Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
eko<strong>revija</strong><br />
GLASILO FONDA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST<br />
Ministričina proaktivna<br />
ekološka politika<br />
Za <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong><br />
novac iz EU fondova<br />
Sanacija Mravinačke kave<br />
TISKANICA <strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong>, Ksaver 208, 10000 Zagreb - poštarina plaćena u poštanskom uredu 10000 Zagreb<br />
GODIŠTE VII, BROJ <strong>32</strong>, 3/2012
2<br />
SADRŽAJ<br />
eko<strong>revija</strong><br />
AKTIVNOSTI FONDA<br />
30 milijuna eura <strong>za</strong> gradnju Marišćine 3<br />
Potpisan ugovor <strong>za</strong> gradnju Kaštijuna vrijedan 29 milijuna eura 4<br />
Sanacija Mravinačke kave 5<br />
Projekt energetske <strong>učinkovitost</strong>i u Labinu 6<br />
Europski stručnjaci s hrvatskim županima 7<br />
Sajam <strong>Eko</strong> Etno Hrvatska 7<br />
EE Info galerija <strong>za</strong> građanstvo u Šibensko–kninskoj županiji 8<br />
Premijera filma “Dovesti svoju kuću u red” 9<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Odanost <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong> 10<br />
Ministrica Holy najavljuje proaktivnu politiku <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode 11<br />
Što nam Europska unija donosi u području <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode 14<br />
Sanacija odlagališta komunalnog otpada 16<br />
Rekonstrukcija javne rasvjete 17<br />
Natura 2000 18<br />
Do bolje <strong>za</strong>štite višim kaznama 20<br />
Koliko su “zeleni” potrošači u Njemačkoj? 22<br />
Priroda ima <strong>za</strong>dnju riječ 23<br />
Povrće kao usputna žrtva 25<br />
Neretvanske ribe na rubu izumiranja 27<br />
Umjetni travnjaci 28<br />
Kako <strong>za</strong>štititi Slapnicu – bisernu nisku Žumberka 29<br />
Zeleno granatiranje gradova 30<br />
Najuspješniji goranski korisnik EU fondova <strong>32</strong><br />
Svjetski dan močvarnih staništa 34<br />
Povlači se “alga ubojica” 37<br />
Započela kampanja „Jedi što vrijedi“ 38<br />
Društveno odgovorno poslovanje<br />
OTPAD<br />
40<br />
Plastična vrećica, estetika ružnog 41<br />
Mamutica <strong>za</strong> čisti okoliš 42<br />
Čistimo prirodu <strong>za</strong> - sebe! 43<br />
Povijesne ceste ili odlagališta otpada 44<br />
Otpad i smeće među cvijećem i drvećem 46<br />
Svemirski otpad - tamna strana svemirskog doba<br />
EKO VIJESTI<br />
47<br />
EKO vijesti iz Hrvatske 49<br />
EKO vijesti iz svijeta<br />
ENERGIJA<br />
54<br />
Predsjednik Republike Hrvatske na “Zelenoj radionici” 59<br />
“Zeleno” gospodarstvo velika šansa <strong>za</strong> Hrvatsku 60<br />
Europski put prema 100% obnovljivih izvora energije 61<br />
67 milijuna eura iz IEE programa 62<br />
Nova mjerila <strong>za</strong> poboljšanje energetske <strong>učinkovitost</strong>i 62<br />
Štednja u zgradarstvu 65<br />
Plinska mreža se širi Hrvatskom 66<br />
Japanska energetska politika – prije i poslije Fukushime 68<br />
Novo biogorivo iz ostataka proizvodnje viskija 70<br />
Biomasa iz maslina kao obnovljivi izvor energije 71<br />
Zajedničkim djelovanjem do nižih računa <strong>za</strong> struju<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
73<br />
Izgubljeni život Podgorja 75<br />
Žumberačke vode 76<br />
PAPUK – geološki dragulj Slavonije 79<br />
Ogulinske rijeke i jezera 82<br />
Posavska guska 85<br />
Jama Baredine -geomorfološki spomenik prirode 87<br />
Izvorišni krakovi Mirne 88<br />
Ernest Thompson Seton 91<br />
Priča o koprivi 92<br />
Nacionalni park Majella 93<br />
UNESCO <strong>za</strong>štitio hrvatsko ojkanje 96<br />
Odlični temelji <strong>za</strong> razvoj ekomuzeja 97<br />
Umjetnost u suradnji s prirodom 102<br />
Davorin Caren, umjetnik stakla 103<br />
Cvjetna povijest kamelija 104<br />
Proglašeni najljepši školski vrtovi 2011 105<br />
Umjetnost i ekologija španciraju <strong>za</strong>grebačkim ulicama 107<br />
Simbol ne<strong>za</strong>obila<strong>za</strong>n od biblijskih vremena 109<br />
Bilten “Naša Neretva” 111<br />
Slikovnica “Tišnjanska zvir” 113<br />
Nove knjige sa područja biospeleologije 113<br />
I nakon stoljeća istraživanja, Bribirska glavica čuva tajne 115<br />
Poštovani čitatelji,<br />
Zlatko Ivaniš, glavni urednik<br />
Između prošlog i ovog<br />
<strong>broj</strong>a nastala je poduža<br />
stanka - nadamo se da nas<br />
niste <strong>za</strong>boravili. <strong>Eko</strong> <strong>revija</strong><br />
dobila je nov grafički izgled,<br />
ali je <strong>za</strong>to sačuvala sve svoje<br />
odlike iz sedmogodišnjeg<br />
izlaženja.<br />
To znači da će se i nadalje<br />
baviti problemima <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> i energetskom<br />
učinkovitošću. Činit će to s<br />
različitih motrišta nastojeći<br />
utjecati na razinu eko-svijesti<br />
svih naših čitatelja i<br />
društva općenito. Riječju i<br />
slikom. Uz praćenje dnevne djelatnosti i poslova <strong>Fond</strong>a, <strong>za</strong>tim<br />
tematiziranjem područja Zaštita <strong>okoliša</strong>, Otpad, Energija i to u<br />
zemlji i inozemstvu. Ali i predstavljanjem pozitivnih primjera očuvanja<br />
<strong>okoliša</strong> u različitim dijelovima naše države i svijeta, potom<br />
novoga shvaćanja otpada i upravljanja njime.<br />
Važno mjesto <strong>za</strong>uzimat će i dalje promicanje novih oblika «čiste<br />
energije» i problem prilagodbe hrvatskih onečišćivaća propisima<br />
Europske unije.<br />
Rubrika Reportaže i prikazi nastojat će kao i do sada izvješćivati<br />
o nastojanjima pojedinaca i skupina da osobnim prinosom<br />
«čistoj i lijepoj Hrvatskoj» potvrde svoju privrženost spašavanju<br />
čovjekovog <strong>okoliša</strong>, <strong>za</strong> našu i sljedeće generacije.<br />
<strong>Eko</strong> <strong>revija</strong> s ovim <strong>32</strong>-im <strong>broj</strong>em nastavlja izlaženje i poziva vas,<br />
od djece do umirovljenika, da nam se pridružite i svojim člancima<br />
- vijestima, osvrtima, prigovorima, pohvalama i drugim oblicima<br />
javljanja potvrdite svoju skrb <strong>za</strong> budućnost naših prostora.<br />
ISSN 1845-5107<br />
EKO REVIJA<br />
Glasilo <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong><br />
Glavni urednik: Zlatko Ivaniš<br />
Izvršni urednik: Igor Mrduljaš<br />
Pomoćnica urednika: Lidija Tošić<br />
Grafičko oblikovanje: Novi val d.o.o.<br />
Nakladnik: <strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong><br />
10000 Zagreb, Ksaver 208, tel.: 01/5391-800<br />
e-pošta: kontakt@fzoeu.hr, www.fzoeu.hr<br />
Revija izlazi dvomjesečno i raspačava se besplatno<br />
Tisak: PRINTERA GRUPA<br />
eko<strong>revija</strong>
30 milijuna eura <strong>za</strong> gradnju Marišćine<br />
Tekst i foto: Lidija Tošić<br />
<strong>Fond</strong>u <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i energe-<br />
U tsku <strong>učinkovitost</strong> u prosincu je potpisan<br />
ugovor o izvođenju građevinskih radova<br />
<strong>za</strong> izgradnju centra <strong>za</strong> gospodarenje<br />
otpadom Primorsko-goranske županije<br />
„Marišćina“ vrijedan 30 milijuna eura. Ugovor<br />
je potpisan od strane <strong>Fond</strong>a, delegacije<br />
Europske Unije u Zagrebu i odabranog<br />
izvođača radova. Na međunarodnom<br />
natječaju <strong>za</strong> izvođača radova i<strong>za</strong>brana je<br />
grčka tvrtka Helector S.A. u konzorciju s<br />
hrvatskom tvrtkom Građevinarstvo i proizvodnja<br />
d.d. Krk. Kroz pretpristupni fond<br />
IPA <strong>za</strong> radove je odobreno 13,5 milijuna<br />
eura, dok će preostali iznos <strong>za</strong>jednički osigurati<br />
<strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong>, Primorskogoranska<br />
županija i Grad Rijeka.<br />
Radovi na izgradnji centra trajat će 2,5<br />
godine. Prvih pola godine predviđeno je<br />
<strong>za</strong> pripremu glavnog projekta i ishođenje<br />
građevinske dozvole, nakon čega će se početi<br />
izvoditi građevinski radovi na izgradnji<br />
odlagališta s pratećom infrastrukturom,<br />
postrojenjem <strong>za</strong> mehaničko-biološku<br />
obradu otpada i postrojenjem <strong>za</strong> obradu<br />
otpadnih voda.<br />
Na području Primorsko-goranske županije<br />
u tijeku je sanacija 13 službenih odlagališta<br />
komunalnog otpada <strong>za</strong> koje je<br />
<strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> odobrio preko 95<br />
milijuna kuna. Izgradnjom Marišćine i sanacijom<br />
svih odlagališta uspostavit će se<br />
integrirani sustav gospodarenja otpadom<br />
koji će uz sam centar obuhvaćati i pet pretovarnih<br />
stanica smještenih na dosadašnjim<br />
odlagalištima na Krku, Cresu i Rabu<br />
te u Novom Vinodolskom i Delnicama. U<br />
ŽCGO Marišćina će se primjenom postup-<br />
AKTIVNOSTI FONDA<br />
Projekt je sufinanciran<br />
sredstvima Europske unije<br />
ka mehaničko -biološke obrade nesortiranog<br />
komunalnog otpada trajno izolirati<br />
prikupljeni otpad i tako umanjiti njegov<br />
utjecaj na okoliš. Krajnji je cilj, uz primjenu<br />
visokih standarda <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, smanjiti<br />
količine otpada na najmanju moguću<br />
mjeru, te tako poboljšati kvalitetu života<br />
građana Primorsko-goranske županije.<br />
Marišćina je, uz regionalni centar <strong>za</strong><br />
gospodarenje otpadom Šibenskokninske<br />
županije Bikarac, drugi projekt<br />
ovakve vrste čija se gradnja sufinancira<br />
sredstvima Europske unije, a uskoro se<br />
očekuje i potpisivanje ugovora <strong>za</strong> radove<br />
na izgradnji centra <strong>za</strong> gospodarenje<br />
otpadom Istarske županije. Kroz pretpristupne<br />
fondove ISPA i IPA <strong>za</strong> ova tri<br />
projekta Europska unija odobrila je 38<br />
milijuna eura.<br />
Događaju su uz potpisnike ugovora<br />
direktora <strong>Fond</strong>a Zlatka Ivaniša, predstavnika<br />
delegacije EU Richarda Masu<br />
i predstavnika Helectora Dimitria<br />
Grammatasa nazočili i prof. dr. sc. Vidoje<br />
Vujić, dr. sc. Željko Jovanović i Dušan<br />
Šćulac koji su govorili o važnosti reali<strong>za</strong>cije<br />
ovog značajnog projekta <strong>za</strong> grad<br />
Rijeku i Primorsko Goransku županiju.<br />
eko<strong>revija</strong> 3
4<br />
AKTIVNOSTI FONDA<br />
Potpisan ugovor <strong>za</strong> gradnju Kaštijuna<br />
vrijedan 29 milijuna eura<br />
Tekst i foto: Lidija Tošić<br />
Između Delegacije Europske unije u<br />
Republici Hrvatskoj, <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong> te grčke<br />
tvrtke Helector S.A. potpisan je 19. prosinca<br />
ugovor o izvođenju radova na izgradnji<br />
Županijskog centra <strong>za</strong> gospodarenje<br />
otpadom „Kaštijun“ vrijedan 29 milijuna<br />
eura. Događaju su uz potpisnike ugovora<br />
direktora <strong>Fond</strong>a Zlatka Ivaniša, predstavnika<br />
Delegacije EU Richarda Masu i predstavnika<br />
Helectora Dimitrisa Grammatasa<br />
nazočili i Istarski župan Ivan Jakovčić, gradonačelnik<br />
Pule Boris Miletić te direktorica<br />
tvrtke Kaštijun d.o.o. Vesna Dukić koji su<br />
govorili o važnosti reali<strong>za</strong>cije ovog značajnog<br />
projekta.<br />
Na međunarodnom natječaju <strong>za</strong> izvođača<br />
radova tvrtka Helector S.A. i<strong>za</strong>brana<br />
je u konzorciju s hrvatskom tvrtkom Građevinarstvo<br />
i proizvodnja Krk d.d, koja će,<br />
prema Grammatasovim riječima, izvoditi<br />
četrdeset posto poslova, a ako bude potrebe<br />
na projektu će angažirat i druge hrvatske<br />
tvrtke. Kroz pretpristupni fond IPA<br />
<strong>za</strong> radove je odobreno 14 milijuna eura,<br />
dok će u preostalom iznosu Istarska županija<br />
participirati s 10 milijuna, a <strong>Fond</strong> s 5<br />
milijuna eura.<br />
VLADA IMENOVALA NOVI UPRAVNI ODBOR FONDA<br />
Vlada Republike Hrvatske je na 5. sjednici održanoj<br />
26. siječnja razriješila dosadašnjeg predsjednika<br />
Upravnog odbora <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong><br />
<strong>učinkovitost</strong> Davora Mrduljaša te članove Željka<br />
Stošića, Igora Raguzina, Vlatku Plečko, Marijanu Petir,<br />
Jasminku Trzun i Marka Širca.<br />
Radovi na izgradnji<br />
centra<br />
trajat oko 2,5<br />
godine, a građevinski<br />
rado-<br />
vi <strong>za</strong>počet će<br />
nakon pripreme<br />
glavnog<br />
projekta i ishođenjagrađevinskihdozvola.<br />
Rok <strong>za</strong><br />
sređivanje dokumentacije<br />
je<br />
pola godine, a<br />
prema riječima<br />
direktorice Kaštijuna Vesne Dukić, o izvođaču<br />
ovisi hoće li taj rok biti i kraći.<br />
Višegodišnjom analizom mogućih lokacija<br />
<strong>za</strong> centar <strong>za</strong> gospodarenje otpadom<br />
lokacija Kaštijun je zbog ekoloških, tehnoloških<br />
i ekonomskih parametara prihvaćena<br />
kao najprihvatljivije rješenje. Direktor<br />
<strong>Fond</strong>a Zlatko Ivaniš je istaknuo kako će<br />
se izgradnjom Kaštijuna i sanacijom svih<br />
istarskih odlagališta koje <strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong> sufinancira<br />
sa 60 milijuna kuna uspostaviti integri-<br />
Za novog predsjednika imenovan je prof. dr. sc.<br />
Davor Škrlec, pomoćnik ministrice <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong>.<br />
Za članove Upravnog odbora Vlada je, sukladno<br />
članku 9. Zakona o <strong>Fond</strong>u <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong>, imenovala<br />
Maria Robo<strong>za</strong>, predstavnika Ministarstva <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode, Darka Lorencina,<br />
predstavnika Ministarstva gospodarstva, Davorina Kajfeša, predstavnika Ministarstva<br />
financija, Mihaela Zmajlovića, predstavnika Hrvatskog sabora, Jasminku Trzun,<br />
predstavnicu Hrvatske gospodarske komore i predstavnicu iz reda stručnjaka Savku<br />
Kučar Dragičević.<br />
Projekt je sufinanciran<br />
sredstvima Europske unije<br />
rani sustav gospodarenja otpadom koji će<br />
uz sam centar obuhvaćati i 6 pretovarnih<br />
stanica smještenih na dosadašnjim odlagalištima<br />
u Umagu, Buzetu, Poreču, Pazinu,<br />
Rovinju i Labinu. Na istim lokacijama<br />
nalazit će se i reciklažna dvorišta gdje će se<br />
skupljati odvojeni otpad <strong>za</strong> reciklažu.<br />
Richard Masa naglasio je <strong>za</strong>dovoljstvo<br />
potpisivanjem ovog ugovora, pogotovo<br />
<strong>za</strong>to što je prije desetak dana sudjelovao<br />
na potpisivanju ugovora <strong>za</strong> gradnju još<br />
jednog takvog centra, onog u Marišćini<br />
u Primorsko-goranskoj županiji. „Hrvatska<br />
s ta dva ugovora povlači više od 60 milijuna<br />
eura iz EU fondova. „Nadam se da<br />
ćete iskustva iz ovog projekta širiti i na<br />
druge hrvatske županije“, ka<strong>za</strong>o je Masa i<br />
podsjetio da je Hrvatska nedavno potpisala<br />
ugovor o pristupanju EU-u, a to joj, po<br />
njemu, donosi i korist iz strukturnih i kohezijskih<br />
fondova.<br />
Istarski župan Ivan Jakovčić poručio je<br />
kako se održivost razvoja Istre temelji<br />
upravo na očuvanju <strong>okoliša</strong>, pogotovo kad<br />
se govori o komunalnom otpadu. “Politika<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> u Istri je prioritet. Tim novim<br />
sustavom, primjenom visokih standarda<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, nastojimo smanjiti količine<br />
otpada na najmanju moguću mjeru te<br />
tako poboljšati kvalitetu života građana<br />
Istarske županije”, istaknuo je župan.<br />
eko<strong>revija</strong>
Sanacija Mravinačke kave<br />
Tekst i foto: Aleksandra Čilić i Jadranka Rajić Bradvica<br />
Nakon obimnih pripremnih<br />
radova na sanaciji Mravinačke<br />
kave u okviru kojih su<br />
zbrinute sve <strong>za</strong>ostale azbestno<br />
cementne cijevi i ostali čvrsto<br />
ve<strong>za</strong>ni azbestni otpad iz kruga<br />
tvornice Salonit d.d. u stečaj, u<br />
studenom prošle godine <strong>za</strong>počeli<br />
su radovi na konačnoj fazi sanacije<br />
Mravinačke kave u Solinu.<br />
Projekt konačne faze sanacije<br />
Mravinačke kave obuhvaća<br />
izvedbu nasipa od kameno<br />
zemljanog materijala, izvedbu<br />
oborinske odvodnje i šumskog<br />
puta, <strong>za</strong>štitu pokosa mlaznim<br />
betonom, te hortikulturno uređenje<br />
cijele lokacije, čime će se<br />
onečišćeno područje dovesti<br />
u prihvatljivo stanje <strong>za</strong> buduću<br />
namjenu i korištenje saniranih<br />
površina sukladno prostornom<br />
planskoj dokumentaciji Grada Solina.<br />
Radovi na sanaciji provodi vinkovačka<br />
tvrtka EURCO, a vrijednost ugovorenih<br />
radova iznosi 8,7 milijuna kuna. Sukladno<br />
Odluci Vlade Republike Hrvatske na poslovima<br />
sanacije angažirani su i bivši radnici<br />
Salonita (21).<br />
Radi uštede<br />
državnih sredstava<br />
<strong>Fond</strong>a<br />
i Agencija <strong>za</strong><br />
upravljanje državnomimovinom<br />
sklopile<br />
su ugovor o<br />
davanju mineralnesirovine<br />
nastale<br />
iz viška iskopa<br />
na izvođenju<br />
građevinskih<br />
radova na<br />
rekonstrukciji<br />
brze ceste<br />
Soli – Klis, investitoraHrvatskih<br />
cesta<br />
d.o.o. Zagreb,<br />
AKTIVNOSTI FONDA<br />
koja se koristi pri sanaciji Mravinačke kave.<br />
Ovom suradnjom državnih institucija učinjena<br />
je ušteda od 2,37 milijuna kuna.<br />
Rok <strong>za</strong>vršetka radova je kraj lipnja 2012.<br />
godine. Nakon što se ishodi Uporabna<br />
dozvola, navedena lokacija predat će<br />
se Gradu Solinu na daljnje korištenje i<br />
upravljanje.<br />
Programom rada <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> 2012. godinu<br />
osigurana su financijska sredstva <strong>za</strong> istražne<br />
radove i izradu projektne dokumentacije<br />
<strong>za</strong> sanaciju lokacije nasuprot tvornice<br />
Salonit d.d. u stečaju, tzv. Kosica, koja je<br />
slijedeća fa<strong>za</strong> sanacije na području Grada<br />
Solina.<br />
eko<strong>revija</strong> 5
6<br />
AKTIVNOSTI FONDA<br />
Projekt energetske <strong>učinkovitost</strong>i u Labinu<br />
Tekst i foto: Ivana Belić<br />
Briga <strong>za</strong> <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong> u<br />
skladu je sa strategijom Europske<br />
unije koju je prihvatila i Hrvatska, da se do<br />
2020. godine dostigne <strong>za</strong>danih tri puta<br />
dvadeset posto što znači da <strong>za</strong> 20 posto<br />
treba povećati <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong>,<br />
smanjiti emisiju stakleničkih plinova, te <strong>za</strong><br />
dvadeset posto povećati korištenje obnovljivih<br />
izvora energije. Grad Labin uspješan<br />
je primjer hrvatskih gradova kako uz<br />
pomoć pretpristupnih sredstava Europske<br />
unije te financijske pomoći <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> i energetske <strong>učinkovitost</strong>i povećati<br />
<strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong>. <strong>Fond</strong> pomaže<br />
jedinicama lokalne i regionalne uprave,<br />
drugim institucijama i organi<strong>za</strong>cijama u<br />
reali<strong>za</strong>ciji takvih projekata koji se prijavljuju<br />
na različite natječaje i programe Europske<br />
unije i kao savjetodavno tijelo i kao dodatna<br />
financijska pomoć.<br />
Grad Labin opredijelio se <strong>za</strong> politiku<br />
energetske <strong>učinkovitost</strong>i i obnovljivih izvora<br />
energije, a to je potvrdio pridruživanjem<br />
programu Poticanje energetske efikasnosti<br />
u Hrvatskoj (EE projekt) koji već nekoliko<br />
godina <strong>za</strong>jednički uspješno provode Program<br />
Ujedinjenih naroda <strong>za</strong> razvoj (UNDP<br />
Hrvatska) i Ministarstvo gospodarstva,<br />
rada i poduzetništva uz potporu <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong><br />
<strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong> te<br />
Globalnog fonda <strong>za</strong> okoliš.<br />
Projekt SGE usmjeren je na zgrade u vlasništvu<br />
jedinica lokalne i regionalne samouprave,<br />
a glavni su mu ciljevi primjena<br />
modela kontinuiranog i sustavnog gospodarenja<br />
energijom, strateškog planiranja<br />
energetike i održivog upravljanja energetskim<br />
resursima na lokalnoj i regionalnoj razini.<br />
Navedeno doprinosi smanjenju troškova<br />
<strong>za</strong> energente, potrošnje energenata,<br />
kao i smanjenju emisija štetnih plinova u<br />
atmosferu, a potiče se i razvoj novih djelatnosti<br />
i poduzetništva.<br />
<strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong><br />
financijski sudjeluje u provedbi<br />
projekta Poticanje energetske efikasnosti<br />
u Hrvatskoj od samog početka. Projekt<br />
postiže vrlo dobre rezultate. Vrijeme jeftinije<br />
energije u cijelom svijetu je prošlo<br />
kako u Europi, tako i u Republici Hrvatskoj<br />
te je stoga potrebno dobro razmotriti koje<br />
izvore energije ćemo koristiti, a pogotovo<br />
na koji način. <strong>Fond</strong> je do sada na području<br />
Istarske županije, <strong>za</strong> provođenje 57 projekata<br />
energetske <strong>učinkovitost</strong>i i obnovljivih<br />
izvora energije, odobrio korištenje sredstava<br />
u ukupnom iznosu od 8,2 milijuna.<br />
Labin je jedan od onih gradova koji je<br />
prvi ušao u projekt Sustavnog gospodarenja<br />
energijom, a Istarska županija je<br />
potpisivanje Pisma namjere i Energetske<br />
povelje, prihvatila jedan veliki i<strong>za</strong>zov osmišljavanja<br />
i pokretanje energetskog razvoja<br />
Istre.<br />
Nekada se ni u Labinu nije puno pazilo na<br />
štednju energije no ulaskom grada u projekt<br />
poboljšanja energetske <strong>učinkovitost</strong>i<br />
mnoge se javne ustanove mogu pohvaliti<br />
dobrim rezultatima. Prvi korak bilo je ustanoviti<br />
koliko energije troše javne zgrade u<br />
gradu. Samo ugradnjom solarnih kolektora<br />
na dječjem vrtiću osigurati će se 57%<br />
potrošne tople vode, a ujedno će uštedjeti<br />
gotovo 1.500 litara goriva i smanjiti emisiju<br />
CO2 <strong>za</strong> 4,4 tone na godišnjoj razini.<br />
U Osnovnoj školi Matije Vlačića <strong>za</strong>mjenom<br />
fasade, radijatora i postavljanjem<br />
štednih žarulja, te vođenjem računa o<br />
svakoj upaljenoj ploči na štednjaku školske<br />
kuhinje potrošnja se uvelike smanjila.<br />
U prilog tome govori činjenica da je škola<br />
je prije početka provedbe projekta ušla u<br />
prekoračenje potrošnje električne energije<br />
od čak 56.000 kuna. Provedbom projekta<br />
taj su iznos anulirali, a do kraja godine planiraju<br />
uštedu od čak pedeset posto.<br />
2009. godine Grad Labin se pridružio i<br />
gradovima koji provode Europski tjedan<br />
mobilnosti, koji se obilježava svakog rujna<br />
od 2002. godine, a <strong>za</strong>četnik ideje je Europska<br />
unija, direkcija DG Environment s ciljem<br />
poboljšanja kvalitete života građana europskih<br />
gradova. Dosad se u te aktivnosti<br />
uključilo više od 2.000 europskih gradova.<br />
Europskim tjednom mobilnosti obuhvaćen<br />
je čitav niz aktivnosti: edukacija, biciklijada,<br />
mobility week trekking, uređenje<br />
zelenih površina uz potpisivanje Povelje o<br />
pristupačnosti javnih prostora osobama s<br />
invaliditetom, kvizovi, klincijada i mnoge<br />
druge aktivnosti.<br />
Cilj ovog projekta i sličnih projekata koje<br />
će i dalje Grad Labin provoditi jest približiti<br />
građanima pojam energetske <strong>učinkovitost</strong>i<br />
čija primjena u konačnosti predstavlja i<br />
zdravi stil života <strong>za</strong> ovu i <strong>za</strong> buduće generacije.<br />
Tako će iduće godine grad <strong>za</strong> 30-ak<br />
domaćinstava, potičući korištenje novih<br />
izvora energije, sufinancirati nabavku i<br />
ugradnju solarnih kolektora <strong>za</strong> pripremu<br />
tople vode.<br />
eko<strong>revija</strong>
AKTIVNOSTI FONDA<br />
Europski stručnjaci s hrvatskim županima<br />
Tekst i foto: Ivana Buchwald Ružić<br />
organi<strong>za</strong>ciji Regionalne energetske<br />
U agencije održana je konferencija<br />
„Sustainable Energy Finance and Investment<br />
Summit Croatia 2011“ u Cavtatu.<br />
Velik <strong>broj</strong> sudionika i predavača, kvalitetna<br />
predavanja najboljih europskih stručnjaka,<br />
dinamičan panel od deset župana, <strong>za</strong>mjenika<br />
župana i gradonačelnika te prelijepi<br />
Cavtat, <strong>za</strong>okružili su ovogodišnju priču o<br />
načinima i izvorima financiranja projekata<br />
obnovljivih izvora energije i energetske<br />
<strong>učinkovitost</strong>i.<br />
<strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong><br />
sudjelovao je u stručnom dijelu<br />
predavanjima Marije Šćulac Domac na<br />
temu „Kako uspješno pripremiti projekt<br />
<strong>za</strong> financiranje“ te Damira Tomić u radionici<br />
„IPA Varčuj/ Štedi Projektna radionica<br />
–Energetski učinkovita javna rasvjeta“<br />
<strong>za</strong> projekte javne rasvjete u Hrvatskoj i<br />
Sloveniji.<br />
Sajam EKO ETNO Hrvatska<br />
Tekst i foto: Vesna Cetin Krnjević<br />
Koncept održivog razvoja ruralnog<br />
područja i gospodarenja prirodnim<br />
dobrima prihvaćen je i ugrađen u <strong>za</strong>konske<br />
propise Republike Hrvatske radi očuvanja<br />
prirodnih bogatstava Hrvatske, a prije<br />
svega radi očuvanja <strong>za</strong>tečenih resursa<br />
i njihovog korištenja na način i u obujmu<br />
koji ne vodi do njihova propadanja nego<br />
osigurava nužno obnavljanje.<br />
Vesna Cetin-Krnjević, viša stručna savjetnica<br />
iz odjela <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i provedbe<br />
projekata je na ovogodišnjem sajmu predstavila<br />
projekte <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i<br />
<strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong>. <strong>Fond</strong> je od svog<br />
osnivanja 2004. godine u programu poticanja<br />
održivog razvoja ruralnog prostora<br />
sufinancirao 55 projekata koji se odnose<br />
na poboljšanje stanja <strong>okoliša</strong> i prostora<br />
ruralnih sredina, kultiviranje neobrađenog<br />
poljoprivrednog zemljišta, sadnju autohtonih<br />
sorti maslina, smokve, vinove loze,<br />
razvoj ekološkog turizma, očuvanje krajoli-<br />
Na konferencijskoj radionici prezentirana<br />
je uloga regionalne i lokalne samouprave<br />
u procesu energetski održivog razvoja RH<br />
i razvoj mreže Sporazuma gradonačelnika<br />
(Covenant of Mayors) hrvatskih gradova<br />
radi cjelovite stručne potpore, razmjene<br />
iskustava i znanja na području provedbe<br />
programa energetski održivog razvoja i<br />
ispunjavanja obve<strong>za</strong> jedinica regionalne i<br />
lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj.<br />
Predavanje – Energija <strong>za</strong> razvoj održali<br />
su najviši dužnosnici Europske komisije, te<br />
predstavnici vodećih financijskih i istraživačkih<br />
institucija. Panel diskusija s temom<br />
Kako provoditi razvojne energetske projekte<br />
u Hrvatskoj ugostila je predstavnike<br />
regionalne i lokalne vlasti u otvorenoj raspravi<br />
o problematici energetskog sektora.<br />
Posljednja sekcija središnjeg dana – Održiva<br />
energija: postojeća praksa i buduće<br />
mogućnosti prika<strong>za</strong>la je aktivnosti regi-<br />
ka i kulturnog naslijeđa ruralnog prostora.<br />
Značajna sredstva <strong>Fond</strong>a uložena su u posti<strong>za</strong>nje<br />
više razine <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> izgradnjom<br />
i nabavom postrojenja i opreme <strong>za</strong><br />
ekološku proizvodnju, prilagođavanjem<br />
proizvodnih prostora standardima EU i<br />
uređenjem zemljišta na ekološki prihvatljiviji<br />
način.<br />
Sukladno Vladinom Programu stručnog<br />
osposobljavanja i <strong>za</strong>pošljavanja hrvatskih<br />
branitelja i djece smrtno stradalih, <strong>za</strong>točenih<br />
ili nestalih hrvatskih branitelja <strong>Fond</strong> je<br />
s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske<br />
solidarnosti potpisao Sporazum<br />
o suradnji na pripremi, provedbi i razvoju<br />
programa <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, energetske<br />
<strong>učinkovitost</strong>i i korištenja obnovljivih izvora<br />
energije koje će ostvarivati <strong>za</strong>druge hrvatskih<br />
branitelja. U tu svrhu <strong>Fond</strong> je <strong>za</strong>drugama<br />
hrvatskih branitelja dodijelio sredstva<br />
u iznosu od 9,000.000 kuna. <strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong> i nada-<br />
onalnih energetskih kompanija i tržišne<br />
potencijale.<br />
Posljednjeg dana konferencije, u suradnji<br />
s Covenant of Mayors uredom, održana<br />
je sekcija namijenjena predstavnicima<br />
javnog sektora pod nazivom Najbolja<br />
praksa financiranja projekata javne<br />
uprave. Mogućnosti primjene obnovljivih<br />
izvora energije naziv je posljednje sekcije<br />
kojom je <strong>za</strong>ključen službeni program<br />
konferencije.<br />
lje će svojim sredstvima sudjelovati u provedbi<br />
projekata iz područja <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>,<br />
koji se odnose na održivi ruralni razvoj kako<br />
bi u okviru svojih programskih aktivnosti<br />
dao doprinos poboljšanju uvjeta života u<br />
seoskom području Republike Hrvatske uz<br />
istodoban razvoj poljoprivrede, ekološkog<br />
turizma i gospodarstva.<br />
eko<strong>revija</strong> 7
8<br />
AKTIVNOSTI FONDA<br />
EE info galerija u Šibensko–kninskoj županiji<br />
Tekst i foto: Mladen Iličković<br />
zgradi Šibensko-kninske županije<br />
U otvorena je EE info galerija namijenjena<br />
educiranju građana o energetskoj<br />
efikasnosti. „Šibensko-kninska županija se<br />
aktivno uključila u provedbu SGE projekta<br />
u svih 35 objekata u vlasništvu ili pod<br />
upravljanjem Županijske uprave, kako bi<br />
vlastitom aktivnošću pružila pozitivan<br />
primjer svojim građanima i poslovnim subjektima<br />
da i sami počnu efikasno koristiti<br />
energiju.<br />
U sklopu SGE projekta, Županija je u<br />
svrhu apliciranja <strong>za</strong> sufinanciranje energetskih<br />
pregleda pripremila potrebnu dokumentaciju<br />
<strong>za</strong> pet objekata - četiri škole i<br />
dom <strong>za</strong> starije i nemoćne. Nadamo se da<br />
će naši <strong>za</strong>poslenici kao i naši građani prepoznati<br />
mogućnosti ušteda koje se ostvaruju<br />
već samom promjenom ponašanja<br />
korištenja energenata.<br />
Povećanje energetske efikasnosti i korištenje<br />
obnovljivih i ekološki prihvatljivih<br />
izvora energije naša je budućnost.“, rekao<br />
je u pozdravnom govoru Željko Šimunac,<br />
<strong>za</strong>mjenik župana Šibensko-kninske županije.<br />
EE info točke dio su provedbe projekta<br />
Sustavno gospodarenje energijom<br />
u gradovima i županijama u Republici Hrvatskoj<br />
(SGE projekta). SGE projekt dio je<br />
projekta Poticanje energetske efikasnosti<br />
u Hrvatskoj (EE projekt) koji već više godi-<br />
na <strong>za</strong>jednički uspješno provode UNDP<br />
Hrvatska i Ministarstvo gospodarstva,<br />
rada i poduzetništva uz potporu <strong>Fond</strong>a<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong><br />
te Globalnog fonda <strong>za</strong> okoliš.<br />
Drago Matić, voditelj EE tima i direktor<br />
Regionalne razvojne agencije<br />
Šibensko – kninske županije, istaknuo<br />
je da su u registar zgrada, a time i u<br />
Informacijski sustav <strong>za</strong> gospodarenje<br />
energijom (ISGE), uneseni podaci <strong>za</strong><br />
6 objekata te se u lipnju 2011. godine<br />
planira <strong>za</strong>početi s unosom tjednih i<br />
mjesečnih očitanja mjernih instrumenata<br />
koji mjere potrošnju energenata<br />
u ISGE sustav. „Analizom studije<br />
o energetskom pregledu i ovisno o<br />
raspoloživosti financijskih sredstava<br />
utvrdit će se koje će se mjere povećanja<br />
energetske efikasnosti provesti na<br />
objektima.<br />
EE Info galerija koju danas otvaramo,<br />
sačinjena je od informativno-edukativnih<br />
plakata i brošura sa EE savjetima primjenjivim<br />
u vlastitom kućanstvu. Galerija se danas<br />
nalazi u prostorijama zgrade Županije<br />
no bit će mobilnog karaktera, te će se seliti<br />
po našim školama kako bi smo s ovom temom<br />
upoznali i naše učenike.“ <strong>za</strong>ključio<br />
je Matić.<br />
„S ponosom mogu reći da se svijest o<br />
energetskoj <strong>učinkovitost</strong>i podigla na veću<br />
razinu, te trenutačno aktivno surađujemo<br />
sa 82 grada i 20 županija.<br />
Prepoznata je potreba <strong>za</strong> gospodarenjem<br />
energijom, <strong>za</strong>štitom <strong>okoliša</strong>, te potreba<br />
da Hrvatska postane neovisna o<br />
vanjskim dobavljačima i okrene se k obnovljivim<br />
izvorima energije. Osim EE info<br />
galerije, u planu je otvorenje i EE info panoa<br />
na frekventnom mjestu u gradu Šibeniku,<br />
te EE kutak u Tehničkoj školi.<br />
Info pano je dvostruki komunikacijski<br />
sustav koji na jednoj strani navodi<br />
opće informacije s EE savjetima, koji<br />
će se periodički nadopunjavati, ovisno<br />
o godišnjem dobu, a na drugoj<br />
navodi informacije o SGE aktivnostima<br />
koje provodi Šibensko-kninska<br />
županija. EE kutak predstavlja simulaciju<br />
kuće sa EE sustavima i proizvodima<br />
koji se trenutačno nalaze na<br />
tržištu, spojenim u jednu funkcionalnu<br />
cjelinu, te će kutak u Tehničkoj<br />
školi služiti <strong>za</strong> edukaciju učenika ali<br />
i građana.“, <strong>za</strong>ključila je Jelena Atlić<br />
McColgan, voditeljica projekata EE u<br />
zgradarstvu (UNDP).<br />
Građani informacije mogu pronaći i<br />
na internet stranici EE projekta www.<br />
ee.undp.hr te besplatnom info telefonu<br />
0800 200 170.<br />
eko<strong>revija</strong>
AKTIVNOSTI FONDA<br />
Premijera filma “Dovesti svoju kuću u red”<br />
Tekst i foto: Ivana Buchwald Ružić<br />
Kratki dokumentarni film „Dovesti<br />
svoju kuću u red”, čija je premijera<br />
održana 17. siječnja u Ministarstvu gospodarstva,<br />
prikazuje kako u zgradama<br />
u vlasništvu hrvatske Vlade smanjujući<br />
nepotrebnu potrošnju energije mjerama<br />
energetske <strong>učinkovitost</strong>i godišnje može<br />
uštedjeti i do 27 milijuna kuna. Program,<br />
kojeg provodi Program Ujedinjenih naroda<br />
<strong>za</strong> razvoj (UNDP) u partnerstvu s<br />
Ministarstvom gospodarstva i <strong>Fond</strong>om <strong>za</strong><br />
<strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong>,<br />
tijekom tri godine educirao je oko 8.000<br />
vladinih <strong>za</strong>poslenika u sustavnom upravljanju<br />
potrošnjom energije i vode.<br />
Sličan projekt <strong>za</strong> gradove i županije u<br />
Hrvatskoj „Sustavno gospodarenje u gradovima<br />
i županijama“ već je smanjio potrošnju<br />
<strong>za</strong> 64,6 milijuna kuna godišnje, te<br />
nadzire potrošnju energije i vode u 3.914<br />
zgrada javne uprave.<br />
“Na hrvatski program energetske <strong>učinkovitost</strong>i<br />
<strong>za</strong> zgrade javne uprave „Dovesti<br />
svoju kuću u red“ s pravom se gleda<br />
kao na primjer dobre prakse,” kaže stalna<br />
predstavnica UNDP-a Louisa Vinton. “U<br />
vrijeme kad je ste<strong>za</strong>nje remena postalo<br />
nužno tolikim vladama, sve učinkovitije<br />
korištenje energije je očit izbor, pogotovo<br />
<strong>za</strong>to što doprinosi i borbi protiv klimatskih<br />
promjena.”<br />
Ukupni troškovi energije i vode <strong>za</strong> sve<br />
zgrade i prostorije u vlasništvu Vlade Republike<br />
Hrvatske kreću se oko 465 milijuna<br />
kuna godišnje, procjenjuje Vlasta Zanki,<br />
voditeljica programa „Dovesti svoju kuću<br />
u red“ (HIO program). Iskustva UNDP-a<br />
su poka<strong>za</strong>la kako jednostavne promjene<br />
ponašanja mogu smanjiti taj iznos <strong>za</strong> de-<br />
set posto, dok ga je uz pomoć skromnih<br />
investicija moguće smanjiti i do 30 posto.<br />
“Sustavno gospodarenje energijom na taj<br />
način Vladi može uštedjeti čak 140 milijuna<br />
kuna godišnje”, <strong>za</strong>ključila je Zanki.<br />
“Jedan od ključnih prioriteta Ministarstva<br />
u narednom razdoblju upravo je energetska<br />
obnova zgrada javnog sektora, a istovremeno<br />
će se sustavno raditi na izradi<br />
programa energetske obnove stambenog,<br />
ali i nestambenog komercijalnog sektora.”<br />
rekla je pomoćnica ministra <strong>za</strong> <strong>energetsku</strong><br />
<strong>učinkovitost</strong> pri Ministarstvu graditeljstva i<br />
prostornog uređenja Ana Pavičić Kaselj.<br />
„<strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong><br />
<strong>učinkovitost</strong> ostvaruje djelatnost financiranja<br />
nacionalnih energetskih programa,<br />
provedbenog tijela <strong>za</strong> <strong>energetsku</strong><br />
<strong>učinkovitost</strong> temeljem odredbi Zakona<br />
o učinkovitom korištenju energije,<br />
posredničkog tijela <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode<br />
i energetiku i korisničkog tijela <strong>za</strong> gospodarenje<br />
otpadom i kakvoću zraka.<br />
Od 479 milijuna kuna uloženih u projekte<br />
energetske <strong>učinkovitost</strong>i, korištenja<br />
obnovljivih izvora energije i racionalnog<br />
gospodarenja energijom, <strong>Fond</strong><br />
je <strong>za</strong> projekte UNDP-a koji se provode u<br />
Republici Hrvatskoj osigurao 92 milijuna<br />
kuna do konca listopada 2013. godine, a<br />
od toga <strong>za</strong> provođenje programa „Dovesti<br />
svoju kuću u red“ <strong>Fond</strong> je osigurao 47,15<br />
milijuna kuna.<br />
Ovim putem <strong>Fond</strong> iskazuje podršku i<br />
današnjem događaju, čime daje dodatan<br />
poticaj predstavnicima javnog sektora<br />
da sustavno prihvate načela energetske<br />
<strong>učinkovitost</strong>i i korištenja obnovljivih izvora<br />
energije i osobno pridonesu kako smanjenju<br />
troškova <strong>za</strong> energiju, tako i smanjenju<br />
emisija stakleničkih plinova u atmosferu.“<br />
rekao je Zlatko Ivaniš, direktor <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong>.<br />
U okviru događanja Irena Dubravec,<br />
načelnica Službe <strong>za</strong> poslove poticanja,<br />
provođenja i analize mjera racionalnog<br />
gospodarenja energijom <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong> održala<br />
je prezentaciju o aktivnostima <strong>Fond</strong>a u<br />
području racionalnog gospodarenja energijom,<br />
dok je Vlasta Zanki, voditeljica programa<br />
Vlade RH „Dovesti svoju kuću u red“<br />
održala prezentaciju o planiranim aktivnostima<br />
Programa u 2012. godini.<br />
eko<strong>revija</strong> 9
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Odanost <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong><br />
Tekst : Željko Bukša<br />
Nova ministrica <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode<br />
Mirela Holy spada među rijetke<br />
ministre u hrvatskoj Vladi koji su već radili<br />
u Ministarstvu na čijem su sada čelu.<br />
Ta profesorica etnologije i komparativne<br />
književnosti s diplomom <strong>za</strong>grebačkog Filozofskog<br />
fakulteta je, naime, nakon kraćeg<br />
rada u <strong>za</strong>grebačkom Narodnom sveučilištu<br />
Dubrava 2001. godine, tada već<br />
kao magistrica humanističkih znanosti,<br />
prešla u tadašnje Ministarstvo <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong><br />
i prostornog uređenja. Tamo je prvo<br />
radila kao vježbenica, <strong>za</strong>tim na odnosima<br />
s javnošću, a potom i kao šefica kabineta<br />
ministra. Iskusnijim novinarima, koji duže<br />
pišu o <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong>, ostala je posebno u<br />
sjećanju tadašnja ekipa Ministarstva <strong>za</strong> odnose<br />
s javnošću koja je to radila u vrijeme<br />
koalicijske Vlade na čijem je čelu bio Ivica<br />
Račan. Naime, to je vjerojatno dosad jedini<br />
slučaj u Hrvatskoj da su dvije kolegice<br />
iz tog odjela kasnije obje postale saborske<br />
10<br />
<strong>za</strong>stupnice: Mirela Holy na listi SDP-a, a Marijana<br />
Petir na listi HSS-a. Štoviše, odmah su<br />
<strong>za</strong>uzele čelna mjesta u saborskom Odboru<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong>, a Mirela je sada postala i<br />
ministrica. I mora se priznati tijekom cijele<br />
dosadašnje karijere nastavile su borbu <strong>za</strong><br />
očuvanje <strong>okoliša</strong>.<br />
Nedugo nakon promjene vlade 2005.,<br />
kada je i doktorirala humanističke znanosti<br />
na <strong>za</strong>grebačkom Filozofskom fakultetu,<br />
Mirela Holy je otišla u agenciju Maksima<br />
komunikacije <strong>za</strong> odnose s javnošću gdje je<br />
prvo bila voditeljica klijenata i projekata, a<br />
nakon toga i izvršna direktorica. Istodobno<br />
je uspješno razvijala i svoju političku karijeru.<br />
U SDP se učlanila 1998. godine, a šest<br />
godina kasnije postala je članica Izvršnog<br />
odbora Glavnog odbora SDP-a. Potom je<br />
na izborima 2008. i<strong>za</strong>brana <strong>za</strong> <strong>za</strong>stupnicu<br />
u Hrvatskom saboru, gdje je bila i potpredsjednica<br />
Odbora <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong>, te članica<br />
Odbora <strong>za</strong> prostorno uređenje, Odbo-<br />
ra <strong>za</strong> ravnopravnost spolova i Odbora <strong>za</strong><br />
međuparlamentarnu suradnju. Istodobno<br />
je postala i predsjednica Savjeta <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> SDP-a koji se nakon toga znatno<br />
aktivirao i organizirao <strong>broj</strong>ne <strong>za</strong>nimljive<br />
tribine i okrugle stolove o <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong>, a<br />
sadašnja ministrica je rado sudjelovala na<br />
mnogim događajima ve<strong>za</strong>nim uz <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> i prirode.<br />
Također je <strong>za</strong>pažen njen angažman i dobra<br />
suradnja s mnogim nevladinim ekoudrugama<br />
što će joj nesumnjivo olakšati<br />
sadašnji posao. Nova je ministrica u međuvremenu<br />
objavila i dvije knjige: Mitski<br />
aspekti ekofeminizma (2007.) i Apokalipsa<br />
(1991.). Budući da je prije fakulteta <strong>za</strong>vršila<br />
Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu<br />
i danas joj je, uz čitanje i šetnju s psima,<br />
hobi kreiranje odjeće. Članica je Hrvatske<br />
udruge <strong>za</strong> odnose s javnošću i Hrvatskog<br />
etnološkog društva, a od stranih jezika govori<br />
engleski i španjolski.<br />
eko<strong>revija</strong>
Ministrica Holy najavljuje proaktivnu<br />
politiku <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode<br />
Tekst : Marina Bujan i Tihana Mojsinović<br />
Nova ministrica <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode<br />
Mirela Holy (SDP) istaknula je<br />
kako Ministarstvo vidi kao koordinacijsko<br />
tijelo koje provodi politiku <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i<br />
prirode te konkretnim programima i mjerama<br />
predlaže drugim resorima na koji<br />
način provesti obveze koje pred Hrvatsku<br />
nameću različite konvencije i direktive o<br />
<strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong>.<br />
Holy je objasnila kako to u području obnovljivih<br />
izvora energije znači da će predložiti<br />
hitno donošenje <strong>za</strong>kona o obnovljivim<br />
izvorima energije kojim će tražiti da<br />
se obuhvati u što je moguće većoj mjeri<br />
domaća proizvodnja kako bi na taj način<br />
“di<strong>za</strong>li” domaći gospodarski sektor.<br />
Rekla je kako je u Hrvatskoj 1,7 posto, a<br />
po direktivama EU-a trebamo do 2020.<br />
imati 20 posto obnovljivih izvora energije<br />
te da se to odnosi na ukupnu energetiku,<br />
a ne samo na proizvodnju struje. “To znači<br />
da ćemo morati raditi velike <strong>za</strong>okrete, odnosno<br />
i u prijevoz uvoditi biogoriva i alternativna<br />
goriva, a <strong>za</strong> to postoji cijeli niz mjera<br />
kojima će se smanjivati emisije i podi<strong>za</strong>ti<br />
određeni aspekti zelenog gospodarstva”,<br />
rekla je. Navela je kako će primjerice trošarine<br />
biti “zelenije” prema onim automobilima<br />
koji manje opterećuju okoliš.<br />
Dodala je kako će tražiti uravnotežen<br />
raspored obnovljivih izvora energije u<br />
cijeloj Hrvatskoj uz pomoć karte obnovljivih<br />
izvora energije jer nije, kako je rekla,<br />
logično da se primjerice velike elektrane<br />
na biomasu rade u područjima u kojima<br />
nema tog energenta. Istaknula je kako treba<br />
mijenjati i <strong>za</strong>kone koji se tiču trećeg europskog<br />
energetskog paketa, a potrebno<br />
je izmijeniti i <strong>energetsku</strong> strategiju iz 2009.<br />
Predložit će povećanje energetske <strong>učinkovitost</strong>i<br />
u zgradarstvu, rekla je, dodavši da<br />
je to područje u kojem se u velikoj mjeri<br />
može <strong>za</strong>posliti domaći građevinski sektor,<br />
primjerice <strong>za</strong> fasade i toplinsku izolaciju.<br />
Naglasila je kako u ekološkoj poljoprivredi<br />
vidi mogućnost povećanja s 1,3 posto<br />
u ukupnoj poljoprivredi na 10 posto u<br />
sljedećih pet-šest godina uz pomoć mjera<br />
državnog intervencionizma. To znači, kako<br />
je rekla, da bi država na poljoprivrednim<br />
površinama u državnom vlasništvu, a prikladne<br />
su <strong>za</strong> ekološki uzgoj, dodjeljivala<br />
koncesije s obvezom ekološkog uzgoja.<br />
Nužno je, kaže ministrica Holy, donijeti<br />
kartu ekološke poljoprivrede kako bi poljoprivrednici<br />
koji se odluče na takav uzgoj<br />
znali u kojim područjima koje kulture želi<br />
država te uspostaviti “mrežu zelenih kioska”<br />
koji bi bili most između proizvođača i<br />
potrošača takve hrane i poveznica s distributerima.<br />
Rekla je i kako postoje mjere <strong>za</strong><br />
povećanje održivog, odnosno ekološkog<br />
turizma certificiranjem hotela, povezivanja<br />
s tour-operatorima koji su sve više <strong>za</strong>interesirani<br />
<strong>za</strong> takav oblik turizma. Naglasila je<br />
kako je to turi<strong>za</strong>m s dodanom vrijednošću<br />
jer s manjim <strong>broj</strong>em turista ostvaruje veći<br />
profit <strong>za</strong>to što su to turisti koji traže skuplje<br />
sadržaje. To su, dometnula je, također i prilike<br />
<strong>za</strong> razvoj turizma tijekom cijele godine<br />
jer takvi turisti ne traže one standardizirane<br />
sadržaje kojima se trenutno hrvatski<br />
turi<strong>za</strong>m odlikuje, a to je taj sezonski, masovni<br />
oblik turizma, s ponudom kupanja i<br />
sunčanja na plaži.<br />
Ministrica Holy je ocijenila kako je politika<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> Kukuriku koalicije proaktiv-<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
na i podrazumijeva unaprjeđenje stanja<br />
u okolišu, <strong>za</strong> razliku od HDZ-ove politike<br />
koja <strong>za</strong>govara <strong>za</strong>državanje ili konzerviranje<br />
postojećeg stanja. “I ono što je temeljna<br />
razlika jest to što HDZ <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> smatra<br />
troškom i nametom na gospodarstvo,<br />
a mi smatramo da je <strong>za</strong>štita <strong>okoliša</strong> prilika<br />
<strong>za</strong> nov, bolji, drukčiji razvoj Hrvatske, ali ne<br />
samo u ekološkom ili socijalnom smislu<br />
nego i u gospodarskom. A da je to moguće,<br />
možemo vidjeti iz primjera velikih,<br />
ravijenih i bogatih država koje su se iz najnovije<br />
gospodarske krize i recesije izvlačile<br />
upravo uz pomoć projekata <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>”,<br />
istaknula je Holy.<br />
Najavila je kako će novo Ministarstvo <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> i prirode imati <strong>za</strong>mjenika ministrice<br />
te najviše četiri pomoćnika na čelu<br />
četiri uprave. Ti će dužnosnici biti i<strong>za</strong>brani<br />
odlukom Vlade RH. U dosadašnjem ministarstvu<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, prostornog uređenja<br />
i graditeljstva, podsjetila je, bilo je 12<br />
uprava i <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> prostorno planiranje.<br />
Dodala je da su u Ministarstvu kulture, u<br />
sklopu kojega se dosad nalazio resor prirode,<br />
bile dvije uprave <strong>za</strong> prirodu - uprava<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode i uprava <strong>za</strong> inspekcijske<br />
poslove <strong>za</strong>štite prirode. Istaknula je da će<br />
se od 13 dužnosnika, jer su ravnatelji upra-<br />
eko<strong>revija</strong> 11
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
va de facto bili dužnosnici, te pet državnih<br />
tajnika koji su objedinjavali veći <strong>broj</strong> uprava,<br />
sada doći na najviše šest dužnosnika u<br />
Ministarstvu <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode (ministrica,<br />
<strong>za</strong>mjenik ministrice i maksimalno<br />
četiri pomoćnika).<br />
Najavila je da u ministarstvu najprije treba<br />
“detaljno snimiti stanje”. “Želim steći<br />
dobru sliku stanja jer će to uvelike odrediti<br />
i kako će izgledati moji prvi potezi”, naglasila<br />
je. Rekla je kako je činjenica da su se i u<br />
okviru uprave <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode i u upravama<br />
koje obuhvaćaju područje <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong><br />
događao cijeli niz projekata s kojima<br />
nije upoznata, jer <strong>za</strong> to, kao<br />
saborska <strong>za</strong>stupnica, nije<br />
imala prilike.<br />
Istaknula je kako je prioritet<br />
svih prioriteta da se napravi<br />
uredba o unutarnjem<br />
ustrojstvu i da se u što je<br />
moguće kraće vrijeme ona<br />
donese kako bi Ministarstvo<br />
što prije postalo operativno.<br />
Izrazila je nadu da<br />
će uredba biti brzo donesesna,<br />
a nakon koje slijedi i sistemati<strong>za</strong>cija<br />
radnih mjesta<br />
kako bi se mogla definirati<br />
i podjela poslova u okviru<br />
uprava koje će sačinjavati<br />
Ministarstvo.<br />
Istaknula je kako se Ministarstvo<br />
od samog početka<br />
treba baviti proračunom i<br />
načinom na koji će proračun<br />
<strong>za</strong> 2012. izgledati, a to, kako je navela,<br />
ovisi i o tome kakvo će stanje <strong>za</strong>teći u samom<br />
Ministarstvu i definiranju onih prioritetnih<br />
projekata koji neće biti financirani<br />
iz državnog proračuna Ministarstva, nego<br />
i iz <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong><br />
<strong>učinkovitost</strong>. Naglasila je kako je <strong>Fond</strong> i <strong>za</strong>mišljen<br />
kao glavni financijski instrument <strong>za</strong><br />
provedbu politike <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>.<br />
Planira što prije, na samom početku<br />
mandata, utemeljiti forum <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong><br />
i prirode koji će okupljati sve <strong>za</strong>interesirane<br />
dionike - aktiviste civilnog društva,<br />
predstavnike stručnih institucija, jedinica<br />
lokalne i regionalne samouprave te predstavnike<br />
gospodarstva. Istaknula je kako će<br />
uloga foruma biti da se očituje o smjernicama<br />
politike prije no što se napišu <strong>za</strong>ko-<br />
12<br />
ni kako bi se postigao što je moguće veći<br />
konsenzus o važnim pitanjima. “Ja sam<br />
apsolutno svjesna toga da apsolutnog suglasja<br />
nikada neće biti <strong>za</strong>to što su interesi<br />
različiti. Naravno da su interesi udruga <strong>za</strong><br />
<strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> različiti od interesa gospodarstva<br />
koje očekuje da im se olakša, a ne<br />
da im se otežava, poslovanje. I to nije sporno,<br />
no takvo rješenje mora biti u korist javnom<br />
interesu i društvu u cjelini i vjerujem<br />
da će to svi prepoznati kao svoj interes, ne<br />
samo <strong>za</strong>interesirana javnost civilnog tipa,<br />
već i gospodarstvenici”, ustvrdila je ministrica<br />
Mirela Holy.<br />
Najavila je kako je drugo važno pitanje<br />
koje treba što prije riješiti - novi Zakon o<br />
otpadu. Dodala je da je na snazi nova<br />
okvirna direktiva o otpadu pa je potrebno<br />
donijeti potpuno nov Zakon o otpadu koji<br />
će biti usklađen s njom. Također će, kako<br />
je naglasila, inzistirati da se u potpunosti<br />
poštuje strategija gospodarenja otpadom<br />
iz 2005. koja nalaže hijerarhiju postupanja<br />
s otpadom. Ocijenila je kako se, na žalost,<br />
u sustavu centara <strong>za</strong> gospodarenje otpadom<br />
na temelju mehaničko-biološke<br />
obrade (MBO) koji se u posljednjih nekoliko<br />
godina razvija u Hrvatskoj, ta hijerarhija<br />
ne poštuje. Pojasnila je kako hijerarhija postupanja<br />
s otpadom kao prvu mjeru podrazumijeva<br />
smanjenje nastanka otpada,<br />
a kao drugu, koja se <strong>za</strong>obilazi s mehanič-<br />
ko-biološkom obradom otpada, primarno<br />
razvrstavanje u kućanstvima i subjektima<br />
koji proizvode otpad.<br />
“Vjerujem da će se uspostavom takvih<br />
rješenja u jedinicama lokalne samouprave<br />
koje nisu uznapredovale u uvođenju<br />
centara <strong>za</strong> gospodarenje otpadom uvelike<br />
potaknuti i ‘zelene industrije’, odnosno<br />
industrija otpada”, istaknula je ministrica<br />
Holy. Pojasnila je kako će se sirovine koje<br />
će se prikupiti primarnom selekcijom u<br />
znatnoj mjeri povećati u odnosu na one<br />
sirovine koje nastaju mehaničkim odvajanjem<br />
na MBO traci.<br />
Rekla je kako je činjenica<br />
da su centri <strong>za</strong> gospodarenje<br />
otpadom po<br />
MBO tehnologiji bolje<br />
rješenje od ovoga koje<br />
trenutno imamo, ali da<br />
oni, u stvari, ignoriraju<br />
strategiju gospodarenja<br />
otpadom ali i direktive<br />
Europske unije koje nalažu<br />
točne postotke selektivno<br />
prikupljenog i<br />
obrađenog otpada. “Mi<br />
s ovakvom metodom<br />
nećemo uspjeti realizirati<br />
te ciljeve”, ustvrdila<br />
je ministrica <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> i prirode Mirela<br />
Holy.<br />
Podsjetila je kako je<br />
bilo jako puno problema<br />
s Lećevicom, lokacijom<br />
<strong>za</strong> izgradnju centra <strong>za</strong> gospodarenje<br />
otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji,<br />
zbog toga što su udruge smatrale da<br />
je anali<strong>za</strong> terena, odnosno tijeka vode i<br />
vremena potrebnog da voda prođe kroz<br />
krško područje ukazivala na drugu kategoriju<br />
vodo<strong>za</strong>štitne zone od navedene<br />
u samoj studiji te da se na takvoj lokaciji<br />
koja je vrlo porozna ne bi smio graditi takav<br />
objekt. “Smatram da nije problem u<br />
tome da se takav objekt sagradi na takvoj<br />
lokaciji, ali, na žalost, mi smo dosad imali<br />
prečesto slučajeve gdje se standardi <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> koji su nužni prilikom reali<strong>za</strong>cije<br />
takvih projekata ne poštuju. Kad bi se poštovali,<br />
onda čak i da je takav teren kakav<br />
su utvrdile udruge, ne bi došlo do negativnih<br />
posljedica na okoliš. Ali, s obzirom<br />
eko<strong>revija</strong>
na to da, na žalost, znamo kako se stvari u<br />
Hrvatskoj odvijaju, mislim da javnost treba<br />
biti dvostruko oprezna i zbilja jako pažljivo<br />
gledati na koji se način realiziraju projekti”,<br />
smatra ministrica Holy.<br />
“Činjenica jest da što se tiče studija utjecaja<br />
na okoliš u Hrvatskoj vlada neobična<br />
situacija, ja bih se čak usudila reći pogodovanja<br />
investitorima zbog toga što imamo<br />
situaciju da <strong>za</strong>interesirani investitor sam<br />
odabire tvrtku koja će izrađivati studiju i<br />
plaća tu tvrtku. Nisam protiv toga da potencijalni<br />
investitori plaćaju studiju utjecaja<br />
na okoliš, međutim, protiv toga sam da<br />
investitori biraju tvrtku koja će izrađivati<br />
studiju jer na taj način tvrtka koja izrađuje<br />
studiju najčešće piše studiju kakva odgovara<br />
investitoru jer od njega dobiva novac.<br />
Mislim da je to moguće riješiti na način da<br />
<strong>za</strong>interesirani investitori i dalje plaćaju izradu<br />
studije utjecaja na okoliš, ali da odabir<br />
samih tvrtki provodi tijelo javne vlasti, konkretno<br />
Ministarstvo <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode<br />
temeljem natječaja i točno definiranih kriterija<br />
jer će u tom slučaju izrađivači studije<br />
odgovarati ministarstvu, a ne investitoru,<br />
pa će i podatci koje iznose u studijama biti<br />
daleko vjerodostojniji”, pojasnila je ministrica<br />
Holy. Istaknula je kako je potrebno<br />
ugraditi još jedan dodatni <strong>za</strong>štitni mehani<strong>za</strong>m<br />
- da oni izrađivači studija <strong>za</strong> koje<br />
se utvrdi da su u svojim studijama koristili<br />
podatke koji ne odgovaraju činjeničnom<br />
stanju, moraju biti kažnjeni trajnim gubitkom<br />
licence i financijskom odgovornošću<br />
<strong>za</strong> štetu po okoliš koju su svojom studijom<br />
prouzročili.<br />
Osvrnuvši se na, kako je rekla, složenu<br />
situaciju s hidroelektranom Ombla, istaknula<br />
je kako ne odobrava taj projekt <strong>za</strong>to<br />
jer smatra da je upitan i iz ekoloških i iz<br />
ekonomskih razloga. “Međutim, činjenica<br />
jest da je taj projekt <strong>za</strong>dovoljio formalnopravne<br />
<strong>za</strong>konske uvjete. Oni imaju studiju<br />
utjecaja na okoliš koja je, doduše, napravljena<br />
prije deset godina. Imaju lokacijsku<br />
dozvolu koju su ishodili temeljem te studije.<br />
Proveli su analizu ekonomske isplativosti<br />
o kojoj bi se moglo reći vjerojatno<br />
puno toga. Činjenica jest da će u ovoj fazi<br />
biti teško osporavati taj projekt, posebice<br />
<strong>za</strong>to što je HEP neposredno prije izbora sa<br />
EBRD-om potpisao ugovor o financiranju,<br />
odnosno kreditiranju tog projekta <strong>za</strong> koji<br />
financijski odgovara država, odnosno Republika<br />
Hrvatska, drugim riječima, svi porezni<br />
obveznici u Hrvatskoj”, ustvrdila je<br />
ministrica Holy te poručila kako bi voljela<br />
vidjeti reviziju cjelokupnog tog projekta.<br />
Rekla je kako je i<strong>za</strong>brana <strong>za</strong> ministricu<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode, ali ne i prostora,<br />
iako je u Planu 21 u poglavlju <strong>broj</strong> šest, bilo<br />
najavljeno da će koalicija objediniti resore<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>,<br />
prirode i prostora.<br />
Pojasnila<br />
je kako je “u<br />
dogovoru s koalicijskimpartnerima,<br />
odnosno<br />
u pregovorima<br />
s njima, na kraju<br />
donesena odluka<br />
da će se Ministarstvo<br />
<strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong>, prostornog<br />
uređenja i<br />
graditeljstva podijeliti<br />
na način<br />
da ministarstvo<br />
<strong>okoliša</strong> bude<br />
spojeno sa resorom<br />
prirode,<br />
no da prostorno<br />
uređenje ode s<br />
graditeljstvom”.<br />
Navela je da “to<br />
nije bila ideja<br />
Savjeta <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> SDP-a<br />
koji je pripremao<br />
podlogu<br />
<strong>za</strong> Plan 21, zbog<br />
toga što je Savjet<br />
smatrao da<br />
bi svi prirodni<br />
resursi, a prostor<br />
je jedan od najvažnijih resursa države,<br />
trebali biti objedinjeni u jednom <strong>za</strong>štitarskom<br />
ministarstvu”.<br />
“No, bez obzira na to, i bez obzira na<br />
to što to nije koncept koji podržavam,<br />
vjerujem da će kolega Ivan Vrdoljak koji je<br />
mlad i perspektivan političar biti uspješan<br />
u tom resoru. Ne treba na samom početku<br />
a priori sumnjati da to neće biti kvalitetno<br />
rješenje.Vjerujem da će kolega Vrdoljak<br />
dobro voditi resor graditeljstva i prostor-<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
nog planiranja”, naglasila je nova ministrica<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode Mirela Holy.<br />
Zaključila je kako je Ministarstvo <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> i prirode težak resor zbog<br />
toga što obveze iz različitih konvencija,<br />
međunarodnih dogovora, sporazuma,<br />
protokola i direktiva pred Hrvatsku stavljaju<br />
izuzetno teške i ambiciozne ciljeve.<br />
“Sve te ciljeve, koji se odnose na smanje-<br />
nje emisija, smanjenje onečišćenja bilo<br />
kojeg tipa u zraku, tlu i vodama, trebaju<br />
operacionalizirati konkretnim projektima,<br />
a ne samo <strong>za</strong>konima”, rekla je Holy i istaknula<br />
da će tu biti ključna međuresorska<br />
suradnja. Istaknula je kako u tom smislu<br />
planira imati posebni sektor koji će<br />
se baviti održivim razvojem, <strong>za</strong>to što se<br />
upravo projektima održivog razvoja određene<br />
mjere i programi mogu provesti u<br />
drugim resorima.<br />
eko<strong>revija</strong> 13
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Što Europska unija donosi u području<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode<br />
Tekst i foto: Maja Brkić- Pancirov<br />
Sve obveze koje je Hrvatska preuzela<br />
u procesu pregovaranja u području<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode pridonijet će poboljšanju<br />
i unapređenju kvalitete života jer<br />
se njima osiguravaju viši standardi <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong>. Ulaganje u očuvanje i poboljšanje<br />
kakvoće <strong>okoliša</strong> doprinijet će <strong>za</strong>štiti<br />
zdravlja građana, a osigurat će nam i status<br />
poželjnog turističkog odredišta. Visoki<br />
ekološki standardi poticajni su i <strong>za</strong> eko-inovacije,<br />
otvaraju nove poslovne mogućnosti<br />
i čine hrvatsku industriju konkurentnom<br />
na europskom, ali i ostalim tržištima.<br />
Do konca 2018. godine Hrvatska se obve<strong>za</strong>la<br />
uspostaviti cjeloviti sustav gospodarenja<br />
otpadom što uključuje sanaciju svih<br />
postojećih odlagališta te izgradnju centara<br />
<strong>za</strong> gospodarenje otpadom s pratećom infrastrukturom<br />
te postupno smanjivati udio<br />
biorazgradivog otpada koji do 2020. može<br />
iznositi najviše 35 posto masenog udjela<br />
biorazgradivog komunalnog otpada u odnosu<br />
na 1997 godinu.<br />
Na području klimatskih promjena i emisija<br />
stakleničkih plinova Hrvatska se u pregovorima<br />
obve<strong>za</strong>la pristupiti EU sustavu<br />
trgovanja emisijama stakleničkih plinova<br />
od 1.1. 2013. godine. U ovaj sustav ulaze<br />
73 hrvatska postrojenja iz područja ener-<br />
14<br />
getike i industrije, a godinu dana kasnije u<br />
sustav će ući i zrakoplovne djelatnosti koje<br />
uključuju letove unutar RH i letove prema<br />
državama izvan europskog gospodarskog<br />
prostora. Za Hrvatsku je u pregovorima<br />
omogućeno povećanje prodajne količine<br />
emisijskih jedinica na dražbi <strong>za</strong> 26 % u odnosu<br />
na utvrđenu baznu kvotu određenu<br />
<strong>za</strong> svaku državu članicu EU. Sredstva prikupljena<br />
na dražbi koristit će se <strong>za</strong> financiranje<br />
projekta smanjenja emisija stakleničkih<br />
plinova i prilagodbu klimatskim promjenama.<br />
Utvrđen je i dozvoljeni postotak rasta<br />
emisija iz drugih sektora, npr. poljoprivrede,<br />
prometa, postupanja s otpadom, javne<br />
potrošnje i dr., do 11% u 2020. godini u<br />
odnosu na razinu iz 2005. godine.<br />
Kako bi dobili tzv. okolišnu dozvolu <strong>za</strong><br />
rad, a sve u cilju smanjenja industrijskog<br />
onečišćenja do kraja 2018. godine 67 industrijskih<br />
postrojenja <strong>za</strong> koje je <strong>za</strong>traženo<br />
prijelazno razdoblje mora unaprijediti svoj<br />
način rada i osigurati najbolju raspoloživu<br />
tehniku. Velika termoenergetska postrojenja<br />
nazivne toplinske snage iznad 50MW,<br />
a koji su također obveznici ishođenja okolišne<br />
dozvole emisije onečišćujućih tvari<br />
moraju smanjiti do konca 2017. godine.<br />
Do kraja 2015. godine kao krajnjeg roka<br />
eko<strong>revija</strong>
<strong>za</strong> usklađivanje sa propisanim <strong>za</strong>htjevima<br />
potrebno je ograničiti emisije hlapivih organskih<br />
spojeva koji nastaju upotrebom<br />
organskih otapala u određenim aktivnostima<br />
i postrojenjima, kao što su procesi<br />
premazivanja, kemijsko čišćenje robe, proizvodnja<br />
boja, ljepila, farmaceutskih proizvoda<br />
i sl.), a što se odnosi na 49 takvih<br />
postrojenja.<br />
Ujedno je dogovoreno izuzeće <strong>za</strong> procese<br />
premazivanja brodova <strong>za</strong> šest brodogradilišta<br />
do kraja 2015. godine, uz istovremenu<br />
primjenu najboljih raspoloživih<br />
tehnika. Sva dogovorena prijelazna razdoblja<br />
na području smanjenja industrijskog<br />
onečišćenja imaju navedene rokove (godine<br />
2015. odnosno 2017.) kao krajnje rokove,<br />
no <strong>za</strong> svako postrojenje utvrđen je, u dogovoru<br />
s tvrtkama, pojedinačni rok. Pregovorima<br />
su osigurana i prijelazna razdoblja<br />
<strong>za</strong> produženje roka <strong>za</strong> registraciju kemikalija<br />
što će našoj kemijskoj industriji s danom<br />
pristupanja Hrvatske Europskoj uniji<br />
omogućiti ravnopravniji položaju s kemijskim<br />
industrijama ostalih država članica,<br />
a u cilju što veće konkurentnosti na jedinstvenom<br />
tržištu. Pregovorima je kao krajnji<br />
rok <strong>za</strong> izgradnju sustava odvodnje i pročišćavanja<br />
komunalnih otpadnih voda osigurano<br />
prijelazno razdoblje do kraja 2023.<br />
godine. Što se tiče vode <strong>za</strong> piće, prijelazno<br />
razdoblje do kada se mora osigurati propisana<br />
kakvoća pitke vode u pogledu mikrobioloških<br />
poka<strong>za</strong>telja je kraj 2018. godine,<br />
a kao država članica Hrvatska će <strong>za</strong>tražiti<br />
dodatno produljenje roka u pogledu posti<strong>za</strong>nja<br />
propisanih kemijskih parametara<br />
u vremenskom razdoblju od dodatne tri<br />
godine od dana pristupanja EU. Ve<strong>za</strong>no<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu površinskih i podzemnih voda<br />
od onečišćenja nitratima poljoprivrednog<br />
podrijetla, dogovoreno je da će se do ulaska<br />
u EU izraditi akcijski program u trajanju<br />
od četiri godine <strong>za</strong> izgradnju spremnika <strong>za</strong><br />
stajski gnoj na poljoprivrednim gospodarstvima,<br />
a prije njegovog postupnog korištenja<br />
na poljoprivrednim površinama, čija<br />
primjena počinje nakon ulaska u EU.<br />
Do ulaska u EU u području <strong>za</strong>štite prirode<br />
obvezni smo izraditi prijedlog područja<br />
koja će postati dijelom europske ekološke<br />
mreže NATURA 2000 što će doprinijeti<br />
očuvanju ugroženih divljih vrsta i staništa,<br />
ali i osigurati preduvjeti <strong>za</strong> bolji razvoj ruralnog<br />
eko-turizma i ekološke poljoprivrede.<br />
Ostvarivanje ciljeva ekološke mreže<br />
NATURA 2000 popraćeni su i snažnom<br />
europskom politikom te financijskom podrškom<br />
iz fondova EU.<br />
Za provođenje nekih mjera će biti potrebna<br />
velika ulaganja, dok kod nekih, kao<br />
što je, primjerice, povećanje energetske<br />
<strong>učinkovitost</strong>i, zbog ušteda u konačnici,<br />
neće doći do povećanja troškova.<br />
Velik dio troškova dosti<strong>za</strong>nja europskih<br />
standarda na području <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> bit<br />
će moguće financirati iz strukturnih fondova<br />
namijenjenih državama članica EU.<br />
Hrvatska je već ostvarila bespovratnu pomoć<br />
Europske unije <strong>za</strong> područje <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> <strong>za</strong> razdoblje 2007.-2011. u iznosu<br />
od 96,7 milijuna eura.<br />
eko<strong>revija</strong> 15
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Sanacija odlagališta komunalnog otpada<br />
Tekst i foto: Suada Mustajbegović<br />
Do kraja 2011. godine ukupno je sanirano<br />
107 odlagališta komunalnog<br />
otpada. Gdje smo? Što je do sada napravljeno<br />
i što nas još očekuje?<br />
U Hrvatskoj je, od 2005. godine, kad je<br />
službeno <strong>za</strong>počeo postupak pristupanja u<br />
članstvo EU, a koje je uvjetovano prihvaćanjem<br />
svih prava i obve<strong>za</strong> na kojima se <strong>za</strong>sniva<br />
Europska unija i njezin institucionalni<br />
okvir, uz Nacionalnu strategiju <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong><br />
te Strategiju gospodarenja otpadom,<br />
propisan čitav niz <strong>za</strong>konskih i<br />
pod<strong>za</strong>konskih akata koji se odnose na<br />
gospodarenje otpadom. No, <strong>za</strong>tečeno<br />
loše stanje u pogledu odlaganja otpada su<br />
<strong>za</strong>htijevali da se u ugovoru o pristupanju<br />
EU <strong>za</strong>traže prijelazna razdoblja koja su vremenski<br />
i sadržajno ograničena.<br />
Tako, sva postojeća odlagališta u Hrvatskoj<br />
moraju ispuniti <strong>za</strong>htjeve Direktive o<br />
odlaganju otpada (1999/31/EC) najkasnije<br />
do konca 2018. godine, što znači <strong>za</strong>tvaranje<br />
i sanaciju svih odlagališta otpada te<br />
uspostavu Centara <strong>za</strong> gospodarenje otpadom.<br />
Prema toj istoj direktivi Hrvatska<br />
je obvezna osigurati postupno smanjivanje<br />
količine biorazgradivog komunalnog<br />
otpada koji se odlaže na odlagalištima u<br />
skladu sa sljedećim rasporedom: do konca<br />
2013. - udio biorazgradivog komunalnog<br />
16<br />
otpada koji se odlaže na odlagalištima<br />
smanjit će se na 75 posto ukupne količine<br />
(po težini) biorazgradivog komunalnog<br />
otpada proizvedenog referentne 1997.<br />
godine; do konca 2016. – smanjenje na 50<br />
posto; a do konca 2020. smanjenje na 35<br />
posto.<br />
Kako bi se dostigli<br />
<strong>za</strong>dani ciljevi nužno<br />
je osigurati veći postotak<br />
odvojenog<br />
prikupljanja otpada<br />
te recikliranja vrijednih<br />
sirovina iz otpada,<br />
što uključuje<br />
mehaničko-biološku<br />
obradu otpada,<br />
kompostiranje biorazgradivog<br />
otpada<br />
te kontinuirano poticanje<br />
selektiranja<br />
posebnih kategorija<br />
otpada.<br />
Važno je napomenuti da su <strong>za</strong> gospodarenje<br />
svim vrstama otpada odgovorne županije<br />
odnosno Grad Zagreb i u tom smislu<br />
poglavarstva županija i poglavarstvo<br />
Grada Zagreba dužni su na svom području<br />
osigurati uvjete i provedbu propisanih<br />
mjera <strong>za</strong> gospodarenje otpadom.<br />
Temeljem objavljenih javnih natječaja<br />
<strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong>,<br />
obrade podataka i ostvarenih<br />
kontakata s jedinicama lokalne samouprave<br />
napravljena je inventari<strong>za</strong>cija svih odlagališta<br />
komunalnog otpada na području<br />
RH, koja je poslužila kao podloga <strong>za</strong> pregovore.<br />
Time je utvrđeno ukupno 300 odlagališta<br />
neopasnog komunalnog otpada,<br />
uključujući i dogovorna odlagališta.<br />
Načelno, <strong>broj</strong> odlagališta nije upravno<br />
razmjeran količini odloženog otpada u<br />
županijama, već je na području najvećih<br />
gradskih središta – Zagreba, Splita, Rijeke,<br />
Zadra i Osijeka odloženo oko 80 posto<br />
ukupne količine odloženog otpada. Na većini<br />
odlagališta u RH pored komunalnog<br />
odlaže se i neopasni industrijski, ambalažni,<br />
građevinski, metalni, glomazni i zeleni<br />
otpad, sadržavajući tako više od 85 posto<br />
ukupnog generiranog otpada što je daleko<br />
ispod prosjeka u EU.<br />
Zagrebačko odlagalište Jakuševac sanirano<br />
je uz pomoć kredita Svjetske banke dok<br />
su <strong>za</strong> sanaciju preostalih 299 neuređenih<br />
odlagališta jedinice lokalne samouprave<br />
