You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
moja djeca i ja<br />
Uoči korizme<br />
Zvali smo je Æaba, zato πto je pet<br />
godina nosila jednu te istu haljinu<br />
zelene boje. Ne zato πto je nije mogla<br />
kupiti, nego zato πto se nije usudila<br />
muæu kazati, da joj treba nova. ©to<br />
god bi joj trebalo, posuappleivala je u nas<br />
prijateljica, od cipela do kaputa. »esto<br />
bismo je napale:<br />
- Zaπto ne kupiπ sebi neπto πto ti se<br />
sviapplea? Odgovor je bio uvijek isti:<br />
- Kad on!<br />
U svim naπim æenskim razovorima ona<br />
niπta nije znala do: ”On je uËinio,<br />
rekao, otiπao!”<br />
- Gdje si ti? Æiviπ li? Diπeπ li!? Postojiπ<br />
li? Nema te na ulici? Nema te u crkvi?<br />
Jesi li uopÊe æiva? - ljutitle smo se.<br />
- A, kad on!<br />
To nas je potpuno odijelilo od nje. Na<br />
proslavi 15-godiπnjice naπe mature,<br />
kako se nije pojavila na prozivci ni na<br />
zabavi, odluËile smo je posjetiti nas<br />
nekoliko najboljih prijateljica.<br />
Obradovala se naπem susretu, æaleÊi se<br />
kako joj je istinski æao πto nije mogla<br />
doÊi i ...<br />
Uto se pojavio njezin suprug. Pokazao<br />
nam je kuÊu. PriËao nam je o kuÊi na<br />
selu, o imanju, o vinogradima i maslinicima.<br />
Pokazivao nam je slike svoje<br />
djece i njihovih obitelji. Govorio je<br />
kako ih je odgojio. Ona nas je<br />
posluæivala obigravajuÊi oko stola, dok<br />
se jedna od nas nije sjetila da smo mi<br />
ipak doπle njoj u posjet te da bi bio<br />
104 - ”MARIJA” 3/<strong>2011.</strong><br />
red da i ona sjedne s nama. Posluπala<br />
je, ali je njezin suprug i dalje vodio<br />
glavnu rijeË. U jednom trenutku ona je<br />
htjela neπto reÊi, a on je prekine:<br />
- Ti πuti, ne moæeπ s nama razgovarati,<br />
ti nisi obrazovana kao mi.<br />
Nastala je tiπina. Dok smo se mi<br />
pogledavale, on je sjedio poput kralja<br />
na svom prijestolju. Zatim je ustao:<br />
- Spakiraj me, sutra idem na selo. I ti<br />
ideπ sa mnom.<br />
- Dobro! - odgovorila je, a mi, jedna<br />
za drugom, zbrisale iz kuÊe.<br />
Proπlo je desetak godina. Viπe je nisam<br />
Ëula ni vidjela, sve dok mi na<br />
zavrπetku proπle mise jedna ruka nije<br />
dotaknula rame. Stajala je sreappleena od<br />
glave do pete. Prepoznala sam je po<br />
glasu.<br />
- ©to se to s tobom dogodilo?<br />
Uhvatila me za ruku i pokazala ISUSA.<br />
- SjeÊaπ li se, jednom sam ti se poæalila<br />
traæeÊi, a ti si se na mene otresla:<br />
- ©to mene pitaπ? Pitaj Boga! »esto<br />
sam se na to vraÊala, ali nikako smoÊi<br />
snage. Jednom sam ipak uπla u crkvu.<br />
Upravo je poËinjala korizma. U to<br />
sveto vrijeme donijela sam i neke<br />
odluke.<br />
- Jeli ti muæ æiv?<br />
- O, da i dobro je.<br />
- Ne ljuti se?<br />
- Zaπto bi? On je moj muæ i kao takav<br />
ima svu moju paænju. A moj Bog je<br />
moj Bog, on me nosi na svome dlanu,<br />
ja njega u svome srcu. Tu je i Ona,<br />
Majka Marija, ona je stalno uz mene,<br />
uz nju sam tako sigurna.<br />
To sam ispriËala svojoj djeci. Buljili su<br />
u me kao u svemirca, sve dok mali<br />
Niko la, koji se igrao s kockicama,<br />
nije rekao:
Change language