većim žarom 

živjeti i promicati duh sv.Franje Asiškog u 

župi Svetog Mihovila u Prološcu. 

Mir i dobro 

Tatjana 

Mjesno bratstvo FSR-a proslavilo 

zaštitnika 

Stotinjak članova FSR-a koji su pristigli 

iz mjesnih bratstava koja djeluju na području 

Imotske krajine (Imotski, Vinjani, Runovići, 

Zmijavci, Podbablje i Proložac) okupili su se 

u drevnoj imotskoj župi sv. Mihovila u Prološcu 

gdje su zajedničkim misnim slavljem i 

druženjem uveličali blagdan Rana sv. Franje 

koji se slavi kao zaštitnik mjesnog bratstva 

FSR-a iz te župe. 

Euharistijsko slavlje u prološkoj župnoj 

crkvi Sv. Mihovila arkanđela predvodio 

je imotski župnik, gvardijan i dekan fra Zoran 

Kutleša uz koncelebraciju mjesnog župnika 

fra Antu Madunića inače i duhovnog asistenta 

FSR-a iz župe Proložac, fra Bruna Pezu, 

fra Mladena Prolića, župnika i duhovnog 

Prolo@ac 

17 

Rane sv. Franje 

asistenta FSR-a u Runovićima, fra Franu 

Lacu, župnika i duhovnog asistenta FSR-a 

u Zmijavcima te fra Vinka Gudelja, župnika 

i duhovnog asistenta FSR-a iz Podbablja. 

Tijekom svoje propovijedi svim članovima 

FSR-a naglasio je kako je zajedništvo bitna 

spona koja mora povezivati sve kršćane, 

a na poseban način članove Franjevačkog 

svjetovnog reda. Kasnije je istaknuo: „To 

naše zajedništvo očituje se kroz naše brojne 

susrete časteći zaštitnike pojedinih bratstava 

gdje svi okupljeni i povezani bratskom ljubavlju 

slavimo Boga u svim našim župama 

i mjesnim bratstvima“. Istaknuo je i samo 

važnost FSR-a koji se često ističe i u brojnim 

karitativnim djelatnostima, a na poseban način 

ohrabrio je sve članove FSR-a da nastave 

čvrsti i ponosni biti revni članovi Trećeg reda. 

Uvod u svetu misu tijekom koje je 

pjevao Mješoviti zbor župe Proložac uz orguljašku 

pratnju svoje dugogodišnje voditeljice 

s. Filipe Smoljo bila je Franjevačka krunica 

koju su predmolili članovi pojedinih bratstava

FSR-a te pozdravni govor prološkog župnika 

fra Ante Madunića koji je istaknuo kako je 

radostan što predstavnike i mnoge članove 

bratstava FSR-a može pozdraviti kao domaćin 

u njegovoj župi te u njihovoj župnoj crkvi 

Sv. Mihovila. Naglasio je kako je ovaj susret 

simbolično održan u ovoj crkvi kojega je Sv. 

Franje posebno častio. 

Nakon susreta gostoljubivi domaćini 

uglavnom članovi FSR-a Proložac na čelu 

sa svojim župnikom fra Antom Madunićem 

pripremili su prigodni domjenak u župnoj 

dvorani. 

Josip Šerić 

15. Obljetnica Frame Splitskodubrovačkog 

područja 

SPLIT-Petstotinjak mladih, pripadnika 

Franjevačke mladeži pristiglih iz svih bratstava 

koja djeluju na području Splitsko-dubrovačkog 

područnog bratstva kao i njihove kolege 

iz župa Zadarsko-šibenskog područnog 

bratstva koje pripadaju Franjevačko provinciji 

Presvetog Otkupitelja-Split, okupilo se u 

subotu 16. listopada na proslavi 15. obljetnice 

prvog osnutka Franjevačke mladeži u Provinciji 

te na redovitom područnom susretu. 

Prolo@ac 

18 

Susret koji je održan pod geslom «Idite i 

zahvaljujte», započeo je prijamom sudionika 

i pozdravnim govorima: fra Šimuna Bilokapića, 

gvardijana samostana na Trsteniku 

koji je ovom zgodom bio domaćin mladima, 

zatim Ane Mikulić, područne predsjednice te 

fra Frane Doljanina, područnog duhovnog 

asistenta Franjevačke mladeži i FSR-a. 

Nakon prigodnog doručka te pozdrava 

uslijedilo je kratko predavanje o povijesti 

Franjevačke mladeži u ovom području koje 

su održali fra Jakov Udovičić, prvi voditelj 

Frame, i prof. Ivane Petričević, dugogodišnje 

predsjednice Frame, koji su ukratko prikazali 

početke, razvoj, te osnutak prvog bratstva u 

Imotskom sada davne 1995. godine kada je 

fra Jakov Udovičić okupio sedamdesetak 

mladih i s njima osnovao prvo bratstvo. 

Poseban naglasak dvoje predavača stavilo 

je i na Hod Frame, koji je vrhunac godišnjeg 

djelovanja u bratstvu, a koji su organizirani 

čak trinaest puta. Drugi dio programa započeo 

je pokorničkim bogoslužjem u crkvi koje 

je predvodio fra Zvonimir Brusač, nacionalni 

duhovni asistent FSR-a, a potom je bila 

mogućnost za osobnu ispovijed. Središnje 

euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi 

predvodio je dr. fra Željko Tolić, provincijal 

Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja

uz koncelebraciju fra Bože Šustića, duhovnog 

asistenta Frame Dubrovnik-Rožat, fra 

Jakova Udovičića te još sedmorice svećenika. 

Istaknuvši važnost sv. Franje i njegovo 

neizmjerno dobročinstvo u svome obraćanju 

mladima kroz zanimljivu homiliju o. Provincijal 

istaknuo je: «Draga Franjevačka mladežii! 

Ono što je na poseban način odredilo život 

sv. Franje, bila je crkvica sv. Damjana i riječi 

koje mu je s križa u toj crkvici uputio Krist: 

«Idi, Franjo, i popravi moju kuću...». Franjo 

je te Kristove riječi razumio i u svoje vrijeme 

na najbolji način ostvario. No, i nakon 800 

godina te Kristove riječi ne gube svoju snagu 

i smisao. I danas one traže vjerne sljedbenike 

i vrijedne graditelje koji će, kao Franjo u svoje 

vrijeme, biti poslušni Riječi Gospodnjoj i po 

toj Riječi oblikovati svoj život: život svoj osobni 

i obiteljski, mladenački i starački, bračni i 

društveni, život crkveni i vjernički, život javni 

i politički - svekoliki život u ovoj zemlji, zemlji 

našoj Hrvatskoj.” Nakon toga provincijal Tolić 

posebno je naglasio mladima: «Danas kad 

se uz neviđenu podršku sredstava za javno 

priopćavanje favorizira isključivo materijalni 

Prolo@ac 

19 

pogled na svijet u kojem se najbolje snalaze 

i najbolje prolaze oni koji su svoje srce i dušu 

utopili u materiju i materijalno, u tržišno i 

profitabilno - ti idi i pokaži da čovjek ne živi 

samo od kruha i ruha, nego i od Riječi Božje, 

koja visi ovdje na križu; idi i gradi, živi i svjedoči 

svijet u kojem se duhovno i materijalno, 

sakralno i profano, ljudsko i božansko ne 

isključuju, nego se, kao i u Franji, mogu do 

neba vinuti.» Nakon toga uputio je apel svim 

mladićima i djevojkama da grade svijet dopadljivo 

i prepoznatljivo na franjevački način. 

Propovijed je zaključio riječima: «U gradnji 

takvoga svijeta na sve vas zazivam blagoslov 

sv. Franje: Neka vas blagoslovi Gospodin i 

neka vas čuva. Neka vas licem svojim obasja 

i milostiv neka vam bude. Neka pogled svoj 

Gospodin svrne na vas i mir vam podari. 

Draga Franjevačka mladeži, Bog bio s vama 

i Franjin blagoslov uvijek počivao na vama!» 

Iza svete mise od strane članova Franjevačke 

mladeži uručeni su i prigodni darovi: fra Željku 

Toliću, fra Jakovu Udovičiću te fra Frani 

Doljaninu kao znak zahvalnosti za njihov 

trud u djelovanju Frame. Nakon objeda koji

su pripremili župljani župe Proložac zajedno 

sa svojim župnikom fra Antom Madunićem 

uslijedilo je prezentacija o djelovanju Frame 

od 1995. godine i svjedočanstvom framaša 

te izlaganjem fra Frane Doljanina koji je 

svoju prezantaciju naslovio „Od teenagera 

do sveca“. Kroz sliku i riječ pokušao je u prvom 

dijelu prikazati sličnosti mladog Franje 

Asiškoga i framaša danas te ohrabriti ih da i 

oni mogu na putu svetosti bili slični njemu. 

Završni dio susreta odvijao se u radu po 

skupinama u kojima su framaši govorili o 

svojim iskustvima života u Frami. Cjelodnevni 

program završio je zabavom i rekreacijom. 

Josip Šerić 

Obnova i primanje obećanja Frame 

Proložac 

U crkvi sv Mihovila dana 26.9.2010. 

na sv.misi održana je obnova obećanja za 

framaše koji su već primljeni u Framu, i 

Prolo@ac 

20 

primanja novih framaša koji žele biti primljeni 

u bratstvo franjevačke mladeži. 

Sudjelovali su: Marko Blažević, Valentina 

Blažević, Daniel Češljar, Marin Mandić, 

Antonela Maršić, Edita Maršić, Ivana Porobić, 

Ana Petričević, Bruna Tomić, Antonija Bajić, 

Jelena Božinović, Marija Buće, Martina Knezović, 

Petar Knezović, Ana Mandić, Danijel 

Bonovil, Petra Češljar, Mirko Dropuljić, Josip 

Grbavac, Ivan Maršić i Nikolina Petričević. 

Primljeni su u Framu: 

Ivan Brnas, Marija Blažević, Miroslava 

Bubalo, Mila Dračar, Anamarija Dropuljić, 

Slavko Dropuljić, Tina Grabovac, Josip 

Kraljević, Vladimir Leko, Marijana Maršić, 

Valentino Maršić, Željko Maršić, Ante Mikulić, 

Mia Meter, Josipa Perić, Josip Strinić, Josipa 

Šimić, Marijana Šimić i Vedrana Šerlija. 

Čestitke svim framašima uz franjevački 

pozdrav: 

Mir i dobro! 

Ana Petričević

Obred obećanja u franjevačkoj 

mladeži 

Crkva sv. Franje, u Imotskom 4.10.2010. 

Na blagdan sv. Franje održan je obred 

obećanja iz svih frama Imotske krajine. 

Zajedno smo zamolili dobrotu Božju da im 

pomogne u ostvarenju njihove odluke te 

da ih vodi putem sv. Franje Asiškog, živeći 

Kristovo evanđelje u bratstvu franjevačke 

mladeži – Frame. U Ime svih framaša Frame 

Proložac franjevački znak Tau primila je Tina 

Grabovac, a molitvu franjevačke mladeži 

čitala je Mila Dračar. 

Obećanja su dali: 

Ivan Brnas, Marija Blažević, Miroslava 

Bubalo, Mila Dračar, Anamarija Dropuljić, 

Slavko Dropuljić, Tina Grabovac, Josipa 

Kraljević, Vladimir Leko, Marijana Maršić, 

Valentino Maršić, Željko Maršić, Ante Mikulić, 

Mia Meter, Josipa Perić, Josip Strinić, Josipa 

Šimić, Marijana Šimić i Vedrana Šerlija. 

Prolo@ac 

21 

Zahvaljujemo Bogu za ove mlade, koji 

žele živjeti sa svjetovnim bratstvom i svom 

franjevačkom obitelji. 

Mir i dobro! 

Ana Petričević 

Izbori predsjednika i novog vijeće 

Frame Proložac 8.10.2010.g. 

Dana 8.listopada 2010. g. u župi Proložac 

održana je izborna skupština na kojoj je 

izabran novi predsjednik mjesnog bratstva 

i Vijeća frame. Na skupštini je bilo ukupno 

48 framaša naše Frame koji imaju obećanja. 

Za predsjednika je izabran Danijel Bonovil, 

za podpresjednicu Ana Mandić, za 

vijećnika Ivan Maršić, za tajnicu Ana Petričević, 

za voditelje formacije Antonija Bajić 

i Mia Meter, a za blagajnicu Antonela Maršić. 

Zahvaljujemo se prošlom Vijeću i predsjednici 

Nikolini Petričević na vođenju Frame

Dane Bonovil novi predsjednik 

Frame Proložac 

kroz ove dvije godine. Čestitamo novom 

Vijeću i predsjedniku Danijelu Bonovilu na 

izborima te želimo i nadamo se da će i ovo 

Vijeće uspješno voditi Framu kroz novu godinu 

u bratstvu Franjevačke mladeži. 

Mir i dobro! 


Split-Trstenik: Proslava 15 godina 

Franjevačke mladeži 

Proslava 15 godina Franjevačke mladeži 

u Splitsko-dubrovačkom područnom 

bratstvu održana je u Splitu u samostanu 

na Trsteniku u subotu 16. listopada 2010. 

godine pod geslom „Idite i zahvaljujte“ . 

Na ovaj susret došli su framaši iz sljedećih 

župa: Bajagić, Dubrovnik – Rožat, Imotski, 

Metković, Podbablje, Proložac, Runovići, Sinj, 

Split - Gospa od Pojišana, Split - Gospa od 

Prolo@ac 

22 

Zdravlja, Split - Sv. Obitelj, Vinjani i Zmijavci. 

Uz Frame koje pripadaju tom područnom 

bratstvu na susretu su bile i frame iz Zadarsko-šibenskog 

područnog bratstva koje 

pripadaju Provinciji Presvetog Otkupitelja: 

Drniš, Lišane, Šibenik-Meterize, Šibenik-Šubićevac 

i Šibenik-Varoš. Prvih deset godina, 

nakon osnutka frama u Hrvatskoj, frame su 

bile podijeljene po provincijama, a danas su 

podijeljene na područna bratstva. Ukupno je 

bilo oko 450 framaša uz još desetak ‘starijih’ 

framaša koji su bili pioniri Frame na ovom 

području. 

