Kartiranje faune Dalmacije - UNDP Croatia

Kartiranje faune Dalmacije 

Prioritetna područja: otok Pag, estuarij Krke, otok Vis i 

pučinski otoci, otok Mljet, tok Cetine

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) svjetska je mreža UN-a za razvoj koja zagovara promjene i 

povezivanje država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se građanima omogućilo da izgrade bolji 

život. UNDP djeluje u 166 zemalja. 

Program UNDP-a u Hrvatskoj obuhvaća razvojne inicijative kao što su: lokalni razvoj i jačanje institucionalnih 

kapaciteta, zaštita okoliša i racionalno korištenje energije, podrška najranjivijim skupinama u društvu, 

uključivanje privatnog sektora u proces razvoja te jačanje hrvatskog pravosuđa i sigurnosti građana. 

Globalni fond za okoliš (GEF) osnovan je 1991. godine kako bi se pomoglo zemljama u razvoju i zemljama s 

ekonomijama u tranziciji da osiguraju sredstva za programe i projekte zaštite okoliša. 

Urednici: 

Nikola Tvrtković (baza podataka, tekst) 

Igor Pavlinić (karte, revizija koordinata) 

Martina Šašić Kljajo (baza fotografija) 

Autori: 

Martina Šašić Kljajo, Hrvatski prirodoslovni muzej 

Draško Holcer, Hrvatski prirodoslovni muzej 

Irena Grbac, Hrvatski prirodoslovni muzej 

Iva Mihoci, Hrvatski prirodoslovni muzej 

Igor Pavlinić, Hrvatski prirodoslovni muzej 

Vesna Štamol, Hrvatski prirodoslovni muzej 

Nikola Tvrtković, Hrvatski prirodoslovni muzej 

Marijana Vuković, Hrvatski prirodoslovni muzej 

Dragan Radović, Hrvatsko ornitološko društvo 

Vlatka Dumbović, Hrvatsko ornitološko društvo 

Autori zasebnih dodatnih izvješća za područje rijeke Cetine: 

Mladen Kučinić (tulari i muhe plesačice), 

Roman Ozimec (špiljska fauna), 

Dragan Radović i Vlatka Dumbović (ptice), Milorad Mrakovčić (ribe) 

Nikola Tvrtković i Igor Pavlinić (vodozemci, gmazovi i sisavci) 

U prikupljanju podataka još su sudjelovali: 

Krešo Leskovar, Hrvatsko ornitološko društvo 

Ivica Lolić, Hrvatsko ornitološko društvo 

Ante Karanušić, Hrvatsko ornitološko društvo 

Robert Crnković, Hrvatsko ornitološko društvo 

Luka Jurinović, Hrvatsko ornitološko društvo 

Eduard Kletečki, Hrvatski prirodoslovni muzej 

Zlatko Godec, Hrvatski prirodoslovni muzej 

Maja Đaković, Hrvatski prirodoslovni muzej 

Autori fotografija na naslovnici: Marijana Vuković, Martina Šašić Kljajo, Ivica Lolić, Ante Žuljević

Projekt COAST 

Očuvanje i održivo korištenje biološke i krajobrazne 

raznolikosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka 

obalnog područja 

Kartiranje faune Dalmacije 

Prioritetna područja: otok Pag, estuarij Krke, 

otok Vis i pučinski otoci, otok Mljet, tok Cetine 

Lipanj 2009. godine

Sadržaj 

Sažetak....................................................................................................................................... 1 

Summary ................................................................................................................................... 5 

A. 1. .....................................................................................................9 

1. Rezultati istraživanja faune................................................................................................. 9 

1.1. Pregled izvora dosad objavljenih podataka ................................................................... 9 

1.2. Pregled rezultata istraživanja tijekom projekta i dostupnih neobjavljenih podataka.... 28 

1.2.1. Otok Pag (Kolansko blato – Dinjiška) ................................................................ 28 

1.2.2. Uše Krke i otok Prvi ........................................................................................ 29 

1.2.4. Viško otoje i otoje Palagruža........................................................................... 30 

1.2.5. Otok Mljet ........................................................................................................... 32 