<strong>za</strong>ključile ugovore s <strong>Fond</strong>om. Pojedina odlagališta<br />
komunalnog otpada saniraju se i<br />
<strong>za</strong>tvaraju dok se na ostalima osigurava sanitarno<br />
odlaganje do izgradnje centara <strong>za</strong><br />
gospodarenje otpadom. Tako je od ukupno<br />
107 saniranih odlagališta 90 lokacija<br />
sanirano i <strong>za</strong>tvoreno, dok je na 17 lokacija<br />
eko<strong>revija</strong>
uz sanaciju „starog“ dijela odlagališta izgrađena<br />
sanitarna ploha na kojoj se otpad<br />
može sanitarno odlagati do izgradnje centara<br />
<strong>za</strong> gospodarenje otpadom.<br />
Sanacijom 107 odlagališta komunalnog<br />
otpada sanirano je i zbrinuto preko 4 milijuna<br />
m3 komunalnog otpada čime je značajno<br />
smanjen negativan utjecaj na okoliš,<br />
što je svojevrstan doprinos očuvanju vodnih<br />
resursa i tla, smanjenju emisije štetnih<br />
deponijskih plinova u zrak, te općenito doprinos<br />
<strong>za</strong>štiti prirode, <strong>okoliša</strong> i zdravlja ljudi.<br />
Također, sanacijom službenih neuređenih<br />
odlagališta komunalnog otpada uspostavlja<br />
se sustav kontrole i monitoringa<br />
nad odlagalištima u pogledu podataka o<br />
količinama odloženog komunalnog otpada.<br />
Trenutno su u tijeku radovi na sanaciji<br />
49 odlagališta, dok se priprema početak<br />
radova na još 5 lokacija.<br />
U sklopu Operativnog programa <strong>za</strong> okoliš<br />
i energetiku izrađena je indikativna lista<br />
koju čini 134 projekata sanacije odlagališta<br />
<strong>za</strong> čiju reali<strong>za</strong>ciju se planira sufinanciranje<br />
iz strukturnih fondova EU.<br />
Povlačenjem sredstava iz EU fondova<br />
rasteretit će se proračunski siromašne jedinice<br />
lokalne samouprave te doprinijeti<br />
učinkovitijem ispunjenju preuzetih obve<strong>za</strong><br />
Rekonstrukcija javne rasvjete<br />
Tekst i foto: Maja Brkić Pancirov<br />
Javnu rasvjetu i rasvjetu javnih površina<br />
treba, sukladno Zakonu o <strong>za</strong>štiti<br />
od svjetlosnog onečišćenja koji je od 1.<br />
siječnja ove godine stupio na snagu, prilagoditi<br />
propisanim standardima čime će<br />
smanjiti nepotrebno raspršivanje svjetla<br />
i smanjiti potrošnja električne energije.<br />
Zakonom se <strong>za</strong>branjuje korištenje javne<br />
rasvjete koja raspršuje svjetlo iznad horizonta<br />
u postocima većim od propisanih<br />
graničnih vrijednosti, postavljanje svjetiljki<br />
koje izvana rasvjetljavaju <strong>za</strong>štićeni prostor<br />
više od dopuštenih vrijednosti, kao i<br />
rasvjetljavanje prometnica na način da se<br />
svjetlo raspršuje u okoliš iznad propisanih<br />
dopuštenih standarda te rasvjetljavanje<br />
oglasnih površina uz prometnice nenaseljenih<br />
područja.<br />
Od svih onečišćenja s kojima se susrećemo,<br />
svjetlosno onečišćenje najlakše je<br />
spriječiti. Jednostavne promjene u di<strong>za</strong>jnu<br />
i ugradnji rasvjete unose trenutne promjene<br />
u količinu svjetlosti koja odlazi u atmosferu<br />
i, najčešće, trenutačnu i značajnu uštedu<br />
energije. Rekonstrukcijom postojećih<br />
javnih sustava rasvjete može se postići i do<br />
30 % uštede, a <strong>za</strong>mjenom žarulja i ugradnjom<br />
sustava regulacije javne rasvjete čak<br />
50 % uštede. Ako se ne pridržava <strong>za</strong>kon-<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
i usklađivanja s EU politikom <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong><br />
kojoj je cilj promicati održivi razvoj i štititi<br />
okoliš <strong>za</strong> sadašnje i buduće naraštaje.<br />
skih odredbi operater rasvjete može platiti<br />
kaznu od 50 do 100 tisuća kuna.<br />
Ovim <strong>za</strong>konom Hrvatska je postala liderica<br />
u Europi na području <strong>za</strong>štite od svjetlosnog<br />
onečišćenja. Do stupanja na snagu<br />
ovog <strong>za</strong>kona u Hrvatskoj je u 159 gradova<br />
i općina ostvareno 171 projekt izmijenjene<br />
i prilagođene javne rasvjete.<br />
eko<strong>revija</strong> 17
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
NATURA 2000<br />
Tekst i foto: Ivana Belić<br />
Europska priroda okarakterizirana je<br />
vrlo velikom raznolikošću staništa.<br />
Prirodne rijeke, strme obale, mali terasasti<br />
vinogradi, raznolike livade, prostrane prirodne<br />
šume i ostala staništa daju karakter<br />
prirodnom naslijeđu Europe. Mnoga od<br />
ovih staništa rezultat su tradicionalnih načina<br />
korištenja prostora, koji su se do danas<br />
razvili u oblike koji najviše odgovaraju prirodnom<br />
okolišu. Prirodna bogatstva i krajobraz<br />
su temelj <strong>za</strong> život čovjeka i pružaju<br />
mu dom.<br />
U posljednjih nekoliko<br />
desetljeća ljudske aktivnosti<br />
i korištenje prirodnih<br />
resursa, značajno su se<br />
promijenili. Stanje biološke<br />
raznolikosti se pogoršalo<br />
toliko dramatično u <strong>za</strong>dnjih<br />
50 godina koliko nije kroz cijelu<br />
povijest čovječanstva..<br />
Zbog ljudskih aktivnosti, vrste<br />
izumiru tisuću puta brže<br />
nego u prirodnim okolnostima.<br />
10-30% vrsta sisavaca,<br />
ptica i vodozemaca danas<br />
su ugrožene na međunarodnoj<br />
razini. Od 1970. do<br />
2003. godine smanjila se<br />
populacija 1300 sustavno praćenih vrsta<br />
u prosjeku 30%. Ti gubitci <strong>za</strong>sjenili su produktivnost<br />
prirode i time ugrozili dugoročni<br />
opstanak čovječanstva.<br />
Upravo iz tog razloga Europska unija posebnu<br />
pažnju posvećuje <strong>za</strong>štiti bioraznolikosti<br />
i ciljanom sprečavanju njenog gubitka<br />
do 2020. godine. Središnji dio politike<br />
o <strong>za</strong>štiti prirode i biološke raznolikosti Europske<br />
unije je mreža NATURA 2000. Njen<br />
je glavni cilj osigurati dugoročni opstanak<br />
europskih najvrjednijih i najugroženijih vrsta<br />
i staništa.<br />
Zahvaljujući silnom bogatstvu i raznolikosti<br />
divljih vrsta te posebno velikom <strong>broj</strong>u<br />
biljnih vrsta, Hrvatska je jedna od triju<br />
europskih zemalja s najvećom biljnom raznolikošću.<br />
Upravo je <strong>za</strong>to hrvatska kockica<br />
veoma važna i dobro došla u europsku<br />
slagalicu ekološke mreže NATURA 2000 <strong>za</strong><br />
18<br />
čiju se prilagodnu našeg sustava i reali<strong>za</strong>ciju<br />
projekata koriste pretpristupna sredstva<br />
Europske unije. Do sad je iz sredstava osigurano<br />
više od tri i pol milijuna eura, a sve<br />
kako bi i Hrvatska kao zemlja ušla u ekološku<br />
mrežu NATURA i time dobila dodatni<br />
poticaj i sustav vođenja i kontrole <strong>za</strong>štićenih<br />
biljnih i životinjskih vrsta kao i staništa.<br />
Projekt ekološke mreže <strong>za</strong>štićenih područja<br />
u Hrvatskoj mora biti <strong>za</strong>vršen do<br />
pristupa Europskoj uniji. Dosadašnji rezultati<br />
očituju se u potpori hrvatskim insti-<br />
tucijama u usklađivanju s EU Direktivom<br />
o staništu i Direktivom o pticama. Te Direktive<br />
u svojim dodacima donose popis<br />
vrsta ugroženih na europskoj razini i s tog<br />
popisa u Hrvatskoj dolazi osamdeset vrsta<br />
ptica, preko 150 drugih životinjskih i biljnih<br />
vrsta kao i sedamdeset stanišnih tipova.<br />
Vrste koje su ugrožene na Europskoj razini<br />
su vuk, ris, medvjed, <strong>za</strong>tim šumska staništa<br />
koja su u Hrvatskoj vrlo dobro očuvana, te<br />
velik <strong>broj</strong> vodozemaca.<br />
Sljedeći korak NATURE 2000 u Hrvatskoj<br />
je istraživanje neistraženih morskih dubina.<br />
Morski okoliš u Hrvatskoj jedan je od<br />
od najbogatijih i najčišćih u cijeloj mediteranskoj<br />
regiji. Broj poznatih živih vrsta u<br />
Hrvatskoj iznosi 38.000, no procjene govore<br />
o znatno većim <strong>broj</strong>kama koje možda<br />
dosežu i 100.000. U proteklih pet godina<br />
u Hrvatskoj je opisano 199 novih svojti ko-<br />
pnenih, 205 svojti slatkovodnih i 20 svojti<br />
morskih bezkralješnjaka.<br />
Međutim, biološka raznolikosti Jadranskog<br />
mora i obalnog područja ugroženi su<br />
različitim čimbenicima. Prekomjerni izlov<br />
ribe, turi<strong>za</strong>m, <strong>za</strong>gađenje, eutrofikacija i invazivne<br />
vrste samo su neki od njih. Unatoč<br />
tome što prijedlog NATURA 2000 obuhvaća<br />
značajan dio hrvatskog teritorija, njegov<br />
morski dio još uvijek nije dovršen radi nedostatka<br />
potrebnih podataka.<br />
Očuvanje ugroženih europskih morskih<br />
stanišnih tipova i vrsta<br />
ne može se postići isključivo<br />
određivanjem<br />
i dobrim upravljanjem<br />
područjima mreže NA-<br />
TURA 2000. Morske vrste<br />
i staništa moraju se<br />
štititi i izvan ekološke<br />
mreže kao dio šire strategije<br />
očuvanja mora.<br />
Ljudske aktivnosti poput<br />
npr. turizma i ribarstva<br />
često predstavljaju<br />
značajan negativan utjecaj<br />
na biološku raznolikost<br />
Jadranskog morač,<br />
U područjima NATURA<br />
2000 ove aktivnosti nisu <strong>za</strong>branjene, već<br />
se planiranjem upravljanja vodi računa<br />
da se one odvijaju na održiv način koji ne<br />
ugrožava biološku raznolikost.<br />
Ljudi često povezuju <strong>za</strong>štitu prirode sa<br />
strogim prirodnim rezervatima u kojima<br />
su ljudske aktivnosti sustavno isključene.<br />
NATURA 2000 ima drukčiji pristup – ona<br />
uvažava da je čovjek sastavni dio prirode,<br />
te da najbolje funkcioniraju u međusobnu<br />
partnerstvu. Tako NATURA 2000 podržava<br />
načelo održiva razvoja. Njen cilj nije<br />
<strong>za</strong>ustaviti ljudske aktivnosti nego odrediti<br />
parametre prema kojima se one mogu<br />
obavljati uz istodobnu <strong>za</strong>štitu biološke raznolikosti.<br />
Postoje dva zlatna pravila <strong>za</strong> sve<br />
aktivnosti u području NATURA 2000 i oko<br />
njega: izbjegavati štetne aktivnosti koje bi<br />
mogle uznemiriti vrstu ili narušiti staništa<br />
zbog kojih je područje odabrano, te podu-<br />
eko<strong>revija</strong>
zimati pozitivne mjere, gdje je potrebno,<br />
u cilju održavanja i obnavljanja „povoljnog<br />
stanja očuvanja“ tih staništa i vrsta u njihovu<br />
prirodnom području rasprostranjenosti.<br />
Način na koji će se to primijeniti u<br />
praksi razlikovat će se od područja do područja,<br />
jer ne postoje univer<strong>za</strong>lna pravila<br />
o tome koje su aktivnosti u NATURA 2000<br />
području dopuštene, a koje nisu. Mnogo<br />
će ovisiti o tome koje su vrste i staništa europskog<br />
značenja dotičnim područjem <strong>za</strong>štićeni<br />
i koliko su osjetljivi na različite vrste<br />
pritisaka i aktivnosti.<br />
Za razliku od masovnog turizma, koji je<br />
često u izravnom sukobu s očuvanjem<br />
prirode, glavni je interes ekološkoga ili ruralnog<br />
turizma ne uništiti upravo ono što<br />
je uopće privuklo turiste. Štoviše, budući<br />
da se ekoturizmom bave gotovo isključivo<br />
mali privrednici i obiteljska gospodarstva,<br />
koji imaju interes <strong>za</strong> lokalni okoliš i <strong>za</strong> lokalnu<br />
kulturu i tradiciju, mnogo je vjerojatnije<br />
da su lakše uskladivi sa <strong>za</strong>htjevima mreže<br />
NATURA 2000. Diljem Europe postoje<br />
mnogi primjeri u<strong>za</strong>jamne koristi ekoturizma<br />
i mreže NATURA 2000.<br />
S jedne strane, područja NATURA 2000<br />
(uključujući nacionalne parkove, koji su<br />
sada dijelom mreže) mogu djelovati kao<br />
magnet <strong>za</strong> ekoturiste i dovesti strane investicije.<br />
S druge, lokalni ekoturi<strong>za</strong>m može<br />
prirodi dati ekonomsku vrijednost i pota-<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
knuti odgovorno ponašanje među posjetiteljima<br />
i među turističkim djelatnicima.<br />
Ključ uspjeha je svijest ljudi koji se bave<br />
turizmom o tome koje su posebnosti prirode<br />
njihova kraja, da bi sukladno tome<br />
planirali svoje aktivnosti na održiv način.<br />
Ta najveća mreža <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode u<br />
svijetu, koju je 2001. godine pokrenula Europska<br />
unija, danas štiti 25.000 lokaliteta i<br />
pokriva petinu Unije, a nastoji osigurati da<br />
sve životinje, biljke i staništa opstanu. No<br />
ono na čemu treba raditi i što treba razvijati<br />
nabolje je mišljenje i osviještena javnost.<br />
Na dan ulaska u Europsku uniju moramo<br />
dati prijedlog područja koja želimo <strong>za</strong>štiti i<br />
očuvati nakon čega će se provesti biogeografski<br />
seminari na kojima će se prijedlozi<br />
evaluirati. Cijela priča traje u prosjeku oko<br />
tri godine, nakon čega slijedi šest godina<br />
<strong>za</strong> donošenje mjera upravljanja <strong>za</strong> ta područja.<br />
Priča nije nimalo jednostavna no<br />
izuzetno je korisna, jer je već sada na području<br />
EU Direktivom o staništima navedeno<br />
oko 230 stanišnih tipova te preko 1000<br />
vrsta biljaka i životinja značajnih <strong>za</strong> EU.<br />
U NP Brijuni, Ministarstvo kulture predstavilo je Projekt integracije u EU Natura 2000 (NIP).<br />
Projekt integracije u EU Natura 2000 omogućit će podršku Državnom <strong>za</strong>vodu <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode, javnim<br />
ustanovama koje upravljaju nacionalnim parkovima, parkovima prirode i <strong>za</strong>štićenim prirodnim vrijednostima<br />
u županijama pri provedbi Natura 2000 ciljeva u investicijama, jačanje kapaciteta <strong>za</strong> izvješćivanje<br />
temeljem <strong>za</strong>htjeva EU i praćenje biološke raznolikosti te uključivanje svih dionika u proces upravljanja<br />
ekološkom mrežom Natura 2000. Petogodišnji projekt financiran je <strong>za</strong>jmom Svjetske banke u iznosu od<br />
20,8 milijuna eura.<br />
Zajam daje potporu <strong>za</strong> pristupanje Europskoj uniji, time što će pomoći Hrvatskoj u njezinoj obvezi<br />
<strong>za</strong> ostvarivanje ciljeva Direktive o pticama i Direktive o staništima. Projekt integracije u EU Natura 2000<br />
posebice će poduprijeti jačanje kapaciteta<br />
sektora <strong>za</strong>štite prirode <strong>za</strong> apsorpciju sredstava iz<br />
EU fondova. Također, projekt podupire provedbu<br />
Strategije i akcijskog plana <strong>za</strong>štite biološke<br />
i krajobrazne raznolikosti RH i ispunjavanje<br />
međunarodnih obve<strong>za</strong> temeljem ni<strong>za</strong> ugovora,<br />
uključujući Konvenciju o biološkoj raznolikosti<br />
kao osnovni svjetski okvir politike očuvanja<br />
prirode.<br />
Prezentaciju na temu „Projekti FZOEU-a <strong>za</strong><br />
<strong>za</strong>štitu i očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti<br />
i uloga u upravljačkoj strukturi korištenja<br />
EU/ SF“ održala je mr. sc.Vesna Cetin Krnjević,<br />
načelnica u <strong>Fond</strong>u <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong><br />
<strong>učinkovitost</strong>. (tekst: Vesna Cetin Knjević)<br />
eko<strong>revija</strong> 19
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Do bolje <strong>za</strong>štite višim kaznama<br />
Tekst i foto: Dražen Jambrović / Mario Đurasović<br />
Zaštita <strong>okoliša</strong> se u novom Kaznenom<br />
<strong>za</strong>konu pojačava i uvodi se ekocentrični<br />
model u <strong>za</strong>štiti tako da je <strong>za</strong> postojanje<br />
kaznenog djela u pojedinim slučajevima<br />
dovoljno apstraktno ugrožavanje<br />
<strong>okoliša</strong> (zraka, tla i vode) u mjeri koja može<br />
dovesti do njegovog trajnijeg onečišćenja<br />
ili onečišćenja u većem opsegu, a da nije<br />
nastupila bilo kakva opasnost <strong>za</strong> ljude, životinje<br />
ili biljke<br />
Zaštita <strong>okoliša</strong> je u današnjem svijetu,<br />
mogli bismo tako reći, svojevrsna hit tema.<br />
I to od raznih preventivnih aktivnosti do<br />
raznih načina sankcioniranja prekršaja i<br />
krivičnih djela u okolišu. U Hrvatskoj se u<br />
posljednje vrijeme dosta govorilo o promjenama<br />
u Kaznenom <strong>za</strong>konu pa tako i o<br />
promjenama na području <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>,<br />
pri čemu treba naglasiti da su predložena<br />
kaznena djela protiv <strong>okoliša</strong> usklađena s<br />
Direktivom 2008/99 EZ o kaznenopravnoj<br />
<strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong>.<br />
Sabor je na svom posljednjem <strong>za</strong>sjedanju<br />
u ovom sazivu izglasao novi Kazneni<br />
<strong>za</strong>kon (stupa na snagu 1.siječnja 2013. godine)<br />
u kojem, u odnosu na sadašnji <strong>za</strong>kon,<br />
ima dosta novosti u području <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>.<br />
Neke od sadašnjih odredbi su ostale,<br />
neke su promijenjene i bolje formulirane,<br />
neka se kaznena djela spajaju u jedno,<br />
promijenjene su visine nekih kazni, koje<br />
se sada kreću <strong>za</strong> najteža djela do petnaest<br />
godina (dosad deset), a usvojeno je i više<br />
novih odredbi. Zaštita <strong>okoliša</strong> se pojačava.<br />
20<br />
Uveden je ekocentrični model u <strong>za</strong>štiti<br />
<strong>okoliša</strong> od onečišćenja i da bi postojalo kazneno<br />
djelo u pojedinim slučajevima dovoljno<br />
je i apstraktno ugrožavanje <strong>okoliša</strong><br />
(zraka, tla i vode) u mjeri koja može dovesti<br />
do njegovog trajnijeg onečišćenja ili onečišćenja<br />
u većem opsegu, a da nije nastupila<br />
bilo kakva opasnost <strong>za</strong> ljude, životinje<br />
ili biljke.<br />
Onečišćenje <strong>okoliša</strong> - Članak 193.<br />
(1) Tko protivno propisima otpusti, unese ili ispusti količinu tvari ili<br />
ionizirajućeg zračenja u zrak, tlo, podzemlje, vodu ili more kojom se<br />
može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti njihova kakvoća ili se mogu u<br />
znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili se<br />
može ugroziti život ili zdravlje ljudi, kazniti će se kaznom <strong>za</strong>tvora od<br />
šest mjeseci do pet godina.<br />
(2) Tko otpusti, unese ili ispusti tvari ili ionizirajuće zračenje u zrak,<br />
tlo, podzemlje, vodu ili more i time ugrozi život i zdravlje ljudi, kazniti<br />
će se kaznom <strong>za</strong>tvora od jedne do osam godina.<br />
(3) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz nehaja,<br />
kaznit će se kaznom <strong>za</strong>tvora do dvije godine, a <strong>za</strong> kazneno djelo iz<br />
stavka 2. ovoga članka kaznom <strong>za</strong>tvora do tri godine.<br />
Među novim kaznenim djelima koja se<br />
predlažu je ispuštanje onečišćujućih tvari<br />
s plovnog ili odobalnog objekta u vodu ili<br />
more i kažnjavanje (do tri godine <strong>za</strong>tvora)<br />
same radnje onečišćenja bez obzira hoće<br />
li doći do ugrožavanja ljudi, biljnog ili<br />
životinjskog svijeta. Ovo kazneno djelo štiti<br />
vodu, a razlog najviše <strong>za</strong>štite sastoji se u<br />
tome da je vodu najteže očistiti nakon što<br />
je jednom bila onečišćena. U ovom slučaju<br />
će se u pravilu raditi o onečišćenjima s brodova,<br />
ali kako je prema Pomorskom <strong>za</strong>koniku<br />
brod plovni objekt duži od 12 metara,<br />
u ovo kazneno djelo su uključeni i drugi<br />
plovni objekti (čamci, jahte) ili drugi objekti<br />
udaljeni od obale, primjerice nepokretne<br />
platforme. Namjera je također olakšati<br />
postupak dokazivanja onečišćenja jer se<br />
ne mora provoditi vještačenje i dokazivati<br />
opasnost, već će biti dovoljno utvrditi da<br />
je voda nečim <strong>za</strong>gađena ili je na koji drugi<br />
način promijenjena njena kvaliteta. Isto<br />
tako će se po novome kažnjavati i radnje<br />
koje dovode do oštećenja ozonskog sloja.<br />
Time je ozonski sloj prepoznat kao posebna<br />
vrijednost koja <strong>za</strong>služuje kaznenopravnu<br />
<strong>za</strong>štitu. Novo je i kazneno djelo uništavanja<br />
<strong>za</strong>štićenih prirodnih vrijednosti koje<br />
štiti <strong>za</strong>štićene svojte životinja, biljaka, gljiva<br />
ili druge <strong>za</strong>štićene prirodne vrijednosti i<br />
njihova staništa. U sadašnjem <strong>za</strong>konu to je<br />
djelomično regulirano odredbama o protu<strong>za</strong>konitom<br />
lovu i ribolovu. Sadašnja dva<br />
eko<strong>revija</strong>
kaznena djela, protu<strong>za</strong>koniti lov i protu<strong>za</strong>koniti<br />
ribolov spajaju se u jedno kazneno<br />
djelo, jer su modaliteti počinjenja isti. Novost<br />
je da se predviđa kažnjavanje iznošenja<br />
vrhunskog trofeja u inozemstvo. Novo<br />
kazneno djelo je i trgovanje <strong>za</strong>štićenim<br />
prirodnim vrijednostima koje se odnosi<br />
na svakog tko protivno propisima trguje,<br />
uvozi, izvozi i prevozi živu ili mrvu jedinku<br />
<strong>za</strong>štićene svojte životinja, biljaka ili gljiva ili<br />
drugu <strong>za</strong>štićenu prirodnu vrijednost, njezine<br />
dijelove ili prerađevine, kao i na sve<br />
koji bez odobrenja iznesu iz Hrvatske <strong>za</strong>štićenu<br />
prirodnu vrijednost ili je ne vrate u<br />
Hrvatsku u roku određenom u odobrenju<br />
<strong>za</strong> iznošenje. Po novom kaznenom djelu<br />
kažnjavat će se (do pet godina <strong>za</strong>tvora) tko<br />
prenese preko granice ili uvede živ genetski<br />
modificirani organi<strong>za</strong>m, ili stranu divlju<br />
svojtu mikroorgani<strong>za</strong>ma, gljiva, biljaka ili<br />
životinja u okoliš u kojem prirodno ne obitava<br />
i time nanese znatnu ili trajnu štetu<br />
prirodi. Novim kaznenim djelom smatra se<br />
i promjena vodnog režima koje pogađa<br />
svakoga tko, kako mu i ime govori, protivno<br />
propisima ili odlukama nadležnih tijela<br />
promijeni vodni režim. Ako tim postup-<br />
kom ne čini neko drugo kazneno djelo <strong>za</strong><br />
koje je previđena teža kazna, kaznit će se<br />
do dvije godine <strong>za</strong>tvora, a ako se to dogodi<br />
na posebno <strong>za</strong>štićenom području onda<br />
do tri godine <strong>za</strong>tvora.<br />
U Hrvatskoj se u posljednje vrijeme govori<br />
dosta o bespravnoj gradnji i legali<strong>za</strong>ci-<br />
ji takvih objekata. Bespravna gradnja regulirana<br />
je drugim propisima, ali predloženi<br />
Kazneni <strong>za</strong>kon predviđa i u dijelu o <strong>za</strong>štiti<br />
<strong>okoliša</strong> posebno kazneno djelo protupravne<br />
gradnje. Tko protivno propisima gradi<br />
građevinu u <strong>za</strong>štićenom području koje<br />
je propisom ili odlukom nadležnog tijela<br />
proglašeno <strong>za</strong>štićenom prirodnom<br />
vrijednosti, kulturnim<br />
dobrom ili drugim područjem<br />
od posebnog interesa <strong>za</strong> državu<br />
kaznit će se <strong>za</strong>tvorom od<br />
šest mjeseci do pet godina.<br />
Procjenjuje se da u Hrvatskoj<br />
<strong>za</strong>štićena područja obuhvaćaju<br />
47 posto kopnenog i 39 posto<br />
morskog područja države,<br />
od parkova prirode i rezervata<br />
do nacionalnih parkova. Devet<br />
je kategorija <strong>za</strong>štićenog<br />
područja: strogi rezervat, nacionalni<br />
park, posebni rezervat, park prirode,<br />
regionalni park, spomenik prirode,<br />
značajni krajobraz, park-šuma i spomenik<br />
parkovne arhitekture. U obrazloženju novog<br />
Kaznenog <strong>za</strong>kona ističe se da su <strong>za</strong>bilježeni<br />
slučajevi protupravne izgradnje<br />
u okviru tih područja pa ona <strong>za</strong>služuju<br />
kaznenopravnu <strong>za</strong>štitu. Među kaznenim<br />
djelima o <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong> su nekoliko članaka<br />
sadašnjeg <strong>za</strong>kona koji su djelomično<br />
promijenjeni i potpunije formulirani kao<br />
primjerice, o onečišćenju <strong>okoliša</strong>, ugrožavanja<br />
<strong>okoliša</strong> otpadom, pa o ubijanju i<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
mučenju životinja, protupravnoj eksploataciji<br />
rudnog blaga ili o ugrožavanju <strong>okoliša</strong><br />
bukom, vibracijama ili neionizirajućim<br />
zračenjem. Za kazneno djelo ugrožavanja<br />
<strong>okoliša</strong> bukom predloženo je da se, po<br />
uzoru na njemačke kaznene propise, proširi<br />
na vibracije i neionizirajuća zračenja.<br />
Pod pojmom vibracije podrazumijeva se<br />
niskofrekventno mehaničko potresanje u<br />
frekvencijskom području nečujnom ljudskom<br />
uhu, ali takve vibracije imaju razoran<br />
učinak ne samo na ljude nego i građevine.<br />
Neionizirajuća zračenja su elektromagnetska<br />
polja i elektromagnetski valovi niskih<br />
frekvencija i svuda su oko nas (UV i IR zračenja,<br />
vidljivi spektar svjetlosti, radiovalovi<br />
mikrovalovi i dr.) i nisu štetna ako njihov<br />
intenzitet i vrijeme izloženosti ne prijeđe<br />
dopuštene granice. Po novom će osim<br />
buke i vibracije i neionizirajuća zračenja<br />
biti kažnjiva ako dovedu u opasnost život<br />
i zdravlje ljudi.<br />
Većina kaznenih djela iz oblasti <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> predviđa <strong>za</strong>tvorske kazne od dvije,<br />
tri ili pet godina, ali ima i težih. U posebnom<br />
članku koji govori o teškim kaznenim<br />
djelima protiv <strong>okoliša</strong> govori se i o kaznama<br />
<strong>za</strong>tvora od jedne do deset godina, a<br />
ako je zbog kaznenog djela nastala smrt<br />
jedne ili više osoba kazna može biti i do<br />
petnaest godina. No, predviđa se i da<br />
nekog od počinitelja kaznenog djela sud<br />
može osloboditi kazne ako prije nastupa<br />
teških posljedica dobrovoljno otkloni opasnost<br />
ili stanje koje je prouzročio. Usvajanjem<br />
novog Kaznenog <strong>za</strong>kona, bez obzira<br />
što će njegova primjena početi praktički <strong>za</strong><br />
godinu dana (od 1. siječnja 2013. godine)<br />
poslana je poruka svim potencijalnim prekršiteljima<br />
da će se do bolje <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong><br />
dolaziti i povišenim kaznama.<br />
eko<strong>revija</strong> 21
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Koliko su “zeleni” potrošači u Njemačkoj?<br />
Tekst: Maja Brkić Pancirov<br />
Nakon katastrofe u nuklearnoj elektrani<br />
Fukushima njemačka kancelarka<br />
Angela Merkel istaknula je kako će<br />
Njemačka <strong>za</strong>tvoriti sve svoje nuklearke<br />
najkasnije do 2022. godine te se okrenuti<br />
alternativnih izvorima energije, posebno<br />
solarnoj energiji i energiji vjetra. Prema<br />
istraživanju agencije GfK preko 70 posto<br />
Nijemaca je danas spremno na daljnje prihvaćanje<br />
širenja/jačanja električne mreže<br />
ali samo ako to znači i kraj korištenja nuklearnih<br />
elektrana. Njih čak 80 posto misle<br />
da nuklearke nemaju dugoročnog opravdanja<br />
jer još uvijek nema rješenja <strong>za</strong> iskorišteni<br />
radioaktivni otpad. Da obnovljivi<br />
izvori energije, posebno solarna energija<br />
i energija vjetra mogu kompletno <strong>za</strong>mijeniti<br />
nuklearnu energiju misli 70% građana.<br />
“Zeleni indeks”, mjera <strong>za</strong> osnovne elemente<br />
koje se odnose na ekološku svijest,<br />
poka<strong>za</strong>o je kako se pažnja potrošača u<br />
Njemačkoj ponovno jače usmjerila na “zelena”<br />
pitanja. Većina Nijemaca kod kupnje<br />
ne provjerava je li neka roba proizvedena<br />
22<br />
ekološki kompatibilnim procesom ili slično.<br />
Ipak, kada ih se pita o spremnosti na<br />
plaćanje više cijene <strong>za</strong> “eko-friendly” proizvode,<br />
ili one koji su manje štetni <strong>za</strong> okoliš<br />
od drugih, tada je svaki drugi Nijemac naklonjen<br />
ekološkom razmišljanju.<br />
Njemački potrošači su generalno usmjereni<br />
na odvajanje raznih otpadnih materijala.<br />
Preko 80% anketiranih izjavljuje da su<br />
vrlo motivirani u odvajanju otpada. Također,<br />
preko 80% svjesno se trudi smanjiti<br />
otpad tako što, tamo gdje je to moguće,<br />
kupuje pakovanja proizvoda <strong>za</strong> ponovno<br />
punjenje (refillable packs) i slično. Ipak,<br />
samo jedan od tri Nijemca kaže da je spreman<br />
na veće troškove <strong>za</strong> ekološki kompatibilno<br />
odlaganje svakodnevnog kućnog<br />
te glomaznog otpada i drugog posebnog<br />
otpada.<br />
U Njemačkoj također postoji velika spremnost<br />
na poduzimanje mjera energetske<br />
efikasnosti kao što je toplinska izolacija, no<br />
80 posto potrošača traži jasna obrazloženja<br />
da su takve dodatne toplinske izolacije<br />
ekonomski održive. Kod kupovine novih<br />
kućanskih uređaja njih 60 posto traži da<br />
su to oni koji smanjuju ukupnu <strong>energetsku</strong><br />
potrošnju u njihovom kućanstvu.<br />
Istraživanje je poka<strong>za</strong>lo da uz neka vrlo<br />
pozitivna kretanja u ovom “zelenom” području,<br />
postoji još značajan prostor <strong>za</strong> unapređenja<br />
jer je generalno, ipak tek manjina<br />
potrošača aktivno opredijeljena na <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong>. Samo 14 posto Nijemaca redovito<br />
daje aktivan osobni doprinos organi<strong>za</strong>cijama<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode, a 15 posto je aktivno<br />
angažirano u projektima <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> u<br />
njihovoj regiji.<br />
eko<strong>revija</strong>
Priroda ima <strong>za</strong>dnju riječ<br />
Tekst i foto: Rozi Kugli / Mario Đurasović<br />
Moderne tehnologije svojim otpadnim<br />
materijalima <strong>za</strong>gaduju i<br />
onečišćuju životnu okolinu. Smatram da<br />
je cijeli lanac proizvodnje hrane sa sve<br />
većom proizvodnjom, glavni narušitelj<br />
odnosa u prirodi.<br />
Nastavimo li sadašnjim tempom trošiti<br />
prirodne resurse, do 2030. godine čovječanstvu<br />
će trebati kapacitet dva planeta,<br />
alarmantno je upozorenje Svjetske <strong>za</strong>klade<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode (WWF)<br />
U kontekstu života na Zemlji (koji je<br />
star 4,5 bilijuna godina) čovjek je prisutan<br />
jako jako kratko. Ako <strong>za</strong>mislimo samo<br />
da Zemlja postoji samo 24 sata, odnosno<br />
s Big Bangom koji je grunuo točno<br />
u ponoć, ljudi se ne bi pojavili sve do<br />
23:59:58 sati. Znači tu smo tek u <strong>za</strong>dnje<br />
dvije sekunde!<br />
Pa čak i u to kratko vrijeme uspjeli smo<br />
pregrijati naš planet i <strong>za</strong>trovati ga. Namjerno<br />
smo zloupotrijebili vodu i tlo, a<br />
usput uništili tisuće vrsta koje se najvjerojatnije<br />
više nikada neće pojaviti na Zemlji.<br />
Takvi <strong>za</strong>hvati i<strong>za</strong>zvali su promjene klimatskih<br />
i drugih ekoloških uvjeta, promjenu<br />
vegetacije, izumiranje ili migraciju raznih<br />
životinjskih vrsta. Niz takvih lokalnih promjena<br />
prirode rezultira s globalnim ekološkim<br />
promjenama i može se činiti kako<br />
se nalazimo na korak do katastrofe. Način<br />
kojim na Zemlji živi dvadeset posto ljudi<br />
koji se koriste s osamdeset posto prirodnih<br />
resursa lišit će osamdeset posto ljudi dijela<br />
resursa koji im pripada te naposljetku uništiti<br />
planet. Osim toga, istraživanja pokazuju<br />
da se prirodni resursi na planetu troše<br />
mnogo brže nego što su Zemljini biološki<br />
kapaciteti. Nastavak sadašnjeg trenda konzumacije<br />
resursa mogao bi dovesti do točke<br />
nakon koje nema povratka - upozorio je<br />
Jim Leape, generalni direktor WWF-a.<br />
Nerado priznajemo, ali Hrvati nemilice<br />
troše prirodne resurse, kao da u najmanju<br />
ruku na raspolaganju imamo barem dva<br />
planeta!<br />
Ne tješi nas činjenica da su Amerikanci<br />
jos rasipiniji. Kad bi cjelokupna svjetska<br />
populacija živjela kao prosječan Amerika-<br />
nac, bile bi nam nužne 4,5 Zemlje.<br />
U procjeni trošenja resursa na Zemlji, “Living<br />
Planet Report” razmatra dva ključna<br />
indikatora, ekološki otisak i indeks živoga<br />
planeta.<br />
<strong>Eko</strong>loški otisak služi kao mjera <strong>za</strong> ljudski<br />
pritisak na prirodne resurse, a to je površina<br />
Zemlje potrebna <strong>za</strong> proizvodnju hrane,<br />
energije i drugih dobara potrebnih da bi<br />
se održao sadašnji mogli bismo reći, sadašnji<br />
„rasipnički“ način života. Od 1961. do<br />
danas ekološki se otisak utrostručio.<br />
Najveći ekološki otisak imaju Ujedinjeni<br />
Arapski Emirati, Katar, Danska, Belgija i SAD<br />
dok se Hrvatska nalazi na 47. mjestu neodrživog<br />
načina života. Rasipniji u trošenju<br />
resursa od nas su Slovenci dok Srbija i Bosna<br />
i Hercegovina imaju niži ekološki otisak<br />
od Hrvatske.<br />
Ne tako davno na Zemlji je živjelo oko<br />
dvije milijarde ljudi, da bi se taj <strong>broj</strong> naglo<br />
utrostručio. Naša civili<strong>za</strong>cija mora stvarati<br />
uvjete <strong>za</strong> život i preživljavanje ogromnog<br />
<strong>broj</strong>a ljudi. Sve to opravdava potrebu i<br />
nužnost sve veće proizvodnje raznih živežnih<br />
namirnica, a naročito poljoprivrednih<br />
proizvoda. Međutim, taj razvoj ima i<br />
svoju tamnu stranu. Nužne mjere i <strong>za</strong>hvati<br />
koji su pratili povećanje poljoprivredne i<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
industrijske proizvodnje znatno su utjecale<br />
na kvalitetu života. Opći razvoj tehnike i<br />
kemije <strong>za</strong>dnjih desetljeća usavršio je i niz<br />
metoda <strong>za</strong> učinkovitiju obradu zemlje i <strong>za</strong>štitu<br />
plodova.<br />
Velike poljoprivredne površine <strong>za</strong>prašuju<br />
se herbicidima i insekticidima kako bi se<br />
poljoprivredne kulture <strong>za</strong>štitile od raznih<br />
štetnika, nametnika i korova. Na taj način<br />
uništavaju se i drugi organizmi koji su vrlo<br />
korisni. Upotrebom kemikalija u svrhu povećana<br />
prinosa u poljoprivredi onečistili<br />
smo našu okolinu, naročito vodu i tlo. Tu<br />
se radi u prvom redu o upotrebi umjetnih<br />
gnojiva, pesticida, herbicida i raznih drugih<br />
otrova u neprosrednoj poljoprivredi<br />
i u kasnijoj skladišnoj <strong>za</strong>štiti poljoprivrednih<br />
proizvoda. Veliki problem su i umjetna<br />
gnojiva koji sadrže nitrate. Ona kao i rezidui<br />
pesticida i herbicida, prelaze putem tla<br />
i rasta u poljoprivredne proizvode, a preko<br />
poljoprivrednih površina, ispiranjem prodiru<br />
u vodoopskrbne sustave i u vodu <strong>za</strong><br />
piće.<br />
U toku prerade namirnicama se dodaju<br />
razni dodaci kako bi ih sačuvali da se ne<br />
pokvare na putu do potrošača. Sve te faze,<br />
svaka u svom dijelu i svaka na svoji način,<br />
narušavaju ne samo biološku ravnotežu u<br />
eko<strong>revija</strong> 23
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
prirodi, već i zdravlje ljudi. Val novih bolesti,<br />
nadirućih virusa i bakterija uzrokovan<br />
je poremećenim životnim uvjetima. Da<br />
pojednostavnim- sami sebe trujemo hranom,<br />
vodom i zrakom.<br />
Ovakve analize i izvješća koja nas svakodnevno<br />
bombardiraju nameću pitanje-<br />
<strong>za</strong>što uništavamo sami sebe? Poštovanja<br />
dostojni glasovi stručnjaka upozoravaju da<br />
bi naš svijet jednog dana mogao degenerirati<br />
u nešto što bi moglo podsjećati na<br />
pustu zemlju gdje će vrebati lešinari, a pustoš<br />
bez traga života, vladati nepregled-<br />
nim prostranstvima. Tada se vjerojatno<br />
nećemo naći na listi preživjelih.<br />
Takva pitanja <strong>za</strong>obilazimo u širokom luku.<br />
O takvim stvarima ne želimo niti razmišljati,<br />
dok se o crnim slutnjama šuti. Pitanja o<br />
opstanku ljudskog roda nitko se ne usudi<br />
glasno izreći, jer <strong>za</strong>pravo ne znamo odgovor.<br />
Zbog našeg tvrdoglavog odbijanja da<br />
prihvatimo da bi se i ono najgore moglo<br />
dogoditi, svako nagađanje <strong>za</strong>vršava velikim<br />
upitnikom. Možda nam situaciju otežava<br />
i to što uporno ignoriramo i niječemo<br />
znakove katastrofe koja je svugdje oko nas,<br />
kako nas ne bi obuzela strašna spoznaja da<br />
je možda prekasno.<br />
Skandalozno je u 21. stoljeću svjedočiti<br />
o smrti mnogo<strong>broj</strong>nih ljudi uzrokovanom<br />
prirodnim katastrofama. Nedovoljna<br />
osviještenost usporava obnovu prirode.<br />
Mnogim ljudima okoliš predstavlja samo<br />
prostor kojim vladaju toliko <strong>za</strong>slijepljeni da<br />
ne vide kako ga uništavaju. U medijima se<br />
sve češće susreće pojam „biodiverzitet“,<br />
odnosno biološka raznolikost. Taj pojam<br />
označava raznolikost biljaka, životinja i<br />
njihovih životnih prostora u cijelome svi-<br />
24<br />
jetu. Upravo nam ta biološka raznolikost<br />
omogućava da uzimamo iz prirode sve<br />
što nam je potrebno (hranu, lijekove, drvo,<br />
kožu, papir…). Ovu činjenicu neprestano<br />
<strong>za</strong>nemarujemo, osobito kada se uništavaju<br />
staništa nekih vrsta biljaka i životinja.<br />
Usporedo sa sve većim tehnološkim napretkom<br />
biološka raznolikost sve je više<br />
ugrožena, a upravo je ona ta koja je značajna<br />
<strong>za</strong> održavanje biološke ravnoteže svih<br />
živih sustava na Zemlji. Zbog opstanka<br />
Zemlje i skladnog suživota čovjeka i prirode<br />
čovjek bi se trebao usmjeriti na 2 cilja :<br />
očuvanje biološke raznolikosti te racionalno<br />
korištenje prirodnih dobara. Poštujemo<br />
li ta dva cilja?<br />
Skandalozno je i to da se unatoč svakodnevnim<br />
uspjesima moderne medicine,<br />
imunologiji, otkrivanjem spasonosnih<br />
cjepiva protiv teških <strong>za</strong>raznih bolesti i dijagnostici,<br />
problemi zdravlja nisu smanjeni.<br />
Izgleda kad se jedan problem riješi, odmah<br />
pojavi drugi, još teži, smrtonosniji.<br />
Analize zdravstvene problematike pokazuju<br />
ponovno nadiranje virusnih bolesti,<br />
ali u novom ruhu.<br />
Nedavno nas je <strong>za</strong>hvatila panika zbog<br />
bakterije E.coli. Dok ovo pišem, ova zloćudna<br />
bakterija, uzima svoj danak u obliku<br />
smrtnih slučajeva, a opravdano se strahuje<br />
da će ih biti još i više.<br />
Prvi slučajevi, oboljelih pojavili su se u<br />
Danskoj, Švedskoj, Britaniji i Nizozemskoj.<br />
Iako u Hrvatskoj <strong>za</strong>raze nema, liječnici su<br />
uveli povećani oprez i sve sumnjive pacijente<br />
odmah upućuju na dodatne analize<br />
krvi i urina. Veliki oprez u pregledima posvećuju<br />
djeci čijim roditeljima daju iscrpne<br />
upute.<br />
Izvješća govore da bi uzrok ove epidemije<br />
mogli biti krastavci uvezeni iz Španjolske,<br />
ali istodobno stručnjaci kažu kako su<br />
krastavci uvezeni i iz Austrije, Mađarske i<br />
Luksemburga. Tek kad se utvrdi gdje su<br />
oboljeli jeli i što su konzumirali, moći će<br />
se reći je li krivac njemačko povrće ili ono<br />
uvezeno iz drugih zemalja. Štoviše, proizvođači<br />
sa sjevera Njemačke kažu kako je<br />
njihovo povrće većinom iz plastenika gdje<br />
se stajsko gnojivo ne upotrebljava.<br />
U Hrvatskoj je, tvrde naši stručnjaci, mala<br />
vjerojatnost širenja <strong>za</strong>raze preko stajskog<br />
gnojiva jer ga naši poljoprivrednici upotrebljavaju<br />
u znantno manjim količinama.<br />
Dobra je vijest da se u Hrvatskoj, u posljednjih<br />
godina nije dogodila ni jedna<br />
epidemija uzrokovana bakterijom E.coli”,<br />
kaže epidemiolog dr. Borislav Aleraj.<br />
Naglašava da se teško može očekivati<br />
širenje bolesti izvan Njemačke gdje se<br />
užurbano radi na otkrivanju izvora <strong>za</strong>raze.<br />
Vjerojatno ćemo, kao i do sada otkriti izvor<br />
<strong>za</strong>raze, pronaći cijepivo ili učinkoviti protuotrov<br />
koji će uništiti bakteriju ili parazita.<br />
Ali....<br />
vZaboravljamo međutim, da priroda ima<br />
<strong>za</strong>dnju riječ. U našim nastojanjima da je<br />
pobijedimo, nikako ne uspijevamo. A vjerojatno<br />
nikad ni nećemo. Ona će usavršiti<br />
nekog novog parazita koji će razviti otpornost<br />
i preživjeti. Tada će čovjek ponovno<br />
pronaći novi, još jači protuotrov, primjeniti<br />
ga i cijeli ciklus kreće iznova.<br />
Nije važno hoće li parazit mutirati ili opstati<br />
na neki drugi način, već samo to da<br />
će se priroda pobrinuti da na kraju njena<br />
ipak bude <strong>za</strong>dnja. Možemo to formulirati<br />
i na način da neprekidno povrijeđujemo<br />
prirodu, no ona nam to uvijek i vrati.<br />
Možemo se jedino nadati da nam ipak<br />
neće <strong>za</strong>dati preveliki udarac. Priroda je<br />
moćna. Uspjela je preživjeti unatoč svemu<br />
što se ne bi moglo reći <strong>za</strong> mnoge<br />
biljke i životinje koje su vladale u nekom<br />
vremenskom razdoblju da bi <strong>za</strong>tim netragom<br />
nestale.<br />
Ma kako se činilo da suvereno baratamo<br />
i dominiramo svim segmentima života pa<br />
i šire, nemojmo se <strong>za</strong>varavati. Priroda, koja<br />
oduvijek ima <strong>za</strong>dnju riječ, mogla bi nas<br />
vrlo lako (i usprkos našoj nadmoćnoj inteligenciji,<br />
kojom se hvalimo) izbrisati s lica<br />
Zemlje.<br />
eko<strong>revija</strong>
Povrće kao usputna žrtva<br />
Tekst i foto: Davor Verković / Ratko Mavar<br />
Hoće li se europska poljoprivreda ikada<br />
u potpunosti oporaviti od snažnog<br />
udarca koji im je prouzročila aktualna<br />
tragedija, rasadnik smrtonosne Escherichie<br />
coli, ili ćemo nakon ove tragedije početi<br />
više razmišljati što unosimo u sebe?<br />
Escherichiu coli, ili skraćeno E. Coli, otkrio<br />
je pedijatar i bakteriolog Theodor Escherich<br />
kao jednu od glavnih vrsta bakterija<br />
koje žive u donjem dijelu probavnog trakta<br />
sisavaca. Nažalost, mutirana bakterija<br />
je ubila 38 ljudi, od čega 37 u Njemačkoj.<br />
Situacija se donekle stabilizirala ali i dalje<br />
svakodnevno čujemo vijesti o novim žrtvama<br />
pa je tako <strong>za</strong>raženo i sedmero djece<br />
u francuskom Lilleu koji su konzumirali<br />
meso uvezeno iz Njemačke.<br />
Kao glavni krivac nesreće označena je<br />
farma klica u Njemačkoj mada znanstvenici<br />
nisu posve sigurni da je farma jedini<br />
uzročnik pošasti. Povrće je, ako je to istina,<br />
kolatelarna žrtva cijele priče. U kompletnoj<br />
Europi uništene su tone i tone krastava-<br />
ca, rajčica i ostalog povrća. Ljudi, pa i oni<br />
kojima je to glavna hrana, ostajali su ravnodušni<br />
prema proizvodima čija kvaliteta<br />
ovih tjedana dostiže svoj limit. Čak i onda<br />
kada su ih poljoprivrednici dijelili. Bilo je<br />
žalosno gledati taj «pokolj», uništavanje<br />
nečega što inače zovemo zdravom i poželjnom<br />
hranom.<br />
Hrvatska, kao dio Europe, ponijela je svoj<br />
križ. Kilogram svježih krastavaca spustio<br />
se ispod tri kune, jedno vrijeme toliko je<br />
stajao i kilogram rajčica. U<strong>za</strong>lud, ljudi su<br />
ih uglavnom izbjegavali uz poruku «kad<br />
neće drugi neću ni ja».<br />
Psihologija mase ima svoje <strong>za</strong>konitosti,<br />
psihologija mase ovdje je ukorijenjena u<br />
strahu. Tek kada su njemačke vlasti skinule<br />
oznaku štetnosti <strong>za</strong> niz poljoprivrednih<br />
proizvoda i kod nas se koliko toliko probudila<br />
strast <strong>za</strong> svježim salatama od rajčica,<br />
krastavaca, paprike, luka... Uglavnog skučenog<br />
budžeta, jer kao i većina živimo<br />
daleko iznad mogućnosti, moja je obitelj<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
proteklih tjedana izvanserijski mnogo uživala<br />
u gozbi svježeg povrća. Pridržavali<br />
smo se, istina, u našoj kući vječnog pravila<br />
– iako je skuplje uvijek kupujemo isključivo<br />
domaće proizvode. Proteklih dvadesetak<br />
godina prošao sam dobar dio svijeta i<br />
nagledao sam se svakakvih stvari. Uvozne<br />
rajčice prestao sam jesti nakon što sam u<br />
Nizozemskoj obišao rasadnik gdje su nam<br />
objasnili kako je staklena vuna jedna od<br />
njihovih uzgojnih ba<strong>za</strong>. To su oni “manekeni”<br />
fenomenalnih proporcija, potpuno jednaki,<br />
koji, međutim, imaju okus flis papira.<br />
U Dublinu sam kupio salamu u kojoj je<br />
20 posto od svih sastojaka bilo meso (bila<br />
je, naime, toliko odvratna da sam išao čitati<br />
deklaraciju). Prva mi je pomisao bila ovo će<br />
jednog dana doći i kod nas i da <strong>za</strong>to do tog<br />
dana treba uživati u domaćim delicijama.<br />
Ponovno se, dakle, postavlja pitanje,<br />
hoće li nas posljednja tragedija urazumiti<br />
i hoćemo li početi cijeniti ono što imamo<br />
u i na svojoj zemlji? Parada i fraze o slo-<br />
eko<strong>revija</strong> 25
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
bodnom tržištu, slobodnom natjecanju,<br />
<strong>za</strong>konima EU-a, ovdje padaju u vodu jer<br />
je hrvatska kvaliteta poljoprivrednih i inih<br />
proizvoda svjetlosnim miljama iznad kemijanja<br />
razvijene Europe.<br />
Ako ćemo bit brutalno iskreni, ovdje se i<br />
dalje većina toga obrađuje na tradicionalan<br />
način, profit je važan ali relativna <strong>za</strong>ostalost<br />
rezultira fenomenalnim proizvodima.<br />
Gdje je, međutim, financijska moć jača<br />
veća je i vjerojatnost da će se dogoditi ono<br />
što se sada događa u Njemačkoj.<br />
Iz kaosa se rađa život, kaže stara poslovica,<br />
pa bi i iz ove tragedije naša zemlja<br />
mogla izvući pouke. Hrvatska, poznato je,<br />
ima zdravo i neočišćeno, ali u velikoj mjeri<br />
neiskorišteno tlo. Svjetska glad <strong>za</strong> profitom<br />
dovela je, s druge strane, do toga<br />
da se u sadašnjem masovnom sustavu<br />
proizvodnje hrane koristi golema količina<br />
kemijskih sredstava. Sve<br />
se više ljudi, međutim,<br />
osvješćuje: u razvijenim<br />
zemljama indeks rasta<br />
potreba <strong>za</strong> ekološkom<br />
hranom iznosi 20 do<br />
25 posto na godišnjoj<br />
razini.<br />
Jedno je istraživanje<br />
Porečkog instituta <strong>za</strong><br />
poljoprivredu i turi<strong>za</strong>m<br />
poka<strong>za</strong>lo da je 77 posto<br />
anketiranih ljudi spremno<br />
platiti 20 posto<br />
više novca <strong>za</strong> ekološki<br />
uzgojen proizvod u odnosu<br />
na proizvod uzgojen<br />
na konvencionalan<br />
način.<br />
Kri<strong>za</strong> je doduše učinila<br />
svoje pa su se ljudi,<br />
sve praznijih novčanika,<br />
opet okrenuli «jeftilenu»<br />
– bilo čemu samo<br />
da je jeftino. Treba li, nadalje, napominjati<br />
da Hrvatska kao poljoprivredna i turistička<br />
zemlja, koju će i ove godine posjetiti<br />
11 milijuna turista, ne koristi ni dio<br />
potencijala. Ne<strong>broj</strong>eno smo puta ponovili<br />
da nema nikakve logike u tome da tih 11<br />
milijuna gostiju jede uvoznu hranu sve<br />
dok nije iskorišten i posljednji pedalj naše<br />
fenomenalne oranice. To je propust svih<br />
dosadašnjih vlada, to je nešto na čemu se<br />
trebalo i moralo inzistirati. Imamo doduše<br />
i definiciju ekoagroturizma: stav, etika<br />
26<br />
i filozofija razmišljanja o zdravijem načinu<br />
prehrane i življenja vodeći pri tome strogo<br />
računa o očuvanju <strong>okoliša</strong>. No ovo su činjenice<br />
- nismo mogli vjerovati da domaći<br />
ekoproizvođači od grada Zagreba, koji im<br />
je najveće tržište, pet godina ne mogu<br />
unajmiti ekotrgovinu pa ekološki uzgojenu<br />
hranu uglavnom prodaju na gradskim<br />
tržnicama. Umjesto da je najmanje desetak<br />
takvih trgovina, da svaki mega centar<br />
ima svoj eko kutak.<br />
Ali nije sve tako crno, ipak ide naprijed.<br />
Naime, 2007. godine pod ekološkom poljoprivredom<br />
imali smo 7577 hektara površine,<br />
a lanjske godine 23.282 hektara.<br />
Sada pod ekološkom proizvodnjom imamo<br />
17.066 hektara oranica, najvećim dijelom<br />
u Slavoniji, 1770 hektara voćnjaka, 400<br />
hektara vinograda, <strong>32</strong>2 hektara maslinika,<br />
284 hektara povrtnih kultura, 388 hektara<br />
sa ljekovitim biljem... Iako je, nadalje, frontmen<br />
proizvođača ekološke hrane, Željko<br />
Mavrović, <strong>za</strong>vapio da je pred slomom (država<br />
bi mu trebala pomoći jer radi plemeniti<br />
i pionirski posao, pogotovo kada<br />
je pomagala vrećama bez dna u kojima<br />
su isparili silni deseci milijuna eura poput<br />
Adriatice.neta), <strong>broj</strong> domaćih ekoloških<br />
proizvođača raste iz godine u godinu.<br />
Tako smo 2003. godine imali 130 takvih<br />
proizvođača, godinu poslije 189, 2007. njih<br />
477, prije dvije godine, dakle 2009. <strong>broj</strong> je<br />
poka<strong>za</strong>o 817, a lanjske godine 1125. Od aktualnih<br />
1125 proizvođača najviše, 290, ima<br />
ih u Osječko-baranjskoj županiji, u Sisačkomoslavačkoj<br />
ima ih 128, u Zagrebu 91.<br />
No ovo je katastrofa: u Ličko-senjskoj<br />
županiji, a svi znamo potencijale tog područja,<br />
imamo osam ekoproizvođača, u<br />
kompletnom Hrvatskom <strong>za</strong>gorju 17, te Istri<br />
40. Treba li ovome ikakav komentar?<br />
Možda se i <strong>za</strong>to kod nas masovno proizvodi<br />
tek 40-ak vrsta povrća mada bi se samo<br />
eko-uzgojem moglo proizvoditi njih 80<br />
vrsta. Interesa dakle ima iako se radi o mukotrpnom<br />
i iskcrpljujućem poslu.<br />
Ni<strong>za</strong>k stupanj znanja jedan je od glavnih<br />
ograničavajućih faktora. Male su<br />
parcele, do pet hektara, loša distribucija,<br />
trgovci nisu <strong>za</strong>interesirani <strong>za</strong> eko<br />
proizvode. S druge strane, iako imaju skupu<br />
proizvodnju, što nastoje pokriti nešto<br />
višim cijenama od<br />
proizvoda uzgojenihkonvencionalnim<br />
putem, eko<br />
proizvođači jako<br />
se muče da svoj<br />
proizvod plasiraju<br />
i proguraju na pretrpano<br />
tržište. Nemaju<br />
gotovo nikakvu<br />
pomoć i ničiju<br />
podršku.<br />
Sada imamo<br />
oko 200 domaćih<br />
eko-proizvoda,<br />
uvozom ekohrane<br />
u Hrvatsku dodatno<br />
se bavi 60 tvrtki.<br />
Proizvođači tvrde<br />
kako je put do ekološke<br />
markice dug<br />
i skup budući da<br />
mora proći od tri<br />
do pet godina kako<br />
bi se zemljište očistilo od posljedica konvencionalne<br />
poljoprivrede, dakle pesticida<br />
i herbicida. Posljedica je da ima mnogo <strong>za</strong>interesiranih,<br />
no relativno malo onih koji se<br />
usuđuju prijeći na taj tip poljoprivrednog<br />
uzgoja.<br />
Planovi postoje no najlakše je planirati:<br />
plan Ministarstva poljoprivrede, ribarstva<br />
i ruralnog razvoja je da u sljedećih<br />
pet godina, do 2016., ekopoljoprivreda u<br />
Hrvatskoj naraste na osam posto ukupne<br />
proizvodnje.<br />
eko<strong>revija</strong>
Neretvanske ribe na rubu izumiranja<br />
Tekst i foto: Nebojša Jerković<br />
Hrvatska ima strategiju i akcijski plan<br />
<strong>za</strong>štite biološke i krajobrazne raznolikosti,<br />
na kojemu se temelje svi ostali<br />
dokumenti ve<strong>za</strong>ni <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode, kao<br />
i provedbeni akti koji bi trebali biti u skladu<br />
s ukupnim gospodarskim, društvenim<br />
i kulturnim razvojem Republike Hrvatske.<br />
Nacionalna strategija se izrađuje na temelju<br />
izvješća o stanju prirode i <strong>za</strong>štite prirode,<br />
a trebala bi sadržavati podatke o stanju<br />
krajobra<strong>za</strong>, ekoloških sustava, stanišnih tipova,<br />
divljih svojti i <strong>za</strong>vičajnih udomaćenih<br />
svojti s analizom ugroženosti, te razloge<br />
ugroženosti i probleme učinkovite <strong>za</strong>štite.<br />
Nažalost, svjedoci smo da je prisutan<br />
trend gubitka biološke i krajobrazne raznolikosti<br />
temeljem prekomjernog iskorištavanja<br />
prirodnih dobara; izgradnje<br />
infrastrukture što dovodi do gubitka i fragmentacije<br />
staništa (prometnice, energetski<br />
objekti, vodno-gospodarske građevine<br />
i dr.); poljoprivrednih djelatnosti (melioracije,<br />
<strong>za</strong>puštanje travnjačkih površina); onečišćenja<br />
<strong>okoliša</strong> (tla, vode, zraka) i sve većem<br />
urbani<strong>za</strong>cijom prostora. Sve to utječe<br />
na postupno nestajanje pojedinih biljnih i<br />
životinjskih vrsta.<br />
U taj crni popis uskoro bi se mogla upisati<br />
jedna slatkovodna ribe koja obitava<br />
u iznimno čistim i nepristupačnim mjestima,<br />
poput velikih izvorišta u Delti Neretve.<br />
Upravo ta izvorišta i problemi njihove<br />
ugroze, višeznačne ugroze koja je poveznici<br />
s pomanjkanjem vode i konstantnim<br />
<strong>za</strong>slanjenjem tijekom ljetnim mjesecima,<br />
doveli su pojedine riječne/močvarne endemske<br />
ribe, poput podustve (Chondrostoma<br />
knerii; Heckel, 1843.) u situaciju nestanka<br />
u većem dijelu Delte Neretve.<br />
U stručnoj literaturi tu riba možemo<br />
pronaći u razredu Actinopterygii; reda<br />
Cypriniformes; porodice Cyprinidae; vrsta<br />
Chondrostoma knerii; PODUSTVA/Dalmatian<br />
nase. To je tako puno latinskih naziva,<br />
pa nas može <strong>za</strong>varati da je ta riblja vrsta<br />
stručno obrađena u literaturi, kao što je<br />
poznata na lokalnoj razini, među Neretvanima.<br />
Njen životni vijek i voden svijet u kojem<br />
obitava nije do kraja istražen.<br />
Naime, postoji jedna specifična situacija<br />
u Hrvatskoj. Ona je usko pove<strong>za</strong>na uz<br />
još uvijek nedostatne podatke o biološkoj<br />
raznolikosti močvarnih staništa, što čini<br />
poteškoće u definiranju i provođenju mjera<br />
<strong>za</strong>štite. Upravo iz tih razloga, hvale vrijedan<br />
je trud stručnog tima pod vodstvom<br />
prof. dr. sc. Branka Glamuzine, s Dubrovačkog<br />
sveučilišta, koji nekoliko <strong>za</strong>dnjih godina<br />
sustavno proučava karakteristike vrste i<br />
životni prostor podustve.<br />
Njena rasprostranjenost veže se <strong>za</strong> prostor<br />
u Republici Hrvatskoj: središnji i donji<br />
tok rijeke Neretve, a pronađena u Modrom<br />
oku, Desanskom jezeru, Crnoj rijeci, Norinu<br />
i jezeru Kuti; Bosni i Hercegovini: rijeka<br />
Buna, Bregava, Trebižat, Neretva i Hutovo<br />
blato. Vrsta obitava u krškim nizinskim<br />
tekućicama i jezerima sa sporijim tokom<br />
vode, bogatima kisikom.<br />
Da bi je mogli prepoznati potrebno joj<br />
je pogledati trbuh, koji je uglavnom srebrnastobijele<br />
boje. Boja leđa varira od<br />
smećkaste, sivkaste i zelenkasta. Tijelo joj<br />
je pokriveno relativno velikim ljuskama, a<br />
prsne peraje su velike i <strong>za</strong>šiljene i duž cijelog<br />
tijela pruža tamna pruga. Stručni tim<br />
je utvrdio da se mrijesti u podzemlju neretvanskih<br />
izvorišta i da se već formirane<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
ličinke naglo pojavljuju u velikom <strong>broj</strong>u na<br />
samim izvorištima. Poslije tog spektakularnog<br />
izlaska na danju svjetlost, naseljavaju<br />
velike poplavljene površine bogate zooplanktonom<br />
koja im je glavna hrana.<br />
Na ispitivanom području, izvorišta u Hutovu<br />
blatu, <strong>za</strong> razliku od 2010. godine, 2011.<br />
je mali vodostaj spriječio ula<strong>za</strong>k podustve<br />
u podzemne vode, pa je tako dosta jajašaca<br />
nakon mrijesta, uslijed kolebanja razine<br />
voda, ostalo izloženo zraku i uginulo.<br />
Naime, slaba brzina protoka vode dovela<br />
je do razvoja gljivica i uginuća većine jajašaca<br />
podustve. Pored te pojave česte su<br />
godine kad zbog sustavno smanjenih vodenih<br />
površina, jajašca i ličinke podustve<br />
postaju plijen raznih predatora. Prognoze<br />
stručnog tima su takve da u slučaju višegodišnjeg<br />
ponavljanja uvjeta vodostaja iz<br />
2011. godine, podustva će jednostavno<br />
nestati, izumrijeti kao vrsta.<br />
Da se takav katastrofični scenarij ne dogodi<br />
i da bi vrsta opstala na području Delte<br />
Neretve, potrebno je poraditi na održavanju<br />
i čišćenju vodenih putova kojima<br />
migrira podustva, na dovoljnom protoku<br />
(količinama) vode koja treba imati koncentraciju<br />
kisika dostatnu <strong>za</strong> normalan razvoj<br />
mladih jedinka i naravno, eliminirat ljudske<br />
eko<strong>revija</strong> 27
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
aktivnosti usmjerene na izlov u fazi mrijesta.<br />
Uglavnom, svi na<strong>broj</strong>ani preduvjeti<br />
su dio sastavnica konvencije o biološkoj<br />
raznolikosti (Convention on Biological Diversity<br />
– CBD).<br />
Konvencija je globalno prihvaćen temeljni<br />
dokument <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu biološke<br />
raznolikosti koji uspostavlja očuvanje<br />
biološke raznolikosti kao temeljno međunarodno<br />
načelo u <strong>za</strong>štiti prirode i <strong>za</strong>jedničku<br />
obvezu čovječanstva. Donesena je u<br />
Rio de Janeiru 1992. godine na Konferenciji<br />
Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju.<br />
U Republici Hrvatskoj je stupila na snagu<br />
7. listopada 1996. godine i ona biološku<br />
raznolikost definira kao raznolikost živih<br />
organi<strong>za</strong>ma što uključuje:<br />
• raznolikost unutar vrsta,<br />
• raznolikost među vrstama i<br />
• raznolikost ekoloških sustava.<br />
Biološka raznolikost uključuje staništa i<br />
ekosustave, pa se važnost biološke raznolikosti<br />
očituje se u međuovisnosti svih živih<br />
organi<strong>za</strong>ma i njihovog uravnoteženog<br />
djelovanja kao ključa zdravlja planeta kao<br />
Umjetni travnjaci<br />
Tekst: Vesna Horvat<br />
Europska poduzetnička mreža Hrvatske<br />
gospodarske komore tiskanjem<br />
posebnih brošura podržala je niz poslovnih<br />
ideja i inovacija <strong>za</strong> “zeleniju Europu”,<br />
između ostalog ukazujući pravovremeno<br />
na jedan segment značajnijih promjena<br />
u sportu koji Hrvatsku tek čeka, umjetnih<br />
travnjaka.<br />
Umjetni se travnjaci u Europi koriste sve<br />
češće, u Americi obilato, pa se i u Hrvatskoj<br />
pomoćna nogometna igrališta na stadionima<br />
i razna dječja igrališta presvlače pomalo<br />
umjetnim travnjacima, jer ih odlikuje<br />
jednostavnost održavanja, bez potrebe da<br />
se troši voda <strong>za</strong> <strong>za</strong>lijevanje, manje je onečišćenja<br />
jer se ne koriste kosilice i fosilno<br />
gorivo <strong>za</strong> njihov pogon, a znatne su i uštede<br />
novca jer ne treba mnoštvo radnih sati<br />
kao kod održavanja prirodnih travnjaka, da<br />
bi bili dobri i sigurni <strong>za</strong> igru.<br />
Zagovornici umjetnih travnjaka tvrde da<br />
ih odlikuje manja mogućnost ozljeda od<br />
svih drugih sportskih podloga i otpornost<br />
na sve klimatske uvjete i s tim u vezi ne-<br />
28<br />
cjeline. Nestanak jedne vrste nepovratno<br />
narušava tu ravnotežu, pa se s pravom postavlja<br />
pitanje <strong>za</strong>što bi trebala podustva<br />
nestati, kao riblja vrsta, iz svog prirodnog<br />
staništa i može li se to nekako spriječiti.<br />
Europa ima temeljni dokument o integralnom<br />
upravljanju vodnim resursima: WFD<br />
– Water Framework Directive “Okvirna Direktiva<br />
o Vodama”.<br />
Cilj je uspostavljanje<br />
okvira <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
i poboljšanje<br />
kvalitete voda do<br />
2015., odnosno<br />
dostignuti dobar<br />
ekološki status<br />
prostora. Svaka<br />
članica je dužna<br />
napraviti sustav<br />
klasifikacije, procjenu<br />
stanja i sustav<br />
monitoringa<br />
voda, a ribe su<br />
jedan od ključnih<br />
indikatora <strong>za</strong> pro-<br />
usporedivo manji <strong>broj</strong> dana kada travnjak<br />
nije podesan <strong>za</strong> igru ili natjecanje.<br />
Primjerice na pomoćnom terenu sisačkog<br />
Gradskog stadiona postavljen<br />
je umjetni travnjak dimenzija 110 x 70<br />
metara da bi Omladinska škola imala bolje<br />
uvjete <strong>za</strong> treniranje i odigravanje utakmica,<br />
a da se istovremeno glavni Segestin<br />
travnjak, prirodni, poštedi preopterećivanja<br />
i uništavanja, a prema riječima svih<br />
govornika nakon nedavnog službenog<br />
otvorenja novoizgrađenog igrališta, u<br />
kojeg su Grad Sisak i HNK Segesta uložili<br />
oko 2 milijuna kuna, taj travnjak <strong>za</strong>dovoljava<br />
sve potrebe profesionalnog bavljenja<br />
nogometom.<br />
Travnjak je to otporan na vrućine i<br />
smr<strong>za</strong>vanja, troškovi njegova održavanja<br />
su minimalni, a prednosti treniranja<br />
na njemu višestruke, poput visokog<br />
stupnja amorti<strong>za</strong>cije, podloga je pokretljivija<br />
i ublažava mogućnost ozljeda, a i<br />
manje umara prilikom igranja. Ono na što<br />
Europska poduzetnička mreža ukazuje na<br />
cjenu ekološkog integriteta slatkih voda.<br />
Ako počnemo primjenjivati odrednice<br />
EU Direktive o vodama, mogli bi <strong>za</strong>štiti<br />
vode Delte Neretve, a samim tim mogao<br />
bi se osigurati opstanak podustve u Delti<br />
Neretve.<br />
Surova i nepoštena eksploatacija prirodnih<br />
dobara, <strong>za</strong> razliku od održivog razvoja,<br />
nije put kojim se gradi bolje sutra.<br />
tu temu je da postoje tehnologije <strong>za</strong> duži<br />
život umjetnih travnjaka, jer treba već kod<br />
investiranja i korištenja razmišljati da će<br />
on kad-tad propasti i nije dobro da se to<br />
dogodi brže nego treba, a najgore bi bilo<br />
da <strong>za</strong>vrši na odlagalištima otpada bez<br />
recikliranja.<br />
Primjerice, projekt ECOTURF s čijim se<br />
inovativnim rješenjima travnjaku produljuje<br />
vijek trajanja <strong>za</strong> najmanje petinu uobičajenog<br />
trajanja. Zato HGK svim potencijalnim<br />
investitorima ukazuje na činjenicu da<br />
trenutačno načini očuvanja umjetnih travnjaka<br />
nisu šire poznati, da su i visoki troškovi<br />
koji nastaju pri standardnim postupcima<br />
njihovog recikliranja, a da na internetskim<br />
stranicama eko inovacija postoje informacije<br />
o projektu “ECOTURF - Duži život<br />
umjetnih travnjaka”.<br />
Za sada je samo u najavi da će oni uspostaviti<br />
i internetsku informativnu aplikaciju<br />
s uputama o čuvanju umjetnih travnjaka,<br />
koja će biti dostupna posebno upraviteljima<br />
održavanja travnjaka.<br />
eko<strong>revija</strong>
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Kako <strong>za</strong>štititi Slapnicu – bisernu nisku Žumberka<br />
Tekst i foto: Davor Verković / Ratko Mavar<br />
Kako <strong>za</strong>štititi potok i dolinu potoka<br />
Slapnica, jednog od bisera<br />
Žumberka, apsolutno neistražene<br />
i rijetko naseljene oaze nedaleko Zagreba?<br />
<strong>Eko</strong>loška udruga Slapnica trudi<br />
se očuvati taj lokalitet smješten na<br />
samoj granici Općine Krašić i Općine<br />
Žumberak. Šumovita dolina stmih<br />
strana, stvorena od dolomita, skriva,<br />
naime, prekrasne slapove Brisalo i<br />
Vranjak.<br />
Prema navodima predsjednika<br />
<strong>Eko</strong>loške udruge Slapnica Ivana Dropuljića,<br />
još 1964. godine područje<br />
Slapnice <strong>za</strong>štićeno je u kategoriji<br />
značajnog krajobra<strong>za</strong>. Osnivanjem<br />
PP Žumberak- Samoborsko gorje,<br />
Slapnica se nalazi pod upravljanjem<br />
Javne ustanove PP Žumberak- Samoborsko<br />
gorje.<br />
Na inicijativu <strong>Eko</strong>loške udruge Slapnica,<br />
potekla je ideja o okupljanju<br />
svih onih koji Slapnicom upravljaju i<br />
onih koji je žele očuvati.<br />
Vođeni tom idejom, povodom<br />
Dana <strong>za</strong>štite prirode i Međunarodnog<br />
dana biološke raznolikosti, u<br />
Prenočištu Slapnica, održan je prvi<br />
Okrugli stol s temom “Slapnica – biserna<br />
niska Žumberka”, tijekom kojeg<br />
je doneseno nekoliko važnih <strong>za</strong>ključaka<br />
što bi trebali pripomoći <strong>za</strong>štiti<br />
spomenutog područja.<br />
Istaknuto je, uz ostalo,<br />
kako značajni krajobaz Slapnica<br />
treba očuvati u njenoj<br />
izvornosti te ga turistički<br />
usmjeriti prema ciljanim<br />
skupinama. Nadalje, jedan<br />
od <strong>za</strong>ključaka okruglog<br />
stola bila je i spoznaja kako<br />
su <strong>za</strong>štita i očuvanje Slapnice<br />
moguće samo <strong>za</strong>jedničkom<br />
suradnjom svih sudionika.<br />
Dogovoreno je kako<br />
će se ove jeseni održati<br />
prvi sastanak Suradničkog<br />
vijeća <strong>za</strong> očuvanje Slapnice<br />
kako bi se uskladili godiš-<br />
nji planovi <strong>za</strong> narednu godinu. Isto tako,<br />
jednom godišnje, povodom Dana <strong>za</strong>štite<br />
prirode, održavat će se okrugli stolovi o<br />
Slapnici tijekom kojih će biti predstavljene<br />
aktivnosti učinjene u proteklih godinu<br />
dana, ali i usmjeravati daljnje aktivnosti<br />
Suradničkog vijeća.<br />
Svi sudionici, odmah nakon prvog okupljanja,<br />
<strong>za</strong>počeli su s prikupljanjem postojeće<br />
dokumentacije i istraživanja o Slapnici<br />
radi pokretanja proširenja <strong>za</strong>štite značajnog<br />
krajobra<strong>za</strong> Slapnica.<br />
Za kraj, dogovoreno je kako će se integralnim<br />
pristupom istraživanja odnosno<br />
putem <strong>za</strong>jedničkih projekata kandidirati<br />
na buduće natječaje.<br />
eko<strong>revija</strong> 29
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Zeleno granatiranje gradova<br />
Tekst i foto: Dubravka Belas<br />
Ako jednom, prolazeći pored <strong>za</strong>nemarene<br />
javne ili privatne parcele<br />
kojih, barem u glavnome gradu ne nedostaje,<br />
<strong>za</strong>pazite nešto neobično – da je<br />
neuredno zemljište osim korova počelo<br />
osvajati cvijeće ili da u nekoj <strong>za</strong>puštenoj<br />
betonskoj aruli odnedavno rastu aromatične<br />
biljke – onda je <strong>za</strong>sigurno na djelu<br />
zelena gerila. To bi značilo da je svijest o<br />
potrebi uređenja neposrednog <strong>okoliša</strong>,<br />
ali i potrebi osobnog angažmana, izostane<br />
li javni, pristigla i na ove zemljopisne<br />
koordinate.<br />
Zelena gerila pokret je nastao prije četrdesetak<br />
godina u New Yorku i drugim urbanim<br />
centrima SAD-a, kad su zbog krize<br />
<strong>broj</strong>ni vlasnici nekretnina prestali održavati<br />
i njih i okolno zemljište, a mnoga su gradilišta<br />
napuštena. Ljudima koji su pored njih<br />
svakodnevno prolazili dojadile su <strong>za</strong>puštene<br />
vizure i odlučili su reagirati, u prkosnom<br />
nastojanju da se kontrapunktira izostanku<br />
službene komunalne akcije. Pojam ne nosi<br />
bez razloga svoj militaristički prizvuk. Da bi<br />
neka borba bila doista uspješna, potrebno<br />
je posjedovati oružje. Zelena gerila stoga<br />
sama proizvodi svoje zelene bombe, u<br />
stvari, sjemenske granate izrađene od<br />
mješavine ilovače, komposta i sjemenki,<br />
u omjeru otprilike 5:1:1. Ilovača, koja <strong>za</strong>država<br />
vlagu, pomoći će klijanju sjemenki,<br />
kompost osigurati dovoljno hrane <strong>za</strong> mladu<br />
biljku dok ne razvije snažnije korijenje,<br />
a sjemenke su, naravno, ono zbog čega se<br />
cijela akcija i poduzima.<br />
Treba odabrati sjeme biljaka koje teže<br />
naturalizirati neku površinu i koje se lako<br />
samo<strong>za</strong>sijavaju. Mak, šeboj, neven, suncokret,<br />
vrijes ili dragoljub, pa čak i male ljubice<br />
osigurat će boju vašem jednom osvojenom<br />
teritoriju. Bosiljak, matičnjak menta<br />
ili mažuran dat će mu neodoljivu mirisnu<br />
notu, ali i visoke trave, obična zob, ili mješavina<br />
sjemenki iz hrane <strong>za</strong> ptice osigurat<br />
će atraktivnost i <strong>za</strong>bavu uvijek <strong>za</strong>interesiranim<br />
pticama. Želi li se ubr<strong>za</strong>ti proces<br />
klijanja, sjeme treba prije pravljenja bombica<br />
namakati, od nekoliko sati do nekoliko<br />
dana, ovisno o veličini sjemena i deblji-<br />
30<br />
ni njegove ovojnice, a potrebno je i pratiti<br />
vremensku prognozu i „bombardirati“ željenu<br />
površinu nekoliko dana prije najave<br />
kišnog razdoblja. Bombice će <strong>za</strong>držati dovoljno<br />
vlage <strong>za</strong> start biljke, ali će pomoć s<br />
neba svakako dobro doći <strong>za</strong> nastavak njezina<br />
života. Radi li se<br />
o problematičnom<br />
mjestu na tratini koja<br />
se inače redovito<br />
kosi, kako je prika<strong>za</strong>no<br />
na slikama, gdje<br />
god je to moguće<br />
ciljano je mjesto dobro<br />
<strong>za</strong>štititi okolnim<br />
kamenjem, kako bi<br />
ga prilikom košnje,<br />
radnici na održavanju<br />
<strong>za</strong>obišli.<br />
Mijenjati napušten i<br />
blatan komad zemljišta<br />
ili obično smetlište,<br />
u zeleni prostor,<br />
ma čiji bio, i<strong>za</strong>zov je<br />
kojem zelena gerila<br />
ne može odoljeti.<br />
U Americi je pokret<br />
prerastao u neprofitnu<br />
udrugu koja<br />
je uspjela, samo betonskom<br />
i asfaltnom<br />
njujorškom carstvu,<br />
na primjer, <strong>za</strong>snovati više od 600 vrtova, od<br />
kojih se u mnogima uzgaja ne samo cvijeće,<br />
nego i organsko povrće. Utjecaj udruge<br />
danas je neupitan i mnogi će građevinski<br />
poduzetnik, „developer“, kako ih i kod nas<br />
nazivaju, ondje i te kako uvažavati uvjete i<br />
<strong>za</strong>htjeve postavljaju njezini članovi.<br />
Sve je počelo s Liz Christy, pej<strong>za</strong>žisticom,<br />
stanovnicom četvrti na Manhattanu u kojoj<br />
se križaju ulice Bowery and Houston.<br />
Upravo na tome križanju danas se nalazi<br />
Bowery/Liz Christy Garden. Liz i nekoliko<br />
aktivista u tome su mjestu, lokalnom odlagalištu<br />
smeća i štakornjaku, kako bi ga prozvali<br />
u <strong>za</strong>grebačkoj upravi, iste zime kad<br />
su se dvojica beskućnika ondje smrznula<br />
u svojim kartonskim skloništima, prepo-<br />
znali neiskorišteni potencijal, <strong>za</strong>pravo živo<br />
platno na kojem se posve stvarno mogao<br />
oblikovati novi krajolik. Opazivši jednom<br />
kako se dijete tamo igra s odbačenim frižiderom,<br />
slikarica je prekorila njegovu majku<br />
zbog toga što mu je to dopustila.<br />
Odgovoreno joj je da ne može paziti na<br />
svu djecu te da, ako joj baš to toliko smeta,<br />
ukloni taj frižider. Ta je rečenica promijenila<br />
način razmišljanja – doista, <strong>za</strong>što čekati da<br />
netko drugi, pa čak ni onaj tko je to dužan,<br />
nešto poduzme. Najprije su od gradske<br />
uprave ishodili odobrenje <strong>za</strong> korištenje<br />
zemljišta, <strong>za</strong>tim su volonteri očistili teren<br />
od smeća, nasuli doniranu zemlju, pognojili<br />
je otpadom iz štala obližnje konjaničke<br />
jedinice njujorške policije, postavili ogradu<br />
i krenuli sa sadnjom. Uprava je odlučivala<br />
nekoliko mjeseci i odlučila iznajmiti im<br />
prostor <strong>za</strong> simboličnu naknadu od jednog<br />
dolara mjesečno. Točno, znanstvena fantastika<br />
<strong>za</strong> naše uvjete. Mora se priznati da su<br />
komunalni vrtovi u Americi imali izvjesnu<br />
eko<strong>revija</strong>
povijest i tradiciju u New Yorku, ali i u Zagrebu<br />
se još danas mogu naći, na „ničijoj<br />
zemlji“, uz velike stambene zgrade, ograđeni<br />
povrtnjaci kojim je još osamdesetih<br />
socijalistički radni narod počeo dopunjavati<br />
svoju prehranu jeftinijim povrćem. Za<br />
dva svjetska rata i Velike svjetske krize osnivali<br />
su se vrtovi na nekorištenom zemljištu,<br />
međutim, ti su se povrtnjaci gasili svaki put<br />
kad bi kri<strong>za</strong> prošla.<br />
Razlika je između tih i većeg dijela sadašnjih<br />
vrtova u tome što ove posljednje<br />
nije planirala i provodila uprava nego su to<br />
učinili sami građani želeći<br />
preuzeti kontrolu nad svojim<br />
okolišem kad to nisu<br />
činili gradovi sami. Tako<br />
su Boweryjevi prvoborci<br />
šezdeset gredica <strong>za</strong>sadili<br />
povrćem, kasnije ih okruživši<br />
drvećem i cvijećem.<br />
Ubrzo su se i stanovnici<br />
susjednih četvrti počeli<br />
raspitivati kako <strong>za</strong>početi<br />
slične projekte. Uskoro su<br />
zeleni gerilci počeli održavati<br />
radionice, davali<br />
upute o tome koje biljke<br />
najbolje rastu u neprijateljskim<br />
uvjetima.<br />
Bowery Garden postao<br />
je svojevrstan rasadnik iz<br />
kojeg su donirane mnogo<strong>broj</strong>ne<br />
mladice. Danas<br />
u vrtu postoji škrabica <strong>za</strong><br />
donacije iz koje se plaćaju<br />
sadnice i vrtni alat. Upornost<br />
kojom ga je lokalna<br />