Nakon prijama sudionika (prijava, čaj 

i kava) oko 9.00 sati, u 9.45 sati započeo 

je program u samostanskoj dvorani. Ana 

Mikulić, predsjednica Splitsko-dubrovačkog 

područnog bratstva pozdravila je sve prisutne 

franjevačkim pozdravom „Mir i dobro“ i 

ukratko izrazila želje vezane uz te dvije riječi. 

Zatim je fra Šimun Bilokapić, gvardijan 

samostana na Trsteniku, također pozdravio 

sve framaše i goste i izrazio zadovoljstvo što 

se ovaj susret događa baš u ovom samostanu. 

Fra Frano Doljanin, područni duhovni 

asistent, pozvao je sve na molitvu i ukratko 

objasnio geslo „Idite i zahvaljujte“. Prvi dio 

programa završio je izlaganjem fra Jakova 

Udovičića, prvoga voditelja Frame, i prof. 

Ivane Petričević koji su ukratko prikazali 

početke, razvoj i hod Frame kroz ovih 15 

godina. Ana Mikulić je fra Jakovu Udovičiću 

udijelila darove u znak zahvalnosti za sav 

njihov trud i žrtvu kroz ovih 15 godina. 

Drugi dio programa započeo je pokorničkim 

bogoslužjem u crkvi koji je predvodio 

fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni 

asistent FSR-a, a potom je bila mogućnost 

za osobnu ispovijed. Duhovni asisteni koji 

su došli sa svojim framašima i fratri samostana 

na Trsteniku bili su na raspolaganju 

za sakrament pokore. Euharistijsko slavlje, 

koje je započelo u 12.00 sati, predvodio je 

dr. fra Željko Tolić, provincijal Franjevačke 

provincije Presvetog Otkupitelja, a u koncelebraciji 

su bili duhovni asistenti. Na završetku 

euharistijskom slavlja fra Frano Doljanin dao 

je mali dar o. Provincijalu u znak zahvalnosti

za sve što su provincijali od samog početka, 

preko duhovnih asistenata, učinili za Framu. 

Objed framašima i duhovnim asistentima 

pripremili su vjernici iz župe Proložac koji 

se rado nazivaju ‘pokretna kuhinja’. 

Treći dio proslave održan je nakon objeda 

u dvorani gdje je prvo prikazana prezentacija 

o djelovanju Frame od 1995. godine 

i svjedočanstvu framaša te izlaganjem fra 

Frane Doljanina koji je svoju prezantaciju 

naslovio „Od teenagera do sveca“. Kroz sliku 

i riječ pokušao je u prvom dijelu prikazati 

“Pokretna kuhinja” iz Prološca 

Prolo@ac 

23 

sličnosti mladog Franje Asiškoga i framaša 

danas i ohrabriti ih da i oni mogu na putu 

svetosti bili slični njemu. 

Završni dio susreta odvijao se u radu u 

skupinama u kojima su framaši govorili o 

svojim iskustvima života u Frami. Cjelodnevni 

program završio je zabavom i rekreacijom. 

Susret je organiziralo područno vijeće 

Frame, a u organizaciji susreta mnogo su 

pridonijele Frama s područja grada Splita 

(Gospa od Zdravlja, Gospa od Pojišana i 

Sv. Obitelj). 

Dubrovnik - Rožat: Područna i izborna 

skupština Frame 

U subotu, 6. studenoga 2010. godine, 

održana je područna skupština Splitsko-dubrovačkog 

područnog bratstva u 

samostanu Pohođenja Marijina u Frami Rožat. 

Nakon pozdrava Ane Mikulić, područne 

predsjednice, molitve Jutarnje i duhovnog 

nagovora fra Frane Doljanina, područnog 

duhovnog asistenta, uslijedio je radni dio 

skupštine.

Radni dio skupštine imao je sljedeće 

točke: izvještaji rada područnog vijeća, 

organizacija škole animatora, proljetna 

skupština, osmi nacionalni susret Frame 

u Imotskom (13. - 15. svibnja 2011.), hod 

Frame 2011., međunarodni susret Frame 

i svjetski dan mladih u Madridu (12. - 21. 

kolovoza 2011.), osvrt na broj obećanika i 

primljene u Frami, stanje mjesnih bratstava 

te osvrt na područne i nacionalne susrete. 

Drugi dio skupštine bio je izborni. Na 

ovoj četvrtoj izbornoj skupštini predsjedala 

je Nina Lukež, nacionalna tajnica (Rijeka- 

Žabica) i fra Milan Krišto, nacionalni duhovni 

asistent (Zagreb-Kaptol). Nakon prihvaćanja 

pravilnika IV. izborne skupštine uslijedio je 

izbor područnog vijeća. Slavlje izbora započelo 

je pokajničkim činom, čitanjem Evanđelja, 

duhovnim nagovorom fra Milana Krište 

te zazivom Duha Svetoga. 

Nakon molitve kratko su prema Statutu 

protumačene službe u vijeću: predsjednik, 

Prolo@ac 

24 

Ana Mikulić ponovno izabrana za 

predsjednicu Splitsko-dubrovačkog 

područja Frame 

Novoizabrano područno vijeće Frame

potpredsjednik, tajnik, blagajnik i voditelj 

formacije. Na prijedlog predsjedateljice 

skupštine prihvaćeno je da Marta Radoš, 

nacionalna voditeljica formacije (Rijeka- 

Trsta), bude tajnica skupštine, a Antonela 

Petric (Vinjani) i Ana Perić (Split-Gospa od 

Zdravlja) brojači glasova. Framaša (mjesnih 

predsjednika i delegata) s pravom glasa bilo 

je 27. Rezultati glasovanja: 

Prolo@ac 

25 

– Predsjednica - Ana Mikulić (Proložac) 

- 22 glasa 

– Potpredsjednica - Lidija Brkan (Imotski) 

- 17 glasova 

– Tajnica - Ana Milas (Podbablje) - 14 

glasova 

– Blagajnica - Antonela Petric (Vinjani) 

- 11 glasova 

– Voditeljica formacije - Perina Granić 

(Split-Gospa od Zdravlja) - 15 glasova 

Izborni dio skupštine završio je molitvom 

blagoslova za izabrane u područno vijeće, 

molitvom franjevačke mladeži i zazivom 

Božjeg blagoslova na sve prisutne. 

Na područnoj skupštini sudjelovali su 

također svi područni duhovni asistenti: fra 

Matej Jovanovec, fra Miljenko Vrabec i fra 

Frano Doljanin, kao mjesni asistenti fra Ante 

Madunić i fra Božo Šustić. Na skupštini je 

bio i Dario Tolić (područni voditelj formacije, 

predstavnik franjevačkoga svjetovnog reda. 

Domaćin susreta Frama Rožat i njihov 

duhovni asistent fra Božo Šustić sve članove 

područne skupštine primili su radosna srca 

što su na poseban način pokazali pripremivši 

zajutrak i objed svim sudionicima skupštine. 

Na ovom susretu ukupno je bilo 49 framaša 

i duhovnih asistenata. 

Iza sastanka našli smo se na Stradunu i zapjevali Zdravo Djevo kraljice Hrvata

Prolo@ac 

Franjevačka molitva za 

duhovna zvanja 

Nedjelja 

Jutarnja molitva 

Bože, ti si se objavio kao Stvoritelj i 

Spasitelj. Pomozi franjevačkoj obitelji da 

svjedoči različitost zajedničkog života. 

Večernja molitva 

Bože, pozvao si nas da budemo ujedinjeni 

u tvojoj ljubavi. Daj da naše svjedočenje 

izazove pravdu i mir za sve. 

Ponedjeljak 


Bože, poslao si nas da donosimo 

Radosnu vijest tvoga Kraljevstva. Nastavi 

podizati u franjevačkoj obitelji sve više i više 

braće i sestara koji će širiti Radosnu vijest. 


Bože, poslao si apostole u svijet da 

naviještaju Kraljevstvo. Daj da svi svjetovni 

franjevci vjerno svjedoče Tvoju ljubav i mir. 

Utorak 


Bože, pozvao si nas da svoj život uskladimo 

prema Evanđelju. Pouči sve franjevce 

da prihvate život radosne pokore i očuvaj 

nas nepokolebljive u služenju Tebi. 


Bože, pozvao si nas da budemo ljudi 

molitve po primjeru sv. Franje i sv. Klare. 

Daj da naš molitveni život bude naš izvor 

snage u služenju ljudima. 

Srijeda 


Bože, apostoli su odgovorili na Kristov 

poziv “dođi i vidi”. Udijeli nam milost da 

pozovemo druge na naš način života. 


Bože, Franjo i sv. Klara bili su siromašni 

i ponizni. Daj da, živeći te kreposti, 

26 

ohrabrimo druge da slijede franjevački 

način nasljedovanja Krista. 

Četvrtak 


Bože, Franjo i Klara iskazivali su neizmjerno 

strahopoštovanje za euharistiju. 

Daj da naše štovanje Tijela i Krvi Kristove 

bude primjer onima koji teže prema franjevačkom 

životu. 


Bože, Franjo je vidio Tvoju ljubav u bratu 

suncu, mjesecu i svakom stvorenju. Daj 

da nas njegovo radosno promatranje Tvoga 

djela vodi k dubljem poznavanju Tebe. 

Petak 


Bože, Franjino nasljedovanje Krista 

dovelo ga je do dara rana. Daj da nas naši 

dnevni križevi uzdignu k većoj ljubavi prema 

Tebi i ljudima. 


Bože, Isus nas je naučio svojim životom 

da svoje živote polažemo u tvoje ruke. 

Podaj franjevcima hrabrost i ljubav da prihvate 

dio u pashalnom otajstvu. 

Subota 


Bože, Blažena Djevica Marija prihvatila 

je poziv da bude Majka Isusova. Daj da ljubav 

franjevačkog poziva pridonese novom 

rođenju pravde i svetosti u svijetu. 


Bože, pomozi nam slušati Tvoju volju 

hodajući stopama Tvoga Sina. Daj da vođeni 

Duhom Svetim franjevački život može 

pozvati druge na svetost i služenje. 

Gospodine, učini me sredstvom svoga 

mira:

Prolo@ac 

Središnje misno slavlje 

za imotske policajce 

Blagdan sv. Mihovila arkanđela, kojeg 

vjernici drevne imotske župe Proložac slave 

kao svoga zaštitnika i ove godine na blagdan 

27 

29. rujna, privukao je u svečevu crkvu veliko 

mnoštvo vjernika iz svih župa Imotske krajine 

kao i iz domaće župe Proložac. 

Drugu godinu svečanoj svetoj misi 

nazočili su i djelatnici PP Imotski sa svojim 

načelnikom g. Ljubom Zečićem koji blagdanom 

sv. Mihovila slave svoga zaštitnika. 

Ovogodišnje misno slavlje predvodio je fra 

Frano Doljanin, duhovni asistent FSR-a i 

Frame za Splitsko-dubrovačko područje 

te pročelnik Vijeća za duhovna zvanja Franjevačke 

provincije Presvetog Otkupitelja- 

Split uz koncelebraciju gvardijana, dekana 

i župnika u Imotskom fra Zorana Kutleše, 

don Stjepana Lončara, koji obnaša dužnost 

policijskog kapelana, te fra Ante Madunića, 

župnika u Prološcu te još trojice svećenika. 

U svojoj homiliji pred prepunom drevnom 

crkvom Sv. Mihovila koje je izgrađena 

u periodu 1897.-1901. od klesanog kamena 

u neoromaničkom stilu s tri lađe, za župnika 

fra Mate Gnječa, po nacrtu arh. Ćire Ivekovića, 

ovogodišnji propovjednik fra Frano

Doljanin je istaknuo kako se današnji dan 

kojim se slavi sveti Mihovil, zaštitnik djece i 

policije, može povezati sa slavljenjem Dana 

škole u Prološcu te Dana policije. Istaknuo 

je kako se sveti Mihovil borio protiv zla te se 

posebno osvrnuo na policajce kazavši kako 

je i njihova dužnost borba protiv zla jer su 

čuvari reda i zakona. Posebno se osvrnuo 

na tešku i nezavidnu poziciju svih policajaca. 

Na kraju svete mise tijekom koje je 

pjevao Veliki mješoviti pjevački zbor iz župe 

Proložac pod ravnanjem svoje voditeljice s. 

Filipe Smoljo riječ zahvale posebno je uputio 

župnik župe Proložac fra Ante Madunić koji 

se na poseban način zahvalio svima koji su 

doprinijeli za slavlje ovoga dana, a nadasve 

predvoditelju misnog slavlja fra Frani 

Doljaninu. Na poseban način zahvalio je 

djelatnicima policije, koji su došli u velikom 

broju kako bi proslavili blagdan Sv. Mihovila 

svoga zaštitnika kao i svim djelatnicima OŠ 

Ivan Leko u Prološcu koji blagdanom ovoga 

sveca slave svoj dan. Nakon upućenih čestitki 

župnik Madunić nije krio oduševljenje što 

je običaj okupljanja imotskih policajaca na 

Prolo@ac 

28 

ovaj blagdan u župi Proložac postao svojevrsnom 

tradicijom. 

Iza svete mise, kojoj je prethodila tradicionalna 

procesija kroz mjesto u kojoj su 

policajci nosili kip svoga zaštitnika, a na čelu 

su išli župni barjaci, učenici OŠ Ivan Leko u 

narodnoj nošnji plesali su poznato „Imotsko 

kolo“ za koje ih je pripremila učiteljica Dina 

Garac. 

Blagdanom sv. Mihovila župa Proložac, 

jedna od najstarijih župa na području Imotske 

krajine kojoj se ime prvi put spominje 

1444. godine Stjepana Vukčića Kosače, slavi 

blagdan svoga župnog patrona. 

Kroz proteklu godinu upornošću župnika 

fra Ante Madunića, a prema nacrtu dipl. 

ing. Marinka Dropuljića, uređen je prostor 

oko crkve Sv. Mihovila i postavljena nova 

rasvjeta. Tim činom izvršeno je popločavanje 

rubnog pojasa uz stari dvorišni zid u šrini cca 

2,00 m kamenim pločama veličine i izgleda 

ploča postojećeg pločnika ispred crkve. 

Ovom prigodom u Prološcu je snimana 

i emisija Branka Uvodića „Lijepom našom“. 

Josip Šerić

Prolo@ac 

Sveta Cecilija 

29 

Mješoviti crkveni zbor naše župe s voditeljicom 

s.Filipom Smoljo u večernjim satima 

22.studenog proslavio je blagdan Svete 

Cecilije. Sveta Cecilija se časti kao nebeska 

zaštitnica glazbe i glazbenika te crkvenih zborova. 