2. Prijedlog podruja i lokaliteta vrijednih zaštite raznolikosti faune .............................. 34 

2.1. Pregled kriterija vrednovanja i metodologije................................................................ 34 

2.2. Pregled utvrene rasprostranjenosti ciljanih vrsta (target species) izdvojenih za 

vrednovanje prostora ................................................................................................... 35 

2.3. Prijedlog podruja znaajnijih za ouvanje raznolikosti faune po zadanim 

podrujima .................................................................................................................... 39 

2.3.1. Otok Pag (Kolansko blato – Dinjiška) ................................................................ 39 

2.3.2. Uše Krke ........................................................................................................... 44 

2.3.3. Viško otoje i otoje Palagruža........................................................................... 50 

2.3.4. Otok Mljet ........................................................................................................... 60 

3. Prioriteti buduih istraživanja .......................................................................................... 69 

B. 1. Rezultati istraživanja faune doline rijeke Cetine ..................75 

Sažetak o fauni rijeke i doline Cetine ................................................................................... 75 

Summary ................................................................................................................................. 80 

1. Dosadašnje poznavanje faune ........................................................................................... 85 

1.1. Vodozemci, gmazovi i sisavci ...................................................................................... 85 

1.2. Ptice .............................................................................................................................. 88 

1.3. Ribe............................................................................................................................... 98 

1.4. Vodena fauna kukaca (tulari, muhe plesaice ) .......................................................... 103 

1.5. Špiljska fauna beskralježnjaka.................................................................................... 108 

2. Vrste, podruja i lokaliteti vrijedni zaštite..................................................................... 114 

2.1. Ciljane vrste (target species) ...................................................................................... 114 

2.1.1. Vodozemci, gmazovi i sisavci........................................................................... 114 

2.1.2. Ptice................................................................................................................... 114 

2.1.3. Ribe ................................................................................................................... 119 

2.1.4. Špiljska fauna beskralježnjaka .......................................................................... 119 

2.2. Prijedlog podruja vrijednih zaštite raznolikosti faune .............................................. 122 

2.2.1. Vodozemci, gmazovi i sisavci........................................................................... 122 

2.2.2. Ptice................................................................................................................... 126 

2.2.3. Ribe ................................................................................................................... 128 

2.2.4. Vodeni kukci (tulari, muhe plesaice) .............................................................. 137 

2.2.5. Špiljska fauna beskralježnjaka .......................................................................... 137 

3. Prioriteti buduih istraživanja ........................................................................................ 138 

3.1. Vodozemci, gmazovi i sisavci .................................................................................... 138 

3.2. Ptice ............................................................................................................................ 138 

3.3. Ribe............................................................................................................................. 139 

3.4. Kukci........................................................................................................................... 139 

3.5. Špiljska fauna beskralježnjaka.................................................................................... 140

Sažetak o fauni istraživanih podruja 

Prikaz utvrene faune istraživanih skupina 

Kao što je i bilo za oekivati, COAST projektom obuhvaena obalna kopnena podruja su 

uglavnom najbogatija svim vrstama istraživanih grupa životinja (Tablica 1), osim skupine 

vretenaca koja nisu dovoljno istražena. Od obuhvaenih otoka i otonih skupina, sisavcima je 

najbogatiji otok Mljet zahvaljujui brojnim vrstama šišmiša (i pogodnim staništima za 

šišmiše: špilje, šumska staništa, te slatkovodna staništa). Istraživani dio otoka Paga najbogatiji 

je pticama gnjezdaricama i pticama u seobi, vodozemcima i vretencima, a cijeli otok Pag i 

gmazovima i danjim leptirima (poradi blizine kopna i raznolikosti staništa). Otok Vis je 

najbogatiji dosad naenim kopnenim puževima, a brojnost ostalih skupina je u korelaciji s 

otonom izoliranošu, odnosno udaljenosti od matinog kopna. 