<strong>za</strong>jednica održavala nije<br />
izvirala samo iz angažiranog<br />
aktivizma, nego<br />
je njezin entuzija<strong>za</strong>m <strong>za</strong><br />
uvijek nova poboljšanja<br />
<strong>za</strong>jedničkog vrta, crpio<br />
snagu upravo iz očigledne<br />
i vrlo konkretne koristi koju je vrt pružao.<br />
Tri desetljeća prošla su od prvobitne<br />
ideje o uređenju vrta do odluke gradske<br />
uprave o njegovoj trajnoj <strong>za</strong>štiti. Danas je<br />
vrt jedna od njujorških atrakcija, s jezerom<br />
u kojem cijelu godinu obitavaju ribe<br />
i crvenouhe kornjače. Još uvijek u njemu<br />
postoje gredice s povrćem i grmovima jagoda,<br />
malina, borovnica, tu su i voćke te<br />
dijelovi obrasli divljim cvijećem, aromatičnim<br />
travama, stotinama različitih trajnica.<br />
Održavanje organiziraju članovi vrta, a<br />
svatko tko želi može postati volonterom.<br />
Vrt je danju otvoren svima i svaki prolaznik<br />
može slobodno, ako poželi, sjesti na<br />
klupu i upiti malo sunca, čitati knjigu ili<br />
odrijemati, osluškivati pjev ptica, ponašati<br />
se, uostalom, kao u svakom gradskom parku.<br />
Naravno da nije dopušteno donositi<br />
svoje životinje i ostavljati ih u parku ili jezeru,<br />
kako se ne bi poremetila postignuta<br />
prirodna ravnoteža, a podrazumijeva se da<br />
je <strong>za</strong>branjeno brati cvijeće ili samovoljno<br />
ubirati plodove. Bowery Garden je opstao,<br />
ali je određen <strong>broj</strong> takvih vrtova s ukupno<br />
67 milja obrađenih površina i proizvodima<br />
koji su na svome vrhuncu, krajem osamdesetih,<br />
posti<strong>za</strong>li vrijednost od milijun dolara<br />
godišnje, sravnjen sa zemljom i na njihovom<br />
su mjestu iznikle nove građevine.<br />
Ali većina ih je preživjela, samo <strong>za</strong>hva-<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
ljujući građanima koji su, <strong>za</strong>uzvrat, dobili<br />
revitalizirano, ljepše i ugodnije susjedstvo,<br />
u kojem je znakovito smanjen i kriminal.<br />
Najprije su se u pothvat uključili lokalni tinejdžeri<br />
čiji su roditelji isprva sumnjičavo<br />
gledali na novosti u susjedstvu. Međutim,<br />
kad su <strong>za</strong> nekoliko mjeseci kući odnijeli<br />
prve plodove, prve organski uzgojene rajčice<br />
i krastavce, svi su bili osvojeni. Treba<br />
reći da nije bilo lako udobrovoljiti gradsku<br />
upravu da dopusti uljezima ovakvo vršljanje<br />
po javnom prostoru, makar ono bilo<br />
smetlište, no fotografije „prije“ i „poslije“<br />
objavljene u naklonjenim medijima,<br />
učinile su svako opiranje<br />
gradskih činovnika nepopularnim<br />
i nedoličnim. Za one<br />
vrtove <strong>za</strong> koje nisu od prve,<br />
<strong>za</strong>hvaljujući iznuđenoj permisivnosti<br />
gradske uprave, dobili<br />
dozvole <strong>za</strong> korištenje s tako<br />
simboličnim najamninama,<br />
gerilci su se koristili drugim<br />
sredstvima – zelenim bombama.<br />
Ako se radilo o zemljištu<br />
s dugoročnom perspektivom<br />
napuštenosti, bombe su sadržavale<br />
sjemenke i koštice<br />
drveća, a <strong>za</strong> kratkoročnije je<br />
korišteno sjeme jednogodišnjeg<br />
bilja. Znajući da ozelenjena<br />
gradska područja doslovno<br />
pumpaju kisik u <strong>za</strong>krčene ulice<br />
i hlade užareni asfalt, o mentalnoj<br />
i fizičkoj dobrobiti da se<br />
i ne govori, postavlja se pitanje<br />
je li i u Zagrebu ili nekom<br />
drugom hrvatskom gradu<br />
moguća zelena gerila? Neki<br />
su preduvjeti tu: duboka kri<strong>za</strong><br />
i sve veće rupe u gradskom<br />
proračunu, nemoć ili ne<strong>za</strong>interesiranost<br />
gradske uprave, godinama<br />
napuštena gradilišta ili<br />
razbijene žardinijere na nekim<br />
od najvažnijih gradskih trgova u kojima raste<br />
samo brdo otpadaka ili umiru osušeni<br />
čempresi. Tu su i <strong>za</strong>pušteni javni parkovi<br />
u kojima su umjesto nekadašnjih ribnjaka<br />
vidljive samo blatne rupe, a ukrasne grmove<br />
nitko ne orezuje. Ostaje još samo da se<br />
probudi svijest među građanima koji šutke,<br />
plaćajući uredno svoje obveze, prolaze<br />
pored svega toga.<br />
eko<strong>revija</strong> 31
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Najuspješniji goranski korisnik EU fondova<br />
Tekst i foto: Maja Brkić Pancirov<br />
Nacionalni park Risnjak primjer je<br />
kako se dobro osmišljenim projektima,<br />
upornim radom i nalaženjem kvalitetnih<br />
međunarodnih partnera mogu<br />
iskoristiti sredstva iz europskih fondova.<br />
Ukupno su <strong>za</strong> četiri projekta PANet 2010,<br />
DinRis, Vijeglavka i Sožitje dobili oko 240<br />
tisuća eura.<br />
Ravnatelj Risnjaka Miljenko Gašparac<br />
kaže kako su se na vrijeme uključili u tijekove<br />
EU novca i tako postali prepoznatljivi<br />
kod nadležnih europskih institucija. „Vjerujem<br />
da imamo dobre mogućnosti daljnjeg<br />
natjecanja <strong>za</strong> sredstva u kohezijskim<br />
i strukturnim fondovima koji će Hrvatskoj<br />
biti na raspolaganju nakon ulaska u EU“,<br />
optimističan je Gašparac. Uz promociju<br />
samog parka reali<strong>za</strong>cijom navedenih projekata<br />
uspostavljena je jedinstvena GIS<br />
ba<strong>za</strong> karata i podataka, uveden sustav GPS<br />
uređaja i kamera s kojim su se pove<strong>za</strong>li s<br />
nacionalnim parkovima u Sloveniji, Austriji,<br />
Italiji, Češkoj, Slovačkoj i Ukrajini, napravljen<br />
film o risu, održane <strong>broj</strong>ne radionice i<br />
škole u prirodi.<br />
<strong>32</strong><br />
Tri od četiri financirana projekta rezultat<br />
su međunarodne suradnje Hrvatske i Slovenije.<br />
Pri kraju je projekt „Od vijeglavke do<br />
soka“ kojemu je cilj stručno, upravljački i<br />
izvedbeno pove<strong>za</strong>ti partnere s obje strane<br />
granice radi očuvanju travnatih voćnjaka<br />
visokostablašica kao visokovrijednih staništa,<br />
te iste promovirati u smjeru mogućih<br />
eko<strong>revija</strong>
azvojnih prilika <strong>za</strong> ruralne krajeve. U sklopu<br />
projekta, uz edukativne i promotivne<br />
aktivnosti, uređen je i ogledni voćnjak u<br />
mjestu Razloge, a u suradnji s PINS-om iz<br />
Skadra obnovljeno je još šest<br />
voćnjaka u Dolušu, Brod Moravicama,<br />
Čednju, Mandli i<br />
Razloškom Okrugu. Gašparac<br />
se nada da će se, u suradnji s<br />
jedinicama goranske lokalne<br />
samouprave, aktivnosti na<br />
obnovi nastaviti i nakon <strong>za</strong>vršetka<br />
projekta jer je krajnji<br />
cilj revitalizirati što veći <strong>broj</strong><br />
seoskih voćnjaka.<br />
U okviru Operativnog programa<br />
IPA Slovenija – Hrvatska<br />
2007-2013 u travnju<br />
prošle godine potpisan je<br />
Sporazum o partnerstvu iz-<br />
među Zavoda <strong>za</strong> gozdove Slovenije, NP<br />
Risnjak, Javne ustanove Priroda i Ljudske<br />
univerze Kočevje radi provođenja projekta<br />
Sožitje (Suživot). Cilj planiranih aktivnosti<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
je povećanje svijesti o potrebi očuvanja<br />
biološke raznolikosti i <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong> u regiji<br />
bogatoj šumama, vodama te biljnim i<br />
životinjskim vrstama, a koja se rasprostire<br />
na širem pograničnom području između<br />
Slovenije i Hrvatske.<br />
U dvjema škola u prirodi, koje će biti<br />
smještene u Kočevju i Risnjaku planiraju<br />
se postaviti različita didaktička pomagala<br />
i trojezični informativni panoi pomoću<br />
kojih će se posjetiteljima, naročito mlađim<br />
generacijama, omogućiti upoznavanje<br />
prirodnih <strong>za</strong>konitosti, biljnih i životinjskih<br />
vrsta u regiji te značajnost njihovog očuvanja.<br />
Namjera je povećati osviještenost<br />
javnosti o prirodnim i kulturnim bogatstvima<br />
te potaknuti rješavanje problema nedostatka<br />
ekološke svijesti lokalnog stanovništva.<br />
U sklopu projekta uspostavit će se<br />
i Medvjeđa sta<strong>za</strong>, poučno-rekreacijsko-didaktičke<br />
staze o medvjedu i vegetaciji uz<br />
nju, koja će voditi uz slovensku i hrvatsku<br />
stranu do rijeke Kupe.<br />
Poznavanje čimbenika koji uzrokuju navikavanje<br />
smeđeg medvjeda na čovjeka<br />
i konflikte između te dvije vrste od velikog<br />
je značenja <strong>za</strong> dugoročno očuvanje<br />
medvjeda. U tu svrhu održavat će se radionice<br />
o načinu života medvjeda te pravilnom<br />
ponašanju i rukovanju kućanskim<br />
otpadom i hranom na područjima staništa<br />
medvjeda. Praćenjem medvjeda pomoću<br />
GPS telemetrije i kamere dobit će se uvid<br />
u osnovne biološke i sociološke spoznaje<br />
o smeđem medvjedu te time doprinijeti<br />
tolerantnijem suživotu stanovništva s<br />
tom karizmatičnom zvijeri, što će pripomoći<br />
i očuvanju u njezinom prirodnom<br />
okruženju.<br />
eko<strong>revija</strong> 33
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Svjetski dan močvarnih staništa<br />
Tekst i foto: Tihana Mojsinović<br />
povodu Svjetskog dana močvarnih<br />
U (vlažnih) staništa, koji se obilježava<br />
2. veljače, kada je 1971. u iranskome gradu<br />
Ramsaru potpisana Konvencija o močvarama<br />
od međunarodne važnosti, ministrica<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode Mirela Holy<br />
istaknula je kako je to iznimno važna konvencija<br />
jer se njome štite vrlo vrijedna vlažna<br />
staništa koja su pravi rasadnik biološke<br />
raznolikosti, staništa ptica i drugih životinjskih<br />
i biljnih vrsta. “Za močvarna staništa<br />
jako je bitna činjenica da su ona prirodna<br />
obrana od poplava, prirodne su retencije<br />
koje <strong>za</strong>državaju vodu da se ne prelijeva u<br />
druge dijelove, gdje je velika koncentracija<br />
stanovništva. Na taj način ta su se močvarna<br />
staništa i iz europske perspektive poka<strong>za</strong>la<br />
kao znatno bolja varijanta obrane od<br />
poplava nego kanaliziranje rijeka”, istaknula<br />
je ministrica Holy.<br />
Hrvatska trenutačno ima četiri “Ramsarska<br />
područja” uvrštena u Ramsarski popis<br />
močvarnih područja od međunarodne<br />
važnosti – Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje,<br />
donji tok Neretve i Ribnjake Crnu Mla-<br />
ku. Ministrica Holy rekla je kako još imamo<br />
dosta močvarnih, vlažnih područja koja<br />
nisu pod najvišim stupnjem <strong>za</strong>štite, nego<br />
su uključena u ekološku mrežu NATURA<br />
2000, te će se vidjeti <strong>za</strong>služuju li i njihova<br />
prirodna obilježja da ih se uvrsti u Ramsarski<br />
popis močvarnih područja od međunarodne<br />
važnosti. To su primjerice Park<br />
34<br />
prirode Vransko jezero, Ličko polje i ogulinsko-plaščansko<br />
područje.<br />
Ramsarski popis nastao je u sklopu Konvencije<br />
o močvarama od međunarodne<br />
važnosti, koja obvezuje svaku zemlju<br />
potpisnicu, a Hrvatska je to od 1991., na<br />
očuvanje vlažnih staništa, međunarodnu<br />
suradnju u njihovoj <strong>za</strong>štiti i održivom razvoju,<br />
to jest korištenju uz očuvanje prirode.<br />
Dosad joj je pristupilo 160 država.<br />
Državni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode ističe<br />
kako su međunarodno važna vlažna područja<br />
ona na kojima obitavaju mnogo<strong>broj</strong>ne<br />
ugrožene vrste i ptice močvarice,<br />
koja znače jedinstvene ekosustave u regiji,<br />
važna su mrijestilišta riba i staništa endemskih<br />
vrsta, a samim time i nužna <strong>za</strong><br />
očuvanje globalne biološke raznolikosti.<br />
Uz močvarna staništa ve<strong>za</strong>no je više od<br />
40 posto vrsta biljaka i životinja, a njihova<br />
vrijednost je i u na<strong>za</strong>mjenjivoj ulozi u kontroli<br />
poplava, očuvanju podzemnih voda,<br />
sprječavanju erozije, pročišćavanju voda<br />
<strong>za</strong>državanjem hranjivih tvari i sedimenata<br />
te ublažavanju klimatskih promjena, navodi<br />
taj <strong>za</strong>vod. Zavod<br />
dodaje da su močvare<br />
genske banke<br />
biološke raznolikosti,<br />
da u njima obitavaju<br />
mnogo<strong>broj</strong>ne<br />
gospodarski važne<br />
biljne i životinjske<br />
vrste, da pružaju<br />
velike mogućnosti<br />
<strong>za</strong> razvoj turizma i<br />
rekreacije te da su<br />
iznimna kulturna<br />
vrijednost.<br />
Močvarna staništa<br />
istodobno su najugroženiji<br />
ekološki sustavi zbog njihova isušivanja,<br />
onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja.<br />
U <strong>za</strong>dnjih 50 godina izgubljeno<br />
je 50 posto močvarnih područja u svijetu,<br />
ističe Državni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode.<br />
Tema ovogodišnjega Svjetskog dana<br />
močvarnih (vlažnih) staništa jest “Vlažna<br />
staništa i turi<strong>za</strong>m”. Ministrica Holy naja-<br />
vila je da će se u Kutini, koja se nalazi na<br />
sjevernoj granici Lonjskog polja, pridružiti<br />
obilježavanju Svjetskog dana močvarnih<br />
staništa i Ramsarske konvencije. Istaknula<br />
je kako je Lonjsko polje Ramsarsko područje<br />
iznimno vrijedno iz pozicije vlažnih<br />
staništa biološke raznolikosti.<br />
Državni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode je, u povodu<br />
Svjetskog dana močvarnih (vlažnih)<br />
staništa, u Crnoj Mlaki kod Jastrebarskog<br />
već tradicionalno organizirao promatranje<br />
ptica i šetnju sta<strong>za</strong>ma dabra i vidre. Dvjestotinjak<br />
posjetitelja uz stručno vodstvo<br />
ornitologa promatralo je ptice šaranskih<br />
ribnjaka, a biolozi su ih vodili i po tragovima<br />
dabrova i vidra, koje nisu mogli vidjeti<br />
jer su te životinje aktivne noću. Na snimkama<br />
koje su im kasnije prika<strong>za</strong>ne vidjelo se<br />
kako vidra noću izlazi iz svog skrovišta. Posjetiteljima<br />
je objašnjena važnost šaranskih<br />
ribnjaka <strong>za</strong> očuvanje biološke raznolikosti.<br />
U Crnoj Mlaki bio je i pomoćnik ministrice<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i prirode Mirele Holy,<br />
<strong>za</strong>dužen <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode, Nenad Strizrep,<br />
koji je istaknuo kako se ovogodišnjom temom<br />
Svjetskog dana močvarnih (vlažnih)<br />
staništa “Vlažna staništa i turi<strong>za</strong>m” prije<br />
svega misli na održive oblike turizma, kao<br />
primjerice promatranje ptica i drugih životinja.<br />
Istaknuo je kako se <strong>za</strong>laže da se na<br />
tim Ramsarskim područjima razviju edu-<br />
eko<strong>revija</strong>
kativni oblici turizma, gdje bi djeca i mladi<br />
učili o vrijednosti tih područja. Strizrep<br />
je istaknuo i kako se <strong>za</strong>laže da se lokalna<br />
<strong>za</strong>jednica uključi u organiziranu turističku<br />
ponudu Ramsarskih područja. Najavio je<br />
kako je jedan od prioriteta <strong>za</strong> uvrštavanje<br />
u Ramsarski popis i park prirode Vransko<br />
jezero, a u planu je i uvrštavanje Ličkog<br />
polja i ogulinsko-plašćanskog područja.<br />
Dodao je da je u Crnu Mlaku došao u ulozi<br />
pomoćnika ministrice, ali i još aktualnog<br />
predsjednika Gradskog vijeća Grada Jastrebarskog<br />
na čijem se području nalazi<br />
Crna Mlaka.<br />
Većinski vlasnik i voditelj proizvodnje<br />
ribe u ribnjacima Crna Mlaka Ivan Prefolec<br />
ka<strong>za</strong>o je kako je površina ribnjaka 645<br />
hektara te se godišnje proizvede 350 tona<br />
ribe, od čega se 80 posto izvozi u zemlje<br />
Europske unije. Ukupna površina područja<br />
Crna Mlaka je 703 hektara, ka<strong>za</strong>o je.<br />
Ravnatelj Državnog <strong>za</strong>voda <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
prirode Davorin Marković istaknuo je kako<br />
vlažna staništa spadaju među najvrjednija<br />
staništa <strong>za</strong> očuvanje života na zemlji zbog<br />
toga što je život i nastao u močvarnim<br />
staništima, koja su jedan od tipova vlažnih<br />
staništa. Istaknuo je kako se u području<br />
ribnjaka Crna Mlaka nalaze vrlo vrijedna<br />
staništa hrasta lužnjaka u kojima obitava<br />
veliki <strong>broj</strong> ptica i drugih životinja, primjerice<br />
u rubnim dijelovima obitavaju dabrovi,<br />
vidre, srne i jeleni.<br />
Uz Državni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode promatranje<br />
ptica u Crnoj Mlaki organizirala je<br />
i Javna ustanova <strong>za</strong> upravljanje <strong>za</strong>štićenim<br />
područjima i drugim <strong>za</strong>štićenim prirodnim<br />
vrijednostima na području Zagrebačke<br />
županije. Šaranski ribnjaci Crna Mlaka su<br />
zbog velikog <strong>broj</strong>a ptičjih vrsta, više od<br />
njih 250, koje na njima obitavaju, 1980. godine<br />
<strong>za</strong>štićeni u kategoriji posebnog ornitološkog<br />
rezervata, a upisani su i na Ram-<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
sarski popis močvarnih (vlažnih) područja<br />
od međunarodne važnosti.<br />
Značajnost Crne Mlake ogleda se u populaciji<br />
patke njorke (Aythya nyroca) koja<br />
na njoj obitava tijekom sezone gniježđenja<br />
i migracije. Na Crnoj Mlaki gnijezdi jedan<br />
posto europske populacije patke njorke, a<br />
<strong>za</strong> selidbi se <strong>za</strong>država više od 10 posto europske,<br />
što je više od jedan posto globalne<br />
populacije ove vrste ptica močvarica. Dosad<br />
je na Crnoj Mlaki <strong>za</strong>bilježeno više od<br />
250 vrsta ptica, što čini više od 60 posto<br />
vrsta hrvatske ornitofaune.<br />
Državni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode <strong>za</strong>vršio<br />
je inventari<strong>za</strong>ciju močvarnih staništa Hrvatske<br />
u cilju utvrđivanja najvrijednijih područja<br />
i njihove odgovarajuće <strong>za</strong>štite, kroz<br />
projekt Inventari<strong>za</strong>cija močvarnih staništa<br />
u Hrvatskoj kojega je sufinancirao <strong>Fond</strong> <strong>za</strong><br />
male potpore (Small Grants Fund) Ramsarske<br />
konvencije 2003. godine. Tijekom<br />
projekta prikupljeni su dostupni podatci o<br />
močvarnim staništima te ustanovljena odgovarajuća<br />
ba<strong>za</strong> podataka. Identificirano<br />
je i kartirano oko 3800 pojedinačnih lokaliteta<br />
i osam kompleksnih močvarnih područja.<br />
To su močvare većinom smještene<br />
u poplavnim nizinama rijeka (Sava, Drava-<br />
Dunav, Kupa, Neretva i druge). Najvrjednija<br />
područja uvrštena su u Nacionalnu ekološku<br />
mrežu.<br />
eko<strong>revija</strong> 35
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
U vezi ovogodišnje teme Svjetskog dana<br />
močvarnih (vlažnih) staništa - “Vlažna staništa<br />
i turi<strong>za</strong>m” u Državnom <strong>za</strong>vodu <strong>za</strong><br />
<strong>za</strong>štitu prirode ističu kako gotovo trećina<br />
svjetskih Ramsarskih područja ima razvijen<br />
neki oblik turističkih aktivnosti. Prirodi<br />
prijateljski turi<strong>za</strong>m treba razvijati i poticati<br />
ne samo na Ramsarskim područjima,<br />
nego i na svim ostalim močvarnim<br />
područjima jer su se zemlje potpisnice<br />
Ramsarske konvencije obve<strong>za</strong>le<br />
čuvati i jedne i druge. Razvijanje<br />
turizma u močvarnim područjima<br />
<strong>za</strong>htijeva posebno pažljivo planiranje<br />
i praćenje, jer posjetitelji i turističke<br />
aktivnosti ni u kojem trenutkune smiju<br />
ugrožavati biološku raznolikost tih<br />
područja.<br />
Posjetiteljima močvarnih područja<br />
koja se nalaze unutar <strong>za</strong>štićenih područja<br />
Hrvatske, Državni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
prirode savjetuje da se prije polaska<br />
jave turističkim djelatnicima parkova prirode<br />
i nacionalnih parkova ili posjete njihove<br />
internetske stranice jer će tada biti sigurni<br />
da će njihov posjet biti organiziran te da će<br />
se naći u pravo vrijeme na pravom mjestu.<br />
36<br />
Naime, močvarna područja nisu zoološki<br />
vrtovi, a njihova flora i fauna pokazuje sezonsku<br />
i dnevnu dinamiku. U močvarnim<br />
područjima se uz ptice, vodozemce i ribe<br />
najbolje osjećaju i pravi ljubitelji prirode, ali<br />
uz dobro planiranje posjetitelj može doživjeti<br />
ne<strong>za</strong>boravne prizore, ističe taj <strong>za</strong>vod.<br />
Zbog očuvanja prirodnih vrijednosti, te<br />
njihove odgovarajuće prezentacije djelatnici<br />
Javnih ustanova Parkova prirode Kopački<br />
rit, Lonjsko polje te Vranskog jezera<br />
(kao potencijalnog, novog Ramsarskog<br />
područja u Hrvatskoj) pažljivo biraju nači-<br />
ne i vrijeme kako će posjetiteljima poka<strong>za</strong>ti<br />
najljepše i naj<strong>za</strong>nimljivije dijelove svojih<br />
parkova. U Lonjskom polju može se ploviti<br />
brodom-splavi po Savi, promatrati ptice<br />
skriveni u promatračnicama ili uz pomoć<br />
vodiča-edukatora obilaziti tradicionalne<br />
pašnjake sa stotinama goveda, konja<br />
i svinja. Područje delte Neretve<br />
može se obići na jedinstven način,<br />
plovidbom u tradicionalnom<br />
neretljanskom plovilu – neretljanskoj<br />
lađi. Bogatstva Kopačkog<br />
rita mogu se također upoznati iz<br />
broda, ali i unajmljivanjem malog<br />
čamca ili bicikla ili pješačenjem<br />
poučnim sta<strong>za</strong>ma. Na Vranskom<br />
jezeru djeluje <strong>za</strong> Hrvatsku jedinstvena<br />
Ornitološka postaja u kojoj<br />
se početkom jeseni može učiti o<br />
prstenovanju i selidbi ptica, a tu<br />
su i poučne staze o ribama, flori...<br />
Posjećivanjem močvarnih područja imamo<br />
mogućnost uživati u prirodi, stjecati<br />
nova znanja o našoj baštini, ali istovremeno<br />
dajemo potporu daljnjoj <strong>za</strong>štiti tih područja,<br />
ističu u Državnom <strong>za</strong>vodu <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
prirode.<br />
eko<strong>revija</strong>
Povlači se “alga ubojica”<br />
Tekst i foto: Nikolina Jurković<br />
Stručnjaci su još davne 1984. počeli<br />
upozoravati javnost na novu algu,<br />
otkrivenu ispred obale Monaca. Caulerpa<br />
taxifolia u Sredozemlje je “uvezena” iz<br />
tropskih područja, brzo se počela širiti i u<br />
kratkom roku postala je “gora i od kakve<br />
naftne katastrofe”.<br />
Tim je riječima profesor Alexandre Meinesz<br />
iz LEML-a, laboratorija koji se bavi<br />
<strong>za</strong>štitom <strong>okoliša</strong> Sredozemnog mora,<br />
upozoravao na opasnost od moguće ekološke<br />
katastrofe - i tvrdio da je borba protiv<br />
nadmoćnog, agresivnog neprijatelja<br />
bezizlazna.<br />
Riječ je o invazivnoj vrsti koja je na morskom<br />
dnu uništavala sve pred sobom, svu<br />
morsku floru i faunu. Stoga se već godinama<br />
na Jadranu, provodi niz akcija <strong>za</strong> njezino<br />
uništavanje, no glavni problem je što<br />
se Caulerpa taxifolia širila višestruko brže<br />
nego su je uspijevali uništiti.<br />
Famozna tropska alga, koju su nazivali<br />
„alga ubojica“ jer uništava sve pred sobom,<br />
povlači se iz Jadrana, potvrdio je dr.<br />
sc. Ante Žuljević s Instituta <strong>za</strong> oceanografiju<br />
i ribarstvo iz Splita. Ronioci su primijetili<br />
da je u plićacima više nema. Povremeno se<br />
može naći na dubinama od 20 do 25 metara.<br />
Razlog povlačenja alge nije još utvr-<br />
đen. Nagađa se da može biti pad temperature<br />
mora ili bolesti koje napadaju tu algu.<br />
Sve mjere protiv „alge ubojice” u praksi<br />
nisu poka<strong>za</strong>le nikakav učinak. Protiv njih su<br />
se borili i ronioci, u more se bacalo i kemikalije,<br />
koristili su se elektrolitički postupci.<br />
Otrovna alga u svom novom životnom<br />
okružju nije imala čak ni prirodne neprijatelje.<br />
Pesimi<strong>za</strong>m se širio, baš kao i boja<strong>za</strong>n<br />
da će “ubojica” uništiti <strong>broj</strong>ne vrste u Sredozemnom<br />
moru.<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Za kupače alga nije opasna. Na obalama<br />
Francuske, Italije, Hrvatske, Španjolske<br />
ili Turske ona se mjestimice širila poput<br />
zelenog tepiha. Čak i nakon dužih sušnih<br />
perioda na kopnu ne odumire, izuzetno je<br />
otporna. Domaćim algama i drugom morskom<br />
bilju je oduzimala svjetlost i hranu.<br />
Caulerpa taxifolia vjerojatno nikada neće<br />
u potpunosti nestati, smatra profesor Meinesz.<br />
Alga se jednostavno dobro privikla<br />
na novo okružje. Trenutno znanstvenici<br />
traže odgovor na pitanje zbog<br />
čega “ubojica” nestaje? “To je <strong>za</strong>gonetka”,<br />
priznao je i sugovornik<br />
agencije dpa - i upozorio da nije<br />
vrijeme <strong>za</strong> preuranjeno slavlje: “Mi<br />
ne znamo hoće li se alge oporaviti<br />
i ponovno odjednom proširiti!”<br />
Opasna alga će po mišljenju Meines<strong>za</strong><br />
ostati neuračunljivi rizik i<br />
prijetnja ekološkom sustavu Mediterana.<br />
Profesor ističe da Caulerpa<br />
taxifolia nažalost nije posljednji<br />
napadač koji dolazi iz nekog stranog<br />
podmorja. Globali<strong>za</strong>cija mora,<br />
porast <strong>broj</strong>a stranih vrsta koje donose<br />
brodovi, jednostavno dovodi<br />
i do stalnih promjena u ekološkom<br />
sustavu, ne samo u Jadranu nego<br />
u morima cijelog svijeta.<br />
eko<strong>revija</strong> 37
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Započela kampanja „Jedi što vrijedi“<br />
Tekst i foto: Nikolina Jurković<br />
<strong>za</strong>jedničkoj organi<strong>za</strong>ciji Ministarstva<br />
U poljoprivrede, Hrvatske gospodarske<br />
komore i Hrvatske obrtničke komore<br />
na <strong>za</strong>grebačkom Trgu bana Josipa Jelačića<br />
<strong>za</strong>počeo je projekt marketinške promocije<br />
proizvoda ribarstva “Riba Hrvatske-Jedi<br />
što vrijedi”. U sklopu kampanje u iduće tri<br />
godine će se u cijeloj Hrvatskoj intenzivno<br />
raditi na promociji i edukaciji ulova, uzgoja<br />
i prerade ribe. U provedbu projekta<br />
uključeni su i Ministarstvo turizma, ribarske<br />
<strong>za</strong>druge kao i niz stručnih i znanstvenih institucija<br />
i suradnika.<br />
Cilj ovog nacionalnog projekta je potaknuti<br />
i povećati potrošnju proizvoda<br />
hrvatskog ribarstva, prvenstveno kod domaćih<br />
potrošača, ali i u turističkoj ponudi.<br />
Potrebno je raditi na podi<strong>za</strong>nju svijesti potrošača<br />
o proizvodima ribarstva kao visokovrijednim<br />
namirnicama, posebno jer je<br />
naša riba još uvijek sačuvana od onečišćenja<br />
i kvalitetnija od ribe naših susjeda.<br />
Za vrijeme trajanja jednodnevne promocije<br />
na glavnom <strong>za</strong>grebačkom trgu<br />
vrhunski su kuhari pripremali razna jela od<br />
raznovrsnih proizvoda morskog i slatkovodnog<br />
ribarstva. Jela pripremljena od srdela,<br />
inćuna, lubina, orada, šarana, pastrva,<br />
tuna, molova, škampa, trlja, ugora i školjki<br />
prodavala su se na 13 štandova po simbo-<br />
38<br />
ličnoj cijeni od pet kuna po porciji, a prikupljeni<br />
je novac namijenjen <strong>za</strong> humanitarne<br />
svrhe, točnije dječjem vrtiću „Vukovar 1“<br />
u Vukovaru. O velikom odazivu građana<br />
svjedoči podijeljenih 5000 porcija,<br />
odnosno 1500 kg ribe.<br />
Istraživanje GfK pokazuje da<br />
svaki deseti Hrvat uopće ne<br />
jede svježu ribu, ni plodove<br />
mora, dok svaki dvadeseti ne<br />
jede ni smrznutu! Hrvati godišnje<br />
pojedu 8,5 kg ribe, <strong>za</strong> razliku<br />
od Talijana, Španjolaca i Portugalca<br />
koji pojedu čak 24,5 kg.<br />
Manje ribe od nas jedu samo<br />
Irci, Nijemci i Mađari.<br />
Povodom kampanje, na temu<br />
važnosti ribe u prehrani i njenoj<br />
nutritivnoj vrijednosti, važnosti<br />
ribe u nacionalnom kulinarstvu<br />
i perspektivama, te ukupnom<br />
potencijalu hrvatskog<br />
ribarstva, održan je okrugli stol<br />
„Riba Hrvatske – zdravlje, tra-<br />
dicija i perspektive” u restoranu Klub književnika.„Riba<br />
je najzdravija hrana te je u<br />
projektu promocije potrebno stvoriti naviku<br />
jedenja ribe, a bez sustavnog učenja jedenja<br />
ribe nema niti povećanja potrošnje“,<br />
naglasio je Miro Kučić, predsjednik Vijeća<br />
Udruženja ribarstva i prerade ribe HGK. Državni<br />
tajnik u Ministarstvu poljoprivrede,<br />
ribarstva i ruralnog razvoja Tonči Božanić<br />
istaknuo je značaj ove promocije, osobito<br />
radi povećanja potrošnje ribe u Hrvatskoj,<br />
koja iznosi godišnje 9 kilograma, na 12 ili<br />
13 kilograma.<br />
U proteklim desetljećima potrošnja ribe<br />
povećana je svega <strong>za</strong> 5 do 7 % godišnje,<br />
a kod svih zemalja koje su značajno povećale<br />
potrošnju ribe sustavne promocije<br />
trajale su od 10 do 20 godina, istaknuo je<br />
Kučić dodavši kako je mala plava riba najhranjivija<br />
riba te treba voditi računa o obnovljivosti<br />
toga resursa.<br />
Predsjednik Ceha ribara HOK-a Vladan<br />
Bojić, naglasio je kako je riba vrijedna namirnica<br />
u prehrani, čiju potrošnju akcijom<br />
eko<strong>revija</strong>
treba poticati, ljude naučiti te poka<strong>za</strong>ti kolika<br />
je vrijednost ribe. Domaći ribari, većinom<br />
disperzirani, također su <strong>za</strong>intersirani<br />
<strong>za</strong> povećanje potrošnje ribe radi unapređenja<br />
djelatnosti i posti<strong>za</strong>nja bolje cijene,<br />
rekao je Bojić.<br />
Dr. Sanja Vidaček s Prehrambeno-biotehnološkog<br />
fakulteta naglasila je visoku prehrambenu<br />
vrijednost ribe, školjki i rakova,<br />
te njezinu ne<strong>za</strong>mjenjivost u optimiranju<br />
prehrane. Riba je izvor punovrijednih bje-<br />
lančevina i ne<strong>za</strong>mjenjiv je izvor Omega 3<br />
masnih kiselina. Njihova je uloga u zdravlju<br />
višestruka, osobito jer smanjuju rizik od<br />
kardiovaskularnih bolesti te pospješuje rad<br />
mozga, a najviše ga ima u plavoj ribi, ka<strong>za</strong>la<br />
je Vidaček.<br />
Također riba je i izvor minerala - selena,<br />
joda, kalcija, fosfora, te vitamina A, D i E i<br />
B skupine, ka<strong>za</strong>la je Vidaček napomenuvši<br />
kako 90 posto ukupnog ulova na<br />
Jadranu čini plava riba dok bijela<br />
riba čini 10 posto ulova. Kod<br />
bijele ribe najznačajniji je oslić,<br />
koji ima nešto manje Omega 3<br />
kiselina, a kod slatkovodne ribe<br />
Omega 3 masnih kiselina ima<br />
ponajviše kod pastrva, a manje<br />
kod šarana. Bitno je jesti što svježiju<br />
ribu zbog njezine oksidacije,<br />
rekla je dr. Vidačak te napomenula<br />
kako je kod kuhanja najmanji<br />
gubitak Omega 3 kiselina, kod<br />
pečenja od 5 do 18 posto, te kod<br />
prženja od 10 posto do 20 posto.<br />
Dr. Darija Vranešić Bender iz KBC Zagreb<br />
istaknula je važnost esencijalnih masnih<br />
kiselina na strukturne komponente svih<br />
tkiva, te je neophodna <strong>za</strong> sintezu staničnih<br />
membrana. Bitno je unositi više Omega 3<br />
nego Omega 6 masnih kiselina koje su lošije<br />
kiseline jer potiču upale, dok ih Omega<br />
3 smanjuje, ka<strong>za</strong>la je Vranšić Bender dodavši<br />
kako do<strong>za</strong> koja štiti organi<strong>za</strong>m iznosi<br />
250 mg na tjedan.<br />
Novinar Rene Bakalović, naglasio je<br />
kako je konzumacija ribe, plodova mora<br />
i slatkovodne ribe temelj <strong>za</strong> najukusniju<br />
gastronomiju te se može uživati u vrhunskim<br />
objedima po cijeni nižoj od mesnih<br />
obroka. Odnos prema divljoj ribi kao deliciji<br />
i usmjeravanje prema uzgoju ribe ima<br />
odličnu perspektivu u Hrvatskoj jer nam<br />
čak i Japanci dolaze radi tune, koja se hra-<br />
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
ni svježom srdelom. Norvežani su također<br />
primjetili mogućnost uzgoja morske<br />
pastrve na Jadranu kao izrazito kvalitetne<br />
ribe. Hrvatski su potencijali veliki, a naš dugoročni<br />
cilj treba biti pozicioniranje u svijetu<br />
po izvrsno uzgojenoj ribi, školjkama,<br />
a ima ideja i <strong>za</strong> uzgoj rakova, istkanuo je<br />
Bakalović dodavši kako je inicijativa u okviru<br />
ove akcije i izrada kuharice usmjerene<br />
na spravljanje jeftine ukusne ribe i njezino<br />
brzo pripremanje.<br />
Književnik Veljko Barbijeri, podsjetio<br />
je na povijest konzumacije<br />
ribe u našim krajevima, gdje je<br />
sinonim na našu obalu plava riba,<br />
a koja seže i 6000 godina prije Krista.<br />
O pripremanju ribe pisali su i<br />
antički pisci, a srednjevjekovni <strong>za</strong>pisi<br />
su nešto oskudniji no bilježe<br />
se kroz gradske statute i pravila o<br />
ribarstvu, istaknuo je Barbijeri.<br />
Na pitanje koji su razlozi niske<br />
potrošnje ribe u Hrvatskoj, spomenuti<br />
su rezultati provedenih istraživanja<br />
o potrošnji ribe po kojima<br />
je temeljni razlog cijena, a drugi<br />
je razlog dostupnost ribe. Naime,<br />
hrvatski građani smatraju da ponuda<br />
ribe nije <strong>za</strong>dovoljavajuća, a<br />
mogućnost kupovine ograničena<br />
(većinom u ribarnicama u rano jutro).<br />
No, istaknuto je kako je opskrba<br />
ribom sve bolja, a tome je pridonijela i<br />
ponuda u trgovačkim lancima.<br />
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog<br />
razvoja pokušava poticati interesno<br />
udruživanje ribara te osnivanje tržišta ribe,<br />
istaknuo je državni tajnik Božanić.Kod nas<br />
ne funkcionira tržište ribe, a najbolje je ribom<br />
opskrbljen Zagreb, istaknuo je Kučić<br />
dodavši kako nismo uspjeli stvoriti naviku<br />
jedenja ribe, a bez sustavnog<br />
učenja jedenja ribe nema niti<br />
potrošnje.<br />
Zapostavili smo ribu i ribarstvo<br />
kao granu gospodarstva.<br />
Zato, idući put kad se nađete<br />
na tržnici ne <strong>za</strong>boravite posjetiti<br />
ribarnicu. Osim što ćete<br />
pridonijeti nacionalnom gospodarskom<br />
razvitku, ne <strong>za</strong>boravite<br />
da blagodat iz mora i<br />
voda provjereni su temelj očuvanju<br />
zdravlja i vitalnosti, put ka<br />
dugovječnosti.<br />
eko<strong>revija</strong> 39
ZAŠTITA OKOLIŠA<br />
Društveno odgovorno poslovanje<br />
Tekst i foto: Lidija Tošić / Arhiv Aktuala<br />
Društveno odgovorno poslovanje<br />
često se koristi u promotivne svrhe,<br />
pri čemu se <strong>za</strong>boravljaju njegove bitne<br />
funkcije, a to su unapređenje odnosa tvrtki<br />
prema <strong>za</strong>jednici, <strong>za</strong>poslenicima i okolišu“,<br />
ka<strong>za</strong>la je ministrica <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode<br />
Mirela Holy na prvoj poslovnoj konferenciji<br />
održanoj u organi<strong>za</strong>ciji tjednika Aktual<br />
i Business.hr-a, a na kojoj su sudionici raspravljali<br />
o društveno odgovornom poslovanju<br />
(DOP).<br />
Uz ministricu Holy konferenciju je otvorio<br />
i ministar poduzetništva i obrta Gordan<br />
Maras koji je u svom govoru istaknuo kako<br />
su teme poput ove izuzetno važne <strong>za</strong> naše<br />
društvo i njegov napredak pogotovo sada<br />
kada je Hrvatska pred ulaskom u Europsku<br />
uniju.<br />
U sklopu konferencije održane su četiri<br />
panel diskusije na kojima su sudjelovali<br />
vodeći stručnjaci <strong>za</strong> društveno odgovorno<br />
poslovanje te predstavnici gospodarstvenika<br />
i sindikata. Raspravljalo se o ponašanju<br />
tvrtki na tržištu te se analiziralo<br />
društveno odgovorno poslovanje prema<br />
<strong>za</strong>poslenicima, okolišu i lokalnoj <strong>za</strong>jednici.<br />
Na panel diskusiji na temu DOP-a i<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> sudjelovali su Višnja Jelić<br />
40<br />
Mück, predsjednica udruge Odra<strong>za</strong> (Održivi<br />
razvoj <strong>za</strong>jednice), Bernarda Rožman iz<br />
Agencije <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong>, Damir Brlek, direktor<br />
Dukatovog Odjela <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong>,<br />
Ljiljanka Mitoš Svoboda, glavna urednica<br />
okolišnog portala Alertonline te Dubravka<br />
Turkalj iz Croatia Airlines-a i Željko Strunje<br />
iz tvrtke Rudan<br />
Investiranje u tehnologije koje nisu opasne<br />
po okoliš može doprinijeti kompetitivnosti<br />
poduzeća. U raspravi je istaknuto<br />
da utjecaj na okoliš može biti smanjen<br />
racionalnom upotrebom resursa, smanjenjem<br />
štetnih emisija, pročišćavanjem<br />
otpadnih voda, kao i smanjivanjem<br />
količine otpada kroz odvojeno<br />
sakupljanje i recikliranje, a izneseni su<br />
i konkretni primjeri dobre ekološke<br />
prakse u Hrvatskoj. Ljiljanka Mintoš<br />
Svoboda se osvrnula i na potrebu već<br />
<strong>za</strong>stupljenosti okolišnih tema u medijima<br />
te važnost edukacije i objektivnog<br />
informiranja javnosti.<br />
Društveno odgovorno poslovanje<br />
mora biti više od same reklame i prezentacije<br />
u javnosti. To bi trebao biti<br />
sastavni dio organi<strong>za</strong>cijske kulture i<br />
vjerovanja poduzeća, njegova temeljna<br />
strategija ostvarivanja dugoročnih<br />
ciljeva, a ne samo trend koji služi <strong>za</strong><br />
povećanje dobiti i „peglanje“ imidža.<br />
eko<strong>revija</strong>
Plastična vrećica, estetika ružnog<br />
Tekst i foto: Su<strong>za</strong>na Kovačević<br />
Biste li ikada putujući kanjonom smaragdno<br />
zelene rijeke rekli da je plastična<br />
vrećica obješena širom grmlja svih<br />
njenih pituresknih gudura veći ures od<br />
njezinog zelenkastog odsjaja?<br />
Naravno da ne biste!<br />
Ne biste ni da ste estetičar ružnog! Koji<br />
tvrdi da nekom ružno, drugome može biti<br />
lijepo. Ne biste jer je rijeka – rijeka, a odbačena<br />
politetilentska vrećica – polietilenska<br />
vrećica.<br />
Ne bi ni Emile Zola. Da se kao <strong>za</strong>četnik<br />
estetike ružnog u književnosti, kojim slučajem<br />
<strong>za</strong>tekao godine Gospodnje 2011. na<br />
proljetnom putovanju uz bilo koju rijeku u<br />
Hrvatskoj, pa i, dopustit ću si, <strong>za</strong>padnijim<br />
svijetom.<br />
„Umro bi“ valjda, od „ganuća“, koliko je u<br />
svoj naturalističkoj teoriji romana <strong>za</strong>pravo<br />
imao uporišta. Onaj, koji je u svoj pripovjedački<br />
čin uveo najgrublji opisni način i u<br />
karakteri<strong>za</strong>ciju likova uveo čovjekovu animalnu<br />
i najgrublju duševnu stranu, brzo bi<br />
shvatio koliko je presuvremen bio. I koliko<br />
je socijalno istinita, uvjetovana, i <strong>za</strong>pravo,<br />
estetski nepredvidiva, njegova metoda<br />
bila.<br />
Doista, kontrast koji bi ugledao: smaragdne<br />
rijeke i rascvjetalo proljetno grmlje, resile<br />
bi, istim ti vedrim žuborom nanesene, i<br />
po istom tom grmlju povješane – bez<strong>broj</strong>ne<br />
polietilenske vrećice. No, dobro, i poneki<br />
šal, tkanina čak, pa i odbačena cipela.<br />
Zola bi bio <strong>za</strong>dovoljan opisom viđenog.<br />
Ili ne bi. Ali metodu bi potvrdio. Čovjek je<br />
uvjetovao što gledamo. Lijepo. Ružno. Sve<br />
što, bez uljepšavanja vlastitim očima gledamo.<br />
Da je pak istom tom imaginarnom<br />
rutom prošetao i Immanuule Kant, rođen<br />
par stotina godina ranije, koji o plastičnim<br />
vrećicama, bytheway pojma imao nije, a u<br />
filozofiji je <strong>za</strong>čeo „estetiku ružnog“, jamačno<br />
bi, možda i <strong>za</strong>prepašten, disonirao svoju<br />
nomenklaturu pojmova!<br />
U njegovom spektru<br />
pojmovlja u kojem što je<br />
nekome lijepo, drugome<br />
može biti ružno, plastična<br />
vrećica je, per se, izvan<br />
igre! Kamo bi Kant npr.,<br />
u svojoj ljestvici lijepog<br />
među odrednicama da<br />
je lijepo, kao npr. cvjetna<br />
livada i vijugavi potok,<br />
popraćen doživljajem radosti<br />
i osmijeha na licu,<br />
a uzvišeno, kao planinski<br />
vrhovi u oluji, praćeno <strong>za</strong>divljenošću,<br />
ali i ozbiljnošću<br />
lica - utrpao jednu plastičnu vrećicu?!<br />
Ma, nikamo. Tisućuosmasto i neke poletilenu<br />
nije bilo ni traga. U ostavštini Kantovog<br />
stoga, čisto filozofski, ostaje nam tek<br />
osjećaj – neugodne percepcije, kao orijentir<br />
estetike ružnog. No, Kant je ipak filozof,<br />
eko<strong>revija</strong> 41<br />
OTPAD<br />
a Zola književnih iz društva.<br />
On bi možda brže shvatio - vrećice. I da,<br />
koliko god obrazovani i urbani bili, ljudi<br />
u dućanima danas svakodnevno trpaju<br />
kupljene namirnice u pregršt besplatnih,<br />
reklamnih polietlinskih vrećica, jer su tu, na<br />
dohvat ruke. Baš kao i one, koji nestrpljivo<br />
puše, dok čekaju tramvaj na tramvajskim<br />
stanicama. Ili one, koji piju pivu i sokove<br />
u plastičnim bocama, čašama i konzervama<br />
dok prate sportske događaje na<br />
igralištima.<br />
I sutradan se čude kontrastu slapa i smaragdne<br />
rijeke s - vrećicom. Igrališta - s konzervom,<br />
pruge - s opuškom.<br />
S treće pak strane, u suvremenoj će<br />
umjetnosti upravo plastika, u svom čistom,<br />
onom - PVC- obliku urbane svakodnevice<br />
dobiti svoj vrlo <strong>za</strong>pažen kulturološki<br />
položaj. Eto je u <strong>broj</strong>nim suvremenim<br />
instalacijama.<br />
Pitate li Umberta Ecca, koji je u svoj<br />
estetici ružnog, koja je, uzgred govoreći,<br />
<strong>broj</strong>em stranica dulja od njegove, ranije<br />
objavljene, estetike – lijepog, reći će da se<br />
lijepo spoznaje tek u kontekstu s razumom<br />
- reći da je ružnoća dominantna estetska<br />
sila modernoga svijeta. I potvrditi će to ilustracijama<br />
od SF i horor- književnosti i filma<br />
sve do kulture - suvremenih instalacija.<br />
Vodi li nas to Eco sponatno do plastičnih<br />
vrećica? Ne. I da.
OTPAD<br />
Sponatne „instalacije“ vrećica na Savi,<br />
vreće smeća kraj gornjogradskih tabli<br />
kvartova „Ružičnjak“ i „Jagodnjak“, more<br />
opušaka na tramvajskim stanicama, tek su<br />
urbani incidenti, uvijek i istodobno odraz<br />
kulture pojedinca i uređenosti<br />
države. Umjetenost ih, u oponašanju<br />
života, samo prati.<br />
Uostalom, kažu da je politetilenska<br />
vrećica, bez dodatka, razgradiva.<br />
Razragrađuje se, navodno,<br />
u razdoblju od pet godina,<br />
pa stoga ne <strong>za</strong>gađuje, nego, <strong>za</strong>pravo<br />
onečišćuje okoliš. Prema<br />
znanstvenicima pak s područja<br />
politetimerstva ista ta vrećica<br />
djelotvorno je i čisto gorivo?!<br />
Navodno je Austrijanci primjenjuju<br />
u samom Beču, čija spalionica<br />
otpada grije bečke stanove<br />
i jamči im toplu vodu?! U Italiji<br />
je <strong>za</strong>brana ovih vrećica pak na<br />
snazi od početka ove godine. A<br />
navodno se i Zagreb uvrstio na<br />
42<br />
popis gradova gardova i zemlja u kojima je<br />
<strong>za</strong>brana uvedena...<br />
Natjerala nas država ili ne, poanta uvijek<br />
ostaje u odgovornom postupanju s otpadom.<br />
Po meni sudeći, dok ne proputujete<br />
Mamutica <strong>za</strong> čisti okoliš<br />
Tekst i foto: Dražen Jambrović, Mario Đurasović<br />
Građani okupljeni u udrugu “Travno<br />
moj kvart” <strong>za</strong>jedno s Čistoćom,<br />
podružnicom Zagrebačkog holdinga,<br />
osmislili su i pokrenuli projekt “Mamutica<br />
<strong>za</strong> čist okoliš”. Vodila ih je činjenica da je<br />
gospodarenje otpadom problem <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> koji <strong>za</strong>htijeva prioritetno rješavanje,<br />
da treba sprečavati nastanak otpada, razvrstavati<br />
ga već u domaćinstvu i pripremiti<br />
<strong>za</strong> ponovnu uporabu. U gradu Zagrebu<br />
se proizvede godišnje oko 300.000 tona<br />
komunalnog otpada (ne računajući građevinski<br />
otpad, opasni otpad idr.), a danas<br />
se <strong>za</strong> recikliranje izdvaja tek 10 posto tog<br />
otpada. U udruzi “Travno moj kvart” smatraju<br />
da u razvrstavanju i izdvajanju otpada<br />
imamo svoj interes. Otpad koji ostaje da se<br />
zbrine na deponiju biti će obujmom manji<br />
pa bi plaćanje usluge Čistoći trebala biti<br />
manje. Naime, sad se odvoz smeća plaća<br />
po kvadraturi stana, a kad bi se plaćalo po<br />
količini svatko bi se potrudito da mu otpad<br />
<strong>za</strong> odlaganje na deponij bude manji. Mamutica<br />
je, kako se tvrdi, najveća stambena<br />
zgrada u Hrvatskoj u kojoj živi blizu pet<br />
tisuća ljudi, što bi se reklo kao u manjem<br />
gradu. U akciji “Mamutica <strong>za</strong> čist okoliš”<br />
postavljeni su posebni spremnici <strong>za</strong> papir,<br />
staklo, plastiku i biootpad, a ono što se ne<br />
razvrstava <strong>za</strong>vršava kao miješani otpad u<br />
već ranije postavljenim kontejnerima.<br />
Već se na početku poka<strong>za</strong>lo da zbog razvrstavanja<br />
otpada kod svakog odvoženja<br />
smeća po jedan i pol kontejner <strong>za</strong> miješani<br />
otpad ostaje pra<strong>za</strong>n. U svibnju, prvom<br />
mjesecu u kojem su stanari Mamutica<br />
uz bajnu rijeku i ne osvijestite „estetiku“<br />
vrećice na grmu - avaj vam. Platnene su,<br />
kažu, još nerazgradivije, ali ih ne bacam.<br />
Zoli <strong>za</strong> inat! A Kantu? Hm, njemu <strong>za</strong> potvrdu<br />
uzvišenog osjećaja lijepog.<br />
razvrstavali komunalni otpad, posebno je<br />
prikupljeno i odvezeno 1420 kilograma papira,<br />
1180 kg plastike, 1040 kg stakla i 3390<br />
kg biootpada, ili ukupno 7030 kilograma<br />
razvrstanog otpada koji je postao sekundarna<br />
sirovima.<br />
Vjeruje se da bi rezultati mogli biti i bolji<br />
iako je uočeno da se mamutice i kontejnera<br />
s razvrstanim otpadom “vrte” i ilegalni<br />
skupljači papira ili plastike, koji dan-dva<br />
prije nego dođu vozila čistoće pokupe dio<br />
otpada iz spremnika.<br />
eko<strong>revija</strong>
Čistimo prirodu <strong>za</strong> – sebe!<br />
Tekst i foto: Dražen Jambrović / Mario Đurasović<br />
Proljetni dani prva su i dobra prigoda<br />
<strong>za</strong> čišćenje <strong>okoliša</strong> od otpada kojemu<br />
tu nema mjesta i treba ga, osobito u<br />
turističkim područjima, skupiti i otpremiti<br />
na odlagališta. Već godinama se u to vrijeme<br />
organiziraju različite akcije čišćenja<br />
otpada pa ni ova godina nije izuzetak.<br />
Aktivnosti oko čišćenja određenih područja<br />
od otpada okupljaju osnovnoškolce i<br />
srednjoškolce, lovce, ribolovce, turističke<br />
djelatnike i ljubitelje prirode, sve kojima je<br />
na srcu čist okoliš.<br />
Poznata je akcija “Očistimo Hrvatsku od<br />
olupina” koju je pokrenuo fotograf Romeo<br />
Ibrišević <strong>za</strong>jedno s Renault-Nissanom i u<br />
kojoj je dosad iz prirode uklonjeno više od<br />
14.000 olupina starih automobila. On je<br />
<strong>za</strong>služan <strong>za</strong> zbrinjavanje otpada iz mnogih<br />
prirodnih rezervata, od otoka Žirja, Velebita,<br />
jezera Butoniga, Imotskih jezera, Samobora,<br />
podmorja u Sv. Mariji Magdaleni, rijeke<br />
Mirne, <strong>za</strong>ljeva Vruje, kanjona Zrmanje,<br />
obale Save od Siska do Zagreba. U akcijama<br />
izvlačenja olupina u pomoć su pristi<strong>za</strong>li<br />
helikopter Hrvatske vojske, helio-baloni,<br />
riječni šleper, podmornica, vozila Unimog,<br />
konji, vatrogasno vozilo, traktor i kamioni.<br />
Sve što je moglo pomoći da se okoliš oči-<br />
sti i vrati u, koliko je moguće, prvobitno<br />
stanje. Da bi aktivnosti na čišćenju <strong>okoliša</strong><br />
od olupina imale širu potporu osnovana je<br />
udruga “Zelene stope” kako bi se nastavilo<br />
promicati ideju očuvanja prirode i <strong>okoliša</strong><br />
kao temeljnih vrijednosti života društva, ali<br />
ovaj put i uz potporu tijela državne uprave<br />
<strong>za</strong>duženih <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong>. „Zelenim<br />
stopama“ krenuo i Mersad Berber, prvi likovni<br />
umjetnik koji je prepoznao važnost<br />
najznačajnije hrvatske ekološke akcije<br />
powered by Renault. Prilikom uklanjanja<br />
automobilskih olupina u istarskom selu<br />
Manjedvorci, u čišćenju prirode od limenih<br />
„konja“ sudjelovao je i konj koji je vukao<br />
automobilske olupine. Time je još više<br />
naglašena pove<strong>za</strong>nost<br />
prirode i čovjeka i važnost<br />
očuvanja zdravog<br />
i lijepog <strong>okoliša</strong>. Konj,<br />
životna inspiracija likovnog<br />
umjetnika Mersada<br />
Berbera i plemenitost<br />
konja koju on u svojim<br />
radovima naglašava, pove<strong>za</strong>la<br />
je obojicu umjetnika<br />
nakon što je Berber<br />
vidio Ibriševićevu fotografiju<br />
izvlačenja olupina<br />
iz Manjedvorca. Inicijativa<br />
uklanjanja olupina iz<br />
<strong>okoliša</strong> potaknula ga je<br />
na direktnu podršku ovom projektu, a svoj<br />
doprinos dao je i u vidu slike koja će krasiti<br />
prostorije udruge „Zelene stope“ te svojim<br />
pozivom i drugim umjetnicima da podrže<br />
ovu vrijednu akciju odgovornog ponaša-<br />
eko<strong>revija</strong> 43<br />
OTPAD<br />
nja prema prirodi. Povodom Dana planeta<br />
Zemlje, a u sklopu akcije “Očistimo Hrvatsku<br />
od auto olupina powered by Renault”,<br />
Udruga „Zelene stope“ i Renault Nissan<br />
Hrvatska organizirali su izložbu fotografija<br />
Romea Ibriševića (u foto galeriji Robert Šipek<br />
u Westgateu) koje dokumentaristički<br />
prate ekološko putovanje kroz 20 hrvatskih<br />
županija, 8 nacionalnih parkova i 12<br />
parkova prirode. Renault Nissan Hrvatska<br />
svojim društveno odgovornim projektima<br />
usmjeren je na povećanje ekološke svijesti,<br />
ali i na uklanjanje potencijalnih izvorišta<br />
ekoloških onečišćenja i u tom smislu njeguje<br />
projekt Očistimo Hrvatsku od auto<br />
olupina. Renault kao ekološki osviještena<br />
kompanija na globalnoj razini svojim aktivnostima<br />
na području očuvanja <strong>okoliša</strong><br />
posebno inzistira na upravljanju otpadom<br />
kao temeljem održivog razvoja. S obzirom<br />
da se ljudskim aktivnostima proizvode<br />
bilijuni tona otpada koji ovisno o svojem<br />
fizičkom i kemijskom sastavu predstavljaju<br />
rizik <strong>za</strong> floru i faunu, a taj otpad se pohranjuje<br />
nekontrolirano i <strong>za</strong>gađuje tlo, podzemne<br />
vode i zrak koji udišemo Udruga<br />
„Zelene stope“ i Renault Nissan Hrvatska<br />
nastavljaju svoj projekt uklanjanja olupina<br />
iz prirode.<br />
Uz ovu stalnu akciju udruge “Zelene<br />
stope” i Renault-Nissana treba spomenuti<br />
i mnogo malih akcija na čišćenju <strong>okoliša</strong>.
OTPAD<br />
Tako su uz Svjetski dan <strong>okoliša</strong> lovci s cijelog<br />
otoka Krka koji djeluju “pod kapom”<br />
Lovačkog društva »Orebica« Krk u koordinaciji<br />
s Hrvatskim lovačkim savezom i<br />
Lovačkim savezom PGŽ-a proveli akciju<br />
čišćenja lovišta na otoku Krku, skupili i<br />
na pravilan način zbrinuli otpad kojim je<br />
ispunjeno čak 19 velikih kontejnera. U otpadu<br />
su bilo staklene i plastične boce, WC<br />
školjke, kade, frižideri, automobilske gume,<br />
isluženi madraci, plastične vrećice ali i automobilske<br />
olupine. Članovi lovačkih društava<br />
“Divoko<strong>za</strong>” iz Broda na Kupi, “Tetrijeb”<br />
(Delnice) i “Vidra” (Turki) su očistili nekoliko<br />
manjih divljih deponija te vozilima »Hrvatskih<br />
šuma« prikupljeni otpad prebacili na<br />
odlagalište. Gerovski lovci su na provizorni<br />
deponij dopremili nekoliko auto olupina i<br />
odbačenih kućanskih aparata.<br />
Planinari također jako brinu o čuvanju<br />
<strong>okoliša</strong>. Planinarsko društvo Prpa, primjerice,<br />
već godinama, pa tako i ove, provodi<br />
akciju čišćenja vodotokova krškog polja<br />
Baške Oštarije, u prvom redu potoka Lju-<br />
44<br />
bica i njegovih desetak pritoka. U akciji u<br />
kojoj su sudjelovali i prijatelji iz Splita, Zagreba<br />
i Gospića skupljeno je tridesetak<br />
vreća različitog otpada. U organi<strong>za</strong>ciji<br />
Hrvatskog centra<br />
<strong>za</strong> autohtoine vrste riba i rakova<br />
krških voda, poduzeća<br />
Gacka i ŠRU Gacka provedena<br />
je i akcija “Pastrvin uron”<br />
u kojoj su ronioci ronilačkog<br />
kluba “Novi” iz Novog Vinodolskog<br />
ove godine čistili<br />
rijeku Gacku. Cilj je bio očistiti<br />
dno rijeke od krupnog<br />
otpada koji lokalno stanovništvo<br />
baca u rijeku i nastojati<br />
podići svijest ljudi o važnosti<br />
očuvanja pitke vode<br />
Gacke. Bilo je limenih kanti,<br />
bačvi, lavora, staklenih boca ali i posuda<br />
od pečene gline, kakve se već godinama<br />
ne proizvode. Članovi sportsko ribolovne<br />
udruge “Čabranka” su u ekološkoj akciji<br />
čistili Čabranku i uzgojne potoke u blizini<br />
Povijesne ceste ili odlagališta otpada<br />
Tekst i foto: Lara Černicki<br />
Križišću, malom mjestu na početku<br />
U Vinodolske doline, sastaje se sedam<br />
cesta iz različitih smjerova. Dvije najstarije<br />
od njih spuštaju se preko strme i stjenovite<br />
padine koja dijeli Gorski kotar od Primorja.<br />
Obje se odvajaju od Karolinske ceste kod<br />
<strong>za</strong>seoka Melnica, između Plasa i Hreljina, i<br />
preko Križišća vode do Kraljevice.<br />
Stariju cestu dao je 1785. godine sagraditi<br />
poduzetni senjski trgovac Marko Su<strong>za</strong>n<br />
koji je u Kraljevici imao velika trgovačka<br />
skladišta. Zbog velike strmine ta je cesta<br />
odavna napuštena i danas je većim dijelom<br />
neprohodna <strong>za</strong> kolni promet. U šumi<br />
i<strong>za</strong> Melnica prelazi preko duboke jaruge izdignuta<br />
na visokim podzidima, s lijepo zidanim<br />
velikim kamenim propustom. Spušta<br />
se dalje <strong>za</strong>šikarenim livadama i ubrzo<br />
stiže do još jedne suhe jaruge preko koje je<br />
podignut mali kameni svođeni most. Taj je<br />
most bio očuvan gotovo u izvornom obliku<br />
sve do prošle godine kada je, prilikom<br />
postavljanja dalekovoda, oštećen dio nje-<br />
govog južnog upornjaka. To je jedan od<br />
rijetkih sačuvanih kamenih mostova iz 18.<br />
stoljeća, pa bi ga trebalo <strong>za</strong>štititi kao dragocjeni<br />
primjer povijesne mostogradnje.<br />
Nakon mosta, cesta izbija na rub strme<br />
padine nad Križišćem. Do tog je mjesta<br />
nedavno raščišćena i grubo poravnata bagerom,<br />
no dalje je prohodna samo <strong>za</strong> pješake.<br />
Jednom stranom cesta je usječena<br />
i, prema procjeni, prikupili više od tonu<br />
otpada. U akciji su sudjelovali i slovenski<br />
ribiči. U tradicionalnoj godišnjoj akciji čišćenja<br />
pod nazivom “Volim<br />
Lovran”, koju je organizirala<br />
lovranska Udruga hrvatskih<br />
branitelja Domovinskog rata,<br />
sudjelovalo je oko 150 volontera<br />
i pedesetak učenika<br />
osnovne škole. U Štinjanu u<br />
Istri, u akciji čišćenja obale i<br />
podmorja, koju je organizirala<br />
Udruga mladih Štinjana,<br />
sudjelovalo 120 ljudi. U čišćenju<br />
rovinjske ACI marine,<br />
koje je organizirao rovinjski<br />
klub <strong>za</strong> podvodne aktivnosti,<br />
prikupljeno je 150 vreća<br />
s bocama, limenkama, akumulatorima<br />
i drugim otpadom. Čišćenja je<br />
bilo u Puli, Balama, ali i u mnogim drugim<br />
turističkim mjestima uz obalu.<br />
Svima je <strong>za</strong>jednička misao – čistimo<br />
prirodu <strong>za</strong> sebe.<br />
u strmu stjenovitu padinu, dok je s druge<br />
poduprta povisokim potpornim zidovima<br />
od grubo priklesanih kamenih blokova.<br />
Kolnik je <strong>za</strong>rastao u žbunje, <strong>za</strong>sut je kamenjem<br />
i odvaljenim stijenama, no podzidi<br />
dobrim dijelom još uvijek stoje i na njima<br />
je sačuvan poneki kolobranski stupić. Do<br />
Križišća se stiže dvjema prilično raskošno<br />
izvedenim serpentinama, od kojih prvu<br />
eko<strong>revija</strong>
nose impo<strong>za</strong>ntni potporni zidovi visoki<br />
jedanaest metara.<br />
Su<strong>za</strong>nova cesta napuštena je sredinom<br />
19. stoljeća, a umjesto nje <strong>za</strong>počela se<br />
graditi nova, danas označena kao Ž5068.<br />
Ona se odvaja od Karoline stotinjak metara<br />
iznad odvojka Su<strong>za</strong>nove ceste. Do Križišća<br />
je dvostruko duža, ali je znatno blažeg<br />
nagiba i sa samo jednom vrlo dugačkom<br />
serpentinom. Najprije se spušta kroz lijepu<br />
borovu šumicu, a <strong>za</strong>tim niz padinu gusto<br />
obraslu kržljavom bjelogoricom i grmljem.<br />
Prelazi preko nekoliko jaruga poduprta visokim<br />
podzidima, majstorski sazidanim<br />
od brižljivo klesanog kamena. Nakon što<br />
izbije nad Križišće, usječena je u strmu<br />
stjenovitu padinu i <strong>za</strong>štićena gusto postavljenim<br />
kolobranskim stupićima i parapetima.<br />
Većina zidanih kamenih propusta<br />
<strong>za</strong> odvodnju ceste još uvijek služi svojoj<br />
svrsi, a njihovi četvrtasti otvori nižu se u<br />
pravilnim razmacima uz unutrašnji rub<br />
kolnika. Cesta je nekad bila asfaltirana, ali<br />
je <strong>za</strong>puštena pa asfaltu danas nema traga.<br />
Ostao je makadam, još uvijek prohodan<br />
<strong>za</strong> osobne automobile. Jedina serpentina<br />
<strong>za</strong>divljuje svojom širinom i sedamnaest<br />
metara visokim potpornim zidom. U serpentini<br />
cesta <strong>za</strong>okreće <strong>za</strong> tri četvrtine kruga<br />
i spušta se dalje do raskrižja u Križišću.<br />
Od Križišća prema Kraljevici postoje<br />
tragovi čak tri varijante stare ceste. Teško<br />
je dokučiti u koje je vrijeme koja od njih<br />
građena. Dvije starije ceste napuštene su<br />
i prohodne jedino pješice. Najstarija, vjerojatno<br />
neki stari frankopanski put, odvaja<br />
se ulijevo oko pola kilometra i<strong>za</strong> raskrižja<br />
u Križišću. Blago se uspinje sjevernom<br />
padinom Mižolova, poduprta dugačkim i<br />
danas ruševnim potpornim zidom od velikog,<br />
usuho slaganog kamenja i <strong>za</strong>štićena<br />
pokojim grubo priklesanim kolobranskim<br />
stupićem. Prebacivši se preko hrpta, obilazi<br />
s juga malu dolinu zvanu Medomišljina<br />
te se gotovo gubi <strong>za</strong>rasla travom, grmljem<br />
i rijetkim borićima. Druga je Su<strong>za</strong>nova<br />
cesta, jasno vidljiva između Križišća i Medomišljine<br />
na padini dvadesetak metara<br />
ispod današnje prometnice s kojom vodi<br />
usporedo. Po trećoj, najnovijoj cesti, još<br />
uvijek teče promet i ona se danas vodi kao<br />
državna cesta D523. Raskošno je građena i<br />
opremljena, <strong>za</strong>štićena visokim parapetnim<br />
zidovima od finih klesanaca i elegantno<br />
oblikovanim kolobranskim stupićima od<br />
kojih mnogi još uvijek stoje. Dolinu Medomišljine<br />
prelazi monumentalnim nasipom<br />
koji je pravo građevinsko remek-djelo. Dugačak<br />
je sto četrdeset metara i poduprt<br />
golemim potpornim zidovima od pažljivo<br />
slaganih klesanaca, dok pri sredini ima<br />
veliki svođeni propust. Neposredno uz taj<br />
stari nasip gradi se pristup na autocestu<br />
<strong>za</strong> koji je preko doline podignut novi zemljani<br />
nasip. Na žalost, on je potpuno izmijenio<br />
nekadašnji izgled doline i <strong>za</strong>klonio<br />
pogled na stari monumentalni nasip.<br />
Stare ceste od Melnica do Križišća izvedene<br />
su velikom vještinom kroz težak krški<br />
teren i predstavljaju vrijedne spomenike<br />
naše stare cestogradnje. S njih se pružaju<br />
iznimno lijepi pogledi na cijeli Kvarner, od<br />
Velebita na jugoistoku do Učke na <strong>za</strong>padu.<br />
No, čini se da <strong>za</strong> njih nitko ne mari. Polako<br />
<strong>za</strong>rašćuju u šikaru, kolnici su <strong>za</strong>suti obrušenim<br />
kamenjem, potporni zidovi se urušavaju,<br />
a mnogi kolobranski stupići leže<br />
povaljeni uz rub ceste ili su se otkotrljali<br />
niz padinu. Da se te ceste raskrče, označe<br />
informacijskim tablama i urede <strong>za</strong> šetnju,<br />
<strong>za</strong>sigurno bi privukle izletnike iz obližnjih<br />
primorskih mjesta. Umjesto toga, one privlače<br />
nesavjesne građane da uz njih kriomice<br />
istovaruju svoj kućni i građevinski<br />
otpad.<br />
Osim što nagrđuju krajolik, divlja odlagališta<br />
predstavljaju opasnost <strong>za</strong> zdravlje ljudi<br />
jer mogu onečistiti okoliš, onečistiti tlo<br />
i podzemnu vodu, osobito u vodopropusnom<br />
krškom tlu. U urbanim i turističkim<br />
središtima često se provode akcije saniranja<br />
pojedinih divljih odlagališta, ponajviše<br />
prije početka turističke sezone. No, ma koliko<br />
se trudile udruge i komunalna poduzeća,<br />
na očišćenim mjestima uskoro niču<br />
nove nakupine otpada. Postavljene rampe<br />
i znakovi <strong>za</strong>brane odlaganja otpada nažalost<br />
nisu dovoljni. Divlja odlagališta velik<br />
su problem našeg društva. Njihovo postojanje<br />
ukazuje na nedostatak opće kulture<br />
i nedovoljno razvijenu ekološku svijest lju-<br />
eko<strong>revija</strong> 45<br />
OTPAD<br />
di. Živimo u potrošačkom društvu čiji vrhunac<br />
proizvodnje predstavlja proizvodnja<br />
smeća s kojim se ne znamo nositi.<br />
Grad Kraljevica bori se s dvije vrste divljih<br />
deponija nastalih na njezinom području.<br />
Jedni su veliki deponiji iskopanog materijala<br />
nastali <strong>za</strong> vrijeme gradnji prometnica,<br />
a drugi su divlji deponiji krupnog kućnog<br />
otpada. Već niz godina Grad izdvaja<br />
značajna sredstva <strong>za</strong> čišćenje <strong>okoliša</strong> od<br />
odbačenog krupnog kućnog otpada kao<br />
što su bijela tehnika, automobilski dijelovi<br />
ili čak cijeli automobili, gume i namještaj.<br />
Uz čišćenje obavlja se poduka građana<br />
putem letaka i lokalnih medija, a svim<br />
građanima omogućen je besplatan odvoz<br />
takvog otpada.<br />
Poslove čišćenja i pranja javnih prometnih<br />
površina te odvo<strong>za</strong> smeća i glomaznog<br />
otpada na području grada Kraljevice<br />
obavlja KD ČISTOĆA d.o.o. iz Rijeke.<br />
Postavljene su posude <strong>za</strong> odvojeno prikupljanje<br />
papira, stakla i tetrapaka, a otvaranjem<br />
dvaju reciklažnih dvorišta u Rijeci<br />
građanima je omogućeno da besplatno<br />
zbrinu svoj kućni glomazni otpad kao što<br />
su papir i karton, višeslojna tetrapak i staklena<br />
ambalaža, plastika i plastična ambalaža,<br />
najlon, drvo i drvena ambalaža, željezo<br />
i obojeni metali, električni i elektronički<br />
uređaji, te otpadne gume.<br />
U 2011. godini na području Kraljevice<br />
biti će postavljeno četrdeset kontejnera<br />
<strong>za</strong> sakupljanje glomaznog otpada, dok<br />
će u Križišću tijekom godine biti dvadeset<br />
takvih kontejnera. U<strong>za</strong> sve te mogućnosti<br />
odlaganja kućnog otpada, mnogi građani<br />
i dalje se drže starih i loših navika. Voze se<br />
na udaljena i teško pristupačna mjesta i<br />
pod okriljem noći istresaju svoj teret tamo<br />
gdje mu nije mjesto. Nakon njih, padine<br />
uz stare povijesne ceste više se ne šarene<br />
od poljskog cvijeća nego od njihovog sramotnog<br />
smeća.
OTPAD<br />
Otpad i smeće među cvijećem i drvećem<br />
Tekst i foto: Jasna Sruk Vlah<br />
Planinarski put koji vodi od Čučerja<br />
do planinarskog doma na Lipi, okružen<br />
voćnjacima, vinogradima i livadama<br />
obraslim prelijepim primjercima rijetkih te<br />
ugroženih i <strong>za</strong>štićenih biljaka, prikladan je<br />
odabir.<br />
Desetljećima je to bio i hodočasnički put<br />
kojim su, preko istočnih padina Medvednice,<br />
prolazili <strong>za</strong>grebački hodočasnici prema<br />
svetištu u Mariji Bistrici.<br />
Osamdesetih godina planirana je izgradnja<br />
ceste do Sv. Mateja i Donje Stubice,<br />
koja bi povezivala <strong>za</strong>grebačko područje s<br />
Hrvatskim <strong>za</strong>gorjem, pa je negdašnji puteljak<br />
proširen. Odustajanjem od ceste, taj je<br />
istočni dio Parka prirode Medvednica, od<br />
Čučerja do Stubičkog Huma, <strong>za</strong>držao pretežito<br />
ruralne značajke.<br />
Nekoliko kilometara šetnje i upijanja mirisa,<br />
zvukova i slika ovog iznimnog krajobra<strong>za</strong><br />
napunit će nas energijom <strong>za</strong> iduće radne<br />
dane. No, nažalost, već nakon stotinjak<br />
metara, tik uz planinarsku oznaku, nailazimo<br />
na odbačeni građevinski i kućni otpad.<br />
Do lovačkog doma Hrvatskog seljačkog<br />
lovačkog društva Vepar, u duljini od pet,<br />
šest kilometara, iz<strong>broj</strong>ili smo desetak većih<br />
i manjih odlagališta različitog smeća. Tužno<br />
je vidjeli kukurijek, anemonu, kukuljičasti<br />
kaćun, glavulju, ali i obični maslačak ili<br />
ivančicu kako sramežljivo proviruju i<strong>za</strong> odbačenih<br />
plastičnih boca, prozorskih okvira<br />
ili komada namještaja.<br />
Jedna Linicera caprifolium, baš poput<br />
orlovih noktiju, opravdavajući tako svoj<br />
hrvatski naziv, probija koraljnocrvene cvjetove<br />
kroz gomilu građevinskog materijala.<br />
Riječ je o biljci madreselvi o kojoj, na španjolskom<br />
jeziku (madre-majka, selva-šuma)<br />
, nježno pjeva Argentinac Luis Cesar<br />
Amadori. Gledajući je u ovakvom okružju,<br />
umjesto melodije tanga, u ušima odzvanjaju<br />
oštra, apokaliptična suzvučja.<br />
Nešto dalje, mala plava glava Globularie<br />
vulgaris (obične glavulje) prekrivena je komadom<br />
papira. Iako gumbek već odavno<br />
zna da ni „med cvetjem ni pravice“, onaj<br />
tko je na njega bacio papir trebao bi znati<br />
da se od starog papira mogu napraviti<br />
nove knjige, novine, bilježnice. Za pro-<br />
46<br />
izvodnju samo 700 papirnatih vrećica<br />
potrebno je jedno drvo staro dvadesetak<br />
godina. Jedan list papira ne znači mnogo,<br />
ali svaka tona recikliranog papira znači<br />
uštedu preko 750.000 kuna.<br />
O štetnosti pušenja i bolestima koje i<strong>za</strong>ziva<br />
nikotin i duhanski dim, svi dovoljno<br />
znamo. Trebalo bi više, češće i agresivnije<br />
opominjati da je jednako štetno bacanje<br />
opušaka u prirodi. Osim što ružno izgleda,<br />
neugašen opušak lako može i<strong>za</strong>zvati požar.<br />
Njihova razgradnja traje godinama, a<br />
bačen u vodu, ispušta otrove od kojih ugibaju<br />
ribe.<br />
Gotovo uz samu ploču koja označava<br />
Park prirode Medvednica, novi ružni prizor:<br />
nekoliko razbijenih prozora presijava se na<br />
proljetnom suncu. Svojim odbljeskom staklo<br />
može i<strong>za</strong>zvati požar, oštrim bridovima<br />
ozlijediti životinje, a okoliš će onečišćavati<br />
tisućljećima. Gomila odbačenih opeka, drvenih<br />
greda i ostalog građevinskog materijala<br />
„urešena“ je plastičnom bocom u kojoj<br />
je bilo motorno ulje. Za njezin nestanak<br />
trebat će stoljeća, a samo pola litre otpadnoga<br />
ulja može <strong>za</strong>gaditi milijun litara pitke<br />
vode. Što to znači stanovnicima okolnih<br />
mjesta koji <strong>za</strong> piće koriste vodu iz lokalnih<br />
vodovoda možemo samo nagađati. S ovih,<br />
istočnih i jugoistočnih, obronaka Medvednice<br />
izvire i nekoliko potoka. U nekima od<br />
njih, primjerice u potocima Dolje, Bliznec<br />
i Čučerje, žive endemski puževi i račići.<br />
I oni su ugroženi našim neodgovornim<br />
ponašanjem.<br />
Na priče o vodama kao nacionalnom<br />
blagu i nužnosti njihovog očuvanja troše<br />
se velike riječi. Dok se svi, s pravom, slažu<br />
o potrebi <strong>za</strong>štite voda, izvora, očuvanju<br />
suvereniteta nad vodnim resursima, neodgovarajućim<br />
zbrinjavanjem otpada činimo<br />
nerazumnu štetu. U takvim razmišljanjima<br />
vraćamo se na početak puta. Još jedan pogled<br />
na razbacano smeće s nadom da će<br />
ga vidjeti i oni čija je dužnost briga o Parku<br />
prirode Medvednica te nijemi poziv građanima,<br />
šetačima, planinarima da otpad<br />
ne odlažu u prirodi.<br />
Čuvajmo okoliš, jer boravak u prirodi<br />
pruža <strong>za</strong>dovoljstvo, no <strong>za</strong>htijeva i našu<br />
odgovornost.<br />
eko<strong>revija</strong>
Svemirski otpad - tamna strana svemirskog doba<br />
Tekst i foto: Ozren Doležal<br />
Nedavni padovi dvaju golemih satelita<br />
svrnuli su pozornost javnosti na<br />
problem svemirskog otpada čija je količina<br />
u Zemljinoj orbiti dosegla kritičnu razinu.<br />
Prvi od njih bio je UARS, lansiran 1991.<br />
godine na četrnaest godina dugu misiju<br />
mjerenja koncentracije ozona i drugih<br />
kemijskih spojeva u Zemljinu ozonskom<br />
omotaču, brzinu vjetra i temperaturu u<br />
stratosferi te energiju koju zemlja prima od<br />
sunca, koji je po <strong>za</strong>vršetku misije isključen<br />
2005. godine. Vijest koju su prenijeli gotovo<br />
svi svjetski mediji mnoge je uznemirila,<br />
jer zbog nepredvidive putanje satelita pri<br />
ulasku u gornje slojeve atmosfere Američka<br />
svemirska agencija nije bila u stanju<br />
unaprijed odrediti točno vrijeme i mjesto<br />
pada te divovske, šest tona teške letjelice.<br />
Očekivalo se da će najmanje dvadeset i<br />
šest većih dijelova od čelika, titana i berilija<br />
preživjeti visoke temperature prolaska<br />
kroz atmosferu i udariti o zemljinu površinu<br />
u krugu od 800 kilometara i to negdje<br />
između 57 stupnjeva sjeverne geografske<br />
širine i 57 stupnjeva južne geografske širine,<br />
što obuhvaća pojas u kojem živi većina<br />
svjetskog stanovništva. NASA i Operativni<br />
centar <strong>za</strong> svemirske operacije Strateškog<br />
<strong>za</strong>povjedništva SAD-a u kalifornijskoj zrakoplovnoj<br />
bazi Vandenberg pozorno su<br />
pratili pad satelita, ali zonu njegova udara<br />
uspjeli su točnije odrediti tek kada se približio<br />
na 10000 km, odnosno dva sata prije<br />
njegova ulaska u atmosferu. Mjesec dana<br />
poslije pao je i umirovljeni njemački satelit<br />
Roentgensatellit (ROSAT), orbitalni rendgenski<br />
opservatorij, težak 2700 kilograma.<br />
Stručnjaci NASA-e izračunali su kako vjerojatnost<br />
da neka osoba bude pogođena<br />
krhotinom tog satelita iznosi 1 naprama<br />
2000, što je predstavljalo nešto veći rizik<br />
od omjera 1 naprama <strong>32</strong>00, kolika je vrijednost<br />
bila izračunata <strong>za</strong> krhotine NASAinog<br />
UARS-a.<br />
Premda su mediji sen<strong>za</strong>cionalistički pozivali<br />
stanovnike zemaljske kugle da se pri<br />
izlasku iz kuće dobro <strong>za</strong>gledaju u nebo<br />
kako ne bi stradali od<br />
pada satelita, <strong>za</strong>pravo od<br />
komada teških 160 do<br />
200 kg i nema bojazni,<br />
jer su njihove brzine toliko<br />
male da bi takva krhotina<br />
pri udaru u kuću tek<br />
oštetila fasadu. Budući<br />
da je Zemlja planet s 75%<br />
površine prekrivene vodom,<br />
predviđanja su se<br />
ostvarila i dijelovi oba satelita<br />
<strong>za</strong>vršili su u oceanu.<br />
Međutim, prava pogibelj<br />
od svemirskog otpada<br />
koji se nalazi u zemljinoj orbiti najviše<br />
prijeti sigurnosti aktivnih satelita i astronauta.<br />
Dana 1. rujna ove godine Nacionalno<br />
istraživačko vijeće, neprofitna akadem-<br />
eko<strong>revija</strong> 47<br />
OTPAD<br />
ska udruga koja se bavi savjetovanjem o<br />
znanstvenim pitanjima, objavila je studiju<br />
u kojoj je upozorila da količina svemirskog<br />
otpada dosiže kritičnu razinu jer se komadi<br />
otpada počinju međusobno sudarati,<br />
čime raste <strong>broj</strong> opasnih krhotina. U studiji<br />
je istaknuto da NASA mora prihvatiti novi<br />
strateški plan kako bi se suočila s opasnošću<br />
koju predstavljaju tisuće dijelova raketa,<br />
neispravnih satelita i ostalih krhotina<br />
koje kruže oko zemlje brzinom od gotovo<br />
30 000 kilometara na sat.<br />
Orbitalni otpad predstavlja veliku opasnost<br />
<strong>za</strong> više od tisuću komercijalnih, civilnih<br />
i vojnih satelita, industriju koja je prošle<br />
godine ostvarila prihod procijenjen na 168<br />
milijardi dolara, ali ugroženi su i astronauti<br />
Međunarodne svemirske postaje koja se<br />
trenutačno sastavlja u Zemljinoj nižoj orbiti<br />
i trajno je nastanjena ekspedicijskim<br />
posadama. Komadići otpada mogu probiti<br />
module pod pritiskom i i<strong>za</strong>zvati štetu na<br />
drugim dijelovima postaje, a čak i najmanji<br />
među njima u stanju su tijekom svemirskih<br />
šetnji astronautima probušiti odijela i i<strong>za</strong>zvati<br />
gubitak tlaka, pa postaja mora izvoditi<br />
posebne manevre s pomoću potisnika<br />
kako bi se sklanjala s puta opasnim objektima,<br />
a posada mora prekidati s radom<br />
i povlačiti se u posebna skloništa, dvije<br />
kapsule Sojuz smještene s vanjske strane<br />
postaje.