Vjeruje se da je sveta Cecilija za svoga 

života, zbog svoje pobožnosti i predanosti 

Nebu, mogla čuti anđeosko pjevanje te da je 

mogla svirati na svakom glazbalu.Također se 

smatra da je ona izumila orgulje i posvetila 

ih bogoslužju. 

Slavlje je počelo svetom misom koju je 

predvodio župnik fra Ante Madunić, koji se 

u svojoj propovijedi osvrnuo na život svete 

Cecilije koja je kao savršeni uzor kršćanske 

žene iz ljubavi prema Kristu prigrlila djevičanstvo 

i podnijela mučeničku smrt. Poslije 

euharistijskog slavlja druženje je nastavljeno 

u župnoj dvorani. 

Kome da pođem 

Savjest je jasna u osnovnom principu: 

moraš činiti dobro i izbjegavati zlo. No što je 

dobro a što zlo u konkretnom, pojedinačnom 

slučaju? Tu se ljudi razilaze. Jedni smatraju 

rat opravdanim, drugi kažu da se ne smije 

uzimati oružje u ruke. Jedni rastavljaju 

brak, drugi uviđaju da je to nepravda zbog 

djece. Jedni smatraju da su predbračni odnosi 

normalan slijed ljubavi, drugi kažu da 

su egoizam u dvoje i zato neljudski. Jedni 

se drže morala islama, drugi hinduizma, 

treći budizma, četvrti “zdravog razuma”, 

peti kršćanskog morala. Tko ima pravo? 

Taj pluralizam mišljenja i propisa pokazuje 

da ljudi svojom logikom ne mogu vidjeti što 

je u pojedinom slučaju ispravno. To znači 

Tatjana Meter 

da ljudi nužno i lutaju. Tako na žalost i jest. 

Zato toliko zla među nama. Kad bi nam netko 

pokazao što je uvijek dobro, zemlja bi procvjetala 

pravdom i mirom. Još kad bismo to 

mogli i vršiti...! Dosad se samo jedan čovjek 

u povijesti čovječanstva usudio reći da ima 

i znanje morala i snagu za njegovo vršenje: 

Isus iz Nazareta. Rekao je da je on Istina. I 

da onaj tko ide za njim ne će lutati u tami. 

Rekao je ne samo Istina nego i Put. I još više: 

da je sam Život. Bilo bi to lakoumno od njega 

da nije sve i životom dokazao. Umro je za te 

tvrdnje. Činio je čudesa, liječio, opraštao, dao 

božansku silu svijetu, nadvladao smrt. Milijarda 

ljudi danas ide na njim. On je Sin Božji. 

Tomislav Ivančić

Prolo@ac 

Sveti Stjepan đakon i 

prvomučenik 

Po katoličkom kalendaru 26.prosinca 

Crkva slavi blagdan Svetog Stjepana prvomučenika 

koji je svojim životom, ljubavlju 

i mučeničkom smrću postao sličan Isusu 

Kristu. Možemo reći da je Božić blagdan 

srca, a sveti Stjepan blagdan krvi. Upravo 

Božićni blagdan postavlja temelje ljubavi 

između Boga i čovjeka. Bog je toliko ljubio 

svijet da nam je dao svoga Sina. I tako je Sin 

Božji postao čovjekom upravo zato da sebi 

sjedini cijelo čovječanstvo i učini ih djecom 

Božjom. Mučenička smrt svetog Stjepana je 

najbolji dokaz kako smrt onih koji su Kristovi 

nije smrt, nego pobjeda nad smrću. Njihova 

30 

smrt je zapravo ulazak u život. Zato Crkva 

ne naziva njihov dan smrti smrtnim, nego 

njihovim rođenjem. To se najbolje vidi kod 

smrti svetog Stjepana koji je u času svoje 

smrti gledao Isusa Krista kako ga čeka da 

ga primi u vječno blaženstvo. Sveti Stjepan 

je bio pun Duha Svetoga zato je uvijek bio 

spreman i život svoj dati za Krista. Kad su ga 

kamenovali, on ih ne proklinje, umire pod 

gomilom kamenja i u smrtnom času moli 

za svoje neprijatelje. Isto tako je i molitva 

Isusova učenika svetog Stjepana obratila 

židovskog mladića Savla, koji je bio prisutan 

kod Stjepanove mučeničke smrti i odmah 

nakon toga prešao na kršćanstvo i postao 

Kristov apostol sveti Pavao. Sveti Stjepan 

je prvi mučenik koji je postao predivnim 

cvijetom Božića. Upravo zato Crkva vođena 

Duhom Svetim slavi blagdan svetog Stjepana 

na drugi dan Božića. 

Marinela Petričević 

Sveti Ivan 

apostol i evanđelist 

Blagdan svetog Ivana Apostola i Evanđelista 

Crkva slavi 27. prosinca. 

Rodio se u Betsaidi na Genezaretskom 

jezeru. Otac mu se zvao Bedej, a majka 

Saloma. Apostol Jakov je njegov stariji 

brat. Sveti Ivan Apostol pokazao je najprije 

svoju veliku ljubav prema Isusu kada se velikodušno 

odazvao pozivu svog božanskog 

Učitelja. Isus je svakog svog učenika ljubio, 

ali svetog Ivana ljubio je posebno. Ivan je 

bio gotovo uvijek uz Isusa. Na gori Taboru 

gledao je Isusovo preobraženje. On prati 

Isusa na svim njegovim putovanjima po 

Judeji, Samariji i Galileji. Upijao je u sebe 

sve Isusove riječi i promatrao je njegova 

čudesa. Tri godine je proveo u Isusovoj

lizini. Ivan je pripadao izabranima, koji 

su smjeli pratiti Isusa u Getsemanski vrt. 

Njega je Isus u dvorani Posljednje večere 

posjeo sebi s desna i njemu prvom pružio 

euharistijski kruh i kalež svoje presvete 

krvi . Ivan je ostao vjeran Isusu za vrijeme 

njegove muke i smrti na križu. Bio je 

svjedok strašne nepravde i osude, koju je 

Poncije Pilat izrekao nad Bogočovjekom. 

Neustrašivo je stajao pod križem iako je bio 

najmlađi u apostolskom zboru. Slušao je 

Tražiš li sreću, nikad je ne ćeš naći. 

Sreću ti hvale kao krasna leptira koji, eto, 

nema što nego doletjeti k tebi i spustiti se 

pokraj tebe. Ali nije tako. Kažem ti: ne traži 

sreću i ona će ti doći sama po sebi. 

Sreća je kao sjena koja te prati i kad 

ne misliš na nju. Sreća će te obuzeti kao 

divan osjećaj kad budeš zaboravio na 

sebe a živio za druge. Pokušaj zaboraviti 

Prolo@ac 

Sreća 

31 

Isusove posljednje riječi i primio je najveće 

odlikovanje umirućeg Spasitelja kad mu je 

rekao: „Sinko, evo ti Majke.” 

Ivan koji je jedini bio podno križa bio je 

prvi i kod Isusova groba u rano Uskrsno 

jutro. Tako je Ivan postao svjedok čitavog 

Isusovog javnog života: čudesa, smrti i uskrsnuća, 

kao i čitavog poletnog kršćanstva. 

Nakon smrti Blažene Djevice Marije Ivan je 

otišao u maloazijski grad Efez. Kao biskup 

djelovao je u tom gradu u kojem je već sveti 

Pavao propovijedao i osnivao kršćanske 

zajednice. Val okrutnih progona zahvatio je i 

Ivana za vrijeme cara Domicijana. Odveden 

je u Rim na suđenje. Tada je pred latinskim 

vratima bio bačen u kotao vrelog ulja, ali 

je iz te strašne i smrtonosne kupelji izašao 

neozlijeđen. Također i otrovni napitak koji 

su mu dali nije mu naškodio. Tada ga je car 

prognao na mali otok Patmos. Sva svoja 

viđenja napisao je u svojoj knjizi Otkrivenje 

u kojoj je posebno naglašena ljubav prema 

Bogu i prema čovjeku. 

I kao posljednji od apostola napisao je 

svoje Evanđelje u kojem je osobito naglašeno 

Isusovo božanstvo. 

Svim čitateljima lista Proložac uime 

Uredništva i u svoje osobno ime želim sretan 

i blagoslovljen imendan (Stjepan, Stjepanka, 

Ivan, Ivana, Iva). 

Marinela Petričević 

sebe, svoje vlastiti zadovoljstvo i breme. 

Razveseli drugoga, misli na svoju obitelj, 

utješi nekog bolesnika, pomozi siromahu, 

posjeti nekog starca i jednog ćeš dana 

odjednom osjetiti kako si sretan. Ta se 

sreća ne može kupiti! Ona je kao jeka. 

Uzvraća ti jedino ako razdaješ samoga 

sebe. A davati samoga znači ljubiti. 

Phil Bosmans

Prolo@ac 

Koncert božićnih 

klapskih pjesama 

Klapa “Sveti Mihovil” Proložac za vrijeme snimanja “Lijepom našom” na blagdan sv. 

Mihovila ove godine u Prološcu 

Klapa sv. Mihovil Proložac i ove godine 

organizirala je koncert božićnih klapskih pjesama 

pod nazivom U susret Božiću. Koncert 

je održan dana 17. prosinca s početkom u 

20:00 sati u crkvi sv. Mihovila u Prološcu. 

Nastupile su klape: Sv. Mihovil Proložac, 

Neviste Imotski, Bratovština sv.Stjepana 

Sovići, Mindula Čiovo, Sv. Mihovil MUP 

Split, Štorija Kaštela, Pasika Kostanje, solisti 

Marijana Pezo i Marijan Župić Vukas te Mandolinski 

orkestar iz Vrgorca pod ravnanjem 

Tome Ercega. Koncert se održava već drugu 

godinu, a težnja organizatora je da postane 

tradicijom. 

Tatjana Meter 

32 

Vraćam ti sve 

Kad si tekla mutna ili bistra, 

uvik si mi nešto donosila 

u svom mulju drvlja i kamenja. 

Tugu i boli si mi prala, 

a radost i sriću kupala 

u svom mulju drvlja i kamenja. 

Sada ti vraćam sve 

što si mi dala, 

Suvajo, lipotice Badnjavica. 

Sve ti u krilo bacam: 

ljubav svoju i sićanja, 

Suvajo, lipotice Prološca. 

Mate Kokić

Prolo@ac 

„Maršuše otimaju selo 

zaboravu“ (IV) 

Kada ti srce ispuni milina i kad ponovno 

kreneš stopama djetinjstva, znaš da je opet, 

četvrtu godinu zaredom, došao naš dan, 

Dan Maršuša. Ispunjene čežnjom, srećom, 

ushićenjem što smo se opet okupile, dolazimo 

u naše selo, koje nas ponosno, kao 

gordi starac, čeka i ljubi svojom ljepotom. 

Zvona sv. Josipa pjevaju najljepše pjesme 

selu u čast, a u daljini se čuju stope naših 

djedova i baka, majki i očeva, smijeh djece i 

kas konja.. Uz pjesmu, osmijeh i pokoju suzu 

nizali su se svi oni naši davni snovi, sva ona 

žar života u našem selu, kad je i ono najmanje 

vrijedilo najviše, kad je bilo mnogo više 

pjesme i smijeha, kad se u svakom kutku 

našeg sela čula dobra pjesma, koja je uvijek 

bila neizostavni dio. Uz miris gorskog smilja 

i onaj čisti zrak mnogo su nam nedostajale 

naše Maršuše diljem svijeta, koje nisu mogle 

doći, ali su bile tu, uz nas, u svakoj našoj 

33 

pjesmi, svakoj našoj riječi, u svakom našem 

zagrljaju.. Presretne što smo zajedno, nizale 

su se pjesme, stara ganga, bećarci, sevdalinke.... 

Od najstarijih Maršuša, čije su žuljevite 

ruke i svaka bora na licu pričale svoju priču, 

došle su i one najmlađe, koje su tek krenule 

u životne izazove. Kroz te naše drage zvuke 

osjećali smo se kao jedno srce i jedna duša, 

s nadom da je ovo tek početak našeg dugog 

druženja. 

Naše brižne organizatorice spremile su 

najukusnija jela, koja su bila neizostavni dio 

večeri. Na kraju otišle smo svojim kućama, 

svojim obiteljima, a onaj dio u srcu ostavile 

u našim Maršićima, da nas čeka do iduće 

godine, kada ćemo opet biti zajedno. Zaista, 

ono što vrijedi, nikada ne umire, nikada ne 

blijedi ... 

Maršuša: 

Katarina Jurić-Kaćunić

Prolo@ac 

Dvije nove predstave 

Dramska skupina Proložac i svoju novu 

komediju Daj čekić, autora i redatelja Marijana 

Grbavca, uplela je u kolajnu svojih kazališnih 

uspješnica. Nakon travanjske premijere u 

svom mjestu s uspjehom i dobrim prijamom 

kod gledatelja prološki su glumci ovog ljeta i 

jeseni gostovali u Drumu, Gornjem Prološcu, 

Sinju, Runoviću, Gatama, Kaštel Sućurcu, 

Kninu, a posebno je uspješno bilo u punoj 

dvorani Časničkog doma HV-a u Lori – Poljudu 

u Splitu. Slijede gostovanja u Makarskoj i 

Podgori, a bit će još humanitarnih izvedaba 

u Prološcu. Komedija počinje pjesmom “Moj 

lipi anđele” posvećena lani preminulom utemeljitelju 

dramske skupine Ivanu Maršiću, 

a sve konce na sceni drži Marijan Grbavac 

“Mirić” kojemu u nizanju viceva potpomažu 

Ana Lešina, Antonija Grbavac, Tatjana Meter, 

Krešo Dropuljić, Marinko Tolić, Vlado Bonovil 

i Ante Knezović. Predstava načinje niz pitanja 

našeg društva, od sporne tajkunizacije 

34 

i crnih fondova, spajanja kraja s krajem, 

šopingoliji, dogi i alkoholu, obrazovnom 

sustavu, obiteljskim odnosima, javnom i privatnom 

moralu, uvjerljivosti naših političara 

i njihovih izjava. Predstava može nasmijati u 

ova krizna i depresijska vremena i dobrodošli 

je dokument vremena kako prava kazališna 

umjetnost uvijek hrabro postavlja otvorena 

pitanja koja tište malog čovjeka. 