Tablica 1. Usporedbeni prikaz broja naenih vrsta sedam obraenih životinjskih skupina na 

sva etiri zadana podruja i u dolini Cetine. 

Znakom* oznaen je ukupni broj vrsta za otok Pag. 

Zadana 

Podruja 

Otok 

Pag (dio) 

Uše 

Krke 

Dolina 

Cetine 

Viško 

otoje 

Otoje 

Palagruža 

Otok 

Mljet 

Sisavci Ptice 

gnjezdarice 

Ptice 

ukupno 

Gmazovi Vodozemci Danji 

leptiri 

Vretenca Kopneni 

puževi 

10 73 195 8 3 46 26 38 

15* 

12* 3* 59* 

27 75 237 13 5 52 10 49 

21 (26) 96 158 15 8 

17 36 126 9 1 39 10 49 

4 4 106 3 0 5 2 19 

26 50 71 11 2 48 18 34 

Otok Pag je poznat po svojim vlažnim staništima (blatima) izuzetno bogatim vrstama 

vretenaca (npr. Lindenia tetraphylla) i movarnim pticama gnjezdaricama (npr. Porzana 

parva), a koja su ujedno važna i kao odmorište i hranilište ptica u seobi, te suhim pašnjacima 

s osebujnom ugroženom faunom ptica (npr. Burchinus oedicnemus) i danjih leptira (npr. 

Proterebia afra dalmata). 

Uše Krke je poznato po jednoj od najveih porodiljnih kolonija šišmiša u Hrvatskoj i kao 

važno jadransko stanište ptica gnjezdarica i ptica u seobi, te je uz Neretvu jedno od 

posljednjih staništa vidre Lutra lutra uz obale Jadrana. 

Dolina Cetine ima još u nekim dijelovima ouvanu faunu ugroženih tipinih vlažnih travnjaka 

i movara krških polja Dinarida, a uz neke ptice movarice koje se jedino ovdje gnijezde u 

Hrvatskoj (Tringa totanus, Acrocephalus melanopogon), osobito je bogata vodozemcima i 

gmazovima. Na dvije lokacije, uz Paško polje i Hrvatako polje, nalaze se kolonije više vrsta 

ugroženih šišmiša. Uz rijeku je ouvan i dio izvora ije podzemne špiljske vode imaju 

znaajnu populaciju endemine ovjeje ribice Proteus anguinus. 

Viško otoje je osim po brojnim vrstama kopnenih puževa poznato po gnijezdilištima 

ugroženih morskih ptica (Puffinus yelkouan, Calonectris diomedea), ali i ugroženim 

1

sokolovima (Falco eleonorae, F. peregrinus) koji se hrane pticama u seobi, te endeminoj 

brusnikoj gušterici Podarcis melisellensis melisellensis. Otok Vis ima relativno bogatu faunu 

kopnenih puževa. 

Palagruža se nalazi na jednom od važnih europskih koridora pravca seobe ptica preko Monte 

Gargana u Italiji za Afriku i obrnuto, a na Maloj Palagruži se ouvala endemina podvrsta 

gušterice Podarcis sicula adriatica kao relikt jednog od prvih valova naseljavanja ove 

invazivne vrste na hrvatsku obalu Jadrana iz podruja današnje Italije. 

Otok Mljet je poznat kao otok razmjerno bogat vrstama sisavaca i gmazova, iako su danas 

gmazovi na njemu malobrojni zbog unešenog mungosa. Otok je bogat i danjim leptirima i 

endeminim vrstama puževa, meu kojima je najpoznatiji špiljski puž Meledella werneri. 

