Podbablje - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Podbablje - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Podbablje - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Mijo Milas na Vrandukovu grebu<br />
da će biti glavar. To je u stvari oznaka s tri pera,<br />
koja se nosila na kapi. Zvali su ga „Srzento“. Bio je<br />
glavarom sela oko 35 godina. Umro je 1855. i pokopan<br />
ispred crkve sv. Luke na Kamenmostu. Umro<br />
je od kuge, koja je tada harala. U zadarskom arhivu<br />
spominje mu se žena Cvita (Flora) rođ. Ujević, kao<br />
priručna babica i to preko 20 godina. Ostala su<br />
mala djeca, susjedi proglase da se „povukozlačio“<br />
i da lupa „sindžirima“ i plaši svijet. Naravno da to<br />
nije bila istina, nego su djecu strašili da noću ne bi<br />
smjeli izlaziti i vidjeti da naše okrajke u Tušanuši<br />
(Tavšanuša) pasu noću Lončinovi volovi i krave.<br />
Podrastao Marko-Markoč i jedne noći naoštri kolac<br />
i ode u Tušanušu, isprobada volove pa oni više nisu<br />
pasli u našem okrajku volove ni krave. Eto kakve<br />
sudbine. Joko Ivišev (Joko Milas pok. Ivana) bijaše<br />
krsni kum našem poznatom hrvatskom književniku<br />
Imoćaninu Ivanu Raosu. Ispričao mi priču o Marku<br />
Milasu koji se „povukozlačio“ i on ju je zapisao u<br />
svom slavnom romanu „Prosjaci i sinovi“ (str. 78).<br />
...................................................... Dr. Mijo Milas<br />
KULTURNA BAšTINA<br />
Mač Jurasa Vejića koji je nosio Martin Pavlović<br />
Zažabac<br />
77
Change language