Prološki kazališni amateri pripremili su i 

novu Božićnu predstavu. Prema tekstovnom 

predlošku Ankice Božinović-Kljajo redatelj 

Marijan Grbavac dopisao je priču o našem 

gnjilom doživljaju Došašća i Božića, kada svi 

gledamo samo materijalne darove, iza kojih 

ne vidimo ljudsko lice, srce koje kuca, dušu 

koja brine svoje duboke unutarnje jeke ovog 

doba. U predstavu Rođendan uključeni su 

učenici te je očekivati još jedan zanimljiv i 

aktualan kazališni događaj. 

Mladen Vuković 

Prizor iz predstave “Daj Čekić”

Prolo@ac 

Oslobođenje Čačvine i bijeg 

fratara s Prološkog blata 

Sjeveroistočno od sinjske tvrđa ve s onu 

stranu Cetine Turci su držali utvrdu Čačvinu, 

dobro naoružanu. Udaljena je od Sinja 11 

milja i nalazi se na jednom rubu brda Prolog, 

koje - spuštajući se - otvara zgodan prolaz u 

Hercegovinu ili Vojvodstvo sv. Sabe. Providur 

general Emo pošalje krajišnike Trogira, Splita, 

Poljica, Klisa i Sinja s regularnom vojskom 

i iskusnim časnicima i pod snažnom paljbom 

granata Mlečani su brzo uzeli utvrdu. Dana 

25. svibnja 1716. sklopljen je ugovor između 

Cara i Republike Venecije, što je Turcima 

Bosne ubilo moral i učinilo ih nepovjerljivima 

prema kršćanskim podložnicima, osobito redovnicima, 

pa su ih pokušali uništiti. U jezeru 

na Imotskom polju na jednom otočiću bio je 

jedan komadić na kojem su imali samostan 

Manja braća opslužitelji provincije Bosne Srebrene, 

odakle su izlazili i pastorizirali katolike. 

Turci su čekali u zasjedi da iznenade fratre. 

35 

Skriveni, čekali su da fratri prijeđu lađom 

na obalu. Brat jednog fratra, koji je vidio 

tursku zasjedu, dozove fratre i kaza im za 

prijevaru. Turci ga uhvate i nabiju na kolac, 

licem okrenutim prema samostanu. Fratri, 

vidjevši opasnost, pošalju jednog brata da 

pronađe mjesto u mletačkoj državi gdje bi se 

mogli skloniti. Konte Dišmanić (Caralipeo) 

iz Omiša bi njihov prijatelj i dobi dopuštenje 

generala te im dodijeli mjesto blizu Omiša. 

S njima pobjegnu i mnoge katoličke obitelji 

i smjeste se dijelom u planini Biokovu, a dijelom 

uz Cetinu. Ostale obitelji, koje su bile 

s onu stranu tvrđave u Imotskome, zatraže 

pratnju ili pomoć da se mogu povući. To im 

je dano sljedeće godine i oni odu sve do Petrova 

polja i zauzmu selo Umljanoviće, koje 

su napustili oni što su zbog gladi odselili u 

Ugarsku. 

Gašpar Vinjalić

Prolo@ac 

Branko Ćorić najbolji 

vinogradar 

Prološki poljoprivrednici ove su godine 

osvojili niz priznanja. Pobjednik 2. županijskog 

natjecanja u oranju, održanom 9. 

srpnja u Sinjskom polju, je Zdravko Meter 

iz Luga. Natjecalo se ukupno 14 orača iz 

Dalmatinske zagore, a Zdravko je najbolji 

u kategoriji plugova prevrtača. A prošlog 

mjeseca u Hotelu Lav u Podstrani održana 

je 20. Sabatina, skup dalmatinskih vinara i 

vinogradara, na kojemu je Branko Ćorić proglašen 

najboljim vinogradarom. Sudionici 

skupa posjetili su i imotsko vinogorje, nove 

nasade Ante Grabovca te Vinariju Poljoprivrednog 

kombinata Imota. 

76-godišnji Branko Ćorić ima ukupno 

4.800 čokota vinove loze, a sorte su uglavnom 

stare imotske - kujundžuša, vranac i 

rudežuša. Vinogradarstvo je naslijedio od 

oca, podigao je i sam neke vinograde i u 

36 

njima prosječno ubere i do vagun i pol (150 

kvintala) grožđa. Dio masta ulije u vlastite 

podrume, a većinu preda našoj vinariji. 

-Teško je toliko loza uredno obrađivati, 

a moram najviše sam. Žena mi je bolesna 

pa mi pomaže kći Marija i unuci, petero 

njih, troje studiraju, a pomogne malo i zet 

Galić i njegova djeca, ali svatko ima svoje 

obveze. Vinograd mi je u dobrom stanju, 

uvijek ga gnojim stajskim gnojem jer držim 

po 4 krave i 4 svinje. Zadnjih godina je 

kriza, teže se plaća i nama vinogradarima, 

ali ipak naša Vinarija uspije sve tri rate za 

otkupljeno grožđe platiti od sljedeće berbe, 

a drugdje je i gore stanje. Zadovoljan sam 

ovom nagradom na Sabatini, neka su se i 

mene sjetili nakon tolikih predanih količina 

grožđa – kaže nam još uvijek čili Branko, koji 

otkriva i tajnu svoje vitalnosti:- Uvijek nešto 

raditi, živjeti skromno, ni u čemu pretjerivati, 

jesti domaću hranu, svoje povrće, mlijeko, 

jaja i meso, jer uz loze uzgojim junicu ili bika 

za potrebe kućanstva pa meso i ne kupujem. 

M. Vuković

Prolo@ac 

Vinjalićeva kronika 

ratova s Turcima 

Na 22. Knjizi Mediterana u Splitu predstavljena 

je knjiga Kratki povijesni i kronološki 

pregled zbivanja koja su se dogodila 

Slavenima u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni 

1514.- 1769. autora Gašpara Vinjalića (Zadar, 

3. listopada 1707. – Visovac, 16. svibnja 

1781.), manje poznatog svećenika koji se 

školovao u franjevačkom samostanu na 

Visovcu (Krki), bio učiteljem i gvardijanom 

na šibenskom i kninskom području. Pisao 

je latinsku gramatiku i tri sveska kronike o 

dalmatinskim i bosansko-hercegovačkim krajevima 

gdje su živjeli Hrvati i drugi narodi pod 

mletačkom, austrijskom i turskom vlašću, a 

rukopisi se čuvaju u Franjevačkom arhivu 

na otočiću Visovcu. Prva dva sveska njegove 

kronike (Compendio istorico e cronologico 

delle cose piu memorabili occorse agli 

Illiri e Slavi in Dalmazia, Croazia e Bosna) 

preradio je i pod svojim imenom u Veneciji 

37 

1775. objavio mletački franjevac Gianantonio 

Bomman. Treći dio osta u rukopisu do 

naših dana, pisan na osnovi nekih danas 

zagubljenih vrela, a svjedočanstva očevidaca 

nisu pribilježena na drugom mjestu, pri 

čemu je Vinjalić prilazio kritičarskim duhom. 

Rukopis je početkom prošlog stoljeća za tisak 

pripremao Šime Urlić, a dio o Kandijskom 

ratu priređivao je i Petar Karlić, no knjiga nije 

ugledala danje svjetlo. Prije tridesetak godina 

fra Josip Ante Soldo ponovno je potaknuo 

objavljivanje, knjigu je preveo i priredio dr. 

fra Bruno Pezo, predgovor napisao dr. fra 

Vicko Kapitanović 2007., i konačno je tiskana 

tek 2010. u nakladi Književnog kruga Splita. 

U knjizi se na petnaestak mjesta spominju 

pokušaji oslobađanja Imotskoga od turskog 

jarma pa te činjenice (poneke od kojih neki 

drže legendama) pročitajmo opet. 

M. Vuković

Prolo@ac 

Nek ste vi meni došli 

Dok ti gledaš kako ćeš progurat misec, 

pokrit minuse, začepit rupe, svekrva ti obznani 

da će doć strina iz Adelajda i donit će strica. 

Kako ti imaš pune ruke posla (tribaš razmistit 

dicu, uredit strini sobu i odredit najbolje misto 

za strica), odluči se da će po nji na avion ić 

tvoj čovik i svekrva. Triba i lipo dočekat, a i 

zaslužili su. Znadeš i sama da je svake godine 

stiza barem jedan paket iz Australije. Doduše, 

nije ga se tribalo u kuću ni unosit, moglo se 

s njin odma u kontejner. Ali Bože moj! Darovanom 

se u oči ne gleda, a dobro se dobrin 

vraća. Strina je naše domaće čeljade pa će 

sigurno volit malo lešade, malo ispod sača, 

a bacit ćeš i na gradele kad dođu, nek se ne 

ladi. Odma s vrata, ne pitajuć di ni šta, strina 

će lipo smistit strica na novi kamin. Bog mu 

da sto pokoja. Ne moš mu reć “laka ti crna 

zemlja”, kad čovik nije pod njon. Strina će 

te ljubit i komplimetirat ti i govorit kako te 

je baš tako zamišljala, sve dok svekrva ne 

počne nabrajat iza svega glasa, slažuć rime 

o pokojnom stricu. Unda će rastužit i strinu 

i tebe pa ćete jedna drugoj past u zagrljaj, 

inacajuć i šmrčuć, sve dok jadna svekrva od 

puste žalosti opet ne onemoća i skljoka se na 

trosjed ni živa ni mrtva. Tvoj čovik i dica trčat 

će i unosit strinine kuvere i ostalu prtljagu, a 

ti ćeš mislit kako je toliko stvari stalo u auto. 

Svekar će nazdravljati stricu i njegovu povratku 

kući. Doduše, nije baš u nekom izdanju u 

kojem gaje očekiva, ali najbitnije je da se on 

njemu vratio. Kad sidnete za ručak, strina će 

poist dva-tri lista salate i obrušit se na vas da 

šta ne pazite šta idete i pijete, kako živite i kako 

se hranite. Mogli bi se ugledat na nju. Kako 

je ona trideset godina vegetarijanka i šta joj 

fali, kako je pokojni nije sluša, pa je završio u 

limenci na kaminu. Nije tebi čudno što je strina 

to što je. Vidila si ti svašta u životu, barem 

što se ića tiče. Ne tribaš ić daleko, imaš sve u 

svojoj kući. Evo, ona mala, ako metneš kuvat 

kokoš, začepit će nos i pobić u selo. Neće ti se 

vratit u kuću dok ne prođe ručak. Ako joj za 

38 

večeru razbiješ jaje i poprigaš ponfri. Odma 

će ti se raskrivit kako joj jaje smrdi zato što 

ga je kokoš snila, a šopašje ponfrijen kako bi 

se udebljala. Ako skuvaš kakvo varivo, ajde 

oni mladi mali će i pojist, ali ne daj Bože da u 

njemu ima i pilja mesa, odma mu se kontra,za 

povratit. A oni stariji, Bože mi prosti, ko da mu 

je vuk ćaća, samo crveno meso ide. Neće ti 

sist za stol ako mu na pijatu nema kakav dobar 

odrezak, šnicel ili kotlet. Samo ti je čudno 

što strina ima stotinu kila, a rani se ko zec. Ali 

briga te, nije na tebi da se o tom misliš. Nek 

ide šta oće, ima u vrtlu kupusa i zelja. Kad 

susidi i rodbina čuju da je stric doša kući svi 

će se tit susrist s njin i reć mu dvi riči. Strina 

će i dočikat i govorit kako se stričeva želja da 

okupi rodbinu i prijatelje oko sebe napokon 

ostvarila, a svekrva će žalit i smantavat jer 

ne mere podnit da ga više nema. Ti ćeš pazit 

da je limenka uvik na svom mistu. Dici ćeš 

zapritit da je smiju samo iz daleka gledat. Ne 

daj Bože da kogod strica prospe. Ko bi ga više 

skupio. Kako je strina navikla na svicke trendove, 

tebe će zadužit za frizuru i imidž, a zato 

što ti je kao zahvalna velikodušno će ti stavit 

svoj ormar i toaletu na raspolaganje. Čovik i 

auto koje ste išton kupili, naravno na kredit, bi 

će atento dvadeset i četri sata, jer se rodbina 

lipo proširila, a ne smi ni za živu glavu nikoga 

propušćat. Neće ona njemu ostat dužna. Svaku 

će mu vožnju poštenu platit od tri do pet 

dolara, ovisno koliko će trajat, a svake subote 

svako će dite dobit po australski dolar kako 

bi se počastili s društvon, a i nek se znade da 

je strina došla. Kako se strina lipo udomaćila, 

a svekrva dobila društvo za koj in je patila, a 

pošto si i ti svladavala vegeterijansku kužinu, 

a svekar konačno naša razloga za što češće 

nazdravljanje, a i onog ko ga ne će prikidat 

dok štogod govori, zaključi se da bi bilo najpametnije 

(kad je tako širokogrudna i podatna) 

da strina ostane s vama, makar koju godinu, 

barem dok ne prođe ova recesija. 

Vaša Taja

Prolo@ac 

Udruga mladih KUM Proložac 

nastavlja s aktivnostima 

U prošlom broju župnog lista objavili 

smo priču o Udruzi mladih iz Prološca te o 

aktivnostima koje nekolicina mladih ljudi 

iz naše župe i općine provodi kroz godinu. 

Tom prigodom najavili smo projekt “ Da! 

Za zdravi život !” koji je u međuvremenu 

uspješno ostvaren. Projekt koji je uključivao 

malonogometni turnir mladih Imotske krajine, 

biciklijadu kroz Proložac, javnu tribinu o 

zdravom životu, projekciju dokumentarnog 

filma “Moja trapula“ te koncert Klape Kampanel 

ispunio je sva očekivanja. Posebno 

atraktivna bila je biciklijada kroz Proložac, a 

svesrdno su je podržali brojni zaljubljenici u 

biciklizam, ali i drugi stariji i mlađi Proložani. 

Za sjajan završetak projekta koji je pokrenut 

s ciljem afirmacije zdravih stilova življenja 

pobrinula se jedna od ponajboljih hrvatskih 

klapa, klapa Kampanel. Podsjećamo, “Da ! 

Za zdravi život !” sufinanciran je od strane 

Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade 

RH. Također, ističemo kako je za dosadašnje 

aktivnosti Udruga nagrađena godišnjom 

skupnom nagradom za 2010. godinu od 

strane Općine Proložac. 

