You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
svjedoci (na{eg) vremena<br />
PRISJE]ANJE JOSIPA ^OVI]A, UMIROVLJENIKA POGONA VUKOVAR<br />
VRA]AM SE U VUKOVAR<br />
"VRA]AM se u Vukovar!", uzviknuo je Josip ^ovi} prigodom<br />
na{eg nedavnog slu~ajnog susreta. "Ne smijete oti}i,<br />
a da nas ponovno ne posjetite", uzvra}am kolegi s kojim<br />
smo se po~eli dru`iti jo{ 1991. godine nakon njegova dolaska<br />
iz logora - Stai}evo gdje je bio zato~en 33 dana.<br />
Josip je, poput ostalih na{ih Vukovaraca, ostao u Vukovaru<br />
do njegova pada. U Pogonu Vukovar je obavljao poslove<br />
referenta virmanske potro{nje u vrijeme sna`ne industrije<br />
Borova, Vupika, Vuteksa... Puno se radilo, ali pla}e su bile<br />
pristojne, bio nam je dobar standard, ka`e Josip.<br />
- Uvijek sam se ponosio svojom tvrtkom i zato sam tamo<br />
proveo svoj cijeli radni vijek.<br />
Od 1991. godine, Josip je u invalidskoj mirovini, zbog<br />
svega {to je pro{ao, {to je ostavilo traga na njegovu zdravlju.<br />
Svih ovih deset godina, Josip i njegova supruga<br />
pro`ivjeli su u jednoj sobi Vojnog u~ili{ta u ^rnomercu u<br />
Zagrebu. @ivjeli su skromno, {tede}i novac za obnovu<br />
svoje jako o{te}ene ku}e u Vukovaru. Jer, znali su vladari<br />
mraka tko je Josip i s posebnom su pozorno{}u upravljali<br />
ubojite projektile na njegovu ku}u. ^etranest je izravnih<br />
pogodaka doista temeljito sru{ilo zdanje u koje je Josip s<br />
obitelji ulo`io puno truda.<br />
- Nekad je `ivot u Vukovaru doista bio za po`eljeti. Zemlja je<br />
podatna, ka`u da je od Vukovara do Osijeka najkvalitetnije<br />
tlo u Europi. Na{i stari su znali re}i da ako zabije{ ~avao u<br />
zemlju - proklijat }e. Ovdje ja marljiv svijet naviknut na rad.<br />
Osim posla, svatko se nakon radnog vremena bavio jo{ s<br />
ne~im. Osim toga, Vukovar je brojio 40 tisu}a `itelja i svi<br />
smo se poznavali, dru`ili se. Tomu je pogodovao Dunav, pa<br />
smo subotom ili nedjeljom uvijek ne{to organizirali, privatno<br />
ili u okviru razli~itih klubova.<br />
I tada se dogodilo zlo. Prijatelji su postali neprijatelji,<br />
poznanici prokazatelji, do{ljaci krvnici.<br />
Pad Vukovara je Josipa zatekao u Bolnici, jer poslovna<br />
zgrada Pogona je u blizini. Samo sre}a da se zadr`ao u<br />
predvorju Bolnicu odredila je sudbinu Josipa jer je ta<br />
skupina ljudi odvezena u Velepromet. Josip je poku{ao<br />
zadr`ati u skupini njegovog dobrog prijatelja, koji je samo<br />
"skoknuo" u podrum Bolnice pozdraviti se s medicinskim<br />
sestrama i dan danas mu se sudbina ne zna.<br />
VELEPROMET - OSUDE UMJESTO<br />
MILOSTI<br />
U Velepromet su dolazili ljudi koji su `ivjeli sa zato~enicima,<br />
zalazili im u ku}u, dru`ili se. Dakako da su od njih<br />
o~ekivali pomo}, milost, suosje}anje. Pa, zajedno su<br />
propatili u podrumima i dijelili ono malo {to su imali. To<br />
je bilo normalno za o~ekivati. Ali oni su dolazili kao neprijatelji,<br />
krvnici koji su ih osudili i prstom izvr{iteljima<br />
pokazivali tko je za odstrel. Neki su skrivali lice, a neki ~ak<br />
ni to.<br />
