Podbablje - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

ono što je u ustima proizvodilo okus pune tri sekunde
(sličica je popravljala dojam, ali nije bila
samoljepljiva…), osvanulo je na dućanskoj špici.
Zašto ne, 2010. je godina. Svatko tko imalo
drži do sebe napravio je barem nekoliko rebrandiranja
i tržišnih repozicioniranja. Nema sumnje! Konačno,
ispred mene u redu za blagajnu stoji modni
mačak, taj em em lično. Em modni, em mačak (u
čizmama preko koljena i strukiranom baloneru).
Jasno, stara čunga–lunga nije mogla preživjeti
u svijetu u kojemu em em vedri i oblači.
Ugrizem se za jezik! Nije li prerano za takvu
vrst nostalgije? „E, u moje vrijeme…“ Tri točke.
Ne mogu vjerovati da sam počela s tim. U
svoju obranu mogu reći da nisam izdvojen primjer.
Starci moje i bližih generacija, sa svojih dvadeset i
ZA NAšU DUšU
nekoliko godina, često zazivaju neko svoje vrijeme,
kao da ih je to isto vrijeme pregazilo. Iako je za
takvo nešto daleko prerano.
Ili možda nije?
Vrijeme je postalo prebrzo, golemo i ruši sve
pred sobom. Možda će u dogledno vrijeme i srednjoškolci,
umjesto buntovni, postati nostalgični..
Žao mi je što generacije srednjih i zlatnih godina
gube ekskluzivu na „u moje vrijeme to nije bilo ovako…“,
koja im je toliko prirasla srcu.
Da, sve se brzo mijenja. Dolaze i mnoge
dobre stvari. Samo sam ostala iznenađena radi
čunga–lunge.
I ne, modni mačak nije kupio čunga–lungu.
Modernom pakiranju i špici unatoč.
....................................................... Darija Vujević
25