Biciklijada kroz Proložac, 

kolovoz 2010.godine 

39 

Završetak projekta „DA!! Za zdravi 

život!“- koncert Klape Kampanel, 

kolovoz 2010. godine 

Pored navedenih ljetnih aktivnosti Udruga 

mladih bila je i suorganizator humanitarne 

večeri „Imota u Lisinskom“ , a predsjednik 

Udruge Hrvoje Garac član Organizacijskog 

odbora. Humanitarnom večeri u Lisinskom 

prikupljana su sredstva za obnovu i uređenje 

imotskog rodilišta, a svoj doprinos akciji dali 

su brojni Proložani i Imoćani. 

Udruga mladih KUM i O.Š. Ivan Leko iz 

Prološca zajednički su pripremili aktivnosti 

u povodu obilježavanja Mjeseca borbe protiv 

ovisnosti u koje su bili aktivno uključeni i 

prološki osnovnoškolci koji su pripremili 

predstavu “Alkoholna ljubomora”. Nakon 

predstave učenike je o problemima ovisnosti 

informirao dr. Željko Ključević, voditelj službe 

za ovisnosti pri Zavodu za javno zdravstvo. 

O svemu više donosimo u sljedećem broju 

župnog lista. 

Za više informacija o aktivnostima i 

samoj Udruzi posjetite službenu internetsku 

stranicu KUM-a www.kum-prolozac.hr. 

Ana Leko

Nakladnik IMOart upravo je obznanio 

knjigu pjesama Proložanina Marija Bilića, 

naslov koji je IZOPĆENICI (Imoart, Imotski 

2010.). Pjesnika smo čitateljima Prološca 

već predstavljali. Podsjetimo se njegovih 

obznanjenih knjiga: Peta zapovijed (NZMH, 

Zagreb, 1990.), Knjiga ljubavi (Albatros, 

Zagreb 1998.), Rane zagledane u Nebo 

(IMOart, Imotski 2004.), Imotski sokolovi 

(UHD Imotski, „Imotski sokolovi“), Gospodinov 

štićenik (Alfa, Zagreb, 2006.), Što 

je kritik htio reći (HKD Napredak, Split, 

2007.), i Prološko blago (ZUPUZ, Zagreb, 

2009.). Nije uobičajeno da sam autor tumači 

vlastitu poeziju, pogotovu ne u posveti, što 

je učinio Mario Bilić u svojoj novoj knjizi 

pjesama napisavši mi „…. ova zla kob našeg 

naroda“ naznačujući temu koja se zrcali u 

njegovim pjesmama. Knjigu pjesama IZOP- 

ĆENICI čine četiri ciklusa: POSKOKOVO 

SIME, IZOPĆENICI, OSUDA I PROPEĆE, 

Prolo@ac 

Mario Bilić: 

IZOPĆENICI 

(Imotski, 2010.) 

40 

a ispred prvog su ciklusa tri minijature bez 

naslova posvećene „momu ćaći“. U njima 

zavičajnom ikavicom (cviće, ditinjstvo, 

dite) i zavičajnim leksikom (mirluši, tražijo) 

govori o svojoj djetinjoj ljubavi prema ocu. 

Doživljaji određuju pjesnikov unutarnji svijet, 

čine ga motivski zanimljivim, označuju ga 

korespondirajući s njim: 

neka se spusti 

tvoja ruka 

na moju glavu 

da zamirluši 

cviće 

moga ditinjstva 

POSKOKOVO SIME, prvi ciklus ove 

knjige, otvara se pjesmom bez naslova (bez 

naslova su i ove druge pjesme u ovoj knjizi): 

šest lirskih deseteraca podsjeća na deseterce 

u jadikovkama ucviljenih majki za nestalima, 

poginulima i umrlima. Motiv kruhoborskoga 

usuda i kruhoborskih odlazaka preko bijela 

svijeta u zavičajnoj ikavici i zavičajnim leksikom 

pojačava doživljaj tjeskobne ostavljenosti 

malodobne djece u samotnosti i tjeskobi 

siromaštva: 

ni kruv nema sviju sedam kora 

otkako si uprtijo sriću 

kano torbu priko bila svita 

U pjesmama se variraju motivi tradicijskog 

odgoja (muški ne plaču), krajnje 

oskudice, ljubavi roditeljske sa suznim očima, 

generacijskih nesporazumaka, čistoće 

naravi, bezizlaza, izgubljenosti u tuđini, novih 

metafora iz kršćanskog poimanja svijeta i

života (oči- svitnjak svetog Ante), prirode 

(usta- suva ditelina) i usmene književnosti 

(ruke- moje grdne rane), mukotrpnog svagdanjeg 

života (zemlja tvrda a nebo visoko), 

a nove Bilićeve metafore (sine – ime poskokovo 

oko poskokovo sime) i posuđene pučke 

metafore (sine – srićo) svježinu i ritmičnost 

crpe iz zavičajne ikavice i zavičajnog idioma. 

Naslovom knjige IZOPĆENICI naslovljen je 

i drugi ciklus ove knjige pjesama. U njemu 

zdvaja na našim povijestnim usudom i 

nesretnom poviješću domovine Hrvatske. 

Jasno je zbog takvog povijestnog usuda 

iskazana optužba, vapaj, revolt: 

raskućilo nas 

i razbaštinilo 

u kuću pustili 

svoje sime 

u zemlju prosuli 

naše oči 

u kući nikla 

drača 

iz zemlje se 

razlila tuđina 

Pjeva o iskonski negda cjelovitom 

seoskom življenju, žali za njim nasuprot 

suvremenom građanskom liberalizmu i 

posvemašnjem relativizmu, o suvremenosti 

kao izopćenosti, kao progonstvu iz iskona, 

kao naličju života, kao lutanju iskorijenjenih 

s jasnom porukom: 

govorim 

da u dno 

nas 

progovorim 

Nacionalnoj se povjestnici kao pjesničkoj 

temi Bilić višekratno vraća doživljavajući 

ju kao (m)učiteljicu, a našu suvremenost kao 

posvemašnje naše iskorijevanjivanje: 

imena nam 

izbrisali 

iz matica 

……….. 

i uputili nas 

u prošnju 

Prolo@ac 

41 

Pjesnik se ne miri s postojećim (hrvatski 

časnik) tukao se za Hrvatsku, licemjerima 

usprkos poziva: 

za svojom 

zvizdom 

podsjećajući posljednjom pjesmom iz 

ciklusa na zlotvore: 

odvedoše mi 

sestre 

zatvoriše 

braću 

U trećem ciklusu imperativima apostrofira 

obranu identiteta pod svaku cijenu i 

utjecanje Stvoritelju kao jedinoj spasonosnoj 

mogućnosti. 

PROPEĆE, završni ciklus, otkriva pjesnika 

(sebe) kao proroka koji, noseći svoj križ, 

obstaje i ustraje svim kušnjama i nevoljama 

usprkos. Pjesnik Mario Bilić i ovom svojom 

knjigom pjesama ustraje na svom iz ranijih 

knjiga prepoznatom poetskom putu sveudilj 

otkrivajući nove znakove, nove zvukove i 

nova značenja svoga zavičajnog ikavskog 

idioma, koji mu se podatno otkriva nudeći 

svu raskoš svojih jezičnih mogućnosti. U 

svom ga je prološkom djetinjstvu baštinio, 

a sada mu se opetovano vraća kao izvoru iz 

kojega žudno pije da otkrije zapretano ali ne 

i zaboravljeno duhovno naslijeđe što su ga 

predci stoljećima u nj pohranjivali. 

Ivan Juroš

Prolo@ac 

Proslavili zlatni jubilej 

Zlatna generacija maturanata Imotske 

gimnazije, generacija 1959./60., proslavila 

je 50 godina mature. Od 54 maturanta u 

poslijepodnevnim satima sastalo se nas tu 

desetak ispred stare Gimnazije u Imotskom. 

Proslavi se odazvala i razrednica prof. Ivana 

Benčić-Vučemilović. Nakon pozdrava i fotografiranja 

maturanti su se uputili u crkvu 

sv. Mihovila u Prološcu gdje je služena sv. 

misa za nas prisutne i osmero kolega koji 

nažalost nisu više s nama. Misu je predvodio 

župnik župe sv. Mihovila fra Ante Madunić. 

Slijedio je domjenak u restoranu „Dijamant“ 

u Prološcu. U ugodnoj atmosferi prepričavale 

su se zgode i nezgode dječaka i djevojčica 

koji su osam godina, često gladni i oskudno 

odjeveni pješice iz svojih sela Imotske krajine 

i susjedne Bosne i Hercegovine svako jutro 

išli u Imotski da bi uspješno položili malu, 

42 

a zatim i veliku maturu-ispit zrelosti. To je 

generacija koja je rođena početkom drugog 

svjetskog rata i koja je osjetila svu bijedu i 

neimaštinu. Međutim, to ih nije omelo da 

budu uspješni u učenju i vladanju. Poslije su 

krenuli na daljnje školovanje u Zagreb i Split. 

To je generacija čiji je svaki član uspješno 

završio školovanje, tako da među nama ima 

prosvjetnih djelatnika, ekonomista, pravnika, 

inženjera, liječnika… 

Što se tiče naše prološke župe, 1951. 

godine nakon četiri razreda pučke škole u 

Imotski kreće oko 150 školaraca da bi ispitu 

zrelosti pristupilo nas šest. Na svu sreću svih 

šest je i danas među nama i uživaju zasluženu 

mirovinu. Ovo nije kraj naših druženja 

jer smo se dogovorili da ćemo se sastajati 

svake godine prve subote mjeseca kolovoza. 

Branimir Mandić 

Slavljenici u crkvi sv. Mihovila u Prološcu

Grad Vukovar je smješten na obali 

rijeka Dunava i Vuke. To je grad heroj kako 

ga ljudi nazivaju. U tom prekrasnom gradu 

ptice su budile ljude sa svojom prekrasnom 

pjesmom. A danas? Danas taj grad i te ljude 

bude suze u očima i tuga u srcu. Prije 19 

godina u tom gradu se dogodila velika tuga 

koja je još uvijek prisutna u srcima tih ljudi 

koji žive u Vukovaru i u srcu grada. I ne samo 

stanovnika Vukovara nego i cijele Hrvatske. 

Moji mama i tata su tada živjeli u Vinkovcima 

i prisjećaju se svega što se tada događalo u 

Vukovaru, a i u Vinkovcima. Moj tata je bio 

u ratu i proživio je jako puno ružnih i tužnih 

dana, on kaže da se ne voli prisjećati tolike 

tuge, jer želi da ja rastem u radosti i da moj 

mali život ne bude ispunjen tužnim uspomenama. 

Gledala sam na televiziji što se sve 

događalo te 1991. godine u gradu Vukovaru. 

Pitala sam mamu: „zašto su ti ljudi uništavali 

i ubijali ljude i djecu“? Koliko god je mama 

Prolo@ac 

Vukovar 

43 

pokušavala, ja svejedno nisam sve shvatila. 

Na televiziji su rekli da je najmlađe dijete koje 

je ubijeno u tom gradu imalo šest mjeseci, 

a najstariji djed 104 godine. 

Tko mi može objasniti što je to malo 

dijete bilo krivo ili taj djed koji nije ni mogao 

hodati od starosti. 

Zašto je uopće i bio taj rat? Toliko je ljudi 

izgubilo domove, svoje najdraže, a zašto? Ja 

bih htjele znati. Moja mama nas puno voli i 

sretna je što nas ima. A na televiziji su pokazali 

kako su neke mame izgubile svoju djecu 

u tom ratu i nikada ih nisu pronašle. Kako 

se osjećaju te mame? Želim da se rat više 

nikad ne dogodi. Želim da se ljudi vole. Da se 

u razredu svi volimo, a ne da gledamo tko se 

bolje oblači ili tko ima bolje ocjene. Svi smo 

mi dragom Bogu isti. A mi smo samo djeca. 

Zato pružimo ruke jedni drugima, podignimo 

ih visoko, budimo prijatelji. 

Ines Dogan 4.A

Prolo@ac 

Bleiburg 65 godina 

poslije 

“Polje bijelih ljiljana 

u svibanjske bijele zore 

bolno pokošeno. 

Polje plavih ljubica 

u svibanjske plave noći 

suzom orošeno. 

Nevino je janje 

vođeno na klanje. 

Kud je Hrvat prošo, 

makovi su rujni 

po poljima cva1i.” 

Tako je opjevao bleibuško polje hrvatski 

pjesnik Vinko Nikolić, a njegovom pjesmom 

sisački biskup Vlado Košić počeo je homiliju 

na središnjoj komemoraciji žrtvama blaieburške 

tragedije 15.svibnja 2010.g. “Bleibuško 

44 

polje postalo simbol najvećih stradanja 

hrvatskog naroda u njegovoj 14 stoljetnoj 

povijesti. S ovog mjesta prije 65 godina započela 

je masovna likvidacija hrvatskog naroda 

(cvita hrvatske mladosti). Na bleibuškom 

polju su stradali desetci tisuća nedužnih ljudi, 

a da se ni jednom od njih nije ni na kojem 

sudskom pa ni prijekom komunističkom 

procesu dokazala krivnja. Mi kršćani, njegovi 

učenici, pozvani smo na hrabrost, kaže 

sisački biskup Vlado Košić. Ne misleći na 

sebe, trebamo uvijek govoriti istinu i samo 

istinu, jer kako je rekao naš gospodin Isus 

Krist “Istina će vas osloboditi.” Ne istina koju 

uljepšavaju jedni ili poružnjuju drugi, već 

istina kakva ona stvarno i je. Sudionik ove 

tragedije nedavno preminuli hrvatski pjesnik 

Mato Marčinko opisao je to ovako: Pune

ophodne ceste vojnika i staraca,majki,žena i 

djece.Smrt nas je slijedila danima,na šajkači 

joj trorogoj zvijezda petokraka,na rukavu 

mrtvačka lubanja s ukriženim kostima. Od 

smrti s Istoka bježali smo k bijelim anđelima 

Zapada,s pouzdanjem nevinih, vjerujući 

džentlmenskoj riječi.Bježali smo od smrti,a 

smrt nas je čekala u Blaiburgu.U Dvorcu 

na brdu visoku, obučena u englesku odoru, 

o vratu joj ogrlica viteškog reda podvezica 

Bila je noć, gavranolika bleiburška noć. Sijevanje 

noževa u mraku , štektanje strojnica. 

