Podbablje - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

KULTURNA BAšTINA
Prijateljstvo u kojem Duh Sveti nije sama srž-
nestalno je i brzo propada.
Ako se zao glas dalje čuje- onda to kazuje
da su ljudi zluradi.
što Bogu nije ugodno- čovjeku nikako ne
koristi.
Uzaludno je prepirati se s onim tko je u sukobu
sa samim sobom.
Tko ne živi po načelu Vječne istine, sam sebe
negira.
Čovjek će i istinu proglaswiti neistinom i
obratno.
Biti čovjekom istovjetno je kao biti raspetim
Bogom.
72
Norveški kralj Enok
ENOKU, norveškomu kralju, dojadilo tituliranje
moćni kralju , odavno ustaljeno na kraljevskom
dvoru, iako je Enok i molio i zapovijedao
da se ono moćni iz titule izbaci i ostane samo k r a
l j u . Sva su njegova nastojanja ostala uzaludna.
I on da ih odvikne od te loše navike, na koju mu
se gadilo, zakaza za taj i taj dan skup dvorana
i svih viđenih ljudi u kraljevstvu koji su ga, kad su
god uhvatili priliku, mučili tim moćni kralju . Stoga
ih je želio dozvati pameti i dokazati im da on nije
moćan. Odveo ih je jednoga dana na obalu mora
gdje je dao prenijeti iz svoje kraljevske dvorane
kraljevsko prijestolje okićeno bjelokošću, ukrašeno
dragim kamenjem, pozlaćeno zlatom te pozvao
sve norveške velmože. Došlo je silno mnoštvo velmoža
tj moćnika. Kralj se popeo na prijestolje, a
ispred njega i oko njega u redove se svrstaše velmože.
Velmože su u sebi i između sebe govorili da
je njihov moćni kralj izgubio pamet kad ih je doveo
u ovu pustoš. Ali kralj je kralj, trebaju ga slušati.
Bože! Oprosti nam naše misli i naše nerazborite
riječi. Svo zemaljsko zlo potječe od njih.
Kada bismo oplemenili našu misao i jezik
nastao bi jedan čisti, kristalno čist RAJSKI SVIJET.
Mislim da duša još na Nebu odabere kakav
zemaljski život želi, i stoga smo odrgovorni.
Produhovljen čovjek razmišlja o Duhu, a
neobrazovan pojedinac povodi se za svojim
nagonima.
Zločesta se čovjeka ne treba bojati, ali ga
treba izbjegavati.
......................................................... Mario Jonjić
More je bilo tiho dok se na obzoru nije pojavio
jedan mračni oblak. Vjetar je počeo puhati sve
jače. Morski valovi bivali su sve to veći. “Stvarno
je naš kralj poludio kad nas drži ovdje”, govorahu
ispod glasa. Kad je vjetar postao orkan, a more
bjesnilo tako da su svi bili mokri do pojasa, a neki
se već napili mora te ga iskašljavali, da mu vjetar
ne bi odnio krunu kralj ju je skinuo i čvrsto držao
u ruci. Tada je kralj izgovorio ove riječi: “Oblače
mrki, Enok, moćni kralj norveški, zapovijeda ti da
prestaneš mračiti nebo i da se povučeš iza obzora
otkuda si se i pomolio. Vjetre, koji si izgubio pamet,
urazumi se i stišaj. A vi, valovi morski, primirite se!”
I tek što Enok, moćni kralj, to izreče, s pučine
se dovalja val veći od ikojeg do tada i nasrnu na
kralja, na njegovu krunu od zlata, na njegovo prijestolje
ukrašeno draguljima i na sve njegove dvorane
i velmože. Svi su osjetili hladnoću morske vode
po glavama. I kralj je pljuvao more iz usta. I dok
je držao krunu u rukama, borio se divovski protiv