Božić - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

će biti darovatelj i njegovatelji života. Jer,
Isus je život, došao je da nam daruje život,
on hoće život i hoće da svaki njegov sljedbenik
i sljedbenica voli i širi život. “U ponoć
se Bog rodi, Nebo zemlju prosvitli; Ko u
podne svitlo bi, svetom Divom Marijom!”
Ove riječi naše božićne pjesme usmjeruju
nas na još jednu poruku Betlehema, a to je
poruka “Božje svjetlosti”. Danas nam nije
teško doći do tehničke svjetlosti, ali je jako
važno paziti da nam ta svjetlost ne zablješti
oči duše. U cijeloj ljudskoj povijesti svjetlost
je simbol duhovnog svjetla, istine i života.
Taj simbol postaje stvarnost u Betlehemu i
postiže svoju puninu na Kalvariji, odnosno
uskrsnom jutru. Isus je naša svjetlost, božansko
sunce koje nam i svijetli, i grije nas i
osvjetljuje put koji iz ove doline suza vodi do
radosti nebeskoga života.
Betlehem ishodište spasenja
“A ti, Betleheme Efrato, najmanji
među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi
izići onaj koji će vladati Izraelom; njegov
je iskon od davnina, od vječnih vremena.
Mih 5, 1 Riječi proroka za koje su živjeli
naraštaji židovskog naroda postale su im
kamenom spoticanja onoga momenta kada
je Rođeni u Betlehemu počeo naviještati
Radosnu vijest spasenja. Dakle, za Židove
događaj u Betlehemu bi nešto neočekivano
i zbunjujuće, a voljom Svemogućega (uz
uplitanje čovjeka car August - jer, Bog uvijek
surađuje sa čovjekom) Betlehem postade
ishodištem ljudskoga spasenja. Po rođenom
od Djevice Betlehemska zvijezda zasja jednom
zauvijek na obzorju spasenja i odatle
svijetli sve do onog momenta kada se Dijete
Božje opet pojavi pred svojim otkupljenicima
kao njihov dobri i pravedni sudac.
Marija, najčistija Božja Posuda, vjerovaše
riječi Gsspodnjoj i podari čovjeku
Spasitelja; Josip, vjerni i ponizni sluga, otkri
volju Svemogućega i postade čuvarom
najuzvišenijeg blaga što ga Bog podari čovječanstvu;
pastiri su čuli glas anđela, pošli
do jaslica i pronašli svoj mir; mudraci su
Prolo@ac
5
na Istoku vidjeli zvijezdu, došli u Betlehem
i otkrili Boga i čovjeka. I tako od pokoljenja
do pokoljenja osluškujući glas Božjih ljudi u
Betlehemu pronalaze mir svojoj duši, svjetlo
na putu života, jakost u nevoljama i patnji,
nadu u bespućima sumnji i izgubljenosti,
vjeru koja osnažuje i ljubav koja ih pokreće
prema samom izvoru, a taj je naš Isus. I
svemu tome središtem bi Betlehem. Budi i
ti dijelom te divne betlehemske povorke! Bit
ćeš ako Novorođenome otvoriš svoje srce,
dopustiš da ga On ražeže svojom ljubavlju, u
njemu se nastani i obaspe ga svojim mirom,
bogoljubljem i čovjekoljubljem. Pa, pođi
u Betlehem! Isus te čeka! Ne oklijevaj!
FBP
Zašto nam služe ruke
Ruke pružamo na pozdrav i pomirenje. I još?
S njima mogu mnogo graditi, i s njima
mogu razarati.
Rukama mogu nekoga uzeti u obranu ili ga
tući. S njima mogu davati se i uzeti.
Rukama mogu milovati i bol nanositi.
Ruke rade i ruke se igraju.
Ruka pokazuje, a može i sakriti.
Rukama mogu činiti figure od svjetla i tame
ili ih mogu samo u džepove nabiti.
Svašta mogu u mojim rukama činiti,
prijetiti ili tapšati po ramenu,
zdvajajući rukama lice sakriti ili nekoga
tješiti, njegovati, ali i ranjavati,
stablo saditi ili ga čupati
stavljati kamen na kamen za kuću ili je razarati.
Možemo protivnika s rukom na oružju
susretati ili mu pružiti ruku pomirenja.
Što ćemo učiniti s onim što imamo, na
nama je. Isus reče: Bez sustezanja sklopi mir
sa svojim protivnicima.
Stvarati mir i pomiriti se ne trpi nikakvu
odgodu. Nama je mir Kristov darovan da ga
i dalje izgrađujemo,
i sada možemo početi.
Thomas Fische