OTPAD<br />
Računalni modeli poka<strong>za</strong>li su da ovakva<br />
gužva u orbiti uvelike povećava mogućnost<br />
sudara, a kako se sa svakim sudarom<br />
stvara novi otpad, opasnost od novih sudara<br />
neprestano raste. Jedan od najvećih<br />
sudara satelita dogodio se 2009. godine<br />
kada je aktivni komunikacijski satelit Iridium<br />
udario u neispravni ruski satelit i stvorio<br />
tisuće novih komada orbitalnog otpada.<br />
Drugi događaj koji je nanio težak udarac<br />
inicijativi <strong>za</strong> smanjenje svemirskog otpada<br />
dogodio se kada je Kina 2007. godine testi-<br />
rala raketno naoružanje i pogodila vlastiti<br />
meteorološki satelit raznijevši ga na više<br />
od 150 tisuća krhotina većih od jednog<br />
centimetra, <strong>za</strong>jedno s 3118 komadića koji<br />
su vidljivi radarom sa tla, čime je poništeno<br />
gotovo dvadeset pet godina <strong>za</strong>laganja<br />
i rada na smanjenju količine smeća u orbiti.<br />
Američka mreža <strong>za</strong> praćenje svemirskog<br />
otpada koja može nadzirati opasne<br />
objekte promjera većeg od 10 centimetara<br />
u prosincu 2006. imala je katalogiziranih<br />
9949 opasnih objekata u orbiti, a u srpnju<br />
2011. popisano je 16094 objekta.<br />
Premda od prvog lansiranja u svemir prije<br />
54 godine do danas u Zemljinoj orbiti<br />
vlada krajnji nered, a kroz omotač nakupljenog<br />
orbitalnog otpada teško da išta<br />
može proći neoštećeno, još se samo ovlaš<br />
spominju mogućnosti sanacije i čišćenja<br />
<strong>okoliša</strong> našeg planeta. Kada se i spomenu,<br />
redovito otvaraju mnoge tehničke,<br />
48<br />
<strong>za</strong>konodavne i diplomatske probleme.<br />
Preporučaju se metode svemirskih mreža,<br />
harpuna i divovskih „kišobrana“ kojima bi<br />
se sakupljao otpad, sateliti opremljeni magnetskim<br />
povodcem koji bi odvlačili otpad<br />
u atmosferu da izgori ili ga odvlačili u<br />
višu orbitu, no sve su te metode tek u povojima.<br />
Paul Stysley, specijalist <strong>za</strong> lasere iz<br />
NASA-inog Goddard Space Flight Centera,<br />
koji trenutačno razvija zrake <strong>za</strong> sakupljanje<br />
svemirskih uzoraka kaže da je prvotna<br />
ideja bila razviti vučne zrake <strong>za</strong> čišćenje<br />
Zemljine atmosfere od orbitalnog smeća,<br />
no ubrzo su shvatili da je izrada nečeg tako<br />
velikog, bar <strong>za</strong> sada, ne<strong>za</strong>misliva i ostaje u<br />
sferi znanstvene fantastike.<br />
Jedno od najjednostavnijih rješenja<br />
uključuje obvezu rušenja satelita prije<br />
umirovljenja dok u njima ima još dovoljno<br />
goriva <strong>za</strong> izvođenje kontroliranog pada u<br />
ocean.<br />
Da se ipak počelo posvećivati više pažnje<br />
ovom problemu, govori najnoviji podatak<br />
da ruska raketno-svemirska korporacija<br />
Energia razvija svemirski brod <strong>za</strong> popravak<br />
satelita i sakupljanje orbitalnog otpada<br />
koji bi trebao biti lansiran 2015. godine.<br />
Letjelica će imati dvočlanu posadu koja<br />
će u dvotjednim misijama mehaničkom<br />
rukom ili svemirskim šetnjama popravljati<br />
neispravne satelite i sakupljati otpad<br />
u posebno vozilo te ga po povratku odvući<br />
u ocean. Možda će takva letjelica i<br />
uspjeti pokupiti veće komade koji prijete<br />
svemirskoj postaji, ali zbog ograničenog<br />
goriva, a samim tim i smanjene manevarske<br />
sposobnosti, njezina je djelotvornost u<br />
sakupljanju većih količina otpada upitna.<br />
Zapadne zemlje također rade na projektima<br />
razvoja letjelica <strong>za</strong> sakupljanje otpada,<br />
predlažu odvoz umirovljenih satelita u<br />
višu orbitu koja se naziva „grobljem“, tako<br />
da ne smetaju niže postavljenim, aktivnim<br />
satelitima, ili okupljanje krhotina pomoću<br />
svjetlosne mreže koju ispuštaju sateliti.<br />
Drugi, pak, predlažu da<br />
se prema djelićima svemirskog<br />
otpada usmjeri<br />
laserski snop pa ih se<br />
mlazom pare odgurne<br />
u nižu orbitu iz koje bi<br />
<strong>za</strong>hvaljujući djelovanju<br />
gravitacije pali na Zemlju.<br />
Kanadska kompanija<br />
MacDonald, Dettwiler<br />
and Associates radi<br />
na izradi svemirske letjelice<br />
koja bi služila kao<br />
“leteća benzinska postaja”<br />
<strong>za</strong> satelite bez goriva.<br />
ViviSat i proizvođač<br />
raketa Alliant Techsystems<br />
razvijaju letjelicu<br />
sposobnu <strong>za</strong> popravke<br />
u orbiti kojima se produžuje<br />
život dotrajalim satelitima.<br />
Također se radi na razvoju letjelice<br />
koja bi u orbiti od dijelova starih satelita<br />
sastavljala nove. Zamisao je da se u orbitu<br />
šalju samo lagana tijela satelita, a da se<br />
antene koje čine njihov najteži dio, umnogostručujući<br />
troškove lansiranja, skidaju sa<br />
neaktivnih satelita i spajaju na nove, što bi<br />
umanjilo i količinu otpada.<br />
Danas je općepoznata činjenica da je<br />
svemirska infrastruktura oko Zemlje izuzetno<br />
krhka, a premda su znanstvenici<br />
potpuno svjesni te mreže dugo se ništa se<br />
nije poduzimalo u vezi njezina servisiranja,<br />
kao što se inače redovito servisiraju ostale<br />
mreže koje koristimo. Tješi nas činjenica da<br />
je uklanjanje orbitalnog otpada trenutno<br />
vrlo aktualna tema znanstvenih rasprava<br />
koje podižu svijest o ovom gorućem problemu<br />
i koje će u budućnosti <strong>za</strong>sigurno<br />
pridonijeti pronalasku rješenja i njegovoj<br />
praktičnoj provedbi.<br />
eko<strong>revija</strong>
EKO Vijesti iz Hrvatske<br />
Tekst i foto: Željko Bukša, Mario Đurasović<br />
U nacionalnim parkovima 2,12<br />
milijuna posjetitelja<br />
Osam nacionalnih parkova u Hrvatskoj<br />
u prvih devet mjeseci ove godine posjetilo<br />
je 2,12 milijuna posjetitelja, od kojih je<br />
više od milijun bilo na Plitvičkim jezerima<br />
čime je taj nacionalni park i ove godine<br />
najposjećniji, pokazuju podaci Državnog<br />
<strong>za</strong>voda <strong>za</strong> statistiku. Od ukupnog<br />
devetomjesečnog <strong>broj</strong>a posjetitelja svih<br />
osam nacionalnih parkova 1,43 milijuna ih<br />
je u njima bilo samo u trećem tromjesečju<br />
ove godine, a kako u tom tromjesečju tako<br />
i u prvih devet mjeseci najveći udjel, blizu<br />
90 posto, među posjetiteljima su imali<br />
stranci. U prvih devet mjeseci ove godine<br />
stranih je posjetitelja u svim hrvatskim<br />
nacionalnim parkovima bilo 1,82 milijuna,<br />
dok je domaćih bilo blizu 300 tisuća.<br />
Nakon Plitvičkih jezera po posjećenosti u<br />
devet mjeseci slijedi nacionalni park Krka<br />
s 652,1 tisućom posjetitelja, te Brijuni sa<br />
143 tisuće. U Paklenici je bilo 107,1 tisuća<br />
posjetitelja, na Mljetu 93 tisuće, a na Kornatima<br />
82,4 tisuće. Najmanje ih je, nešto<br />
malo više od po 17 tisuća, posjetilo parkove<br />
Risnjak i Sjeverni Velebit.<br />
Časopis Priroda slavi stotu godišnjicu<br />
izlaženja<br />
Mjesečnik Priroda Hrvatskog prirodoslovnog<br />
društva, najstariji hrvatski časopis<br />
<strong>za</strong> populari<strong>za</strong>ciju prirodoslovnih znanosti,<br />
proslavio je sredinom prosinca 100. godišnjicu<br />
izlaženja, prigodom čega je njegov<br />
urednik Nenad Raos na Biološkom odsjeku<br />
<strong>za</strong>grebačkog PMF-a održao predavanje<br />
»101. godina: Priroda od pradjeda do praunuka«.<br />
Priroda je ozbiljan i prosvjetiteljski<br />
časopis u kojemu nema pseudoznanstvenog<br />
kiča kakvime su danas preplavljeni<br />
mediji, rekao je Raos uoči obilježavanja<br />
obljetnice. Čitateljima dajemo pravu i točnu<br />
informaciju o tome što je znanost i ne<br />
idemo na sen<strong>za</strong>cije, učimo naše znanstvenike<br />
novinarskom pisanju, ali se borimo i<br />
protiv znanstvene neupućenosti novinara,<br />
dodao je. Od prvog <strong>broj</strong>a 1911. do danas<br />
Priroda je izlazila bez prekida. U tom razdoblju<br />
na hrvatskim prostorima prošla su<br />
tri rata i četiri države, a znanost je bilježila<br />
važne izume, od parne lokomotive do svemirske<br />
rakete, od ‘rehnšibera’ (jednostavnog<br />
mehaničkog računala), do interneta.<br />
Unatoč velikim društvenim i znanstvenim<br />
promjenama časopis izlazi kontinuirano,<br />
a tijekom Drugog svjetskog rata čak je<br />
objavljivan u dvije verzije, jednoj tiskanoj u<br />
okupiranom Zagrebu i drugoj koju su radili<br />
parti<strong>za</strong>ni, rekao je Raos, koji je 24. urednik<br />
časopisa u nizu.<br />
Raos smatra da ga od sličnih časopisa<br />
izdvaja što ga većinom rade znanstvenici,<br />
a osim što piše o događajima u domaćoj<br />
znanosti na višoj razini, donosi članke o<br />
učeničkim natjecanjima, o povijesti hrvatskih<br />
znanosti te putopise i komentare o<br />
negativnim pojavama u znanosti.<br />
Podsjetio je kako se na početku časopis<br />
obraćao obrazovanoj publici koja se amaterski<br />
bavila znanošću, a danas on »objedinjuje<br />
nastavnu i općeobrazovnu komponentu«.<br />
Časopis izlazi jednom mjesečno u<br />
1500 primjeraka, distribuira se pretplatom<br />
i u pojedinim knjižarama. Novi <strong>broj</strong> koji će<br />
i<strong>za</strong>ći krajem 2012., donosi, među ostalim,<br />
priloge o tome zbog čega se Turska opet<br />
trese i kako je doka<strong>za</strong>no da u svemiru postoji<br />
tamna stvar <strong>za</strong> koju nitko ne zna što<br />
je, reportažu o Imotskoj krajini i njezinim<br />
jezerima, te članke o tome što hrvatski<br />
znanstvenici misle o alternativnoj medicini<br />
i <strong>za</strong>što se boja krzna sijamske mačke<br />
mijenja s temperaturom.<br />
Časopis Priroda izdaje najstarija hrvatska<br />
prirodoznanstvena udruga Hrvatsko prirodoslovno<br />
društvo, koja je u 2010. proslavila<br />
125. godišnjicu postojanja.<br />
EKO VIJESTI<br />
Ministarstvo nije izdalo dozvolu <strong>za</strong><br />
gradnju na Marjanu<br />
Ministarstvo prostornog uređenja i graditeljstva<br />
nije odobrilo gradnju ugostiteljskog<br />
objekta na lokaciji Prve vode unutar<br />
Park šume Marjan u Splitu, objavilo je Ministarstvo<br />
sredinom prosinca i odbacilo<br />
insinuacije koje su s tim u vezi objavljene<br />
u nekim medijima.<br />
Ministarstvo nije odobrilo gradnju objekta<br />
na Marjanu jer je, kako su priopćili, <strong>za</strong><br />
izdavanje rješenja u konkretnom slučaju<br />
nadležan Upravni odjel <strong>za</strong> urbani<strong>za</strong>m,<br />
graditeljstvo i <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> Grada Splita.<br />
Upravni odjel kao prvostupanjsko tijelo<br />
dužno je po <strong>za</strong>htjevu investitora provesti<br />
postupak i donijeti odgovarajuće rješenje<br />
- ili ono o uvjetima građenja ili pak rješenje<br />
kojim se odbija <strong>za</strong>htjev, dok se Ministarstvo,<br />
kao drugostupanjsko tijelo, očituje<br />
tek o eventualnim žalbama stranaka<br />
u postupku na rješenje Upravnog odjela<br />
<strong>za</strong> urbani<strong>za</strong>m. Slijedom navedene procedure<br />
Ministarstvo ističe kako je jasno da<br />
ono nije odobrilo gradnju građevine, te da<br />
će se mogućnost gradnje sa sigurnošću<br />
i meritorno moći ispitati jedino u sklopu<br />
upravnog postupka izdavanja rješenja o<br />
uvjetima građenja. Podsjetili su i kako je<br />
Ministarstvo u nekoliko navrata tijekom<br />
2011. davalo mišljenja o mogućnosti gradnje<br />
u Park šumi Marjan na području grada<br />
Splita te da se ona nisu mijenjala. Dajući<br />
mišljenje o usklađenost Generalnog urbanističkog<br />
plana Splita s Prostornim planom<br />
Splitsko-dalmatinske županije i Zakonom<br />
o prostornom uređenju i gradnji u odnosu<br />
na obvezu prethodnog donošenja prostornog<br />
plana područja posebnih obilježja<br />
(PPPPO Park šume Marjan) Ministarstvo je<br />
utvrdilo da ne postoji obve<strong>za</strong> prethodnog<br />
eko<strong>revija</strong> 49
EKO VIJESTI<br />
donošenja PPPPO. Nedonošenje prostornog<br />
plana područja posebnih obilježja u<br />
smislu odredbi Zakona o prostornom uređenju<br />
i gradnji nije prepreka <strong>za</strong> provođenje<br />
drugih dokumenata prostornog uređenja<br />
pa tako ni Generalnog urbanističkog plana<br />
Splita, ističe se u priopćenju Ministarstva.<br />
Zagrebački holding u proizvodnji<br />
biometana<br />
Zagrebački holding-podružnica Čistoća<br />
<strong>za</strong>jedno s Energetskim institutom Hrvoje<br />
Požar (EIHP), te još devet međunarodnih<br />
partnera, sudjeluje u EU projektu »Gradski<br />
otpad <strong>za</strong> proizvodnju biometana <strong>za</strong> predaju<br />
u plinsku mrežu i prijevoz«. Projekt<br />
je sufinanciran od Europske komisije kroz<br />
program Inteligentna energija <strong>za</strong> Europu,<br />
a voditelj projekta je njemačka tvrtka WIP<br />
Renewable Energies, doznaje se u Zagrebačkom<br />
holdingu. U reali<strong>za</strong>ciji projekta<br />
formirat će se tri radne skupine - “Gospodarenje<br />
otpadom u urbanim sredinama«,<br />
»Proizvodnja bioplina i biometana« i »Uporaba<br />
biometana u gradovima: utiskivanje u<br />
plinsku mrežu i promet«. Čistoća će formirati<br />
i voditi radnu skupinu »Gospodarenje<br />
otpadom u urbanim sredinama«, dok će<br />
Energetski institut Hrvoje Požar koordinirati<br />
radom drugih dviju radnih skupina.<br />
Osnovni <strong>za</strong>datak radne skupine »Proizvodnja<br />
bioplina i biometana« bit će<br />
identifikacija ekonomski, organi<strong>za</strong>cijski i<br />
tehnički povoljnih rješenja i odgovarajućih<br />
lokacija <strong>za</strong> proizvodnju bioplina i biometana<br />
iz organskog otpada u Zagrebu. Osigurana<br />
je i međunarodna podrška radu radnih<br />
skupina od strane njemačkog Institute<br />
Fraunhofer, navodi Zagrebački holding.<br />
Na javnu raspravu upućen nacrt<br />
prijedloga Zakona o otpadu<br />
Ministarstvo <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, prostornog<br />
uređenja i graditeljstva izradilo je i krajem<br />
rujna u javnu raspravu uputilo Nacrt prijed-<br />
50<br />
loga Zakona o otpadu, kojim se uspostavljaju<br />
novi ciljevi gospodarenja otpadom<br />
koji se trebaju doseći do 2020. - recikliranje<br />
50 posto komunalnog i 70 posto građevnog<br />
otpada te sprječavanje njegova nastanka,<br />
priopćilo je Ministarstvo. Značajna<br />
izmjena u odnosu na tada važeći Zakon<br />
je i izmjena sustava davanja koncesija. Za<br />
obavljanje djelatnosti skupljanja posebnih<br />
kategorija otpada uvode se dozvole s time<br />
da su propisani dodatni uvjeti <strong>za</strong> dobivanje<br />
dozvole. Nacrtom prijedloga Zakona o<br />
otpadu stvara se okvir <strong>za</strong> implementaciju<br />
<strong>za</strong>htjeva Direktive 2008/98/EZ koju su države<br />
članice EU bile dužne prenijeti u svoje<br />
<strong>za</strong>konodavstvo do 12. prosinca 2010.,<br />
a kojom se modernizira <strong>za</strong>konodavstvo<br />
ve<strong>za</strong>no uz gospodarenje otpadom. To se<br />
ostvaruje uvođenjem koncepta praćenja<br />
njegova ciklusa te teži maksimalnom recikliranju<br />
čime bi se znatno smanjilo odlaganje<br />
otpada na odlagališta. Također se<br />
stvara okvir <strong>za</strong> implementaciju <strong>za</strong>htjeva<br />
Direktive 2008/1/EZ Europskog Parlamenta<br />
i Vijeća od 15. siječnja 2008. o integriranom<br />
sprječavanju i kontroli onečišćenja<br />
u dijelu ve<strong>za</strong>nom <strong>za</strong> termičku obradu<br />
otpada, ističe Ministarstvo. Nacrtom prijedloga<br />
Zakona predviđena je uspostava<br />
jasne hijerarhije gospodarenja otpadom u<br />
pet stupnjeva prema kojoj bi se kao prvo<br />
trebao spriječiti nastanak otpada, <strong>za</strong> čime<br />
slijedi ponovna uporaba, recikliranje, drugi<br />
načini uporabe te kao posljednji izbor<br />
sigurno odlaganje. Ojačane su i odredbe<br />
ve<strong>za</strong>ne uz prevenciju otpada uz obvezu<br />
razvoja nacionalnih programa prevencije<br />
nastajanja otpada. Ministarstvo ističe da se<br />
nacrtom prijedloga Zakona o otpadu uređuju<br />
i načela, ciljevi i način gospodarenja<br />
otpadom, planski dokumenti, nadležnost<br />
i odgovornost <strong>za</strong> gospodarenje otpadom,<br />
građevine <strong>za</strong> gospodarenje otpadom,<br />
obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom,<br />
prekogranični promet otpadom,<br />
informacijski sustav gospodarenja otpadom,<br />
upravni nadzor, inspekcijski nadzor<br />
te kaznene odredbe. Također, razjašnjava<br />
se velik <strong>broj</strong> definicija poput recikliranja,<br />
oporabe i otpada, definira se kada je otpad<br />
dovoljno oporabljen da ga se više ne<br />
smatra otpadom te jasno razgraničuje otpad<br />
od nusproizvoda. Ministarstvo je tada<br />
pozvalo <strong>za</strong>interesiranu i stručnu javnost<br />
da se uključi u javnu raspravu o Nacrtu<br />
prijedloga Zakona o otpadu s konačnim<br />
prijedlogom Zakona objavljenim na internetskim<br />
stranicama www.mzopu.hr.<br />
Na Korčuli pokazna vježba<br />
intervencije kod onečišćenja mora<br />
Županijski operativni centar <strong>za</strong> provedbu<br />
plana intervencija kod iznenadnog onečišćenja<br />
mora u Dubrovačko-neretvanskoj<br />
županiji u akvatoriju ispred korčulanskog<br />
brodogradilišta Leda održao je krajem rujna<br />
pokaznu vježbu intervencije kod iznenadnog<br />
onečišćenja mora »Korčula 2011«.<br />
Cilj je bio uvježbati Županijski operativni<br />
centar u planiranju i izvođenju aktivnosti<br />
na sanaciji onečišćenja mora te provjeriti<br />
spremnost i uporabu opreme <strong>za</strong> čišćenje<br />
onečišćenja i specijaliziranih plovila, priopćeno<br />
je iz Dubrovačko-neretvanske županije.<br />
Scenarij akcije bio je curenje nafte iz<br />
broda prive<strong>za</strong>nog uz obalu te požar koji<br />
je naknadno izbio i doveo do ozljeđivanja<br />
eko<strong>revija</strong>
člana posade. U akciji su sudjelovali predstavnici<br />
Lučke kapetanije Dubrovnik, Lučke<br />
uprave Ploče, Pomorskog servisa Ploče,<br />
Županijskog centra 112, DVD Korčula, Dom<br />
zdravlja Korčula, Županijske lučka uprave<br />
Korčula, Grada Korčule, općine Lumbarda<br />
i ACI marine u Korčuli, a akciju je pratio i<br />
ravnatelj Stožera <strong>za</strong> provedbu plana intervencija<br />
kod iznenadnog onečišćenja u Hrvatskoj<br />
Joško Nikolić. Po <strong>za</strong>vršetku vježbe<br />
održana je sjednica Županijskog operativnog<br />
centra i svih sudionika vježbe na kojoj<br />
je istaknuta potreba <strong>za</strong> upotpunjavanjem<br />
opreme <strong>za</strong> intervenciju na moru.<br />
Zagreb dobiva nova reciklažna<br />
dvorišta<br />
Zagrebačka Čistoća otvorila je početkom<br />
prosinca novo reciklažno dvorište u Zagorskoj<br />
ulici, početkom proljeća reciklažno<br />
dvorište dobit će i naselje Špansko, a u planu<br />
su još dva - u Heinzelovoj i Strojarskoj<br />
ulici, doznaje se u Zagrebačkom holdingu.<br />
Reciklažno dvorište u Zagorskoj ulici osmo<br />
je takvo u Zagrebu koji još ima reciklažna<br />
dvorišta u Sesedgradu-Stenjevcu, na ulazu<br />
u odlagalište otpada Jakuševac, na križanju<br />
Gračanske i Kvintičke ulice, na Kajzerici,<br />
u Maksimiru, Dubravi i Sesvetama. Izgradnjom<br />
novih reciklažnih dvorišta podružnica<br />
Zagrebačkog holdinga - Čistoća sustavno<br />
ostvaruje plan kojim bi svaka gradska<br />
četvrt trebala imati svoje reciklažno dvorište,<br />
a time bi se poboljšao sustav gospodarenja<br />
otpadom, građani dobili bolje uvjete<br />
<strong>za</strong> djelotvorno postupanje s otpadom, a<br />
krajnji rezultat bila bi viša kvaliteta života<br />
u Zagrebu, izvjestio je Zagrebački holding.<br />
Podsjetili su kako se odvojenim skupljanjem<br />
i recikliranjem otpada omogućava iskorištavanje<br />
mnogih korisnih sastojaka jer<br />
se odvojeno prikupljene vrste otpada lako<br />
koriste kao sirovine <strong>za</strong> dobivanje novih<br />
proizvoda. Pritom se smanjuje onečišćenje<br />
<strong>okoliša</strong>, a posebno štedi energija. Osim<br />
toga, odvojenim se skupljanjem i recikliranjem<br />
otpada ostvaruju i druge gospodarske<br />
koristi, kao primjerice, smanjenje uvo<strong>za</strong><br />
sekundarnih sirovina, <strong>za</strong>pošljavanje radnika,<br />
smanjenje troškova odlaganja i drugo.<br />
Reciklažna dvorišta su mjesta gdje građani<br />
mogu besplatno odložiti dvadesetak vrsta<br />
otpada, kao što su primjerice, papir, karton,<br />
plastika, staklena i metalna ambalaža, ravno<br />
staklo, limenke, stiropor, stare baterije,<br />
PET-boce, PE-folije, zeleni otpad, otpadne<br />
gume bez naplatka, krupni otpad, elektronički<br />
otpad.<br />
Nijemci ulažu 45 milijuna eura u<br />
gradnju vjetroelektrane na Pelješcu<br />
Investitor u projekt vjetroelektrana Ponikve<br />
na Pelješcu, njemačka tvrtka WPD<br />
objavila je krajem studenoga da je sklopila<br />
ugovor o financiranju tog 45 milijuna<br />
eura vrijednog projekta, a financirat će ga<br />
u suradnji s KfW IPEX bankom i fondovi-<br />
ma iz KfW-ovog programa <strong>za</strong> obnovljive<br />
izvore energije. Vjetropark Ponikve treći je<br />
projekt te tvrtke u Hrvatskoj, nakon što je<br />
izgradila dvije vjetroelektrane u blizini Šibenika,<br />
Trtar-Krtolin i Orlice. Na lokaciji Ponikve,<br />
na Pelješcu, postaviti će devet Enerconovih<br />
E-70 turbina klase 2,3 megavata<br />
(MW) visokih 64 metara te sedam turbina<br />
istog tipa, ali visine 85 metara, priopćili su<br />
iz te tvrtke. Planirana snaga vjetroparka<br />
Ponikve je 34 MW. Dozvole <strong>za</strong> spajanje<br />
na elektro<strong>energetsku</strong> mrežu trebale bi biti<br />
osigurane uskoro, pa bi vjetroelektrane<br />
odmah po <strong>za</strong>vršetku, kako se navodi u priopćenju,<br />
mogle opskrbljivati oko 60.000<br />
kućanstava ‘zelenom’ energijom. »U studenom<br />
su <strong>za</strong>počeli postavljanje temelja,<br />
EKO VIJESTI<br />
dok će turbine biti na mjestu već u proljeće<br />
sljedeće godine, a spajanje na elektro<strong>energetsku</strong><br />
mrežu očekujemo u jesen 2012.<br />
Uvjereni smo kako ćemo uspjeti dobiti sva<br />
potrebna odobrenja u kratkom roku te na<br />
taj način <strong>za</strong>početi s radom elektrane do<br />
kraja 2012.«, izjavio je predsjednik Uprave<br />
WPD-a Hartmut Broesamle. Kako bi osigurao<br />
optimalan i nesmetan rad s Enerconom<br />
je sklopljen 15-godišnji ugovor <strong>za</strong><br />
održavanje objekta. Tvrtka WPD operator<br />
je i developer vjetroparkova i djeluje u više<br />
od 20 zemalja svijeta.<br />
Naftna mrlja na Dunavu<br />
Po cijeloj širini Dunava u dužini od 12<br />
kilometara krajem studenoga na 1347. riječnom<br />
kilometru kod vukovarske luke<br />
uočena je naftna mrlja, izvijestila je vukovarsko-srijemska<br />
policija. Po riječima glasnogovornika<br />
vukovarsko-srijemske Policijske<br />
uprave Luke Barunčića, naftna mrlja<br />
doplovila je Dunavom iz Osječko-baranjske<br />
županije. O naftnoj mrlji obaviješten je<br />
vodopravni inspektor, priopćila je policija.<br />
Ulaganje 50 milijuna kuna u<br />
nacionalne i parkove prirode<br />
Sredinom studenoga potpisani su sporazumi<br />
o suradnji između Ministarstva<br />
kuture i nacionalnih parkova te parkova<br />
prirode, na temelju kojih će biti investirano<br />
u infrastrukturu parkova 6,5 milijuna eura,<br />
odnosno gotovo 50 milijuna kuna, priopćilo<br />
je Ministarstvo kulture. Ministarstvo je<br />
navelo kako je Zakonom o potvrđivanju<br />
Ugovora o <strong>za</strong>jmu između Svjetske banke<br />
i Republike Hrvatske <strong>za</strong>počelo provedbu<br />
petogodišnjeg projekta integracije u<br />
EU Natura 2000, vrijednoga 20,8 milijuna<br />
eura te dodalo kako je jedan od osnovnih<br />
ciljeva Projekta pružanje potpore parkovima<br />
u integraciji najvećih prirodnih vrijednosti<br />
RH u Europsku ekološku mrežu<br />
Natura 2000, odnosno u mrežu očuvanja<br />
vrijednih staništa i vrsta diljem svih zemalja<br />
eko<strong>revija</strong> 51
EKO VIJESTI<br />
članica EU-a. Istaknuli su kako su tijekom<br />
protekle dvije godine u suradnji s nacionalnim<br />
parkovima, parkovima prirode i<br />
županijskim javnim ustanovama <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
prirodnih vrijednosti definirali aktivnosti<br />
i prioritete <strong>za</strong> ulaganja kroz projekt, koji<br />
se između ostalog temelji na ulaganjima<br />
u posjetiteljsku infrastrukturu i opremu,<br />
usluge di<strong>za</strong>jna i interpretaciju prirode te<br />
edukacijske programe <strong>za</strong> djelatnike iz sektora<br />
<strong>za</strong>štite prirode. Ministarsvo kulture je<br />
podsjetilo kako je potpisan i prvi ugovor<br />
<strong>za</strong> radove u Nacionalnom parku Krka, što<br />
je ujedno i prvi korak u operacionali<strong>za</strong>ciji<br />
sporazuma s parkovima. »Do kraja 2012.<br />
očekuje se potpisivanje ugovora <strong>za</strong> radove<br />
<strong>za</strong> četiri parka, a <strong>za</strong> koje su u tijeku javna<br />
nadmetanja, navelo je Ministarsvo i dodalo<br />
kako su trenutno u javnom nadmetanju<br />
radovi <strong>za</strong> četiri županijske javne ustanove<br />
<strong>za</strong> upravljanje prirodnim vrijednostima te<br />
da je još nekoliko parkova spremno <strong>za</strong> proceduru<br />
nabave na početku 2013.<br />
DHMZ: jesenske temperature iznad<br />
tridesetogodišnjeg prosjeka<br />
Srednje temperature zraka ove su jeseni<br />
većinom bile iznad gotovo tridesetogodišnjeg<br />
prosjeka (1961.-1990.) <strong>za</strong> to godišnje<br />
doba, izvijestio je Državni hidrometeorološki<br />
<strong>za</strong>vod (DHMZ). Naveli su da su<br />
odstupanja srednje jesenske temperature<br />
zraka u rujnu, listopadu i studenome imala<br />
negativan predznak jedino u Daruvaru<br />
i Ogulinu. U nekim gradovima srednja<br />
jesenska temperatura zraka bila je jednaka<br />
višegodišnjem prosjeku (Osijek, Sisak<br />
i Varaždin), a odstupanja su se kretala od<br />
-0,7°C u Daruvaru do 1,8°C u Dubrovniku<br />
i na Zavižanu. Normalnu temperaturu ove<br />
52<br />
je jeseni imala središnja, sjeverna i istočna<br />
Hrvatska te okolica Pazina. Vrlo toplo bilo<br />
je na južnome Jadranu te dijelovima sjevernoga<br />
i srednjeg Jadrana, a toplo je bilo<br />
na preostalom dijelu jadranske obale sa<br />
<strong>za</strong>leđem te na širem području Zagreba.<br />
U gotovo cijeloj Hrvatskoj oborina je bilo<br />
manje od višegodišnjega prosjeka (1961.-<br />
1990.). Iznimku čine otoci južnog Jadrana<br />
- Hvar, Vis i Lastovo, na kojima je višegodišnji<br />
prosjek premašen. Količine oborina<br />
kretale su se od 27 posto prosjeka <strong>za</strong> jesen<br />
u Slavonskome Brodu do 121 posto<br />
prosjeka u Hvaru. Ekstremno sušno bilo je<br />
istočnoj Hrvatskoj, vrlo sušno u sjevernoj i<br />
središnjoj Hrvatskoj te okolici Dubrovnika.<br />
Normalno je bilo na širem području Rijeke<br />
i Malog Lošinja te dijelovima srednjeg i južnog<br />
Jadrana. Sušno je bilo na preostalom<br />
dijelu jadranske obale sa <strong>za</strong>leđem. DHMZ<br />
navodi da su u kontinentalnom dijelu Hrvatske<br />
srednje mjesečne temperature zraka<br />
ove godine u studenome bile niže od<br />
prosjeka <strong>za</strong> razdoblje od 1961. do 1990., <strong>za</strong><br />
razliku od priobalnih postaja (osim Poreča)<br />
na kojima je spomenuti prosjek premašen.<br />
Temperaturna odstupanja bila su u rasponu<br />
od -3.7 °C u Daruvaru do 2.3 °C na<br />
Zavižanu. Vrlo hladno u studenome bilo je<br />
u istočnoj Hrvatskoj, hladno je bilo u sjevernoj<br />
i dijelu središnje Hrvatske, toplo u<br />
dijelu srednjeg i južnog Jadrana. Vrlo toplo<br />
bilo je na Zavižanu, a normalno u preostalom<br />
dijelu Hrvatske. U studenome ove godine<br />
količine oborina na većini analiziranih<br />
postaja bile su niže od tridesetogodišnjeg<br />
prosjeka, osim Hvara, Komiže i Lastova, na<br />
kojima je taj prosjek premašen. Najveća<br />
količina oborina <strong>za</strong> studeni <strong>za</strong>bilježena je<br />
u Lastovu i iznosila je 227 posto višegodišnjeg<br />
prosjeka <strong>za</strong> taj mjesec (176.0 mm). U<br />
studenome 2011. ekstremno sušno bilo je<br />
u središnjoj, sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj,<br />
sušno je bilo na širem području Malog Lošinja<br />
i Šibenika, a normalno na Hvaru i u<br />
okolici Splita. Vrlo kišno u studenome bilo<br />
je na Visu i Lastovu, a vrlo sušno na preostalom<br />
dijelu jadranske obale sa <strong>za</strong>leđem,<br />
navodi DHMZ.<br />
Solarni kolektori na osječkoj tržnici<br />
Na krovu Glavne osječke tržnice u listopadu<br />
je počelo postavljanje solarnih kolektora<br />
koji će <strong>za</strong>mijeniti 58 bojlera <strong>za</strong> <strong>za</strong>grijavanje<br />
sanitarne vode, a tvrtki Tržnica Osijek<br />
osigurat će uštedu do 400.000 kilovatsati<br />
na godinu, što je oko 300 tisuća kuna. Po<br />
riječima direktora Tržnice Željka Krivića, riječ<br />
je o projektu vrijednom milijun kuna,<br />
a povrat ulaganja očekuje se u tri godine.<br />
Dodao je da će solarni kolektori proraditi<br />
<strong>za</strong> 15-ak dana. Po njegovoj ocjeni, znatnu<br />
uštedu uporabom solarnih kolektora imat<br />
će i <strong>za</strong>kupci. Tržnica namjerava postaviti i<br />
dodatne sustave koji će služiti <strong>za</strong> dogrijavanje,<br />
a sav višak energije preusmjerit će se<br />
u sustav grijanja. Od <strong>za</strong>misli do ostvarenja<br />
projekta prošlo je dvije godine, istaknuo je<br />
Krivić, dodajući kako je ta tvrtka sa svima<br />
<strong>za</strong>interesiranima spremna podijeliti svoja<br />
iskustva sa solarnim kolektorima te da<br />
tako mnogi mogu naći svoj interes u uštedi<br />
električne energije.<br />
Varaždinu “Srebrni cvijet Europe” <strong>za</strong><br />
uređenost<br />
Grad Varaždin dobitnik je priznanja “Srebrni<br />
cvijet Europe“ <strong>za</strong> 2011. godinu koje je<br />
varaždinskom i<strong>za</strong>slanstvu dodijeljeno na<br />
<strong>za</strong>vršnoj svečanosti »Entente Florale Europe<br />
- Zlatni cvijet Europe« održanoj krajem<br />
rujna u Grand hotelu Rogaška u Rogaškoj<br />
Slatini, izvijestili su iz Hrvatske turističke <strong>za</strong>jednice.<br />
Bilo je to finale velikog natjecanja<br />
europskih gradova u kojem se ocjenjivalo<br />
uređenje gradova ali i kvaliteta života građana.<br />
»Zlatnim cvijetom Europe« žiri je ove<br />
godine nagradio pet, a “Srebrnim“ šest europskih<br />
gradova. Zlato su osvojili belgijski<br />
grad Veurne, njemački Bad Langensal<strong>za</strong>,<br />
mađarski Balatonfuered, talijanski Grado<br />
i nizozemski Deventer, a srebro austrijski<br />
Neusiedl am See, belgijski Ath, češki Broumov,<br />
irski grad Drogheda, Tameside iz Veli-<br />
eko<strong>revija</strong>
ke Britanije i hrvatski predstavnik Varaždin.<br />
Na početni natječaj »Entente Florale Europe«<br />
prijavilo se 5400 gradova, a Varaždin je<br />
ušao u uži izbor <strong>za</strong>jedno s još 11 gradova,<br />
nakon što je krajem lipnja Varaždin posjetilo<br />
12 članova međunarodnog žirija koji su<br />
ocjenjivali mnoge aspekte života.<br />
Cilj ovog natjecanja je poboljšanje kvalitete<br />
života u lokalnim urbanim <strong>za</strong>jednicama.<br />
Natjecanje »Zlatni cvijet Europe«<br />
osnovale su prije 30 godina Velika Britanija<br />
i Francuska, a u udruženje se do sada<br />
uključilo ukupno dvanaest zemalja.<br />
Pomor ribe u Sutli<br />
Županijski centar 112 izvijestio je 8. prosinca<br />
da je došlo do pomora ribe u rijeci<br />
Sutli, kod pograničnog mjesta Kraj Donji<br />
prema ušću u rijeku Savu te da su na teren<br />
i<strong>za</strong>šli veterinarska i vodopravna inspekcija<br />
sa stučnjacima Hrvatskih voda i <strong>za</strong> ispitivanje<br />
uzeli uzorke uginulih riba te voda.<br />
Dojavu o pomoru ribe Županijski centar<br />
112 primio je dan ranije od Policijske postaje<br />
Zaprešić, a njih je o tome obavijestila<br />
slovenska policija. Županijski centar 112<br />
obavijestio je vodopravnu i veterinarsku<br />
inspekciju te Hrvatske vode. Veterinarski<br />
inspektor obišao je dvije lokacije – Ključ Brdovečki<br />
i Kraj Donji te je uzeo uzorke uginulih<br />
riba koje je dostavio na Veterinarski<br />
institut, navodi se u priopćenju. Na teren<br />
je i<strong>za</strong>šla i vodopravna inspekcija te je sa<br />
stučnjacima Hrvatskih voda uzela uzorke<br />
voda na ispitivanje.<br />
Nedelišće dobilo Plan zelenog<br />
djelovanja<br />
Britanski veleposlanik u Hrvatskoj David<br />
Blunt bio je sredinom studenoga u općini<br />
Nedelišće na predstavljanju Plana zelenog<br />
djelovanja, općinskog strateškog dokumenta,<br />
koji je britansko veleposlanstvo<br />
poduprlo s nešto više od <strong>32</strong>.000 kuna.<br />
Plan zelenog djelovanja pove<strong>za</strong>n je s područjem<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>, posebice <strong>za</strong>štite<br />
vodocrpilišta.<br />
Divno je raditi s ljudima koji dijele naše<br />
ideale, rekao je Blunt, istaknuvši kako britanska<br />
vlada snažno podupire ekološko<br />
poslovanje. Velika Britanija među zemljama<br />
članicama EU snažno <strong>za</strong>govara smanjenje<br />
emisije stakleničkih plinova, povećanje<br />
iskorištavanja obnovljivih izvora<br />
energije, ozelenjivanju industrije.<br />
Britanska industrija čiste tehnologije šesta<br />
je najveća na svijetu, rekao je Blunt.<br />
Unatoč gospodarskoj krizi britanska vlada<br />
uložit će tri milijarde funta u banku <strong>za</strong> zelena<br />
ulaganja, 860 milijuna funta u poticaje<br />
<strong>za</strong> proizvodnju topline od obnovljivih<br />
izvora i 2,9 milijarda funta u ublaživanje<br />
posljedica klimatskih promjena.<br />
Voditelj Plana zelenog djelovanja <strong>za</strong> općinu<br />
Nedelišće Josip Celinger je, govoreći<br />
što je učinjeno <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu vodocrpilišta u<br />
Nedelišću, iz kojeg 95 posto stanovništva<br />
u Međimurju dobiva pitku vodu, istaknuo<br />
da su sanirana sva divlja odlagališta u blizini<br />
vodocrpilišta te da se ubr<strong>za</strong>no dovr-<br />
EKO VIJESTI<br />
šava izgradnja kanali<strong>za</strong>cije u cijeloj općini.<br />
Tijekom predstavljanja Plana zelenog djelovanja<br />
Blunt je nakon izlaganja o održivu<br />
razvoju u Međimurskom sajmu poduzetništva<br />
s domaćinima iz općine posjetio<br />
vodcrpilište i <strong>za</strong>sadio stablo prijateljstva.<br />
Posjet je <strong>za</strong>vršio predavanjem o klimatskim<br />
promjenama u osnovnoj školi u<br />
Pušćinama.<br />
U Rovinju europski simpozij o<br />
biologiji mora<br />
U Rovinju je u organi<strong>za</strong>ciji Centra <strong>za</strong> istraživanje<br />
mora (CIM) Instituta Ruđer Bošković<br />
(IRB) u rujnu održan 46. europski simpozij<br />
istraživača iz područja biologije mora<br />
– EMBS.<br />
Za vrijeme simpozija više od 100 istraživača<br />
aktivno je radilo na rješenjima koja<br />
će omogućiti unapređivanje područja<br />
biologije mora te na poticanju svijesti o<br />
nužnosti pravilnog upravljanja morima i<br />
obalama.<br />
Obje teme vrlo su aktualne u politici EU<br />
koja je izdala nekoliko inicijativa i direktiva<br />
o <strong>za</strong>štiti mora i morskih raznolikosti, a<br />
s obzirom na skoro pridruživanje Hrvatske<br />
u članstvo EU cilj je što više sudjelovati u<br />
implementaciji propisanih direktiva.<br />
Ovo je drugi put da je jedan od najvažnijih<br />
simpozija iz područja morske biologije<br />
održan u Rovinju i to 40 godina kasnije, u<br />
vrijeme kad Institut obilježava dvije vrlo<br />
važne obljetnice - 120 godina tradicije u<br />
istraživanju mora u Rovinju i 300. godišnjicu<br />
rođenja Ruđera Boškovića.<br />
eko<strong>revija</strong> 53
EKO VIJESTI<br />
EKO Vijesti iz svijeta<br />
Tekst : Željko Bukša<br />
Istraga u SAD uka<strong>za</strong>la na krivnju BP-a<br />
<strong>za</strong> najveću naftnu mrlju<br />
Američki savezni istražitelji su najveći<br />
dio krivnje <strong>za</strong> najveću naftnu mrlju u<br />
povijesti SAD-a pripisali britanskoj naftnoj<br />
kompaniji BP. U izvješću, koje može<br />
biti ključna podloga <strong>za</strong> pravosudne bitke<br />
oko kaznene i građanske odgovornosti<br />
<strong>za</strong> rekordno naftno <strong>za</strong>gađenje u povijesti<br />
SAD-a, Obalna straža i savezna agencija <strong>za</strong><br />
regulaciju priobalne eksploatacije nafte<br />
utvrdile su da BP snosi isključivu krivnju <strong>za</strong><br />
21 od 35 uzroka koji su doveli do eksplozije<br />
naftnog izvora Macondo u Meksičkom<br />
<strong>za</strong>ljevu 20. travnja prošle godine, ta da dijeli<br />
krivnju <strong>za</strong> još osam uzroka. Eksplozije,<br />
11 smrtnih slučajeva i izljev nafte u more<br />
»bili su rezultat lošeg upravljanja rizicima,<br />
promjene planova u <strong>za</strong>dnjem trenutku<br />
i nepoštivanja reakcije na kritične poka<strong>za</strong>telje«,<br />
ističe se u izvješću. BP-u su pripisane<br />
»odluke koje su komplicirale operacije<br />
betoniranja bušotine, dodale rizik, a<br />
možda i pridonijele krajnjem neuspjehu<br />
betoniranja«. Pojedinosti su sadržane u<br />
konačnom izvješću istražnog tima Obalne<br />
straže SAD-a i Ureda <strong>za</strong> gospodarenje energijom<br />
oceana. U izvješću se utvrđuje niz<br />
grešaka koje su 2010. dovele do eksplozije<br />
na iznajmljenoj naftoj platformi BP-a,<br />
Deewpater Horizon, pogibije 11 radnika i<br />
ispuštanja više od 16 milijuna litara nafte<br />
u Meksički <strong>za</strong>ljev što je stvorilo vrlo teške<br />
posljedice u okolišu.<br />
Potonula ruska naftna platforma<br />
Ruska naftna platforma potonula je<br />
sredinom prosinca na Dalekom istoku<br />
pokraj otoka Sahalina. Od 67 članova<br />
posade, prema prvim je informacijama,<br />
više od 50 osoba je poginulo ili se smatra<br />
nestalima, a ledolomac i remorker spa-<br />
54<br />
sili su ih 14, rekli su dužnosnici službi <strong>za</strong><br />
spašavanje. »Prema informacijama sa<br />
mjesta nesreće platforma Kolskaja potpuno<br />
je potonula tijekom tegljenja u Ohotskom<br />
moru«, rekao je na konferenciji <strong>za</strong><br />
novinare u Južno Sahalinsku predstavnik<br />
ministarstva <strong>za</strong> izvanredna stanja Taimuraz<br />
Kasajev. Agencije prenose da je platforma<br />
potonula oko 200 kilometara od obale<br />
Sahalina tijekom tegljenja od Kamčatke.<br />
Nakon potonuća iz mora su izvađena tijela<br />
četiri poginula člana posade, 14 ih je<br />
spašeno, a ostatak posade smatra se nestalim<br />
no kako je temperatura mora bila<br />
samo jedan stupanj Celzija članovi posade<br />
Kolskaje imali su samo 30 minuta vremena<br />
do smrti od smr<strong>za</strong>vanja. »Kolskaja se<br />
nagnula i potonula <strong>za</strong> 20 minuta. Dubina<br />
mora na mjestu nesreće je 1042 metra,<br />
navela je ruska agencija <strong>za</strong> vodni promet.<br />
Agencije prenose da se platforma tijekom<br />
tegljenja od Kamčatke po olujnom nevremenu<br />
prevrnula i potonula na dalekom<br />
istoku Rusije oko 200 kilometara od obale<br />
Sahalina. Predsjednik Dmitrij Medvedev<br />
naredio je pružanje sve potrebne pomoći<br />
žrtvama nesreće platforme i pokretanje<br />
istrage o okolnostima gubitka platforme,<br />
priopćio je Kremlj. Ruski savezni istražni<br />
odbor, koji je odgovoran predsjedniku,<br />
rekao je da će istražiti nesreću i ispitati<br />
spašene radnike kao i odgovorne <strong>za</strong> organi<strong>za</strong>ciju<br />
tegljenja platforme. »Vjeruje<br />
se da su uzroci nesreće kršenje sigurnosnih<br />
pravila tijekom tegljenja platforme <strong>za</strong><br />
bušenje kao i tegljenje bez uzimanja vremenskih<br />
uvjeta u obzir«, rekli su istražitelji.<br />
Platformu je teglio remorker kompanije<br />
Arktikmorneftegazrazvedka (AMNGR),<br />
koja je i vlasnik potonule platforme. Remorker<br />
je sudjelovao u akciji traženja i<br />
spašavanja no morao se povući nakon<br />
što su mu snažni valovi oštetili trup. Nakon<br />
što je pao mrak momčad <strong>za</strong> potragu<br />
iz zraka je također povučena i potragu <strong>za</strong><br />
preživjelima je nastavila idući dan. Pošto<br />
platforma u trenutku nesreće nije bila<br />
aktivna nema nikakvog izlijevanja nafte.<br />
»Nema ekološke opasnosti. Plovilo su teglila<br />
dva broda i na njemu je bila minimalna<br />
količina goriva«, rekao je glasnogovornik<br />
AMNGR-a.<br />
Planetarna kampanja Ala Gorea<br />
protiv klimatskih promjena<br />
Bivši američki potpredsjednik Al Gore<br />
krajem rujna je pokrenuo 24-satnu planetarnu<br />
kampanju emitirajući cjelodnevne<br />
programe diljem svijeta, kojoj je cilj bio podi<strong>za</strong>nje<br />
javne svijesti o klimatskim promjenama<br />
te kako bi uvjerio skeptike u vezu<br />
između klimatskih promjena i ekstremnih<br />
vremenskih prilika. Projekt nazvan »24<br />
sata stvarnosti« uključivao je multimedijske<br />
prezentacije, koje su se mogle pratiti<br />
na internetu svaki sat i tako 24 sata u 24<br />
različite vremenske zone, a prikazuju kako<br />
su ekstremne vremenske nepogode, poput<br />
poplava, požara i oluja, pove<strong>za</strong>ne s klimatskim<br />
promjenama. Kampanja je tražila<br />
od ljudi da joj prepuste nadzor nad svojim<br />
profilima na Facebooku i Twitteru na 24<br />
sata i da tako prošire Goreovu poruku. »Prika<strong>za</strong>no<br />
je 200 novih slajdova koji pokazuju<br />
vezu između sve ekstremnijih vremenskih<br />
prilika i klimatskih promjena«, rekao je<br />
Trewin Restorick, direktor Global Action<br />
Plana, britanskog partnera u organi<strong>za</strong>ciji.<br />
eko<strong>revija</strong>
»Iz svih će snaga napasti klimatske skeptike.<br />
Istraživat će tko njih financira«, dodao<br />
je. Do 19 sati po srednjoeuropskom vremenu,<br />
živi prijenos emitiran na 13 jezika,<br />
imao je više od tri milijuna posjetitelja<br />
na web adresi climaterealityproject.org,<br />
objavili su organi<strong>za</strong>tori. Emisije su na rasporedu<br />
bile svakoga sata u raznim dijelovima<br />
svijeta, uključujući Peking, New<br />
Delhi, Džakartu, London, Dubai, Istanbul,<br />
Seul i Rio de Janeiro. Gore je svijest ljudi o<br />
globalnom <strong>za</strong>grijavanja pokušao pojačati<br />
i dokumentarcem »Neugodna istina« iz<br />
2006. Film je diljem svijeta <strong>za</strong>radio 49 milijuna<br />
dolara, ali su skeptici tvrdili da je jednostran.<br />
Canberra: Požar u kemijskom<br />
postrojenju<br />
Veliki požar izbio je krajem rujna u<br />
kemijskom postrojenju u sjevernome<br />
predgrađu Canberre, zbog čega su<br />
odande evakuirani stanovnici te su <strong>za</strong>tvorene<br />
škole, a prema prvim informacijama<br />
nije bilo ljudskih žrtava.<br />
Stanovnike je probudila serija eksplozija.<br />
Zamijetili su i vatrene kugle stotinjak metara<br />
u zraku iznad postrojenja. »Kuća se<br />
tresla, a to me probudilo, pa sam isprva<br />
pomislila da je riječ o potresu, a potom<br />
sam mislila da nas bombardiraju«, rekla je<br />
jedna stanovnica. Stotinjak ljudi koji žive<br />
u neposrednoj blizini postrojenja odmah<br />
je evakuirano, a svi koji žive u krugu od<br />
desetak kilometara <strong>za</strong>moljeni su da <strong>za</strong>tvore<br />
prozore i <strong>za</strong>drže se u domovima.<br />
Zatvorene su ceste i lokalne škole. Požar<br />
je prouzročio pojavu crnih stupova dima<br />
koji su sadržavali fozgen - toksični plin koji<br />
može i<strong>za</strong>zvati iritacije očiju, kao i kože, te<br />
prouzročiti mučninu.<br />
No, kako je ubrzo nakon nesreće ka<strong>za</strong>o<br />
Mark Crosweller iz Ureda <strong>za</strong> izvanredna<br />
stanja, prvi rezultati istraživanja kvalitete<br />
zraka bili su ohrabrujući, a uzroci požara<br />
na kemijskom postrojenju tada još nisu<br />
poznati.<br />
PET boce rješenje <strong>za</strong> stambeni<br />
problem Nigerije<br />
Prototip PET-kuće blizu grada Kadune<br />
na sjeveru Nigerije prvi je korak<br />
prema ostvarenju projekta koji bi trebao<br />
pomoći rješenju stambenog, a istodobno<br />
ekološkog problema najnaseljenije afričke<br />
zemlje sa 160 milijuna stanovnika. Za<br />
gradnju kuće korištene su plastične boce<br />
odbačene uz ceste i kanali<strong>za</strong>ciju. Prikupljene,<br />
ispunjene pijeskom, međusobno<br />
pove<strong>za</strong>ne žicom i prema<strong>za</strong>ne smjesom<br />
blata i cementa tvore zidove kuća, a da<br />
se radi o bocama otkrivaju raznobojni<br />
čepovi koji kao ukras izranjaju iz ravnine<br />
zida. Prva PET-kuća veličine 58 metara<br />
četvornih sadrži dvije spavaonice, kuhinju<br />
i kupaonicu i gotovo je dovršena kod sela<br />
Sabon Yelwa nedaleko od Kadune. »U<br />
Africi je to prva kuća izgrađena iz boca«,<br />
navodi Christopher Vassiliu iz Udruge <strong>za</strong><br />
razvoj obnovljivim energijama (DARE),<br />
nevladine udruge sa sjedištem u Kaduni<br />
koja je inicijator projekta. Korištenje boca<br />
kao građevinskog materijala <strong>za</strong>živjelo je<br />
i u drugim dijelovima svijeta - primjerice<br />
projekt Eco-Tec’s Ecoparque El Zamorano<br />
u Hondurasu. Osim s energetskim i problemom<br />
zbrinjavanja otpada Nigeriju muči i<br />
stambeni problem te je PET-kuća mali korak<br />
prema poboljšanju. Prema podacima<br />
nigerijske savezne banke Mortgage Bank<br />
trebalo bi izgraditi 16 milijuna stanova, <strong>za</strong><br />
što bi trebalo izdvojiti 300 milijarda dolara.<br />
Plastična kuća stoji 12.700 dolara, što je<br />
četiri puta manje od konvencionalne kuće.<br />
EKO VIJESTI<br />
Boce, od kojih svaka teži tri kilograma, solidnije<br />
su od betonskih elemenata, tvrde<br />
graditelji, no kuće ipak ne mogu imati više<br />
od dva kata zbog težine boca.<br />
Električnom strujom opskrbljuju se<br />
putem solarnih ploča i recikliranim<br />
metanom iz životinjskog i ljudskog izmeta<br />
te neće u atmosferu emitirati plin<br />
s učinkom staklenika. Za razgradnju<br />
plastične boce potrebne su stotine godina,<br />
a Nigerija svakodnevno konzumira oko<br />
tri milijuna boca, navode stručnjaci. Kuća<br />
prototip sadrži 14.000 boca, a <strong>za</strong> školu u<br />
Suleji u središnjoj Nigeriji, čija bi gradnja<br />
trebala početi u siječnju, trebat će 200.000<br />
boca.<br />
Eksplozija u francuskom nuklearnom<br />
kompleksu<br />
Jedna je osoba poginula, a četiri su<br />
ozlijeđene u rujnu u eksploziji visoke<br />
peći u postrojenju <strong>za</strong> obradu nuklearnog<br />
otpada u kompleksu Marcoule u južnoj<br />
Francuskoj, priopćila je francuska agencija<br />
<strong>za</strong> nuklearnu sigurnost ASN. Postrojenje u<br />
kojem se dogodila eksplozija u vlasništvu<br />
je francuske energetske kompanije<br />
EDF i nalazi se uz centar <strong>za</strong> nuklearna<br />
istraživanja Marcoule. U kompleksu nema<br />
nuklearnih reaktora. Peć koja je eksplodirala<br />
koristi se <strong>za</strong> topljenje otpada niske do<br />
visoke radioaktivnosti, rekao je ASN. ASN<br />
u prvim izvještajima nije naveo razlog eksplozije,<br />
ali je rekao da je bila u potpunosti<br />
<strong>za</strong>držana unutar peći. U incidentu nije<br />
došlo do curenja radioaktivnog ili kemijskog<br />
materijala, objavile su i ASN i EDF<br />
(Electricite de France), a potvrdilo ministarstvo<br />
energetike. Policija je također rekla da<br />
nema kontaminacije izvan kompleksa koji<br />
se nalazi oko 30 kilometara od Avignona i<br />
oko 80 kilometara od Sredozemne obale.<br />
Zato je glasnogovornik EDF-a rekao da<br />
nije riječ o nuklearnom, nego o industrijskom<br />
incidentu. „Nisu poduzete mjere izo-<br />
eko<strong>revija</strong> 55
EKO VIJESTI<br />
liranja ili evakuacije djelatnika jer nisu bile<br />
potrebne, a ranjeni nisu bili ozračeni“, objavilo<br />
je francusko ministarstvo unutarnjih<br />
poslova. U tom kompleksu radi 350 ljudi, a<br />
u njemu se u visokim pećima tali metalni<br />
nuklearni otpad, poput ventila i crpki koji<br />
se koriste u nuklearkama, dok se <strong>za</strong>paljivi<br />
nuklearni otpad procesuira u posebnim<br />
spalionicama. Ministrica ekologije Nathalie<br />
Kosciuscko-Morizet stigla je na mjesto<br />
eksplozije kako bi nazočila »preciznoj<br />
procjeni mogućih radioloških posljedica<br />
tog incidenta«, priopćeno je iz tog ministarstva.<br />
Međunarodna agencija <strong>za</strong> atomsku<br />
energiju (IAEA) <strong>za</strong>tražila je izvješće o<br />
nesreći, čiji će uzrok, po priopćenju francuskih<br />
vlasti, biti precizno utvrđen nakon<br />
istrage. Francuska inače ima 58 nuklearnih<br />
reaktora i u njima provodi stres testove nakon<br />
nesreće u japanskoj Fukushimi.<br />
Veliki požar u Mostaru <strong>za</strong>prijetio<br />
spremnicima plina<br />
Jaki požar koji je izbio u rujnu, potaknut<br />
vjetrom <strong>za</strong> manje od sat vremena<br />
opustošio je desetine hektara obradivoga<br />
zemljišta u južnom mostarskom naselju<br />
Baćevićima te umalo prouzročio katastrofu<br />
jer se proširio u krug tvornica Aluminija<br />
i FEAL-a gdje je plamen dosegnuo i velike<br />
spremnike plina, izvijestili su iz mostarske<br />
tvrtke Aluminij. Prema riječima Jure Sušca,<br />
voditelja Službe <strong>za</strong>jedničkih poslova Aluminija,<br />
<strong>za</strong> manje od deset minuta plamen<br />
je probio u tvornički krug Aluminija.<br />
Vatrena stihija se gutajući travu i nisko<br />
raslinje munjevito proširila do tvrtke Feala,<br />
gdje je u posljednji trenutak spašena<br />
plinska centrala s višetonskim spremnicima<br />
do kojih su dosegli plameni jezici,<br />
<strong>za</strong>hvativši prije toga vanjske kontejnere u<br />
vlasništvu te tvornice, navode iz Aluminija.<br />
Katastrofa je spriječena samo <strong>za</strong>hvaljujući<br />
nadljudskim naporima pripadnika Službe<br />
protupožarne <strong>za</strong>štite Aluminija, Službe<br />
56<br />
osiguranja Aluminija, djelatnika mostarskoga<br />
Feala i mještana Baćevića koji su<br />
<strong>za</strong>ustavili požar.<br />
Greenpeace obilježava 40. godišnjicu<br />
Gradske vlasti Vancouvera su <strong>za</strong>sadile<br />
žuti cedar na obali Tihog oceana,<br />
obilježavajući na taj način Dan Greenpeacea,<br />
odnosno 40. godišnjicu postojanja<br />
te organi<strong>za</strong>cije koja se bori <strong>za</strong> očuvanje<br />
<strong>okoliša</strong> u svijetu, a osnovana je u tom<br />
kanadskom obalnom gradu. »Hvala svim<br />
vizionarima«, rekao je gradonačelnik Van-<br />
couvera Gregor Robertson pred skupinom<br />
međunarodnih i lokalnih dužnosnika<br />
Greenpeacea i <strong>broj</strong>nim pristašama te<br />
organi<strong>za</strong>cije. Direktor Međunarodnoga<br />
Greenpeacea Kumi Naidoo rekao je kako<br />
je primjer pacifista i ekologa, koji su 15.<br />
rujna 1971. u brodu Greenpeace prosvjedovali<br />
zbog američkih nuklearnih pokusa<br />
na otoku Amchitki na Aljasci, potaknuo<br />
na djelovanje milijune ljudi. Tada su pripadnici<br />
američke obalne straže spriječili<br />
pristajanje broda u Amchiteku, no javno<br />
mnijenje je natjeralo službeni Washington<br />
da sljedeće godine prekine s pokusima.<br />
»Greenpeace je izmijenio svijet«, rekao je<br />
gradonačelnik Robertson, podsjetivši na<br />
njihove <strong>broj</strong>ne uspješne kampanje protiv<br />
nuklearnih pokusa ili na borbu protiv<br />
izlova kitova.<br />
Mađarska tvrtka dobila rekordnu<br />
kaznu <strong>za</strong> onečišćenje<br />
Mađarska tvrtka čiji je pogon prošle<br />
godine preplavio dijelove Mađarske<br />
toksičnim muljem mora platiti odštetu<br />
<strong>za</strong> onečišćenje <strong>okoliša</strong> od 655,5 milijuna<br />
dolara, priopćila je vlada. MAL Zrt je u<br />
priopćenju na svojoj internetskoj stranici<br />
poručila da će se žaliti na visinu kazne.<br />
Rok <strong>za</strong> žalbu je 15 dana nakon donesene<br />
odluke. Radi se o rekordno visokoj kazni u<br />
Mađarskoj <strong>za</strong> onečišćenje <strong>okoliša</strong>. Iz pogona<br />
<strong>za</strong> preradu aluminija Ajka, u <strong>za</strong>padnoj<br />
Mađarskoj, iscurio je u listopadu 2010.<br />
otrovni mulj. Poginulo je 10 ljudi, 120 je<br />
bilo ozlijeđeno, <strong>za</strong>gađen je pritok Dunava,<br />
a teški metali su se proširili u tlo, uništivši<br />
poljoprivredno zemljište. Sveukupno je<br />
iscurilo 1,88 milijuna prostornih metara<br />
toksičnog mulja.<br />
Prijetila ekološka nesreća zbog<br />
nasukanog broda na Novom Zelandu<br />
Teretni brod s liberijskom <strong>za</strong>stavom <strong>za</strong><br />
prijevoz kontejnera, nasukan je 5. listopada<br />
na grebenu u moru istočne obale<br />
novozelandskog sjevernog otoka 22 kilometra<br />
u vodama ispred plaže Taurange.<br />
Nakon istjecanja 350 tona goriva u bistre<br />
vode <strong>za</strong>ljeva Plenty nastanjena dupinima<br />
i kitovima, spasioci su dan i noć praznili<br />
spremnike broda. No, jaki vjetar je više<br />
puta odgodio takve operacije i <strong>za</strong>prijetio<br />
da bi se taj veliki brod, na čijem su trupu<br />
već nastale ozbiljne pukotine, mogao<br />
raspasti i izliti u more novu naftu. Zato<br />
su spasioci oko broda postaviti plutajuće<br />
<strong>za</strong>preke koje su u slučaju izljevanja nafte<br />
u more trebale spriječiti njeno širenje. Iako<br />
se stanje nasukanog teretnjaka zbog lošeg<br />
vremena svaki dan pogoršavalo, a spasioci<br />
se već spremili »na najgore« nakon što je<br />
nova oluja <strong>za</strong>ljuljala brod koji se mogao<br />
raspasti, novozelandske spasilačke službe<br />
su ipak postupno ispumpale većinu od<br />
1673 tone goriva koje se nalazilo u brodskim<br />
spremnicima. Inače, oko 1300 ptica<br />
stradalo je u toksičnoj melasi koja se izlila<br />
eko<strong>revija</strong>
na plaže obližnjeg <strong>za</strong>ljeva, a teretni brod<br />
izgubio je 90 od 1300 kontejnera. Po<br />
riječima stručnjaka, riječ je o najgorem<br />
naftnom onečišćenju <strong>okoliša</strong> u području<br />
Novog Zelanda u posljednjih nekoliko<br />
desetljeća.<br />
Makedonci posadili gotovo šest<br />
milijuna stabala<br />
Makedonci su krajem studenoga u jednom<br />
danu <strong>za</strong>sadili gotovo šest milijuna<br />
stabala u sklopu akcije kojom se želi ojačati<br />
ekološka svijest stanovništva, objavili su<br />
organi<strong>za</strong>tori. Unatoč lošem vremenu, kiši<br />
i magli, tisuće građana i makedonskih<br />
dužnosnika sadili su stabla u sklopu kampanje<br />
pod nazivom »Dan stabla - <strong>za</strong>sadi<br />
svoju budućnost«. Akcija je održana na<br />
400 lokacija diljem zemlje, u blizini sela<br />
i gradova, jezera, nacionalnih parkova i<br />
duž cestovnih prometnica. Makedonska<br />
vlada taj je dan proglasila neradnim kako<br />
bi odaziv stanovništva bio što veći. Ovo je<br />
bilo osmo izdanje akcije pokrenute 2008.,<br />
a u prijašnjih sedam posađeno je gotovo<br />
38 milijuna stabala.<br />
Klima: UN o 16 konkretnih mjera <strong>za</strong><br />
očuvanje života<br />
Bolje pročišćavanje otpadnih voda radi<br />
smanjenja emisija metana i <strong>za</strong>mjena tradicionalnih<br />
štednjaka na kruta goriva modernijim<br />
pećima u zemljama u razvoju, neke<br />
su od konkretnih mjera koje mogu spasiti<br />
živote i smanjiti globalno <strong>za</strong>topljenje, navodi<br />
UN u izvješću objavljenom krajem<br />
studenoga. Program Ujedinjenih naroda<br />
<strong>za</strong> okoliš (UNEP) donio je 16 konkretnih<br />
mjera <strong>za</strong> smanjenje emisija ugljičnog monoksida<br />
(proizvode ga uređaji na prirodni<br />
plin, tekući petrolej, ulje, kerozin, drva i drveni<br />
ugljen), <strong>za</strong>tim metana i troposferskog<br />
ozona. Izvješće je objavljeno uoči početka<br />
UN-ove konferencije o klimi u Durbanu u<br />
Južnoafričkoj Republici. Nakon ugljičnog<br />
dioksida i metana, troposferski ozon treći<br />
je po redu plin s učinkom staklenika, a<br />
njegove su koncentracije velike u velikim<br />
gradovima s gustim prometom. Te mjere<br />
»mogu spasiti 2,5 milijuna života svake godine,<br />
izbjeći gubitak <strong>32</strong> milijuna tona (poljoprivrednih)<br />
prinosa i smanjiti globalno<br />
<strong>za</strong>topljenje <strong>za</strong> nekih pola stupnja do 2040.<br />
godine«, navodi UNEP. Ugljični monoksid<br />
jedan je od glavnih uzročnika preuranjene<br />
smrti, navodi se u izvješću. Jedna od<br />
mjera je <strong>za</strong>mijeniti tradicionalne štednjake<br />
novijima, koji su opremljeni ventilatorima,<br />
ili kuhalima na bioplin u Africi te u regiji<br />
Azije i Pacifika. Time bi se uštedjelo vrijeme<br />
i novac <strong>za</strong> prikupljanje drva <strong>za</strong> grijanje,<br />
drže stručnjaci. U Sjevernoj Americi i<br />
Europi, peći na tradicionalna drva valjalo<br />
bi <strong>za</strong>mijeniti pećima na drvene brikete,<br />
koje su ekološki prihvatljivije. Radi smanjenja<br />
emisija metana UN donosi mjere koji<br />
bi valjalo primijeniti u ugljenokopima, kao<br />
i mjere u u proizvodnji i prijevozu nafte i<br />
plina. Odvajanje biorazgradivog otpada<br />
od ostalog otpada, kao i djelotvorno<br />
pročišćavanje otpadnih voda pridonijelo<br />
bi smanjenju emisija metana i pozitivno<br />
se odrazilo na očuvanje zdravlja.<br />
Poljska prvu nuklearku gradi na<br />
Baltičkom moru<br />
Prva nuklearna centrala u Poljskoj bit<br />
će izgrađena na obali Baltika, na sjeveru<br />
zemlje, objavila je u studenome poljska<br />
energetska grupacija PGE, <strong>za</strong>dužena <strong>za</strong><br />
tehničku provedbu nuklearnog programa.<br />
Među stotinama prijedloga, u predselekciji<br />
su i<strong>za</strong>brane tri lokacije u blizini mora:<br />
Žarnowiec, Choczewo i Gaski. Konačan<br />
odabir bit će objavljen <strong>za</strong> otprilike dvije<br />
godine, kao i pobjednik natječaja <strong>za</strong><br />
EKO VIJESTI<br />
izgradnju nuklearke. PGE će natječaj objaviti<br />
do kraja godine. Poljska 94 posto<br />
svoje električne energije dobiva iz termoelektrana<br />
na ugljen. Želi sagraditi dvije<br />
nuklearke snage po 3000 megavata. Prvi<br />
bi reaktor trebao biti pušten u promet<br />
2020. godine. Cijeli bi program stajao 22<br />
milijarde eura. Tri međunarodna konzorcija<br />
su <strong>za</strong>interesirana <strong>za</strong> posao: francuski<br />
EDF/Areva, američko-japanski GE Hitachi<br />
Nuclear Energy Americas i američkojapanska<br />
grupacija Westinghaus Electric<br />
Company LLC.<br />
Ova godina na putu da bude 11.<br />
najtoplija u 150 godina<br />
Ova je godina na putu da postane 11.<br />
najtoplija u evidenciji koja obuhvaća više<br />
od 150 godina, po mišljenju znanstvenika<br />
iz Meteorološkog ureda Velike Britanije<br />
i sa Sveučilišta East Anglije. Globalna<br />
prosječna temperatura prema bazi podataka<br />
HadCRUT3 <strong>za</strong> siječanj-listopad 2011.<br />
bila je 14,36 stupnjeva Celzijevih, što je<br />
0,36 stupnja iznad dugoročnog prosjeka<br />
<strong>za</strong> razdoblje 1961-1990. Najnoviji podaci<br />
iz HadCRUT3 <strong>za</strong>pisa potvrđuju one koji<br />
su već objavili NASA, NOAA i druge agencije.<br />
Ova godina postavlja se u vrh prema<br />
podacima o temperaturama koji idu unatrag<br />
do 1850., te potvrđuje nastavak<br />
dugoročnog trenda globalnog <strong>za</strong>topljenja.<br />
Globalne temperature blizu površine,<br />
koje prikuplja HadCRUT3, u svakom su<br />
sljedećem desetljeću nakon 1950. toplije<br />
nego u prijašnjem, a 2010. bila je jedna od<br />
najtoplijih pojedinačnih godina u evidenciji.<br />
Peter Stott, stručnjak Meteorloškog<br />
ureda <strong>za</strong> praćenje klime, izjavio je da smo<br />
ove godine vidjeli vrlo upornu i jaku klimatsku<br />
pojavu »La Ninu«, koja donosi<br />
hladniju vodu na površinu Tihog oceana.<br />
»To ima globalni utjecaj na vrijeme i temperature,<br />
te je jedan od ključnih razloga<br />
eko<strong>revija</strong> 57
EKO VIJESTI<br />
<strong>za</strong>što ova godina nije tako visoko na<br />
ljestvici temperatura kao 2010.«, ka<strong>za</strong>o je.<br />
Phil Jones, direktor Odjela <strong>za</strong> klimatska<br />
istraživanja na Sveučilištu East Anglia, rekao<br />
je da se zbog prirodne varijabilnosti<br />
ne očekuje da svaka godine bude toplija<br />
nego prošla, ali je dugoročni trend jasan.<br />
»HadCRUT3 podaci, uz potporu drugih evidencija,<br />
jedan su od poka<strong>za</strong>telj koji daju<br />
nepobitne dokaze da je klima toplija«,<br />
rekao je Jones. Konačni podaci <strong>za</strong> cijelu<br />
2011. bit će dostupni u ožujku 2012.<br />
Japan: Radioaktivni cezij u mlijeku u<br />
prahu <strong>za</strong> djecu<br />
Japanska prehrambena tvrtka Meiji objavila<br />
je da je otkrila radioaktivni cezij u<br />
nekoliko uzoraka mlijeka u prahu <strong>za</strong> djecu,<br />
nudeći kupcima besplatnu <strong>za</strong>mjenu iako<br />
je otkrivena količina manja od <strong>za</strong>konske<br />
granice. Meiji je izmjerio do 31 bekerel<br />
po kilogramu cezija 134 i 137 u mlijeku u<br />
prahu što se povezuje s ostacima radioaktivnih<br />
čestica nakon nuklearne nesreće<br />
u centrali Fukushimi. Kontaminacija ne<br />
dolazi iz korištenog mlijeka, većim dijelom<br />
uvezenog, ali je do nje moglo doći<br />
u postupku izrade u tvornici na istoku<br />
Japana u ožujku, ubrzo nakon nuklearne<br />
nesreće. S obzirom da gornja granica koju<br />
su odredile vlasti iznosi 200 bekerela po<br />
kilogramu, »izmjerena razina nije takva<br />
da može imati posljedice po zdravlje«, ka<strong>za</strong>la<br />
je tvrtka ali su u želji da umiri roditelje<br />
preporučili da djeca ne piju to mlijeko.<br />
Riječ je o proizvodu »Meiji Steppu« kojemu<br />
rok upotrebe istječe u listopadu<br />
2012. što se odnosi na približno 400.000<br />
pakiranja. Tvrtka je obećala na internet<br />
stranici objaviti rezultate ispitivanja. Ovo je<br />
prvi put da je radioaktivni cezij otkriven u<br />
mlijeku u prahu nakon katastrofe u Fukushimi<br />
i<strong>za</strong>zvane potresom i tsunamijem 11.<br />
ožujka.<br />
58<br />
Usporilo se uništavanje amazonske<br />
prašume<br />
Deforestacija brazilske amazonske<br />
prašume spustila se na najnižu razinu u<br />
23 godine, objavila je brazilska vlada i to<br />
pripisala čvršćem odnosu prema ilegalnom<br />
krčenju šume. Uništenje brazilskoga<br />
dijela najveće svjetske prašume, smanjilo<br />
se u 12-mjesečnom razdoblju <strong>za</strong> 11 posto,<br />
na 6.238 četvorna kilometra, <strong>za</strong>ključili<br />
su stručnjaci na temelju satelitskih snimaka<br />
brazilskog nacionalnog instituta<br />
<strong>za</strong> istraživanje svemira. To je manje od<br />
četvrtine prašume uništene 2004., kad<br />
je bilo na vrhuncu krčenje šume radi<br />
stvaranja prostora <strong>za</strong> ispašu i <strong>za</strong> uzgoj soje.<br />
Brazil je <strong>za</strong>dnjih godina pojačao nadzor i<br />
sprečava krčenje prašume u porječju Amazone,<br />
ali <strong>za</strong> napredak dijelom je <strong>za</strong>služan<br />
i sporiji globalni gospodarski rast koji je<br />
smanjio potražnju i cijene poljoprivrednih<br />
proizvoda. No ukupan napredak u<br />
2010./2011. prikrio je <strong>za</strong>brinjavajući rast u<br />
nekim amazonskim državama poput Rondonije,<br />
u kojoj je deforestacija u odnosu<br />
na 2010. udvostručena. U saveznoj brazilskoj<br />
državi Mato Grossu deforestacija<br />
je u odnosu na godinu prije porasla <strong>za</strong> 20<br />
posto.<br />
U Škotskoj napravljen most od<br />
reciklirane plastike<br />
Na škotskoj rijeci Tweed napravljen<br />
je prvi plastični most u Europi dugačak<br />
nešto manje od 30 metara, koji se po nosivosti<br />
ne razlikuje od mostova izgrađenih<br />
od tradicionalnih materijala i pogodan je<br />
i <strong>za</strong> promet teških teretnih vozila. Škotska<br />
tvrtka Vertech Limited, koja posluje pod<br />
motom »<strong>za</strong>što išta baciti«, od 50 tona<br />
plastičnog otpada napravila je most<br />
dužine nešto manje od 30 metara. Prvi<br />
europski plastični most ne samo da je<br />
napravljen od recikliranog materijala, već<br />
ga se i samog u potpunosti može reciklirati,<br />
prenose stručni internetski portali<br />
posvećeni građevinarstvu i arhitekturi.<br />
Osim toga, most je montiran <strong>za</strong> samo<br />
četiri dana budući da su prefabricirani dijelovi<br />
proizvedeni u tvornici.<br />
Ovaj most otvorio je nove mogućnosti<br />
uporabe plastičnog otpada u građevinskoj<br />
industriji, izjavili su stručnjaci.<br />
Električni Nissan Leaf japanski<br />
automobil godine<br />
Električni automobil Nissan Leaf<br />
proglašen je početkom prosinca u Japanu<br />
automobilom godine, u povodu<br />
održavanja tokijskog sajma automobila,<br />
izvijestio je Nissan. »Ponosni smo što<br />
možemo izvijestiti da je električni automobil<br />
Leaf dobio nagradu <strong>za</strong> automobil<br />
godine u Japanu«, priopćila je ta kompanija.<br />
Tokijski Motor Show najvažniji je<br />
automobilski sajam u Japanu, trećem<br />
svjetskom tržištu automobila nakon Kine<br />
i SAD-a. »Riječ je o <strong>32</strong>. po redu uručenju<br />
ove prestižne nagrada, a prvi put ona je<br />
pripala jednom električnom vozilu. Ovo je<br />
priznanje našoj grupaciji, ali i našim klijentima«,<br />
stoji u priopćenju Nissana.<br />
eko<strong>revija</strong>
Predsjednik Republike Hrvatske na “Zelenoj radionici”<br />
Tekst i foto: Mladen Iličković<br />
Predsjednik Republike Hrvatske Ivo<br />
Josipović sa svojim suradnicima bio<br />
je polaznik radionice „Zelenog ureda“, koju<br />
su <strong>za</strong> Ured Predsjednika organizirali stručnjaci<br />
<strong>za</strong> <strong>energetsku</strong> efikasnost Programa<br />
Ujedinjenih naroda <strong>za</strong> razvoj (UNDP). Ovo<br />
je bila treća radionica „zelenog ureda“<br />
organizirana <strong>za</strong> <strong>za</strong>poslene u Uredu Predsjednika,<br />
a Predsjednik je ujedno bio 5000.<br />
javni djelatnik koji je sudjelovao u takvoj<br />
radionici. U protekle dvije godine, UNDPov<br />
tim održao je više od 200 radionica u<br />
sklopu nacionalnih aktivnosti poticanja<br />
energetske efikasnosti koje se, osim u Uredu<br />
Predsjednika, provode i u 6000 zgrada<br />
javnog sektora pod mjerodavnošću<br />
ministarstava, županija i gradova diljem<br />
Hrvatske.<br />
U svom pozdravnom obraćanju Predsjednik<br />
je istaknuo da je „nužna promjena<br />
u ponašanju svakog od nas u pogledu<br />
odgovornog korištenja energije“ i da je<br />
„uz raspoloživa tehnička rješenja, pitanje<br />
pokretanja tih promjena isključivo u našim<br />
glavama“, dodavši „da nam primjena mjera<br />
energetske efikasnosti osigurava kvalitetniji<br />
život i da je Hrvatska kvalitetnijeg života<br />
država kakvoj moramo težiti.“<br />
“Ured Predsjednika je sjajan učenik u<br />
pogledu energetske efikasnosti,” rekla je<br />
Louisa Vinton, koordinatorica UN-a i stalna<br />
predstavnica UNDP-a u Hrvatskoj. “U<br />
samo par mjeseci, poduzeti su veliki koraci<br />
u smanjenju potrošnje energije i prihvaćanju<br />
obnovljivih izvora. Ovo predstavlja<br />
odličan primjer podjednako <strong>za</strong> javni sektor<br />
i građane.“ Program “Dovesti svoju kuću u<br />
red” (HiO program) kojeg uime Vlade provodi<br />
UNDP, a financira <strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong><br />
i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong>, <strong>za</strong> cilj ima<br />
smanjenje potrošnje energije u zgradama<br />
javnog sektora uz pomoć sustavnog praćenja<br />
i gospodarenja potrošnjom energije<br />
i vode. Program je osmišljen kako bi<br />
promicao hrvatske propise o energetskim<br />
značajkama zgrada, koje su u potpunosti<br />
usklađene s relevantnim EU direktivama te<br />
kako bio potpora Hrvatskoj u ispunjavanju<br />
međunarodnih obve<strong>za</strong> ve<strong>za</strong>nih uz klimat-<br />
ske promjene temeljem Kyoto protokola.<br />
Iskustva UNDP-a pokazuju kako je potrošnju<br />
energije moguće smanjiti <strong>za</strong> 10-30%<br />
samo uz pomoć jednostavnih promjena<br />
u ponašanju, dok su daleko veće uštede<br />
moguće uz skromna financijska ulaganja.<br />
HiO program do sad je godišnju potrošnju<br />
javnog sektora smanjio <strong>za</strong> 27 milijuna<br />
kuna, dok je srodan projekt „Sustavno<br />
gospodarenje energijom u gradovima i<br />
županijama“ (SGE) ostvario godišnje uštede<br />
od dodatnih 64 milijuna kn godišnje.<br />
Oba projekta reducirala su emisiju CO 2 <strong>za</strong><br />
63 tisuće tona odnosno 0.2 % od ukupnih<br />
godišnjih emisija koje Hrvatska proizvodi.<br />
Radionica “Zeleni ured“ <strong>za</strong>poslenicima<br />
nudi praktične smjernice o štednji energije,<br />
vode i uredskog materijala, kao i o<br />
povećanju efikasnosti radnog mjesta i<br />
smanjenju negativnih utjecaja na okoliš.<br />
Promjene u ponašanju i navikama <strong>za</strong>poslenika<br />
mogu osigurati uštede u iznosu<br />
od 10% standardnih troškova ureda. Međutim,<br />
uspjeh ovisi o edukaciji i motivaciji,<br />
koje upravo nastoje pružiti HiO radionice.<br />
Predsjednički ured pridružio se HiO<br />
programu u travnju 2011. godine. UNDP<br />
također radi sa svih 16 ministarstava, 20<br />
županija i 86 od 127 hrvatskih gradova na<br />
praćenju i smanjivanju potrošnje energije<br />
u zgradama javnog sektora. Radionica<br />
ENERGIJA<br />
“Zeleni ured” samo je jedna od mnogih<br />
alata koje Program koristi. Osim toga, rade<br />
se energetski pregledi zgrada, energetsko<br />
certificiranje te su u nekim objektima<br />
instalirani i visoko-tehnološki sustavi <strong>za</strong><br />
daljinsko praćenje potrošnje energije<br />
(koriste se u 20 objekata, dok su <strong>za</strong> 16 objekata<br />
u testnoj fazi). Programom je također<br />
educirano više od 7900 javnih službenika<br />
o gospodarenju energijom.<br />
Prema hrvatskom <strong>za</strong>konu, zgrade javne<br />
namjene ukupne korisne površine veće<br />
od 1000 m² obvezne su imati energetski<br />
certifikat izložen na mjestu jasno vidljivom<br />
posjetiteljima zgrade. Tri zgrade u sklopu<br />
Ureda Predsjednika među prvima javnim<br />
objektima u Republici Hrvatskoj dobile su<br />
energetske certifikate kojima se ocjenjuje<br />
energetska efikasnost zgrada na skali<br />
od A (najefikasnije) do G (najneefikasnije).<br />
Certifikati su uručeni Predsjedniku tijekom<br />
radionice. Zgrade Ureda Predsjednika po<br />
energetskim certifikatima svrstane su u<br />
razred D, što je relativno dobra ocjena s<br />
obzirom da je riječ o objektima koji se koriste<br />
i u reprezentativne i protokolarne svrhe<br />
te da se radi o građevini iz 1960-tih, kada<br />
nisu postojali propisi o obveznoj izolaciji<br />
objekata. HiO energetski pregled osigurat<br />
će preporuke <strong>za</strong> poboljšanja objekata na<br />
Pantovčaku.<br />
eko<strong>revija</strong> 59
ENERGIJA<br />
“Zeleno” gospodarstvo velika šansa <strong>za</strong> Hrvatsku<br />
Tekst: Željko Bukša<br />
Hrvatska ima sve predispozicije koje<br />
joj omogućuju da se pozicionira<br />
kao svjetski lider u promišljanju zelenog<br />
gospodarstva, izjavila je Louisa Vinton,<br />
koordinatorica Ujedinjenih naroda i stalna<br />
predstavnica Programa Ujedinjenih naroda<br />
<strong>za</strong> razvoj (UNDP) u Hrvatskoj, na javnoj<br />
raspravi o mogućnostima održivog razvoja<br />
koju su u u <strong>za</strong>grebačkom Europskom<br />
domu organizirali UNDP i magazin Banka.<br />
Ususret UN-ovoj konferenciji o održivom<br />
razvoju »Rio+20«, koja će se održati u Rio<br />
de Janeiru u lipnju 2012., dvadesetak godina<br />
nakon poznate svjetske konferencije o<br />
razvoju održane u tom brazilskom gradu,<br />
gospodarstvenici, aktivisti <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i<br />
stručnjaci <strong>za</strong> razvoj raspravljali su o izgradnji<br />
gospodarskog modela koji bi omogućio<br />
rast i suzbio siromaštvo te pritom<br />
skrbio o <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong> i održivom razvoju.<br />
Ističući da se u<br />
nekim područjima<br />
Hrvatska već iska<strong>za</strong>la<br />
kao zeleni pionir,<br />
primjerice u energetskoj<br />
efikasnosti<br />
