Kartiranje faune Dalmacije - UNDP Croatia

orbicularis za uše Gudue, te najzapadniji nalaz u Hrvatskoj endemine oštroglave gušterice
Dalmatolacerta oxycephala na stijenama preko puta Skradina.
Za danje leptire prikupljeni su podaci o ukupno 52 vrste, meu kojima je ak 22 vrsta novo
naenih za zadano podruje. Od endemine svojte dalmatinskog okaša Proterebia afra
dalmata, kojemu je tipini lokalitet upravo okolica Šibenika gdje je i prvi puta znanstveno
opisan, naeno je svega jedno nalazište i to nešto izvan zadanog podruja na lokalitetu
Lozovac – Gradina. Od faune vretenaca dosad je poznato svega 10 vrsta, od kojih je jedna
novo naena, paška ipka Selysiothemis nigra, snimljena na lokalitetu Prokljan. Ova skupina
još nije dovoljno istražena. Kornjaši s Dodataka direktive o staništima nisu naeni.
Od kopnenih puževa za uše Krke zabilježeno je ukupno 49 vrsta, od kojih je obavljenim
istraživanjima naeno ak 20 novih vrsta za ovo podruje. Na otoku Prviu koji dosad nije bio
istraživan naeno je ukupno samo 17 vrsta puževa.
Za biološku raznolikost najznaajniji lokaliteti su špilja Tradanj i podruje oko nje gdje se
hrane ženke šišmiša u porodiljnoj koloniji, te podruje od uša Gudue do sela Prokljan ve
poznato po svojoj vrijednosti za ouvanje raznolikosti ptica (Stipevi i ost. 1990.), ali i po
ostaloj fauni. Nekad je to bila i špilja Mandalina, smještena na podruju vojnog kompleksa
jugoistono od Šibenika.
1.2.3. Viško otoje i otoje Palagruža
1.2.3.1. Viško otoje
S Viškog otoja poznato je ukupno 17 vrsta sisavaca, od kojih su novozabilježeni šišmiši
dugokrili pršnjak Miniopterus schreibersi i jedna još neodreena vrsta potkovnjaka
(Rhinolophus sp.). Na otoku su dosad izumrle još u XIX. stoljeu lisica Vulpes vulpes i
sredinom prošlog stoljea kuna bjelica Martes foina. Od sisavaca najznaajnija je fauna
šišmiša, s ukupno 10 poznatih vrsta, od kojih jedna vrsta potkovnjaka još nije identificirana –
postoji samo opažanje primjeraka na stropu špilje. Najugroženije otone vrste su veliki
potkovnjak, rii šišmiš i dugokrili pršnjak. Ovogodišnjim istraživanjima na otoku Svecu nisu
više naeni (u tri lovne noi) šišmiši, poljski miševi, ali ni kuni štakori, koji su na svim
staništima otoka bili još 1996. godine veoma brojni.
Na podruju Viškog otoja utvreno je ukupno 126 vrsta ptica, od kojih su i tri novo
pronaene gnjezdarice, obina igra Sterna hirundo (utvreno 1996.), modrokos Monticola
solitarius i vuga Oriolus oriolus. Ukupno je poznato 36 gnjezdarica, 93 vrsta odnosi se na
preletnice koje se odmaraju pri seobi, a samo je 18 iskljuivih zimovalica. Uz morske ptice
gregulu Puffinus yelkouan i kaukala Calonectris diomedea, najznaajnije su gnjezdarice
sokolovi, sivi sokol Falco peregrinus, te Eleonorin sokol Falco eleonorae.
Na otoku Visu je naena samo jedna vrsta vodozemaca, zelena krastaa Bufo viridis, na svega
dva lokaliteta. Na otoju je ukupno zabilježeno 9 vrsta gmazova, od kojih je svakako
najznaajnija populacija na nekim otoiima pretežno potpuno crne brusnike gušterice,
Podarcis melisellensis melisellensis, endemine za otoje. Literaturni navodi o poskoku
Vipera ammodytes (Küster 1842, Pozzi 1966, Bruno 1977) i sljepiu Anguis fragilis fragilis
30