Kao pokošeno snoplje na polju mrtvi redovi 

poklane vojske. Plaču majke za ubijenom 

djecom i djeca za ubijenim majkama. Glas 

one smrti iz bleibuškog Dvorca,obučena u 

englesku odoru Albiona oholog,odjekuje 

nad stratištem: Očistite palubu! Na mostu 

dravogradskom zaori se urlik divljih goniča: 

“Padaj kišo krv operi kud prolaze proleteri!”. 

I dok ove šume, brda i doline pamte te 

tragične dane, ni mi ne smijemo šutjeti. “Jer 

da mi zašutimo,i kamenje bi progovorilo!”kaže 

sisački biskup Vlado Košić. 

Posebno danas kad se opet pokušava 

pisati neka nova nedogođena povijest i kad 

Prolo@ac 

45 

se pokušava krivotvoriti istina. Laž je uvijek 

bila glasnija i htjela ugušiti istinu, ali istinapremda 

tiha i prividno često poražena-na 

kraju uvijek pobijedi. Istina nikada nije na 

prodaju i sa istinom se nikada nitko nije 

mogao cjenkati. Molimo se ovdje, ističe 

biskup Košić, molimo se za duše poginulih, 

ubijenih, stradalih, zarobljenih hrvatskih 

vojnika, za tolike žene, djecu i ljude koji su 

ovamo došli vjerujući da je zapad Hrvatima 

utočište. Premda su vrijedeće međunarodne 

konvencije zabranjivale da se zarobljenici 

izruče onima od kojih su bježali, oni su 

bili izdani i predani svojim progoniteljima. 

Kakva je to pravednost koja uporno nastoji 

abolirati počinitelje zločina, smatrajući da 

su žrtve krive ili djelomično krive. Žrtve se 

moraju jednako tretirati i neka se već jednom 

prestane s tim izluđivanjem našeg naroda i 

neka se priznaju sve žrtve kao žrtve. Tako 

se nabacuje krivnja na pripadnike Križnog 

puta koji su bez ikakva sudskog procesa 

i mogućnosti da se brane ubijani kao da 

nisu ni Božja stvorenja, a kamoli ljudi, po 

šumama i gorama kud god ih se gonilo s 

ovog mjesta i to više mjeseci i godina nakon

što je rat završio! Takav scenarij su mogli 

izmisliti i provesti samo ljudi bolesnih umova, 

ali nije jasno da mi još i danas moramo 

slušati njihove branitelje. S ovog mjesta, 

ističe biskup Košić, Crkva i on osobno kao 

katolički biskup ne mogu prihvatiti nikoju 

takvu optužbu nevinih ljudi, te da Crkva 

žrtve Bleiburga i križnih putova ne smatra 

krivima, da se moli za njih i da želi da njihovi 

najbliži dobiju konačno zadovoljštinu barem 

u tome da znaju gdje su im njihovi najmiliji 

ubijeni, da barem znaju za njihove grobove i 

da se mogu pomoliti za njih i upaliti svijeću. 

Mnogi su bezdušnici stali na put zemaljskoj 

pravdi, ali ne će moći stati na put Božjem 

sudu. Ovo nas mjesto prosvjetljuje, na ovo 

bi mjesto svaki Hrvat morao hodočastiti da 

se pokloni žrtvama i dade poučiti istinom 

kako duboko može čovjek pasti. Tu padaju 

sve maske. Ovo je mjesto molitve i zato se 

u tišini ovih dolina, šuma i bregova može 

naučiti puno toga, prije svega kako da se ne 

gazi po tuđim suzama, kako se brani istina, 

ali i kako se umire u ljudskom poniženju, a 

ipak nikada bez nade da je Božja milosrdna 

ruka uvijek uz svakog čovjeka, pa snašla ga 

ne znam kako velika nevolja, a najgora je 

kad čovjek padne u ljudske bezbožne ruke. 

Europska Unija je trima rezolucijama 

osudila komunizam kao totalitarni režim i 

komunističke zločine. Zanimljivo je kako to 

da naša država tako lako usvaja sve što EU 

traži od nje, samo ove tri europske rezolucije 

o zločinima komunizma ne nalaze nikakva 

odjeka u našem hrvatskom društvu, osim 

u šturoj Deklaraciji koja nikoga ni na što ne 

obvezuje niti pravno sankcionira komunističke 

zločine. Zaplakala je majka Hrvatska 

za sinovima svojim i ne će se utješiti jer ih 

je Herod krvi žedan pogubio. Plače ljuto 

Matija, Anđa i Fatima za sokolima svojim. 

Plače i ljuto cvili, ne zato što bi bili poginuli 

u boju na megdanu junačkome, nego što su 

poginuli na izdaji tuđinca, što su bili umlaćeni 

na cestama; na način nedostojan junaka. 

Plače, ljuto plače i cvili Hrvatska majka i 

neće joj rana srce nikad zacijeliti nad divnom 

i poletnom hrvatskom mladošću, koja je u 

Prolo@ac 

46 

zrelom cvijetu pokošena i bačena u ponore 

Kočevskog roga. Opraštati je ljudski, žrtvovati 

se je ljudski, patiti je ljudski, ali i pamtiti je 

ljudski. Tako je jecao velečasni Vilim Cecelja, 

prvi hodočasnik na ovo polje smrti i zatora, 

kada je na Majčin dan 1963.g. ovdje održao 

molitvu za poginule u Bleiburgu i na križnim 

putovima na kojima su stradali oni koji su bili 

bačeni u razne Hude jame, Kočevske roge. 

Tezna, Jazovke i Maceljske šume. Blažena 

Djevice Marijo, Tebe su Hrvati kroz povijest 

nazivali najvjernijom majkom, odvjetnicom 

Hrvatskom, Kraljicom Hrvata. Ti se moli za 

nas, za našu budućnost, da ju gradimo na 

istini o prošlosti i da oplakujemo sve naše 

poginule sinove i kćeri, jer svi su oni naši te 

da nas kao narod ne dijele žrtve koje su pale 

na svim stranama. Molimo Te, nauči nas 

danas ovdje u Blaiburgu i sav naš narod da 

se u poniznosti borimo protiv svake ideologije 

i zatiranja prava čovjeka i naroda, protiv 

svakog totalitarizma, da se ne bojimo osuditi 

zločine, a priznati istinu. Na kraju svoje homilije 

sisački je biskup Vlado Košić rekao: 

„Presveta Bogorodice Kraljice Svibnja, moli 

za nas i za svi našu poginulu braću i sestre i 

izmoli mir hrvatskom narodu. AMEN“ 

„Nemojte vjerovati 

ako vam kažu da ginemo. 

Lažu, jer naši junaci žive 

u svakom srcu hrvatskom. 

Ako vam kažu da majke plaču, 

nemojte vjerovati. 

One tek suzama zalijevaju 

cvijeće na humcima. 

Ako vam kažu 

da su mnogi nestali, da se za njih ne zna, 


Jer oni su dobili sva srca svih Hrvata. 

Ako vam kažu 

da je Hrvatska okrnjena, smanjena, 


Iz svake grude zemlje, 

iz svakog kamena i rijeke 

već se diže snaga nepobijeđenih, 

ni gradovi nisu uništeni, ni sela sražena. 

Jer oni imaju neuništivu dušu. 

Pripremio: Jure Maršić

Davne 1974. godine jutro u Splitu bilo 

je sasvim uobičajeno. Živost u gradu, kao i 

svakog radnog dana. Ljudi zaokupljeni svojim 

poslom, obvezama ili šetnjama. Nitko 

nije mogao ni slutiti što će se događati tog 

dana pod Marjanom. na posao je otišao, kao 

i obično, naš junak kojem ćemo posvetiti 

ovaj podsjetnik. Ante Božinović sin Kate i 

Paške Božinović, rođen je 1926. u Prološcu 

Donjem, a nekoliko godina poslije s obitelji 

se odselio u Split. Radio je kao vrstan tokar 

u poduzeću „Dinara“ na izradi ortopedskih 

pomagala. Na poslu se tog jutra nije dobro 

osjećao. Imao je želučane tegobe i u vrijeme 

marende uputio se do stana popiti nekakav 

lijek. Živio je na Mejama, gdje se odvijala ova 

drama koju ću opisati. Radnici „INA-PLIN-a“ 

iz Kaštel Sućurca obavljali su svakodnevnu 

dostavu tog energenta po gradu. Te noći je 

padala kiša i bilo je mokro i sklisko. Kamion 

je udario u zid i počeo gorjeti. Naš Ante dolazi 

do mjesta nesreće nakon par minuta. Vidio 

je što se zbiva i auto koje gori. Ljudi u panici 

bježe što dalje od tog mjesta. Kad je izišao iz 

svog automobila, jedna ga je žena povukla 

za ruku i panično rekla: „Šta stojiš i gledaš, 

Prolo@ac 

Hrabro srce 

47 

svakog će časa eksplodirati“! Vozači kamiona, 

kao i stanari iz okolnih zgrada, svi su 

se razbježali kao miševi kad brod tone. Naš 

Proložanin bio je ogorčen ovim prizorom. 

„Zar je moguće da neće nitko priskočiti i 

pomoći?“ Vatra je sve jača, a situacija sve 

teža. Cijeli svoj život od petnaeste godine 

živio je uz motore, automobile raznih kategorija, 

kamione i nalazio se u raznim nemilim 

trenutcima, ali sada šta uraditi? Motor još 

radi, dotok goriva mora prestati. Treba ga 

hitno ugasiti! Ušao je u zadimljenu kabinu 

i nije mogao napipati ključ, ali snašao se. 

Prebogato vozačko iskustvo mora donijeti 

ploda. Ubacio je u brzinu, naglo pustio 

kvačilo i motor se ugasio. Golim rukama je 

izvukao nagorjelu masu iz auta i kao duh 

uspio iz njega izaći opečene kose, obrva i 

ruku. Tek tada je vatra počela slabiti. Kad 

su ga vidjeli takvog, ljudi su počeli oprezno 

prilaziti. Stigli su i vatrogasci na gotov čin. 

Sve je bilo riješeno. Ljudi su ga tapšali po 

ramenu i govorili kojekakve hvalospjeve, a 

Ante, ne osjećajući ni bol želudca ni opekline 

ruku, pogleda prema nebu i reče. „Hvala ti, 

dragi Bože, danas smo odradili veliki posa“. 

On je pokazao uz hrabrost i da je 

velikodušan čovjek. Na dodjeli 

nagrade za „pothvat godine“ u 

Beogradu dodijeljena mu je zlatna 

plaketa, a za srebrnu je dobila 

žena iz Bugojna koja je iz goruće 

kuće spasila troje djece. Uzeo je 

svoju nagradu i predao toj ženi. 

Bio je zadivljen njezinim dobrim 

djelom, a koliko je on spasio života? 

Možda tisuće! Ante nas je 

napustio 1993. godine i prešao 

u Blaženstvo vječnoga života. 

Neka ga Bog nagradi za sve što 

je učinio i pomagao drugima. 

Vice Božinović

Prolo@ac 

In memoriam 

Zvonko Pirić Brajo 

Dragi prijatelju! Dragi naš Brajo! 

Nema materinih, ćaćinih ni bratovih suza 

da te oplaču. Ni nebo za tobom danas ne 

plače. Tu tajnu suza danas plaču tvoje 

Magdalena i 

Valentina. Tu tajnu danas plače tvoja sestra 

Ivka i svi mi koje si volio. 

Danas se smiješi nebo, a plače zemlja. Tvoj 

prijatelj pjesnik danas je zaboravio sve svoje 

stihove. Koje je stvarao u dugim noćima. 

Koje si rado čitao i o kojima si pisao. 

Ali jedna pjesma živi i živjet će vječno u 

tvom prijatelju pjesniku. To je pjesma tvog 

života: koja izvire u Badnjavicama, a uvire 

u Zagrebu. 

(1961.-2010.) 

48 

Dug je i trnovit bio tvoj put od Prološca do 

Zagreba. 

Put od Badnjavica, Močila, Mosta, Šarampova, 

Verošišća, preko Sinja, Visovca, 

Makarske konačno do Zagreba. 

Ali, koliko god te život šibao, nikad nije 

nestao smiješak na tvojim usnama. I oči 

pune radosti. Sanjat ću još dugo te oči 

pune radosti. Još dugo ću sanjati tvoju 

vedrinu koju nijedan grobar ne može 

pokopati. 

Samo te dvije riječi mogu oslikati: ljubav i 

odanost: prema obitelji, prijateljima, Bogu 

i domovini. 

Počivao u miru Božjem. 

Tvoj prijatelj 

Mario Bilić 

U Zagrebu, 28. listopada 2010. 

Moj cvit 

(Braji) 

moj cvit je 

maslačak 

čije latice 

lutaju svijetom 

vjetru je povjeren 

smisao 

života i smrti 

maslačka 

Mario Bilić

Jesen 

Ona je tu 

Svuda oko nas, 

Niz lice joj klizi 

Teške kapi kiše. 

Na kolodvoru vremeplova 

Ona nekog čeka. 

Haljina šarena 

Gležnje joj skriva, 

Pet slova u imenu nosi. 

Purpurni sag 

Iza sebe ostavlja. 



Hladni vjetar iz rukava, 

Oblak crni iznad čela 

Tri mjeseca u džepu nosi 

Zvijezde slabo broji, 

A sunca se boji. 



Evo stiže!!! 

Sestrica u haljini bijeloj 

Prilazi sve bliže. 

Vice Božinović 

Prolo@ac 

49 

Život 

Otkad ugledah Te 

očima svojim, 

zakopčano te držim 

U njedrima mojim. 

Pet decenij a u tebi dišem 

I posebnim zanosom ovo pišem. 

Polje- iskrižane fete krova Za1ivano znojem 

slanim, 

Vinograd u lepezu svrstan 

I žito zlatno zrnjem izvijanim. 

Suvaja u zagrljaju mosta, 

Bura češlja s Badnjavica 

Opraštamo se od starih, 

Rađaju se nova dica. 

Jezero gadnu ćud ima. 

Ko brod na pučini 

Manastir na njemu blista, 

A Krenica ostaje uvik ista. 

Cili život u Bijakovu gledam 

I znan: lipo je čoviku mladu, 

Ali jednom svi ćemo bit 

u čempresa hladu. 