u sektoru javnih<br />
zgrada, Vinton smatra<br />
da naša zemlja<br />
može još mnogo<br />
toga učiniti. Zato je<br />
pozvala novu hrvatsku<br />
vladu da iskoristi<br />
priliku i prihvati mjere<br />
koje vode ka zelenom<br />
gospodarstvu,<br />
uključujući preusmjeravanjedosadašnjih<br />
subvencija<br />
<strong>za</strong> fosilna goriva<br />
koje trenutno iznose pet-šest posto bruto<br />
društvenog proizvoda (BDP) prema ulaganjima<br />
u obnovljive energetske izvore.<br />
Osim većeg korištenja alternativnih oblika<br />
energije, treba uvesti i plaćanje energije<br />
po stvarnoj potrošnji te smanjiti prevelik<br />
<strong>broj</strong> dozvola, njih više desetaka, potrebnih<br />
<strong>za</strong> korištenje obnovljivih izvora jer su <strong>za</strong> to,<br />
na primjer, u Njemačkoj dovoljne samo<br />
dvije, ustvrdila je Vinton.<br />
60<br />
U raspravi stručnjaci su upozorili kako<br />
gospodarski rast utemeljen na fosilnom<br />
gorivu ugrožava okoliš i potiče društvenu<br />
nejednakost. Održivi razvoj podrazumijeva<br />
iskorištavanje prirodnih bogatstava Zemlje,<br />
ali takvo iskorištavanje ne bi uništavalo<br />
ekosustav koji se ne može nadomjestiti,<br />
i uključivalo bi siromašne i osjetljive društvene<br />
skupine, naglasio je UNDP-ov viši<br />
ekonomist <strong>za</strong> Europu Ben Slay. U protivnom,<br />
upozorio je, ljudi će svoje probleme<br />
rješavati na neodrživ način koji je štetan <strong>za</strong><br />
okoliš, na primjer izlovom već iscrpljenih<br />
ribljih resursa da bi se prehranili i neplanskom<br />
sječom šuma <strong>za</strong> ogrjev.<br />
Ovisnost o fosilnim gorivima poseban<br />
je i<strong>za</strong>zov regiji istočne Europe i središnje<br />
Azije, jer ona čine 88 posto primarne opskrbe<br />
energijom, navodi se u posljednjem<br />
UNDP-ovu izvješću o društvenom razvoju<br />
»Održivost i pravednost: Bolja budućnost<br />
<strong>za</strong> sve«. Zbog toga ta regija nije samo<br />
glavni izvor emisije stakleničkih plinova<br />
koji potiču globalno <strong>za</strong>grijavanje i klimatske<br />
promjene, nego i veliki uzročnik onečišćenja<br />
atmosfere. Ograničeni kapaciteti<br />
biosfere da apsorbira ugljikov dioksid te<br />
održi i regenerira iscrpljenu zemlju, šume<br />
i riblje resurse, ne može podnijeti toliko<br />
opterećenje bez ozbiljnog rizika od kata-<br />
klizmičkog oštećenja ekosustava, upozoravaju<br />
stručnjaci.<br />
Cilj razvoja, prema tom stajalištu, nije<br />
gospodarski razvoj koji je sam sebi svrha,<br />
nego stvaranje i osiguranje takve sredine<br />
u kojoj bi ljudi mogli živjeti dugo, zdravo i<br />
kreativno. „Glavni je problem ljudske vrste<br />
što je u nas ugrađena potpuna odanost rastu<br />
– čak i kad prijeti da nas ubije.<br />
Čovječanstvu treba br<strong>za</strong> tranzicija u<br />
stanje održivosti“, smatra Zoran Skala,<br />
viši savjetnik <strong>za</strong> razvojne i međunarodne<br />
projekte u Zavodu <strong>za</strong> prostorno uređenje<br />
Primorsko-goranske županije. Umjesto<br />
da sanjamo o rastu, smanjimo potrošnju<br />
i proizvodimo lokalno. Obnovljivi izvori<br />
energije mogli bi nam pomoći u tome,<br />
kaže Skala.<br />
Sve više hrvatskih stručnjaka <strong>za</strong>govara<br />
tzv. zelenu ekonomiju koja stvara višestruke<br />
koristi kroz<br />
otvaranje <strong>broj</strong>nih<br />
radnih mjesta te<br />
poboljšanu <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> i prirodnih<br />
resursa. Stoga traže<br />
da se Hrvatska ubuduće<br />
više usmjeri na<br />
održive standarde<br />
poslovanja, obnovljive<br />
izvore energije,<br />
<strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong><br />
i druge mjere<br />
zelene ekonomije.<br />
Budući da čak 20<br />
posto BDP-a odlazi<br />
na energetske troškove<br />
čije će cijene<br />
i dalje rasti, fosilna<br />
goriva treba sve<br />
više <strong>za</strong>mjenjivati obnovljivim izvorima.<br />
Dobar primjer koristi od takvih mjera je<br />
projekt energetske efikasnosti koji provodi<br />
Program <strong>za</strong> razvoj Ujedinjenih naroda u<br />
Hrvatskoj (UNDP). Prema riječima Sandre<br />
Vlašić iz UNDP-a, <strong>za</strong>hvaljujući tom projektu<br />
u koji je dosad uloženo 60 milijuna kuna<br />
stvoreno je 100 radnih mjesta, godišnji<br />
troškovi <strong>za</strong> energiju i vodu sre<strong>za</strong>ni su <strong>za</strong> 91<br />
milijun kuna, a godišnja emisija staklenič-<br />
eko<strong>revija</strong>
kih plinova koji potiču globalno <strong>za</strong>grijavanjesmanjena<br />
<strong>za</strong> 63.000 tona.<br />
Očito, već je uštedama vraćeno cijelo ulaganje,<br />
a postignute su i <strong>broj</strong>ne druge koristi.<br />
Takvi primjeri najbolje dokazuju da zelena<br />
ekonomija nije, kako mnogi vjeruju,<br />
neprofitabilna i neproduktivna. No, to je<br />
tek početak jer Hrvatska, ističe Vlašić, ima<br />
vrlo velik potencijal <strong>za</strong> razvoj energetske<br />
efikasnosti, a samo investicijski potencijal<br />
<strong>za</strong> bolju <strong>energetsku</strong> efikasnost zgrada<br />
procijenjen je na 1,6 milijardi kuna.<br />
Stručnjaci se slažu da Hrvatska ima i<br />
veliki potencijal <strong>za</strong> korištenje obnovljivih<br />
izvora energije koji se <strong>za</strong>sad premalo<br />
rabi. Zato nije ni čudo da Austrija ima 20<br />
puta više solarnih termalnih sustava nego<br />
Hrvatska, a sigurno nema više sunca od<br />
nas, upozorava Robert Pašičko, stručnjak<br />
<strong>za</strong> energetiku i klimatske promjene UN-<br />
DP-a Hrvatska, napominjući da su solarni<br />
paneli najjeftiniji način <strong>za</strong> proizvodnju toplinske<br />
energije. Budući da čak 20 posto<br />
BDP-a odlazi na energetske troškove koji<br />
će se zbog rasta cijena i dalje povećava-<br />
svijetu se pojavljuje mnogo teh-<br />
U nologija održivog razvoja no nije<br />
posve jasno koje od njih jače a koje manje<br />
pridonose održivom razvoju i stoga se<br />
nalazimo svake dvije godine kako bismo<br />
raspravljali o metodologiji <strong>za</strong> procjenu njihove<br />
uspješnosti“, izjavio je prof.dr. Neven<br />
Duić sa <strong>za</strong>grebačkog Fakulteta strojarstva<br />
i brodogradnje prilikom otvaranja jedne<br />
od najvećih svjetskih konferencija na temu<br />
održivog razvoja „Održiv razvoj energetskih,<br />
vodnih i okolišnih sustava“.<br />
Konferencija je održana u Dubrovniku<br />
uz više od 400 znanstvenika iz<br />
55 zemalja u suradnji Fakulteta strojarstva<br />
Sveučilišta u Zagrebu i Instituto Superior iz<br />
Lisabona.<br />
„Europa idem putem održivog razvoja<br />
prema s energetskim sustavima koji će počivati<br />
na 100% obnovljivim izvorima energije,“<br />
istaknula je istom prigodom <strong>za</strong>stupnica<br />
u Europskom parlamentu i autorica<br />
europske energetske strategije 20-20-20<br />
prof. Maria da Graca Carvalho, “a Hrvatsku s<br />
ti, fosilna goriva treba sve više <strong>za</strong>mjenjivati<br />
obnovljivim izvorima, tim više što se<br />
time otvaraju i <strong>broj</strong>na radna mjesta te štiti<br />
okoliš, dodaje Pašičko. Neven Duić, profesor<br />
na <strong>za</strong>grebačkom Fakultetu strojar-<br />
stva i brodogradnje, ističe da se u Europi<br />
od 2000. do 2010. najviše investiralo u<br />
korištenje plina te energije vjetra i sunca.<br />
Istodobno se u Hrvatskoj, prema njegovim<br />
riječima, pet-šest posto BDP-a koristi<br />
<strong>za</strong> subvencioniranje uvo<strong>za</strong> fosilnih goriva<br />
umjesto da se taj novac ulaže u obnovljive<br />
izvore. Zato predlaže da se njihovo veće<br />
korištenje potiče državnim poticajima ili<br />
ENERGIJA<br />
uvođenjem obveze da dio energije mora<br />
biti iz obnovljivih izvora. Smatra i da treba<br />
povećati ulaganja u inovacije i tehnologije<br />
<strong>za</strong> korištenje obnovljivih izvora. Potreban<br />
novac može se, na primjer, osigurati povećanjem<br />
preniskog pore<strong>za</strong> na emisije<br />
stakleničkih plinova, predlaže Duić.<br />
Novac od tih naknada koje gospodarstvo<br />
plaća <strong>Fond</strong>u <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong>,<br />
trebalo bi iskoristiti i kao financijsku po-<br />
moć gospodarstvu <strong>za</strong> ulaganja u smanjenje<br />
emisija stakleničkih plinova jer<br />
neke tvrtke godišnje u <strong>Fond</strong> uplate i dva<br />
milijuna eura, a onda same moraju naći<br />
novac <strong>za</strong> takve investicije, kaže Mirjana<br />
Matešić, ravnateljica Hrvatskog poslovnog<br />
savjeta <strong>za</strong>održiv razvoj. Veća ulaganja<br />
u obnovljive izvore energije i <strong>energetsku</strong><br />
efikasnost pomoći će Hrvatskoj da<br />
ispuni svoje obveze o smanjenju emisije<br />
stakleničkih plinova kao buduća članica<br />
Europske unije i one iz Kyotskog<br />
protokola. Time će izbjećiplaćanje kazni<br />
koje čekaju države koje te obveze ne<br />
ispune.<br />
Europski put prema 100% obnovljivih izvora energije<br />
Tekst i foto: Mladen Iličković<br />
Hrvatska ima sve predispozicije koje<br />
joj omogućuju da sepozicionira kao<br />
svjetski lider u promišljanju zelenoggospodarstva,<br />
kaže Louisa Vinton, UNova<br />
koordinatorica istalna predstavnica<br />
Programa Ujedinjenih naroda <strong>za</strong> razvoj<br />
(UNDP) u Hrvatskoj<br />
veseljem očekujemo kao 28 članicu Europske<br />
unije te joj savjetujem da upotrebljava<br />
najjeftinije i provjerene oblike obnovljivih<br />
izvora energije te se priključi naporima na<br />
izgradnji europske energetske neovisnosti<br />
pri čemu hrvatski znanstvenici mogu dati<br />
svoj doprinos u projektima koji se time<br />
bave i povući iz Europe značajna sredstva<br />
<strong>za</strong> istraživanje o čemu se sada raspravlja u<br />
Bruxellesu u okviru novih petogodišnjih<br />
proračunskih projekcija.“<br />
Među 389 prezentacija posebnu su pažnju<br />
privukli profesor Henrik Lund koji je<br />
objasnio kako Danska do 2050. misli izgraditi<br />
energetski sustav sa 100% obnovljivim<br />
izvorima te kako već sada 50% električne<br />
energije dobivaju iz kogeneracijskih toplinskih<br />
procesa.<br />
Profesor Ingo Stadler sa Sveučilišta u<br />
Kölnu predstavio je istraživanja o najpovoljnijim<br />
načinima skladištenja energije<br />
pri čemu je još uvijek isplativije skladištiti<br />
toplinu od električne energije, a profesor<br />
Noam Lior sa Sveučilišta u Pensilvaniji na-<br />
značio je moguće scenarije u održivom<br />
razvoju s naglaskom na uštede energije u<br />
prometu boljim prometnim planiranjem.<br />
eko<strong>revija</strong> 61
ENERGIJA<br />
67 milijuna eura iz IEE programa<br />
Tekst i foto: Maja Brkić-Pancirov<br />
Europska komisija otvorila je natječaj<br />
<strong>za</strong> dodjelu bespovratnih sredstava<br />
vrijedan 67 milijuna eura u okviru programa<br />
Inteligentna energija u Europi – IEE.<br />
Program je ustanovljen radi razvoja netehnoloških<br />
akcija na području energetske<br />
<strong>učinkovitost</strong>i i obnovljivih izvora energije,a<br />
osnovni mu je cilj podržati održivi rast u<br />
energetici, osigurati stalnu opskrbu energijom,<br />
posti<strong>za</strong>ti konkurentnost energetskog<br />
sektora EU te bolju <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong>.<br />
Do 8. svibnja na natječaj se mogu prijaviti<br />
javne ustanovama, jedinice regionalne i<br />
lokalne samouprave te privatne tvrtke.<br />
Kroz ovaj program Europska unija sufinancira<br />
aktivnosti u sljedećim područjima:<br />
- SAVE - jačanje energetske <strong>učinkovitost</strong>i i<br />
racionalnog korištenja energetskih resursa,<br />
pogotovo u industriji, zgradarstvu i proizvoda<br />
koji troše energiju;<br />
Nova mjerila <strong>za</strong> poboljšanje energetske <strong>učinkovitost</strong>i<br />
Tekst i foto: Nina Počuča<br />
izdanju londonskog nakladnika First,<br />
U Svjetsko energetsko vijeće (World<br />
Energy Council) objavilo je uvid u svjetske<br />
izvore energije, odnosno pomne analize<br />
i mišljenja vodećih relevantnih poslovnih<br />
i političkih figura s područja energetske<br />
<strong>učinkovitost</strong>i.<br />
Već neko vrijeme je energetska <strong>učinkovitost</strong><br />
udarna vijest mnogih programa i<br />
predmet mnogih naslovnica. Svaka objava<br />
ili rasprava o pitanjima ve<strong>za</strong>nima uz<br />
energiju neizbježno se veže uz <strong>energetsku</strong><br />
<strong>učinkovitost</strong>. To nije bez razloga. Ako<br />
samo pogledamo oko sebe, vidimo širok<br />
raspon uređaja, koji imaju značajan potencijal<br />
<strong>za</strong> poboljšanje energetske <strong>učinkovitost</strong>i.<br />
Taj je potencijal prisutan u cijelom<br />
energetskom lancu vrijednosti, počevši<br />
od samog istraživanja primarne energije.<br />
Elena V. Nekhaev iz Svjetskog energetskog<br />
vijeća tako navodi primjer industrije nafte<br />
i plina - najintenzivnije od svih industrija,<br />
koja ima značajan potencijal <strong>za</strong> poboljšanje<br />
<strong>učinkovitost</strong>i.<br />
62<br />
- ALTENER - promocija i potpora korištenju<br />
izvora obnovljive energije i energetske<br />
diversifikacije <strong>za</strong> proizvodnju električne i<br />
toplinske energije;<br />
- STEER - promoviranje učinkovitijeg korištenja<br />
energije u prometu te primjena<br />
novih i obnovljivih goriva u prometu;<br />
- INTEGRIRANE AKTIVNOSTI - poticanje<br />
ulaganja u energetiku na lokalnoj razini,<br />
energetska <strong>učinkovitost</strong> i obnovljivi izvori<br />
energije u zgradama, edukacija na području<br />
inteligentne energije.<br />
Sukladno navedenom financirat će se<br />
aktivnosti kao što su međunarodni prijenos<br />
iskustava, promicanje najbolje prakse,<br />
obrazovanje i osposobljavanje, jačanje i<br />
izgradnja institucionalnih kapaciteta, širenje<br />
informacija i jačanje svijesti, analize<br />
i poka<strong>za</strong>telji <strong>za</strong> razvoj politike, stvaranje<br />
novih standarda i normi itd. Ulaganje u<br />
Ta industrija troši oko 20% proizvodnje <strong>za</strong><br />
vlastite operacije, a kako rezervoari postaju<br />
iscrpljeni, potražnja naftne<br />
industrije <strong>za</strong> energijom<br />
rasti će još više. Osim<br />
toga, energetska <strong>učinkovitost</strong><br />
industrije nafte i<br />
plina vrlo je niska prema<br />
postojećim standardima<br />
i jedva doseže 20%.<br />
Nužno je poduzeti hitne<br />
mjere da bi se poboljšale<br />
performanse industrije<br />
u pogledu energetske<br />
<strong>učinkovitost</strong>i i smanjenja<br />
vlastite potražnje energije.<br />
To bi ujedno povećalo<br />
profitabilnost poslovanja<br />
i urodilo boljim pristupom na području<br />
<strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong>.<br />
Primjerice, procjenom energetske <strong>učinkovitost</strong>i<br />
emisija, <strong>za</strong>tim smanjenja CO2 i<br />
slično možemo dobiti koristan uvid u <strong>učinkovitost</strong><br />
cjelokupnog procesa. Na taj način<br />
infrastrukturu, projekti istraživanja i tehnološkog<br />
razvoja, studije izvedivosti, investicijski<br />
troškovi <strong>za</strong> projekte održivih izvora<br />
energije, promocija posebnih proizvoda/<br />
brendova, uredska oprema i računala nisu<br />
predviđeni <strong>za</strong> sufinanciranje u sklopu IEE<br />
programa. Ukupan proračun na ovom natječaju<br />
iznosi oko 67 milijuna eura, a moći<br />
će se sufinancirati maksimalno 75% ukupnih<br />
prihvatljivih troškova projekta. Projekti<br />
mogu trajati do tri godine, a moraju<br />
uključivati najmanje tri partnerske organi<strong>za</strong>cije<br />
iz tri različite zemlje članice programa<br />
(EU 27, Island, Norveška, Hrvatska, Liechtenstein,<br />
Makedonija).<br />
Više informacija o natječaju može se<br />
pronaći na web stranici http://ec.europa.<br />
eu/energy/intelligent/getting-funds/<br />
call-for-proposals/index_en.htm<br />
ne procjenjuju se samo utjecaji na poboljšanja<br />
energetske <strong>učinkovitost</strong>i, već i što je<br />
sve dovelo do njega. Kako se mjeri i bilježi<br />
utjecaj energetski učinkovitih tehnologija?<br />
Kako se može uštedjeti odabirom određenog<br />
uređaja? Da bismo mogli odgovoriti<br />
na takva pitanja, potrebno je definirati referentnu<br />
točku <strong>za</strong> mjerenje <strong>učinkovitost</strong>i.<br />
eko<strong>revija</strong>
Također bi trebalo uzeti u obzir poboljšanja<br />
do kojih će doći bez obzira poduzmu li<br />
se posebne mjere.<br />
Prava ušteda energije s obzirom na nove<br />
tehnologije obično je daleko manja od<br />
očekivane, često zbog ponašanja samih<br />
potrošača (npr. kupnja učinkovitijih, ali i<br />
većih hladnjaka i slično). Nužno je stoga<br />
detaljnije istražiti utjecaj potrošačkog ponašanja<br />
i odabira na <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong><br />
te promovirati tehnologiju, koja može<br />
ograničiti utjecaj ponašanja koje ne ide u<br />
prilog štednji energije (npr. graničnici brzine,<br />
toplinska regulacija sobne temperature,<br />
automatska kontrola rasvjete u nenastanjenoj<br />
sobi, senzori rasvjete....).<br />
Potrošačima je potrebno osigurati alate,<br />
koji će im omogućiti da bolje upravljaju<br />
potrošnjom energije, kao što su kućni<br />
uređaji <strong>za</strong> prikaz potrošnje. Informativni<br />
izračuni služe <strong>za</strong> usporedbu razine potrošnje<br />
sličnih potrošača (kućanstava) ili tvrtki.<br />
Što se tiče prijevo<strong>za</strong> i kućanstava, važno je<br />
poboljšati <strong>učinkovitost</strong> nove opreme, vozila<br />
i zgrada, ali ih je isto tako važno održavati<br />
i servisirati da ne bi došlo do gubitka<br />
energije.<br />
Uzimajući u obzir mnoge prednosti, koje<br />
dolaze s boljom energetskom učinkovitošću,<br />
od smanjenja CO 2 do potencijalnih<br />
ušteda u milijardama dolara na manjim<br />
računima <strong>za</strong> struju, iznenađujuće je da<br />
energetska <strong>učinkovitost</strong> i dalje ostaje više<br />
teoretska mogućnost nego praktično rješenje.<br />
Da bi se postigao veći napredak u<br />
poboljšanju energetske <strong>učinkovitost</strong>i, komunikacija<br />
i informacije moraju biti prioritet,<br />
čak i važnije od bilo kakvih poticaja,<br />
sugerira Elena V. Nekhaev iz Svjetskog<br />
energetskog vijeća. Vlade bi trebale imati<br />
proaktivniji pristup. Sve mjere energetske<br />
<strong>učinkovitost</strong>i trebale bi se temeljiti na analizi<br />
troškova i koristi, koja uključuje i ekološke<br />
troškove.<br />
Energetska <strong>učinkovitost</strong>, napominje<br />
Nekhaeva, ne bi smjela biti samo prilika<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>radu tehnoloških dobavljača nego i<br />
<strong>za</strong> državu i njezine djelatnosti, koje rabe<br />
takve učinkovite tehnologije. Ulaganja u<br />
postojeće tehnologije ubrzo bi se trebala<br />
isplatiti. Prijenos informacija, komunikacija<br />
i obrazovanje bitni su instrumenti širenja<br />
kulture o energetskoj <strong>učinkovitost</strong>i.<br />
Osim toga, bitno je uzeti u obzir odgovarajuće<br />
i pouzdano certificiranje uređaja<br />
– potrošača energije - da bi se smanjili rizici<br />
krivotvorenih proizvoda <strong>za</strong> krajnjeg korisnika.<br />
Potrebno je razviti kulturu, koja neće<br />
samo gledati početne troškove takvih investicija,<br />
već kompletnog životnog ciklusa,<br />
uključujući rad i održavanje, <strong>za</strong>ključuje<br />
Elena V. Nekhaev iz Svjetskog energetskog<br />
vijeća.<br />
Obnovljivi izvori energije poput vjetra i<br />
sunčeve energije izvori su energije čiji doprinos<br />
opskrbi energijom varira. Proizvod-<br />
ENERGIJA<br />
nja energije temeljena na obnovljivim<br />
izvorima mora se nadopuniti proizvodnjom,<br />
koja nije ovisna o vremenu općenito<br />
niti vremenu dana. Jedna mogućnost su<br />
elektrane kombiniranog ciklusa na prirodan<br />
plin, koje nude poboljšanje <strong>učinkovitost</strong>i<br />
i idealna su dopuna obnovljivim<br />
izvorima energije. Irsching 4 elektrana<br />
kombiniranog ciklusa u blizini Ingolstadta,<br />
u Bavarskoj, koju je sagradio Siemens<br />
prema ugovoru s E. ON-om i predao mu<br />
ju u srpnju 2011. <strong>za</strong> komercijalne svrhe,<br />
postavila je nova mjerila u tom<br />
području.<br />
Njemačka je suočena s radikalnim<br />
promjenama u sustavu opskrbe<br />
energijom i ide se na to da se izbaci<br />
nuklearna energija i uvede još više<br />
obnovljivih izvora energije, tvrdi Michael<br />
Süss, izvršni direktor Siemensovog<br />
sektora energije. Promjena u<br />
energetskoj politici jest politička volja<br />
i podupiru je sve političke stranke,<br />
ali i javnost. Postupno odbacivanje<br />
postojećih nuklearnih elektrana i<br />
ubr<strong>za</strong>ni razvoj obnovljivih izvora<br />
energije <strong>za</strong>htijevat će velike napore<br />
tehničke i ekonomske prirode. Danas<br />
smo suočeni s distribucijom solarne<br />
i energije, koju proizvodi vjetar. Opskrba<br />
je promjenjiva. S druge strane,<br />
mogućnosti skladištenja energije,<br />
koju nude reverzibilne elektrane i elektrane<br />
koje skladište komprimirani zrak,<br />
su ograničene, a nisu još ni dostupni veliki<br />
skladišni sustavi na kemijskoj osnovi<br />
poput litij-ionskih baterija ili proizvodnje<br />
na veliko i skladištenje hidrogena ili<br />
sintetiziranog metana.<br />
Iz tog razloga, uloga dodatne elektrane<br />
sve više dobiva na važnosti zbog mrežne<br />
stabilnosti. Uporaba prirodnog plina u takvim<br />
elektranama ima pozitivan učinak –<br />
između ostalog, emisije SO 2 i CO 2 znatno<br />
su niže nego kod bilo kojeg drugog proizvođača<br />
na fosilno gorivo.<br />
Na primjer, nova Siemensova elektrana<br />
kombiniranog ciklusa emitira manje od<br />
trećine CO 2 kojeg inače po kilovatsatu<br />
emitira postojeći pogon na ugljen. Kao<br />
<strong>za</strong>mjena <strong>za</strong> stare elektrane na ugljen moguće<br />
je dodatno smanjiti godišnje emisije<br />
CO 2 <strong>za</strong> oko četiri milijuna tona po 1000<br />
megavati izlaznog proizvoda (energije)<br />
eko<strong>revija</strong> 63
ENERGIJA<br />
U tom kontekstu, jedinica 4 Irsching<br />
elektrane, kojom upravlja E. ON Kraftwerke<br />
GmbH jest primjer remek-djela. Više od<br />
deset godina nakon početka ambicioznog<br />
inovativnog programa <strong>za</strong> novu generaciju<br />
plinskih turbina razreda H, razvijen je<br />
SGT5-8000H stroj koji je iznimno dobro<br />
prošao na testiranjima te je od srpnja u komercijalnoj<br />
uporabi.<br />
Prva elektrana novog razreda H već piše<br />
povijest, jer je postala prva plinska turbina<br />
koja je dosegnula 60% <strong>učinkovitost</strong>i u<br />
kombiniranom ciklusu. Povrh svega, Irsching<br />
4 elektrana odlikuje se operacijskom<br />
fleksibilnošću, jer može vrlo brzo reagirati<br />
na različite <strong>za</strong>htjeve <strong>za</strong> gorivom. U manje<br />
od 30 minuta doseže puno opterećenje, a<br />
u manje od 30 minuta ponovno se pokreće<br />
– to su dobrodošla svojstva u uobičajenoj<br />
kompen<strong>za</strong>ciji s obzirom na obnovljive<br />
izvore.<br />
Siemensov 8000H program <strong>za</strong>počeo je<br />
još u listopadu 2000. s temeljitom analizom<br />
tržišta i <strong>za</strong>htjeva. Nakon prve faze<br />
razvoja i inženjeringa te uspješnih preliminarnih<br />
pokusa kritičnih komponenti, turbina<br />
je izgrađena u proizvodnom postrojenju<br />
u Berlinu, a nakon toga instalirana i<br />
testirana u elektrani Irsching 4 u stvarnim<br />
uvjetima u sklopu jednostavnog ciklusa.<br />
Süss navodi da su od te prve faze uspjeli<br />
osigurati E. ON <strong>za</strong> partnera na <strong>za</strong>htjevnom<br />
projektu, što se u konačnici ispostavilo<br />
dobrim izborom, jer je SGT5-8000H ubrzo<br />
prerastao u uspješnu priču.<br />
Prvi koraci učinjeni su prema planu nakon<br />
početka izgradnje 2006. Važni koraci<br />
učinjeni su u prosincu 2007., prva sinkroni<strong>za</strong>cija<br />
s mrežom u ožujku 2008., a mjesec<br />
kasnije, u travnju 2008. nastupio je rad s<br />
najmanjom količinom energije. Program<br />
je <strong>za</strong>vršen u kolovozu 2009. Elektrana je<br />
uspješno prošla sve testove u najtežim<br />
radnim uvjetima. Probni rad trajao je 123<br />
dana, uključujući više od 170 pokretanja<br />
i 1500 radnih sati. Nakon toga, <strong>za</strong>vršno s<br />
prosincem 2010., elektrana je <strong>za</strong>počela s<br />
radom u kombiniranom ciklusu.<br />
Performanse SGT5-8000H premašile su<br />
sva očekivanja. Turbina je puštena na tržište<br />
s kapacitetom (ISO) od 375 megavati.<br />
To je najveća operativna plinska turbina u<br />
svijetu i ušla je u Guinnessovu knjigu rekorda.<br />
Turbina je dostupna u verziji od 50<br />
herca te kao skalirana manja mašina od<br />
60 herca. Obje verzije imaju kompletno<br />
64<br />
unutarnje hlađenje i na taj način omogućuju<br />
brzo pokretanje i kruženje goriva.<br />
Osim toga, ostale komponente i pomoćni<br />
i prateći sustavi, primjerice parni generator<br />
povrata topline Benson, unaprijeđeni su i<br />
nadalje prilagođeni visokim temperaturama<br />
i tlaku.<br />
Na primjer, ciklus para/voda djeluje na<br />
600° C i 170 bara. Sve u svemu, postignuta<br />
je još veća operativna fleksibilnost kroz<br />
optimalnu interakciju između pojedinačnih<br />
komponenti. A to je bilo nužno, jer će<br />
ta fleksibilnost u budućnosti odlučiti hoće<br />
li Njemačka moći održati visoku razinu osi-<br />
guranih <strong>za</strong>liha, na koju je dosad naviknula,<br />
objašnjava Süss.<br />
Već 2020., možda čak i ranije, gotovo cijela<br />
elektrana bazirana na neobnovljivim<br />
izvorima morat će se dnevno pokretati<br />
i gasiti jer određene regije u Njemačkoj<br />
mogu ispuniti <strong>za</strong>htjeve <strong>za</strong> potražnjom<br />
energije <strong>za</strong> sunčanih dana s puno vjetra.<br />
Međutim, ako se vrijeme naglo promijeni,<br />
trebat će oko 20 do 50 gigavati iz drugih<br />
izvora u roku nekoliko sati ili minuta.<br />
Takvi <strong>za</strong>htjevi ne bi se smjeli razmatrati<br />
unutar tog roka imajući na umu velika<br />
skladišta poput hidroelektrana. Upravo<br />
zbog toga traže se rješenja <strong>za</strong> elektrane<br />
kojima bi se moglo upravljati unutar tog<br />
roka da bi se kompenzirale fluktuacije u<br />
proizvodnji. S današnjom flotom elektrana<br />
baziranih na ugljenu i nuklearnoj energiji,<br />
to je moguće, ali s velikim ograničenjima.<br />
To samo ukazuje na to da su današnje konvencionalne<br />
elektrane suočene s potpuno<br />
novim tehnološkim i<strong>za</strong>zovima.<br />
Osiguranje dodatnih kapaciteta u obliku<br />
elektrana kombiniranih ciklusa s visokoučinkovitim<br />
performansama jest važno<br />
i moguće rješenje. S tim u vezi elektrana<br />
Irsching 4 prošla je sve testove performansi<br />
i fleksibilnosti te nadmašila E.ON-ova<br />
očekivanja. Ključni element fleksibilnosti<br />
elektrane <strong>za</strong> definirane tržišne uvjete jest<br />
vrijeme potrebno <strong>za</strong> inicijalni početak, koji<br />
je uglavnom u ranim jutarnjim satima, nakon<br />
mirovanja od 6 do 8 sati, kad potražnja<br />
u mreži ponovno raste. Doka<strong>za</strong>lo se da se<br />
elektranom može pouzdano upravljati u<br />
punom kapacitetu <strong>za</strong> manje od 30 minuta<br />
koristeći ‘fast-cycling’ koncept, tj. koncept<br />
brzog ciklusa. Jednako je važan i suprotan<br />
slučaj, kad se opterećenje mora jako brzo<br />
smanjiti ili čak <strong>za</strong>tvoriti elektrana, ako dođe<br />
do mrežnih smetnji ili ako to uvjetuje energija<br />
vjetra ili sunca.<br />
Demonstrirano je da je gašenje elektrane<br />
ili nastavak rada s manjim opterećenjem<br />
moguće unutar 30 minuta. Unatoč vrhunske<br />
izvedbe, elektranom se može stabilno<br />
upravljati na 100 megavati, odnosno koristeći<br />
manje od 20% ukupnog kapaciteta u<br />
kombiniranom ciklusu.<br />
Implementacija promjena u energetskoj<br />
politici u Njemačkoj poziva na održivo<br />
rješenje <strong>za</strong> problem rotirajuće rezerve. Zahvaljujući<br />
svojim fleksibilnim operativnim<br />
opcijama, elektrane kombiniranog ciklusa<br />
su <strong>za</strong> to spremne. Budući vlasnici takvih<br />
elektrana morat će redefinirati kompen<strong>za</strong>ciju<br />
<strong>za</strong> rotirajuće rezerve ili jednostavno <strong>za</strong><br />
dostupnost na <strong>za</strong>htjev.<br />
Konstantna ravnoteža između proizvodnje<br />
energije i <strong>za</strong>htjeva ključna je <strong>za</strong> stabilnu,<br />
pouzdanu mrežnu operaciju. U slučaju<br />
potpunih promjena u opskrbi energijom,<br />
moraju se rasporediti kako mogućnosti<br />
tako i rizici.<br />
U novom 8000H razredu Siemens je<br />
omogućio najnaprednije i najmodernije<br />
tehnologije <strong>za</strong> ekonomičnu i ekološki savjesnu<br />
proizvodnju energije iz plina.<br />
Što se činilo nemogućim na početku<br />
programa, posebice <strong>učinkovitost</strong> od više<br />
od 60% u kombiniranom ciklusu, predstavljeno<br />
je prvi puta u stvarnim uvjetima<br />
u elektrani u Njemačkoj.<br />
U kombinaciji s visokom operativnom<br />
fleksibilnošću, imamo rješenje u našem<br />
portfelju, koji u potpunosti udovoljava <strong>za</strong>htjevima<br />
promjenjivog tržišta energijom,<br />
objašnjava Süss.<br />
Nakon uspješnog tržišnog predstavljanja<br />
te tehnologije u elektrani Irsching 4,<br />
marketing je <strong>za</strong> turbinu odradio svoje: u<br />
međuvremenu je <strong>za</strong>primljeno desetak narudžbi<br />
iz SAD-a i Južne Koreje, a pregovara<br />
se i o daljnjim projektima.<br />
eko<strong>revija</strong>
Štednja u zgradarstvu<br />
Tekst i foto: Mladen Iličković<br />
Ušteda energije u zgradarstvu jedan<br />
je od ključnih čimbenika daljnjeg<br />
rasta i razvoja modernih urbanih i ruralnih<br />
sredina, <strong>za</strong>ključak nacionalnog događanja<br />
povodom okončanja projekta INTEN-<br />
SE, kojem su prisustvovali mnogo<strong>broj</strong>ni<br />
predstavnici mjerodavnih institucija, tijela<br />
državne uprave te strukovnih udruga. U<br />
vijećnici Hrvatske gospodarske komore,<br />
predstavnici partnera projekta u Hrvatskoj<br />
- Regionalnog centra <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong><br />
<strong>za</strong> Srednju i Istočnu Europu te Gradova<br />
Koprivnice i Samobora - okupljenima su<br />
predstavili rezultate trogodišnjeg projekta,<br />
pokrenutog kao mreža partnera u 12<br />
europskih zemalja s ciljem promicanja<br />
energetske <strong>učinkovitost</strong>i u zgradarstvu na<br />
lokalnoj razini.<br />
“Kroz čitav projekt intenzivno smo radili<br />
na mijenjanju pristupa sektoru zgradarstva<br />
kroz ponašanje samih građana, pravni<br />
okvir te planske i tehničke podloge gradskih<br />
planera. S ponosom mogu reći kako<br />
konkretni rezultati nisu izostali - podsjećam<br />
kako smo nedavno u Koprivnici otvorili<br />
prvu nisko<strong>energetsku</strong> višestambenu<br />
zgradu u Hrvatskoj, “Šparnu hižu” te kako<br />
u skorijoj budućnosti planiramo postati<br />
energetski neovisan grad, kroz ovaj projekt<br />
naša su nastojanja podignuta na novu,<br />
višu razinu” - poručio je Gradonačelnik<br />
Grada Koprivnice, Zvonimir Mršić.<br />
Sam projekt INTENSE (From Estonia till<br />
Croatia: Intelligent Energy Saving Measu-<br />
res for Municipal housing in Central and<br />
Eastern European countries) pokrenut je<br />
u listopadu 2008. godine kao mreža 28<br />
partnera u 12 zemalja, između kojih je 10<br />
novih članica EU (Latvija, Estonija, Litva,<br />
Mađarska, Slovačka, Češka, Slovenija, Hrvatska,<br />
Rumunjska, Bugarska, Njemačka,<br />
Poljska).<br />
Tijekom trajanja projekta partneri su intenzivno<br />
sudjelovali u integriranju energetske<br />
<strong>učinkovitost</strong>i u gradsko planiranje<br />
u partnerskim<br />
općinama / gradovima,<br />
kao i u<br />
unaprjeđivanju<br />
znanja i vještina<br />
različitih dionika<br />
kroz treninge i<br />
materijale koji su<br />
prilagođeni uvjetima<br />
u Srednjoj i<br />
Istočnoj Europi.<br />
Jedna od glavnih<br />
značajki projekta<br />
INTENSE svakako<br />
je i međunarod-<br />
ENERGIJA<br />
na razmjena iskustava i znanja, u kojoj je<br />
partnerima prenošeno dugogodišnje iskustvo<br />
“starih” zemalja članica Europske unije<br />
te su razvijani primjeri najbolje prakse u<br />
planiranju stambenih objekata, kao i najbolja<br />
tehnološka rješenja <strong>za</strong> lokalne uvjete.<br />
Osim predstavnika struke i tijela javne<br />
vlasti, na ovaj su način partneri utjecali i<br />
na podi<strong>za</strong>nje svijesti najšire javnosti o važnosti<br />
uštede energije u zgradarstvu te o<br />
načinima kako se približiti europskim trendovima<br />
u zgradarstvu. “Potencijali uštede<br />
energije u zgradarstvu dugo su vremena<br />
bili nedovoljno prepoznati, iako nam statistike<br />
govore kako u Hrvatskoj još uvijek<br />
veliki dio ukupnih energetskih potreba<br />
otpada upravo na zgradarstvo. Stoga je<br />
okupljanje stručnjaka na projektima kao<br />
što je INTENSE ključno kako bi se i u Hrvatskoj<br />
stvorili preduvjeti <strong>za</strong> drugačiji pristup<br />
planiranju energetski optimalnih zgrada.<br />
Ovdje, dakako, nije riječ samo o novčanim<br />
uštedama, nego i o širenju svijesti o važnosti<br />
očuvanja prirodne ravnoteže” - izjavila<br />
je direktorica Regionalnog centra <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> Irena Brnada.<br />
eko<strong>revija</strong> 65
ENERGIJA<br />
Plinska mreža se širi Hrvatskom<br />
Tekst i foto: Željko Bukša / Ratko Mavar<br />
Zahvaljujući prije svega velikim ulaganjima<br />
državne tvrtke Plinacro, nacionalnog<br />
operatora plinskog transportnog<br />
sustava, te lokalnih distributivnih tvrtki<br />
širom Hrvatske se grade <strong>broj</strong>ni novi magistralni<br />
i distributivni plinovodi. Oni će<br />
omogučiti da stanovnici gotovo svih dijelova<br />
Hrvatske koriste taj, uz obnovljive<br />
izvore, <strong>za</strong> okoliš, po riječima stručnjaka,<br />
najbolji energent. Plinacro je početkom<br />
lipnja dobivanjem uporabne dozvole <strong>za</strong><br />
treći dio velikog plinovodnog sustava<br />
Like i Dalmacije od Gospića do Benkovca,<br />
uspješno i u skladu sa <strong>za</strong>danim rokovima<br />
svladao i najtežu dionicu budućega magistralnog<br />
plinovoda Bosiljevo–Split koji su<br />
mnogi s razlogom nazvali plinskom kralježnicom<br />
Hrvatske. Naime, do prije nekoliko<br />
godina plinska mreža je postojala samo<br />
u kontinentalnom dijelu zemlje, a sada<br />
Plinacro ubr<strong>za</strong>no gradi novi magistralni<br />
plinovod velikog kapaciteta prema Dalmaciji<br />
i odvojke prema većim gradovima duž<br />
trase tog plinovoda pa će već sredinom<br />
iduće godine gotovo cijela Hrvatska biti<br />
pokrivena mrežom njihovih plinovoda.<br />
Okosnica trećeg dijela tog sustava je 91,3<br />
kilometara dugačka dionica magistralnog<br />
plinovoda od Gospića do Benkovca,<br />
promjera 500 milimetara i maksimalnoga<br />
radnog tlaka od 75 bara. Nakon prethodno<br />
provedenih arheoloških i speleoloških<br />
istraživanja, gradnja tog 31,8 milijuna eura<br />
vrijednog plinovoda počela je krajem<br />
ožujka 2010. te je u skladu s terminskim<br />
planovima <strong>za</strong>vršena u roku od 360 dana,<br />
to jest krajem ožujka ove godine. Istodobno<br />
s izgradnjom glavnoga, magistralnog<br />
plinovoda počela je i gradnja 36,9 kilometara<br />
dugačkoga regionalnog plinovoda<br />
Benkovac–Zadar te odvojnih plinovoda<br />
<strong>za</strong> Benkovac (12,7 kilometara) i Obrovac<br />
(5,7 kilometara). Plinovodi su izgrađeni od<br />
čeličnih cijevi, a na njihovim je krajnjim točkama<br />
izgrađeno pet mjerno-redukcijskih<br />
stanica: Gračac, Obrovac, Zadar, Biograd i<br />
Benkovac koje služe <strong>za</strong> buduće isporuke<br />
prirodnog plina lokalnom distributeru i/<br />
ili industrijskim potrošačima. Radove na<br />
izgradnji treće dionice magistralnog plino-<br />
66<br />
voda Bosiljevo−Split uključujući i izgradnju<br />
mjerno-redukcijskih stanica Gračac i Benkovac<br />
te sve radove potrebne <strong>za</strong> puštanje<br />
u rad ove dionice plinovoda, izvodio je hrvatsko-talijanski<br />
konzorcij tvrtki Dalekovod<br />
i Ghizzoni. Kako ističu u Plinacru, usprkos<br />
specifičnim geomorfološkim uvjetima tog<br />
područja, iznimnoj težini trase plinovoda<br />
(prijelaz Velebita) te izrazito nepovoljnim<br />
vremenskim uvjetima tijekom zimskih<br />
mjeseci, i ovu su, tehnički naj<strong>za</strong>htjevniju<br />
dionicu plinovodnog sustava Like i Dalmacije,<br />
<strong>za</strong>vršili potpuno u skladu s terminskim<br />
planovima. Time su nastavili uspješno i u<br />
<strong>za</strong>danim rokovima provoditi Plan razvoja,<br />
izgradnje i moderni<strong>za</strong>cije plinskoga transportnog<br />
sustava Hrvatske koji je odobrila<br />
Vlada.<br />
Također, <strong>za</strong>vršetkom radova i ishođenjem<br />
uporabne dozvole <strong>za</strong> treći dio tog sustava<br />
Plinacro je ostvario sve preduvjete da se<br />
odmah nakon što koncesionar <strong>za</strong> ovo područje<br />
tvrtka EVN Croatia izgradi distributivnu<br />
mrežu plinovoda Zadru i Zadarskoj<br />
županiji, kao prvima u Dalmaciji, omogući<br />
opskrba prirodnim plinom, kvalitetnim<br />
i ekološki prihvatljivim energentom koji<br />
će <strong>za</strong>sigurno omogućiti dodatni <strong>za</strong>mah<br />
razvoju turizma i gospodarstva tog dijela<br />
Hrvatske. Međutim, problem je u tome što<br />
Plinacrovu brzu izgradnju magistralnih<br />
plinovoda kroz Hrvatsku (Istru, na riječkom<br />
području, u Gorskom kotaru, Lici i Dalmaciji)<br />
ne prati i odgovarajuće br<strong>za</strong> gradnja<br />
distribucijskih plinovoda pa stručnjaci<br />
strahuju da bi dio magistralnih plinovoda<br />
neko vrijeme mogao nekorisno stajati<br />
kao mrtvi kapital iako mnogo potrošača<br />
želi što prije loživo ulje i električnu energiju<br />
kao najčešće korištene energente <strong>za</strong><br />
grijanje <strong>za</strong>mijeniti prirodnim plinom. Osim<br />
toga, riječ je o turistički uglavnom vrlo razvijenim<br />
područjima pa bi korištenje plina<br />
kao energenta boljeg <strong>za</strong> okoliš od sada<br />
uobičajenih bio dodatni poticaj turizmu i<br />
<strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong>.<br />
„Uporaba prirodnog plina u tim regijama<br />
sada ovisi o lokalnoj samoupravi i izgradnji<br />
distributivne mreže. Iako situacija nije idealna,<br />
posebno u Lici gdje još nisu i<strong>za</strong>brali<br />
koncesionara <strong>za</strong> gradnju distribucijske<br />
mreže, pozitivni se pomaci ipak vide, a i<br />
eko<strong>revija</strong>
Plinacro maksimalno pomaže županijama<br />
i koncesionarima da ubr<strong>za</strong>ju svoj dio posla.<br />
Tako se, primjerice, već krajem ljeta očekuje<br />
<strong>za</strong>vršetak gradnje dijela distributivnog<br />
sustava u Zadru pa bi uporaba plina bila<br />
moguća od jeseni, a nadamo se da će njihov<br />
primjer slijediti i ostale dalmatinske<br />
županije. Na području Istre operator distribucijskog<br />
sustava i opskrbljivač plinom<br />
krajnjih kupaca jest Plinara Pula. Još prošle<br />
godine, netom nakon <strong>za</strong>vršetka izgradnje<br />
magistralnog plinovoda<br />
Vodnjan–Umag, spojeni<br />
su prvi potrošači u Umagu.<br />
Ove se godine očekuje<br />
priključenje prvih potrošača<br />
u području Rovinja, pa<br />
tako i spajanje tog dijela<br />
distribucijskog sustava na<br />
magistralni plinovod. Daljnjim<br />
razvojem distribucijskog<br />
sustava povećat će<br />
se i potrošnja prirodnog<br />
plina u Istri, a distribucijska<br />
mreža se širi i na riječkom<br />
području“, kaže direktor<br />
Plinacra Jerko Jelić Balta.<br />
Dodatni poticaj proširenju plinske distribucijske<br />
mreže na riječkom području i Primorsko-goranskoj<br />
županiji, dosad najbolje<br />
plinoficiranoj od svih jadranskih županija,<br />
dat će dugoročni <strong>za</strong>jam od 20 milijuna<br />
kuna riječkoj tvrtki Energo. Ugovore o<br />
tome potpisali su krajem svibnja predstavnici<br />
Energa, Erste & Steiermarkische<br />
banke i Hrvatske banke <strong>za</strong> obnovu i razvoj<br />
(HBOR). Zajam je ostvaren u sklopu<br />
HBOR-ovog Programa kreditiranja komunalne<br />
infrastrukture.<br />
Do kraja sljedeće godine planira se,<br />
u skladu sa potpisanim koncesijskim<br />
ugovorima između Energa i Županije,<br />
izgradnja oko 30 novih ogranaka plinske<br />
distribucijske mreže, odnosno izgradnja<br />
plinske infrastrukture u oko 30 ulica na<br />
području Rijeke i županije. Novcem od<br />
<strong>za</strong>jma izgradit će se plinska mreža u<br />
naseljima Zamet, Srdoči, Pehlin te u Industrijskoj<br />
zoni Kukuljanovo čime će se<br />
omogućiti priključivanje nekoliko tisuća<br />
novih korisnika na prirodni plin kao<br />
trenutačno ekonomski i ekološki najprihvatljiviji<br />
energent <strong>za</strong> građane i industriju<br />
radi povećanja kvalitete usluga i stup-<br />
nja priključenosti, te povećanja kvalitete<br />
života i smanjanjenja onečišćenja okolina.<br />
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel ističe<br />
da je efekt ovog ulaganja višestruko značajan,<br />
jer će rezultirati povećanjem komunalnog<br />
standarda građana i poduzetnika,<br />
ali jednako tako omogućit će nove poslove<br />
<strong>za</strong> <strong>broj</strong>ne tvrtke, što je posebno značajno<br />
u ova recesijska vremena.<br />
Tvrtka EVN Croatia Plin u travnju je u Zadru<br />
počela gradnju plinske mreže Zadar-<br />
Sljedeće godine gotov plinovod do Splita<br />
„Dovršenjem prve tri dionice plinovodnog sustava Like i<br />
Dalmacije od Podrebra preko Josipdola i Gospića do Benkovca,<br />
sa <strong>broj</strong>nim odvojnim plinovodima <strong>za</strong> okolne gradove je, što<br />
se tiče Plinacra, omogućena plinofikacija Like i velikog dijela<br />
Dalmacije. Zato je sada na koncesionarima <strong>za</strong> distribuciju<br />
plina da što brže izgrade distribucijsku mrežu i priključe <strong>za</strong>interesirane<br />
potrošače. A četvrti dio plinovodnog sustava Like<br />
i Dalmacije, od Benkovca do Splita sa odvojnim plinovodima<br />
prema Šibeniku i drugim gradovima duž trase tog plinovoda<br />
planiramo izgraditi i pustiti u rad tijekom sljedeće godine“, kaže<br />
direktor Plinacra Jerko Jelić Balta.<br />
ske županije te najavila da bi prvi potrošači<br />
mogli na mrežu biti priključeni već u jesen<br />
ove godine. U dogovoru s nadležnim tijelima<br />
Grada Zadra radovi će se provoditi u<br />
nekoliko fa<strong>za</strong> kako ne bi ometali turističku<br />
ENERGIJA<br />
sezonu, cestovni i zračni promet. U prvoj<br />
fazi izgradit će se 25 kilometara srednje i<br />
visokotlačne plinske mreže. Svi radovi provodit<br />
će se u skladu s dobrim europskim<br />
praksama očuvanja <strong>okoliša</strong>, biljnog i životinjskog<br />
svijeta te vodeći računa o <strong>za</strong>štiti<br />
kulturnog nasljeđa, ističu u EVN Croatia<br />
Plinu. Dodaju da će se značajan doprinos<br />
ovog projekta ogledati i u <strong>za</strong>pošljavanju<br />
lokalnog stanovništva. U njihovom <strong>za</strong>darskom<br />
uredu već je, ističu, <strong>za</strong>posleno 15<br />
djelatnika, a angažirani su i<br />
lokalni dobavljači. Započeli<br />
su i stipendiranje talentiranih<br />
učenika srednjih tehničkih<br />
škola u cijeloj regiji<br />
kako bi osigurali potrebno<br />
stručno osoblje.<br />
Nakon što EVN Croatia<br />
Plin dobije uporabnu dozvolu<br />
i dozvole <strong>za</strong> distribuciju<br />
i opskrbu plinom, prvi<br />
potrošači, kako je najavljeno,<br />
moći će se priključiti<br />
na mrežu u rujnu. Cijena<br />
priključka <strong>za</strong> domaćinstva<br />
još nije formirana, s obzirom<br />
da se Hrvatska energetska regulatorna<br />
agencija još nije izjasnila o cijeni plina<br />
ali u EVN-u očekuju da će se znati uskoro<br />
te vjeruju da će građani i gospodarstvenici<br />
prepoznati vrijednost ovog ekološki najprihvatljivijeg<br />
goriva, kaže članica uprave<br />
EVN Croatia Plina Evelyn Panis.<br />
Predsjednik Hrvatske stručne udruge<br />
<strong>za</strong> plin Miljenko Šunić ističe kako je<br />
sretan što je Hrvatska konačno dočekala<br />
početak radova na distribuciji plina<br />
davno <strong>za</strong>početog projekta plinofikacije<br />
Dalmacije. Drago mi je što je tvrtka EVN<br />
Croatia dobila koncesiju <strong>za</strong> tri dalmatinske<br />
županije, čime se plinifikacija s lokalne<br />
razine diže na regionalnu razinu,<br />
dodaje Šunić. Inače, tvrtka EVN Croatia<br />
Plin, tvrtka kćer austrijske kompanije<br />
EVN AG, u Dalmaciji je od 2009. godine i<br />
na temelju ugovora o koncesiji <strong>za</strong> distribuciju<br />
i opskrbu plinom radi na izgradnji<br />
planiranih 1450 kilometara distribucijske<br />
plinske mreže koja će opskrbljivati oko<br />
130.000 korisnika u Zadarskoj, Šibensko-kninskoj<br />
i Splitsko-dalmatinskoj županiji,<br />
a planirano ulaganje iznosi oko<br />
750 milijuna kuna.<br />
eko<strong>revija</strong> 67
ENERGIJA<br />
Japanska energetska politika – prije i poslije Fukushime<br />
Tekst : Nina Počuča<br />
Jun Arima, generalni direktor londonske<br />
podružnice Japanske trgovinske<br />
organi<strong>za</strong>cije (JETRO) <strong>za</strong> posebno izdanje<br />
Svjetskog energetskog vijeća (WEC) – Uvid<br />
u svjetsku energiju (iz 2011.) komentirao je<br />
status Japana u pogledu opskrbe energijom<br />
prije i poslije nesreće u Fukushimi.<br />
Podsjetimo, 11. ožujka ove godine Japan<br />
je pogodio razoran potres jačine 9 prema<br />
Richterovoj ljestvici, a štetu je pretrpjela i<br />
nuklearna elektrana Fukushima 1.<br />
Sva tri aktivna reaktora prestala su s radom.<br />
Nakon što se uspostavilo rezervno<br />
napajanje dizelskim agregatima, sat vremena<br />
nakon potresa Japan je pogodio<br />
tsunami, koji je onemogućio i tu rezervnu<br />
opciju hlađenja reaktora. Cijela elektrana<br />
ostala je bez ikakvog izvora električne<br />
energije. Hlađenje reaktora pokušalo se<br />
uspostaviti na druge načine (uključujući<br />
i morsku vodu), ali, nažalost, takve intervencije<br />
rezultirale su eksplozijom unutar<br />
elektrane sutradan, koja je raznijela vanjski<br />
dio prvog reaktora. Problemi s trećim<br />
68<br />
reaktorom nastupili su dva dana kasnije.<br />
Postojala je mogućnost eksplozije te rizik<br />
topljenja jezgre.<br />
Od sredine ožujka do sredine travnja po-<br />
duzimani su radovi na Fukushimi. Šest reaktora<br />
stavljeno je pod nadzor te je omogućeno<br />
samostalno hlađenje. U nesreći<br />
nije došlo do istjecanja radioaktivnih tvari<br />
u okolinu, iako se uspoređuje s Černobilom.<br />
Razina radijacije iznosi 10% radijacije,<br />
koju je uzrokovala nesreća u Černobilu.<br />
Dva <strong>za</strong>poslenika stradala su odmah nakon<br />
tsunamija, a u naknadnim eksplozijama<br />
ozlijeđeno je ukupno 15 osoba. Evakuirano<br />
je stanovništvo u radijusu od 20 km, unatoč<br />
višestruko višoj radijaciji od dopuštene<br />
i na udaljenosti od 30 km. Stanovnicima su<br />
dani preparati, koji smanjuju utjecaj zračenja<br />
na ljudsko tijelo.<br />
Japan gotovo da nema domaćih fosilnih<br />
izvora. Čak i kad promatramo nuklearnu<br />
kao domicilnu energiju, u 2008. godini<br />
Japan je svojom vlastitom proizvodnjom<br />
<strong>za</strong>dovoljio tek 14% energetskih potreba,<br />
što je znatno niže u usporedbi s drugim<br />
velikim gospodarstvima poput Kine (94%),<br />
Velike Britanije (80%), SAD-a (75%), Francuske<br />
(51%) i Njemačke (40 %). Od pojave<br />
dviju naftnih kri<strong>za</strong>, u srži je japanske energetske<br />
politike smanjenje ovisnosti o nafti<br />
s Bliskog Istoka. U tu svrhu, Japan snažno<br />
promiče <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong>. Trenutno<br />
je intenzitet energije Japana među<br />
najnižim u usporedbi s drugim velesilama.<br />
eko<strong>revija</strong>
Da bi smanjio ovisnost o nafti u elektroenergetskom<br />
sektoru, Japan kao alternativu<br />
promiče ugljen, prirodni plin te nuklearnu<br />
energiju.<br />
Udjel nafte u proizvodnji<br />
energije pao je sa 73%<br />
u 1973. na 13% u 2007., dok<br />
se udjel nuklearne energije<br />
povećao na 26%, plina na<br />
27% i ugljena na 25%. Od devedesetih<br />
godina prošloga<br />
stoljeća, japanska energetska<br />
politika postigla je istovremeni<br />
napredak na područjima<br />
energetske sigurnosti,<br />
očuvanja <strong>okoliša</strong> (tj. ublažavanje<br />
klimatskih promjena)<br />
i gospodarske <strong>učinkovitost</strong>i<br />
(npr. smanjenje troškova <strong>za</strong><br />
energiju). Međutim, to uopće<br />
nije bilo lako. Promocija<br />
ugljena dobra je <strong>za</strong> <strong>energetsku</strong><br />
sigurnost i ekonomsku<br />
<strong>učinkovitost</strong>, ali je u koliziji<br />
s ublažavanjem klimatskih<br />
promjena. Promocija obnovljivih izvora<br />
energije je dobra <strong>za</strong> <strong>energetsku</strong> sigurnost<br />
i ublažavanje klimatskih promjena, ali je<br />
skupa. Upravo iz tih razloga Japan promiče<br />
opciju nuklearne energije. U rujnu<br />
2009., Japan je najavio smanjenje emisije<br />
stakleničnih plinova od 25% u kontekstu<br />
pregovora Ujedinjenih naroda o klimatskim<br />
promjenama.<br />
Budući da Japan na području energetske<br />
<strong>učinkovitost</strong>i kotira visoko, najavljeno<br />
smanjenje ispada poprilično skupo. Ako<br />
se smanjenje od 25% postigne isključivo<br />
domaćim radom, marginalni trošak procijenjen<br />
je na više od 450 američkih dolara<br />
po toni, što je tri ili četiri puta više nego<br />
u drugim zemljama. Nedostatak međunarodne<br />
mrežne pove<strong>za</strong>nosti također ne ide<br />
u prilog. Za razliku od europskih zemalja,<br />
koje mogu uvoziti struju od susjeda, Japan<br />
potrebnu energiju treba proizvesti na svojem<br />
tlu.<br />
Uzimajući u obzir sve te granične uvjete,<br />
u lipnju 2010. Japan je predstavio strateški<br />
plan energije s poprilično ambicioznim ciljevima.<br />
Tako je Japan naumio prepoloviti<br />
emisije CO2 iz stambenog/komercijalnog<br />
sektora do 2030., što je ustvari drastični<br />
preokret od povećanja od 42% između<br />
1990. i 2007. godine. Što se tiče opskrbe,<br />
cilj je povećanje udjela ne-fosilnih goriva<br />
u elektroenergetskom sektoru od 34 na<br />
70%, osnivanje 14 novih i dodatnih nu-<br />
klearnih elektrana do 2030. i povećanje<br />
omjera korištenja nuklearnih elektrana s<br />
60 na 90% te proširenje tržišta obnovljivih<br />
izvora energije kroz posebne tarife. Ako<br />
se svi ti ciljevi ispune, do 2030. godine<br />
emisije CO2 mogle bi biti 30% manje nego<br />
što su bile 1990.<br />
Nuklearna nesreća u Fukushimi<br />
u potpunosti je promijenila<br />
postojeću sliku. Trenutno su 39<br />
od 54 postojećih nuklearnih<br />
elektrana izvan pogona. Prosječni<br />
faktor kapaciteta japanskih<br />
energetskih tvrtki je -3,3%.<br />
To je prilično <strong>za</strong>brinjavajuća<br />
<strong>broj</strong>ka s obzirom da se kapacitet<br />
od 3% smatra minimalnim<br />
uvjetom. U istočnom dijelu<br />
Japana, industrijski potrošači su<br />
<strong>za</strong>konski obve<strong>za</strong>ni štedjeti<br />
15% na potrošnji struje.<br />
Još je veći problem<br />
nuklearnih elektrana – što ako<br />
one neće ponovno postati<br />
operativne zbog nesuglasnosti<br />
lokalne <strong>za</strong>jednice, čak i kada<br />
udovoljavaju svim sigurnosnim<br />
<strong>za</strong>htjevima, koji su se još i postrožili<br />
nakon nesreće u Fukushimi?<br />
Nadalje, zbog periodič-<br />
ENERGIJA<br />
nih inspekcija, nuklearne elektrane<br />
<strong>za</strong>tvarat će se na određeno vremensko<br />
razdoblje. Ako se takva<br />
situacija nastavi, do sljedećeg ljeta sve<br />
nuklearne elektrane u Japanu bit će<br />
kratkotrajno <strong>za</strong>tvorene. Pritom će doći<br />
do gubitka 30% ukupne proizvodnje<br />
energije, a to će prouzročiti značajnu štetu<br />
<strong>za</strong> japanski gospodarski oporavak nakon<br />
potresa.<br />
eko<strong>revija</strong> 69
ENERGIJA<br />
Novo biogorivo iz ostataka proizvodnje viskija<br />
Tekst i foto: Tina Šantić<br />
Škotska je dio Ujedinjenog Kraljevstva,<br />
no ova neobična zemlja predstavlja<br />
potpuno drugi svijet u usporedbi sa svojim<br />
engleskim susjedima. Pomalo je tajanstvena,<br />
a opet otvorena prema putnicima<br />
namjernicima. Osnovne značajke kojima<br />
se može okarakterizirati su prije svega<br />
ogromna količina nacionalnog ponosa<br />
čime ova mala zemlja neodoljivo podsjeća<br />
na našu, viski i tartan.<br />
Škoti se proizvodnjom viskija bave već<br />
stoljećima, a prvi dokaz proizvodnje ovog<br />
pića dolazi iz <strong>za</strong>pisa Exchequer Rolls iz<br />
1494. godine gdje je „malt poslan fratru<br />
Johnu Coru, po <strong>za</strong>povijedi kralja, napraviti<br />
aquavitae”. Aqua vītae je naziv koji se koristi<br />
<strong>za</strong> destilirana pića još od 14. stoljeća<br />
(riječ whiskey je skraćeni oblik od usquebaugh,<br />
koja je u engleski jezik došla iz gaelskih<br />
jezika; irski: uisce beatha i škotski :uisge<br />
beatha), a malt je najstarija vrsta viskija i<br />
isključivo se proizvodi od ječma. Škoti su iz<br />
proizvodnje viskija napravili pravu turističku<br />
atrakciju te su tako diljem zemlje organizirane<br />
posjete tvornicama viskija, s organiziranim<br />
turama u kojima se mogu vidjeti<br />
originalni načini proizvodnje viskija, kušati<br />
razne vrste viskija, kupovati suveniri ve<strong>za</strong>ni<br />
<strong>za</strong> ovu djelatnost. Škoti godišnje potroše<br />
više od 3 milijarde funti na ispijanje viskija,<br />
a ta navika ostavlja gomilu neiskorištenog<br />
otpada. Nedavno su iz Škotske stigle vijesti<br />
o tome kako su znanstvenici sa sveučilišta<br />
70<br />
Napier u škotskom glavnom<br />
gradu Edinburghu nakon<br />
dvije godine proučavanja<br />
uspjeli razviti novo biogorivo<br />
iz ostataka sirovine koja se<br />
koristi <strong>za</strong> proizvodnju viskija.<br />
Znanstvenici tvrde kako su<br />
pronašli formulu <strong>za</strong> stvaranje<br />
goriva iz nusproizvoda<br />
koji nastaju tijekom proizvodnje<br />
viskija, miješanjem<br />
tekućine koja ostaje nakon<br />
destiliranja viskija (engl. ‘pot<br />
ale’) s iskorištenim zrnima<br />
žita (talog) koja su također<br />
ostala nakon procesa stvaranja<br />
viskija (engl. ‘draff’), kako<br />
bi dobili biobutanol. Ovakav<br />
oblik alkohola može se iskoristiti<br />
kao gorivo <strong>za</strong> motorna<br />
vozila, nešto poput etanola.<br />
Međutim, znanstvenici kažu<br />
da je biobutanol puno bolji<br />
od etanola jer se iz njega iz<br />
iste količine dobije oko 30<br />
posto više energije.<br />
Ovo biogorivo moglo bi se upotrijebiti i<br />
kod motora na bilo koju vrstu benzina koji<br />
nisu modificirani, odnosno prerađeni dok<br />
se etanol može pomiješati do 85-postotnog<br />
omjera s tim da motor mora biti posebno<br />
prilagođen. Oko 1,6 milijuna litara<br />
pot alea, te 187 tisuća tona draffa koliko<br />
ih se godišnje proizvede, količina je koja<br />
predstavlja velik potencijal <strong>za</strong> masovnu<br />
proizvodnju i uvođenje ovog goriva čak i<br />
na klasične benzinske crpke.<br />
Profesor Martin Tangney, voditelj projekta<br />
i direktor BRC-a (Biofuel Research Centre)<br />
pri Sveučilištu Napier iz Edinburgha<br />
rekao je kako su oni istražili suvišne materijale<br />
kao što su nusproizvodi iz proizvodnje<br />
viskija kako bi proizveli biogorivo, što<br />
je mnogo bolje od onoga što se do sad<br />
radilo, uzgajalo žitarice isključivo radi proizvodnje<br />
biogoriva.<br />
Napomenuo je da se tu radi o metodi<br />
koja je vrlo povoljna <strong>za</strong> okoliš i koja bi<br />
mogla biti novi izvor prihoda, sve u sklopu<br />
najpoznatije škotske industrije - proizvodnja<br />
viskija. Profesor Tangney je podsjetio i<br />
na cilj EU da do 2020. godine biogoriva<br />
moraju imati najmanje 10 posto udjela na<br />
tržištu. Istraživanje je stajalo oko 260.000<br />
funti, a financirano je u programu tvrtke<br />
Scottish Enterprise.<br />
Ovo novo biogorivo moglo bi se naći na<br />
crpkama <strong>za</strong> nekoliko godina.<br />
eko<strong>revija</strong>
ENERGIJA<br />
Biomasa iz maslina kao obnovljivi izvor energije<br />
Tekst i foto: Tina Šantić<br />
Počeci maslinarstva na našim prostorima<br />
sežu u vrijeme grčke koloni<strong>za</strong>cije<br />
u 4. stoljeće prije nove ere, no postoje<br />
neke naznake kako je ono postojalo i 500<br />
godina ranije. Maslinarstvo kao organizirana<br />
poljoprivredna grana razvija se <strong>za</strong> vrijeme<br />
rimske vladavine, da bi je od njih preuzeli<br />
doseljeni Hrvati. Velik impuls razvoju<br />
maslinarstva dali su samostani i crkve, pa<br />
čak i Mletačka republika, <strong>za</strong> čije je vladavine<br />
maslinarstvo uhvatilo korijena na srednjedalmatinskim<br />
otocima. U 19. stoljeću<br />
osnivaju se prve <strong>za</strong>druge i uljare koje su<br />
na svom vrhuncu proizvodile 30 tisuća<br />
tona ulja iz 30 milijuna stabla maslina. U<br />
Hrvatskoj su danas nasadi maslina rasprostranjeni<br />
u ponajviše u Istri, priobalnom<br />
pojasu Kvarnera i Dalmacije te na otocima.<br />
Procjenjuje se da u Hrvatskoj postoji oko<br />
pet milijuna stabala maslina na površini od<br />
5.500 hektara, koje godišnje daju urod od<br />
38.000 tona maslina, od kojih se dobiva 51<br />
hektolitar ulja. Planira se, da bi do ulaska<br />
Hrvatske u Europsku uniju bilo <strong>za</strong>sađeno<br />
još toliko.<br />
U vremenu u kojem je došlo do smanjenja<br />
<strong>za</strong>liha fosilnih goriva nužna je potraga<br />
<strong>za</strong> novim i povećana uporaba alternativnih<br />
izvora energije. Moguće ih je dobiti<br />
iz otpadaka ili nusproizvoda industrije,<br />
kućanstava, poljoprivrede i šumarstva<br />
kao što su naprimjer otpadna ulja, obrađeni<br />
kruti otpad iz kućanstava, iskorištene<br />
gume ili biomasa.<br />
U biljnoj proizvodnji, uz plod kao željeni<br />
proizvod, nužno se proizvodi i biomasa<br />
kao nusproizvod. Preko 50% od ukupne<br />
biomase većine poljoprivrednih proizvoda<br />
(žitarice, kukuruz, grah, pamuk,rajčica,<br />
duhan) se ne sakuplja i ne koristi te predstavlja<br />
opasnost <strong>za</strong> okoliš ukoliko dospije u<br />
tlo ili vodu.<br />
U procesu prerade maslina, nastaje velika<br />
količina nusproizvoda koji obuhvaćaju<br />
tekuće i čvrste ostatke nakon izdvajanja<br />
ulja i proizvodnje stolnih maslina.<br />
Odlaganje ostataka nakon prerade bez<br />
ikakvog tretiranja uzrokuje ozbiljne probleme<br />
u okolišu, no to ne mora biti tako<br />
jer ostaci nakon prerade maslina predstavljaju<br />
vrijedne nusproizvode, koji bi se<br />
mogli iskoristiti:<br />
• kao gnojivo ili poboljšivači tla<br />
• kao herbicidi ili pesticidi<br />
• kao hrana <strong>za</strong> životinje ili <strong>za</strong> ljudsku<br />
potrošnju<br />
• <strong>za</strong> izdvajanje ostataka ulja<br />
• <strong>za</strong> izdvajanje organskih spojeva<br />
(pektina, antioksidansa, enzima)<br />
• <strong>za</strong> proizvodnju različitih proizvoda<br />
(alkohola, biosurfaktanata, biopolimera)<br />
• <strong>za</strong> dobivanje energije.<br />
Tehnologije obrade otpada kojima imaju<br />
<strong>za</strong> cilj proizvodnju energije predstavljaju<br />
<strong>za</strong>nimljivu alternativu <strong>za</strong> održivo upravljanje<br />
odlaganja ostataka nakon prerade<br />
maslina čime se može umanjiti negativan<br />
utjecaj na okoliš i proizvesti električna<br />
energija <strong>za</strong> prodaju ili <strong>za</strong> <strong>za</strong>dovoljavanje<br />
vlastitih energetskih potreba. Naime, komina<br />
se vrlo često nepravilno odlaže, baca<br />
u okoliš ili u rijeke i more, što je vrlo opasno<br />
jer ona kad je nepravilno kompostirana<br />
postaje otrovna te <strong>za</strong>gađuje tlo i vodotoke.<br />
Ostaci biomase u maslinarstvu s potencijalom<br />
<strong>za</strong> iskorištenje energije mogu se klasificirati<br />
u dvije grupe - ostaci od prerade<br />
plodova masline i granje koje ostaje nakon<br />
obrezivanja stabala maslina. Prva grupa<br />
sastoji se od ostataka biomase koja nastaje<br />
tijekom uzgoja stabala maslina (ostaci<br />
nakon re<strong>za</strong>nja i branja maslina). Granje od<br />
obre<strong>za</strong>nih stabala masline usitnjuje se u<br />
sjeckalicama u slobodno - kolabrirajuću<br />
biomasu (triješće).<br />
Druga grupa sastoji se od ostataka biomase<br />
koji nastaju u različitim fa<strong>za</strong>ma proizvodnje<br />
maslinovog ulja. Komina - koščice<br />
i murka čine ostatke od prerade plodova<br />
masline koji se usitnjuju (ako takvi ne izlazi<br />
iz uljare) u oblik prašnasto-zrnaste mase<br />
ili se briketiraju u male brikete tzv. pelete.<br />
Sa energetskog stajališta, povoljni aspekti<br />
korištenja obje grupe nusproizvoda jesu:<br />
osigurana godišnja proizvodnja, relativna<br />
koncentracija na malom prostoru, odgovarajući<br />
sadržaj vlage, niska koncentracija<br />
sumpora i ostalih štetnih emisija te visoka<br />
toplinska vrijednost.<br />
Biomasa od masline spada u obnovljive<br />
izvore energije i ne <strong>za</strong>gađuje atmosferu<br />
stakleničkim plinovima kao fosilna goriva.<br />
Naime, ugljični dioksid (CO2) - staklenički<br />
plin kao produkt sagorijevanja biomase<br />
masline, sama biljka - maslina uzima<br />
(‘’udiše’’) <strong>za</strong> svoj rast, a ispušta (‘’izdiše’’)<br />
kisik (O2). Toga nema kod izgaranja fosilnih<br />
eko<strong>revija</strong> 71
ENERGIJA<br />
goriva (ugljena, nafte i plina). Postoje tri<br />
glavne termo-kemijske metode kojima se<br />
može dobiti energija iz ovog obnovljivog<br />
izvora energije, i to: plinofikacija, briketiranje,<br />
sagorijevanje (izravno paljenje) i ko-sagorijevanje.<br />
Plinofikacija je termo-kemijski<br />
proces koji pretvara biomasu u plin <strong>za</strong> sagorijevanje<br />
koji se naziva proizvođački plin<br />
(syngas). Ovakav plin sadrži ugljični-monoksid,<br />
vodik, vodenu paru, ugljični-dioksid,<br />
katranske pare i čestice pepela i može<br />
se koristiti u mnogim sustavima <strong>za</strong> sagorijevanje<br />
kao što su kotlovi, peći i motori na<br />
plinski pogon. Tehnologija plinofikacije je<br />
u fazi razvoja, a glavni nedostatak takvog<br />
pristupa je visoka cijena instalacije i puštanja<br />
pogona u rad.<br />
Briketiranje je jeftina tehnika koja se koristi<br />
<strong>za</strong> aglomeraciju širokog raspona materijala<br />
u blokove goriva kako bi se transportirali<br />
i koristili kao čvrsto gorivo. Različiti<br />
proizvodi od biomase uzeti su u razmatranje<br />
<strong>za</strong> briketiranje, pa tako i čvrsti ostaci nakon<br />
prerade maslina. Kod takvog pristupa,<br />
treba sagledati sljedeće glavne parametre:<br />
indeks mrvljenja, snaga tlačenja, otpornost<br />
na vodu, karakteristike izgaranja i emisija<br />
onečišćivača. Čvrsti ostaci nakon prerade<br />
maslina imaju nisku snagu tlačenja i indeks<br />
72<br />
mrvljenja, ali ova svojstva briketa od ostataka<br />
maslina mogu se poboljšati na način<br />
da se doda papirni otpad koji sadrži vlaknaste<br />
tvari čime se povećava indeks mrvljenja.<br />
Ostaci nakon prerade maslina imaju<br />
umjerenu otpornost na vodu u usporedbi<br />
sa biomasom drugih izvora. Emisija uslijed<br />
sagorijevanja briketa može znatno varirati.<br />
Gorenje se obično odvija u relativno nekontroliranim<br />
uvjetima te može biti vrlo<br />
štetno <strong>za</strong> okoliš. Medutim, uzevši u obzir<br />
da će se potreba <strong>za</strong> alternativnim izvorima<br />
energije u bliskoj budućnosti povećati,<br />
briketi su znatno bolja alternativa ugljenu.<br />
Ko-sagorijevanje (ko-paljenje) čvrstih<br />
ostataka nakon prerade maslina podrazumijeva<br />
sagorijevanje sa jednim ili više<br />
dodatnih goriva (na primjer, drvo ili ugljen)<br />
istovremeno i u istoj komori <strong>za</strong> sagorijevanje<br />
pogona <strong>za</strong> proizvodnju električne<br />
energije. Ko-sagorijevanje čvrstih ostataka<br />
nakon prerade maslina sa ugljenom se<br />
općenito smatra najisplativija opcija. Čvrsti<br />
ostaci nakon prerade maslina imaju gustoću,<br />
količinu oslobođene energije i općenite<br />
karakteristike gorenja slične ugljenu.<br />
Čvrsti ostaci nakon prerade maslina mogu<br />
se smatrati alternativnim gorivom koje<br />
sadrži malu količinu sumpora, imaju prilič-<br />
no gustu strukturu i kalorijsku vrijednost<br />
21000kJ/kg. Kalorijska vrijednost može se<br />
usporediti sa kalorijskom vrijednošću drva<br />
(17000 kJ/kg) i mekog ugljena (23000 kJ/<br />
kg). Ostaci nakon prerade maslina dvofaznim<br />
centrifugalnim sustavom su također<br />
potencijalno gorivo sa velikom kalorijskom<br />
vrijednošću. U ovom slučaju, sušenje je<br />
operacija koja uvijek mora prethoditi<br />
sagorijevanju radi smanjivanja udjela<br />
vode.<br />
Anaerobna proizvodnja bioplina je<br />
djelotvoran proces <strong>za</strong> pretvorbu biomase<br />
različitog podrijetla u metan<br />
koji može <strong>za</strong>mijeniti prirodni plin i<br />
plinove srednje kalorijske vrijednosti.<br />
Primjerice, bioplin proizveden anaerobnim<br />
tretiranjem 1 m3 otpadne<br />
vode nastale u preradi maslina sadrži<br />
60-80 kWh energije. Postupak se može<br />
provesti u relativno jeftinom reaktoru<br />
jednostavnog di<strong>za</strong>jna, jednostavnim<br />
postupkom. Učinkovito korištenje čvrstih<br />
ostataka nakon prerade maslina u<br />
svrhu proizvodnje energije rješava dva<br />
problema u jednom koraku: čista proizvodnja<br />
energije i prihvatljivo zbrinjavanje<br />
ostataka nakon prerade maslina.<br />
U mediteranskim zemljama u kojima<br />
maslinarstvo predstavlja jednu od naj<strong>za</strong>stupljenijih<br />
poljovprirednih grana<br />
i koje su ujedno najveći svjetski proizvođači<br />
maslinovog ulja, a to su Italija,<br />
Grčka i Španjolska već postoje pogoni koji<br />
koriste kominu masline u svrhu dobivanja<br />
električne i toplinske energije.<br />
Proizvedena energija izravno se koristi <strong>za</strong><br />
centralno grijanje i hlađenje zgrada pomoću<br />
sustava cijevi (tvornice, škole, crkve...),<br />
<strong>za</strong> vođenje tehnološkog procesa i grijanje<br />
sanitarne vode. U Hrvatskoj je korištenje<br />
ostataka nakon prerade maslina u energetske<br />
svrhe u početnoj fazi razvoja i svodi<br />
se na individualne primjene malih proizvođača.<br />
Kako svijest o potrebi pronalaženja i<br />
korištenja alternativnih izvora energije u<br />
Hrvatskoj jača, tako će se vjerojatno s vremenom<br />
i korištenje ovog lako dostupnog<br />
resursa povećati. Biomasa iz poljoprivrede<br />
dosada se nije iskorištavala do kraja, nego<br />
su se neprimjerenim zbrinjavanjem svake<br />
godine gubile značajne količine potencijalne<br />
energije što bi u budućnosti sigurno<br />
valjalo promijeniti.<br />
eko<strong>revija</strong>
ENERGIJA<br />
Zajedničkim djelovanjem do nižih računa <strong>za</strong> struju<br />
Tekst i foto: Tihana Mojsinović<br />
Dvodnevna konferencija “Pokrenimo<br />
<strong>za</strong>jednicu - <strong>za</strong>jedničkim djelovanjem<br />
do nižih računa <strong>za</strong> energiju” u Zagrebu<br />
je okupila 140 predstavnika javnog,<br />
civilnog, obrazovnog i poslovnog sektora<br />
iz svih krajeva Hrvatske te iz susjednih zemalja<br />
radi poticanja dijaloga o energetskoj<br />
<strong>učinkovitost</strong>i kako bi se lokalne <strong>za</strong>jednice<br />
potaknule na štednju energije i <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong>, a na otvorenju ministrica <strong>za</strong>štite<br />
<strong>okoliša</strong> i prirode Mirela Holy istaknula je<br />
edukativnu važnost konferencije. Naglasila<br />
je da Ministarstvo <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong> i prirode<br />
kao koordinacijsko ministarstvo <strong>za</strong> sve projekte<br />
održivog razvoja ima <strong>za</strong>daću predlagati<br />
drugim ministarstvima konkretne prijedloge<br />
mjera i rješenja kako bi Hrvatska<br />
ostvarila <strong>za</strong>crtane ciljeve, ne samo prema<br />
Europskoj uniji nego i one obaveze koje<br />
ima prema međunarodnim konvencijama.<br />
“Tu ima jako puno posla, a veliki iskoraci<br />
mogu se napraviti prvenstveno u<br />
području energetske <strong>učinkovitost</strong>i u<br />
zgradarstvu, koja je u nadležnosti Ministarstva<br />
graditeljstva i prostornog uređenja”,<br />
rekla je. “Sadašnji sustav koji se oslanja<br />
na subvencije putem <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong> te subvencije<br />
koje daju neke jedinice lokalne<br />
samouprave i županije bojim se neće biti<br />
dovoljne kako bismo u relativno kratko<br />
vrijeme postigli značajne iskorake u ovom<br />
području. Pretpostavljam da ćemo mi kao<br />
ministarstvo prilikom nadogradnje projekta<br />
zelenog razvoja Hrvatske ići u pravcu<br />
predlaganja određenih mjera poreznih<br />
olakšica kako bi se u što većoj mogućoj<br />
mjeri ostvarili upravo ovi projekti”, rekla<br />
je ministrica Holy i istaknula uspješnu suradnju<br />
s glavnim organi<strong>za</strong>torom konferencije<br />
- Društvom <strong>za</strong> oblikovanje održivog<br />
razvoja (DOOR). Predsjednica Društva <strong>za</strong><br />
oblikovanje održivog razvoja (DOOR) Maja<br />
Božičević Vrhovčak rekla je kako se konferencijom<br />
želi potaknuti dijalog o energiji i<br />
navikama u potrošnji s ciljem da ih građani<br />
promijene i na taj način “nešto i uštede”.<br />
U ime Ureda <strong>za</strong> udruge Vlade Republike<br />
Hrvatske Marina Bu<strong>za</strong>-Vidas istaknula<br />
je kako su u pretpristupnom razdoblju<br />
ulaska Hrvatske u Europsku<br />
uniju udruge<br />
koje se bave pitanjem<br />
<strong>okoliša</strong> bile snažni<br />
pokretači društvene<br />
promjene glede unaprjeđenja<br />
kolektivnog<br />
mentaliteta kad je riječ<br />
o važnosti <strong>za</strong>štite <strong>okoliša</strong><br />
i održivog razvoja<br />
te se može očekivati<br />
da će tako biti i dalje.<br />
Toni Vidan iz Zelene<br />
akcije istaknuo je iznimno<br />
veliku potrebu <strong>za</strong><br />
edukacijom i međusobnim ‘inspiriranjem’<br />
tijela lokalne uprave i samouprave, udruga<br />
i građanskih inicijativa kako bi građanima<br />
približili učinkovito korištenje energije i<br />
objasnili da to nije ‘neki bauk’ koji podrazumijeva<br />
smanjenje standarda svakodnevnog<br />
života, nego da možemo unaprijediti<br />
svoju kvalitetu življenja, a trošiti bitno manje<br />
energije i time smanjiti onečišćenje i<br />
troškove svakog kućanstva. Rekao je da je<br />
u Hrvatskoj naj<strong>za</strong>nimljivije područje štednje<br />
energije <strong>za</strong> grijanje jer su zgrade loše<br />
izolirane. “Jednostavne mjere toplinske<br />
izolacije zgrada u kojima živimo donijele bi<br />
iznimno velike ekološke i financijske koristi<br />
građanima”, istaknuo je.<br />
Pročelnik <strong>za</strong>grebačkoga Gradskog ureda<br />
<strong>za</strong> energetiku, <strong>za</strong>štitu <strong>okoliša</strong> i održivi razvoj<br />
Marijan Maras naglasio je kako Zagreb<br />
i Zagrebački holding <strong>za</strong> potrošnju energije<br />
u svim oblicima, potrošnju vode i održavanje<br />
energetskih sustava troši oko 250 do<br />
270 milijuna kuna na godinu. To su znatna<br />
financijska sredstva koja se jednostavnim<br />
mjerama energetske <strong>učinkovitost</strong>i mogu<br />
smanjiti najmanje <strong>za</strong> 20 do 25 posto, a taj<br />
se novac može upotrijebiti <strong>za</strong> drugu, korisniju<br />
namjenu, rekao je te poručio kako<br />
Zagreb širom otvara vrata suradnje svim<br />
gradovima.<br />
eko<strong>revija</strong> 73
ENERGIJA<br />
Johaness Elle iz Njemačkog društva <strong>za</strong><br />
