Božić - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Nakladnik IMOart upravo je obznanio
knjigu pjesama Proložanina Marija Bilića,
naslov koji je IZOPĆENICI (Imoart, Imotski
2010.). Pjesnika smo čitateljima Prološca
već predstavljali. Podsjetimo se njegovih
obznanjenih knjiga: Peta zapovijed (NZMH,
Zagreb, 1990.), Knjiga ljubavi (Albatros,
Zagreb 1998.), Rane zagledane u Nebo
(IMOart, Imotski 2004.), Imotski sokolovi
(UHD Imotski, „Imotski sokolovi“), Gospodinov
štićenik (Alfa, Zagreb, 2006.), Što
je kritik htio reći (HKD Napredak, Split,
2007.), i Prološko blago (ZUPUZ, Zagreb,
2009.). Nije uobičajeno da sam autor tumači
vlastitu poeziju, pogotovu ne u posveti, što
je učinio Mario Bilić u svojoj novoj knjizi
pjesama napisavši mi „…. ova zla kob našeg
naroda“ naznačujući temu koja se zrcali u
njegovim pjesmama. Knjigu pjesama IZOP-
ĆENICI čine četiri ciklusa: POSKOKOVO
SIME, IZOPĆENICI, OSUDA I PROPEĆE,
Prolo@ac
Mario Bilić:
IZOPĆENICI
(Imotski, 2010.)
40
a ispred prvog su ciklusa tri minijature bez
naslova posvećene „momu ćaći“. U njima
zavičajnom ikavicom (cviće, ditinjstvo,
dite) i zavičajnim leksikom (mirluši, tražijo)
govori o svojoj djetinjoj ljubavi prema ocu.
Doživljaji određuju pjesnikov unutarnji svijet,
čine ga motivski zanimljivim, označuju ga
korespondirajući s njim:
neka se spusti
tvoja ruka
na moju glavu
da zamirluši
cviće
moga ditinjstva
POSKOKOVO SIME, prvi ciklus ove
knjige, otvara se pjesmom bez naslova (bez
naslova su i ove druge pjesme u ovoj knjizi):
šest lirskih deseteraca podsjeća na deseterce
u jadikovkama ucviljenih majki za nestalima,
poginulima i umrlima. Motiv kruhoborskoga
usuda i kruhoborskih odlazaka preko bijela
svijeta u zavičajnoj ikavici i zavičajnim leksikom
pojačava doživljaj tjeskobne ostavljenosti
malodobne djece u samotnosti i tjeskobi
siromaštva:
ni kruv nema sviju sedam kora
otkako si uprtijo sriću
kano torbu priko bila svita
U pjesmama se variraju motivi tradicijskog
odgoja (muški ne plaču), krajnje
oskudice, ljubavi roditeljske sa suznim očima,
generacijskih nesporazumaka, čistoće
naravi, bezizlaza, izgubljenosti u tuđini, novih
metafora iz kršćanskog poimanja svijeta i