Božić - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

More documents

Recommendations

Info

ophodne ceste vojnika i staraca,majki,žena i djece.Smrt nas je slijedila danima,na šajkači joj trorogoj zvijezda petokraka,na rukavu mrtvačka lubanja s ukriženim kostima. Od smrti s Istoka bježali smo k bijelim anđelima Zapada,s pouzdanjem nevinih, vjerujući džentlmenskoj riječi.Bježali smo od smrti,a smrt nas je čekala u Blaiburgu.U Dvorcu na brdu visoku, obučena u englesku odoru, o vratu joj ogrlica viteškog reda podvezica Bila je noć, gavranolika bleiburška noć. Sijevanje noževa u mraku , štektanje strojnica. Kao pokošeno snoplje na polju mrtvi redovi poklane vojske. Plaču majke za ubijenom djecom i djeca za ubijenim majkama. Glas one smrti iz bleibuškog Dvorca,obučena u englesku odoru Albiona oholog,odjekuje nad stratištem: Očistite palubu! Na mostu dravogradskom zaori se urlik divljih goniča: “Padaj kišo krv operi kud prolaze proleteri!”. I dok ove šume, brda i doline pamte te tragične dane, ni mi ne smijemo šutjeti. “Jer da mi zašutimo,i kamenje bi progovorilo!”kaže sisački biskup Vlado Košić. Posebno danas kad se opet pokušava pisati neka nova nedogođena povijest i kad Prolo@ac 45 se pokušava krivotvoriti istina. Laž je uvijek bila glasnija i htjela ugušiti istinu, ali istinapremda tiha i prividno često poražena-na kraju uvijek pobijedi. Istina nikada nije na prodaju i sa istinom se nikada nitko nije mogao cjenkati. Molimo se ovdje, ističe biskup Košić, molimo se za duše poginulih, ubijenih, stradalih, zarobljenih hrvatskih vojnika, za tolike žene, djecu i ljude koji su ovamo došli vjerujući da je zapad Hrvatima utočište. Premda su vrijedeće međunarodne konvencije zabranjivale da se zarobljenici izruče onima od kojih su bježali, oni su bili izdani i predani svojim progoniteljima. Kakva je to pravednost koja uporno nastoji abolirati počinitelje zločina, smatrajući da su žrtve krive ili djelomično krive. Žrtve se moraju jednako tretirati i neka se već jednom prestane s tim izluđivanjem našeg naroda i neka se priznaju sve žrtve kao žrtve. Tako se nabacuje krivnja na pripadnike Križnog puta koji su bez ikakva sudskog procesa i mogućnosti da se brane ubijani kao da nisu ni Božja stvorenja, a kamoli ljudi, po šumama i gorama kud god ih se gonilo s ovog mjesta i to više mjeseci i godina nakon
što je rat završio! Takav scenarij su mogli izmisliti i provesti samo ljudi bolesnih umova, ali nije jasno da mi još i danas moramo slušati njihove branitelje. S ovog mjesta, ističe biskup Košić, Crkva i on osobno kao katolički biskup ne mogu prihvatiti nikoju takvu optužbu nevinih ljudi, te da Crkva žrtve Bleiburga i križnih putova ne smatra krivima, da se moli za njih i da želi da njihovi najbliži dobiju konačno zadovoljštinu barem u tome da znaju gdje su im njihovi najmiliji ubijeni, da barem znaju za njihove grobove i da se mogu pomoliti za njih i upaliti svijeću. Mnogi su bezdušnici stali na put zemaljskoj pravdi, ali ne će moći stati na put Božjem sudu. Ovo nas mjesto prosvjetljuje, na ovo bi mjesto svaki Hrvat morao hodočastiti da se pokloni žrtvama i dade poučiti istinom kako duboko može čovjek pasti. Tu padaju sve maske. Ovo je mjesto molitve i zato se u tišini ovih dolina, šuma i bregova može naučiti puno toga, prije svega kako da se ne gazi po tuđim suzama, kako se brani istina, ali i kako se umire u ljudskom poniženju, a ipak nikada bez nade da je Božja milosrdna ruka uvijek uz svakog čovjeka, pa snašla ga ne znam kako velika nevolja, a najgora je kad čovjek padne u ljudske bezbožne ruke. Europska Unija je trima rezolucijama osudila komunizam kao totalitarni režim i komunističke zločine. Zanimljivo je kako to da naša država tako lako usvaja sve što EU traži od nje, samo ove tri europske rezolucije o zločinima komunizma ne nalaze nikakva odjeka u našem hrvatskom društvu, osim u šturoj Deklaraciji koja nikoga ni na što ne obvezuje niti pravno