međunarodnu suradnju istaknuo je kako<br />
članstvom u Europskoj uniji Hrvatska<br />
“može biti glas kroz koji će se čuti i glas<br />
drugih zemalja regije”.<br />
Dvodnevna konferencija “Pokrenimo<br />
<strong>za</strong>jednicu - <strong>za</strong>jedničkim djelovanjem do<br />
nižih računa <strong>za</strong> energiju” provodila se uz<br />
novčanu potporu Europske unije putem<br />
programa IPA 2008, Njemačkog društva<br />
<strong>za</strong> međunarodnu suradnju (GIZ) te grada<br />
Zagreba. Konferencija je <strong>za</strong>vršila s konkretnim<br />
<strong>za</strong>ključcima. Sudionici su pozvali sve<br />
jedinice regionalne i lokalne (samo)uprave<br />
da svojim primjerom i ostvarenim uštedama<br />
energije izravno potiču primjenu mjera<br />
energetske <strong>učinkovitost</strong>i i ušteda energije<br />
u Hrvatskoj. Radi <strong>za</strong>jedničkog doprinosa<br />
kvalitetnijem življenju svih stanovnika Hrvatske<br />
kroz štednju energije i povećanje<br />
energetske <strong>učinkovitost</strong>i, jedinice regionalne<br />
i lokalne (samo)uprave pozvane su i<br />
da izrade programe i planove <strong>za</strong> učinkovito<br />
korištenje energije i akcijske planove <strong>za</strong><br />
njezino održivo korištenje, uz sudjelovanje<br />
<strong>za</strong>interesirane javnosti.<br />
Jedinice regionalne i lokalne (samo)uprave<br />
pozvane su i da što više koriste fondove<br />
Europske unije i sredstva <strong>Fond</strong>a <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong>, povećavaju<br />
vidljivost lokalnih EE Info centara<br />
i lokalnih energetskih savjetnika među<br />
građanima te potiču sustavnu edukaciju<br />
i povezivanje lokalnih energetskih savjetnika<br />
u Hrvatskoj. Također su pozvane su<br />
i da omoguće poticaje organi<strong>za</strong>cijama civilnog<br />
društva i građanskim inicijativama<br />
74<br />
<strong>za</strong> provedbu kampanja <strong>za</strong> podi<strong>za</strong>nje svijesti<br />
i edukaciju građana o mjerama uštede<br />
energije i energetske <strong>učinkovitost</strong>i, organiziraju<br />
lokalne akcije i skupni nastup investitora<br />
u <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong> i obnovljive<br />
izvore energije, a sve u cilju smanjenja<br />
cijena investicija te poboljšanja kvaliteta<br />
usluga pri puštanju u pogon i održavanju<br />
postrojenja. Navode kako je to ujedno i<br />
šansa <strong>za</strong> kvalitetno <strong>za</strong>pošljavanje mladih<br />
i školovanih ljudi u lokalnim <strong>za</strong>jednicama.<br />
Treba poticati ulaganja u energetski učinkovite<br />
tehnologije i podi<strong>za</strong>ti razinu svijesti<br />
građana o važnosti i prednostima štednje<br />
energije, od čega će, kako navode, izravnu<br />
korist imati lokalna <strong>za</strong>jednica u vidu <strong>za</strong>pošljavanja,<br />
prihoda, ostvarenih ušteda, energetske<br />
sigurnosti, udobnijeg stanovanja i<br />
čistog <strong>okoliša</strong>.<br />
“Smatramo da je održiva lokalna<br />
i regionalna energetska<br />
politika nužna <strong>za</strong> izla<strong>za</strong>k iz<br />
gospodarske krize te postavlja<br />
temelj <strong>za</strong> održivi razvoj lokalnih<br />
<strong>za</strong>jednica, regije i cijele države.<br />
Primjena mjera energetske<br />
<strong>učinkovitost</strong>i i poticanje štednje<br />
energije ključ su <strong>za</strong> smanjenje<br />
opterećenja na budžet kako<br />
javnog sektora, tako i svakog<br />
hrvatskog kućanstva. Energetska<br />
<strong>učinkovitost</strong> je najbrži i<br />
najisplativiji način <strong>za</strong> posti<strong>za</strong>nje<br />
energetske neovisnosti i ostvarivanje<br />
nacionalnih i europskih<br />
ciljeva <strong>za</strong> suzbijanje klimatskih<br />
promjena”, navode u <strong>za</strong>ključ-<br />
cima sudionici konferencije “Pokrenimo<br />
<strong>za</strong>jednicu - <strong>za</strong>jedničkim djelovanjem do<br />
nižih računa <strong>za</strong> energiju” koja se 31. siječnja<br />
i 1. veljače održavala u Zagrebu.<br />
Tijekom prvog dana niz renomiranih<br />
predavača razmotrio je najvažnija područja<br />
na kojima mjere uštede energije i<br />
energetske <strong>učinkovitost</strong>i mogu dati ključne<br />
doprinose. To su, prije svega, projekti<br />
energetske <strong>učinkovitost</strong>i i ušteda energije<br />
na razini lokalne samouprave, aktivnosti<br />
osnovnih i srednjih škola te organi<strong>za</strong>cija<br />
civilnog društva, uz sustavno praćenje<br />
medija.<br />
Na konferenciji je i službeno predstavljeno<br />
natjecanje u uštedi energije i energetskoj<br />
<strong>učinkovitost</strong>i koje je <strong>za</strong> organi<strong>za</strong>cije<br />
civilnog društva, osnovne i srednje škole<br />
te gradove i općine otvoreno od 1. veljače<br />
2012. do 15. siječnja 2013., a detaljne<br />
informacije o natjecanju su dostupne na<br />
internetskim stranicama DOOR-a (www.<br />
door.hr).<br />
Drugi dan konferencije bio je posvećen<br />
radionicama tijekom kojih su sudionici<br />
imali priliku podijeliti dosadašnja iskustva<br />
i osmisliti ideje o tome kako potaknuti i<br />
promovirati mini-projekte uštede energije<br />
i energetske <strong>učinkovitost</strong>i na razini gradova<br />
i općina, organi<strong>za</strong>cija civilnog društva<br />
i u školama koje će se moći prijaviti na<br />
natjecanje.<br />
Ključni cilj konferencije bio je potaknuti<br />
javni dijalog o energetskoj <strong>učinkovitost</strong>i i<br />
širu provedbu mjera energetske <strong>učinkovitost</strong>i<br />
djelovanjem na lokalnoj razini.<br />
eko<strong>revija</strong>
Izgubljeni život Podgorja<br />
Tekst i foto: Krunoslav Rac<br />
Pojam Podgorje odnosi se na primorsku<br />
padinu Velebita, sve do obale<br />
Jadranskog mora. Proteže se od Senja na<br />
sjeveru sve do obala Zrmanje na jugu naše<br />
najveće planine. Podgorje se ne diže na<br />
visoke nadmorske visine Velebita, nego u<br />
pravilu gravitira prema moru i njegovim<br />
obalama. To nije oduvijek bilo tako. Nekada<br />
je planina čovjeku život značila, a na<br />
moru je boravio samo u hladnije doba godine<br />
kada je Velebit hladan, surov i nimalo<br />
ugodan <strong>za</strong> čovjeka. Okoliš je prekrasan.<br />
S jedne strane veličanstvena i raznolika<br />
planina, a s druge more omeđeno otocima<br />
Velebitskog kanala. No, to je ustvari<br />
surov okoliš kamena, vjetra i sunca na čije<br />
atmosferske prilike velikim dijelom utječe<br />
Velebit. Život na njegovim primorskim<br />
padinama obilježen je škrtim kamenim<br />
okolišem u kojemu nema previše obradive<br />
zemlje. Zimi ovo područje šibaju strašne<br />
bure što se obrušavaju s Velebita, a ljeti su<br />
tu pak velike vrućine s tipičnom mediteranskom<br />
klimom. Sve to i nisu baš idealni<br />
uvjeti <strong>za</strong> ugodan život ljudi.<br />
Čovjek je ipak ovo područje nastanjivao<br />
od davnina. Još prije deset tisuća godina<br />
živio je u ovom kraju. Pradavni stanovnici<br />
su <strong>za</strong> sobom ostavili mnoštvo svjedočanstava<br />
koja govore o njihovom boravku u<br />
ovom surovom okolišu. Prvi tragovi ljudi<br />
na Velebitu, pretpostavlja se, da sežu u <strong>za</strong>dnje<br />
ledeno doba. Ovaj prostor naseljavale<br />
su malene grupe paleolitičkih lovaca-sakupljača.<br />
Razina mora tada je bila oko 120<br />
metara niža nego što je danas.<br />
Čitav sjeverni Jadran bio je kopno, prostrana<br />
travom obrasla ravnica po kojoj<br />
su pasla stada divljih goveda i konja.<br />
Kako je razina mora rasla poslije ledenog<br />
doba tako se i čovjek selio u više dijelove<br />
Velebita. Prije osam tisuća godina na<br />
ovo područje dolaze stočari i poljodjelci.<br />
Lovno-sakupljački način života nestaje, a<br />
<strong>za</strong>mjenjuje ga stočarstvo i zemljoradnja.<br />
Ribarstvo u ovim krajevima nije bilo razvijeno<br />
jako dugo, pa more nije bilo izvor<br />
hrane. Velebit baš i nije mjesto <strong>za</strong> poljoprivredu,<br />
ali je dobar <strong>za</strong> stoku poput ovaca i<br />
ko<strong>za</strong>. Tad počinje pastirski život koji će sve<br />
do nedavno ostati način života u Podgorju.<br />
U Podgorju ljeti vladaju velike vrućine,<br />
te i ono malo vegetacije praktički bude<br />
sprženo. Domaće životinje zbog toga i<br />
malo pitke vode bi teško živjele uz more.<br />
Rješenje je bilo u planini. Prostrani velebitski<br />
pašnjaci, od kojih je neke i sam čovjek<br />
napravio nudili su obilje tijekom toplijeg<br />
dijela godine. Stoga su se Podgorci sa svojim<br />
blagom svakog proljeća selili u visoke<br />
dijelove Velebita i tu ostajali do prvih mrazova.<br />
U mnoštvu velebitskih dolina napravili<br />
su naselja koja su ljeti bila puna života.<br />
Kuće su rađene od kamena, materijala koji<br />
im je bio lako dostupan i s kojim su znali<br />
raditi. Od njega su pravili i šterne koje su<br />
se punile kišnicom i bile izvor pitke voda<br />
Podgorcima. U dolinama su obrađivana<br />
polja, a da bi poljoprivreda bila uspješnija<br />
valjalo ih je očistiti od kamena. Taj kamen<br />
se slagao u suhozide koji su danas nijemi<br />
svjedok jednog nestalog načina života.<br />
Oni se još uvijek opiru zubu vremena, što<br />
se i ne može reći <strong>za</strong> kuće od kojih je većina<br />
danas u ruševnom stanju. Jesen je bilo vrijeme<br />
ubiranja plodova poljoprivrede. Na<br />
konjima i mulama prinos je nošen dolje u<br />
Podgorje i trebao je biti dovoljan <strong>za</strong> zimu.<br />
S prvim hladnim danima i blago je postupno<br />
išlo na niže nadmorske visine sve do<br />
primorskog dijela Velebita. Tu su Podgorci<br />
prezimili čekajući slijedeće proljeće kako bi<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
ponovno išli u planinu. Kada su u Podgorje<br />
počele sti<strong>za</strong>ti ceste, a s njima i kontakt sa<br />
vanjskim svijetom ovakav način života je<br />
po prvi put bio ugrožen. Prije pedesetak<br />
godina počeo je značajnije nestajati. Ljudi<br />
su u gradovima našli lakše uvjete <strong>za</strong> život,<br />
bez surovih zimskih bura i težačkog načina<br />
života. Podgorska sela imala su sve manje<br />
stanovnika.<br />
Danas je Podgorje opustjelo. Čak i najveći<br />
grad Senj bilježi pad stanovnika, a sa svega<br />
šest tisuća stanovnika samo njegova bogata<br />
povijest mu još uvijek održava status<br />
grada. Prateći jadransku magistralu prema<br />
jugu sve je manje naselja s značajnim <strong>broj</strong>em<br />
stalnih stanovnika. Nakon Svetog Jurja<br />
sve do Karlobaga nema većeg naselja.<br />
Mnoštvo prekrasnih sela smještenih u<br />
ne<strong>broj</strong>enim velebitskim dragama ostalo<br />
je na svega nekoliko stanovnika, ako ih još<br />
uvijek ima. Sela poput Lukova ili Starigrada<br />
kod Senja ne <strong>broj</strong>e više od desetak stalnih<br />
stanovnika u većinom trećoj životnoj dobi.<br />
Ljeti se slika drastično promijeni. Turisti, vikendaši<br />
i ljudi čije je porijeklo iz tih mjesta<br />
učine ovaj kutak svijeta nad kojim se nadvila<br />
planina nakratko živim. No, to je samo<br />
privid. S prvim jesenskim burama ovo<br />
mnoštvo nestane. Ostane samo prekrasna<br />
priroda koja je čovjeku oduvijek određivala<br />
način života.<br />
Života kojeg je u Podgorju sve manje.<br />
eko<strong>revija</strong> 75
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Žumberačke vode<br />
Tekst i foto: Lara Černicki<br />
Na visoravnima Žumberačke gore<br />
nalaze se <strong>broj</strong>ni potoci i potočići<br />
koji svojim brzim i krivudavim tokovima<br />
pridaju ovom krajoliku osobiti čar. Slijevaju<br />
se u niže predjele i spajaju u rječice koje<br />
su se <strong>za</strong>sjekle u reljef tvoreći doline, sutjeske,<br />
klance i jaruge. Mnoge doline toliko su<br />
uske i duboke da im se s okolnih vrhova ne<br />
vidi dno. No spustite li se u njih, doživjet<br />
ćete svu draž skrovitih vodopada, slapića,<br />
br<strong>za</strong>ca, jazova i starih mlinova. Gotovo<br />
svakom potočnom dolinom vode šumske<br />
ceste ili kolni putevi koji se uspinju uz strme<br />
padine do sela i <strong>za</strong>selaka na njihovim<br />
vrhovima.<br />
Žumberačke doline i vodotoci usmjereni<br />
su na tri strane: na jugoistok prema<br />
Kupi, na sjeveroistok prema Savi i na sjever<br />
prema Krki. Najviše vode ima slijev rječice<br />
Kupčine, a njezina dolina je najprostranija.<br />
Istočno od Kupčine, slijevanjem <strong>broj</strong>nh potočića<br />
nastaje potok Draga, a <strong>za</strong>padno od<br />
nje teče nekoliko potoka koji pojedinačno<br />
utječu u Kupu. Najdalje na <strong>za</strong>padu je ponornica<br />
Sušica koja je slabo opskrbljena<br />
vodom i periodično presušuje. Na sjeveroistok<br />
vode većim djelom otječu Breganom<br />
i njezinim pritocima u Savu. U Savu utječe<br />
i Gradna, rječica koja nastaje spajanjem Lipovečke<br />
i Rudarske Gradne. U obje Gradne<br />
76<br />
pritječu vode sa sjeveroistočnog dijela Samoborske<br />
gore. Napokon, sa strmih obronaka<br />
Gorjanaca desetak potoka slijeva se<br />
u Krku. Po količini vode najznačajniji među<br />
njima su Klamfer-Teška voda, Pendrijevka-<br />
Čadraški potok, potok Kobila te Sušica koja<br />
izvire u Budinjaku.<br />
Zbog krškog tla, žumberački se kraj odlikuje<br />
velikim <strong>broj</strong>em ponornica. Neki potoci<br />
poniru već nakon nekoliko desetaka<br />
metara, dok drugi teku površinom tla i do<br />
nekoliko kilometara. Ima potočića koji izvru<br />
i poniru po nekoliko puta, gubeći se<br />
u kakvu ponoru, pećini, jezercu ili blatu. U<br />
proljeće i na jesen, kada izvori ojačaju nakon<br />
obilnih kiša, voda koja ponire na visoravnima<br />
pojavljuje se ponovno u izvorima<br />
njihovih podnožja. Na potocima koji imaju<br />
dovoljno vode <strong>za</strong> pokretanje vodenica, u<br />
prošlosti su građeni <strong>broj</strong>ni mlinovi i male<br />
pilane. Mnogih od njih danas više nema,<br />
jedne je odnijela voda, dok su druge, prepuštene<br />
zubu vremena, polako propadale<br />
i naj<strong>za</strong>d istrunule.<br />
Planinarima i izletnicima osobito su privlačni<br />
žumberački slapovi, često skriveni<br />
u tjesnim gudurama ili na tajanstvenim<br />
mjestima u gustim šumama. I najmanji potoci<br />
na svom toku stvaraju <strong>broj</strong>ne br<strong>za</strong>ke,<br />
virove i slapiće, a među većim i poznatijim<br />
slapovima ističu se Sopotski slap, Vranjački<br />
slap, Brisalo i Cerinski vir. Da bi upoznali<br />
svu ljepotu slapova treba ih posjetiti više<br />
puta, jer u svako doba godine pružaju<br />
drukčiju sliku. Nekad su žumberačke vode<br />
obilovale potočnom pastrvom. Do danas<br />
ona se održala u Kupčini, Slapnici i Bregani,<br />
privlačeći na vodopade i br<strong>za</strong>ce tih potoka<br />
eko<strong>revija</strong>
ojne ribiče. Za lijepa vremena, osobito u<br />
smiraj dana, njihovi štapovi često izviruju<br />
između grmlja i grana stabala kojima su<br />
obrasla korita rječica.<br />
Kupčina<br />
Najprostranija i vodom najbogatija je dolina<br />
Kupčine. Njezin najduži izvorišni krak<br />
nastaje spajanjem nekoliko malih i bistrih<br />
potočića koji izviru ispod Sopotskih planina.<br />
Mjestimično su <strong>za</strong>rasli u šikaru ili teku<br />
rubom šume, a ponekad br<strong>za</strong>ju otvorenim<br />
livadama veselo žuboreći i svjetlucajući se<br />
pod suncem. Korita su im plitka, a dna kamenita<br />
ili pjeskovita. Njihova se voda ruši<br />
niz četrdesetak metara visoku stijenu, tvoreći<br />
jedan od najpoznatijih slapova Žumberačkog<br />
gorja, Sopotski slap. U njegovu<br />
podnožju nalazi se stari i ruševni mlin koji<br />
već odavna ne radi. Uz slap se uspinje strma<br />
sta<strong>za</strong> koja vodi do planinarskog doma<br />
na Vodicama. Na izvoru kraj doma izletnici<br />
se mogu napiti svježe planinske vode izvrsna<br />
okusa.<br />
Pred selom Kupčina, kod špilje Badanj,<br />
potok se probija kroz tijesnu klisuru nizom<br />
slapića. Malo dalje nizvodno, pod lišćem i<br />
među paprati krije se mnoštvo jakih izvora<br />
uz samo korito potoka koji od ovog mjesta<br />
nosi naziv Kupčina. Ispod sela, Kupčina<br />
prima nekoliko jačih pritoka. U Čunkovoj<br />
Dragi, na Medvenovom seoskom gospodarstvu,<br />
obnovljen je stari mlin, jedan od<br />
rijetkih koji još uvijek radi i može se razgledati.<br />
Nizvodno od Čunkove Drage u Kupčinu<br />
utječe njezina najjača pritoka, rječica<br />
Slapnica.<br />
Slapnica<br />
Slapnica je dobila ime po tome što njezin<br />
tok tvori bez<strong>broj</strong> slapića, a možda i zbog<br />
toga što se dvije njezine pritoke ulijevaju<br />
u nju preko visokih i neobično lijepih slapova:<br />
Brisala i Vranjačkog slapa. Dolina Slapnice<br />
je jedna od najljepših riječnih dolina<br />
Žumberačkog gorja. Privlačna je u svako<br />
godišnje doba, no ljeti je posjećuje najviše<br />
izletnika, jer je i <strong>za</strong> najvećih vrućina u njoj<br />
ugodno. Guste krošnje stabala stvaraju<br />
debelu hladovinu, a gorska voda dodatno<br />
hladi dno doline. Prateći tok rječice, kroz<br />
šumu vijuga makadamska cesta koja na<br />
više mjesta prelazi preko Slapnice i njezinih<br />
pritoka.<br />
Slapnica izvire u Gladnoj dragi, podno<br />
sela Kalja. Ispod stijena i kamenja obraslog<br />
mahovinom i paprati kriju se mnogi izvori.<br />
Za lijepog sunčanog dana zrake sunca<br />
probijaju se kroz guste krošnje drveća poigravajući<br />
se zelenom bojom vode čas joj<br />
dodavajući, čas oduzimajući svjetlo, dok<br />
cijela šuma odiše mirisom vlažne mahovine<br />
i trulih stabala. Količina vode koja iz<br />
podzemlja izbija na površinu ovisi o godišnjem<br />
dobu. Izvori su najjači u proljeće,<br />
dok ljeti neki od njih potpuno presuše. U<br />
vrijeme topljenja snijega ili nakon obilnih<br />
kiša, iz gornjeg većeg izvora voda silovito<br />
navire u snažnom, širokom mlazu. Kada<br />
presuši, na tom mjestu zjapi velika i tamna<br />
rupa bez dna.<br />
Pri sredini doline nalazi se Vranjački slap.<br />
Prateći uzvodno Vranjački potok, nakon<br />
desetak minuta stiže se pod visoku stijenu,<br />
djelomično obraslu mahovinom. Preko razlomljenih<br />
gromada sedre voda se cijedi,<br />
razlijeva i raspršuje u sitnim kapljicama na<br />
sve strane. Slap je najdojmljiviji u proljeće<br />
kada je potok pun vode. Otprilike na pola<br />
visine slapa, s njegove lijeve strane, u sedri<br />
se krije teško dostupna Vranjačka špilja. Na<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
ulazu u špilju ostaci su nekadašnjeg kamenog<br />
obrambenog zida, a u unutrašnjosti<br />
su pronađeni ulomci starog zemljanog<br />
posuđa.<br />
Vodom bogatiji, pa stoga i privlačniji je<br />
slap Brisalo preko kojega se u Slapnicu<br />
ulijeva potok Pećnik. On izvire kod sela<br />
Pećna, na Pećanskoj visoravni. Probija se<br />
uskom i strmom šumovitom jarugom, razigrano<br />
skakuće preko kamenja i prelijeva<br />
se preko većih i manjih sedrenih barijera<br />
tvoreći slikovite slapiće. Na strmoj padini,<br />
visoko nad potokom, krije se Zidana pećina,<br />
jedna od nekoliko žumberačkih špilja<br />
s obrambenim zidovima. Pri kraju svog<br />
toka Pećnik se ruši s vrha petnaestak metara<br />
visoke stijene u jezerce puno krupnog<br />
kamenja obraslog mahovinom i paprati.<br />
Prizor je to tajanstvene i nesvakidašnje<br />
ljepote. Po mnogima, Brisalo je najljepši<br />
žumberački slap.<br />
Mlinovi na Dragi<br />
Na <strong>za</strong>padnim obroncima Samoborske<br />
gore, sjedinjavanjem <strong>broj</strong>nih brdskih potočića<br />
iznad mjesta Drage Svetojanske<br />
nastaje potok Draga. U Dragi je uvijek bilo<br />
mnogo vode pa je na potoku nekada radilo<br />
desetak mlinova u koje se na meljavu<br />
dovozilo žito iz mnogih okolnih sela.<br />
S elektrifikacijom je <strong>za</strong>počelo propadanje<br />
vodenica, a nakon izgradnje vodovoda, u<br />
potoku je znatno manje vode. Ipak, nekoliko<br />
tradicionalnih drvenih mlinića uporno<br />
odolijeva zubu vremena, a jedan od njih<br />
obnovljen je u samom selu.<br />
eko<strong>revija</strong> 77
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Od stare građe ponovno je podignuta<br />
drvena kućica mlina. Starinski mehani<strong>za</strong>m<br />
motki i poluga otvara ustavu i navodi<br />
vodu drvenim koritom na novo mlinsko<br />
kolo, sastavljeno od lopatica izdjelanih na<br />
tradicionalni način.<br />
Dok se kolo uz klepet i škripanje veselo<br />
okreće, u hladovini starog stabla ponovno<br />
se okupljaju mještani kojima miris svježe<br />
izmljevenog brašna priziva u sjećanje<br />
prošle dane. Pridružite li im se na drvenoj<br />
klupici rado će vam ispričati kako je njihovim<br />
potokom oduvijek tekla čista i bistra<br />
voda, a u jezercima pod slapćima kupala<br />
su se djeca. Nekoliko koraka nizvodno od<br />
mlina nalazi se izvor koji nikada ne presušuje.<br />
Ako ožednite, ondje će <strong>za</strong> vas vrčem<br />
<strong>za</strong>grabiti ledenu vodu jer je, kažu, bolja od<br />
one iz vodovoda.<br />
Bregana<br />
Sa sjeveroistočnih obronaka Žumberačke<br />
gore slijevaju se <strong>broj</strong>ni potoci u rječicu Breganu.<br />
Od izvorišnog područja u Dupinoj<br />
Dragi podno sela Jarušja pa do mjesta Bregane,<br />
rječica teče krivudavom uskom dolinom,<br />
duboko usječenom u brdski masiv.<br />
Sjenovita dolina i <strong>za</strong> vrućih ljetnih mjeseci<br />
odiše svježinom. U gornjem toku Bregana<br />
je bistra gorska rječica s virovima i br<strong>za</strong>cima,<br />
no pretežno plitka, često <strong>za</strong>raštena<br />
grmljem vrbe i johe, osobito na mjestima<br />
gdje se odmiče od strme padine. Dolinom<br />
krivuda makadamska cesta, prelazeći rječicu<br />
mostićima nekoliko puta. Uz donji tok<br />
78<br />
Bregane prolazi glavna prometnica koja<br />
vodi preko središnje visoravani Žumberačke<br />
gore. Ondje se dolina mjestimično širi,<br />
pa čas uz lijevu, čas uz desnu obalu ima<br />
sprudova, naplavina i vlažnih livada. Te su<br />
livade omiljena izletišta na kojima vikendom<br />
uživaju <strong>broj</strong>ne obitelji.<br />
Kod Grdanjaca u Breganu utječe potok<br />
Breganica koji izvire ispod vrha Velikog<br />
Lomnika. Ime Breganica dobro mu pristaje<br />
jer podsjeća na Breganu i njezinu dolinu<br />
u gornjem toku, premda je manji od nje.<br />
Na lijevoj strani doline Breganice, ispod<br />
sela Kumara kriju se spilje zvane Vilinske<br />
jame. Nastale su urušavanjem taložina potoka<br />
koji se nekada na tom mjestu rušio u<br />
Breganicu.<br />
Gradna, najveći potok Samoborskog gorja,<br />
nastaje spajanjem Lipovečke i Rudarske<br />
Gradne. Prvi potok pridolazi iz Lipovečke<br />
drage, drugi iz Rudarske drage, sastaju se<br />
kraj crkve sv. Mihalja nadomak Samobora<br />
i združeni teku dalje kroz grad. Lipovečka<br />
i Rudarska draga najveće su i najgušće<br />
naseljene doline Samoborskog gorja. Nekoliko<br />
kamenoloma, pilane, ribogojilišta i<br />
sve veći <strong>broj</strong> kuća koje niču uz prometnice<br />
uvelike su promjenili njihov prirodni okoliš.<br />
Nešto očuvaniji gornji tokovi tih potoka<br />
donekle su <strong>za</strong>držali svoju izvornu ljepotu.<br />
Lipovec je u Žumberačkoj gori čest naziv<br />
<strong>za</strong> brda i naselja, drage i doline te potoke<br />
koji njima teku. Tako se zove i srednjovjekovna<br />
utvrda čiji se ostaci uzdižu na<br />
obronku iznad doline. U svom gornjem dijelu<br />
Lipovečka je draga prilično prostrana.<br />
Obiluje livadama i košanicama, a oko sela<br />
Mali i Veliki Lipovec ima i izoranih njiva. No,<br />
poput većine žumberačkih dolina, ona<br />
se ubrzo suzuje u sutjesku strmih padina.<br />
Te su padine u donjem dijelu prekrivene<br />
šumom, dok se pri njihovim vrhovima izmijenjuju<br />
livade i vinogradi. Dnom Lipovečke<br />
drage najprije teče potok Klokočevica<br />
koji se blizu sela Mali Lipovec ulijeva u<br />
Lipovečki potok, a kada taj kraj Smerovišća<br />
primi pritok Slapnicu, nastaje Lipovečka<br />
Gradna.<br />
Iz strme doline Vranice, Lipovečkom se<br />
potoku pridružuje Javorečki potok. Pod vrhom<br />
Podjelak, s visine od desetak metara<br />
ruši se u guduru <strong>za</strong>raslu šumom, šikarom i<br />
papratnjačama. To mračno i mistično mjesto<br />
naziva se Cerinskim virom. Slap obiluje<br />
vodom samo u proljeće i nakon jakih kiša,<br />
no omiljen je među planinarima koji često<br />
prolaze pokraj njega planinarskom stazom<br />
<strong>za</strong> Dragonoš. Pri kraju Lipovečke drage u<br />
Gradnu se ulijeva potok Ludvić, poznat po<br />
tome što su u njemu seljaci nekada ispirali<br />
zrnca zlata. Poput Lipovečke drage, Rudarska<br />
je draga također prostranija u svom<br />
gornjem dijelu. Ime je dobila po rudokopima<br />
ispod sela Rude u kojima su stanovnici<br />
stoljećima vadili bakrenu i željeznu rudu.<br />
Posljednje okno <strong>za</strong>tvoreno je prije pedesetak<br />
godina, no nedavno je obnovljeno<br />
dvjesto pedeset metara rudnika koji će biti<br />
otvoreni u turističke svrhe, u sklopu rudarsko-botaničke<br />
poučne staze.<br />
Iznad spoja Lipovečke i Rudarske Gradne,<br />
na šumovitu izdanku brijega, uzdižu se ruševine<br />
samoborskog Starog grada, jedne<br />
od najvećih srednjovjekovnih utvrda u<br />
kontinentalnoj Hrvatskoj. U nemirnim vremenima<br />
njegove snažne zidine štitile su<br />
stanovnike od <strong>broj</strong>nih neprijatelja, o čemu<br />
svjedoče mnoge legende. Neke od njih<br />
govore o Turcima koji su ovuda prolazili, ali<br />
nikada nisu uspijeli osvojiti utvrdu.<br />
Samoborci su se u obrani često koristili<br />
rječicom Gradnom <strong>za</strong>gradivši joj korito<br />
tako visoko da bi voda potopila cijelu dolinu<br />
između bregova Tepeca i Stražnika.<br />
Jednom prilikom kad su Turci doprijeli sve<br />
do samoborske varoši, Samoborci su otvorili<br />
branu na Gradni. Snažna bujica potekla<br />
je dolinom i potopila turske vojnike, a stari<br />
grad Samobor bio je spašen.<br />
eko<strong>revija</strong>
Papuk – geološki dragulj Slavonije<br />
Tekst i foto: Edita Gregurić Cvenić, Goran Saletto<br />
Najveća slavonska planina izdiže se<br />
iz slavonske ravnice koja je nekada<br />
bila dno „Panonskoga mora“ te <strong>za</strong>jedno<br />
sa susjednim Psunjem, Ravnom gorom,<br />
Krndijom, Požeškom i Dilj gorom, <strong>za</strong>tvara<br />
plodnu Požešku kotlinu. Nekoć davno<br />
ovdje su vulkani izbacivali užarenu lavu<br />
modelirajući najstarije stijene, silovit tlak<br />
i visoka temperatura duboko u Zemljinoj<br />
utrobi stvarali su njihove metamorfoze, kopna<br />
su postajala dna oceana, taložile su se<br />
nove stijene, izdi<strong>za</strong>le i rasjedale uz tutnjavu<br />
i snažne potrese, potom ra<strong>za</strong>rale i trošile…<br />
Papuk čuva važne podatke o geološkoj<br />
prošlosti ovih krajeva, njegove stijene svjedoče<br />
o burnim geološkim promjenama tijekom<br />
prošlosti Zemlje, kao nigdje drugdje<br />
u Hrvatskoj. Papuk je <strong>za</strong>ista poseban zbog<br />
svoje iznimne geološke raznolikosti – izgrađuju<br />
ga sve tri vrste stijena - magmatske,<br />
metamorfne i sedimentne, u rasponu<br />
od gotovo 400 milijuna godina, zbog čega<br />
je 2007. godine dobio status geoparka i<br />
ušao u UNESCO-ovu mrežu geoparkova.<br />
Osam godina prije, godine 1999. <strong>za</strong>štićen<br />
je, zbog svojih prirodnih i kulturno-povijesnih<br />
osobitosti, kao<br />
park prirode.<br />
Posjetili smo Papuk u kasno<br />
proljeće - planina nas je osvojila<br />
svojom ljepotom.<br />
Ušli smo u Park prirode na<br />
južni - glavni ulaz u mjestu Velika,<br />
gdje se nalazi Informativni<br />
centar <strong>za</strong> posjetitelje s <strong>broj</strong>nim<br />
edukativnim sadržajima. U neposrednoj<br />
blizini Centra, nakon<br />
crkve sv. Augustina, nalaze se<br />
termalni izvori - veličke toplice<br />
od kojih vodi nekoliko dobro<br />
označenih planinarskih sta<strong>za</strong><br />
u unutrašnjost Papuka. Krenuli<br />
smo od Velike prema planinarskom<br />
domu Jankovac, penjali<br />
smo se kroz prozračnu bukovu<br />
šumu dolinom potoka Dubočanka;<br />
slatkasti mirisi rascvjetale<br />
bazge stapali su se s oporim<br />
mirisom šume, sunčeve zrake<br />
prodirale su kroz zelene krošnje<br />
i srebrnkasta stabla sve do crvenkastog<br />
saga od staroga lišća. Putem se mlada<br />
bukova šuma izmjenjivala s gorostasnim<br />
stablima te manjim krčevinama. Nakon 2,5<br />
sata ugodnog hoda kroz šumu stigli smo<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
do prostrane čistine i <strong>za</strong>čuli žamor mnogo<strong>broj</strong>nih<br />
glasova pomiješan s dječjim<br />
smijehom - odrasli su se odmarali u hladu<br />
gustih krošnji, dok su se djeca igrala na<br />
sunčanoj livadi ispred planinarskog doma.<br />
Idiličnu sliku upotpunila su dva jezera premošćena<br />
drvenim mostićem, dražestan<br />
cvrkut ptica i žubor planinskog potoka.<br />
Nalazili smo se na Jankovcu – čarobnoj<br />
dolini u samom srcu Papuka i omiljenom<br />
izletištu Slavonaca.<br />
Dolina Jankovac dobila je ime u čast voćinskom<br />
vlastelinu Josipu pl. Jankoviću,<br />
vlasniku <strong>broj</strong>nih posjeda od Voćina do Virovitice<br />
u 19. stoljeću. Grof Janković bio je<br />
osebujna ličnost, godine 1840. napustio je<br />
raskošan život u Beču i, privučen ljubavlju<br />
prema divljini, preselio se u šumovitu dolinu<br />
na Papuku. Tu je izgradio lovačku kuću,<br />
ujezerio potok u dva protočna jezerca <strong>za</strong><br />
pastrve, uredio šetnice i staze <strong>za</strong> jahanje.<br />
Jankovačka dolina, dobro skrivena u unutrašnjosti<br />
Papuka, na 475 m nadmorske<br />
visine, pružala je grofu željeni mir i osamu.<br />
Jankovac je zbog svoje ljepote proglašen<br />
park-šumom još davne 1955. godine i danas<br />
je središte okupljanja, druženja i igre,<br />
a ako poželite mir i samoću dovoljno je<br />
uputiti se jednom od <strong>broj</strong>nih sta<strong>za</strong> na<br />
eko<strong>revija</strong> 79
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
okolne šumovite obronke. Bukove šume<br />
pokrivaju 65% Papuka, a najstarija stabla<br />
rastu upravo na Jankovcu. Uz šum lišća<br />
pod nogama odlazimo stazom dublje u<br />
šumu. Poučna sta<strong>za</strong>, nazvana Grofova,<br />
vodi nas uz jezera, potom laganom uzbrdicom<br />
kroz šumu do današnjeg izvora potoka<br />
Jankovac. Tu voda izvire iz male špilje<br />
u krškom terenu. „Ništa na svijetu ne pročisti<br />
moju dušu od tegobnih misli, kao žubor<br />
razigrane vode koja se slijeva s kamena na<br />
kamen“ <strong>za</strong>pisivao je grof Janković u svojim<br />
memoarima, opisujući ugođaj koji stvara<br />
Jankovački potok. Iznad izvora se nalaze<br />
dvije špilje – jedna je negdašnje sklonište<br />
papučkog razbojnika Maksima Bojanića, a<br />
druga posljednje počivalište grofa Jankovića.<br />
Dijelovi kamenog sarkofaga s grofovim<br />
ostacima uredno složeni u špilji čekaju na<br />
rekonstrukciju. Grof je kao svoje posljednje<br />
počivalište odabrao prekrasnu staru bukovu<br />
šumu iznad svoje omiljene doline; tu<br />
se sa stoljetnim bukvama miješaju pojedinačna<br />
stabla javora, jasena, hrasta, graba i<br />
grmovi zimzelene božikovine, a špilje daju<br />
šumi dodatnu mističnost. U ledeno doba<br />
su se u takvim špiljama na Papuku skrivali<br />
špiljski medvjedi i pantere, prije dvjestotinjak<br />
godina svoje su brloge imali vukovi i<br />
medvjedi, šumom su se šuljali risovi i plivali<br />
dabrovi, a danas je bukova šuma savršeno<br />
stanište <strong>za</strong> jelene, srne, divlje svinje, lisice,<br />
ja<strong>za</strong>vce, lasice…, uz bez<strong>broj</strong> insekata i 75<br />
80<br />
vrsta ptica. Špilje Papuka su, osim toga,<br />
idealno sklonište <strong>za</strong> netopire. Posebno je<br />
značajna špilja Uviraljka - najveće zimovalište<br />
šišmiša u ovom dijelu Europe, gdje prezimljuje<br />
čak 11 vrsta šišmiša.<br />
Kroz hlad stoljetne bukove šume sta<strong>za</strong><br />
nas vodi dalje preko „staklarskog groblja“<br />
, gdje su pokopani prvi stanovnici Jankovačke<br />
doline – staklari doseljeni potkraj 18.<br />
stoljeća s područja današnje Austrije. Staklana<br />
je radila od 1801. sve do 1820. godine<br />
i u tom je razdoblju nastalo groblje na kojem<br />
su pokapani staklari i njihove obitelji,<br />
danas na to podsjećaju još samo tri kamena<br />
križa. U prvom trenu učinio nam se da<br />
je Jankovac čudno mjesto <strong>za</strong> proizvodnju<br />
stakla, no stare bukve iz Jankovačke doline<br />
bile su idealna sirovina <strong>za</strong> potašu (pepeljiku)<br />
koja se dobivala izluživanjem iz pepela<br />
stabala i koja je uz kvarc i vapno potrebna<br />
<strong>za</strong> proizvodnju stakla.<br />
Dvije i pol tisuće godina prije staklara na<br />
Papuku su obitavali drevni ljudi ostavivši<br />
tragove naseljenosti iz starijeg željeznog<br />
doba. U srednjem vijeku pastiri su napasali<br />
stada ovaca na njegovim proplancima,<br />
dok su plemići živjeli u utvrđenim gradovima<br />
na rubnim obroncima. Danas je Papuk<br />
nenaseljen, u Parku prirode rade stanovnici<br />
iz obližnjih naselja, a njegovim obroncima<br />
krstare planinari i izletnici. Spuštamo se<br />
od staklarskog groblja kroz šumu okupanu<br />
suncem, mlado zeleno lišće treperi na povjetarcu,<br />
dok intenzivni miris divljeg luka<br />
prožima šumu u kasno proljeće.<br />
Stazom smo se spustili do jankovačkog<br />
slapa – Skakavca, najčešće fotografirane<br />
vizure Papuka. Tridesetmetarski slap potoka<br />
Jankovac slijeva se niz bogate nakupine<br />
sedre, koje svojom visinom i debljinom sugeriraju<br />
da je nekada ovdje tekao i slijevao<br />
se puno bogatiji vodotok od današnjeg. U<br />
nekoliko tisuća godina voda obogaćena<br />
hidrokarbonatom, prskajući na vapnenačkim<br />
stijenama i mahovinama sedrotvorcima,<br />
oblikovala je impo<strong>za</strong>ntnu sedrenu<br />
barijeru.<br />
Šetnja Jankovačkom dolinom šetnja je<br />
kroz geološka razdoblja. Od Jankovačkog<br />
slapa do špilje Maksima Bojanića, na udaljenosti<br />
od samo 400 metara, vidljive su<br />
sve stijene - počevši od onih najstarijih -<br />
gotovo 400 milijuna godina starih metamorfnih<br />
migmatita, koje slijede paleozoiski<br />
konglomerati i pješčenjaci nastali prije<br />
260 milijuna godina trošenjem magmatskih<br />
temeljnih stijena. U mezozoiku, prije<br />
240 milijuna godina u tadašnjem oceanu<br />
Tethys nataložene su sedimentne vapnenačke<br />
i dolomitne stijene koje danas na<br />
Papuku čine dio izoliranog kontinentalnog<br />
krša Hrvatske, sa svim popratnim krškim<br />
pojavama – vrelima, ponikvama, špiljama<br />
i jamama. Njihova je posebna vrijednost<br />
što se nalaze u srcu Slavonije, a na Jankovcu<br />
debljina vapnenačke ploče iznosi i<br />
do 100 metara. Sedrene barijere Skakavca,<br />
kao najmlađi nanosi, nataložene su na<br />
geološki najstarijim stijenama, a proces<br />
taloženja sedre koji je <strong>za</strong>počeo prije 5000<br />
godina traje još i danas. Vode potoka Jankovca<br />
sastaju se podno slapišta s vodama<br />
eko<strong>revija</strong>
potoka Kovačice te se <strong>za</strong>jedno bučno strmoglavljuju<br />
niz stjenoviti kanjon tekući dalje<br />
prema Slatinskom Drenovcu. Kod slapa<br />
smo susreli grupu izletnika pod vodstvom<br />
nadzornika Danijela Majstorovića. Nadzornika<br />
je u Parku prirode Papuk samo pet, i<br />
uglavnom su pre<strong>za</strong>uzeti – obavljaju sve –<br />
od fizičkog nadzora terena, preko vođenja<br />
grupa i edukacije posjetitelja, spašavanja<br />
ozlijeđenih ili <strong>za</strong>lutalih turista, pa sve do<br />
nadzora krivolovaca i ostalih prekršitelja.<br />
A ima i toga – „Ponekad je turistima teško<br />
shvatiti da je Park <strong>za</strong>štićeno područje i da<br />
se trebaju ponašati u skladu s tim“, rekao<br />
je nadzornik Majstorović. Podsjetila nas je<br />
na to i pokoja odbačena vrećica, limenka i<br />
prazna plastična boca u šumi oko Jankovca<br />
– iz obijesti ili neznanja ljudi ostavljaju<br />
svoje „tragove“ u prirodi – plastični otpad<br />
<strong>za</strong> buduće naraštaje. No, nije to samo problem<br />
parkova prirode<br />
i nacionalnih parkova,<br />
već globalni problem<br />
današnjice, jer se vrijeme<br />
razgradnje PVC<br />
ambalaže i aluminijskih<br />
limenki procjenjuje<br />
na nekoliko stotina<br />
godina.<br />
Buđenje na Jankovcu<br />
posebno je romantičan<br />
doživljaj dok rano<br />
jutarnje sunce probija<br />
šumsku izmaglicu nad<br />
jezercima i suši rosu na<br />
livadama. Bez televizije<br />
i signala na mobitelu,<br />
čovjek ovdje ostaje <strong>za</strong>ista<br />
prepušten prirodi i<br />
uronjen u neko drugo<br />
vrijeme – vrijeme grofa<br />
Jankovića, ili još starije,<br />
o kome se zna malo,<br />
uglavnom iz lokalnih<br />
mitova i legendi. Najviše<br />
legendi i starih<br />
predaja veže se uz<br />
srednjovjekovni Ružica<br />
grad na sjeveroistočnom djelu Parka prirode<br />
Papuk, povrh Orahovice. Sutradan smo<br />
krenuli autom prema Orahovici, u želji da<br />
razgledamo stari grad. Ostaci Ružica grada<br />
u stvari su smješteni na Krndiji – susjednoj<br />
planini čiji se <strong>za</strong>padni obronci stapaju s<br />
istočnim obroncima Papuka. Papuk i Krn-<br />
dija nikada nisu precizno razgraničeni, pa<br />
će vam stanovnici Orahovice reći da žive<br />
na obroncima Papuka. U vrijeme turske<br />
vladavine gorski niz Papuk – Krndija imao<br />
je <strong>za</strong>jednički naziv – Orahovačka planina.<br />
Tek je nakon turskog razdoblja gorje imenovano<br />
<strong>za</strong>sebno iz starih mikrotoponima.<br />
„Papugh“ je izvorno bilo ime potoka koji je<br />
utjecao u današnji potok Br<strong>za</strong>ju. Na kraju<br />
je po njemu nazvana cijela planina i najviši<br />
vrh.<br />
Od Orahovačkog jezera, poznatog izletišta,<br />
penjemo se prema Ružica gradu i opet<br />
nas na rubu šume dočekuje poznati slatki<br />
miris bazge, a putem kroz šumu pozdravlja<br />
crna žuna svojim prepoznatljivim tok-tok<br />
bubnjanjem kljunom po deblu. Na iskrčenom<br />
proplanku izdižu se ruševine srednjovjekovne<br />
utvrde. Jedna od legendi kaže da<br />
su se na tom mjestu nekada sastajale vile,<br />
druga pak priča o kneginji Ružici i tajanstvenim<br />
Crnom vitezu iz franačke zemlje…<br />
Povijesni izvori povezuju ime staroga grada<br />
s obližnjom Orahovicom, a ne ružama.<br />
Oba toponima vjerojatno su izvedena iz<br />
istog srednjovjekovnog oblika – Rahóca,<br />
Raholcha, Raholc<strong>za</strong>, Rahowc<strong>za</strong>…, mađar-<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
ske preinake hrvatskog naziva Orahovica.<br />
Prvi put grad i posjed spominju se kao vlastelinstvo<br />
u 13. stoljeću, a Ružica je služila<br />
kao utvrda, grad i dvor između 14. i 17. stoljeća,<br />
šireći se na 800 m². Tko zna, možda<br />
su ipak tada tu postojali i mirisni ružičnjaci.<br />
Sredinom 16. st. Ružicu osvajaju Turci kojima<br />
je grad služio kao obrambena utvrda.<br />
Nakon oslobođenja Slavonije od Turaka,<br />
djelomično razoren Ružica grad se više<br />
nikada nije obnovio; danas se kroz ruševine<br />
tek nazire negdašnje bogatstvo grada<br />
– bastioni, tornjevi, kule, kamena opločenja<br />
i reljefi, ostaci gradske kapelice, vodovoda…,<br />
a sve je potrebno vrlo oprezno<br />
razgledati jer postoji opasnost od urušavanja.<br />
Ipak, vrijedilo je doći, jer se s Ružica<br />
grada preko zelenih obronaka pruža veličanstven<br />
pogled prema Orahovici i prostranstvu<br />
slavonske ravnice.<br />
Našeg <strong>za</strong>dnjeg dana na Papuku, vozeći<br />
se od Voćina po cesti <strong>za</strong> Novo Zvečevo,<br />
odjednom, kod sjevero<strong>za</strong>padnog ula<strong>za</strong> u<br />
Park prirode, s desne strane u brdu nailazimo<br />
na još jedan geološki fenomen – stubasto<br />
lučenje vulkanskih stijena na lokalitetu<br />
Rupnica. Tu su vulkanske stijene izbile<br />
eko<strong>revija</strong> 81
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
na samu površinu prije 70-ak milijuna godina,<br />
stvorivši četverokutne i šesterokutne<br />
stubove, kako navode najnovije potvrđena<br />
istraživanja – pretežno albitskog riolita.<br />
Stubovi su naknadno djelomice borani i<br />
dosta trošeni, možda nisu tako impo<strong>za</strong>ntni<br />
kao slične pojave u SAD-u, Novom Zelandu<br />
ili Sjevernoj Irskoj, ali su svakako <strong>za</strong>nimljiv<br />
i rijedak svjetski geološki fenomen.<br />
Rupnica je još 1948. godine proglašena<br />
prvim geološkim spomenikom prirode u<br />
Hrvatskoj, a danas je privlačno izletište i<br />
predmet sustavnih geoloških istraživanja.<br />
Preko ceste u dolini potoka Djedovica<br />
susrećemo stariji bračni par koji gaca po<br />
potoku. „Ima li riječnih rakova u vodi?“<br />
pitamo ih. „Ne znamo, mi tražimo fosile.“,<br />
odgovaraju domišljato. A tko bi priznao da<br />
je krenuo u lov na ugroženu vrstu u Parku<br />
prirode? No, vjerojatno nisu znali da je prema<br />
članku 6. Pravilnika o unutarnjem redu<br />
u Parku prirode Papuk sakupljanje fosila<br />
također <strong>za</strong>branjeno.<br />
Cestom dalje prema jugu <strong>za</strong>stajemo<br />
kod napuštenog kamenoloma Trešnje-<br />
82<br />
vica gdje nam se otkriva bogata ba<strong>za</strong>ltna<br />
žila koja presijeca okolne paleozojske<br />
migmatite i granite – još jedan podsjetnik<br />
na burnu geološku prošlost Papuka.<br />
Šetnja Papukom stalno potiče na razmišljanje<br />
o strašnim razornim i stvaralačkim<br />
silama prirode – snažnim vulkanskim<br />
erupcijama, podrhtavanjima tla, dubokomorskim<br />
taloženjima, metamorfo<strong>za</strong>ma<br />
stijena, o boranjima, rasjedanjima, potapanjima,<br />
pa opet taloženjima i <strong>za</strong>robljenim<br />
fosilima, trošenjima stijena…, o stalnoj mijeni<br />
kroz vjekove. Hodali smo po tlu koje<br />
je nekoć bilo izljev lave, pa dno „Panonskoga<br />
mora“, potom otok u tom moru, a<br />
danas impresivna planina obrasla bujnom<br />
šumom.<br />
Napuštajući Papuk, prolazili smo kroz<br />
prekrasne šumske krajolike i bogata lovišta,<br />
ali ta je ljepota nažalost narušena,<br />
jer <strong>za</strong>padni obronci Papuka oko Novog<br />
Zvečeva još uvijek otkrivaju bolne rane<br />
na koje upućuju napuštene kuće i znakovi<br />
uz cestu „Ne prilazite – opasnost od<br />
mina“, iz ne tako davnog vremena kada je<br />
Ogulinske rijeke i jezera<br />
Tekst i foto: Lara Černicki<br />
Gorskoj Hrvatskoj, ispod obrona-<br />
U ka Kapele smjestilo se prostrano<br />
Ogulinsko polje. Prije stotinjak godina u<br />
taj kutak Hrvatske počeli su <strong>za</strong>lazili planinari<br />
i alpinisti. Planinarili su na 1182 metra<br />
visok Klek i u njegovim strmim stijenama<br />
ispenjali prve alpinističke smjeri. Ribiči su<br />
uživali u bogatom ulovu na čistim rijekama<br />
i rječicama ogulinskog kraja, a kada su<br />
dvije najveće rijeke obuzdane branama, na<br />
umjetna jezera počeli su sti<strong>za</strong>ti turisti, kupači,<br />
veslači i šetači. Ogulinska jezera i njihova<br />
okolica dobro je poznata i biciklistima,<br />
sudionicima biciklijade «Tri jezera» koja<br />
se održava na dan grada Ogulina. Speleolozi<br />
i biospeleolozi ogulinski krš ponajviše<br />
cijene zbog obilja špilja među kojima se<br />
nalazi najdulji špiljski sustav u Hrvatskoj,<br />
Đulin ponor sa špiljom Medvedicom.<br />
Krški prostor oko Ogulina obiluje izvorima,<br />
potocima ie rijekama koje su usjekle<br />
svoje kanjone u vapnenačkoj podlozi.<br />
Dobra je najveća rijeka Ogulinskog<br />
polja. Nastaje od dvije rječice, Skradske<br />
Dobre koja izvire kod Skrada i Bukovske<br />
Dobre koja izvire kod Bukova vrha. One<br />
se sastaju u dolini kod sela Donja Dobra<br />
i stvaraju živahnu rječicu koja otječe prema<br />
Vrbovskom. Gornji tok rijeke od izvora<br />
do Ogulina, poznat kao Ogulinska Dobra,<br />
<strong>za</strong>vršavao je nekada u velebnom kanjonu<br />
u samom središtu grada. Na kraju kanjona<br />
neprijateljska ruka sijala zlo po ovom biseru<br />
prirode i našoj zemlji. Okupacija Papuka<br />
u Domovinskom ratu trajala je, na sreću,<br />
kratko – Papuk je bilo prvo oslobođeno<br />
područje u Republici Hrvatskoj već krajem<br />
1991. godine.<br />
Danas je na najvišem vrhu Papuka smještena<br />
vojna postaja, stoga je turistima <strong>za</strong>branjen<br />
pristup na sam vrh gdje također<br />
postoji opasnost od mina. Planinarima kao<br />
<strong>za</strong>mjenski služi susjedni, tek nešto niži kameniti<br />
vrh Ivačka glava (913 m).<br />
Premda je minirano područje na Papuku<br />
malo i dobro označeno i ne obuhvaća planinarske<br />
staze i prostore turističke posjećenosti,<br />
ipak mine predstavljaju potencijalnu<br />
opasnost, posebno <strong>za</strong> životinje. I ostaju<br />
kao strašno upozorenje da čovjek može u<br />
trenu uništiti nešto čudesno lijepo što je<br />
priroda stvarala milijunima godina.<br />
Usprkos tome, Papuk je još uvijek jedan<br />
od najočuvanijih krajolika u Hrvatskoj, a<br />
njegove su padine i staze mirno utočište<br />
<strong>za</strong> sve željne spokoja i odmora u iskonskoj<br />
prirodi.<br />
rijeka je ponirala pod stijenom u Đulinom<br />
ponoru i prolazila podzemljem kroz špiljski<br />
sustav Đula – Medvedica. Ponovno je zbijala<br />
na površinu kraj sela Gojak i tekla dalje<br />
kao Gojačka Dobra.<br />
Kada je šezdesetih 20. stoljeća izgrađena<br />
hidroelektrana Gojak, na Dobri ispred<br />
Ogulina podignuta je brana i stvoreno<br />
malo akumulacijsko jezero Bukovnik. Voda<br />
eko<strong>revija</strong>
se iz jezera odvodi tunelom i tlačnim cjevovodom<br />
do energetskog postrojenja HE<br />
Gojak, a kanjon i<strong>za</strong> brane ostao je skoro<br />
posve suh. Osim iz rijeke Dobre, HE Gojak<br />
<strong>za</strong> rad dobiva vodu iz akumulacijskog jezera<br />
Sabljaci na Zagorskoj Mrežnici. Izvor<br />
Zagorske Mrežnice nalazi se blizu Ogulina<br />
u selu Desmerice. Voda iz izvora skuplja se<br />
u jezeru Sabljaci i tunelom odvodi do jezera<br />
Bukovnik. Dalje se vode iz oba jezera<br />
<strong>za</strong>jednički odvode tunelom do HE Gojak.<br />
Nakon izla<strong>za</strong> iz hidroelektrane, vode Gornje<br />
Dobre i Zagorske Mrežnice danas <strong>za</strong>jedno<br />
otječu kao Gojačka Dobra.<br />
Izgradnjom brane na Zagorskoj Mrežnici i<br />
preusmjeravanjem njezinih voda u HE Gojak,<br />
Mrežnica je ostala bez otprilike 40 %<br />
svojeg bivšeg slivnog područja u gornjem<br />
toku.<br />
Na sreću, protok vode još uvijek je dovoljno<br />
velik da <strong>za</strong> ljetnih suša i niskog vodostaja<br />
uglavnom osigurava dovoljno vlažnosti<br />
<strong>za</strong> opstanak sedrenih barijera u donjem<br />
toku.<br />
Izgradnjom sustava HE Gojak, Ogulin je<br />
izgubio dvije rijeke, a umjesto njih dobio je<br />
dva umjetna jezera koja su se vremenom<br />
uklopila u prirodni okoliš i postala omiljenim<br />
izletištima Ogulinaca. Jezero Bukovnik<br />
je manje ali se nalazi uz sam rub grada<br />
pa se do njega stiže <strong>za</strong> pola sata ugodne<br />
šetnje uz Dobru. Uz obalu jezera stoji kapelica<br />
sv. Ivana, podignuta 1879. godine<br />
iznad izvora bistre i hladne vode. Danas<br />
je izvor pod jezerom, no nekada se njegova<br />
voda nakon kratkog toka kao potok<br />
Bukovnik ulijevala u Dobru. Preko Dobre<br />
je vodio drveni most koji je povezivao prigradska<br />
naselja Vučiće i Prapuće. Po njemu<br />
su Ogulinci dolazili po vodu na Bukovnik<br />
prije izgradnje vodovoda. Nažalost, rukovodstvo<br />
HE Gojak odlučilo je ukloniti most<br />
od kojeg su još vidljivi temelji. Danas jezero<br />
Bukovnik najviše posjećuju ribiči loveći<br />
u njemu pastrve, linjake i šarane.<br />
Jezero Sabljaci udaljeno je svega tri kilometara<br />
od Ogulina. Duguljastog je oblika,<br />
a njegove obale duge su oko šest kilometara.<br />
Za vrijeme pune akumulacije najveća<br />
dubina jezera kod brane iznosi oko osam<br />
metara dok mu je prosječna dubina oko<br />
dva metra. Prema službenim podacima<br />
Zavoda <strong>za</strong> javno zdravstvo, Sabljake uglavnom<br />
odlikuje čista voda, pa se 2007. godine<br />
na njemu čak <strong>za</strong>vihorila kupališta Plava<br />
<strong>za</strong>stava. Nažalost, povremeno ipak dođe<br />
do onečišćenja vode. Glavni uzročnici su<br />
neprimjerene septičke jame, nekontrolirano<br />
korištenje raznih kemikalija u obradi<br />
zemlje i divlja odlagališta otpada u blizini<br />
jezera.<br />
Mnogi Ogulinci u vrućim ljetnim danima<br />
na Sabljacima pronalaze dobrodošlo<br />
osvježenje pa ga od milja nazivaju “Ogulinskim<br />
morem”. Uz jezero su se nani<strong>za</strong>le<br />
kuće <strong>za</strong> odmor, uređeno je kupalište, dječje<br />
i sportsko igralište, a u restoranu Sabljaci<br />
nudi se bogata ponuda jela i pića <strong>za</strong> nevelik<br />
novac. Krajem ljeta jezero pomalo<br />
napuštaju plivači, veslači, šetači i biciklisti.<br />
Zimi se uz njegove obale mogu vidjeti još<br />
samo ribiči te jata bijelih labudova i crnih liski<br />
koje na jezeru pronalaze svoje utočište.<br />
Vodostaj u jezeru raste i opada ovisno o<br />
režimu rada hidroelektrane. Zbog toga se<br />
osjetno mijenja i njegova površina. To nepovoljno<br />
utječe na riblji fond, posebno na<br />
vrste koje se u njemu mrijeste. S obale se<br />
smiju loviti linjak, štuka, crvenooka, klen i<br />
crvenperka, a <strong>za</strong>branjeno je uzimanje šarana,<br />
amura i tolstolobika koji također žive<br />
u jezeru. Ako se te ribe ulove mora ih se<br />
odmah neoštećene vratiti u vodu.<br />
U okolici Ogulina sačuvana su dva vrijedna<br />
kamena mosta i stara vodenica u kojoj<br />
se još uvijek melju kukuruz, pšenica, ječam<br />
i zob.<br />
Mollinarijev most preko Dobre u selu<br />
Puškarići izgrađen je 1874. godine, u isto<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
vrijeme kada i Rudolfinska cesta koja njime<br />
prolazi. Nazvan je po generalu topništva<br />
Antunu Mollinariju, posljednjem upravitelju<br />
Vojne krajine. Ima tri središnja svođena<br />
otvora i po jedan manji sa svake strane.<br />
Prva veća obnova mosta napravljena je<br />
pred Prvi svjetski rat kada su uređeni dijelovi<br />
koje je podlokala voda. Prilikom obnove<br />
nakon Drugog svjetskog rata, masivni parapetni<br />
zid <strong>za</strong>mijenjen je nižom kamenom<br />
ogradom, a sedamdesetih godina prošlog<br />
stoljeća, umjesto nje su postavljeni čelični<br />
branici koji još uvijek nagrđuju izgled starog<br />
kamenog mosta.<br />
I<strong>za</strong> mosta na desnoj obali rijeke odvaja se<br />
makadamska cesta koja vodi stotinjak metara<br />
uzvodno do Prelecovog mlina. Mlin je<br />
sagrađen u drugoj polovici 19. stoljeća, a<br />
posljednjih osamdesetak godina u vlasništvu<br />
je obitelji Turković. Sredinom 19. stoljeća<br />
na ogulinskom području bilo je stotinjak<br />
mlinova i osamnaest pilana, a danas<br />
je Prelecov mlin jedini koji još uvijek radi.<br />
Mala livada i<strong>za</strong> mlina idealno je mjesto <strong>za</strong><br />
kupanje i odmor uz jednolični šum vode i<br />
cvrkut ptica.<br />
Marmontov most preko Zagorske Mrežnice<br />
u Oštarijama podignut je početkom<br />
19. stoljeća, <strong>za</strong> vrijeme francuske uprave.<br />
Nazvan je po maršalu Marmontu, upravitelju<br />
francuske provincije Ilirije. Ima dvanaest<br />
otvora, a sazidan je od pravilno klesanog<br />
kamenja različitih veličina. Prema predaji,<br />
kamenje <strong>za</strong> izgradnju mosta uzeto je iz<br />
eko<strong>revija</strong> 83
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
ruševina oštarijske crkve Blažene Djevice<br />
Marije od Čudesa koja je stradala u turskim<br />
napadima. Nakon izgradnje hidroelektrane<br />
Gojak, most je ostao na suhom pa rijeka<br />
ispod njega protječe samo <strong>za</strong> velikih<br />
kiša ili kopnjenja snijega. Krajem 20. stoljeća,<br />
nakon izgradnje novog mosta <strong>za</strong> kolni<br />
promet, Marmontov most je rekonstruiran<br />
i prepušten pješacima.<br />
Uz obje obale jezera Sabljaci vode ceste<br />
do njegovog kraja i izvora Zagorske<br />
Mrežnice u selu Desmerice. To je snažno<br />
vrelo čijom se vodom opskrbljuje veći dio<br />
Ogulina. Stalnost i relativno ujednačena izdašnost<br />
ukazuju da se izvor prihranjuje iz<br />
dubljeg <strong>za</strong>leđa Male Kapele. Speleološkim<br />
istraživanjima vrela Zagorske Mrežnice <strong>za</strong>sad<br />
je istraženo 1170 m potopljenih kanala,<br />
što ga svrstava među najdulje potopljene<br />
speleološke objekte u Hrvatskoj. Osim <strong>za</strong><br />
vodoopskrbu ogulinskog područja, vrelo<br />
je značajno sa speleološkog, hidrogeološkog,<br />
biospeleološkog i paleontološkog<br />
stajališta.<br />
Dva kilometra dalje, pokraj sela Ivanci,<br />
kriju se izvor-špilja i ponor Rupečice te s<br />
njima pove<strong>za</strong>no Šmitovo jezero. Rupečica<br />
je <strong>za</strong>jedničko ime <strong>za</strong> nekoliko krških fenomena:<br />
špilju, krški izvor, vodeni tok, ponor<br />
i jamu. Iz ponora Rupečice voda ponovno<br />
izlazi na površinu kroz pukotine uz obalu<br />
Šmitovog jezera. Šmitovo jezero sastoji se<br />
od Velikog i Malog jezera koja su nastala<br />
potapanjem dviju ponikvi. Njihova veličina<br />
i dubina mijenja se ovisno o razini vode. Iz<br />
Rupečice voda najprije dotječe u Malo jezero<br />
a potom prelazi preko pličine u Veliko<br />
jezero gdje ponovno ponire.<br />
Romantični i tajanstveni izgled jezera<br />
potaknuo je narod da o njemu isprede<br />
legendu. U mračnim dubinama jezera živio<br />
je zmaj koji je uhvatio djevojku kada je<br />
došla <strong>za</strong>grabiti vodu. Spasio ju je sv. Juraj, a<br />
kopito njegovog konja ostavilo je otisak u<br />
kamenu pokraj jezera.<br />
84<br />
Potopljeni speleološki objekti ovog područja<br />
izuzetno su značajni ekosustavi. U<br />
tamnim dubinama Šmitovog jezera otkrivena<br />
je kolonija ogulinske špiljske spužvice,<br />
jedine dosad poznate podzemne<br />
slatkovodne spužve na svijetu. U ponoru<br />
Rupečice otkriveno je jedno od najvećih<br />
nalazišta čovječje ribice. Posebno značajno<br />
bilo je otkriće rijetke i ugrožene ribe<br />
svjetlice, hrvatskog endema i jedne od najugroženijih<br />
riba u Europi. Javna ustanova<br />
„Natura viva“ uz podršku Državnog <strong>za</strong>voda<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode preuzela je provođenje<br />
Akcijskog plana <strong>za</strong>štite svjetlice kojim se<br />
nastoji poboljšati status jedine poznate<br />
populacije svjetlice u Hrvatskoj te ujedno<br />
ispitati mogućnost obnove populacije u<br />
vodenim staništima u kojima je nekada<br />
obitavala.<br />
Pod sjevernim obroncima Kleka, ispod<br />
ruševina starog grada smjestilo se selo Vitunj.<br />
Nedaleko seoskog groblja, na slikovitom<br />
mjestu, između mahovinom obraslog<br />
kamenja izvire Vitunjčica. Njen izvor nikada<br />
ne presušuje, a rječica se nakon kratkog<br />
toka idiličnim krajolikom ulijeva u Dobru<br />
kod sela Turkovići. Zbog stalnog poribljavanja<br />
u Vitunjčici se uvijek mogu loviti<br />
pastrve, no ribolov je dozvoljen samo<br />
umjetnom mušicom. Na rječici su dva ribogojilišta.<br />
Od izvora do prvog uzgajališta<br />
sačuvala se autohtona pastrva jer se na<br />
tom dijelu nije poribljavalo.<br />
Prije desetak godina <strong>za</strong>počelo je organizirano<br />
čišćenje izvora i toka Vitunjčice<br />
te nekoliko drugih potoka oko sela Vitunj<br />
koji su bili <strong>za</strong>gađeni hrpama smeća. Akcije<br />
čišćenja provodila je ekološka sekcija HPD<br />
“Zagreb-Matica” uz sudjelovanje mještana<br />
Vitunja, Turkovića i Ogulina, planinara,<br />
ribiča i lovaca ogulinskog kraja te ogulinske<br />
šumarije. Mještani Vitunja redovito sijeku<br />
naraslo granje i kose travu na prilazu<br />
izvoru kako bi ga učinili dostupnim svima<br />
koji žele posjetiti ovaj romantični kutak<br />
prirode.<br />
Često se navodi kako su izgradnjom sustava<br />
HE Gojak osigurani uvjeti da se dio<br />
voda iz korita Ogulinske Dobre odvodi u<br />
nizvodni dio toka Dobre mimo Đulinog<br />
ponora. Time je povećan stupanj <strong>za</strong>štite<br />
grada Ogulina od velikih voda, no u kanjonu<br />
Dobre nije osiguran biološki minimum<br />
protoka, pa je on skoro sasvim suh.<br />
Napuni se samo povremeno, <strong>za</strong> visokih<br />
kiša kada se rijeka prelijeva preko brane.<br />
Još krajem 19. stoljeća na užem području<br />
grada nalazilo se pet vodenica, a jaz uz<br />
Jankov mlin sve do izgradnje brane služio<br />
je kao gradsko kupalište. Nakon podi<strong>za</strong>nja<br />
brane, kanjon bez vode izgubio je na privlačnosti,<br />
obrastao je raslinjem i onečišćen<br />
je smećem koje u njega bacaju nesavjesni<br />
građani, ponajviše oni koji žive u njegovoj<br />
neposrednoj blizini.<br />
Kanjon rijeke Dobre i ulaz u Đulin ponor<br />
trebali bi biti ponos Ogulinaca. Iznad ponora<br />
rijeke Dobre osovila se slavna ogulinska<br />
utvrda koju je oko 1500. godine dao<br />
podići moćni velikaš Bernardin Frankopan.<br />
Po tom ponoru grad je dobio ime Ogulin,<br />
od latinskog “ob gulam”, što doslovno<br />
znači «pri ždrijelu», a u prenesenom smislu<br />
«iznad ponora». U narodu se pak sačuvala<br />
predaja prema kojoj je ponor nazvan po<br />
djevojci Đuli. Ona se u njega bacila zbog<br />
nesretne ljubavi prema mladom krajiškom<br />
kapetanu, stradalom u bici s Turcima. Govori<br />
se da se u podzemnom kanalu, koji<br />
vodi ispod župne crkve, mogu čuti orgulje<br />
koje svira nesretna Đula. U svojim istraživanjima<br />
speleolozi nikada nisu ušli u trag<br />
nesretnoj Đuli. Posramljena ponašanjem<br />
svojih sugrađana, vjerojatno se krije u nekom<br />
mračnom kutku podzemnog grada.<br />
Đulin ponor i špilja Medvedica dio su najvećeg<br />
špiljskog sustava u Hrvatskoj koji se<br />
poput labirinta podzemnih hodnika pruža<br />
ispod Ogulina. Njegov do danas istražen<br />
dio dug je 16 396 m i ima tri ula<strong>za</strong>: Đulin<br />
ponor, Badanj i špilju Medvedicu. Đulin<br />
ponor na kraju živopisnog kanjona Dobre<br />
najveći je ulaz u špiljski sustav. Badanj je<br />
špilja smještena u takozvanoj „Suhoj Đuli“<br />
koja sa sjeverne strane omeđuje i štiti stari<br />
ogulinski grad. Medvedica je najvažniji dio<br />
špiljskog sustava. Kada se zbog naglog<br />
i velikog priliva poplavnih voda <strong>za</strong>guše<br />
prva dva ponora, Dobra se izlijeva iz kanjona,<br />
puni svoja stara korita, otječe do špilje<br />
Medvedice i ulazi izravno u središnji dio<br />
podzemnog sustava.<br />
Nažalost, taj je špiljski sustav onečišćen,<br />
a najonečišćeniji su ulazni dijelovi Đulinog<br />
ponora i Medvedice. Glavni onečistivač je<br />
sam grad Ogulin sa svojim otpadnim i kanali<strong>za</strong>cijskim<br />
vodama te deponijima smeća<br />
uz ponor i u koritu rijeke Dobre. Nagomilani<br />
otpad na ulazima uzrokuje poplave<br />
dok bakteriološko onečišćenje izravno<br />
eko<strong>revija</strong>
ugrožava stanovništvo i remeti ekološku<br />
ravnotežu čitavog <strong>okoliša</strong>. Kada bi se ogulinsko<br />
podzemlje očistilo od smeća moglo<br />
bi se iskoristiti u turističke svrhe kao prirodna<br />
atrakcija i rijetki fenomen krša.<br />
Krajem travnja 2010. godine potpisan je<br />
ugovor <strong>za</strong> izgradnju uređaja <strong>za</strong> pročišćavanje<br />
otpadnih voda grada Ogulina. To je dio<br />
projekta Republike Hrvatske pod nazivom<br />
“Unutarnje vode” koji se financira kreditom<br />
Svjetske banke. Izgradnja kanali<strong>za</strong>cijskog<br />
sustava u Ogulinu traje već nekoliko godina,<br />
a uređaj <strong>za</strong> pročišćavanje otpadnih<br />
voda njezina je <strong>za</strong>vršna etapa. Završetak<br />
radova planiran je <strong>za</strong> kraj 2011. godine<br />
a otpadna voda koja će iz uređaja izlaziti<br />
biti će gotovo pitka i više neće ugrožavati<br />
osjetljivo krško podzemlje.<br />
Ogulinsko područje jedno je od najbogatijih<br />
područja na svijetu po raznolikosti<br />
podzemne faune. Do sad je <strong>za</strong>bilježeno<br />
više od pedeset podzemnih vrsta među<br />
kojima su važnije: čovječja ribica, <strong>za</strong>gonetni<br />
podzemni žarnjak, kordunska špiljska<br />
vodenbabura, babićeva špiljska kozi-<br />
Posavska guska<br />
Tekst i foto: Roman Ozimec<br />
Na području kontinentalne Hrvatske,<br />
posebno uz naše najveće rijeke Dravu,<br />
Savu i Dunav, te njihove pritoke, uzgoj<br />
gusaka bio je vrlo proširen, a guske<br />
su uz kokoši i patke bile jedina perad<br />
koja se tradicionalno uzgajala.<br />
Ne tako davno, još su se mogla vidjeti<br />
velika jata gusaka na seoskim<br />
pašnjacima i livadama, posebno<br />
na području Zagrebačke, Sisačkomoslavačke,<br />
i Brodsko-posavske<br />
županije. Većinom su na <strong>za</strong>jedničkim<br />
poplavnim pašnjacima tijekom<br />
dana boravile guske iz cijelog sela,<br />
a pred večer bi se svako jato vraćalo<br />
u svoje dvorište. Istraživanja<br />
naših domaćih gusaka, gotovo su u<br />
potpunosti izostala, tako da nemamo<br />
niti jednu službeno registriranu<br />
pasminu, ali ne znamo ni današnje<br />
stanje njihovih populacija.<br />
Rod gusaka (Genus Anser) pripada<br />
razredu ptica (Classis Aves) u<br />
okviru kojih spada u red guščarica<br />
(Ordo Anseriformes) te, <strong>za</strong>jedno s<br />
ca, špiljski cjevaš, ogulinski špiljski virnjak,<br />
ogulinska spužvica i riba svjetlica.<br />
Najveći doprinos poznavanju podzemlja<br />
ogulinskog kraja i poticajima <strong>za</strong> njegovu<br />
<strong>za</strong>štitu dali su članovi raznih speleoloških,<br />
biospeleoloških i speleoronilačkih društava.<br />
Zahvaljujući njihovim entuzijazmu, uz<br />
pomoć ogulinske udruge MI, članova ogulinske<br />
stanice Hrvatske gorske službe spašavanja<br />
i drugih građana već desetljećima<br />
se provode istraživanja i akcije čišćenja špilja,<br />
jezera i rijeka oko Ogulina. Izgleda da su<br />
uvijek bili korak ispred državnih službi koje<br />
brinu o <strong>za</strong>štiti prirode.<br />
Krajem 2008. godine Državni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong><br />
<strong>za</strong>štitu prirode izradio je stručnu podlogu<br />
valori<strong>za</strong>cije <strong>za</strong>štićenih područja Karlovačke<br />
županije. U toj stručnoj podlozi, <strong>za</strong> ogulinski<br />
kraj navodi se da podzemni hidrološki<br />
sustav ovoga prostora koji uvjetuje cijeli<br />
niz podzemnih vodenih staništa u speleološkim<br />
objektima naseljenih <strong>broj</strong>nim endemičnim<br />
svojtama ima svjetsku važnost.<br />
Pojedini dijelovi Ogulinskog polja uvršteni<br />
su u ekološku mrežu Hrvatske. To je<br />
patkama i labudovima, u porodicu plovki<br />
(Familia Anatidae). Rod gusaka proširen je<br />
širom svijeta i sadrži osam vrsta. Postoji<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
sustav međusobno pove<strong>za</strong>nih ili prostorno<br />
bliskih ekološki značajnih područja<br />
važnih <strong>za</strong> ugrožene vrste i staništa, koja<br />
uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću<br />
značajno pridonose očuvanju<br />
prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti.<br />
<strong>Eko</strong>loškoj mreži pripadaju špiljski sustav<br />
Đula-Medvedica, Zagorska peć te izvor i<br />
ponor Rupečica u kojima obitava ugrožena<br />
i endemična podzemna fauna, bazofilni<br />
cretovi uz Vitunjčicu te stijene Kleka na kojima<br />
raste <strong>za</strong>jednica kitajbelovog jaglaca i<br />
kluzijeve petoprste.<br />
nekoliko srodnih rodova plovki morfološki<br />
vrlo sličnih guskama: Branta, Coscoroba,<br />
Alopochen, Plectropectus i Anseranas. Sve<br />
današnje domaće guske u svijetu<br />
nastale su udomaćivanjem dvije vrste<br />
divljih gusaka. Azijske pasmine<br />
nastale su selekcijom labudaste guske<br />
(Anser cygnoides), a sve europske<br />
pasmine gusaka selekcijom sive<br />
guske (Anser anser), koja je rasprostranjena<br />
u Europi i Aziji. Siva guska<br />
je gnjezdarica u Hrvatskoj, gdje se<br />
danas stalno gnijezdi samo na dvije<br />
lokacije: na Savi (Ribnjak Jelas kod<br />
Slavonskog broda) i na Dunavu<br />
(Kopački rit), gdje je prisutna najveća<br />
populacija od oko 500 parova.<br />
Prema Crvenoj knjizi Republike Hrvatske<br />
siva je guska ugrožena vrsta<br />
(EN) s procijenjenih oko 500 gnijezdećih<br />
parova. Guska je krupna, pomalo<br />
zdepasta ptica, kratkih nogu,<br />
malo uzdignutog tijela, okomito<br />
postavljenog i prilično širokog vrata.<br />
Relativno je male glave od koje<br />
eko<strong>revija</strong> 85
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
skoro polovicu <strong>za</strong>uzima kljun. Tijelo guske<br />
obraslo je gustim, nepromočivim perjem,<br />
koje se podmazuje izlučevinom trtične žlijezde.<br />
Noge su u odnosu na patke i labudove<br />
postavljene više prema sredini tijela,<br />
tako da guske daleko bolje i brže hodaju<br />
od ovih svojih srodnika. Postoje pasmine<br />
u raznim kombinacijama sive i bijele boje<br />
perja, ali i jednobojne, bijele ili sive te sa<br />
i bez kukmice na glavi. Dimorfi<strong>za</strong>m među<br />
spolovima je slabije izražen, mužjaci gusani,<br />
su obično veći, dužeg vrata i krupnije<br />
glave te gaču višim tonovima. Težina<br />
odrasle divlje guske je oko 5 kg, dok su<br />
selekcijom uzgojene pasmine i do 20 kg.<br />
Danas, početkom 21. stoljeća širom svijeta<br />
se uzgaja preko 300 milijuna gusaka, te postoji<br />
trend povećanja uzgoja gusaka, kao i<br />
ostale peradi. Najviše gusaka proizvodi se<br />
u Aziji, a slijede Europa i Afrika. U svijetu se<br />
proizvede preko 2 milijuna tona guščjeg<br />
mesa, a najveći proizvođač je Kina. Međutim<br />
ne treba <strong>za</strong>nemariti ni ostale <strong>broj</strong>ne<br />
guščje proizvode: jetra, krv, mast, čvarke,<br />
jaja, perje, krzno, gnoj, te njihovu korist od<br />
saniranja travnjaka, prvenstveno <strong>za</strong> uništavanje<br />
travnih (uskolisnih) korova; <strong>Eko</strong>loški<br />
uzgoj gusaka, <strong>za</strong> održavanje staništa<br />
i agrobioraznolikosti, ali i turistički uzgoj<br />
gusaka, <strong>za</strong> turističku atraktivnost pojedinih<br />
turističkih destinacija.<br />
Guska je jedna od prvih pripitomljenih<br />
domaćih životinja, još u razdoblju neolitika,<br />
prije oko 20 000 godina. Najstarija je<br />
uzgojna perad, prije kokoši, pataka i purana.<br />
Pretpostavlja se da je uzgoj <strong>za</strong>počeo u<br />
Mezopotamiji, a dokazi o uzgoju datiraju<br />
iz starog Egipta prije barem 5 000 godina.<br />
Tada se vjerojatno uzgajala egipatska guska<br />
(Chenelopex aegiptiacus), od koje danas<br />
nemamo selekcije u uzgoju. U Egipatskim<br />
<strong>za</strong>pisima duša faraona se prikazuje u<br />
obliku guske, a pri proglašenju novog faraona<br />
puštane su četiri guske na četiri strane<br />
svijeta uz riječi: Poleti prema jugu i kaži bogovima<br />
juga da je taj i taj faraon preuzeo<br />
dvostruku krunu. U staroj Grčkoj guske su<br />
bile omiljene domaće životinje, pa Homer<br />
piše 950 godina prije Krista da se Penelopa<br />
čekajući Odiseja družila s jatom od 20<br />
gusaka. Aristotel oko 350 g. prije Krista ističe<br />
iznimnu kvalitetu guščjeg mesa. Guska<br />
je bila posvećena božici ljepote Afroditi<br />
te se često prikazuje <strong>za</strong>jedno s njom. U<br />
Rimskom carstvu uzgoj gusaka se zna-<br />
86<br />
čajno proširio po cijeloj Europi, pa tako i<br />
u Hrvatsku. Jata gusaka redovito se drže<br />
oko hramova božice Junone, kojoj je guska<br />
posvećena, a na osnovi njihovog ponašanja,<br />
proročice predviđaju budućnost.<br />
Širom Rimskog carstva slave se guske, kad<br />
su gakanjem spasile Rim od napada Gala,<br />
390. godine prije Krista. Columella, Varro i<br />
Katon, a <strong>za</strong> njima i Plinije spominju dvije<br />
pasmine gusaka: sivu i bijelu. Od Rima <strong>za</strong>počinje<br />
moderan uzgoj gusaka, a i šopanje<br />
gusaka, tada najčešće smokvama.<br />
U kršćanskoj Europi guska je posvećena<br />
Svetom Martinu iz Toursa (315.-397.) porijeklom<br />
iz Panonije koji se često prikazuje<br />
s guskom pod nogama, koja aludira na<br />
blagdan Sv. Martina, 11. studenog. Popularno<br />
Martinje se u našim krajevima tradicionalno<br />
slavi uz pečenu gusku, a barem<br />
od 11. stoljeća se guska redovito na sveca<br />
daje i kao daća crkvi. U stručnoj literaturi<br />
i beletristici, <strong>broj</strong>ni su navodi inteligencije<br />
gusaka. Međutim, i sama je literatura stoljećima<br />
pisana guščjim perom, kojim se<br />
počelo koristiti u Rimskom carstvu. Njime<br />
su pisali velikani pisane riječi Dante, Voltaire,<br />
Goethe, ali i filozofi i znanstvenici, kao<br />
što je Hegel i mnogi, mnogi drugi. Tek se<br />
u 19. stoljeću umjesto guščjeg pera počelo<br />
koristiti metalno pisalo. U narodu postoje<br />
<strong>broj</strong>na praznovjerja ve<strong>za</strong>na uz guske, neka<br />
od njih vjerojatno još od pretkršćanskog<br />
doba. Ako guske lete vrlo visoko, predznak<br />
su požara, a ako se kupaju, predznak kiše.<br />
Ako <strong>za</strong> kiše barem jedna guska pogleda u<br />
nebo, ubrzo će <strong>za</strong>sjati sunce. Tko u proljeće<br />
najprije vidi mlade guske, biti će cijelu<br />
godinu bolestan, a okrivljenik će priznati<br />
istinu, ako mu pod jastuk stavimo guščji<br />
jezik. Uzgoj gusaka na tlu Hrvatske datira<br />
od samih početaka udomaćivanja guske u<br />
neolitu, prije oko 20000 godina. Intenzivnije<br />
guščarenje razvija se prvenstveno <strong>za</strong><br />
vrijeme Rimskog carstva na kontinentu,<br />
uz velike rijeke: Dunav, Dravu i Savu te njihove<br />
pritoke. Osnova uzgoja je vrlo stara<br />
populacija udomaćenih gusaka u okviru<br />
koje su se izdvojile, prvenstveno dunavska,<br />
dravska i posavska guska. Kako stručna<br />
istraživanja nikada nisu provedena, Hrvatska<br />
nema na listi koja se vodi pri FAO-u<br />
niti jednu prijavljenu pasminu. Na ovoj listi<br />
upisano je 96 pasmina gusaka od čega je<br />
samo iz Kine njih 28, iz Rusije 13, Poljske 11,<br />
Njemačke 7, Francuske 6 itd.<br />
Prve bilješke nalazimo usputno u starim<br />
kronikama i kuharicama. U <strong>za</strong>pisnicima<br />
varaždinskog mesarskog ceha navodi se<br />
redovito pripremanje domaćih gusaka<br />
kao specijaliteta <strong>za</strong> gozbe još od početka<br />
16. stoljeća. U svojoj kuharici iz polovice<br />
17. stoljeća, Nikola Zrinski navodi izniman<br />
<strong>broj</strong> recepata <strong>za</strong> gusku, koju u velikom<br />
<strong>broj</strong>u uzgaja na svojim imanjima: umućena<br />
juha, zgušćena juha, guščja juha s prosenom<br />
kašom, kuhana s paprom, u crnoj<br />
juhi, špikana sa špekom, s mladim češnjakom,<br />
s višnjama i češnjakom, te pečena s<br />
dunjama, kestenjem, kruškama, pinjolima i<br />
kaduljom. Međutim, od 2. svjetskog rata se<br />
u Hrvatskoj drastično smanjio uzgoj gusaka,<br />
prvenstveno uslijed melioracije velikih<br />
rijeka i smanjenje vodenih staništa, preoravanja<br />
i melioracija pašnjaka, migracija<br />
seoskog stanovništva, sintetičke <strong>za</strong>mjena<br />
<strong>za</strong> perje, kao i nepostojanja organiziranog<br />
otkupa, prerade, plasmana i marketinga<br />
guščjih proizvoda.<br />
Posavska guska je proširena uz rijeku<br />
Savu, na području Zagreba, Banovine, Posavine<br />
i Slavonije te uz pritoke rijeke Save.<br />
To je stara hrvatska izvorna pasmina gusaka<br />
koja se tradicionalno ekstenzivno uzgaja<br />
na prostranim poplavnim posavskim<br />
pašnjacima. Fenotipski je slična divljoj guski<br />
(Anser anser anser) od koje je nastala, a<br />
vjerojatno se i naknadno križala bez osmišljenog<br />
uzgojnog programa. Na području<br />
Posavine prepoznatljivi su neki tradicionalni<br />
proizvodi posavske guske: cijela dimljena<br />
guska, guščje perje, guščja mast i čvarci<br />
te specijaliteti: pečena guska s kestenima,<br />
pečena guska s mlincima, salata od guščjih<br />
jetara i <strong>broj</strong>ni drugi. O uzgojnoj povijesti i<br />
