Duglazije - Hrvatske šume

`ivot
103 GODINE U @IVOTU
IVANA [AVORA
Ipak
pomalo
slabim!
Ing. Ivan [avor
Pi{e:
Miroslav
Mrkobrad
Foto:
M.
Mrkobrad
Najstariji
{umar u
Hrvatskoj
Ivan [avor u
svibnju je
proslavio
103.
ro|endan!
Jo{ uvijek se
prisje}a
svega, ~ita,
gleda
televiziju, a
svakodnevno
dva puta
vje‘ba »jer
mora odr‘ati
kondiciju«!
Najstariji {umar u Hrvatskoj Ivan [avor
u svibnju je proslavio 103. ro|endan!
Ro|en je 22. svibnja u Koprivnici,
diplomirao na Poljoprivredno-{umarskom
fakultetu u Zagrebu 1931. godine. Radni je
vijek proveo slu‘buju}i u Koprivnici, \ur-
|evcu (gdje se najdu‘e zadr‘ao), u Ministarstvu
u Zagrebu, na [umarskoj {koli u
Karlovcu i Drvnoindustrijskoj {koli u Zagrebu.
Pre‘ivio je, kako sam ka‘e, tri rata i
pet dr‘ava!
Ro|endan je do~ekao u Centru za starije
i nemo}ne osobe u Klai}evoj ulici u Zagrebu.
No ne osje}a se ba{ nemo}nim – na
ru~ak iz svoje sobe na prvom katu jo{ uvijek
ide stepenicama, a ne liftom! Slabije ~uje, no
razgovara sasvim razgovjetno i prisje}a se
svih detalja i imena s po~etka pro{loga stolje}a.
Jo{ uvijek ~ita, dodu{e s pove}alom, i
jo{ uvijek je u »struci« – na njegovu stolu
smo zatekli [umarski list i na{e Hrvatske
{ume. No, priznaje da bi se danas te{ko
sna{ao u {umarstvu.
– Velika je razlika, znanost je napredovala,
toliko je puno novih izraza, zakona, propisa,
druga~ija je organizacija {umarstva. Nekada
sam u {umariji \ur|evac bio jedini in‘enjer,
sada je u svakoj {umariji »mala direkcija«!
Vikendom zna oti}i kod sina na Japeti}, pa
~ak i ne{to raditi oko ku}e. Ba{ se, ka‘e,
za~udio sam sebi koliko je za vrijeme
zadnjeg posjeta radio.
Dolje kralj!
U ‘ivotu nije volio politiku, niti se njome bavio. No, ona
se bavila njime. U jednom ranijem razgovoru prisjetio
se Prvoga svjetskog rata i jednog doga|aja, koji evo
prenosimo:
– Po zavr{etku Prvoga svjetskog rata sudjelovao sam u
demonstracijama. Vikali smo jednog dana »Dolje
Petar, svinjar«, i {ta sve ne, a drugi dan ujutro do{li
‘andari i mi okrenuli plo~u – morali smo vikati »@ivio
kralj Petar!« Tada sam rekao, nikad vi{e u politiku! I
nisam. Ni na izbore vi{e nisam i{ao!
Sje}a li se nekog neugodnog doga|aja iz
svog ‘ivota? Ba{ i ne, veli, jer sve mu je
prolazilo nekako mirno. Ipak: – Ba{ je u
\ur|evcu bilo progla{eno izvanredno stanje
jer su se Radi}evi seljaci bunili protiv
gospode. Zabranjeno je okupljanje, a ja sam
za taj dan napravio doznaku i sva sila seljaka
skupila se u {umariji. Do|u ‘andari i odvedu
me sreskom na~elniku koji se izgalamio na
mene {to okupljam ljude. Ja mu velim da
samo obavljam svoj posao i da ‘ivotom
garantiram da se ni{ta ne}e dogoditi. Ako se
dogodi, mo‘ete me streljati! I da ne ‘elim
vidjeti ‘andare u {umi. I tako su me pustili, a
mi smo obavili posao. No nije ba{ bilo
jednostavno, jer te su godine dobro rodile
{ljive, seljaci pekli rakiju, pili i napili se i
strahovito galamili po {umi. No kad sam se
ja pojavio, utihnuli su, nitko nije ni rije~
rekao. Nisu se bunili ~ak ni oni koji su dobili
najte‘e linije u {umi, gudure.
Sje}a se [avor imenom i jednog inspektora,
Jagari}a, kojeg je ugostio kod ku}e
(»Moja ‘ena je odli~no kuhala«), a ovaj
prigovarao da ne valja ovo, pa ono, ~ak je i
po novo vino u gostionicu i{ao jer »gospodinu
inspektoru ponu|eno nije valjalo«.
Slu~ajno se dogodilo da se pod inspektorom,
koji je kod njih i spavao, raspao krevet i
inspektor je pao.
– To je on protuma~io diverzijom i
napisao dekret o mom premje{taju u
Cetingrad. To je, znate bila »{trafstanica«,
tamo se i{lo po kazni. A ja zovem brati}a u
Ministarstvu koji je to sredio, tako da nikamo
nisam morao i}i.
Osim {to redovito ~ita i gleda vijesti na
televiziji, [avor je zadr‘ao i (neke) radne
navike. Ustaje u {est ujutro (!), malo vje‘ba,
u osam doru~kuje, pa opet malo fizi~kih
aktivnosti.
– Moram vje‘bati, to mi poma‘e. Znate –
iskreno je priznao – osje}am da ipak pomalo
slabim!
32
Broj 90 • lipanj 2004.
HRVATSKE [UME