- Sje}am se jedne krasne djevojke, k}erke Mirka<br />
Stankovi}a direktora Vukovarskih novina. Bila je kulturna i<br />
fina djevojka, uvijek bi na ulici pristojno pozdravila. Ali, u<br />
Veleprometu je bez da se skrivala s baterijom pokazivala<br />
ljude koje su onda odvodili, zna se kamo. Ili primjerice,<br />
Darko Fot, kum moje supruge kojeg su njeni roditelji ~uvali<br />
kao bebu. Kada su nas postrojili i zapovjedili da ispraznimo<br />
d`epove, pojavio se Darko u uniformi. Ja sam ga naivno pitao<br />
o ~emu je rije~. Iznenada mi je usmjerio baterijsku<br />
svjetlost u o~i i pitao me kako se zovem. On me pita kako se<br />
zovem, a redovno je dolazio na kavu.(?!) Nisam ni{ta<br />
shva}ao sve dok nije izvadio pi{tolj i repetirao ga. Rekao<br />
sam kako se zovem, ali to je on ocijenio da je previ{e tiho.<br />
Prisilio me da vi~em. Ili, prijatelj moga sina Mile Ma~e{i},<br />
koji je dolazio u na{u ku}u, djeca su zajedno odrastala.<br />
Kada me spazio u Veleprometu, po~eo je vikati kako su<br />
ulovili pti~icu, jer na{li su mi vojnu knji`icu i vidjeli su da<br />
sam kapetan prve klase. Odmah je zvao dva ~etnika, koji su<br />
neposredno prije toga pred nama zaklali jednog de~ka.<br />
Znao sam {to me ~eka i sam sam si rekao da ne}u dopustiti<br />
da me zakolju, nego }u se svom snagom odupirati. Po~eli<br />
su me tu}i, ali ih je onda zvao jedan njihov visokog ~ina.<br />
Odlaze}i su mi poru~ili da }e se vratiti po mene. Nakon<br />
toga su nas potrpali u autobuse i odvezli u Stai}evo.<br />
Ima i druk~ijih, na`alost rijetkih primjera. Gledao sam kako<br />
iz Veleprometa mog ne}aka odvode na streljanje. Ali, na<br />
putu kod Mitrovice vidjeo sam ga kako izlazi iz autobusa.<br />
U VELEPROMET SU DOLAZILI LJUDI KOJI SU<br />
@IVJELI SA ZATO^ENICIMA, ZALAZILI IM U KU]U,<br />
DRU@ILI SE I BILO JE NORMALNO OD NJIH<br />
O^EKIVATI POMO], MILOST, SUOSJE]ANJE - ALI<br />
ONI SU DOLAZILI KAO NEPRIJATELJI, KRVNICI KOJI<br />
SU IH OSUDILI I PRSTOM IZVR[ITELJIMA<br />
POKAZIVALI TKO JE ZA ODSTREL<br />
Pri~ao mi je, ali samo tada i nikad vi{e, da kada su ga vodili<br />
ubiti, nai{ao je jedan njegov {kolski kolega Maksimovi},<br />
uhvatio ga za ruku i rekao da njega ne}e streljati.<br />
STAI]EVO - PREMLA]IVANJE<br />
BEZ MJERE<br />
Stai}evo, logor me|u logorima najgori. Bila je zima, u {tali<br />
Stai}evo na golom betonu nagurano je skoro 1400 ljudi<br />
koji su se grijali pripijeni jedan uz drugoga. Ali sjesti, a kamoli<br />
le}i, nisu mogli. Koliko je tamo bilo te{ko svjedo~i<br />
podatak da je Josip u ta 33 dana izgubio 19 kilograma.<br />
Premla}ivanje je bila redovna pojava, a Josipu su izme|u<br />
ostalog slomili zube. Koliko su ga silovito tukli svjedo~i<br />
mi{ljenje lije~nika koji je tvrdio da je Josip do`ivjeo te{ku<br />
prometnu nezgodu.<br />
- Birali su mla|e, krupnije i zgodne de~ke. Pred nama su ih<br />
ubili sedmoricu.<br />
Nakon dva tjedna u Stai}evo su do{li predstavnici Crvenog<br />
Kri`a i bilo je utoliko lak{e tamnovanje, jer su ih otada mogli<br />
tu}i samo ispod pojasa.<br />
Josip, kao i mnogi drugi kriv je {to je ostao u Vukovaru.<br />