osobinama posavske guske vrlo je malo<br />
podataka, jer sustavno istraživanje nikada<br />
nije provedeno, a populacija se drastično<br />
smanjuje uz veliku opasnost nestanka.<br />
Njezin nestanak negativno bi se odrazio<br />
na ukupno stanje biološke raznolikosti poplavnih<br />
područja uz Savu. Potrebno je na<br />
temelju prethodno određenog fenotipskog<br />
standarda (radni pasminski standard)<br />
provesti istraživanje s ciljem utvrđivanja<br />
stanja populacije, uz hitne akcijske programe<br />
očuvanja. Uz očuvanje pasmine, nadajmo<br />
se da ćemo vrlo skoro ponuditi paletu<br />
tradicijskih proizvoda posavske guske, kao<br />
dijela naše baštine, ali i jednog od izvornih<br />
gospodarskih aduta.<br />
eko<strong>revija</strong>
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Jama Baredine - geomorfološki spomenik prirode<br />
Tekst i foto: Vanja Vitelj<br />
Ako ste na godišnjem odmoru u<br />
Istri( Poreču i okolici) i <strong>za</strong>tekne Vas<br />
loše vrijeme, iskoristite ga odlaskom na<br />
izletište Baredine- Jama Baredine. Samo<br />
5 km od Poreča, na putu prema Višnjanu,<br />
kod mjesta Nova Ves , uređeno je<br />
izletište Baredine. Razlog sve većoj posječenosti<br />
ovog izletišta/jame je uređeni<br />
okoliš, turistima <strong>za</strong>nimljivi dodatni sadržaji<br />
te mali , <strong>za</strong>nimljivi stanovnik podzemlja<br />
koji se može vidjeti samo na ovoj<br />
lokaciji u Istri- čovječja ribica.<br />
Otvaranju Jame Baredine 1995. godine,<br />
prethodile su 22 godine mukotrpnog<br />
rada speleologa, speleološkog društva<br />
Proteus iz Poreča. Njena ukupna dubina<br />
, sa podzemnim jezerima iznosi oko 1<strong>32</strong><br />
metra. U ljetnom periodu organizirani<br />
su cjelodnevni posjeti jami u pratnji vodiča<br />
i u razmacima od oko 30 minuta.<br />
Stabilnim stepenicama sa rukohvatima<br />
posjetitelji se spuštaju do podzemnog<br />
jezera, na dubinu od oko 60 metara, i<br />
na tom putu prolaze kroz 5 dvorana. Od<br />
čudesnih oblika stalagmita i stalaktita,<br />
nastalih dugogodišnjim radom vode, <strong>za</strong>staje<br />
dah. Zbog prodiranja crvene zemlje<br />
s površine sige su prozirne i crvenkaste.<br />
Uz malo mašte, vidjet ćete desetak metara<br />
dugačke visoke „<strong>za</strong>vjese“ (od siga), kip<br />
Bogorodice, tijelo pastirice Milke (uz koju<br />
je ve<strong>za</strong>na legenda o nesretnoj ljubavi), kosi<br />
toranj is Pise, snješka- lučonošu koji je <strong>za</strong>štitni<br />
znak jame.<br />
Zabranjeno je fotografiranje s blicom<br />
zbog životinjica koje obitavaju u podzemlju<br />
: minijaturni prozirni račići , kukci te<br />
čovječja ribica (endemska vrsta životinje<br />
koja živi samo u našim kraškim područjima)<br />
.Čovječja ribica se može vidjeti u <strong>za</strong>dnjoj<br />
(petoj ) dvorani<br />
a inače živi u<br />
jezerima još 60<br />
metara ispod dijela<br />
koji je dozvoljen<br />
<strong>za</strong> turističke<br />
obilaske. Hrani se<br />
mikroorganizmima<br />
i račićima koji<br />
žive u jezerima a<br />
<strong>za</strong>nimljiva je činjenica<br />
da može<br />
živjeti i do godinu<br />
dana bez hrane.<br />
Temperatura u<br />
jami je konstantna<br />
i iznosi 14<br />
stupnjeva, a obi-<br />
la<strong>za</strong>k uz vodiča traje 40 minuta. U neposrednoj<br />
blizini jame nalazi se uređen prostor<br />
<strong>za</strong> piknik, besplatni parking, prodaja<br />
suvenira, caffe bar, restoran sa ponudom<br />
domaćih specijaliteta poput cijenjenog<br />
istarskog pršuta i sira, foto galerija sa izložbom<br />
fotografija ve<strong>za</strong>nih uz istraživanje<br />
jama i špilja, izložba povijesnih traktora, te<br />
speleo centar -Speleolit.<br />
Poligon <strong>za</strong> speleološko penjanje, tehnikom<br />
spuštanja i penjanja po užetu (speleo<br />
climbing) te upoznavanje podzemnog<br />
svijeta Jame Baredine (speleo adventure)<br />
idealan je <strong>za</strong> turiste željne avanture i dodatnog<br />
adrenalina.<br />
Kroz izložbu starih traktora od kojih se<br />
posebno ističe Fordson model F iz 1923.<br />
godine , te drugih poljoprivrednih strojeva,<br />
turisti se mogu upoznati sa mehani<strong>za</strong>cijom<br />
koja se koristila <strong>za</strong> obradu poljoprivrednog<br />
zemljišta u ne tako dalekoj prošlosti.<br />
Izletište Baredine, omogućava Vam da u<br />
neposrednoj blizini mora, u netaknutoj prirodi,<br />
okruženi maslinicima i vinogradima,<br />
uz <strong>broj</strong>ne sadržaje i bogatu gastro ponudu<br />
ugodno provedete dan.<br />
eko<strong>revija</strong> 87
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Izvorišni krakovi Mirne<br />
Tekst i foto: Lara Černicki<br />
Duboko u unutrašnjosti Istre, u idiličnom<br />
krajoliku brežuljaka i udolina<br />
nalaze se izvorišta Mirne, najduže i najpoznatije<br />
istarske rijeke. Obično se smatra<br />
da Mirna nastaje spajanjem bujica Drage i<br />
Rečine u istočnom dijelu Buzetske kotline,<br />
no neki drže da je njezin početak <strong>za</strong>pravo<br />
na izvoru Rečine koja se na zemljovidima<br />
često označuje kao Mirna.<br />
Mjesto na kojemu Rečina izvire zove se<br />
Slapina, no do njega nije jednostavno doći<br />
jer nema obilježenog puta. Krije se u malom<br />
klancu usječenom u strmu padinu nedaleko<br />
željezničke postaje Hum. Krenete li<br />
u potragu <strong>za</strong> Slapinom, neka vas ne <strong>za</strong>vede<br />
ime, ne treba tražiti veliki slap, već nekoliko<br />
malih izvora. Raštrkani su po strmoj<br />
padini, obrasli šikarom i visokom travom.<br />
Iz njih kulja voda, teče krivudavim potočićima,<br />
poskakuje preko kamenja i stvara<br />
slapiće. Potočići se slijevaju u <strong>za</strong>jedničko<br />
korito i niz klanac teku do doline. Sedra<br />
koja tvori male kaskade svjedoči o stalnom<br />
protoku vode, no kada dospije do doline,<br />
Rečina više nema stalni tok. U sušnim razdobljima<br />
voda se gubi u debelim naslagama<br />
riječnog nanosa. Na površinu opet<br />
izbija koji kilometar dalje, u dolini podno<br />
Huma. Kada se u proljeće na Učki i Ćićariji<br />
počnu topiti snijegovi, a naročito nakon<br />
88<br />
obilnih kiša, koritom Rečine poteče bujica<br />
vode, dok krajem ljeta nakon dugotrajnih<br />
suša može presušiti.<br />
Dolinu Rečine od Huma do Buzeta odlikuju<br />
pitomi brežuljkasti krajolici i uščuvana<br />
priroda. Njome vodi obilježen put dug<br />
dvanaest kilometara koji se prijeđe <strong>za</strong> četri<br />
sata laganog hoda. Na tom putu malokad<br />
ćete sresti druge izletnike osim ponekog<br />
berača tartufa. Vjerno će vas pratiti samo<br />
žubor vode, cvrkut ptica ili lavež pasa u daljini.<br />
No, prije nego li krenete u šetnju vrijedi<br />
se nakratko <strong>za</strong>ustaviti u Humu, najmanjem<br />
gradiću na svijetu. Taj je nadimak stekao<br />
sedamdesetih godina prošlog stoljeća i<br />
po njemu ubrzo postao prepoznatljiv. Iako<br />
malen, ima sva obilježja srednjovjekovnog<br />
grada: zidine, trg, gradsku ložu, dvostruka<br />
utvrđena vrata i palaču iznad njih, crkvu i<br />
zvonik koji je nekada služio <strong>za</strong> obranu.<br />
Do Huma vodi uska asfaltna cesta koja se<br />
kod Roča odvaja od glavne prometnice <strong>za</strong><br />
Buzet. Cestu prate kameni spomenici nebična<br />
oblika koji <strong>za</strong>jedno tvore spomenički<br />
kompleks zvan Aleja glagoljaša. Nakon<br />
sedam kilometara vijugave vožnje stiže se<br />
do brežuljka na kojemu se smjestio Hum.<br />
Kroz tamni prolaz dvostrukih gradskih vrata<br />
ulazi se u najmanji grad na svijetu. Na<br />
tom skučenom prostoru skoro tisuću godina<br />
neprekidno je tekao život. U 11. stoljeću<br />
na <strong>za</strong>ravnjenom dijelu brežuljka s kojeg se<br />
moglo nadzirati okolne prilaze izgrađen<br />
je kaštel. Kasnije se ispod njega postupno<br />
oblikovalo minijaturno naselje. Tako <strong>za</strong>crtana<br />
organi<strong>za</strong>cija grada i njegova veličina<br />
određena gradskim zidinama nisu se bitno<br />
mijenjali sve do danas.<br />
Prije polaska u šetnju nije na odmet okrijepiti<br />
se u «Humskoj konobi» - popiti čašicu<br />
biske, pojesti zdjelicu maneštre od bobića,<br />
kušati fuže s domaćim gulašom ili tartufima<br />
i na kraju se <strong>za</strong>sladiti hrskavim kroštulama.<br />
Konoba odiše domaćem ugođajem,<br />
eko<strong>revija</strong>
a s njene terase možete uživati u lijepim<br />
pogledima na okolne brežuljke.<br />
Od Huma se južnim podnožjem brijega<br />
spušta široki kolni put prema dolini Mirne.<br />
Osvrnite se unatrag, odavde se pruža<br />
najljepši pogled na cijeli grad. Prizorom<br />
dominira neobično velika župna crkva i<br />
monumentalni zvonik-kula s obrambenim<br />
kruništem na vrhu.<br />
Nakon što se spustite u dolinu Mirne, put<br />
će vas provesti pustim livadama, šumarcima<br />
i selima koja živo dočaravaju duh prošlih<br />
vremena. Na uzvisinama iznad doline<br />
još uvijek se crvene krovovi raštrkanih <strong>za</strong>selaka,<br />
no u njima više nitko<br />
ne živi. Napuštene kuće čekaju<br />
bogate kupce koji će ih<br />
obnoviti kao kuće <strong>za</strong> odmor.<br />
Nekadašnje oranice obrasle<br />
su travom, a kolnim putevima<br />
koji su vodili do polja,<br />
pomalo se gubi trag. Ispod<br />
sela Brižac, na mjestu gdje<br />
se dolina širi, prostiralo se<br />
bogato imanje Malinci. Osamljena<br />
gospodarska zgrada<br />
koja se uzdiže posred livade<br />
podsjeća na prošle dane.<br />
Ispred nje stoji stari kameni<br />
križ «krajputaš» kojega su<br />
možda na tom mjestu podigli<br />
vlasnici imanja kao <strong>za</strong>vjet<br />
<strong>za</strong> siguran prela<strong>za</strong>k preko<br />
Rečine.<br />
Nizvodno od imanja Malinci<br />
nalazi se napušteno<br />
selo Benčići. Zavirite li kroz<br />
odškrinuta vrata starih kuća,<br />
uvjerit ćete se da je u njima<br />
još donedavno netko živio.<br />
Na prozorima vise <strong>za</strong>vjese, na<br />
pećima stoje prošupljeni lonci, a u ormarima<br />
iznošeni kaputi. I<strong>za</strong> Benčića put i dalje<br />
prati Rečinu, najprije uz lijevu, a potom uz<br />
desnu obalu. Mostova ovdje nema, već se<br />
prelazi starim gazovima. Na tim mjestima,<br />
seljaci su usjecali obale i vozom prelazili<br />
preko plitke rječice. Za niskog vodostaja<br />
gaz je lako prijeći, ali kada i<strong>za</strong> obilnih kiša<br />
koritom poteče bujica, na drugu stranu ne<br />
stiže se suhih nogu. Za svaki slučaj, mala<br />
kapelica postavljena je i pokraj ovog prijela<strong>za</strong>.<br />
Odatle se <strong>za</strong> petnaestak minuta stiže<br />
do ja<strong>za</strong> kod kojega je u prošlosti stajao prvi<br />
od tri mlina koji su pripadali selu Kotli. Mli-<br />
na više nema, ali se vide tragovi brane koja<br />
je skretala vodu na mlinsko kolo.<br />
Staro selo Kotli jedno je od najprivlačnijih<br />
izletišta u središnjoj Istri. Među stanovništvom<br />
Humštine rašireno je mišljenje da<br />
ime Kotli dolazi od toga što je korito Rečine<br />
ovdje prepuno većih ili manjih udubina<br />
koje svojim oblikom podsjećaju na kotliće,<br />
posude kakve su nekada u seoskim domaćinstvima<br />
koristili <strong>za</strong> kuhanje. U prštavim<br />
slapićima voda se prelijeva iz jednog kotla<br />
u drugi te se naposljetku slijeva niz visoku<br />
stijenu i sakuplja u velikom prirodnom bazenu<br />
ispod slapa.<br />
Nekada su Kotli bili najveće i gospodarski<br />
najjače selo na Humštini. O tome svjedoči<br />
petnaestak sačuvanih kuća koje su veće<br />
i ljepše od kuća u okolnim selima i <strong>za</strong>seocima.<br />
Tada je u Kotlima živjelo čak stotinjak<br />
ljudi, a uz Rečinu su stajala dva mlina,<br />
«vodenice na škatule» koje su bile simboli<br />
mjesta. Njihovi su se žrvnjevi okretali skoro<br />
cijele godine, a ječam, kukuruz i pšenicu<br />
dovozilo se na kolima iz drugih mjesta na<br />
Humštini. U selu su bila i tri kovača koji su<br />
potkivali konje i izrađivali opremu <strong>za</strong> <strong>za</strong>prežna<br />
kola dok su drugi Kotljani bili vješti<br />
i poznati krojači. Poslije Drugog svjetskog<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
rata Kotle je <strong>za</strong>desila sudbina <strong>za</strong>jednička<br />
mnogim selima i gradićima u unutrašnjosti<br />
Istre čije se stanovništvo raselilo. Kotljani<br />
su otišli živjeti u Buzet ili okolicu Poreča i<br />
Kopra i tamo pokušali osigurati svoj opstanak.<br />
Prazne kuće prepuštene zubu vremena<br />
polako su počele propadati.<br />
Slike napuštenih sela ili gradića često<br />
i<strong>za</strong>zivaju osjećaj nepovratnog gubitka i<br />
nostalgičnog sjećanja na prošla vremena.<br />
No, upravo je potpuno iseljenje stanovnika<br />
Kotla doprinjelo njegovom očuvanju u<br />
izvornom i nenarušenom obliku. Čitav građevinski<br />
kompleks seoskih zgrada <strong>za</strong>jedno<br />
s mlinovima i okolnim prostorom 1994.<br />
godine proglašen je spomenikom kulture,<br />
a donji mlin ispod slapa obnovljen je 2002.<br />
godine. Za toplih ljetnih dana u Kotle nahrli<br />
mnoštvo izletnika. Neki samo prošeću<br />
selom i okolnim livadama, neki se okupaju<br />
u rijeci, a svi na kraju navrate u seosko<br />
domaćinstvo «Koltić» koje nudi izvrsnu<br />
domaću hranu.<br />
Od Kotla do Buzeta stari put i dalje slijedi<br />
dolinu Rečine. Njime su djeca nekada odlazila<br />
u školu, a odrasli Kotljani vozili svoje<br />
proizvode na godišnji sajam koji se na Ivanje<br />
održavao u Svetom Ivanu pokraj Buze-<br />
eko<strong>revija</strong> 89
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
ta. Danas ovim putem još jedino prolaze<br />
izletnici, nadajući se da će ljeti biti dovoljno<br />
vode <strong>za</strong> kupanje. Dolina se postepeno<br />
sužava i pretvara u usku guduru, a s desne<br />
strane nad njom se nadvijaju strme padine<br />
brda Kuk. Rečina se preobražava u živahni<br />
potok koji se u slapovima prelijeva preko<br />
stijena stvarajući jezerca lijepe, zelenkaste<br />
boje. Po tome je jedno jezero nazvano Zelenšćak.<br />
Na kraju gudure gdje Rečina izlazi<br />
u Potkučku valu nalazi se veće i dublje jezero<br />
Grjok u koji se voda uljeva pet metara<br />
visokim vodopadom. Prije je Grjok bio pun<br />
vode tijekom čitave godine i u njemu su se<br />
kupala djeca okolnih naselja, a stariji ljudi<br />
pričaju da su ondje živjele vidre.<br />
Pod vrhom brijega Kuk vidljiva su dva<br />
kamenoloma kao dva velika bijela ožiljka.<br />
Prije Prvog svjetskog rata iz starijeg kamenoloma<br />
vađeni su grubo tesani kameni<br />
blokovi i otpremani na željezničku postaju<br />
u Roču. Prije pedesetak godina taj je kamenolom<br />
napušten, a nedaleko je otvoren<br />
novi. U prostranoj Potkučkoj vali, još i<strong>za</strong><br />
Drugog svjetskog rata, stanovnici okolnih<br />
naselja uzgajali su krumpir, kukuruz, repu<br />
i krmno bilje. Na njezinom kraju Rečina je<br />
usjekla uski i kratki kanjon među strmim<br />
vapnenačkim stijenama. Na izlazu iz kanjona<br />
spaja se s Dragom, drugim izvorišnim<br />
krakom Mirne.<br />
Draga je kratka bujica koja nastaje spajanjem<br />
nekoliko manjih pritoka. Najveća od<br />
njih je Pivka koja izvire na istočnom kraju<br />
Čiriteškog polja. U središnjem, najnižem di-<br />
90<br />
jelu polja, na nepropusnom flišu sakuplja<br />
se voda koja se slijeva s obronaka Ćićarije<br />
i često uzrokuje poplave. Pretpostavlja se<br />
da ime polja dolazi od riječi čret ili cret,<br />
koja označuje močvarno mjesto.<br />
Napuštajući Čiriteško polje, Pivka teče<br />
kroz Glistonsku valu. Pri njezinom kraju<br />
nalazi se stari Napoleonov most, podignut<br />
na «francuskoj cesti» koja se počela<br />
graditi <strong>za</strong> Napoleonove vlasti u Istri. Ta je<br />
cesta trebala voditi od Labina do Trsta i biti<br />
najkraći put između istočnog i <strong>za</strong>padnog<br />
dijela Istre, ali nikada nije dovršena. Neke<br />
njezine dijelove ipak su koristili žitelji istočnih<br />
predjela Buzeštine goneći stoku na<br />
sajmove u Buzet. Kasnije su cesta i most<br />
napušteni, a danas ih je teško pronaći jer ih<br />
sve više obrasta šuma i šikara.<br />
I<strong>za</strong> Napoleonovog mosta, Pivka se kanjonom<br />
probija između stijena Malog Kuka s<br />
lijeve strane i Obešenjaka s desne strane.<br />
Budući da se <strong>za</strong> kanjon<br />
ovdje upotrebljava<br />
i riječ «draga»,<br />
od tog mjesta Pivka<br />
mijenja ime i naziva<br />
se Draga. Ispod naselja<br />
Selca, kanjon<br />
postaje divlji i neprohodan.<br />
Na potezu<br />
od nepunih tristo<br />
metara, korito Drage<br />
spušta se <strong>za</strong> preko<br />
pedeset metara, pa<br />
nije čudno da se ov-<br />
dje nalazi najveći vodopad u Istri, Vela Peć.<br />
Zbog nepristupačnog terena, do njega<br />
nije lako doći niti s jedne strane. Nizvodno<br />
od Vele peći nalazi se vodopad Mala Peć<br />
do kojeg se može prići kanjonom odozdo,<br />
iz Buzetske doline.<br />
Najlakši pristup do donjeg dijela kanjona<br />
je iz Svetog Ivana, lijevom obalom Mirne.<br />
Dalje uz korito Drage vodi stari zidani put<br />
koji se blago uspinje pa je šetnja njime<br />
ugodna i laka. Zbog vlage, drveće i kamenje<br />
obraslo je gustom mahovinom te se<br />
šuma pričinjava tajanstvenom. Najveća se<br />
tajna ipak krije na kraju puta, gdje se nalaze<br />
otvori nekadašnjih rudnika ugljena.<br />
Iako je ugljena bilo samo u tankim slojevima,<br />
ipak ga se iskopavalo. Navodno su<br />
još poslije Drugog svjetskog rata u rudnike<br />
dolazili kovači iz udaljenih istarskih mjesta<br />
i noću potajno kopali ugljen. Odmah<br />
do ugljenokopa nalazi se vodopad Mala<br />
Peć, čiji se izgled mijenja <strong>za</strong>visno o količini<br />
vode. I<strong>za</strong> velikih kiša kada je korito puno,<br />
voda se obrušava preko visoke stijene. Za<br />
nižeg vodostaja, pronalazi put kroz pukotinu<br />
u podnožju stijene gdje izbija u velikom<br />
mlazu.<br />
Kanjoni Rečine i Drage <strong>za</strong>vršavaju jedan<br />
do drugog, na istočnom kraju Buzetske<br />
kotline. Neposredno uz sutok bujica nalazi<br />
se jako krško vrelo Tombasin. To je prostrano<br />
udubljenje u zemlji iz kojeg voda izbija<br />
samo poslije kiše, no zvuk žuborenja dopire<br />
iz njega i onda kada vode na površini<br />
nema. Nekada su djecu strašili pričama da<br />
u dubinama Tombasina žive «malići», vilenjaci<br />
koji ondje sviraju na glazbalima. Vode<br />
dviju bujica i vrela Tombasina od ovog<br />
mjesta teku dalje jednim koritom, a rijeka<br />
na svom dugom putu do ušća nosi naziv<br />
Mirna.<br />
eko<strong>revija</strong>
Ernest Thompson Seton<br />
Tekst i foto: Krunoslav Rac<br />
Moje najiskrenije želje su bile prika<strong>za</strong>ti<br />
ljudima da je svako od naših<br />
autohtonih divljih stvorenja samo po sebi<br />
dragocjeno nasljedstvo koje nemamo pravo<br />
uništiti ili ih ostaviti izvan dosega naše<br />
djece.”, napisao je Ernest Thompson Seton<br />
u knjizi “Ever since Lobo”. Seton je pisac i<br />
<strong>za</strong>štitar prirode. I danas slovi kao jedna od<br />
najznačajnijih osoba i <strong>za</strong>četnik <strong>za</strong>štitarskog<br />
odnosa amerikanaca prema divljini i<br />
njenim stanovnicima. Prekretnica u njegovom<br />
stavu prema divljini je nevjerojatno<br />
iskustvo s vukom Lobom kojega je ubio i<br />
zbog toga se kajao cijeli život koji je kasnije<br />
posvetio upravo promjeni ljudskog odnosa<br />
prema divljini i divljim životinjama.<br />
Tijekom 1980.-tih godina u dolini Currumpaw<br />
u američkoj saveznoj državi Novi<br />
Meksiko mističan i neuhvatljiv vuk Lobo<br />
i njegov čopor ubijali su stoku tamošnjih<br />
stanovnika. Upravo stanovnici su krivi što<br />
se vuk umjesto prirodnog plijena opredijelio<br />
loviti domaće životinje. Razlog je vrlo<br />
jednostavan. Lokalni stanovnici su poubijali<br />
vučji prirodni plijen, te vukovima nije<br />
preostalo ništa drugo nego okomiti se na<br />
njihovo blago. Frustrirani rančeri odlučili<br />
su ubiti Loba kao predvodnika čopora. S<br />
time su mislili riješiti svoje probleme. Prvo<br />
su probali otrovati Loba i njegov čopor s<br />
otrovanim lešinama životinja, ali vukovi<br />
predvođeni mudrim vođom su otrovane<br />
dijelove jednostavno ostavljali po strani.<br />
Slijedeći plan im je bio postaviti <strong>za</strong>mke,<br />
ali se niti to nije poka<strong>za</strong>lo kao učinkovito<br />
rješenje <strong>za</strong> neuhvatljivog Loba. Niti <strong>za</strong>dnja<br />
taktika im se nije isplatila. Pokušali su ubiti<br />
vukove hajkama, ali niti one nisu donijele<br />
uspjeh. Nakon duge i neuspješne borbe<br />
stanovnici doline Currumpaw odlučili su<br />
pomoć potražiti sa strane. Kao spasilac<br />
njihova blaga pozvan je proslavljeni lovac<br />
na divlje životinje Ernest Thompson Seton<br />
koji je <strong>za</strong> 1000 američkih dolara trebao ubiti<br />
Loba.<br />
Čim je stigao u Currumpaw Seton se<br />
uhvatio u koštac s neuhvatljivim vukom.<br />
Otrovao je pet mamaca pažljivo skrivajući<br />
ljudski miris misleći da će ih vuk tada<br />
pojesti. Lobo je bio ipak mudriji od toga.<br />
Seton sljedeći dan nije našao niti jedan<br />
mamac, pa je mislio da je već na početku<br />
uspio u svojoj nakani. No, prevario se.<br />
Loba nije našao, ali je kasnije našao svih<br />
pet mamaca na jednom mjestu prekrivenih<br />
raslinjem. Slijedeća taktika su bile<br />
<strong>za</strong>mke. Nabavio je najnovije <strong>za</strong>mke i pažljivo<br />
ih postavljao skrivajući svoj miris<br />
na putove koje je Lobo koristio. Sve ih je<br />
našao aktivirane, ali u njima vuka nije bilo.<br />
Lobo kao da se igrao s njim. Posao koji je<br />
mislio obaviti <strong>za</strong> dva tjedna pretvorio se u<br />
frustrirajuće mjesece bez uspjeha. Tada je<br />
Seton naišao na tragove Loba kako prate<br />
manje tragove. Shvatio je da Lobo prati<br />
svoju družicu Blanku. Ljubav je bila karta<br />
na koju je Seton odlučio igrati. Postavio je<br />
na kraju uskog kanjona glavu krave i kroz<br />
prolaz do nje <strong>broj</strong>ne <strong>za</strong>mke. Sljedeći dan<br />
našao je Blanku u <strong>za</strong>mci i Loba pokraj nje.<br />
On je pobjegao na sigurnu udaljenost i<br />
<strong>za</strong>vijao dok su Seton i njegov pomoćnik<br />
pomoću užeta kojega je vukao konj Blanki<br />
slomili vrat. Blankino tijelo odnijeli su na<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
njihov ranč, a Lobo je nekoliko večeri neprestano<br />
<strong>za</strong>vijao u blizini osjećajući miris<br />
svoje mrtve ljubavi. Seton je kasnije napisao<br />
kako to <strong>za</strong>vijanje nije bilo glasno i samopouzdano<br />
kao prije nego je imalo dozu<br />
tuge u sebi. Seton je vidio priliku i postavio<br />
<strong>za</strong>mke s mirisom Blanke oko ranča. Slijedeće<br />
jutro našao je Loba uhvaćenog u <strong>za</strong>mke<br />
sa sve četiri noge. Vidjevši koliko je Lobo<br />
vjeran svojoj vučici, ta da su trebale čak<br />
četiri <strong>za</strong>mke da ga uhvati Seton se sažalio<br />
i odlučio ga poštedjeti. Pažljivo ga je oslobodio<br />
i odnio na ranč nadajući se da će se<br />
oporaviti. No, ujutro je našao Loba mrtvog<br />
ne znajući razlog.<br />
Iskustvo s nevjerojatnim Lobom Setona<br />
je promijenilo u potpunosti. Uvidjevši<br />
da je i vuk kao čovjek spreman<br />
umrijeti zbog ljubavi promijenio je svoje<br />
mišljenje o divljim životinjama i prirodi<br />
uopće. Postao je jedan od najvećih<br />
<strong>za</strong>govornika <strong>za</strong>štite prirode u tadašnjoj<br />
Americi. Njegove knjige i članci uvelike<br />
su promijenili svijest o važnosti očuvanja<br />
prirode. Potaknuo je čak i predsjednika<br />
Theodore Roosevelta na angažman<br />
na tom području. Jedan je od osnivača<br />
američkih izviđača koji su i danas<br />
vrlo važan čimbenik u odgoju djece i<br />
stvaranja njihovog pozitivnog odnosa<br />
prema prirodi još od malena. Nekoć lovac,<br />
a nakon toga veliki <strong>za</strong>govornik <strong>za</strong>štite<br />
prirode Setona je promijenio Lobo. Žrtva<br />
koju je podnio Lobo nije bila u<strong>za</strong>ludna.<br />
Promijenio je Setona, a kroz njega i čitavu<br />
američku javnost u pozitivnom pravcu.<br />
eko<strong>revija</strong> 91
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Priča o koprivi<br />
Tekst i foto: Jasna Sruk Vlah / Jasna Sruk Vlah, Mario Đurasović<br />
Samo<strong>za</strong>tajnu, skromnu, gotovo neuglednu<br />
biljku mnogi tretiraju kao<br />
korov. Na prvi je pogled odbojna zbog<br />
svojih žarnica, dlačica na listovima i stabljici<br />
koje u dodiru s kožom i<strong>za</strong>zivaju žarenje,<br />
no <strong>za</strong>pravo je prava mineralna i vitaminska<br />
„bomba“.<br />
Rijetko je, nažalost, koristimo svježu, netom<br />
ubranu, no <strong>za</strong> njezinim industrijskim<br />
pripravcima često posežemo na policama<br />
trgovina i drogerija.<br />
Tom samoniklom biljkom s <strong>broj</strong>nim ljekovitim<br />
svojstvima hranili su se, i svoje tijelo<br />
snažili, ljudi davno prije nego je kronobiologija<br />
postala priznata i poznata znanost,<br />
a mediji nas počeli <strong>za</strong>sipati naputcima o<br />
proljetnom čišćenju organizma, izbacivanju<br />
štetnih tvari skupljenih tijekom zime,<br />
detoksikaciji…<br />
Kopriva je rasprostranjena po cijelom<br />
svijetu, a žaoke je čuvaju od istrebljenja,<br />
bez njih bila bi idealna zdrava hrana svim<br />
životinjama. Njemački botaničar Brunfels<br />
<strong>za</strong>hvaljuje Božjoj moći što je „tako prezrenoj<br />
biljci dao sposobnost da se sama brani<br />
kako bi radi poniženja oholih i velikih dobila<br />
prednost pred prekrasnim ljiljanima i<br />
narcisama“.<br />
U svojim je <strong>za</strong>pisima spominju Hipokrat i<br />
Horacije, a Plinije kaže da proljetna konzumacija<br />
mlade koprive čuva zdravlje tijekom<br />
cijele godine. Kuhali su je i Grci i Rimljani, a<br />
Egipćani su je kultivirali kao povrće.<br />
Povrtlari je danas koriste kao prirodni<br />
insekticid. Vodom, u kojoj su se nekoliko<br />
dana namakale koprive, prska se povrće te<br />
se, bez kemikalija i drugih štetnih tvari, štiti<br />
od nametnika.<br />
Koriste se svi dijelovi biljke i to tijekom cijele<br />
godine. Lišće se sabire ljeti, a korijen je<br />
najbolje izvaditi u proljeće ili ujesen.<br />
Kopriva niče u rano proljeće. Sok, iscijeđen<br />
iz svježe ubranih listova, pročišćuje krv<br />
pa je koristan kod kožnih bolesti, akni i bubuljica.<br />
Osim soka, koristi se i čaj od svježih<br />
ili suhih listova. On pridonosi stvaranju<br />
crvenih krvnih zrnaca, olakšava opskrbu<br />
tijela kisikom te tako štiti od slabokrvnosti i<br />
pomaže u borbi protiv infekcija, afti ili upa-<br />
92<br />
la desni. U kombinaciji s drugim ljekovitim<br />
biljem koristi se i u liječenju leukemije.<br />
Zbog antibakterijskog djelovanja koprive,<br />
prije pronalaska hladnjaka, u njezino se<br />
lišće umatalo meso i riba.<br />
Žarenjem, po kojemu najčešće pamtimo<br />
susret s koprivom, liječi se artritis i reuma.<br />
Peckanje tijela koprivom, zvano urtikacija,<br />
stari je ruski običaj <strong>za</strong> poticanje krvotoka.<br />
Za širenje koprive na sjever <strong>za</strong>služni su, navodno,<br />
Ce<strong>za</strong>rovi vojnici, koji su je koristili <strong>za</strong><br />
održavanje topline te su je nosili sa sobom<br />
da ih grije tijekom hladnih zima.<br />
Nije poznato jesu li koprivu rabili na engleskom<br />
dvoru, ali jedan bi recept, da su ga<br />
poznavali na dvoru kralja Georga VI., ostao<br />
<strong>za</strong>bilježen u povijesti. Naime, mucanje se,<br />
kažu, liječi tako da se pet do šest kapi svježeg<br />
soka koprive pet puta dnevno stavlja<br />
pod jezik. Isti recept djeluje i protiv straha.<br />
U prošlomu stoljeću jela od koprive pripremali<br />
su uglavnom siromašnija domaćinstva.<br />
Danas se mnogi ukusni recepti<br />
nastoje otrgnuti <strong>za</strong>boravu. Dodamo li koprive<br />
tradicionalnim <strong>za</strong>gorskim štruklima,<br />
koje su, proglasom Ministarstva kulture,<br />
upisani u Registar <strong>za</strong>štićenih kulturnih dobara<br />
RH, dobit ćemo jedinstvenu deliciju.<br />
Stablo koprive može narasti do 150 centimetara.<br />
Još u brončanom dobu iz njih su<br />
vadili vlakna <strong>za</strong> izradu tkanine i užadi.<br />
Poput košuljica koje svojoj braći plete<br />
El<strong>za</strong> u Andersenovim Divljim labudovima,<br />
neki dijelovi narodnih nošnji u Hercegovini<br />
i Dalmaciji izrađeni su od tkanine, mekše i<br />
prozračnije od pamučne, dobivene od koprive.<br />
Na prvi je pogled neugledna, na prvi<br />
dodir prijeteći žari, no kada joj se pronikne<br />
u dušu, kopriva je čista suprotnost - ljekovita,<br />
zdrava, široke uporabe.<br />
Po svemu sudeći, kopriva je žarila i ljudsku<br />
maštu. Njemački renesansni slikar Albrecht<br />
Dürer bio je toliko <strong>za</strong>divljen ovom<br />
eko<strong>revija</strong>
iljkom da je nacrtao anđela koji nosi<br />
koprivu k nebeskom prijestolju. U našim<br />
je, posebno kontinentalnim krajevima,<br />
imenica kopriva široko rasprostranjena i<br />
duboko ukorijenjena među toponimima<br />
i antroponima. Svi znamo <strong>za</strong> Koprivnicu,<br />
koja je, kažu, još u 13. stoljeću ime dobila<br />
po istoimenoj rječici, a Franjo Maletić i<br />
akademik Petar Šimunović u Hrvatskom<br />
prezimenjaku navode preko dvadeset prezimena<br />
– od Koprive, Koprivčića, Korpivnika,<br />
Koprivnjaka do Koprivšeka.<br />
Vjerojatno je poput biljke koja žari i peče<br />
trebao biti i istoimeni humoristično-satirični<br />
časopis. U listu Koprive, koji je izlazio<br />
u Zagrebu u prvoj polovici prošlog stoljeća,<br />
karikature su, uz ostale, objavljivali i<br />
Ivo Tijardović, Branimir Petrović te Slavko<br />
Vereš. Pojavljuje se kopriva i u mnogim narodnim<br />
vjerovanjima. Prema najpoznatijoj<br />
poslovica - Neće grom u koprive, u nekim<br />
su alpskim zemljama, pred oluju, na ognjište<br />
bacali stručak koprive, vjerujući da će<br />
tako kuću <strong>za</strong>štititi od udara groma. Manje<br />
je poznato da se kopriva dodavala ljubavnim<br />
napitcima i amajlijama, nadajući se<br />
da će u odabranim srcima i<strong>za</strong>zvati ljubav i<br />
razbuktati strast. Onima, pak, koji su skloniji<br />
vjerovanju da ljubav dolazi kroz želudac<br />
predlažemo jedan <strong>za</strong>grebački recept <strong>za</strong><br />
<strong>za</strong>gorske štrukle. Na skrovitim mjestima,<br />
udaljenim od prometnica i ostalih oneči-<br />
Nacionalni park Majella<br />
Tekst i foto: Lara Černicki<br />
najvišim dijelovima Apenina pri<br />
U sredini talijanskog poluotoka smjestio<br />
se Abruzzo, jedna od dvadeset regija<br />
Italije. U njoj se nalaze čak tri nacionalna<br />
parka: Gran Sasso, Abruzzo i Majella, regionalni<br />
park Sirente¬-Velino, četrdeset<br />
nacionalnih i regionalnih rezervata prirode<br />
te osam drugih <strong>za</strong>štićenih područja. Neke<br />
prirodne značajke <strong>za</strong>jedničke su svim parkovima,<br />
dok su druge posebne <strong>za</strong> svaki<br />
od njih. Gran Sasso ima impresivne stjenovite<br />
vrhove, Abruzzo pošumljena brda i<br />
ledenjačke doline a Majellu obilježuje niz<br />
visoravni kakvih nema nigdje drugdje u<br />
Apeninima. Svaki park odabrao je <strong>za</strong> svoj<br />
simbol jednu od tri ugrožene životinje<br />
koje obitavaju u sva tri parka. Tako Abruzzo<br />
predstavlja mrki medvjed, Gran Sasso<br />
divoko<strong>za</strong>, a Majellu vuk.<br />
Kao najstariji park Apenina, Abruzzo je<br />
odigrao važnu ulogu u <strong>za</strong>štiti medvjeda,<br />
vuka i divokoze. Gran Sasso je najveći nacionalni<br />
park regije i jedan od najvećih u Italiji.<br />
U njemu se nalazi Corno Grande (2912<br />
m), najviši vrh Apenina.<br />
Nacionalni park Majella jedinstven je po<br />
svojoj surovosti, divljini, ljepoti, položaju u<br />
Sredozemlju te oštroj i promjenjivoj klimi.<br />
Osnovan 1991. godine, jedan je od najmlađih<br />
nacionalnih parkova u Italiji, no jedini<br />
pripada mreži <strong>za</strong>štićenih područja zvanoj<br />
PAN Parks Foundation. Ta je neprofitna organi<strong>za</strong>cija<br />
osnovana 1997. godine na inicijativu<br />
WWF-a (Svjetskog fonda <strong>za</strong> divljinu).<br />
Glavna <strong>za</strong>daća PAN parkova je <strong>za</strong>štita posljednjih<br />
predjela divljine na našem kontinentu.<br />
Status pripadnosti PAN parkovima<br />
dodjeljuje se <strong>za</strong>štićenim područjima od<br />
velike prirodne vrijednosti s visokim standardima<br />
upravljanja i strategijama <strong>za</strong> razvoj<br />
održivog turizma. Majella je osmi od<br />
jedanaest europskih parkova s takvim certifikatom<br />
te ujedno prvi u <strong>za</strong>padnoj Europi<br />
i Sredozemlju.<br />
Nacionalni park Majella obuhvaća površinu<br />
od 74.095 ha, a sastoji se od četri glavna<br />
planinska masiva: Majelle u užem smislu<br />
te planine Morrone, Pizzi i Porrara s dolinama<br />
i krškim poljima između njih. Visok,<br />
golem i divlji masiv Majelle narod Abruz<strong>za</strong><br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
stivača uberite koprive. Umijesite tijesto<br />
od 40 dekagrama brašna – pola bijelog,<br />
pola integralnog, s malo soli, žlicom ulja i<br />
mlakom vodom. Podijelite ga u tri dijela,<br />
razvucite prstima i premažite nadjevom<br />
<strong>za</strong> koji ste pomiješali sir, malo vrhnja, sol te<br />
nasjeckane, prethodno blanširane koprive.<br />
Premažite vrhnjem i <strong>za</strong>pecite.<br />
s pravom naziva „Majkom planina“. Poznat<br />
je po koncentraciji šezdesetak vrhova, od<br />
kojih se tridesetak uzdiže preko dvije tisuće<br />
metara. Glavni vrh Monte Amaro (2795<br />
m) drugi je po visini u Apeninima. Za njim<br />
slijede Monte Acquaviva (2737 m), Monte<br />
Focalone (2676 m), Monte Rotondo (2656<br />
m), Monte Macellaro (2646 m), Pesco Falcone<br />
(2546 m) i Cima Murelle (2598). Divlje<br />
i duboke doline presijecaju planinu od<br />
vrha do podnožja. Prostrana dolina rijeke<br />
Orta dijeli glavni masiv Majelle od planine<br />
Morrone. Na južnom kraju parka, pod pla-<br />
eko<strong>revija</strong> 93
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
ninom Piz<strong>za</strong>lto, krška polja poznata pod<br />
imenom Alti Piani Mggiori d’Abruzzo povezuju<br />
Majellu s planinama Pizzi i Secine.<br />
Raznolikost krajobra<strong>za</strong>, bogatstvo prirode<br />
i tragovi ljudskog boravka čine Majellu<br />
privlačnom <strong>za</strong> planinske šetnje, no pristup<br />
vršnim dijelovima nije jednostavan. Najviša<br />
asfaltna cesta vodi do skijališta na Majelletti<br />
na visini od tisuću osamsto metara.<br />
No to nije dovoljno visoko i dovoljno blizu<br />
da bi se u jednom danu popeli na najviši<br />
vrh Monte Amaro i spustili s njega. Planinarske<br />
staze su prilično neprimjetne, obrasle<br />
u travu ili <strong>za</strong>sute kamenjem, a putokazi<br />
i oznake nečitljivi. Oni koji se ipak <strong>za</strong>pute<br />
prema vrhovima Majelle, uživat će u divljini<br />
i pustoši planine i vjerojatno neće sresti<br />
nikoga osim divoko<strong>za</strong>.<br />
Ljeto je najbolje vrijeme <strong>za</strong><br />
planinarenje, a proljeće i jesen<br />
idealni su <strong>za</strong> posjet selima<br />
i nastambama pustinjaka<br />
u nižim predjelima. U svako<br />
doba godine treba nositi gojzerice,<br />
udobnu sportsku odjeću<br />
i duge hlače <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu od<br />
uboda insekta i trnja. Dobro<br />
je ponijeti zemljopisnu kartu,<br />
ruksak, čuturicu s vodom,<br />
hranu i osnovni pribor <strong>za</strong> prvu<br />
pomoć.<br />
Tijekom proteklih stoljeća<br />
različite ljudske djelatnosti na<br />
prostoru Majelle dovele su do izumiranja<br />
velikih divljih preživača, dok su druge lovne<br />
životinje postajale sve rjeđe i ograničene<br />
na sve manja i manja područja. Posljednja<br />
divoko<strong>za</strong> kao i <strong>za</strong>dnji primjerci jelena<br />
i srndaća ubijeni su u 19. stoljeću. Ostalo<br />
je nekoliko medvjeda koji su preživljavali<br />
u nepristupačnim šumskim predjelima.<br />
Podjednaka sudbina <strong>za</strong>desila je i vidre. Vukovi<br />
su uspjeli preživjeti u promijenjenim<br />
uvjetima <strong>za</strong>hvaljujući većoj prilagodljivosti<br />
i obilju plijena, naročito ovaca.<br />
Nakon osnivanja parka na Majellu su ponovno<br />
naseljene iščezle životinje i osigurani<br />
su uvjeti <strong>za</strong> njihovo preživljavanje. Do<br />
te velike promjene došlo je <strong>za</strong>hvaljujući<br />
ponajprije povećanju svijesti o važnosti<br />
njihove <strong>za</strong>štite među lokalnim stanovništvom<br />
ali i velikim naporima državne šumarije,<br />
NP Abruzzo, WWF-a, Alpinističkog<br />
save<strong>za</strong> Italije i lokalnih <strong>za</strong>jednica Lama<br />
94<br />
dei Peligni, Palombaro, Fara San Martino<br />
i Sant’Eufemia a Majella. Samo dva desetljeća<br />
nakon osnivanja, divlja prostranstva<br />
parka obilježuje iznimno vrijedna i rijetka<br />
baština bioraznolikosti koja obuhvaća preko<br />
78% vrsta sisavaca Abruz<strong>za</strong> te preko<br />
45% vrsta sisavaca Italije. <strong>Eko</strong>loško značenje<br />
pridaje mu blizina nacionalnih parkova<br />
Gran Sasso i Abruzzo te regionalnog parka<br />
Sirente-Velino koja omogućuje slobodno<br />
kretanje najrjeđih i najugroženijih životinja<br />
u potrazi <strong>za</strong> novim staništima.<br />
Danas u parku živi petnaest do dvadeset<br />
mrkih medvjeda, oko petsto jelena, šesto<br />
srna i tristo divoko<strong>za</strong> koje se prirodno razmnožavaju.<br />
Šest ili sedam čopora apeninskih<br />
vukova odučilo se od uzimanja hrane<br />
sa smetlišta i vratilo se svojim starim običajima<br />
lova na obilni prirodni plijen. Vidra,<br />
najskrovitija životinja parka, viđa se u rijekama<br />
Orfento i Orta, a ponekad i u vodama<br />
rijeka Vella i Aventino. Duboki i surovi<br />
vapnenački kanjoni na Majelli idealna su<br />
staništa surog orla, crvenokljune i alpske<br />
galice, planinskog puzgavca, sivog sokola<br />
i rijetkog planinskog sokola. Na vršnoj<br />
visoravni i u borovim šumama živi zmija<br />
otrovnica planinski žutokrug, alpska zeba,<br />
planinski popić i planinska voluharica. Park<br />
je u čitavoj europskoj sredozemnoj regiji<br />
ostao jedinim utočištem ptice šareni kulik.<br />
U njemu žive endemične vrste kornjaša i<br />
skakavaca koje se drugdje ne mogu naći,<br />
te sedamsto vrsta noćnih i preko sto vrsta<br />
dnevnih leptira.<br />
Osim životinjskim, nacionalni park Majella<br />
obiluje izvanredno bogatim i raznolikim<br />
biljnim svijetom s preko dvije tisuće različi-<br />
tih vrsta. U njemu je <strong>za</strong>stupljeno 67% flore<br />
Abruz<strong>za</strong>, 36% talijanske flore i 22% europske<br />
flore, stoga je stoga vrlo značajan <strong>za</strong><br />
ekološku ravnotežu čitavog apeninskog<br />
prostora. Budući da se nalazi na najjužnijem<br />
dijelu europske alpske regije, u njemu<br />
se susreću i isprepliću genetički tokovi od<br />
velike okolišne i fitogeografske vrijednosti.<br />
Šumski krajolik parka predstavljaju različite<br />
listopadne šume umjerenog klimatskog<br />
pojasa: submediteranski hrast, bukva, cer<br />
i bre<strong>za</strong>. Bukove šume obilježuju prirodni<br />
krajolik do visine od 1700 m. Često su obogaćene<br />
tisom, božikovinom, oskorušom,<br />
javorom, cerom, crnim grabom, jasenom<br />
i divljim voćkama. U pojasu između 1700<br />
i 2300 m prostiru se najveća staništa alpskog<br />
bora unutar Apenina.<br />
Njega često prate druge grmolike<br />
vrste kao što su klečica,<br />
alpska oskoruša, medvjedka<br />
i borovnica. Vegetaciju planina<br />
obogaćuju i mnoge sredozemne<br />
vrste. U najtoplijim<br />
područjima Majelle svoju sjevernu<br />
granicu rasprostiranja<br />
dosižu hrast crnika i napuljski<br />
javor. Kao relikt iz davnih<br />
vremena, bre<strong>za</strong> raste u dolini<br />
Macchialunga kod Fara San<br />
Martino <strong>za</strong>jedno s geobotanički<br />
važnim vrstama kao što<br />
su crna kozja krv, borovnica i<br />
gospina papučica. Nepristupačne stijene<br />
u klancu Fara San Martino jedino su mjesto<br />
gdje raste i rijetki crni bor.<br />
Na vrhovima i visoravnima koje su dobar<br />
dio godine prekriveni snijegom svoja idealna<br />
staništa pronašle su mnoge biljne vrste<br />
koje su na Majellu dospjele <strong>za</strong> vrijeme<br />
ledenog doba dok je velik dio Jadrana bio<br />
suh. Genetička izolacija nakon povlačenja<br />
ledenjaka dovela je do izdvajanja izvornih<br />
vrsta u nove endemske ili subendemske<br />
podvrste koje danas čine neprocjenjivo<br />
prirodno nasljeđe. Njima pripadaju posebne<br />
apeninske vrste i podvrste ljubice, žabnjaka,<br />
runolista, encijana i mnoge druge.<br />
Zanimljiv krajolik predstavljaju šume Sv.<br />
Antonija koje prekrivaju oko 80 ha obronaka<br />
u podnožju planine Piz<strong>za</strong>lto. Sastoje<br />
se od impresivnih starih bukava, a oblikovane<br />
su dugotrajnom ispašom stoke. One<br />
su klasični primjer ekološki kompatibilnog<br />
eko<strong>revija</strong>
modela korištenja krajolika koji ne uništava<br />
prirodne izvore već pridonosi njihovom<br />
očuvanju.<br />
Bogatstvo parka ne čini smo divlja priroda<br />
već i povijesna i kulturna ostavština.<br />
Područje Majelle nastanjeno je još od paleolitika<br />
o čemu svjedoče kamene alatke<br />
pronađene na arheološkim nalazištima<br />
Valle Giumentina, Grotta degli Orsi i Grotta<br />
dell Colle. Iz kasnijih povijesnih razdoblja<br />
sačuvala su se utvrđena srednjovjekovna<br />
naselja, vrijedne romaničke crkve i samostani<br />
kao što su San Clemente a Casauria,<br />
San Liberatore a Majella, San Salvatore<br />
a Majella, San Tommaso di Paterno i San<br />
Martino u istoimenom kanjonu, dok se na<br />
osamljenim mjestima kriju pustinje od kojih<br />
su najpoznatije Santo Spirito a Majella,<br />
San Bartolomeo, Sant’Onofrio, San Angelo<br />
i San Giovanni.<br />
Neke utvrde davno su napuštene i od<br />
njih su ostale samo romantične ruševine, a<br />
neke su kasnije postale sastavni dio naselja.<br />
Uz rubne dijelove parka mnoga mjesta<br />
još uvijek su opasana starim bedemima<br />
koji pridonose slikovitosti krajobra<strong>za</strong>, a u<br />
palačama i dvorcima uređeni su muzeji i<br />
galerije. Na sjevernom kraju parka, na vrhu<br />
strmog brda iznad Serramonacesce, stoje<br />
ruševine utvrde Menardo s koje se nadaleko<br />
pružaju lijepi pogledi. Na <strong>za</strong>padnim<br />
obroncima Majelle, nad dolinom Peligna,<br />
smjestio se ljupki gradić Pacentro sa srednjovjekovnom<br />
utvrdom na vrhu. Njezini<br />
tornjevi strše visoko u zrak i vidljivi su<br />
izdaleka.<br />
U svakom gradiću i selu nalazi se po nekoliko<br />
crkava. Neke su vrlo stare, no često<br />
su stradavale u potresima pa su obnovljene<br />
u baroknom stilu. Mnoge od njih krase<br />
vrijedni spomenici: romanički reljefi na<br />
portalu, gotičke freske na zidovima, srednjovjekovna<br />
raspela ili renesansne kamene<br />
rozete. Jedna od vrjednih crkava je San Tommaso<br />
iz 12. stoljeća u malom selu istog<br />
imena u sjevernom dijelu parka. Na arhitravu<br />
glavnog ula<strong>za</strong> sačuvan je reljef Krista<br />
s Apostolima, dok se u unutrašnjosti crkve<br />
kriju freske naslikane u vrijeme izgradnje.<br />
Divlji i nepristupačni predjeli Majelle stoljećima<br />
su privlačili pustinjake koji su na<br />
nevjerojatnim mjestima, u vrletnim stijenama<br />
kanjona izdubli nastambe <strong>za</strong> svoj<br />
isposnički život. Eremo di Santo Spirito<br />
jedna je od najvećih i najbolje očuvanih<br />
pustinja Abruz<strong>za</strong>. Pravo je arhitektonsko<br />
remek-djelo a sastoji se od crkve i redovničkih<br />
ćelija uklesanih u stijenu, međusobno<br />
pove<strong>za</strong>nih uskim prolazima, strmim<br />
stepenicama i balkonima. U dnu obližnjeg<br />
kanjona krije se manja ali podjednako privlačna<br />
pustinja San Bartolomeo. Do nje se<br />
spušta sta<strong>za</strong> od ruba visoravni do kamenih<br />
stepenica koje vode kroz otvor u stijeni.<br />
S druge strane otvora nastavlja se uski<br />
i dugački prirodni balkon iznad kojega se<br />
poput strehe nadvila stijena. Na njegovom<br />
kraju stoji mala crkvica u kojoj izvire voda<br />
«ljekovite moći».<br />
U parku se nalaze tri posjetiteljska centra,<br />
dva botanička vrta, pet rezervata faune,<br />
desetak informacijskih punktova i petnaestak<br />
muzeja.<br />
U posjetiteljskom centru «Paolo Barrasso»,<br />
u gradiću Caramanico Terme, uređen<br />
je prirodoslovno- arheološki muzej. U prirodoslovnom<br />
dijelu predstavljeni su geologija<br />
i fosili pronađeni na Majelli, prirodne<br />
osobitosti doline Orfento (stijene, bukove i<br />
borove šume) te rekonstrukcija prirodnog<br />
staništa vidre.<br />
Arheološki dio posvećen je nalazima<br />
sjevernog predjela Majelle iz razdoblja<br />
od gornjeg paleolitika do rimskog doba.<br />
Nedaleko Caramanico Terma, u malom<br />
mjestu Sant’Eufemia a Majella, nalazi se<br />
posjetiteljski centar s botaničkim vrtom<br />
«Daniela Brescia».<br />
Botanički vrt je osnovan 2001. godine<br />
<strong>za</strong>hvaljujući potpori Europske <strong>za</strong>jednice.<br />
Prostire se na površini od 43.000 m² na<br />
nadmorskoj visini od devetsto metara i<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
u njemu se uzgaja preko petsto različitih<br />
vrsta cvijeća koje raste u parku i drugdje<br />
u središnjim Apeninima. Simbol vrta je endemska<br />
podvrsta Soldanelle minime koja<br />
se može naći samo na nekoliko mjesta na<br />
Majelli.<br />
Posjetiteljski centar «Maurizio Locati» u<br />
Lama dei Peligni sastoji se od muzeja, botaničkog<br />
vrta, avijarija i rezervata faune. U<br />
prirodoslovnom dijelu muzeja prika<strong>za</strong>n<br />
je stjenoviti krajobraz s životinjama koje<br />
u njemu žive, a posebni odjel posvećen<br />
je divoko<strong>za</strong>ma Abruz<strong>za</strong>. U arheološkom<br />
dijelu muzeja predstavljena je prošlost<br />
istočnog dijela Majelle od pretpovijesti do<br />
naših dana. Botanički vrt «Michele Tenore»<br />
osnovan je 1995. godine i danas u njemu<br />
raste preko petsto biljnih vrsta na površini<br />
od oko 9000 m². Za simbol vrta i<strong>za</strong>brana je<br />
Centaurea tenoreana, vrsta zečine koja je<br />
svoje ime dobila po napuljskom botaničaru<br />
koji ju je otkrio. Ta endemska vrsta raste<br />
na suhim i kamenitim livadama istočne<br />
Majelle i na brdu Morrone.<br />
Kada su nakon osnivanja parka na Majellu<br />
ponovno naseljene divlje životinje <strong>za</strong><br />
njih je trebalo osigurati utočišta na kojima<br />
će se u miru moći razmnožavati, odrastati i<br />
oporavljati se ozlijeđene životinje.<br />
U Lama dei Peligni osnovan je rezervat<br />
<strong>za</strong> divokoze, u Serramonacesci rezervat<br />
<strong>za</strong> srne, u Ateleti rezervat <strong>za</strong> jelene, u Caramanico<br />
Terme rezervat <strong>za</strong> vidre dok je<br />
u Pretoru osnovan rezervat <strong>za</strong> vukove. Uz<br />
stručno vodstvo, posjetioci mogu ući u<br />
pojedine dijelove rezervata i promatrati<br />
životinje koje su na europskim prostorima<br />
postale prava rijetkost.<br />
eko<strong>revija</strong> 95
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
UNESCO <strong>za</strong>štitio hrvatsko ojkanje<br />
Tekst i foto: Tina Šantić<br />
Tradicija se definira kao kulturno nasljeđe<br />
koje se prenosi s generacije<br />
na generaciju. No, tradicija je mnogo više<br />
od toga. Tradicija je ono nešto s čim smo<br />
odrasli, što nas vraća u djetinjstvo, podsjeća<br />
na naše najmilije i njihova umijeća,<br />
kako su to radili ili izvodili. Tradicija je dio<br />
nas, ona nas simbolizira, karakterizira i čini<br />
onim što jesmo. Zbog toga je izuzetno<br />
važno ne prepustiti je <strong>za</strong>boravu. Ne kaže<br />
se u<strong>za</strong>lud da kultura jednog naroda vrijedi<br />
onoliko koliko taj narod njeguje i baštini<br />
svoju tradiciju i kulturu.<br />
Na 5. <strong>za</strong>sjedanju UNESCO-vog Međuvladinog<br />
odbora <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu nematerijalne<br />
kulturne baštine u Nairobiju u Keniji koje<br />
se održalo krajem prošle godine donesena<br />
je odluka da se hrvatsko ojkanje, ostatak<br />
prastarog ilirskog i prailirskog pjevanja<br />
s područja antičke Dalmacije (današnja<br />
Dalmacija, BiH i Crna Gora), koje su Hrvati<br />
usvojili i sačuvali, uvrsti na UN-ovoj listi<br />
kulturne tradicije kojoj je potrebna hitna<br />
<strong>za</strong>štita. Na ovom <strong>za</strong>sjedanju <strong>za</strong> hitnu <strong>za</strong>štitu<br />
te organi<strong>za</strong>cije konkuriralo je 51 dobro,<br />
a ojkanje je, uz tri<br />
kineska dobra, <strong>za</strong>štitu<br />
i dobilo.<br />
Ideja UNESCOve<br />
Liste Ugrožene<br />
nematerijalne<br />
kulturne baštine<br />
da je <strong>za</strong>štiti neke<br />
kulturne elemente<br />
koji propadaju<br />
i izumiru, unatoč<br />
naporima lokalne <strong>za</strong>jednice da ih održi<br />
živima. Na listi Svjetske nematerijalne baštine<br />
se nalaze razni plesovi, ka<strong>za</strong>lišta, glazba,<br />
jezici, razni narodni običaji, svečanosti,<br />
blagdani, rukotvorine kao i razne usmene<br />
predaje. UNESCO tu listu sastavlja od 2003.<br />
godine, s misijom očuvanja kulturnog dobra<br />
ugroženog u doba rastuće globali<strong>za</strong>cije.<br />
Kad predložena dobra dospiju na listu,<br />
razvija se poseban plan njihove <strong>za</strong>štite, a<br />
zemlje kojih se tiče <strong>za</strong>štićeno dobro dobivaju<br />
i novčanu pomoć UNESCO-a. Time je<br />
Hrvatska dobila <strong>za</strong>datak da <strong>za</strong>štiti ovaj na-<br />
96<br />
čin pjevanja i o poduzetim<br />
koracima podnese izvještaj<br />
Svjetskoj organi<strong>za</strong>ciji.<br />
Ojkanje je glazbeni izričaj,<br />
pretežno s područja<br />
Dalmatinskog <strong>za</strong>leđa, koji<br />
izvode pjevači (muški ili<br />
ženski) koristeći različite<br />
tehnike potresanja glasa<br />
posebnim načinom pjevanja<br />
“iz grla”. Svaka pjesma<br />
traje koliko i dah glavnog<br />
pjevača.<br />
Melodije napjeva se<br />
baziraju na ograničenim<br />
tonskim nizovima, uglavnom kromatskim,<br />
veličine intervala koji ne odgovaraju današnjim<br />
ustaljenim intervalima, a stihovi<br />
pokrivaju različite teme od ljubavi do trenutne<br />
društvene tematike i politike. Ojkanje<br />
se očuvalo <strong>za</strong>hvaljujući organiziranim<br />
grupama lokalnih nositelja koji nastavljaju<br />
prenositi vještinu i znanje, predstavljajući<br />
svoja sela na hrvatskim festivalima, ali i<br />
širom svijeta. Iako se ojkanje tradicionalno<br />
prenosi izravnim<br />
učenjem - oponašanjem<br />
glazbenih<br />
talenata svojih prethodnika,<br />
audio i<br />
video materijali te<br />
organizirano vježbanje<br />
u kulturnoumjetničkimdruštvima<br />
sada imaju<br />
rastuću ulogu u prijenosu<br />
umijeća. Ipak, preživljavanje pojedinačnih<br />
tehnika potresanja glasa i <strong>broj</strong>nih<br />
dvoglasnih oblika većinom ovisi o talentiranim,<br />
vještim pjevačima i njihovoj sposobnosti<br />
izvođenja I prenošenja znanja<br />
novim generacijama. Nedavni sukobi i migracije<br />
iz sela u grad smanjili su populaciju<br />
regije, a promjena načina života uzrokovala<br />
je nagli pad <strong>broj</strong>a izvođača, rezultiravši<br />
gubitkom mnogih načina i vrsta solo pjevanja.<br />
Zbog toga je ojkanje proglašeno i<br />
ugroženim i uvršteno na <strong>za</strong>štitnu listu jer<br />
ga rabi sve manji <strong>broj</strong> ljudi.<br />
Pored ojkanja, na UNESCO-vu Reprezentativnu<br />
listu nematerijalne baštine<br />
čovječanstva uvršteni su Viteški turnir<br />
Sinjska alka i medičarski obrt s područja<br />
sjeverne Hrvatske (izrada licitara), te je<br />
tako Hrvatska postala zemlja s čak deset<br />
kulturnih osobitosti na popisu UNESCOve<br />
nematerijalne baštine među kojima se<br />
nalaze:<br />
- Čipkarstvo u Hrvatskoj<br />
- Dvoglasje tijesnih intervala Istre i<br />
Hrvatskog primorja<br />
- Festa svetoga Vlaha, <strong>za</strong>štitnika<br />
Dubrovnika<br />
- Godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje<br />
iz Gorjana<br />
- Godišnji pokladni ophod zvončari s<br />
područja Kastva<br />
- Procesija “Za Križen” na otoku Hvaru<br />
- Umijeće izrade drvenih tradicijskih<br />
dječjih igračaka s područja Hrvatskog<br />
<strong>za</strong>gorja<br />
- Sinjska alka, viteški turnir u Sinju<br />
- Medičarski obrt na području sjeverne<br />
Hrvatske<br />
- Glazbeni izričaj ojkanje<br />
Pored navedenih hrvatskih kulturnih dobara<br />
na UNESCO-vu popisu nematerijalne<br />
kulturne baštine našli su se među ostalima<br />
i španjolski flamenco, pekinška opera, akupunktura,<br />
te azerbajdžanski i iranski tepisi,<br />
svjetski poznata kulturna dobra, što tim<br />
više govori o tome koliko je ovo vrijedno<br />
priznanje Hrvatskoj i njenoj tradiciji.<br />
eko<strong>revija</strong>
Odlični temelji <strong>za</strong> razvoj ekomuzeja<br />
Tekst i foto: Marijana Rora<br />
<strong>Eko</strong>muzej čipke i čipkarstva u Lepoglavi<br />
sudjelovao je na izložbi Međunarodnog<br />
muzeja čipke u ruskom gradu<br />
Vologdu gdje su naš ekomuzej i naše<br />
čipkarice osvojili prvo mjesto <strong>za</strong> najbolji<br />
autorski rad.Uspjeh hvale vrijedan i <strong>za</strong>to<br />
naše čestitke. <strong>Eko</strong>muzeju čipke i čipkarstva<br />
u Lepoglavi vratit ćemo se da pokušamo<br />
objasniti sam pojam, funkciju, <strong>za</strong>datke, ciljeve<br />
i osnovne nositelje nove vrste muzeja,<br />
ekomuzeja.<br />
Naime, klasični muzeji, te “hermetičke“<br />
ustanove locirane unutar zidova, koje<br />
su većinom nastale u 19.stoljeću, svojim<br />
izloženim predmetima i materijalnom baštinom,<br />
s kustosima koji se bave svojim<br />
znanstvenim istraživanjima, <strong>za</strong>nemarujući<br />
druge korisnike osim“elite znanja“, morali<br />
su reagirati pa i prilagoditi se, intenzivnim<br />
društvenim i ekonomskim previranjima<br />
već od sedamdesetih godina prošlog<br />
stoljeća. Kontekst, društvo u kojem su<br />
muzeji djelovali, značajno je promijenjen<br />
pa je propitkivanje društvene uloge tradicionalnih<br />
muzeja bilo neminovno. Kad je<br />
predmet izučavanja postao sveobuhvatni<br />
koncept baštine a ne muzejske zbirke, a<br />
ekološki pokret odgovor na ugroženi identitet<br />
prirode (iako novi muzeji nisu ekološke<br />
institucije), jedan novi“buntovnički i<br />
alternativan“ koncept muzeja skrojen po<br />
potrebama lokalnog stanovništva,<br />
dobio je svoju kovanicu: ecomusee.<br />
Stvorili su je 1971.godine francuski<br />
muzeolozi G.H.Riviere i Huges de<br />
Varine. Le Creusot-Montceau-les-<br />
Mines postaje od 1971.-1974. prvi<br />
službeni ekomuzej. Za središte Muzeja<br />
čovjeka i industrije i<strong>za</strong>bran je<br />
dvorac iz 18.stoljeća. Prototip je bila<br />
Kuća vještina i tradicija Quessanta.<br />
(Maison des technique et traditions<br />
Quessantines ) U njemu nema zbirke<br />
u tradicionalnom muzejskom smislu,<br />
prezentira se nematerijalna baština<br />
neke <strong>za</strong>jednice (prošlost, tradicija,<br />
običaji, kulinarstvo, folklor...), sve ono<br />
što je stoljećima oblikovalo <strong>za</strong>jednicu.<br />
Kako i<strong>za</strong> predmeta uvijek stoje<br />
ljudi, svi pojedinci lokalne <strong>za</strong>jednice<br />
postaju nositelji baštine.<br />
A kulturna baština je „izvor“ našeg<br />
identiteta, te“ukupnosti činjenica“<br />
koje služe da se pojedinac, lokalna<br />
<strong>za</strong>jednica, narod, nužno razlikuju od<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
drugih. Tko je svjestan svojih korjena razumjet<br />
će i poštovati bogatstvo baštine<br />
drugih naroda. Prof. Šola je dodao: “poštovanje<br />
prema svojoj i tuđoj baštini uvjet je<br />
<strong>za</strong> međukulturni dijalog“. Baština je važna i<br />
<strong>za</strong> ekonomski razvoj <strong>za</strong>jednice jer ekomuzeji<br />
otvaraju radna mjesta, mladi ne odlaze,<br />
ostaju u tim novim centrima turističkog<br />
razvoja.<br />
Danas u svijetu ima više od tristo ekomuzeja,<br />
najviše u Europi. I naša Hrvatska<br />
ima odlične temelje <strong>za</strong> razvoj ekomuzeja<br />
ali o tome nešto poslije. Svako širenje neke<br />
nove ideje ima svoju periodi<strong>za</strong>ciju pa tako<br />
i ekomuzeji. Pokušat ćemo sažeti perodi<strong>za</strong>ciju<br />
F.Huberta iz 1989.godine. Prva fa<strong>za</strong><br />
koja traje do 1971.godine, obilježena je<br />
pove<strong>za</strong>nošću s parkovima prirode i prostornom<br />
dimenzijom muzeja. Od 1971.<br />
do 1980. godine traje druga fa<strong>za</strong>. Uvodi<br />
se“dimenzija vremena“ a lokalne <strong>za</strong>jednice<br />
sudjeluju u reali<strong>za</strong>ciji projekata. U trećoj<br />
fazi koja još uvijek traje od 1980. godine,<br />
dolazi do“eksplozije“ekomuzeja.<br />
Možda se čini čudnim što izlaganje o novoj,<br />
posebnoj vrsti muzeja nismo <strong>za</strong>počeli<br />
osnovnom i svugdje prihvaćenom definicijom.Takve<br />
nema, ali iz ovih koje ćemo<br />
citirati, može se iščitati što im je <strong>za</strong>jedničko.<br />
Huges de Varine: „....institucija koja uprav-<br />
eko<strong>revija</strong> 97
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
lja, proučava i iskorištava - znanstvenim,<br />
nobrazovnim i općenito govoreći kulturološkim<br />
cjelovito naslijeđe određene <strong>za</strong>jednice,<br />
uključujući cijeli prirodni ambijent<br />
i kulturni milje. <strong>Eko</strong>muzej je tako nositelj<br />
općeg sudjelovanja u planiranju <strong>za</strong>jednice<br />
i njenog razvoja.“ 2004.godine u Trentu,<br />
sudionici radionice Europske mreže ekomuzeja,<br />
usvajaju ovu definiciju: „...dinamič-<br />
ki način na koji određena <strong>za</strong>jednica čuva,<br />
interpretira i upravlja vlastitom baštinom<br />
u pravcu održivog razvoja.....uvijek baziran<br />
na dogovoru, odnosno suglasnosti<br />
<strong>za</strong>jednice u kojoj djeluje.“ Tomislav Šola<br />
:“...gravitacijsko središte <strong>za</strong>jednice, mjesto<br />
gdje uvire i odakle se osnažuje cjelokupni<br />
identitet <strong>za</strong>jednice.“ Dragana Lucija Ratković:“...živ,<br />
interdisciplinarni muzej koji čuva,<br />
vrednuje i pokazuje manifestiranje čovjeka<br />
u vremenu i prostoru, njegovu interakciju<br />
s prirodom i socijalnim okruženjem, te<br />
koji uključuje ukupnu populaciju određene<br />
<strong>za</strong>jednice u proces vlastitog razvoja...“<br />
Amareswar Galla :“...dinamičan način na<br />
koji lokalna <strong>za</strong>jednica čuva, interpretira<br />
i upravlja svojom baštinom, tradicijom i<br />
identitetom u cilju održivog razvoja.“<br />
U listopadu 2003., na Općoj skupštini<br />
UNESCO-a prihvaćena je Konvencija <strong>za</strong><br />
<strong>za</strong>štitu nematerijalne kulturne baštine.<br />
Prihvatile su je mnoge države, dakako, i Hrvatska.<br />
Na UNESCO-vom popisu svjetske<br />
nematerijalne kulturne baštine uvršteni<br />
su Festa sv. Vlaha, naše čipke (lepoglavska,<br />
98<br />
bračka i hvarska ), dvoglasje tijesnih intervala<br />
Istre i Hrvatskog Primorja, izrada drvenih<br />
igračaka iz Hrvatskog <strong>za</strong>gorja, ljelje iz<br />
Gorjana, križni put s otoka Hvara, zvončari<br />
iz Kastva. Mi imamo i najviše <strong>za</strong>štićenih<br />
kulturnih fenomena u Europi. Ispred nas<br />
su samo Kina, Japan i Koreja. A još mnogo<br />
toga imamo ponuditi. Za ekomuzeje<br />
danas postoje razne sintagme: muzej na<br />
otvorenom, otvoreni muzej, integralni<br />
muzej , selo muzej, etno park...Nema ni jedinstvenog<br />
recepta <strong>za</strong> uspostavu i razvoj<br />
ekomuzeja jer socijalne, političke i ekološke<br />
okolnosti mogu biti specifične.<br />
Francuzi su i ovdje bili pioniri pa pristojnost<br />
nalaže da se prošetamo nekim francuskim<br />
ekomuzejom. Izbor je vrlo osoban.<br />
Priča je ovo o kolijevci „divova“ na moru,<br />
najprestižnijh prekooceanskih brodova<br />
dvadesetog stoljeća, o moru i brodarstvu,<br />
<strong>za</strong>jednici škverana, životu na dokovima,<br />
o aeronautici dva puta<br />
potpuno razrušenog grada,<br />
i obnovljenog, priča<br />
o Saint-Na<strong>za</strong>ireu. Na Les<br />
chantiers de L’ Atlantique<br />
su izgrađeni slavni brodovi,<br />
Ile de France, Normandie,<br />
France, Queen Mary<br />
2, podmornica Espadon<br />
(prva došla do Sjevernog<br />
pola), prvi hidroavioni,<br />
a tu je stvaran i Airbus .<br />
Kompetentni vodič će<br />
svakom posjetitelju podariti razgledanje<br />
iz snova. S kacigom na glavi gledat ćemo<br />
rad <strong>za</strong>varivača, slušati glazbu i šapat iz<br />
luksuznih brodskih kabina, <strong>za</strong>plesati s<br />
putnicima treće klase, a to su uvijek bili<br />
emigranti, gledati filmove o putovanjima<br />
slavnih brodova... Ovaj bi ekomuzej trebao<br />
biti uzor našim muzeolozima jer smo i mi<br />
zemlja okrenuta moru, barem nekad bili.<br />
HRVATSKI EKOMUZEJI<br />
Koliko nam je poznato, jedini ekomuzeji<br />
koji su <strong>za</strong>živjeli u svojoj lokalnoj <strong>za</strong>jednici<br />
kod nas su <strong>Eko</strong>muzej Kuća o batani<br />
u Rovinju i <strong>Eko</strong>muzej čipke i čipkarstva u<br />
Lepoglavi .Nekoliko ih je na dobrom putu<br />
(u Komiži, Taru, Rakovici), ali u formi nevladinih<br />
udruga jer u Hrvatskoj ne postoji<br />
legalni okvir <strong>za</strong> ekomuzeje.<br />
Nekoliko je naših muzeja od 1977. godine<br />
ulazilo u najuži izbor <strong>za</strong> nagradu Europski<br />
muzej godine koju dodjeljuje Europski<br />
muzejski forum. To su Kuća Vlahe Bukovca<br />
iz Cavtata, Muzej seljačke bune iz Gornje<br />
Stubice, Kuća o batani...Procjenjivala se<br />
inovacija muzejskog projekta, njegov utjecaj<br />
na nacionalnom ili internacionalnom<br />
muzejskom području, maštovita interpretacija<br />
i prezentacija, ugodnost ambijenta,<br />
potrebe posjetitelja, njihova edukacija, financijska<br />
konstrukcija, marketing...<br />
Najljepše muzejske projekte u Hrvatskoj<br />
je osmislila Dragana Lucija Ratković<br />
i njezina tvrtka Muze. Kuća o batani, Muzej<br />
čipke i čipkarstva u Lepoglavi, Kuća<br />
A.G.Matoša u Tovarniku, Kuća tartufa u<br />
Buzetu, Kuća maslinovog ulja u Taru, Ogulinski<br />
festival i Ivaninu kuću bajki u Ogulinu...djelo<br />
su ove povjesničarke umjetnosti,<br />
inspektorice <strong>za</strong> baštinu, a od 2009. godine,<br />
predsjednice Asocijacije pomorskih mu-<br />
eko<strong>revija</strong>
zeja Mediterana ili AMMM–a (Associacio<br />
museus maritimus Mediterrani) sa sjedištem<br />
u Barceloni. AMMM okuplja postojeće<br />
pomorske muzeje, <strong>za</strong>pravo sve institucije<br />
i pojedince koji prezentiraju ali se i<br />
brinu o očuvanju mediteranske pomorske<br />
baštine. Asocijaciji danas pripada 28 punopravnih<br />
i 15 izvanrednih članova. Imenovanje<br />
naše znanstvenice je velika čast <strong>za</strong><br />
Republiku Hrvatsku.<br />
Kuća o batani (Casa<br />
della batana) - ekomuzej<br />
u Rovinju.<br />
Kuća o batani (Casa della<br />
batana) - ekomuzej u Rovinju<br />
je primjer muzeja koji je<br />
<strong>za</strong>živio u svojoj lokalnoj <strong>za</strong>jednici.<br />
Posvećen je trošnoj<br />
brodici batani ali i lokalnoj<br />
<strong>za</strong>jednici čiji je simbol. Rovinjani,<br />
talijanskog i hrvatskog<br />
etniciteta („double coulture“),<br />
uvijek su bili pove<strong>za</strong>ni<br />
s morem i njegovim ekosustavom.<br />
Batana je njihovo<br />
tradicionalno plovilo, a zvuk<br />
njezina imena asocira na<br />
udaranje ravnog dna brodice<br />
o valove. Drveni brod<br />
dužine 5-8 metara pokretala<br />
su trokutasta jedra i vesla,<br />
danas izvanbrodski motor.<br />
U sam je projekt ovog ekomuzeja<br />
autorski tim uložio<br />
mnogo rada i konkretnih<br />
200.000 eura. <strong>Eko</strong>muzej je<br />
otvoren u jesen 2004. godine. Neveliki prostor<br />
otkriva povijest i sadašnjost starog<br />
plovila. Na ulazu su makete, dokumentarni<br />
filmovi o gradnji najstarije batane (Risorta)<br />
i općenito rovinjskoj brodogradnji. Slijedi<br />
edukativna izložba o ribarstvu i prvi film<br />
o gradu Rovinju iz 1930., <strong>za</strong>pravo stalni<br />
postav ekomuzeja, dakako, multimedijski.<br />
Izlošci su donacija lokalnog stanovništva.<br />
Protagonisti izložbe prate razgovor na<br />
rovinjskom dijalektu uz zvuke tradicijske<br />
pjesme bitinade. Na platou ispred muzeja<br />
posjetitelji u živo prate gradnju batane,<br />
pletenje ribarskih mreža i opletanje boca<br />
špagom. Batana Calsanta izgrađena na<br />
taj način plovila je na regati povijesnih<br />
brodova 2006.godine. 2007. ista batana<br />
je predstavljena na Festivalu mora i mor-<br />
nara u Brestu. Posjetitelji mogu na nekoj<br />
kočarici loviti ribu, igrati briškulu i trešete,<br />
večerati ulovljenu ribu a <strong>za</strong>tim ostati do<br />
zore u „spaciu“ ,maloj točionici vina. Ujutro<br />
nitko neće izostati s Regate. Učlanjenjem u<br />
AMMM , ekomuzej Kuća o batani postaje<br />
primjer i poticaj ostalim lokalnim <strong>za</strong>jednicama<br />
Hrvatske kako otkriti, interpretirati i<br />
čuvati kulturnu baštinu uz održivi razvoj.<br />
<strong>Eko</strong>muzej čipke i čipkarstva u<br />
Lepoglavi<br />
je rezultat dugogodišnjeg nastojanja grada<br />
Lepoglave da svoju čipku afirmira kao<br />
izvorni hrvatski proizvod, hrvatski brend<br />
koji će jednu lokalnu i nacionalnu razinu<br />
pove<strong>za</strong>ti s Europom i svijetom. Četrnaest<br />
se godina u Lepoglavi održavao Međunarodni<br />
čipkarski festival. Kad je stigao novac<br />
iz europskih fondova na scenu stupa vrsni<br />
tim i u Europskom domu u Zagrebu 2009.<br />
pretstavlja idejni koncept. U rujnu iste godine,<br />
jedinstveni korpus hrvatskog čipkarstva(<br />
Lepoglava, Brač i Hvar ) je uvršten na<br />
UNESCO-vu listu nematerijalne baštine<br />
svijeta. Ovaj ekomuzej je vrlo <strong>za</strong>nimljivo<br />
koncipiran. Sastavnice muzeja unutar zidova<br />
čine: stalna izložba, galerija <strong>za</strong> po-<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
vremene izložbe, dječji muzej čipke, radionica<br />
<strong>za</strong> restauraciju čipke i tekstila, modni<br />
studio,multifunkcionalna dvorana, arhiv,<br />
knjižara, suvenirnica, slastičarna i čokoladni<br />
bar. Izvan zidova muzej uključuje Međunarodni<br />
festival čipke, čipkarski vrt, čipkarske<br />
rute koje povezuju <strong>za</strong>nimljive destinacije i<br />
virtualni muzej čipke. Kroz ekomuzej nas<br />
vodi“ čarobna nit „Konac se odmotava s<br />
batića <strong>za</strong> klepanje čipki , u stvarnom i virtualnom<br />
obliku nas vodi kroz prostorije.<br />
Iz ladica starinskih ormara proviruju čipke<br />
lepoglavskih baka, čipkarice pričaju priče<br />
kako je nekad bilo, uče posjetitelje svom<br />
<strong>za</strong>natu jer je ovo pravi „dom“ čipke. Pamučna<br />
nit prelazi nacionalne granice, povezuje<br />
sve europske države s čipkarskom<br />
baštinom, čak i Japan.<br />
<strong>Eko</strong>muzej Kuća maslinovog ulja u Taru<br />
osnovan u rujnu 2010.,prezentira materijalnu<br />
i nematerijalnu baštinu Istre na području<br />
naselja Tar, Frata i Vabriga čija su gospodarstva<br />
ve<strong>za</strong>na uz maslinarstvo.“Tekuće<br />
zeleno zlato“je oduvijek imalo važnu ulogu<br />
u razvoju i životu lokalnog stanovništva, a<br />
tako je i danas. Ključne riječi u realiziranom<br />
projektu: maslina, maslinarstvo, maslino-<br />
eko<strong>revija</strong> 99
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
vo ulje. Osim stalnog postava, muzej uključuje<br />
stabla maslina svih vrsta u svijetu<br />
u Parku maslina, Rutu maslina, izdavačku<br />
djelatnost, edukativne programe <strong>za</strong> djecu,<br />
dokumentacijski centar, knjižnicu i arhiv,<br />
dječje igralište....Dakle, znanje, kreativnost,<br />
uporaba novih tehnologija, ali i <strong>za</strong>bava.<br />
<strong>Eko</strong>muzej se prostire na oko 200 četvornih<br />
metara. Potrebno je još milijun kuna da bi<br />
svi projekti bili dovršeni.<br />
<strong>Eko</strong>muzej Kuća tartufa iz Buzeta<br />
Priča priču o skupocjenoj podzemnoj<br />
gljivi, autohtonom istarskom proizvodu,<br />
univer<strong>za</strong>lnom gastronomskom fenomenu<br />
i pove<strong>za</strong>nosti s lokalnim stanovništvom.<br />
Već je 1999. godine Buzet proglašen gradom<br />
tartufa. Potpuno realizirani projekt<br />
ekomuzeja uključivali bi galerije stalnog<br />
postava, kušaonicu, gastonomske radionice,<br />
stalnu izložbu <strong>za</strong> djecu, multifunkcionalne<br />
dvorane, dokumentacijski centar,<br />
restoran s terasom i zimskim vrtom...<br />
rute nazvane “Otkrivanje podzemnog<br />
blaga“ i „Lov na tartufe“. Jedna bi ruta<br />
povezivala istarsku regiju s gradovima<br />
tartufa cijele Europe. Kako je stvar u<br />
svoje ruke preuzela Dragana Lucija<br />
Ratković, uspjeh je <strong>za</strong>garantiran.<br />
Idejni projekt ekomuzeja po europskim<br />
uzorima Kuću Antuna Gustava<br />
Matoša opet potpisuje gore spomenuta<br />
povjesničarka umjetnosti.<br />
U tipičnoj slavonskoj kući,prizemnici<br />
uzduž ulice, aneksom s tri sobe i trijemom<br />
na dvorištu veze se priča o<br />
100<br />
rodnom pjesnikovom Srijemu, životu u<br />
Zagrebu, Beogradu i Parizu, preranoj smrti<br />
i Matoševom mjestu u našem vremenu.<br />
Priča na moderan i neobičan način.Natpisi<br />
na zidovima, književni tekstovi, geograf-<br />
ske karte, stare fotografije, zvučni <strong>za</strong>pisi<br />
pjesama, običaja i govora, makete kuća i<br />
obrtničkih radionica, crkve i kavane Srijema<br />
i Tovarnika, Matoševog rodnog grada<br />
na krajnjem istoku naše zemlje.Otvaramo<br />
prozorčiće a grad nam je na dlanu. Obiteljsko<br />
stablo, u škrinji pisma s putovanja, đačko<br />
doba- školska ploča i kreda. Na vječnog<br />
putnika asocira dugački željeznički peron s<br />
tri postaje koje su <strong>za</strong>pravo tri postaje Matoševa<br />
života. Svaka postaja čuva jedan<br />
Matošev kofer. Zagrebački kofer otkriva<br />
gornjogradsku gimnaziju i jedinicu iz hrvatskog<br />
jezika, rugalicu banu Hedervaryju,<br />
<strong>za</strong>grebačke „špice“i ondašnje muze, volončelo....Beogradski<br />
kofer je pun kritičkih tek-<br />
stova dok pariški kofer priča o rodoljublju<br />
i književnim djelima nastalim u Francuskoj.<br />
I onda <strong>za</strong>dnja postaja: sumorna bolesnička<br />
soba, pisma, Notturno na stropu-posljednja<br />
pjesma koju je Matoš napisao, a onda<br />
popis svih gradova u kojima pjesnikovo<br />
ime nose ulice, škole, gde su mu spomenici....Ostajemo<br />
bez riječi dok nas tuga ali i<br />
ponos preplavljuju.<br />
Za ovaj ekomuzej, od ideje do ostvrenja,<br />
trebalo je jedanaest godina i deset milijuna<br />
kuna.Još je potrebno oko osam. Koliko<br />
će ih biti potrebno da potpuno <strong>za</strong>živi<br />
projekt prvog dalmatinskog<br />
<strong>Eko</strong>muzej u Komiži na otoku Visu<br />
U studenom 2010.,održana je prva<br />
osnivačka radionica simboličkog naziva „<br />
O sveti Mike, reci nam rotu „.Naime, ovim<br />
su uzvikom komiški ribari <strong>za</strong>zivali stoljećima<br />
svog sveca <strong>za</strong>štitnika. Autorica projekta:<br />
Dragana Lucija Ratković,savjetnica <strong>za</strong><br />
ekomuzeje u projektu COAST, jednogodišnjih<br />
projekata UNDEP-ea. Tako će bogata<br />
prošlost i naslijeđe ribarskog, pomorskog<br />
i poljoprivrednog grada na otoku Visu,<br />
uključujući i okolni arhipelag, pomoći revitali<strong>za</strong>ciji<br />
istog i njegovom razvoju.<br />
Tematski putovi i staze novog ekomuzeja<br />
ističu jedinstvenost otočkog prostora.<br />
Teme su : urbani život -„Put grada“, ruralni<br />