sankcionira komunističke zločine. Zaplakala je majka Hrvatska za sinovima svojim i ne će se utješiti jer ih je Herod krvi žedan pogubio. Plače ljuto Matija, Anđa i Fatima za sokolima svojim. Plače i ljuto cvili, ne zato što bi bili poginuli u boju na megdanu junačkome, nego što su poginuli na izdaji tuđinca, što su bili umlaćeni na cestama; na način nedostojan junaka. Plače, ljuto plače i cvili Hrvatska majka i neće joj rana srce nikad zacijeliti nad divnom i poletnom hrvatskom mladošću, koja je u Prolo@ac 46 zrelom cvijetu pokošena i bačena u ponore Kočevskog roga. Opraštati je ljudski, žrtvovati se je ljudski, patiti je ljudski, ali i pamtiti je ljudski. Tako je jecao velečasni Vilim Cecelja, prvi hodočasnik na ovo polje smrti i zatora, kada je na Majčin dan 1963.g. ovdje održao molitvu za poginule u Bleiburgu i na križnim putovima na kojima su stradali oni koji su bili bačeni u razne Hude jame, Kočevske roge. Tezna, Jazovke i Maceljske šume. Blažena Djevice Marijo, Tebe su Hrvati kroz povijest nazivali najvjernijom majkom, odvjetnicom Hrvatskom, Kraljicom Hrvata. Ti se moli za nas, za našu budućnost, da ju gradimo na istini o prošlosti i da oplakujemo sve naše poginule sinove i kćeri, jer svi su oni naši te da nas kao narod ne dijele žrtve koje su pale na svim stranama. Molimo Te, nauči nas danas ovdje u Blaiburgu i sav naš narod da se u poniznosti borimo protiv svake ideologije i zatiranja prava čovjeka i naroda, protiv svakog totalitarizma, da se ne bojimo osuditi zločine, a priznati istinu. Na kraju svoje homilije sisački je biskup Vlado Košić rekao: „Presveta Bogorodice Kraljice Svibnja, moli za nas i za svi našu poginulu braću i sestre i izmoli mir hrvatskom narodu. AMEN“ „Nemojte vjerovati ako vam kažu da ginemo. Lažu, jer naši junaci žive u svakom srcu hrvatskom. Ako vam kažu da majke plaču, nemojte vjerovati. One tek suzama zalijevaju cvijeće na humcima. Ako vam kažu da su mnogi nestali, da se za njih ne zna, nemojte vjerovati. Jer oni su dobili sva srca svih Hrvata. Ako vam kažu da je Hrvatska okrnjena, smanjena, nemojte vjerovati. Iz svake grude zemlje, iz svakog kamena i rijeke već se diže snaga nepobijeđenih, ni gradovi nisu uništeni, ni sela sražena. Jer oni imaju neuništivu dušu. Pripremio: Jure Maršić
Page 1 and 2: ISSN: 1330-755X Proložac GODINA XX
Page 3 and 4: Prolo@ac Pođimo u Betlehem Riječi
Page 5 and 6: o kojoj govori sv. Grgur je Betlehe
Page 7 and 8: Prolo@ac Proslava Velike Gospe u Ze
Page 9 and 10: Prolo@ac Provincijal fra Željko To
Page 11 and 12: * Međutim, tiskovine često pišu
Page 13 and 14: Prolo@ac Iz župske kronike 8. 8. 2
Page 15 and 16: je bio i dan u kad se slave Rane sv
Page 17 and 18: Prolo@ac Život u FSR-u i Frami Fra
Page 19 and 20: FSR-a te pozdravni govor prološkog
Page 21 and 22: su pripremili župljani župe Prolo
Page 23 and 24: Dane Bonovil novi predsjednik Frame
Page 25 and 26: Radni dio skupštine imao je sljede
Page 27 and 28: Prolo@ac Franjevačka molitva za du
Page 29 and 30: Doljanin je istaknuo kako se današ
Page 31 and 32: Prolo@ac Sveti Stjepan đakon i prv
Page 33 and 34: Prolo@ac Koncert božićnih klapski
Page 35 and 36: Prolo@ac Dvije nove predstave Drams
Page 37 and 38: Prolo@ac Branko Ćorić najbolji vi
Page 39 and 40: Prolo@ac Nek ste vi meni došli Dok
Page 41 and 42: Nakladnik IMOart upravo je obznanio
Page 43 and 44: Prolo@ac Proslavili zlatni jubilej
Page 45: Prolo@ac Bleiburg 65 godina poslije
Page 49 and 50: Prolo@ac In memoriam Zvonko Pirić
Page 51 and 52: Dragica Sabljić 100 kn, Ante Marš
Page 53 and 54: 1. 1. Roko Kolovrat 2. Stella Toli
Page 55 and 56: Prolo@ac Raspored blagoslova obitel
Page 57 and 58: Prolo@ac Sazrela seoska idila - LI
Page 59 and 60: je da ja dođem blagos’ovit vaš
Page 61 and 62: Nikola Petričević † 21. 08. 201
Page 63 and 64: Mila Čavrlj †10. 10. 2009. Frano
Page 65: Sadržaj Dragi Proložani,dragi či

Božić - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?