Ostao je zbog svog sina, kao i brojni drugi roditelji koji nisu<br />
mogli napustiti svoju djecu. I dobro {to je ostao, premda<br />
nije nosio pu{ku, bilo je dragocjeno njegovo poznavanje<br />
vojne doktrine.<br />
- De~ki su bili mladi, sr~ani, ~esto nepromi{ljeni. Dr`ali su<br />
polo`aje na Sajmi{tu. Znam da sam im ~esto i{ao na `ivce,<br />
jer sam ih stalno na ne{to upozoravao, pametovao, umirivao,<br />
tra`io da se, primjerice, ukopaju do preko glave.<br />
Kasnije su mi priznali da su ih moji savjeti spasili. Kada se<br />
ve} vidjelo da za Vukovar nema spasa, jer nije vi{e bilo<br />
streljiva, sina i dvije skupine mladi}a sam nagovorio da odu<br />
u proboj. Doslovce sam ih natjerao. Imao sam topografsku<br />
kartu i znao sam otprilike gdje su mine, pa sam im ucrtao<br />
put. Hvala Bogu uspjeli su, samo je jedan momak stradao.<br />
Josip je uvjeren da Vukovar ne bi nikad pao, samo da su<br />
imali streljiva i 500 do 600 odmornih boraca. De~ki<br />
danima nisu spavali, a ostavili su po jednu bombu i nekoliko<br />
metaka - za sebe.<br />
- Ni danas si ne mogu objasniti otkuda je ljudima darovana<br />
takva snaga. U logoru su nam pregledavali tabane jer su<br />
mislili da smo bili drogirani. Da, Vukovar se branio srcem,<br />
Vukovar je simbol snage.<br />
PITANJA ]E NA]I ODGOVORE<br />
Josip se vra}a svom domu. Obnovu dijela ku}e financirala<br />
je dr`ava Hrvatska, a ostalo su u~inili sami. Josip ka`e da<br />
kad je u Vukovaru, nestaju zdravstvene tegobe, astma, gastritis...<br />
Ali, proradila je psiha. Posttraumatski vukovarski<br />
sindrom poja~ao je mnoga otvorena pitanja. Kako }e u<br />
svoju tvrtku, kada tamo na porti radi ~ovjek koji je u Bolnici<br />
tra`io njegovu glavu? Kako }e se susretati s ljudima koji su<br />
u Veleprometu pokazali svoje pravo lice? Josip se najvi{e<br />
boji sebe i svojih reakcija.<br />
Ali, tamo ga ~eka njegov sin (lijepo je sinu imati takva oca<br />
i ocu takva sina). ^ekaju ga i njegovi de~ki, vukovarski<br />
elektra{i. Oni bi, ~im bi ~uli da je Josip do{ao raditi na<br />
ku}i, odmah do{li po njega. ^ekaju njegovi karta{ki prijatelji<br />
za preferans. Uz ku}u je vo}njak, a od brojnih vo}aka<br />
ostala je samo jedna tre{nja. Treba posaditi nove. Tu je i ribolov.<br />
Imat }e Josip puno posla.<br />
- I u Zagrebu sam si organizirao `ivot. Osim {to smo se<br />
nakon logora sastajali kod Bana, ja sam si svakog dana<br />
odredio upoznati temeljito po jedan dio grada - od<br />
^rnomerca do Maksimira. Nema muzeja ili galerije koje nisam<br />
obi{ao. Zagreb je Zagreb, a Vukovar je Vukovar. U<br />
Vukovar se do sada vratilo 8000 Hrvata, a ovog ljeta se<br />
o~ekuje jo{ 7000. [to se mi budemo vi{e vra}ali, oni }e<br />
vi{e odlaziti. U~init }e to sami i bez obzira na `albe OESS-u<br />
da su ugro`eni. Jer, ono {to su nam napravili zli ljudi, te{ko<br />
na savjesti mogu nositi i Srbi koji su u toj tragediji ostali u<br />
okvirima ljudskosti.<br />
\ur|a Su{ec<br />
<strong>HEP</strong> VJESNIK <strong>120</strong>, SIJE^ANJ <strong>2001.</strong> 9
Change language