Vice Boživović

Dragica Sabljić 100 kn, Ante Maršić 

(Kanada) 200 can dol., Ivan i Slava Stojić 

100 kn, Ante Kraljević 200 kn, Iva Marinović 

100 km, Ankica Kovačec, 100 kn, Jakov Ćorić 

200 kn, Frane Matić 20 eura, Ante Meter 

(Kranjske Toplice) 100 kn, Ante Kraljević 

Paškin 100 kn, Jozo Juričić (Zagreb) 200 kn, 

Marija Bašić 50 kn, Ružica i Ivica Kilić 600 

kn, Anka Mrkonjić 150 kn, Marija Rebić 200 

kn, Ana-Nada Mršić 200 kn, Anđa Jukić 200 

kn, Ivan Kolovrat 100 kn, Ica-Iva Juričić p. 

Vinka 50 can dol., Iko Maršić Kujdić 50 can 

dol., Milan Juričić 100 can dol., Danica sa 

Hvara Rosa la Ponte 100 can dol., Nediljko 

Blažević 50 eura, Stipe Bajić (Rijeka) 100 

kn, Dinka Barčot 100 kn, Mila Matas 100 

kn, Iva Jakirčević 100 kn, Mijo-Miće Maršić 

Kujdić 20 eura, Zvonko Prgomet 100 eura, 

Ana Bebić 200 kn, Danica Klapirić (Kanada) 

200 kn, Mara Marica Garac 50 kn, Zvonko 

Matić (Zagreb) 400 kn, Seka Laušić 200 kn, 

Kažimir Grabovac 100 kn, Drago Meter Mirkov 

100 kn, Mladen Mikulić 100 kn, Tereza 

Župić r. Božinović 20 eura, Marija Karabatić 

r. Radeljić 300 kn, Ivana Raškopoljac 50 

eura, Bosa Radeljić 20 eura, Anka Derer 100 

kn, Vinko Katavić 100 kn, Pile Brnas, 50 kn, 

Marija Rebić 200 kn, Stipe Katavić 100 kn, 

Lidija Leko 200 kn, Zdenko Juričić 380 kn, 

Dragutin Katavić 100 kn, Drago Rajič 100 kn, 

Andrija Petrušić 100 kn, Denis Pezo 200 kn, 

Ivanka Bajić ud. Ivana 100 kn, Miodrag Meter 

200 kn, Mirko Kasalo 200 kn, Ivan Maršić 

100 kn, Petar Mršić p. Stipe 50 kn, Marijana 

i Lukica Maršić 50 eura, Iva Juričić ud.Vinka 

50 can dol., Mirko Juričić 100 can dol., Mila i 

Ivan Kraljević 50 eura, Mijo Grbavac p. Ante 

100 kn, Milan Knezović pok. Srećka 200 kn, 

Tomislav Petrušić (Solin) 100 kn, Mijo Meter 

100 kn, Jozo Tolić (Zagreb) 50 kn, Ivan Tolić 

(Zagreb) 50 kn, Mira Damjanović 50 kn, 

Ivan Petričević (Dugi Rat) 100 kn, Tomislav 

Prolo@ac 

Prijatelji lista 

50 

Mandić (Ve1. Gorica) 100 kn, Šimun Dropuljić 

(Samobor) 150 kn, Mara Poček 20 eura, 

Ana Knezović (Split) 100 kn, Branko Mandić 

200 kn, Obitelj p. Mije Mikulić 100 kn, Nikola 

Knezović 20 eura, Tomislav Rako 400 kn, 

Drago Pirić 150 kn, Milica - Mila Petrušić 200 

kn, Drago Škegro 100 kn, Marija Vrljić 200 

kn, Ljuba Grabovac 200 kn.

Prolo@ac 

51

1. 1. Roko Kolovrat 

2. Stella Tolić 

3. Ante Radeljić 

4. Nino Češljar 

5. Živko Pezo 

6. Ivan Grabovac 

7. Lucija Ivanko 

8. Ana Marija Češljar 

9. 9. Frane Maršić 

10. Luka Dropuljić 

11. David Mikulić 

12. Anamarija Maršić 

13. Leona Turić 

14. Marta Prgomet 

15. Marica Šimić 

16. Mia Jukić 

17. Slavko Lasić 

18. Tino Lasić 

19. Emanuela Grabovac 

20. Gabrijel Tolić 

21. 21.Tara Mandić 

22. 22.Filip Petričević 

23. 23.David Kraljević 

24. 24.Dominik Maršić 

25. 25.Josip Rako 

26. 26.Leon Meter 

27. 27.Gabrijel Mršić-Božinović 

28. Ela Šerlija 

29. Mia - Jelena Pezo 

30. 30.Laura Petrušić 

31. Luka Ivanko 

32. Damir Lasić 

Prolo@ac 

Kršteni 

Od Božića 2009 do Božića 2010. 

52 

33. Marino Šimić 

34. Maša Mikulić 

35. Petar Kolovrat 

36. Tina Maršić 

37. Ana Meter 

38. Leon Šimić 

39. Mia Juričić 

40. Martina Maršić 

41. Matea Ćurčija 

42. Ante Bajić 

43. Antea Grabovac 

44. Drago Škegro 

45. Mila Grabovac 

46. Dario Tolić 

47. Lara Petričević 

48. Ivana Matić 

49. Tomislav Čujić 

50. Klaudija Turić 

51. Marija Lasić 

52. Marin Prgomet 

53. Lana Rako 

54. Ante Rako 

55. Petra Bubalo 

56. Dina Petričević 

57. Klara Leko 

58. Ivan Matić 

59. Ivan Maršić 

60. Diana Petrušić 

61. Leonardo Leko 

62. Mirna Pezo 

63. Živko Pezo

1. Slavko Miška Vidak 

2. Milica Petričević 

3. Branko Pezo 

4. Mate Cvit-anović 

5. Jela Petričević 

6. Ivan Ikica Kolovrat 

7. Ljuba Petrušić 

8. Marko Kasalo 

9. Josip Grabovac 

10. Jela Mandić 

11. Gojko Lasić 

12. Lara Ćurčija 

13. Josip Ćorić 

14. Kata Maršić 

15. Anđa Grbavac 

16. Ivan Bajić 

17. Marko (Jozo) Mandić 

18. Zvonko Mandić 

19. Slava Knezović 

20. Ante Maršić 

21. Jela Juričić 

22. Grgo Lasić 

23. Jure Stojić 

24. Luka Bubalo 

25. Senka Goreta r. Kolovrat 

26. Rade Sabljić 

27. Zorka Lasić 

28. Eugen (Dragi) Šimić 

Prolo@ac 

Umrli 

Od Božića 2009. do Božića 2010. 

53 

29. Jela Bajić 

30. Ljuba Bubalo 

31. Ivan Iko Maršić 

32. Mijo Grabovac 

33. Ana Rako 

34. Ante Rako 

35. Petar (Pere) Kolovrat 

36. Ante Knezović 

37. Dobrica-Dragica Ćorić 

38. Stipan Bubalo 

39. Ana Leko 

40. Ante Meter 

41. Zorka Knezović 

42. Vice Knezović 

43. Ante Tonći Meter 

44. Nediljko Jozo Grbavac 

45. Ante Lasić 

46. Nikola Niko Petričević 

47. Stipan Stipe Maršić 

48. Ana Juričić 

49. Marijo Rajič 

50. Ante Meho Radeljić 

51. Zorka Barbić 

52. Krsto Grabovac 

53. Mara Petričević 

Pokoj vječni 

daruj im 

Gospodine!

Prolo@ac 

Raspored blagoslova 

obitelji 

Ponedjeljak, 27.12.2010. - od 14.00 sati: Gornji Podi, Donji Podi, Čurčije, Tolići, 

Bristovac i Matići. 

Utorak, 28, 12.2010. - od 14. 00 sati: Bušanje, Mandići i Perići. 

Srijeda, 29. 12.2010. - od 10.00 sati: Meteri Gornji, Sabljići, Petričevići, Špari, 

Grbavci, Mršići, Knezovići, Budim i Šerlije. (Počima se 

od kuće Stipice Leke, Blaževića i Metera). 

Četvrtak, 30. 12.2010. - od 10.00 sati: Šumet i Čujići. 

Petak, 31. 12.2010. - od 10.00 sati: Lug 

Nedjelja, 2.1.2011. - od 14.00 sati: Jezerine, Grabovine, Buljanija do Pezine 

ulice i Kraljevića. (Uzmite u obzir da je nedjelja pa se 

može malo ući i u noć.) 

Ponedjeljak, 3.1.2010. - od 10.00 sati: Podstranje do Radeljića 

Utorak, 4.1.2010. - od 10.00 sati: Pezina ulica uključivo do Mosta, od Mosta 

do Mikulića, Lučica, Grabovci u Đardinu, Tolići, Garci, 

Škegre, Turići, Jonjići i Abazi. 

Srijeda, 5.1.2011. - od 10.00 sati: Mikulići, Grabovci, Barbići i Dropuljići. 

Četvrtak, 6.1.2011. - od 14.00 sati: Radeljići, Krivača, Maršići, Rimci i Glavica 

Molimo naše župljane da se nastoje okupiti na ovu zajedničku molitvu za svoju obitelj. 

Neka se pripremi križ, svijeća i blagoslovljena voda i, ako tko ima, nabožni predmeti za 

blagoslov. Unaprijed zahvaljujemo na prijamu u vaše obitelji! 

54

Prolo@ac 

Zavičajni haiku 

(čeljade i svakodnevna vrtutma u govoru moje 

matere; gledanje četrdeset sedmo) 

Naum 

Púra oko zubi 

A gospodu glumi 

Uséknit se ne zna 

Pokora 

Usrićio se 

Ko bos kroz dràču prođe 

Sad će bit manji 

Zasluga 

Kràsta na láktu 

Sam pa’ sam se ubio 

Kàlala sila 

Ne ide 

Ko ùvodina 

U gluvo doba noći 

Âla dočíkat 

Bar ikako 

Ne trči prid rudu 

Što na umu to na drumu 

Ispèci pa rèci 

55 

Nezgoda 

Klipsalo kljúse 

Ujde li vuk magare 

Jedan ajvan manje 

Čič 

Mraz od podlanice 

Bùganci na prstima 

Prisvedile bičve 

Sirota 

Jadno čeljade 

Podàdulo od plača 

A šudàrić mokar 

Srića 

Baš kad ne triba 

Nesr’tne kosti bole 

Rèuma lúda 

Bude tako 

Čàmi čeljade 

Neće dan prije zore 

Nòći nikad kraja 

Drago Maršić

Prolo@ac 

Sazrela seoska idila 

- LI - 

Novo vrijeme 

Ne zna mali Pere za zabranu. Što naumi 

tako mora biti ili će se naljutiti. Sve igračke 

razbacao po kući i uživa slažući dvorce. Nemaš 

kuda proći od vrata do šporeta. Materi 

to ne smeta, ali baba Manduka ne može 

proći a da ne zapne. Komentira ona pomalo 

u sebi: - U ovo novo vrime matere ne znaju 

ditetu reć - nemoj! ili miruj! A dite bi krenilo 

u zmijin kljun! Zato triba uzet prut u ruku i 

(- Sve gospoda, a pura oko zubi!...; 

zimske vedre slike) 

56 

pripelit, kadikad i zbècnit na dite, za njegovu 

korist. Zar bi se ja tribala mislit o njezinu 

drletu, a ona će sidit uz kavu i televiziju, a 

ne vidi krndiša oko sebe. Padat će im, zar, 

màna sa nebesa?! 

Prolazeći do vanjskih vrata slučajno 

baba sruši Perin plastični toranj, a mali iskolâčio 

oči i ozbiljno se naljutio na nju: 

- Baš sad moraš prolazit kraj moga 

dvorca? Jedva sam ga napravio, a ti sve

srušiš. Nema prolaza, eno ti vanka imaš 

vrtla i kopaj!... 

- Čuješ dite, prut je iz Raja izaša! Nemoj 

da te opomenem ovom kljukicom pa ćeš bit 

mirniji, a ne meni kazivat kud ću i šta ću!...; 

izlazeći odgovara Manduka na unukovu 

ljutnju. 

Opet isto 

Opotio se Markan pilajući i sijekući 

drva. Ni unuku više nije zanimljivo gonjat 

karijolu. 

- Dide, lakše mi je igrat igrice nego s 

tobom cipat drva i slâgat u pušnicu!...; povjerava 

se Iko didu, tražeći razumijevanje. 

- Junače moj, izdrži još malo i ne misli na 

igrice. Didu je lakše kad si ùzanj! Ako budeš 

dobro sluša i radio kupit će ti did trišanja za 

Božić!...; kuša did unučića. 

- A rugaš se, nema dide trišanja za 

Božić. Može li nova igrica ili nešto drugo?...; 

primjećuje Iko grešku i opominje. 

- Kad nećeš trišanja, a igrice nisu dobre, 

kupit će ti did naoćale s kojima se vidi 

iza okuke!...; uz osmijeh dodaje Markan 

unučiću. 

Nije joj do šale 

Onemoća Marinko, noge ga izdale. 

- Čeljade ostari i nije više za u polje ni u 

brdo. Sad mu ostaje - stolac prid kuću, sidi, 

moli Boga i ako je moguće - šuti. A to nije 

lako izdurat kad te još jedino jezik služi!...; 

šalio bi se Marinko na svoj račun. 

Pozdravlja ga kuma Anica. Još čila, 

jačerma na njoj i uže preko ramena. Ode 

lišnjak iznosit. 

Ne može Marinko a da ne primjeti: 

- Jesi vridna Anice, ali isto tribaš znat 

da je svetac svaki dan!... 

Nije Anica dobre volje i nije joj baš do 

Marinkova podrugivanja pa ga prekida: 

- Je kume Marinko, je. Tebi je svetac, i 

to zapovidni, svaki dan! Sidiš i ne radiš ništa 

po cile dane, osim što se podrugivaš, a drugi 

vršu oko tebe... 

Prolo@ac 

57 

Prava pomoć 

Zbrècne Matiša na Lucu i kad treba i kad 

ne treba. Mlađi odoše svojim putem, a njih 

dvoje ostadoše sami i u dobru i u zlu. Nemaš 

se s kim svadit nego s najbližim. 

- Mater i pratar uvik su krivi za sve. 

Najlakše je na nji’ vikat!...; rekao bi fra Vinko 

Prlić. 

Kad matere nema na red dođe i žena. 