Treba napomenuti da se istraživanjima u okviru COAST projekta upotpunilo poznavanje 

faune za mnoga podruja koja su ve predložena za ekološku mrežu Natura 2000. Takoer, 

istraživanjima su utvrene mnoge nove vrste za zadana podruja i detaljnije su opisana 

podruja najznaajnija za ouvanje biološke raznolikosti. Nadalje, na temelju izvršenog 

istraživanja, predložena su nova podruja izrazite biološke raznolikosti za uvrštenje u 

ekološku mrežu Natura 2000 te su odreeni prioriteti za budua potrebna istraživanja. 

U izvještaju se predlažu i odreene mjere za zaštitu ugroženih vrsta i njihovih staništa s 

preporukama održivog korištenja i upravljanja biološko vrijednih podruja koja su ujedno 

potencijalna budua Natura 2000 podruja u Hrvatskoj (npr. reguliranje i zabrana lova i 

uznemiravanja životinja, razliite agrookolišne mjere: smanjena uporaba pesticida, poticanje 

ekološke poljoprivredne prakse, podizanje i ouvanje suhozidova, održavanje travnjaka itd.). 

1. Otok Pag (Kolansko blato – Dinjiška) 

Na dijelu otoka Paga od Kolanskog blata do Dinjiške poznato je 10 vrsta sisavaca, 73 ptica 

gnjezdarica i preko 120 vrsta preletnica i zimovalica, 8 vrsta gmazova, 3 vrste vodozemaca, 

46 vrsta danjih leptira, 26 vrsta vretenaca i 38 vrste puževa. Otok je naoko veoma pust jer na 

njemu prevladava kamenjar, ali baš taj kamenjar s poznatim suhim pašnjacima ima osebujnu 

ugroženu faunu ptica meu kojima je eja livadarka Circus pygargus, ukavica Burchinus 

oedicneums i brojne ševe, te danji leptiri poput endeminog dalmatinskog okaša Proterebia 

afra dalmata. Zadržavanje ovarstva omoguiti e opstanak ovim danas rijetkim vrstama. Kao 

kontrast naoko jednolikom kamenjaru otok Pag je istovremeno poznat po svojim vlažnim 

staništima (blatima), izuzetno bogatim vrstama vretenaca meu kojima je i rijetki jezerski 

rego Lindenia tetraphylla, te posebno movarnim pticama gnjezdaricama meu kojima je na 

vrhu lanca ishrane movarna eja Circus aeruginosus. Blatine su osobito važne i kao odmorište 

i hranilište brojnih europskih ptica u seobi, od kojih neke tu i zimuju. Solane na otoku 

posljednja su jadranska utoišta ugroženim pticama morskom kuliku Charadrius 

alexandrinus i vlastelici Himantopus himantopus. Na otoku su i znaajne populacije barske 

kornjae Emys orbicularis i sve ugroženije gatalinke Hyla arborea. Faunistiku raznolikost 

upotpunjuju i ostaci šuma poput one hrasta medunca na lokalitetu Dubrave i zimzelenog 

hrasta crnike u predjelu od Paških rebara do Mandre, u kojima uz tipine šumske vrste ljeti 

leti i u Europi sve rijei jelanak Lucanus cervus. 

2

2. Uše rijeke Krke 

Na podruju uša Krke poznato je 27 vrsta sisavaca, 75 vrsta ptica gnjezdarica i preko 160 

ptica preletnica i zimovalica, 13 vrsta gmazova, 5 vrsta vodozemaca, 52 vrsta danjih leptira, 

10 vrsta vretenaca, 49 vrsta kopnenih puževa. Oekivano, ovo jedino obraeno obalno 

kopneno podruje je najbogatije svim vrstama dobro istraženih obraenih životinjskih grupa. 

