ANALITIÄKA KEMIJA - Kemijsko-tehnoloÅ¡ki fakultet
ANALITIÄKA KEMIJA - Kemijsko-tehnoloÅ¡ki fakultet
ANALITIÄKA KEMIJA - Kemijsko-tehnoloÅ¡ki fakultet
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
28<br />
Prije sustavne analize aniona po skupinama i pojedinačne analize aniona unutar jedne<br />
skupine, potrebno je napraviti prethodna ispitivanja čvrstog uzorka.<br />
1. ispitivanje čvrstog uzorka razrijeñenom sumpornom kiselinom,<br />
c(H 2 SO 4 ) = 2 mol dm -3 , i koncentriranom sumpornom kiselinom<br />
2. ispitivanje čvrstog uzorka na oksidacijska ili redukcijska svojstva aniona<br />
3. sustavno odjeljivanje aniona po skupinama taloženjem skupinskim taložnim<br />
reagensom<br />
2.2.2. Prethodno ispitivanje sumpornom kiselinom<br />
Ako se čvrstom uzorku aniona doda razrijeñena sumporna kiselina nastaje produkt<br />
koji je moguće uočiti, osjetiti ili dokazati pomoću karakterističnog reagensa. Naime, ako<br />
anion potječe iz slabe kiseline, H + ioni iz razrijeñene kiseline vežu se s anionom koji<br />
ispitujemo u slabo ioniziranu molekulu. Nastalu kiselinu prepoznajemo po karakterističnim<br />
svojstvima, primjerice, oštrom mirisu, (CH3COOH), burnom razvijanju plina, (H 2 CO 3 ), ili ju<br />
je moguće dokazati karakterističnim reagensom (SO 2 , CO 2 , HCN, itd.)<br />
Koncentrirana H 2 SO 4 djeluje mnogo jače a uz to može djelovati i kao oksidans.<br />
Postupak: U malu suhu kušalicu stavi se čvrstog uzorka i doda razrijeñene sumporne<br />
kiseline, c(H 2 SO 4 ) = 2 mol dm -3 . Ako nema vidljive reakcije, kušalica se lagano zagrije. Na<br />
isti način ispituje se uzorak prema djelovanju koncentrirane H 2 SO 4 . Ako se uzorak s<br />
koncentriranom H 2 SO 4 zagrijava, treba biti oprezan zbog moguće eksplozije (klorati) ili<br />
prskanja kiseline iz kušalice.<br />
Razvijeni plin ispituje se pomoću osjetila (boja i miris) ili karakterističnog reagensa.<br />
Reagens se dovodi u neposredni dodir s plinom preko staklenog štapića, na način da se<br />
štapić, s kojeg visi kap reagensa, lagano gurne u kušalicu a da pri tome ne dotakne stjenke<br />
kušalice. Drugi način dovoñenja reagensa u dodir s plinom je pomoću filtar papira. Komadić<br />
filtar papira navlaži se reagensom, prilijepi na konveksnu stranu satnog stakalca i prekrije<br />
otvor posude u kojoj se obavlja reakcija. Ako se posuda zagrijava treba paziti da tekućina ne<br />
doñe u doticaj s papirom. Ako se radi u kušalici, navlažen papir se stavi u stakleni lijevak<br />
koji se postavi u otvor kušalice.<br />
2.2.3. Ispitivanje oksidacijskih i redukcijskih svojstava aniona<br />
Ispitivanja se provode u slabo kiseloj otopini. Otopina uzorka razdjeli se u tri<br />
epruvete i vrši ispitivanje. Kao reagens koristi se vrlo razrjeñena otopina KMnO 4 , joda i<br />
kalijeva jodida.<br />
Postupak: U malu kušalicu stavi se otopina uzorka, doda kap sumporne kiseline,<br />
c(H 2 SO 4 ) = 4 mol dm -3 te 1 do 2 kapi razrijeñene otopine KMnO 4 . Ukoliko se boja<br />
permanganata nije izgubila kušalica se lagano zagrije do vrenja. Ako se boja izgubi prisutan<br />
je reduktivni anion.<br />
MnO 4 - + 8H + + 5e -<br />
Mn 2+ + 4H 2 O<br />
U drugu kušalicu s otopinom uzorka, doda se kap sumporne kiseline,<br />
c(H 2 SO 4 ) = 2 mol dm -3 , 1 do 2 kapi otopine škroba a zatim kap po kap otopine joda. Ukoliko<br />
se izgubi modra boja prisutan je reduktivni anion