Tako bilo i kod Luce, a kad je uvidjela da 

neće tako lako na kraj s Matišom požali se 

svećeniku: 

- Ma dobar je moj Matiša, ali nagal, 

naljuti se, viče, okaša se, odma’ krndiš oko 

njega... 

- Znaš šta Luce, ovo ti mora pomoć!...; 

svituje je svećenik, dodaje joj punu bocu i 

nastavlja: - kad Matiša na te zaviče ti uzmi u 

usta malo ove kršćene vode i bit će dobro. 

Nije prošlo dugo kad evo ti Luce svećeniku 

po novu vodu. Pomoglo joj je, ali i 

nestalo. Domalo, eto ti nje i treći put po vodu, 

a svećenik će: 

- Možda je Matiša nezgodan, ali čini mi 

se Luce da ni ti nisi kratka jezika. Najbolje

je da ja dođem blagos’ovit vaš bunar isprid 

kuće, tako da si ti mirna bar što se vode 

tiče!... 

Ima u mene 

Već četvrti dan ne izlazi Ikan iz kuće. 

Prehlada nikako da mu prođe. Naiđe jedno 

jutro kum Pere obići bolesnika i pita ga za 

zdravlje, a ovaj mu iskreno odgovara: 

- Bolje sam kume, iđe na bolje! Sidi za 

stol, samo nemam te čime počastit!... 

- Ne brini Ikane!...; odvraća mu kum 

Pere i nadodaje: 

- Ima u mene, kupio sam na pazaru pola 

pečenice. Evo ti, izriži i počasti me! Ali, moraš 

mi dat 200 kuna!...; zaključuje Pere pametno. 

Čudne oči 

- Koja ti je to dioptrija, Marinko?...; pita 

ga liječnik dok ulazi u sobu i skida naočale 

s očiju. 

- Pravo da ti kažem moj dokture, ne 

snalazim se s tim. Nevista kaže da ne vidim 

prsta prid očima kad triba, ali što god ne triba 

vidit da baš dobro vidim. Priviše dobro! Ko 

da sam dva’èstak!...; ruga se Marinko na svoj 

račun i dodaje: - pa ti sad odredi!... 

Nema ništa 

Džaba tablete. Bolila Markana glava već 

peti dan. Nema druge nego uzeti uputnicu i 

u bolnicu na snimanje. Tako i bude. Ostane 

Markan nekoliko dana kod rodbine i obavi 

snimanje. Srećom, sve je u redu. Jedva dočekao 

da se vrati kući, a onda će ženi s vrata 

umjesto pozdrava: 

- Mile, nisu mi ništa našli u glavi!... 

- Znala sam ja to moj Markane prije 

nego si iša’ tamo! Nego, reci mi šta govore: 

od čega te boli glava?!...; k’o bajage znatiželjno 

propituje Mila. 

Nije mu isto 

Ulazi momčić u stričevu kužinu slobodno 

i bez kucanja. Isto mu je kao da je u 

svojoj. Možda i bolje, nitko ne viče na njega. 

Prolo@ac 

58 

Stric ga voli i čim mali dođe, traži on po kući 

nešto posebno za njega. Da mali napravi bilo 

kakvu štetu - stric mu oprašta - pusti dite! 

Ulazi nećak to popodne u stričevu kužinu, 

ali strina sama. Stric je izašao namîrit 

živinu, bacit ovcama i dinijeti drva. 

Nema strina protiv maloga ništa, ali ne 

da ditetu da sve bude po njegovu, bez obzira 

čije je. Mirovao momčić malo uz šporet 

čekajući stričev dolazak, ali već mu dugo. 

Poče znatiželjno vrludati pogledom po kući, 

a strina ga odmah opominje: 

- Sidi, miruj, ne zaviruj! Ako ne moreš, 

vidiš di je ostavljeno za izać, ‘ajde kudan si 

i doša’!... 

Pogodilo ga 

Objašnjava Pere situaciju nakon što je 

završio dnevnik na televiziji. Malo je bučniji, 

viče i lamata rukama oko sebe, ko da drži 

govor, a nema kome. 

- Ništa te nisam razumila Pere, ne daj 

Bože, ko da ti se pamet privrnila!...; smiruje 

ga Mara. 

- Znam Mare koliko si teška! Ništa za 

to, ne tribaš mi se opravdavat. Mene bi iznenadilo 

da si me razumila!...; objašnjava Pere 

vršući oko stola. 

Pouka 

Ulazi baba Manduka u kužinu. Unučić 

je ni ne primjećuje, sjedi na babinoj stolici i 

gleda televiziju. 

- Ajde, digni se! Me’ščini da bi ja mogla 

znat kad si se ti rodijo! A i ove nesr’tne kosti, 

ne daj Bože da te bole k’o mene!...; opominje 

baba unučića. 

- Baba, pusti me na miru! Nisam ti ja 

kriv što si se rodila prije mene i što te kosti 

bole!...; pametuje unučić odlazeći didu Antuki 

kraj šporeta. 

- Kako ona viče na te! Reci ti meni voliš li 

više svomu didu ili babi?...; iskušava Antuka 

maloga.

- Tebi dide, manje vičeš na me!...; iskreno 

će unučić, sjedajući didu na koljeno. 

- A voliš li ti Mate više sebi ili meni?...; 

nastavlja did iskušavanje. 

- Dide, više volim sebi nego tebi!...; ne 

da se unučić prevariti. 

Prolo@ac 

59 

- E, vidiš moj Mate, šta te je koštalo 

reć da više voliš meni?!...; poučava ga did 

Antuka i dodaje: - moga’ si dobit ovu kesicu 

bombona što mi je u džepu, a ‘vako je moram 

dat drugomu, a tebe naj volim... 

Drago Maršić 

Pjesme - prvotisak 

Pita mene smrt 

Moja mater 

Ja do nje 

Smrt gleda 

Kako si 

Pita mene smrt 

Eto tako 

Nije baš najbolje 

Zato te i pitam 

Gleda u me smrt 

Odlazak 

I bude tako 

Malo po malo 

Dođe vrime 

I tribalo bi ić 

A ne čini ti se 

da si baš davno poša 

Da je i davnije bilo 

Drago Maršić

Nikola Petričević 

† 21. 08. 2010. 

Nediljko J. Grbavac 

† 04. 08. 2010. 

Vice Knezović 

† 29. 07. 2010. 

Ante Maršić 

† 21. 02. 2010. 

Zorka Barbić 

† 07. 11. 2010. 

Ivan Kolovrat 

† 24. 12. 2009. 

Prolo@ac 

Naši pokojnici 

Jela Mandić 

† 19. 01. 2010. 

Slavka Knezović 

† 21. 02. 2010. 

Umrli 

Marko Kasalo 

† 07. 01. 2010. 

60 

Ante Radeljić 

† 19. 10. 2010. 

Pokoj vječni daruj im 

Gospodine 

Jozo Grabovac 

† 09. 01. 2010.

Vice Češljar 

† 03. 01. 1985. 

Mara Petričević 

† 29. 11. 2010. 

Ante Petričević 

† 17. 08. 2002. 

Blaž Maršić 

† 01. 10. 1981. 

Ana Češljar 

† 12. 06. 1995. 

Mila Grbavac 

† 17. 09. 2009. 

Milica Petričević 

† 07. 12. 2009. 

Ivan I. Grabovac 

† 24. 11. 2000. 

Prolo@ac 

In memoriam 

Marijan Leko 

† 12. 02. 1986. 

Marija Kolovrat 

† 11. 05. 2000. 

Ante Mršić 

† 05. 12. 2002. 

Ante Brnas 

† 30. 10. 2008. 

61 

Antica Leko 

† 25. 09. 2003. 

Ana Božinović 

† 17. 11. 1990. 

Ivan Maršić 

† 19. 11. 1992. 

Luka Lujo Čujić 

† 22. 09. 2009. 

Dalibor D. Leko 

† 05. 02. 1992. 

Ante Božinović 

† 06. 09. 2002. 

Marija Maršić 

† 04. 12. 1996. 

Stjepan Buće 

† 20. 03. 1996.

Mila Čavrlj 

†10. 10. 2009. 

Frano Adžija 

† 12. 01. 1973. 

Nediljka Šimić 

† 08 12. 2008. 

Dragutin Prlj 

† 08. 07. 2005. 

Petar Kolovrat 

† 13. 05. 2010. 

Marko M. Adžija 

† 24. 11. 1995. 

Ruža Adžija 

† 30. 09. 1996. 

Nediljka Vidak 

†19. 02. 2001. 

Branimir Prlj 

† 15. 07. 1997. 

Ante Tonko Leko 

† 09. 02. 2008. 

Prolo@ac 

Ante A. Adžija 

† 17. 10. 1984. 

Boro Grabovac 

† 09. 04. 2006. 

Roko Prgomet 

†25. 06. 2008 

Josip Maršić 

† 13.04. 2003. 

Jure Leko 

† 26. 09. 2009. 

62 

Ana Leko 

†12. 09. 1994. 

Zvonimir Poček 

† 12. 11. 2009. 

Maša Prlj 

† 21. 06. 2008. 

Mijo Milan Buljan 

† 10. 09. 2001. 


† 30. 12. 2006. 

Mijo Adžija 

† 24, 04. 1963. 

Dubravko Bralo 

† 07. 06. 2006. 

Božo Prlj 

† 28. 12. 1987 

Stipe Mandić 

† 13.01. 2004. 

Stipe Buće 

† 03. 02. 1970.

Marija Buće 

† 21. 11. 2004. 

Ljuba Petrušić 

† 27. 12. 2009. 

Damjan Juričić 

† 29. 11. 2004. 

Ante Petričević 

† 20. 10. 1974. 

Ivan Božinović 

† 27. 09. 1982. 

Slavko Vidak 

† 02. 12. 2009. 

Luka Ćorić 

† 06. 01. 2008. 

Ruža Petričević 

† 01. 11. 1993. 

Ivan Radeljić 

† 21. 03. 1993 

Prolo@ac 

Iva Božinović 

† 17. 08. 1988. 

Ana Maršić 

† 18. 11. 2006. 

Danijel Kokić 

† 11. 12. 2008. 

Jozo Mršić 

† 22. 11. 1971. 

63 

Ana Radeljić 

† 09. 11. 2000. 

Ante Župić 

† 16. 09. 1983. 

Ante Grbavac 

Nestao u Bleiburgu 

Ante T. Božinović 

† 04. 01. 2004. 

Matija Mršić 

† 23. 03. 1988. 

Nikola Šurlin 

† 07. 02. 2005. 

Mara Grbavac 

† 25. 01. 1999. 

Karlo Petričević 

† 02. 11. 2006. 

Ivan Čujić 

† 14. 09. 2009.

Sadržaj 

Dragi Proložani,dragi čitatelji! .................................................1 

Pođimo u Betlehem .................................................................2 

Proslava Velike Gospe u Zelenoj katedrali .............................6 

Provincijal fra Željko Tolić u bolnici umjesto u Zelenoj 

katedrali ............................................................................8 

Divno si čudo stvorila, krunicu kad si dala ..........................11 

Iz župske kronike ...................................................................12 

Život u FSR-u i Frami .............................................................16 

Franjevačka molitva za duhovna zvanja ............................. 26 

Središnje misno slavlje za imotske policajce ...................... 27 

Sveta Cecilija ......................................................................... 29 

Kome da pođem ................................................................... 29 

Sveti Stjepan đakon i prvomučenik .................................... 30 

Sveti Ivan apostol i evanđelist .............................................. 30 

Sreća .......................................................................................31 

Koncert božićnih klapskih pjesama .................................... 32 

„Maršuše otimaju selo zaboravu“ (IV) ................................. 33 

Dvije nove predstave ............................................................ 34 

Oslobođenje Čačvine i bijeg fratara s Prološkog blata ...... 35 

Branko Ćorić najbolji vinogradar ......................................... 36 

Vinjalićeva kronika ratova s Turcima .................................. 37 

Nek ste vi meni došli ............................................................ 38 

Udruga mladih KUM Proložac nastavlja s aktivnostima .... 39 

Mario Bilić: IZOPĆENICI ....................................................... 40 

Proslavili zlatni jubilej ............................................................ 42 

Vukovar .................................................................................. 43 

Bleiburg 65 godina poslije.................................................... 44 

Hrabro srce .............................................................................47 

In memoriam Zvonko Pirić Brajo ......................................... 48 

Prijatelji lista .......................................................................... 50 

Kršteni .................................................................................... 52 

Umrli ...................................................................................... 53 

Raspored blagoslova obitelji ................................................ 54 

Zavičajni haiku ...................................................................... 55 

Sazrela seoska idila - LI - ...................................................... 56 

Pjesme - prvotisak ................................................................. 59 

Naši pokojnici........................................................................ 60 

Prolo@ac 

64 

PROLOŽAC 

List župe sv. Mihovila, Proložac 

God. XXX., Božić 2010., Br. 2 (78) 

ISSN: 1330-755X 

• • • 

Izdavač: 

Župni ured sv. Mihovila - Proložac, 

21264 Proložac Donji 

tel.fax: 021/846-025 

• • • 

Žiro račun: 

Župa sv. Mihovila Proložac: 

2330003 - 1100005978 

• • • 

Glavni i odgovorni urednik: 

fra Ante Madunić 

• • • 

Uredničko vijeće: 

fra Ante Madunić, 

fra Bruno Pezo, 

Drago Maršić, 

Mario Bilić, 

Vito Grabovac, 

Tomo Božinović 

Marinela Petričević, 

Mate Petričević, 

Zvonko Pirić; 

Ivan Juroš, 

Mladen Vuković, 

Nina Petričević 

Tatjana Meter 

s. Filipa Smoljo 

• • • 

Fotografije: 

Krešo Bajić 

s. Filipa Smoljo 

Vedran Vidak 

Foto Olujić 

i župni arhiv 

• • • 

Jezični savjetnik: 

prof. Ivan Juroš 

• • • 

List izlazi dva puta godišnje dopuštenjem crkvenih 

i redovničkih poglavara. 

• • • 

Narudžbe, suradnju, zahvale i preporuke slati na 

adresu: 

Uredništvo lista «Proložac» 

Župni ured 

21264 Proložac Donji 

tel.fax: 021/846-025 

www.prolozac.hr 

• • • 

Grafičko oblikovanje: 

Silvio Družeić 

• • • 

Tisak: 

Jafra-print d.o.o. Solin

Božić - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?