Uše Krke je poznato po jednoj od najveih porodiljnih kolonija šišmiša u Hrvatskoj, a to je 

špilja Tradanj sa ak sedam ugroženih vrsta ija brojnost krajem srpnja 2008. prelazi 20.000 

jedinki. Meu ugroženim šišmišima istiu se dugonogi šišmiš Myotis capaccinii i sredozemni 

potkovnjak Rhinolophus euryale. Uz protono Prokljansko jezero kod uša Gudue nalazi se 

jedna od ornitološki najvažnijih lokacija uz rijeku Krku, stanište ptica movarica meu kojima 

je i ugrožena gnjezdarica siva štijoka Porzana parva, ali i brojnih ptica u seobi. Uše Krke je 

uz Neretvu i jedno od posljednjih staništa vidre Lutra lutra uz obale Jadrana. Kod uša 

Gudue veoma je bogata i herpetofauna u kojoj su posebno znaajne barska kornjaa Emys 

orbicularis i u Dalmaciji sve rijea smea šumska žaba Rana dalmatina. Podruje uz uše 

Krke se sve više urbanizira, a kamenjarski pašnjaci i košanice na poljima sve više zapuštaju i 

prelaze u šikaru i šumu, ime se gubi dosadašnje faunistiko bogatstvo. Primjer za to je 

nestanak staništa s kojeg je opisan dalmatinski endem danji leptir Proterebia afra dalmata. 

Prostornim planiranjem koje integerira zaštitu prirode i stimulacijom poljoprivrednika na 

održivu i ekološku poljoprivrednu praksu, trebale bi se zadržati takve prirodne oaze s 

tradicionalnim nainom gospodarenja kako bi se zadržala i postojea biološka raznolikost. 

3. Viško otoje i otoje Palagruža 

Na Viškom i Palagruškom otoju ukupno je poznato 16 rezidentnih vrsta sisavaca i 1 vrsta u 

preletu, 36 vrsta ptica gnjezdarica i preko 100 ptica preletnica i zimovalica, 9 vrsta gmazova, 

1 vrsta vodozemaca, 39 vrsta danjih leptira, 12 vrsta vretenaca i 49 vrsta kopnenih puževa. 

Otok Vis je najbogatiji dosad naenim kopnenim puževima, a brojnost ostalih skupina 

životinja je manja zbog izoliranosti otoka odnosno njegove udaljenosti od matinog kopna. 

Viško otoje poznato je po endeminoj brusnikoj gušterici Podarcis melisellensis 

melisellensis koja je gotovo potpuno crne boje naroito na manjim otoiima. Otoje je 

poznato po gnijezdilištima ugroženih morskih ptica velikog zovoja ili kaukala Calonectris 

diomedea, te malog zovoja ili gregule Puffinus yelkouan, ali i brojnim ugroženim sokolovima 

(sivim sokolom Falco peregrinus, te mogue mediteranskim Eleonorinim sokolom Falco 

eleonorae) koji se hrane pticama u seobi. Viško otoje i otoci Palagruže se nalaze na jednom 

od važnih europskih koridora pravca seobe ptica preko Monte Gargana u Italiji za Afriku i 

obrnuto. Na Maloj Palagruži se ouvala endemina podvrsta gušterice Podarcis sicula 

adriatica kao relikt jednog od prvih valova naseljavanja ove invazivne vrste na hrvatsku obalu 

Jadrana iz današnje Italije. Za otonu bioraznolikost od osobite važnosti je i održavanje danas 

umjetnih lokvi kao jedinih slatkovodnih oaza. Na Visu se nalaze i relativno rijetke špilje koje 

su važna skloništa (zimovališta, staništa porodiljnih kolonija) otone populacije ugroženih 

šišmiša. 

3

4. Otok Mljet 

Na otoku Mljetu poznato je 26 vrsta sisavaca, 50 vrsta ptica gnjezdarica i samo preko 20 ptica 

preletnica i zimovalica, 11 vrsta gmazova, 2 vrste vodozemaca, 48 vrsta danjih leptira, 18 

vrsta vretenaca i 34 vrsta puževa. Od obraenih otoka i otonih skupina otok Mljet je 

najbogatiji sisavcima zahvaljujui brojnim vrstama šišmiša. Ovo bogatsvo otok može 

zahvaliti brojnim špiljama, te ouvanim šumskim i slatkovodnim staništima. Zahvaljujui 

otonim šumama na otoku se danas mogu nai u Europi ve rijetke vrste kornjaša jelenka 

Lucanus cervus i velike strizibube Cerambyx cerdo. Od jadranskih otoka jedino je na Mljetu u 

špilji Galinjak pronaen trag oito danas u Hrvatskoj malobrojne populacije šišmiša 

golemog veernjaka Nyctalus lasiopterus, šumske vrste koja se hrani sitnim pticama u seobi. 