život – „Put poja“ ili „Put pojora“(pojori<br />
su ljudi iz <strong>za</strong>leđa), sakralni život – mjesta<br />
hodočašća i pučka vjerovanja, vojni život<br />
– od antike do JNA, „Put pučine“- svijet falkuše,<br />
pomorskih putova i ribarskih legendi<br />
.Glavni interpretacijski centar čini Terra<br />
Maruque ,stara gradska ljekarna, arheološke<br />
zbirke ali i konoba .Ono što nije in situ,<br />
gromače su , bunje ,kule , vinogradi, kamenolomi,<br />
masline i smokve, proizvodnja<br />
vapna, hib i viška pogača, Teutin<br />
grad, križni putovi i groblja,mjesta<br />
potopljenih brodova, vojni aerodrom<br />
saveznika , bunkeri i topovi,<br />
Titova špilja...Tu su i endemska<br />
gušterca, orlovi, ribe i jastozi...U<br />
lipnju ove godine u okviru Festivala<br />
mora“ Rota palagruzona“,<br />
obnovljena je najstarija regata u<br />
Europi, najduži veslački maraton<br />
u svijetu, dug 75 km, a koji je bio<br />
uobičajena ruta komiških ribara.<br />
Stotine je falkuša nekad osvajalo<br />
nepristupačne obale Palagruže da<br />
eko<strong>revija</strong>
i na žalu solili srdele u barile i sušili mriže<br />
na žalu. Za one koji su <strong>za</strong>ostali ostajale su<br />
samo hridine. 1117. godine su komiški ribari<br />
na žalu otoka ugostili papu Aleksandra<br />
Trećeg i od tada se priređuje papina večera.<br />
Gajeta falkuša se ponovo rodila 1999.<br />
u Komiži, da bi 2000. godine, na Fete Internationale<br />
de la Mer, u Brestu, i<strong>za</strong>brana<br />
među deset naj<strong>za</strong>nimljivijih tradicionalnih<br />
brodica u svijetu. Ove su godine kalafati iz<br />
Betine šest mjeseci gradili novu falkušu od<br />
hrastovog, borovog, arišovog ibrijestovog<br />
drveta. Slijedili su i drevni ritual posipanja<br />
kobilice broda pepelom spaljenog broda<br />
kako bi se poput feniksa rodila nova komiška<br />
ljepotica. I ne samo komiška i viška,<br />
već lijepa naša hrvatska. Ona je nositeljica<br />
našeg identiteta, dakako, u prvom redu lokalne<br />
otočke <strong>za</strong>jednice.<br />
I Gorski kotar ima svoj identitet. Njega<br />
određuju regionalne ali i specifičan kompleks<br />
značajki. Izložen je različitim utjecajima<br />
jer se nalazi na raskrižju panonskog,<br />
mediteranskog, dinarskog i alpskog kulturnog<br />
područja. Područje je migracija,<br />
raštrkanih sela s malo stanovnika i s većom<br />
gustoćom u središtu, planinski kraj bogat<br />
šumama (Nacionalni park Risnjak) i krčevinama,<br />
endemskim vrstama vegetacije.<br />
Osim prostornih, postoje i etnografske<br />
značajke: prožimanje različitih kultura, materijalna<br />
ostavština goranskog sela, jezik.....<br />
To cjelovito naslijeđe <strong>za</strong>jednice Gorana<br />
može <strong>za</strong>štititi, očuvati <strong>za</strong> buduće generacije<br />
i prezentirati samo koncept <strong>Eko</strong>muzeja<br />
Gorski kotar. U kolektivnoj memoriji svoje<br />
mjesto već imaju obrada drva, izrada alraune(<br />
figura od izobličenog korijena ili grane),<br />
pčelarstvo, sakupljanje gljiva i ljekovitog<br />
bilja, zdrava hrana, „žabarska noć „ i „zlatni<br />
kotlić“, lov...Treba im samo pridružiti školu u<br />
prirodi, sportska natjecanja,likovne i glazbene<br />
radionice, tematski park... Tu su svoje<br />
mjesto već pronašli projekt Priče iz davnine,<br />
oživljeni likovi iz usmene književnosti<br />
kao i ruta Putovima Zrinskih i Frankopana.<br />
Izvorne vrijednosti, autohtone sorte, sveobuhvatnost<br />
baštine Ravnih kotara, može<br />
također sačuvati ova nova vrsta muzeja.<br />
Dokaz su dala istraživanja provedena<br />
2005/6.na području ravnokotarskih sela,<br />
Islama Grčkog, Islama Latinskog, Kašića,<br />
Smiljčića i Podgradine .Pronađeni su tradicijski<br />
stanbeni kompleksi, kuće, spremišta<br />
<strong>za</strong> vino, ulje i krumpir,guvna,sušnice, krušne<br />
peći, pecare i alat <strong>za</strong> obradu kamena.<br />
Nađeni su i ovi elementi interijera: kotarine,<br />
košare, katrige i bančići, naćve, slamarice,<br />
teški vuneni pokrivači – biljci, drveno<br />
posuđe,škrinje <strong>za</strong> miraz.... Ne<strong>za</strong>obilazni<br />
lokaliteti su i pa<strong>za</strong>r, maslinici i vinogradi,<br />
vrtovi i polja, vodenice i mlinovi koji vape<br />
<strong>za</strong> obnovom .<br />
Mlinar bi posjetiteljima mljeo žito, kovači<br />
kovali potkove <strong>za</strong> sreću, svi bi umakali kruh<br />
ispod peke u bistro ulje ili vino, lovci bi vodili<br />
dresirane pse u lov na zečeve i jarebice,<br />
namještači kostiju bi namještali izvrnute<br />
zglobove dok bi babe gatale. Različitost<br />
običaja proizlazi iz etničke i vjerske pripadnosti:<br />
sječa badnjaka i ukrašavanje domova<br />
slamom i zelenilom, varenika i kobasice<br />
divenice, rakija komovica, uvarci, zimnica<br />
bez konzervansa, kroštule i fritule, čestitari<br />
i maškare, uskršnja jaja obojena broćom ili<br />
kapulom, blagoslov torova i polja na Svetog<br />
Jurja, a veseli kresovi na Ivanje.Sve je<br />
ovo dio identiteta <strong>za</strong>jednice, i sve je važno.<br />
U svibnju 2011. prezentiran<br />
je projekt<br />
<strong>Eko</strong>muzeja Plitvičke<br />
doline, s planom reali<strong>za</strong>cije<br />
u sljedećih<br />
dvadeset godina, koji<br />
je interpretirao i predstavio<br />
kulturne potencijale<br />
rakovičkog<br />
kraja. Tvrtka Muze je<br />
opet stigla prva i priča<br />
je mogla početi.<br />
Interpretacijski centri<br />
nude pet glavnih<br />
tema: prirodne ljepote,<br />
vode, špilje povijest<br />
i tradicionalni na-<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
čin života. 2010. je bila godina promocije.<br />
Čekaju se samo sredstva iz fondova EU.<br />
Ove smo se godine upoznali i s malim<br />
ekomuzejom iz Moščeničke Drage. Muzej<br />
je pomorstva i zove se Liburnija. U sklopu<br />
gastromanifestacije Dani kvarnerskog<br />
škampa, otvorena je izložba “Sačuvane<br />
prirodne ljepote kvarnerskog podmorja“<br />
Naime, u Jadranskom moru ima 241 vrsta<br />
rakova. Izlov je ponegdje <strong>za</strong>štićen, kao u<br />
Velebitskom kanalu jer su postali ugrožena<br />
vrsta. Prije pedeset godina na noć<br />
bi se ulovilo 200- 300 kilograma, a danas,<br />
samo 6.<br />
Šetnjom kroz ekomuzeje Hrvatske stigli<br />
smo nadomak Zagreba. 1994. godine je u<br />
centru Ščitarjeva otvoren mali Arheološki<br />
park Andautonije (APA), na 500 metara četvornih.<br />
Muzeološki su prezentirani ostaci<br />
rimskog grada iz 1- 4 stoljeća naše ere.<br />
Iskopani su ulica, kupalište, dvije zgrade i<br />
nekropola. 2001. APA je proglašen ekomuzejom<br />
u kojem bi se arheologija pove<strong>za</strong>la<br />
s prirodnim, kulturno- povijesnim i etnografskim<br />
sadržajima. U projekt se planiraju<br />
uključiti radonica i igraonica, rimska kuhinja,<br />
prodaja suvenira....I to je <strong>za</strong> sada – to.<br />
Nakon svega bi trebalo razmisliti o prijedlogu<br />
T. Šole. Njegov ploveći ekomuzej<br />
Mare nostrum,<strong>za</strong>pravo ploveća platforma<br />
sa svojom „plovećom“izložbom pričala bi<br />
priču o svemu što se može smatrati identitetom<br />
Jadrana, od legendi do povijesti,<br />
od književnosti do konzerviranja ribe, od<br />
pjesama klapskih do flore i faune, od dragocjene<br />
materijalne do posebne nematerijalne<br />
baštine.....<br />
eko<strong>revija</strong> 101
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Umjetnost u suradnji s prirodom<br />
Tekst i foto: Ozren Doležal<br />
Prirodni fenomeni znaju biti toliko<br />
posebni i ispunjeni stvaralačkim<br />
duhom da se ljudskome oku doimaju kao<br />
umjetnine. Osebujni prirodni oblici, boje i<br />
njihov sklad doista bi bili umjetnička djela<br />
da ih je osmislila ljudska ruka. U povijesti<br />
umjetnosti od samih početaka djeluju dvije<br />
kontradiktorne struje. Prva je ona koja<br />
smatra da Kunst ist Antinatur, odnosno<br />
da umjetnost ne oponaša prirodu već da<br />
priroda ulazi u umjetnost kao strano tijelo,<br />
prerađena i preoblikovana umjetničkim<br />
tehnikama i strategijama. Priroda kao<br />
takva nema mjesta u umjetnosti. Premda<br />
Oscaru Wildeu i drugim pripadnicima larpurlartističke<br />
struje, umjetnost je doista<br />
protivna prirodi, koja je uvijek nesavršena,<br />
nijema, besadržajna. Onaj tko stvara savršenstvo,<br />
glas i sadržaj, upravo je umjetnik.<br />
Prema takvom gledanju umjetnost i priroda<br />
doista su dva suprotstavljena pola<br />
ljudskog iskustva. Suprotno gledište koje<br />
od umjetnika traži da oponaša prirodu (realisti<br />
i naturalisti) katkad gube iz vida ono<br />
umjetničko u umjetnosti, niječući umjetniku<br />
pravo da izvanumjetničkom sadržaju<br />
(prirodi) nametne umjetnički oblik.<br />
Povijest i teorija umjetnosti davno<br />
je uka<strong>za</strong>la na iluzornost i u<strong>za</strong>ludnost<br />
nastojanja da se u umjetnosti pokaže<br />
„priroda kao takva“, jer ona mogu<br />
uroditi samo iluzionističkim djelima<br />
dvojbene umjetničke vrijednosti.<br />
Suvremena umjetnička nastojanja<br />
koja izlaze iz muzejskih okvira i<br />
smještaju umjetnine u javne prostore<br />
u kojima ljudi žive, pronalazi nove<br />
oblike sinergije umjetnosti i prirode.<br />
To je trend koji je <strong>za</strong>hvatio cijeli svijet,<br />
jer između ostaloga čini i dragocjen<br />
dodatak turističkoj ponudi nekog mjesta,<br />
a zna se da je financijska dobit pokretač<br />
najraširenijih suvremenih kretanja. Instalacije<br />
te vrste beskrajno su šarolike i sputavaju<br />
ih samo granice ljudske mašte. One<br />
mogu biti jednostavan kip u jezeru, kao<br />
što je skulptura koju je izradio Giorgio Igne<br />
na jezeru Millstatt u Koruškoj. Kip prikazuje<br />
legendarnog osnivača Millstatta, Domici-<br />
102<br />
jana, koji je u vjerskom <strong>za</strong>nosu bacio tisuću<br />
poganskih idola u jezeru, po čemu je ono<br />
i dobilo ime (doslovno: tisuću statua). Kip<br />
na vodi je, dakako, <strong>za</strong>štitni znak mjesta i važan<br />
element milijuna turističkih fotografija,<br />
ali pokazuje i kako prirodni okoliš pojačava<br />
umjetnički dojam kipa, dok kip jezeru<br />
pridaje narativnu komponentu. Ne treba<br />
<strong>za</strong>boraviti ni instalacije-dosjetke kao što<br />
je zmajev (ili dinosaurov) rep u parku na<br />
<strong>za</strong>grebačkoj Maksimirskoj ulici, koja stvara<br />
iluziju da se pod zemljom krije čudovište.<br />
Instalacije mogu biti i daleko složenije te<br />
na slojevitiji način propitivati odnos prirode<br />
i umjetnosti. U tom pogledu svakako<br />
prednjače <strong>za</strong>darske instalacije: „morske<br />
orgulje“ i „pozdrav suncu“. Morske orgulje<br />
djelo su arhitekta Nikole Bašića i tima<br />
stručnjaka, a 2006. osvojile su i Europsku<br />
nagradu <strong>za</strong> urbani javni prostor. Orgulje<br />
su dio rive i postale su omiljeno „<strong>za</strong>stajalište“<br />
i „sastajalište“ turista i Zadrana, jer<br />
smirujućim zvukovima neodoljivo (poput<br />
sirena) pozivaju čovjeka da <strong>za</strong>stane i osluhne<br />
prirodu. U srcu uspjeha morskih orgulja<br />
upravo je ljudska potreba da čuje „glas“<br />
prirodnih fenomena koje htjeli-ne htjeli<br />
svi personificiramo. Žubor potoka i šum<br />
valova zvuče nam kao jezik iz kojeg bismo<br />
mogli iščitati značenje, kad bismo ga znali<br />
dekodirati. To je, dakako, romantična iluzija,<br />
jer „jezik“ mora nije ni šum, ni glasanje<br />
kitova, pa čak ni duboka tišina koja vlada<br />
u morskim dubinama. Kako bilo, more u<br />
ovoj instalaciji svira kako mu čovjek nalaže,<br />
omogućivši mu stvaranje određenih akorda<br />
i tonova.Treba spomenuti da <strong>za</strong>darske<br />
orgulje nisu jedine te vrste u svijetu, jer<br />
jedne krase i <strong>za</strong>ljev San Francisco.<br />
Posebnu klasu umjetničkih instalacija čije<br />
<strong>za</strong>nimljive privremene postave koje izravno<br />
podižu svijest o potrebi uspostavljanja<br />
ravnoteže između prirode i čovjeka. Šest<br />
takvih instalacija postavljeno je 2009. godine<br />
u Španjoskoj povodom velike izložbe<br />
cvijeća. Jedna se sastojala od uklonjene<br />
betonske ploče na prometnoj ulici, na čijem<br />
mjestu je nastao malen povrtnjak s<br />
porukom „uzgajajte sami svoje povrće“.<br />
Smisao i <strong>za</strong>daća svih tih instalacija jest<br />
oplemenjivanje ljudskog <strong>okoliša</strong> i pridavanja<br />
umjetničke (ili poučne) dimenzije<br />
urbanim i prirodnim krajolicima. Dok god<br />
one streme potrazi <strong>za</strong> ravnotežom između<br />
netaknute prirode, prirodnih sila i umjetnog,<br />
ljudskog okruženja, dobrodošao su<br />
dodatak suvremenom okolišu.<br />
eko<strong>revija</strong>
Davorin Caren, umjetnik stakla<br />
Tekst i foto: Ružica Cindori / Željko Vrhovski<br />
Davorin Caren živi u obiteljskoj kući u<br />
Zagrebu, a već prvi pogled na ogradu<br />
koja okružuje njegov dom govori da ovdje<br />
stanuje stanar izuzetna ukusa. Naime,<br />
ograda je ukrašena materijalom koji se inače<br />
u te svrhe ne koristi – staklom. Riječ je<br />
o izuzetno lijepim raznobojnim staklenim<br />
elementima apliciranim na metalne nosače.<br />
Pomislili bismo da je riječ o čovjeku koji<br />
se staklom bavi čitav život, no nije tako.<br />
Ovaj pedesetsedmogodišnjak <strong>za</strong>počeo je<br />
svoje bavljenje staklom tek prije pet godina<br />
iz hobija. Zainteresirao se <strong>za</strong> Tiffany tehniku,<br />
koju najčešće povezujemo s izradom<br />
stolnih lampi, te <strong>za</strong> vještinu izrade vitraja.<br />
No umjetnička znatiželja i nagnuća vodila<br />
su ga u daljnja istraživanja i eksperimentiranje<br />
s termičkom obradom stakla. Za to je<br />
počeo koristiti staklo koje mu je bilo na dohvat<br />
ruke – raznovrsne, već upotrijebljene<br />
boce koje bi inače <strong>za</strong>vršile u spremnicima<br />
<strong>za</strong> reciklažu, kao i već korišteno prozorsko<br />
staklo. Prvo je počeo re<strong>za</strong>ti staklo i od tih<br />
komadića slagati likove životinja, koje je<br />
nazvao bubamarcima. Taj je svoj proizvod<br />
Caren <strong>za</strong>štitio kao novu robnu marku. No<br />
interes ga je dalje vodio prema termičkoj<br />
obradi stakla, jer je otkrio velike umjetničke<br />
mogućnosti koje leže u tehnici spajanja ili<br />
fuzije. Staklo se grije u posebnim pećima<br />
na visokim temperaturama (oko 800ºC),<br />
kako bi se pomoću kalupa moglo oblikovati<br />
u željene predmete. Postupkom višestrukog<br />
naglog hlađenja stakla postiže se<br />
pak efekt kaljenja, pa se tako proizvedeni<br />
predmeti odlikuju velikom čvrstoćom.<br />
Tom tehnikom Caren proizvodi ukrasne,<br />
ali i uporabne predmete: police, ploče stolova,<br />
pregrade, zdjele, pladnjeve, suvenire,<br />
umivaonike. Svaki predmet je unikat izrađen<br />
ručno, korištenjem različitih tehnika<br />
ukrašavanja. Posebna priča su upravo umivaonici,<br />
u kojima Carenovo majstorstvo<br />
i umjetnički dar rezultiruju proizvodima<br />
profinjena kolorizma i di<strong>za</strong>jna. U nekima<br />
od njih oblici boca ostaju vidljivi, dok su<br />
drugi prekrasne kompozicije živih boja,<br />
koje podsjećaju na Picassa, Miroa, Hundertwassera,<br />
Gaudija, Murtića, Kuliša. U svojoj<br />
radionici Caren ima četiri peći, a najnoviji<br />
mu je i<strong>za</strong>zov eksperimentiranje s tehnikom<br />
grebanja stakla. Njegova ga znatiželja<br />
vodi uvijek novim i<strong>za</strong>zovima, otkrivanju,<br />
istraživanju.<br />
Za svoj rad Davorin Caren dobio je <strong>broj</strong>ne<br />
nagrade na sajmovima u zemlji i inozem-<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
stvu, a njegovu kreativnost prepoznalo je<br />
i Ministarstvo gospodarstva. Na sajmu inovacija,<br />
novih proizvoda i tehnologija ARCA<br />
u Zagrebu 2009. osvojio je zlatnu medalju,<br />
a 2010. srebrnu plaketu <strong>za</strong> suvenir izrađen<br />
reciklažom. Na sajmu IENA u Nürnbergu<br />
prošle je godine osvojio zlatnu medalju <strong>za</strong><br />
inovaciju / novi proizvod. Najnovije priznanje<br />
<strong>za</strong> svoj rad dobio je na sajmu inovacija<br />
u Slatini. Iako je dobivao razne ponude<br />
<strong>za</strong> serijsku proizvodnju, Davorin Caren je<br />
ostao vjeran svojim načelima: unikatnost<br />
i ručna izrada. Stoga su proizvodi njegove<br />
radionice originalna, jedinstvena umjetnička<br />
djela, kojima „dodanu vrijednost“<br />
daje još i ideja reciklaže. Davorin Caren<br />
dokazuje kako umijeće i mašta mogu iz<br />
istrošenog i običnog stvoriti artefakte neosporne<br />
vrijednosti.<br />
eko<strong>revija</strong> 103
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Cvjetna povijest kamelija<br />
Tekst i foto: Mara Matković<br />
Kamelija, jedna od najstarijih biljaka<br />
koja se prije više od tri tisućljeća<br />
uzgajala kao ukras, u Hrvatskoj se nije prvi<br />
put pojavila u Opatiji 1845. godine, kako se<br />
donedavno smatralo, već u Trogiru, u botaničkom<br />
vrtu obitelji Garagnin Fanfogna<br />
još 1829. godine.<br />
Do ovoga otkrića došla je profesorica<br />
Ivna Bučan pripremajući izložbu o kamelijama<br />
u dvorcu Vitturi u Kaštelima. U splitskom<br />
Državnom arhivu pronašla je popis<br />
bilja u trogirskom vrtu kojega je vodio botaničar<br />
i vrtlar Miotto iz Padove, vrhunski<br />
stručnjak svoga vremena. Među stotinama<br />
biljnih vrsta nalazi se i Camellia japonica,<br />
koja je po svemu sudeći upravo prva <strong>za</strong>sađena<br />
kamelija na našim prostorima.<br />
Ovo otkriće ruši dosadašnja saznanja koja<br />
smo imali. Smatralo se da je kamelija u Dalmaciju<br />
došla kasno. Čak je nema ni u arboretumu<br />
Trsteno, koji je <strong>za</strong>sađen prije no<br />
što je otkrivena Amerika, međutim vrtlar<br />
Miotto posadio ju je u park Garagnin-Fanfogna<br />
prije kamelije u vrtu vile Angelica u<br />
Opatiji, pred kojom je natpis da je ovdje<br />
posađena prva kamelija u Hrvatskoj – kaže<br />
profesorica Bučan, o čijem je otkriću upoznato<br />
Hrvatsko društvo kamelije, osnovano<br />
radi populari<strong>za</strong>cija ovoga cvijeta.<br />
Prvi <strong>za</strong>pis u svijetu o kameliji datira gotovo<br />
dva tisućljeća prije Krista. Spominje<br />
ih kineski car kao prelijepu biljku od čijeg<br />
lišća se pravi čaj. To je takozvani ruski čaj,<br />
kojeg pogrešno tako nazivamo, jer bi se<br />
ispravno trebao zvati kineskim pošto je<br />
pradomovina kameliji Kina. Prije tristotinjak<br />
godina kada je Europa uspostavljala<br />
intenzivnije veze sa svijetom, donesene<br />
su sadnice s ciljem da se kineski čaj proizvodi<br />
i u Europi. Ali, to nije išlo. Bila je<br />
druga klima, drugi način obrade i pokušaj<br />
je propao. Međutim Europa je prije 300<br />
godina u vrijeme gradnje dvoraca i parkova,<br />
<strong>za</strong>pazila ljepotu kamelijinog cvijeta.<br />
Upravo zbog ljepote cvijeta proširila po<br />
jugu Europe, osobito Francuske i Italije, a<br />
onda je dospjela u Ameriku, južnu Afriku<br />
i Australiju. Danas je obožavana u cijelom<br />
svijetu zbog magične ljepote inspiracija je<br />
104<br />
umjetnicima. Sjetimo se samo „Dama s kamelijama“<br />
– podsjeća Ivna Bučan utemeljiteljica<br />
školskog botaničkog vrta Ostrog<br />
u Kaštel Lukšiću u kojemu kamelije imaju<br />
svoj <strong>za</strong>seban kutak. Prije više od 30 godina<br />
posadili su prvu sadnicu kamelije, koja ni<br />
danas nije veliko stablo, ali, <strong>za</strong>jedno s još<br />
nekoliko primjeraka biljke različitih boja,<br />
oduševljava prekrasnim cvijetom.<br />
Iskustva su poka<strong>za</strong>la, tvrdi naša sugovornica,<br />
da je vrlo jednostavno uzgojiti kameliju.<br />
Ona je biljka sjene i polusjene pa tako<br />
najbolje uspijeva u sjeni velikih, starih stabala<br />
koji je štite od vjetra. Tlo joj treba biti<br />
bogato, humusno. Ima plitko korijenje pa<br />
ako je zemlja nepropusna i <strong>za</strong>država vodu,<br />
može je ugušiti. Tlo mora biti ocjedito. Otporna<br />
je i na hladnoću, može izdržati do<br />
minus 15 stupnjeva. Cvjeta i pod snijegom.<br />
Za niskih temperatura treba je <strong>za</strong>štititi slamom<br />
ili prućem. Danas je čest ukras u vrtovima<br />
i parkovima, ali s obzirom na naše<br />
klimatske uvjete, u ljepoti kamelija mogli<br />
bismo uživati i češće.<br />
eko<strong>revija</strong>
Proglašeni najljepši školski vrtovi 2011<br />
Tekst i foto: Lidija Komes<br />
Projekt “Najljepši školski vrtovi” i ove<br />
je godine proslavio svoje pobjednike,<br />
dakle one škole u Hrvatskoj koje su prema<br />
mišljenju Prosudbenog povjerenstva<br />
najljepše uredile svoje vrtove i svoj okoliš.<br />
Svečanost proglašenja pobjednika održala<br />
se 25. studenoga u popularnom studiju<br />
„Bajsić“ na Hrvatskoj radioteleviziji,<br />
program su vodili Daniela Trbović i Goran<br />
Kušec, a <strong>za</strong> sve nagrađene sa svojom je<br />
izvrsnim izvedbama pjesama iz svih dijelova<br />
Hrvatske nastupio Tamburaški orkestar<br />
HRT-a pod umjetničkim vodstvom Siniše<br />
Leopolda. ( Napominjemo da je ove godine<br />
Tamburaški orkestar proslavio svoju 70tu<br />
obljetnicu pa je tako ovim koncertom<br />
slavio i pobjedu najboljih mladih „vrtlara“ i<br />
svoj rođendan. Sviralo se, pjevalo i plesalo,<br />
a najviše uzbuđenja donijelo je proglašenje<br />
specijalnih i glavnih nagrada, prema<br />
kategorijama.<br />
Prosudbeno povjerenstvo <strong>za</strong> “Najljepše<br />
školske vrtove u Republici Hrvatskoj” (čiji<br />
su članovi diplomirani agronomi, pedagozi<br />
i novinari), ove je godine, u potrazi <strong>za</strong><br />
najljepšim školskim vrtovima prevalilo 11<br />
tisuća kilometara i jednoglasno odlučilo<br />
da su POBJEDNICI <strong>za</strong> 2011. godinu:<br />
U kategoriji područnih škola<br />
Područna škola Vrh, OŠ Frana Krste Fran-<br />
kopana iz Krka u Primorsko-goranskoj<br />
županiji.<br />
Ova škola iznenađuje.Na samom je vrhu<br />
mjesta, s uzvisine se pruža pogled na panoramu<br />
otoka, polja, maslinike i na more.<br />
I<strong>za</strong> škole je pravi mali raj, stube vode prema<br />
vrlo lijepo uređenom školskom vrtu<br />
punom mediteranskog bilja. Posebno su<br />
uređene tri kružne povišene kamenjare,<br />
s bujnom vegetacijom, ozidane kamenim<br />
zidićima. Na jednom dijelu tog prostora<br />
rastu šipak, smokva i ukrasni grmovisantoline,<br />
u središtu druge je murva oko<br />
koje raste vinka minor- zimzelena trajnica<br />
s plavim cvjetićima. Kao dva velika zelena<br />
krila uz rub ovog prostora posađena su<br />
dva maslinika, svaki sa otprilike 30 maslina,<br />
koje se vrlo lijepo obrađuju, a posađene su<br />
tako da i kad narastu neće <strong>za</strong>tvarati pogled<br />
na more u daljini i horizont. Dapače,<br />
bit će zeleni rub mediteranske slike s Vrha<br />
otoka Krka na pučinu.<br />
Pobjednik Primorske Hrvatske je<br />
OŠ “Marije i Line” iz Umaga – Istarska<br />
županija.<br />
(Oko školske zgrade prostire se lijep veliki<br />
prostor, koji se tijekom godina obogatio<br />
raznim vrstama drveća i ukrasnog grmlja.<br />
Travnjak je vrlo uredan, a na njemu su<br />
kamene gromade (još od iskopa <strong>za</strong> školu).<br />
Pohvalno je što je prepoznata ljepota<br />
tog kamena i što nije bačen nego upotrijebljen<br />
kao ukras i svojevrstan spomenik.<br />
Uz cijelu ogradu prema cesti posađen su<br />
stabla ligustruma. Pred ulazom u školu je<br />
vodeno jezerce puno rascvjetalih lopoča,<br />
i<strong>za</strong> škole bogata kamenjara pu<strong>za</strong>jućeg<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
bilja, ružmarina i lavande, a iz središta tog<br />
cvjetnog kruga raste prelijep mladi cedar.<br />
Nedaleko kamenjare prostire se mirisno<br />
polje lavande, i što još jednoj školi treba?<br />
Gotovo ništa.)<br />
Pobjednik Kontinentalne Hrvatske je<br />
OŠ “Donji Kraljevec” iz Donjeg Kraljevca –<br />
Međimurska županija.<br />
(Pred školom je uredno održavan travnjak,<br />
cvjetne gredice te kamenjara s vode-<br />
nim kaskadama, slapovima i mostićem, a<br />
i<strong>za</strong> škole park, voćnjak sa starinskim sortama<br />
jabuka i drvena kućica <strong>za</strong> vrtno oruđe.<br />
Imaju i ekološki povrtnjak! U <strong>za</strong>štićenom<br />
dijelu između dva školska krila uzgajaju<br />
čak i mediteransko bilje.)<br />
Od prve godine svog postojanja, projekt<br />
“Najljepši školski vrtovi”posebnu pozornost<br />
posvećuje djevojčicama i dječacima<br />
eko<strong>revija</strong> 105
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
kojima je ljubav potrebnija nego ostalim<br />
njihovim vršnjacima. To su djeca s posebnim<br />
potrebama, koja često radost pronalaze<br />
upravo u radu u školskom vrtu, a dodir<br />
sa zemljom i biljkom odlična im je terapija.<br />
Prilikom ovogodišnjeg obilaska, naše<br />
je povjerenstvo posjetilo više Centara <strong>za</strong><br />
odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju, ali Zlatna<br />
povelja HRT-a dodijeljena je <strong>za</strong> ljepotu<br />
njihovog <strong>okoliša</strong> i ljubav koju pruža djeci<br />
Centru <strong>za</strong> odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju<br />
iz Virovitice – Virovitičko-podravska<br />
županija. Svaka pobjednička škola osvojila<br />
je umjetničku keramičku diplomu, 10<br />
tisuća kuna i Cvjetnu <strong>za</strong>stavu najljepšeg<br />
školskog vrta koja će odsad krasiti ulaz u<br />
njihov vrt.<br />
Dodijeljeno je i mnogo specijalnih nagrada,<br />
diploma i pohvala, a <strong>za</strong> sve nagrade<br />
djeci i njihovim učiteljima, <strong>za</strong> uređenje<br />
<strong>okoliša</strong> <strong>za</strong>hvaljujemo mnogo<strong>broj</strong>nim donatorima<br />
među kojima je i <strong>Fond</strong> <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu<br />
<strong>okoliša</strong> i <strong>energetsku</strong> <strong>učinkovitost</strong> koji je<br />
ove godine s iznosom od 10 tisuća kuna<br />
nagradio našeg pobjednika na Krku.<br />
Na svom putu po Hrvatskoj, u potrazi <strong>za</strong><br />
najljepšim školskim vrtovima, povjerenstvo<br />
otkriva i „ najljepše“ ljude, posebne<br />
106<br />
osobe koje bez obzira na radno vrijeme i<br />
satnicu svoj rad i svoju ljubav daruju djeci<br />
i uređenju školskog <strong>okoliša</strong>.Ove godine to<br />
su tri vrijedna domara. Josip Jurešić domar<br />
u područnoj školi VRH, te Branko Srpak i<br />
Darko Lepen domari iz osnovne škole iz<br />
Donjeg Kraljevca u Međimurju.<br />
Nagrade osiguravaju Hrvatska radiotelevizija<br />
i Ministarstvo znanosti, koji ovaj<br />
projekt <strong>za</strong>jednički vode već 16-tu godinu.<br />
Vrijedne mlade vrtlare daruju i <strong>broj</strong>ni donatori<br />
te ih tako potiču da uljepšaju školski<br />
okoliš i u svojim vrtovima čuvaju ljepotu<br />
hrvatske prirode i njezinu bogatu biološku<br />
raznolikost.<br />
Projekt “Najljepši školski vrtovi” počeo je<br />
1995. godine na poticaj Obrazovnog programa<br />
Hrvatskoga radija, ekološke emisije<br />
“Slušaj kako zemlja diše” i njezine urednice,<br />
novinarke Lidije Komes. Od tada se u uređenju<br />
i ljepoti svojih vrtova natječu učenici<br />
osnovnih i srednjih škola cijele Hrvatske,<br />
a neki su vrtovi (primjerice vrt osnovne<br />
škole u Kaštel Lukšiću, vrt OŠ Orašac kraj<br />
Dubrovnika, vrt Šibenske privatne gimnazije<br />
u Šibeniku, vrt poljoprivredne škole u<br />
Slavonskom Brodu) službeno postali turistička<br />
odredišta i posjećuju ih na tisuće<br />
domaćih i stranih turista.<br />
Ovaj je projekt 2005. godine dobio nagradu<br />
Europske federacije novinara <strong>za</strong><br />
jedinstven ekološko-edukativni pristup<br />
mladima.<br />
eko<strong>revija</strong>
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Umjetnost i ekologija španciraju Zagrebačkim ulicama<br />
Tekst i foto: Ozren Doležal<br />
Nakon industrijske revolucije, svjetski<br />
velegradovi postali su simbolom<br />
onečišćenja: sivi, prljavi i otuđeni. Moderna<br />
metropola, međutim, pokazuje novo lice:<br />
ekološki je osviješteno, a gradske ulice i trgovi<br />
nastoje se vratiti idealu grčke agore,<br />
odnosno postati mjesta okupljanja, razmjene<br />
iskustava i novosti, druženja. Varaždin<br />
već godinama uspješno izvodi umjetnost<br />
na svoje ulice znamenitim festivalom<br />
Špancirfest, ali i Zagreb u proteklih nekoliko<br />
godina ne <strong>za</strong>ostaje <strong>za</strong> nekadašnjom<br />
hrvatskom prijestolnicom. Međunarodni<br />
ulični festival Cest is d’best, koji je <strong>za</strong>počeo<br />
kao skromna manifestacija koja izvodi<br />
na <strong>za</strong>grebačke ulice ulične <strong>za</strong>bavljače i u<br />
petnaest godina stasao je u jedan od najznačajnijih<br />
pop-kulturnih događaja u gradu.<br />
Ovogodišnje izdanje festivala okupilo<br />
je umjetnike najrazličitijih mogućih profila<br />
iz Italije, Velike Britanije, Makedonije, Irske,<br />
Kanade, Nizozemske, Australije i, dakako,<br />
Hrvatske. Broj sudionika narastao je na<br />
više od dvjesto. Od artista, klauna i žonglera<br />
do poetskih lutkarskih predstava, od<br />
živih instalacija do koncerata, <strong>za</strong>grebačke<br />
ulice postale su jednom velikom pozornicom<br />
koja pomiče granice shvaćanja ulične<br />
umjetnosti. Ali značaj tog događaja nije<br />
samo kulturan. Kao festival koji se održava<br />
na trgovima i ulicama, Cest is d’best zna-<br />
čajno doprinosi oživljavanju javnih gradskih<br />
prostora, pozivajući građane da ulicama<br />
i trgovima prestanu samo prolaziti ili<br />
čekati tramvaj, već da počnu sudjelovati u<br />
nečemu što se na ulici događa. Tako ulice i<br />
trgovi prestaju biti hodnici i čekaonice već<br />
postaju sadržajno ispunjena mjesta.<br />
Za razliku od preobilja štandova s robom<br />
i hranom kojima su ulice pretrpane u božićno<br />
i uskršnje vrijeme, lipanj u Zagrebu<br />
nudi sadržaje koji ne <strong>za</strong>tupljuju, već angažiraju<br />
prolaznika. Svi naraštaji prolaznika sa<br />
<strong>za</strong>nimanjem su gledali svakovrsne artističke<br />
nastupe, a šetnja Tkalčićevom ulicom<br />
postala je posve novo iskustvo <strong>za</strong>hvaljujući<br />
klaunu koji je oponašao prolaznike i<br />
paru izvođača „<strong>za</strong>leđenom“ na vjetru.<br />
Nisu živnuli samo trgovi i ulice, već i zelene<br />
površine Zagreba, koje uvijek inače<br />
zjape lijepo dotjerane i − puste. Trg Franje<br />
Tuđmana postao je koncertna pozornica<br />
i <strong>za</strong>živio kao pravi svjetski park − prepun<br />
ljudi svih dobi izvaljenih na travi i klupama.<br />
Posebno su uspjele umjetničke intervencije<br />
na Zrinjevcu. Tamo su stare platane dobile<br />
oči i postale tim jednostavnim trikom<br />
živa bića koja podsjećaju na Tolkienove<br />
„pastire drveća“, Ente.<br />
Travnjake Zrinjevca svakog lipnja ukrase<br />
nacrtani likovi, a ulične svjetiljke vedri natpisi.<br />
Ove godine je i sam paviljon dobio<br />
višebojne <strong>za</strong>vjese i u trenu se pretvorio<br />
u mali cirkuski šator. Oko njega niknuli su<br />
štandovi s neizbježnom okrijepom, a pred<br />
njim se odvijali raznovrsni nastupi. Isto<br />
je tako nov život udahnut Strossmayerovu<br />
šetalištu na Gornjem gradu koji pod<br />
imenom „Strossmartre“ tako živi cijeloga<br />
ljeta sa stablima ukrašenim svjetiljkama i<br />
umjetničkim instalacijama pod kojima su<br />
se smjestili stolovi i mali podij gdje se održavaju<br />
koncerti, puštaju filmovi i odvijaju<br />
čak i izložbe pasa te umjetničke radionice.<br />
Sve su to značajni načini da se zelenim<br />
gradskim površinama udahne život kako<br />
ne bi bile samo „lijepe kao slika“, već doista<br />
postale dijelom gradskoga života. Posebnu<br />
ulogu u festivalu imaju djeca, kojoj je<br />
namijenjen cijeli niz sadržaja, ponajprije<br />
na Zrinjevcu, gdje su mogla slikati, plesati,<br />
kuhati i majmunirati se, ali i oslikavati<br />
kredom pločnik, ostavljajući vlastiti otisak<br />
u gradskom pej<strong>za</strong>žu i pritom učeći o njegovoj<br />
ljepoti.<br />
Jedan od <strong>za</strong>nimljivih događaja u sklopu<br />
eko<strong>revija</strong> 107
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
festivala bila je i utrka smetlara. Policija je<br />
u Masarykovoj ulici <strong>za</strong>tvorila promet kako<br />
bi <strong>za</strong>poslenici Gradske čistoće na svojim<br />
dobro nam poznatim trokolicama mogli<br />
i<strong>za</strong>ći iz sjene i postati bar na par minuta<br />
pravi šampioni. Pobjednik je nakon napete<br />
utrke okrunjen na Cvjetnome trgu, gdje su<br />
se ponosno poredala njihova kolica, budeći<br />
neobično veliko <strong>za</strong>nimanje građana.<br />
Utrka je, dakako, dio karnevalskog ozračja<br />
koje vlada u vrijeme festivala, ali pokazuje<br />
i jasnu svijest organi<strong>za</strong>tora o važnosti<br />
svih aspekata gradske ulice, a smetlari su<br />
svakako njezin ne<strong>za</strong>obila<strong>za</strong>n dio − kao što<br />
se u Napulju vidjelo na lošem primjeru, a<br />
u Zagrebu se pokazuje u najboljem vidu,<br />
domišljatim korištenjem prilike da se tim<br />
vrijednim i kadšto podcijenjenim djelatnicima<br />
dade priznanje.<br />
Neposredan okoliš stanovnika grada nije<br />
uvijek samo zelen, ali očuvanje ljepote<br />
urbanog <strong>okoliša</strong> također je <strong>za</strong>datak suvremene<br />
ekologije, koja se <strong>za</strong>laže <strong>za</strong> organski<br />
suživot čovjeka i njegovog okruženja. Otuđena<br />
i nagrđena gradska naselja, prljava,<br />
svima i išarana nenadahnutim grafitima<br />
ozračje su kakvo ne pogoduje ljudskom<br />
psihičkom i mentalnom zdravlju. Gradski<br />
krajolik čini i beton, i zelenilo, ali njegova<br />
ljepota može biti očuvana (i sazdana)<br />
samo ako se građani na ulicama svoga<br />
grada osjećaju „kao kod kuće“, a upravo se<br />
to postiže ovakvim kulturnim događajima<br />
koji podižu svijest stanovnika o prostoru<br />
koji ih okružuje, koji ih potiče da u njemu<br />
sudjeluju, a ne samo prolaze njime. Dugoročan<br />
i posredan učinak takvih događaja<br />
upravo je stvaranje klime u kojem građani<br />
svjesno doživljavaju svoj okoliš, brinu se da<br />
ne bude nagrđen i usprotivit će se bude<br />
li pokušaja da mu se oduzme dio šarma<br />
− bez obzira na to bila riječ o zelenoj površini<br />
na kojoj građani provode slobodno<br />
vrijeme, ili o gradskim fasadama.<br />
Umjetnički događaji nisu, međutim, jedina<br />
strategija smislenog oživljavanja ulica.<br />
Kaže se da glavni <strong>za</strong>grebački trg postaje<br />
„suvenirnica Hrvatske“. Doista, tijekom cijele<br />
godine, ondje se postavljaju prigodni<br />
sajmovi koji dočaravaju bogatstvo kulinarskih<br />
i umjetničkih suvenira iz cijele Hrvatske.<br />
Obrtnici iz Zagreba i zemlje izlažu<br />
svoju robu na tematskim sajmovima, od<br />
sajma vina naslovljenog „Martin je u Zagrebu“,<br />
na kojem se okupljaju vinari iz cije-<br />
108<br />
le zemlje, do srednjovjekovnog „Markovog<br />
sajma“.<br />
U svibnju, Zagreb se na tri dana vraća<br />
u srednji vijek, ali to ne znači povratak u<br />
mračno doba svjetske povijesti, već naprotiv,<br />
nostalgično oživljavanje onih aspekata<br />
srednjega vijeka koji dopunjuju i<br />
balansiraju suvremenost. Moderan čovjek<br />
svjestan je da živi sumanutim tempom i<br />
da je u gotovo svemu ovisan o strojevima,<br />
stoga ne čudi što se katkad u mašti voli<br />
vratiti u vrijeme kada je sporost bila datost,<br />
a brižan i mukotrpan rad rukama neizbježna<br />
svakodnevica.<br />
Zanatlije koji se svake godine okupljaju<br />
na Trgu bana Jelačića nisu ipak potlačeni<br />
srednjovjekovni kmetovi, već ljudi koji su<br />
se posvetili očuvanju <strong>za</strong>boravljenih <strong>za</strong>nata<br />
i onih kojih nažalost ubr<strong>za</strong>no gube svoje<br />
mjesto u suvremenom društvu − uglavnom<br />
<strong>za</strong>to što je uporabne predmete od<br />
prirodnih materijala <strong>za</strong>mijenila sveprisutna<br />
plastika.<br />
No, posjetiocima sajma svejedno je drago<br />
vidjeti kovača koji izrađuje potkove (koji<br />
Zagrepčanima uglavom služe <strong>za</strong> sreću, a<br />
ne potkivanje konja) te štitove i buzovane<br />
(koji služe <strong>za</strong> ukras i dječju igru, a srećom<br />
ne <strong>za</strong> ratovanje). Male posjetitelje najviše<br />
<strong>za</strong>bavlja vrtuljak s pletenim košarama koji<br />
se okreće na „ljudski pogon“, što pokazuje<br />
da je <strong>za</strong>bluda kako će djecu očarati samo<br />
ono što je brzo, svjetlucavo i glasno.<br />
Među suvenirima čiji tvorci dolaze u Zagreb<br />
iz cijele Hrvatske ističu se vrlo tražene<br />
fritule i medenjaci, licitarska srca te drvene,<br />
ručno oslikane igračke iz Zagorja, koje su<br />
danas čak i <strong>za</strong>štićene kao dio UNESCO-ve<br />
nematerijalne svjetske kulturne baštine.<br />
Užari i remenari također su poka<strong>za</strong>li kako<br />
se njihova tradicionalna vještina može primijeniti<br />
u suvremenom kućanstvu, a „alkemičari“<br />
su poučili posjetitelje o ljekovitim<br />
svojstvima biljaka i biljnih preparata.<br />
Zanimljivo je da je Turistička <strong>za</strong>jednica<br />
Grada Koprivnice jedan od suorgani<strong>za</strong>tora<br />
Markova sajma u Zagrebu (<strong>za</strong> koji su<br />
<strong>za</strong>služni Kraljevi ulice i Turistička <strong>za</strong>jednica<br />
Grada Zagreba). Grad Koprivnica je, naime,<br />
već davno prepoznao turistički potencijal<br />
svoje srednjovjekovne povijesti pa potaknuo<br />
svoje građane da prouče to povijesno<br />
razdoblje i ožive jedan njegov aspekt.<br />
Koprivničani stoga danas na <strong>za</strong>grebačkom<br />
glavnom trgu mogu živim slikama zorno<br />
dočarati mnoge srednjovjekovne prizore<br />
i izvorne sajmišne igre. U tom je pogledu<br />
najviše pozornosti privukla instalacija koja<br />
omogućava da pogotkom kuglom u cilj<br />
srušite čovjeka koji sjedi na dasci u vodu −<br />
a da on to ni najmanje ne <strong>za</strong>mjeri! Dame i<br />
gospoda, prosjaci, lude, vještice i paževi lutali<br />
su <strong>za</strong>grebačkim ulicama uveseljavajući<br />
prolaznike, dok su obrtnici i stari majstori<br />
pokazivali na koje je sve šarmantne načine<br />
moguće unijeti dašak srednjega vijeka u<br />
užurbanu današnjicu.<br />
Mnogo toga ima neposredan i povoljan<br />
utjecaj na okoliš jer potječe iz doba kada<br />
eko<strong>revija</strong>
je čovjek cijenio rad svojih i tuđih ruku te<br />
plodove zemlje. Treba li uopće isticati da<br />
nema bolje <strong>za</strong>mjene <strong>za</strong> plastične vrećice<br />
od pletenog cekera? Uz to, novi medievali<strong>za</strong>m<br />
koji je u svijetu već godinama snažan<br />
trend, počiva upravo na buđenju želje u<br />
ljudima da pokušaju živjeti samodostatno:<br />
obrađujući bar mali komad zemlje, utječući<br />
se biljnim pripravcima <strong>za</strong> uljepšavanje<br />
i čajevima <strong>za</strong> liječnje umjesto kemijskim<br />
proizvodima, pekući sami kruh i kuhajući<br />
vino, kupujući suvenire koji su unikatan rad<br />
starog majstora, a ne serijski proizvedenu<br />
robu. Taj trend posebno je značajan <strong>za</strong><br />
djecu koju se potiče da se igraju drvenim<br />
mačevima i pucaju iz luka, uživajući u oživljavanju<br />
srednjovjekovlja tako da se kreću,<br />
trče i <strong>za</strong>bavljaju na zraku, a ne isključivo u<br />
virtualnom svjetu pseudosrednjovjekovnih<br />
računalnih igara. Povratak prirodi u<br />
odraslih, neizbježno će se pozitivno odraziti<br />
i na djecu koja u prvom redu uče ono<br />
što vide, a ne ono što čuju, stoga će boravak<br />
u vrtu s roditeljima biti bolja ekološka<br />
odgojna mjera od svih letaka i prodika.<br />
Markov sajam tek je jedna u nizu sličnih<br />
manifestacija u Hrvatskoj, ali i hvalevrijedan<br />
znak da se Hrvatska, zemlja bogata<br />
srednjovjekovnom poviješću, priključila<br />
tom trendu koja ima povoljnih odjeka<br />
kako <strong>za</strong> kulturu, tako i <strong>za</strong> svijest o okolišu.<br />
Drukčiju sliku pruža božićni sajam koji<br />
je ujedno i najstariji prigodni sajam u Zagrebu.<br />
U blagdanskom šarenilu miješa se<br />
uvozna tvornička roba s rukotvorinama<br />
hrvatskih majstora. Tijekom osamdesetih<br />
i devedesetih, dok svijest o važnosti promicanja<br />
organskih, ekoloških, autohtonih i<br />
ručno izrađenih suvenira nije još bila toliko<br />
jaka, prevlast tezgi s plastičnom robom s<br />
tvorničke trake bila je apsolutna, premda<br />
je u to doba socijalističke ili poslije ratne<br />
oskudice svako šarenilo bilo dobrodošlo<br />
osvježenje.<br />
Danas je ukus i ekološka osviještenost<br />
potrošača narasla, pa se i koncept sajma<br />
promijenio. Premda su i u današnje vrijeme<br />
pojedine ulice i dalje rezervirane <strong>za</strong><br />
tvorničku robu, jedna cijela ulica posvećena<br />
je umjetničkim rukotvorinama koje<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
pokazuju pravo bogatstvo oblika i vrsta:<br />
od drvenoga nakita preko skulptura mediteranskoga<br />
štiha od kamena i školjki do<br />
božićnih ukrasa od filca i tkanine. Druga<br />
ulica posvećena je kulinarskim delikatesama<br />
iz cijele hrvatske, koje <strong>za</strong>dnjih nekoliko<br />
godina dobivaju na cijeni. Maslinova ulja,<br />
paški sirevi, domaći kolači i rakije ispunjaju<br />
zimski zrak mirisima domaće, starinske kuhinje,<br />
stvarajući pravo blagdansko ozračje.<br />
Premda takva događanja obrtnicima<br />
pružaju tek povremenu priliku da trguju<br />
na atraktivnim gradskim lokacijama, ona<br />
su dragocjen marketinški alat: prilika <strong>za</strong> uspostavu<br />
poslovnih kontakata i širenja glasa<br />
o izvornosti i autentičnosti svojih proizvoda,<br />
koji ostaju u pamćenju i dugo nakon<br />
prolaska novogodišnjih blagdana. U svakom<br />
slučaju, postupni odmak od jeftinog<br />
potrošačkog ludila prema istančanijim<br />
oblicima trgovine koji čuvaju tradicionalne<br />
vrijednosti, pohvalan je put koji služi na<br />
čast Gradu Zagrebu, a umjetnosti, autohtono<br />
<strong>za</strong>natstvo i ekologija neka nastave<br />
<strong>za</strong>jedno špancirati velegradskim ulicama.<br />
Simbol ne<strong>za</strong>obila<strong>za</strong>n od biblijskih vremena<br />
Tekst i foto: Su<strong>za</strong>na Kovačević / Mario Đurasović<br />
Lat. Lilium, Lilium candidum, Lilium<br />
longiflorum, Lilium martagon...<br />
Naravno, riječ je o rodu ljiljana. Bijelom ili<br />
Marijinom ljiljanu, dugocvjetnom ljiljanu,<br />
turban-ljiljanu, pripadnici monkotileodnih<br />
biljki, jednosupnica, jednoj od najpoznatijih<br />
cvjetnica podrijetlom iz Europe, Azije<br />
i Sjeverne Amerike. Njeni su krupni štitasti<br />
cvjetovi, povrh stapke od 50-100 cm,<br />
različitih oblika: zdjeličastoga, trubastog,<br />
turbanastog, različitih boja i nerijetko intenzivnoga<br />
mirisa. Najskloniji su sunčanim<br />
ili blago sjenovitim položajima, odakle, uz<br />
dovoljno vlage u doba cvatnje, osvajaju<br />
ekstravagantnom elegancijom raskošnoga<br />
cvijeta združenog s opojnim mirisom.<br />
Dakako, da je takvom iznimnom pojavnošću<br />
lilium već od najdavnijih vremena<br />
vrlo brzo nadrastao granice svoje vlastite<br />
vrste i bacio iznimno rodno sjeme u „onoflorna“<br />
područja, tj. u svekoliku svjetsku<br />
kulturno-povijesnu tradiciju. Stoga ne<br />
iznenađuje da ga kao motiv i simbol susre-<br />
ćemo u religijskoj, spomeničkoj, heraldičkoj<br />
i u književnoj baštini.<br />
U simbolici <strong>za</strong>padnoga kršćanstva Lilium<br />
candidum, bijeli ljiljan, znak je čistoće i cvijet<br />
blažene Djevice Marije. U ranokršćanskoj<br />
umjetnosti pojavljuje se kao oznaka<br />
svetih djevica, ljiljan među trnjem (lilium<br />
inter spinas) znak je bezgrešnog <strong>za</strong>čeća,<br />
te ujedno i najčešća biblijska poveznica<br />
s ovim cvijetom. U <strong>broj</strong>nim renesansnim<br />
prikazima Navještenja Marijina ljiljan je ne<strong>za</strong>obila<strong>za</strong>n<br />
i istaknut simbol ove biblijske<br />
slike (Botticelli, Dante Gabriel Rossetti…)<br />
Nerijetko, u ruci ga drži arkanđeo Gabrijel,<br />
eko<strong>revija</strong> 109
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
ili je na drugi način prisutan u prikazima<br />
Marije i anđela, tako da se u biblijskoj simbolici<br />
ljiljan smatra i simbolom arkanđela<br />
Gabrijela. Česti su i prizori djeteta Isusa sa<br />
stručkom ljiljana, odakle se iščitava kao<br />
znak krijeposti i čistoće te je i nerijetka<br />
svetačka oznaka mnogih svetaca poput<br />
sv. Antuna Padovanskog, sv. Dominika, sv.<br />
Franje, sv. Klare i sv. Josipa.<br />
U starogrčkoj pak mitologiji ljiljan se veže<br />
uz lik Here, vrhunske starogrčke boginje,<br />
Zeusove žene, kraljice neba i <strong>za</strong>štitnice<br />
braka i potomstva. Legenda o bijelim ljiljanima<br />
kaže da su nikli iz kapljica Herina<br />
mlijeka koje su pale na zemlju dok je dojila<br />
Herkulesa. Naime, budući da je Herkules<br />
bio sin Zeusov i Alkemnin, koja je bila<br />
smrtna, Zeus je htio da se Herkules nadoji s<br />
grudiju njegove žene, božice Here, kako bi<br />
postao besmrtan. Tako joj ga, dok je spavala,<br />
položiše na grudi, a kad se Herkules<br />
nadojio, nekoliko se kapi Herina mlijeka<br />
prosulo. Od prosutih svemirom nastao je<br />
Mliječni put, a od onih koje su pale na zemlju<br />
– bijeli ljiljan.<br />
Vrstu ljiljana, fleur-de-lis, ili lijer smatra se i<br />
znamenom kraljevskoga dostojanstva. Od<br />
kralja Klodovika, koji je taj cvijet i<strong>za</strong>brao<br />
kao znak svog čišćenja u sakramentu krštenja,<br />
fleur-de-lis na „velika vrata“ ulazi u grb<br />
francuskih kraljeva te je svetačka oznaka i<br />
Sv. Ljudevita kralja i Sv. Ljudevita biskupa,<br />
jer obojica potječu iz iste, francuske kra-<br />
110<br />
ljevske kuće. Fleur-de-lis tako je, primjerice,<br />
i grb grada Firenze, a kao oznaka kraljevske<br />
časti lijer nerijetko resi krune i žezla svetaca<br />
kraljevskog podrijetla.<br />
Uostalom, ljiljan je jedan od uobičajenih<br />
i širom Europe prihvaćenih heraldičkih<br />
simbola. U različitim pojavnim oblicima<br />
stiliziran je na grbovima plemstva, pokrajina,<br />
gradova od Portugala do Poljske, od<br />
Škotske do Sicilije.<br />
No, iako i u nas prisutan na grobovima<br />
još od vremena Arpadovića, sa širom se<br />
stiliziranom pojavnošću ljiljana u Hrvatskoj<br />
i Bosni susrećemo tek s dolaskom franko-<br />
fone dinastije Anžuvinaca, dakle poslije<br />
1300.godine. Fleur-de-lis ili francica kao karakteristični<br />
znak ove dinastije na mnoštvu<br />
je onodobnih grbova hrvatskih velikaša i<br />
gradskih patricija. U Zadru su ih primjerice<br />
imali Civalelli, među šibenskim grbovima<br />
prisutni su u Šižgorića, Vrančića itd. Teorijski<br />
se pojavnost ljiljana na grbovima i grobovima<br />
tumači dvojako: kao simboličko<br />
označivanje pokojnikova va<strong>za</strong>liteta i čisto<br />
religijski, u svezi s uskrsnućem pokojnika.<br />
Naravno da je svoju plodnu uporišnu<br />
točku lilium dobio i u književnosti te je kao<br />
motiv ne<strong>za</strong>obila<strong>za</strong>n od biblijskih vremena.<br />
Već će u Pjesmi nad pjesmama Zaručnik<br />
ljepotu svoje Zaručnice usporediti upravo<br />
s ovim cvijetom „što je ljiljan među trnjem<br />
to je prijateljica moja među djevojkama“.<br />
U renesansnim petrarkističkim metamorfo<strong>za</strong>ma<br />
jedna od najčešćih preobrazbi<br />
čovjeka u biljku, upravo je ona u – ljiljan.<br />
Na modernističkome pak prijelazu 19. u 20.<br />
stoljeće, kada je jezik cvijeća podrazumijevao<br />
način komunikacije, neverbalizirano<br />
izricanja osjećaja te se smatrao općekulturnim,<br />
pače bontonskim mjestom, kao što<br />
bismo darujući božur izrazili nekome čast<br />
i želju <strong>za</strong> bogatstvom, orhidejom nagovijestili<br />
romansu i erotiku, bijelim ljiljanom<br />
bismo iska<strong>za</strong>li štovanje čiste ljepote, nevinosti,<br />
čak uzdanje u spas.<br />
Dodamo li ovome hrvatski poetski izričaj<br />
i spomenemo tek Tadijanovićeve Srebrne<br />
svirale i njegovu pjesmu Miris ljiljana, i<br />
dalje će priča o liliumu ostati tek ovlašno<br />
ispričana…<br />
eko<strong>revija</strong>
Bilten “Naša Neretva”<br />
Tekst i foto: Nebojša Jerković<br />
Početkom 2011. počeo je izlaziti bilten<br />
„Naša Neretva“ , časopis koji bi trebao<br />
biti javna pozornica različitih promišljanja<br />
i anali<strong>za</strong> pojedinih aktivnosti koje su<br />
potrebne <strong>za</strong>štiti <strong>okoliša</strong> i održivom razvoju<br />
na prekograničnom prostoru Delte Neretve.<br />
Glasilo je plod dugogodišnjeg rada<br />
pojedinaca okupljenih u NVO-a i institucija<br />
koje su sudjelovale u pripremi, kreiranju<br />
i osmišljavanju aktivnosti unutar GEF-ova<br />
projekta „Integralno upravljanje Neretvom<br />
i Trebišnjicom“. Temeljem javnog poziva i<br />
procedura Svjetske banke ve<strong>za</strong>nih <strong>za</strong> prekograničnu<br />
suradnju, vođenje uređivačkih<br />
aktivnosti i vizualnog osmišljavanja glasila<br />
povjereno je „ZB Modro zelena“ - Metković<br />
(RH) i <strong>Eko</strong>loškoj udruzi „Lijepa naša“ - Čapljina<br />
(BiH). Urednici i izdavači časopisa, mr.<br />
sc. Nebojša Jerković (HR) i Marinko Dalmatin<br />
dip. biolog (BiH) <strong>za</strong> prioritetne teme<br />
drže društveni gospodarski održivi razvoj<br />
ruralnih prostora. Naime, svako društvo bi<br />
se trebalo <strong>za</strong>snivati na temeljima etičkog,<br />
ekonomskog i ekološkog pluralizma. Takvim<br />
promišljanjima svakodnevno prijete<br />
razne destrukcije i one su proizvod nekontrolirane<br />
i neodgovorne želje <strong>za</strong> akumuliranjem<br />
što veće materijalne dobiti, što u<br />
konačnici nepovratno narušava prirodnu<br />
ravnotežu i udaljava nas od ideala društvenog<br />
blagostanja. Zdrav okoliš, prostora u<br />
kojem živimo i ukupna bioraznolikost koju<br />
smo naslijedili, trebamo znati sačuvati <strong>za</strong><br />
buduće generacije. Primjerice, močvarna<br />
područja Delte Neretve su prirodna pozornica,<br />
a ptice, ribe, vodozemci, leptiri,<br />
... pa i ljudi su glumci/prirodni akteri koji<br />
gube na značaju i nisu tako sigurni <strong>za</strong> svoja<br />
mjesta i uloge koje im je priroda povjerila.<br />
“Prekrasan je to kraj i tu ljepotu treba<br />
<strong>za</strong>štititi, ali nama je važan i gospodarski<br />
razvoj”, često čujemo u medijima i stručnim<br />
skupovima na kojima državni i privatni<br />
gospodarski planeri promiču razvojne<br />
ideje. Kako takva promišljanja pretočiti u<br />
nešto što se zove održivi razvoj, u čemu bi<br />
poduzetnici percipirali očuvanje prirode<br />
kao standardnu normu ponašanja u svom<br />
poslovanju i prepoznali značenje usluge<br />
ekosustava (engl. ecosystem services).<br />
Naime, usluge ekosustava su dijelovi<br />
očuvane prirode koji se ne smatraju konvencionalnim<br />
resursom, ali svejedno imaju<br />
veliki ekonomski značaj <strong>za</strong> ljudsku <strong>za</strong>jednicu<br />
i njenu korist. Često su te usluge “nevidljive”,<br />
pa se minoriziraju i <strong>za</strong>postavljaju.<br />
Primjerice, poplavna područja (nap.., PP<br />
Hutovo Blato-BiH, PP Lonjsko polje-HR),<br />
rukavci Delte Neretve su prirodne, jeftine<br />
i efikasne retencije visokih voda te smanjuju<br />
opasnost i štete od poplava, a ujedno<br />
“štede” novac <strong>za</strong> izgradnju relativno<br />
skupih i <strong>za</strong> okoliš grubih infrastrukturnih<br />
objekata <strong>za</strong>štite od poplava i sustava <strong>za</strong><br />
navodnjavanje. Strategijom upravljanja<br />
javne ustanove Hrvatske vode utvrđeno je<br />
kako vodno bogatstvo uvelike premašuje<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
količinu vode potrebnu <strong>za</strong> navodnjavanje<br />
postojećih poljoprivrednih površina, pa se<br />
time potvrđuje te<strong>za</strong> kako je poljoprivredna<br />
proizvodnja u Hrvatskoj još uvijek značajan<br />
neiskorišteni prirodni i gospodarski<br />
resurs.<br />
Temeljem takvih odrednica Republika<br />
Hrvatska je <strong>za</strong>počela s provedbom Nacionalnog<br />
projekta navodnjavanja i gospodarenja<br />
poljoprivrednim zemljištem i<br />
vodama (NAPNAV), tako da je u prvoj fazi<br />
provedbe obuhvatila četiri nacionalna pilot-projekta<br />
navodnjavanja na ukupno oko<br />
8.500 ha (Biđ-bosutsko polje i Opatovac<br />
u Slavoniji te Kaštela-Seget u i Donja Neretva<br />
u primorskom djelu RH). Područje<br />
Delte Neretve ima izvrsne predispozicije<br />
eko<strong>revija</strong> 111
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
<strong>za</strong> primjenu modernih tehnologija u biljnoj<br />
proizvodnji, pa su se tijekom 2010. <strong>za</strong>interesiranoj<br />
javnosti predstavile: Studije<br />
o utjecaju na okoliš i dokumentacija pilot<br />
projekta navodnjavanja donje Neretve kao<br />
i Studije prihvatljivosti <strong>za</strong>hvata <strong>za</strong> prirodu.<br />
Imajući u vidu činjenicu da je informiranje<br />
javnosti i njeno uključivanje tijekom provedbe<br />
GEF – projekta jedan od <strong>za</strong>danih<br />
elementa transparentnosti procesa, pisanom<br />
riječi i aktivnim sudjelovanjem želi<br />
se pridonijeti kvalitetnoj provedbi takvih<br />
projekata i životu lokalnog stanovništva<br />
prekograničnog područja rijeke Neretve.<br />
Projekt je neophodan <strong>za</strong> očuvanje poljoprivredne<br />
proizvodnje u dolini Neretve,<br />
ali se postavlja pitanje prihvatljivosti<br />
nekih njegovih sastavnica i njihovog<br />
utjecaja na prirodu. Prije svega to je<br />
sama lokaciju pregrade na rijeci Neretvi<br />
i njenog utjecaja na postojeći<br />
režim voda koji direktno utječe na<br />
biljni i životinjski svijet ovog područja.<br />
Tehnički elementi brane, predočeni<br />
su <strong>za</strong>interesiranoj javnosti na Saboru<br />
hrvatskih graditelja, održanom 2008.<br />
godine u Cavtatu.<br />
Studija pod nazivom „ Projekt pokretne<br />
pregrade u rijeci Neretvi“, autora<br />
Mije Vranješa i suradnika, ima u<br />
svom <strong>za</strong>ključku <strong>za</strong>nimljivu konstataciju:<br />
„Nije nevažna ni činjenica da se većim dijelom<br />
pregrada ne vidi, jer je pod vodom, što<br />
112<br />
je glede krajobra<strong>za</strong> posebno prihvatljivo.<br />
Da bi se došlo do cjelovitog i učinkovitog<br />
rješenja, prethodila su opsežna višegodišnja<br />
istraživanja kakvoće vode i tla u cijeloj<br />
donjoj Neretvi, pa je to potrebno istaknuti.<br />
Tek nakon dobrog poznavanja prirodnih<br />
procesa može se doći do dobrog tehničkog<br />
rješenja.“<br />
Je li to baš tako i što se može iz tih istraživanja<br />
<strong>za</strong>ključiti?<br />
Studija o utjecaju na okoliš pilot projekta<br />
navodnjavanja donje Neretve – podsustav<br />
Opuzen i Studija prihvatljivosti<br />
<strong>za</strong>hvata <strong>za</strong> prirodu nije dala jasne odgovore<br />
što će predviđeni <strong>za</strong>hvati značiti <strong>za</strong><br />
postojeću bioraznolikost donje Neretve.<br />
Između ostaloga, studijom se pokušava<br />
doka<strong>za</strong>ti da predloženi sustav neće promijeniti<br />
postojeće stanje u okolišu nizvodno<br />
od pokretne pregrade. Prema projektnom<br />
prijedlogu pregrada je samoregulirajuća i<br />
automatski se položaj gornjeg ruba (preljeva)<br />
prilagođava protoku rijeke Neretve.<br />
Kad protok u Neretvi padne na veličine<br />
koje nisu u stanju izgurati <strong>za</strong>slanjeni klin,<br />
pregrada se aktivira. U slučaju<br />
prola<strong>za</strong> većih brodova ili brodova<br />
s većim gazom, njihov prolaz se<br />
omogućava spuštanjem segmenata<br />
pregrade. Glavne elemente<br />
pregrade, prema projektnoj dokumentaciji,<br />
činilo bi 5 čeličnih kapni<br />
s betonskom temeljnom konstrukcijom,<br />
brodska provodnica,<br />
riblja sta<strong>za</strong>, kompresorska stanica<br />
i izlazna građevina. Postavljanjem<br />
pregrade u uspravan položaj, <strong>za</strong>ustavlja<br />
se prodor mora u rijeku<br />
uzvodno od pregrade, a uspostavljanjem<br />
prelijevanja preko pregrade<br />
i istjecanja kroz otvore pri dnu<br />
uzvodno se dobije usporavanje<br />
toka s visinskom razlikom vodostaja<br />
uzvodnog u odnosu na nizvodni.<br />
Tako se na određen način mijenja<br />
vodni režim rijeke Neretvom<br />
uzvodno i nizvodno od pregrade. Svjedoci<br />
smo da se vodni režim rijeke Neretve bitno<br />
izmijenio izgradnjom HE objekata u gornjem<br />
i srednjem toku rijeke Neretve. Nekontroliranom<br />
eksploatacijom pijeska na<br />
ušću Neretve uništena je prirodna pregrada<br />
koja je dijelom sprečavala prodor slane<br />
vode u korito Neretve, a sad se umjetnim<br />
infrastrukturnim objektom želi sanirati napravljena<br />
šteta.<br />
Svaka promjena u prirodnom stanju<br />
vodnog režima temeljem infrastrukturne<br />
izgradnje određenog područja nepovratno<br />
mijenja prirodu i život ljudi<br />
toga područja. Osjećaj odgovornosti<br />
da pravovremeno informiramo javnost<br />
i učinimo dostupnim relevantne<br />
informacije i dokumente koji će se u<br />
transparentnom procesu Javne rasprave<br />
analizirati i kao prihvatljiva rješenja<br />
ugraditi u pojedine aktivnosti,<br />
poput izgradnje pokretne brane na rijeci<br />
Neretvi. To je ideja vodilja koja se<br />
konkretizirala u sadržaju biltena „Naša<br />
Neretva“. Nije to salonska rasprava o<br />
estetskim i etičkim pitanjima, već pitanje<br />
opstanka i prepoznatljivosti prostora koji<br />
nosi naziv, vječna Neretva.<br />
eko<strong>revija</strong>
Slikovnica “Tišnjanska zvir”<br />
Tekst i foto: Mara Matković<br />
Tisno na Murteru dobilo je sasvim originalnal<br />
i neobičan suvenir, slikovnicu<br />
“Tišnjanska zvir” tiskanu u dva izdanja<br />
na šest jezika: hrvatskom, njemačkom,<br />
mađarskom, engleskom, talijanskom i i<br />
francuskom.<br />
Turistička <strong>za</strong>jednica Općine Tisno i Udruga<br />
Drugi Jadran – L’Altro Adriatico, čiji je<br />
cilj promocija hrvatske kulture u Italiji i talijanske<br />
na našem dijelu obale, izdavači su<br />
neobičnog edukativnog i <strong>za</strong>bavnog suvenira<br />
kojeg potpisuju ne manje <strong>za</strong>nimljive<br />
autorice.<br />
Tekst je napisala Zdravka Krpina, a suradnice<br />
na projektu su njezine kćeri, osmogodšnje<br />
bli<strong>za</strong>nke: ilustracije je nacrtala<br />
Chiara Russo, a Elisabetta Russo autorica je<br />
pogovora.<br />
“Tišnjanska zvir” samo je na prvi pogled<br />
namijenjena djeci. I njihovi roditelji, čitajući<br />
je, imaju što naučiti. Priča je satkana od<br />
Crvena knjiga špiljske faune, Atlas<br />
špiljskih tipskih lokaliteta i priručnik<br />
<strong>za</strong> određivanje staništa<br />
Špiljska fauna Hrvatske iznimno je značajan<br />
i vrijedan segment hrvatske i europske,<br />
ali i svjetske faunističke baštine. Njen daleko<br />
najveći dio pripada špiljskoj fauni Dinarida<br />
<strong>za</strong> koju je utvrđena najveća biološka<br />
raznolikost špiljske faune na svijetu. Kako<br />
Hrvatska obuhvaća sve tri biogeografske<br />
regije Dinarida, sjeverno, srednjo i južnodinarsku,<br />
u našoj je domovini prisutna<br />
iznimna biološka raznolikost špiljske faune<br />
s velikim <strong>broj</strong>em endemičnih i reliktnih<br />
svojti.<br />
Anali<strong>za</strong> provedena početkom 21. stoljeća<br />
poka<strong>za</strong>la je da u Hrvatskoj živi oko 470 pravih<br />
špiljskih svojti, kopnenih (troglobionata)<br />
i vodenih (stigobionata) te da je iz 205<br />
tipskih špiljskih lokaliteta opisano čak oko<br />
340 svojti, redom endema Dinarida, od ko-<br />
jih gotovo 300 endema Hrvatske.<br />
U proteklih desetak godina nađene su<br />
<strong>broj</strong>ne nove špiljske vrste <strong>za</strong> faunu Hrvatske,<br />
ali i opisane <strong>broj</strong>ne nove <strong>za</strong> znanost,<br />
tako da je već sad ukupni <strong>broj</strong> špiljskih<br />
svojti Hrvatske daleko preko 500, a <strong>broj</strong><br />
opisanih vrsta iz Hrvatske već prelazi 400<br />
svojti. U Zbirci krovne hrvatske biospeleološke<br />
udruge, Hrvatskog biospeleološkog<br />
društva, nalazi se veliki <strong>broj</strong> <strong>za</strong> znanost još<br />
neopisanih špiljskih vrsta, tako da će se<br />
<strong>broj</strong> vrsta i endema Hrvatske iz godine u<br />
godinu povećavati.<br />
Publiciranjem tri opsežne knjige ve<strong>za</strong>ne<br />
uz špiljska staništa i špiljsku faunu te njihovu<br />
bioraznolikost i ugroženost, hrvatski su<br />
stručnjaci, članovi Hrvatskog biospeleološkog<br />
društva u suradnji sa Državnim <strong>za</strong>vodom<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode, doka<strong>za</strong>li da znaju<br />
i mogu predstaviti ovo naše nacionalno<br />
bogatstvo i ponos, endemične i rijetke<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Nove knjige sa područja biospeleologije<br />
Tekst i foto: Roman Ozimec<br />
istintih elemenata iz povijesti mjesta (o<br />
talijanskoj obitelji koja doseljava u Tisno),<br />
narodnih vjerovanja (o čudotvornoj slici<br />
Bogorodice koja ih je spasila), ali i mašte<br />
autorice koja je isplela <strong>za</strong>nimljivu storiju<br />
koja će sve tišnjanske goste kada se vrate<br />
svom svakodnevnom životu vraćati u ljeto<br />
i bajkovit odmor na Murteru, jednako<br />
kao što i autorice koje žive u Rimu, u mašti<br />
vraćaju u voljeno Tisno. “Priča o Tisnom<br />
nastala je jer volimo to mjesto i često ga<br />
sanjamo.<br />
U priči se radi o ukletoj djevojci i djetetu<br />
koje je su<strong>za</strong>ma skinulo prokletstvo. Djeca<br />
tako razumiju da prijatelj ne mora biti uvijek<br />
lijep, ali je važno da je dobar. Neobično<br />
je da je djevojku tako prokleo njen dečko<br />
samo <strong>za</strong>to što ga je ostavila. Trebao je<br />
samo reći da ako nisu cura i dečko, mogu<br />
ostati prijatelji. Neobično je i da se djevojka<br />
i dječak na kraju ne ožene.<br />
U svim pričama, kad netko spasi djevojku,<br />
na kraju je oženi. Mama kaže da je baš ovakav<br />
<strong>za</strong>vršetak sretan. Ja bih ipak željela da<br />
se nisu našli u virovima i oluji i da djevojci<br />
nisu izrasle barem škrge“ napisala je osmogodišnja<br />
Eli<strong>za</strong>betta Russo u pogovoru.<br />
Njezina sestra Chiara ilustracije je nacrtala<br />
nakon prvog čitanja. Svidjele su se Janne<br />
Greibesland i Mili Antweller iz Norveške i<br />
Njemačke, koji se i sami bave ilustracijama<br />
<strong>za</strong> dječje slikovnice, a u timu suradnika<br />
našli su se i sveučilišni profesori koji su se<br />
bavili prijevodima i lekturom. “Riječ je dakle<br />
o jednom velikom projektu na kojem<br />
je radilo pola svijeta, a koncentrirao se na<br />
jedno malo misto”. Istaknuto je na predstavljanju<br />
slikovnice.<br />
Rezultat je oduševio tišnjanske goste. Turistička<br />
promidžba Muretera <strong>za</strong>hvaljujući<br />
“Tišnjanskoj zviri” dobila je posve nov, drugačiji<br />
i neočekivan pristup.<br />
podzemne, špiljske vrste, njihovu iznimnu<br />
biološku raznolikost te ugroženost, ali su<br />
ujedno postavili i nove svjetske standarde<br />
obrade i prezentacije špiljske faune.<br />
1. OZIMEC, R., BEDEK, J., GOTTSTEIN,<br />
S., JALŽIĆ, B., SLAPNIK, R., ŠTAMOL,<br />
V., BILANDŽIJA, H., DRAŽINA, T., KLE-<br />
TEČKI, E., KOMERIČKI, A., LUKIĆ, M.,<br />
eko<strong>revija</strong> 113
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
PAVLEK, M., 2009: Crvena knjiga špiljske<br />
faune Hrvatske (Red book of Croatian<br />
cave dwelling fauna),Ministarstvo<br />
kulture, Državni Zavod <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode,<br />
1-371, Zagreb<br />
Sukladno kriterijima Međunarodne unije<br />
<strong>za</strong> očuvanje prirode (IUCN), hrvatski su<br />
biospeleolozi prvi u svijetu obradili svoje<br />
ugrožene vrste špiljske faune. Na 371 stranici<br />
Crvene knjige špiljske faune Hrvatske,<br />
nakon dvojezičnog, hrvatsko-engleskog<br />
uvoda, od preko 500 naših špiljskih vrsta<br />
upoznajemo njih 186 ugroženih, od kojih<br />
su 65 kritično ugrožene, 49 ugrožene,<br />
70 osjetljive, a 2 su nedovoljno poznate.<br />
Osnovni uzroci ugroženosti su fizička devastacija<br />
i <strong>za</strong>gađenje speleoloških objekata,<br />
a posebno je ugrožena špiljska vodena<br />
fauna, kako zbog crpljenja i hidrotehničkih<br />
<strong>za</strong>hvata, tako i zbog <strong>za</strong>gađenja vode.<br />
Ogulinsko-plaščanska <strong>za</strong>ravan, Velebit, Biokovo,<br />
Dubrovačko primorje, Konavle te<br />
srednjo i južno dalmatinski otoci su područja<br />
od posebne važnosti <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu naše<br />
špiljske faune, koja se odlikuje iznimnom<br />
endemičnosti. Čak 98 % ugroženih vrsta<br />
su endemi Dinarida, od kojih je gotovo 75<br />
% vrsta endema Hrvatske. Knjiga <strong>za</strong>vršava<br />
popisom literature, ka<strong>za</strong>lom vrsta, ka<strong>za</strong>lom<br />
speleoloških objekata te crvenim popisom<br />
ugrožene špiljske faune Hrvatske. Tako<br />
smo u jubilarnoj, desetoj Crvenoj knjizi Republike<br />
Hrvatske, kao svjetska vruća točka<br />
bioraznolikosti, obradili i prezentirali našu<br />
ugroženu špiljsku faunu, koju ćemo, nadajmo<br />
se, znati i očuvati.<br />
114<br />
2. JALŽIĆ, B., BEDEK, J., BILANDŽI-<br />
JA, H., CVITANOVIĆ, H., DRAŽINA, T.,<br />
GOTTSTEIN, S., KLJAKOVIĆ-GAŠPIĆ,<br />
F., LUKIĆ, M., OZIMEC, R., PAVLEK, M.,<br />
SLAPNIK, R., ŠTAMOL, V., 2010: Atlas<br />
špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike<br />
Hrvatske (The Cave type localities<br />
Atlas of Croatian fauna), Hrvatsko biospeleološko<br />
društvo – Državni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong><br />
<strong>za</strong>štitu prirode, Sve<strong>za</strong>k 1:1-261, Zagreb<br />
Nakon ostvarenog Elaborata (2002.) i Kataloga<br />
tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske<br />
(2006.) kao rezultat suradnje grupe<br />
autora u <strong>za</strong>jedničkom izdanju Hrvatskog<br />
biospeleološkog društva i Državnog <strong>za</strong>voda<br />
<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode, objavljen je prvi<br />
sve<strong>za</strong>k djela Atlas špiljskih tipskih lokaliteta<br />
faune Republike Hrvatske, kao jedinstven<br />
takav u svijetu.<br />
U trenutku objavljivanja Atlasa, ukupni<br />
<strong>broj</strong> tipskih špiljskih lokaliteta na području<br />
Hrvatske je 254, iz<br />
kojih je opisano čak<br />
399 vrsta i podvrsta<br />
špiljske faune. U Atlasu<br />
su na 261 stranici<br />
predstavljena 102<br />
speleološka objekta<br />
sa svojtama koje su iz<br />
njih opisane. Za svaki<br />
je tipski lokalitet priložena<br />
fotografija ula<strong>za</strong>,<br />
topografski nacrt,<br />
lokacija objekta na<br />
karti Hrvatske te fotografije<br />
svojti koje su<br />
iz njega opisane, redom snimljene in situ,<br />
odnosno u samom objektu. Sad kad smo<br />
i vizualno upoznali naše tipske lokalitete i<br />
endemične špiljske vrste koje su iz njih opisane,<br />
nadajmo se da ćemo svi lakše percipirati<br />
njihovu ljepotu i vrijednost te da će<br />
tijelima državne i lokalne uprave, ali i svima<br />
nama, biti daleko lakše čuvati ih i štititi.<br />
3. GOTTSTEIN, S., 2010: Priručnik <strong>za</strong><br />
određivanje podzemnih staništa u Hrvatskoj<br />
prema direktivi o staništima<br />
EU, Državni <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode,<br />
1-99, Zagreb<br />
U okviru stručnih priručnika Državnog<br />
<strong>za</strong>voda <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu prirode, objavljen je Priručnik<br />
<strong>za</strong> određivanje podzemnih staništa,<br />
značajnijih prirodnih posebnosti Hrvatske.<br />
U skladu s Direktivom o staništima, u okviru<br />
ekološke mreže Europske unije Natura<br />
2000, od 230 raznih stanišnih tipova, svega<br />
se dva odnose na podzemlje: Špilje <strong>za</strong>tvorene<br />
<strong>za</strong> javnost i Preplavljene i dijelom<br />
preplavljene morske špilje. Međutim, <strong>za</strong><br />
hrvatsku su ova staništa iznimno značajna,<br />
zbog velikog <strong>broj</strong>a špilja i jama te iznimne<br />
i endemične špiljske faune.<br />
U Priručniku su obrađena prvenstveno<br />
krška špiljska staništa: kopnena, amfibijska<br />
i vodena: podzemne tekućice i stajaćice,<br />
hidrotermalne <strong>za</strong>sumporene špilje. Uz<br />
našu obalu prisutna su iznimna anhijalina<br />
špiljska staništa, s podzemnim jezerom<br />
pove<strong>za</strong>nim s morem, sa slatkom vodom<br />
na površini i slanom na dnu. Uz opis staništa,<br />
karakteristične svojte, pojavljivanje u<br />
Hrvatskoj, uzroke ugroženosti i mjere <strong>za</strong>štite,<br />
sva su staništa i <strong>broj</strong>ne svojte predstavljene<br />
originalnim fotografijama snimljenim<br />
na našem kršu.<br />
eko<strong>revija</strong>
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
I nakon stoljeća istraživanja, Bribirska glavica čuva tajne<br />
Tekst i foto: Mara Matković<br />
Na Bribirskoj glavici, smještenoj u šibenskom<br />
<strong>za</strong>leđu, na skradinskom<br />
području, arheološka istraživanja traju već<br />
102 godine! Prvi arheolozi <strong>za</strong>počeli su radove<br />
davne 1908. godine pod vodstvom<br />
fra Luje Marune, a istražena je tek petina<br />
površine unutar zidina. Bogato nalazište,<br />
na kojem se intenzivno živjelo 6.000 godina,<br />
još uvijek krije <strong>broj</strong>ne tajne koje još<br />
čekaju da budu otkrivene.<br />
Bribirska glavica se nalazi na 300 metara<br />
nadmorske visine i obuhvaća površinu od<br />
72.000 metara kvadratnih. Jedan je od najznačajnijih<br />
arheoloških lokaliteta u nas, pa<br />
joj <strong>za</strong>to i tepaju „hrvatska Troja“.<br />
Na ovom je lokalitetu život bujao od prapovijesti,<br />
liburnskog doba, antike, starohrvatske<br />
povijesti pa sve do kasnog srednjeg<br />
vijeka. Tu je vladao hrvatski ban Pavao Šubić<br />
Bribirski u 12. i 13. stoljeću. O svakom<br />
pojedinom razdoblju svjedoče kameni<br />
ostaci čiji slojevi su predmet stoljetnog<br />
proučavanja. No, nastavi le istim tempom<br />
kao u prvih stotinu godina <strong>za</strong> otkrivanje<br />
tajni Bribirske glavice, istraživačima će trebati<br />
još dva puta toliko, odnosno 200-injak<br />
godina. Na samom lokalitetu otvoren je<br />
muzej koji svjedoči o tisućljetnoj povijesti<br />
koja se pisala na ovom prostoru.<br />
Život je na području Bribira <strong>za</strong>počeo u<br />
polju, uz rijeku Bribirčicu gdje su pronađeni<br />
ostaci iz mlađega kamenog doba, odakle<br />
se preselio na Bribirsku glavicu, gdje je<br />
izgrađeno naselje opasano suhozidnim<br />
bedemima. Antičko naselje Varvarija bilo<br />
je jedno od najznačajnijih gradinskih naselja<br />
na području Liburnije. Opasan s više<br />
stotina metara antičkih bedema, grad je<br />
imao vodoopskrbni sustav. Ostaci prekrasnih<br />
kamenih mo<strong>za</strong>ika na podovima bazena<br />
<strong>za</strong> prikupljane kišnice sačuvani su do<br />
današnjih dana. Varvarija je u 7. stoljeću<br />
razorena, a u 10. stoljeću prvi se put spominje<br />
pod imenom Birbir. Ban Pavao Šubić<br />
Bribirski ostavio je ovdje dubok trag,<br />
a njegovi dvori iz 13. stoljeća također su<br />
dobro očuvani. Prvi hrvatski svetac, sveti<br />
Nikola Tavelić 1375. godine stupio je u<br />
Franjevački red upravo u Bribiru, u samostanu<br />
Svete Marije. Bribir, međutim,<br />
nije odolio turskim napadima pa je 1523.<br />
dospio u ruke Turaka, a 1648. <strong>za</strong>uzela ga<br />
je Venecija.<br />
Zahvaljujući blizini Šibenika i živopisnog<br />
Skradina, koji je već postao meka<br />
<strong>za</strong> turiste željne avanture i novih doživljaja,<br />
Bribirska glavica je dragulj kojega<br />
će turisti tek otkriti. Sada je obilaze <strong>za</strong>ljubljenici<br />
u arheologiju i povijest. No,<br />
Europska je Unija također uočila važnost<br />
ovoga lokaliteta pa sufinancira istraživačke<br />
radove i njegovu <strong>za</strong>štitu.<br />
eko<strong>revija</strong> 115
Change language