Otok je razmjerno bogat vrstama gmazova, iako su danas oni na njemu malobrojni zbog 

unešenog indijskog mungosa Herpestes autropunctatus. Na dva otoia u Nacionalnom parku 

gnijezdi se u Jadranu rijetka vrsta sredozemnog galeba Larus audounii. Kao osebujno vlažno 

otono stanište poznate su Mljetske blatine i slatine (kod Kozarice, Blata, Sobre i Prožure), a 

u njima obitavaju ugrožene vrste vretenaca poput sredozemne zelendjevice Lestes barbarus, 

te danas na otoku sve rijeih zelene krastae Bufo viridis i barske kornjae Emys orbicularis 

hellenica. U ouvanju biološke raznolikosti otoka važno e biti sauvati obraena polja bez 

pretjerane upotrebe pesticida, a sa sauvanim travnjacima, koja su posljednja utoišta u 

Europi ugroženih vrsta danjih leptira poput žednjakova plavca Scolintatides orion, 

kozlinenva plavca Glaucopsyche alexis i prekrasnog uskršnjeg leptira Zerynthia polyxena. 

4

Summary 

As expected, COAST project covered coastal land areas are generally rich in all species of 

investigated animal groups (Table 1), except dragonflies which are not sufficiently explored. 

Among researched islands and archipelagos, the richest in mammals is the island of Mljet, 

thanks to numerous species of bats (and suitable bat habitats: cave, forest habitats and 

freshwater habitats). The researched part of Pag Island is the richest in breeding and migratory 

birds, amphibians and dragonflies, while the whole island is the richest in reptiles and diurnal 

butterflies (due to proximity of the mainland and habitat diversity). The island of Vis is the 

richest in terrestrial snails found so far, while the number of other fauna groups is in 

correlation with island isolation and distance from the parent land. 

Table 1. Parallel presentation of numbers of the found species of seven types of investigated 

animal groups in all four designated areas and in the Cetina river valley. 

Symbol * indicates the total number of species on the island of Pag. Data for land areas are written in 

red. Areas with the highest number of species are colored yellow, and the greatest numbers of species 

on the islands only are underlined; 

Designated Mamma Breeding Birds Reptiles Amphibians Diurnal Dragonflies Terrestrial 

areas ls birds total 

butterflies 

snails 

Island of 10 73 195 8 3 

46 26 38 

Pag (part) 15* 

12* 3* 59* 

Krke estuary 27 75 237 13 5 52 10 49 

Cetine valley 21 (26) 96 158 15 8 

Vis archipelago 17 36 126 9 1 39 10 49 

Palagruža 4 4 106 3 0 5 2 19 

archpelago 

Island of Mljet 26 50 71 11 2 48 18 34 

The Island of Pag is known for its wetland habitats (mud) extremely rich in dragonfly species 

(e.g. Lindenia tetraphylla) and breeding wetland birds (e.g. Porzana parva), which are also 

important as resting and feeding areas for birds in migrations, for its dry pastures with 

peculiar endangered birds fauna (e.g. Burchinus oedicnemus) and diurnal butterflies (e.g. 

Proterebia afra Dalmata). 

Krka river estuary is known for one of the biggest breeding bat colonies in Croatia, and as the 

important Adriatic habitat for breeding birds and birds in migrations. Along with the Neretva 

River it is one of the last habitats of the otter (Lutra lutra) at the Adriatic coast. 

In some parts of Cetina valley there are still preserved fauna of endangered typical humid 

grasslands and wetlands Dinaric karst fields, with some wetland birds that nest only here in 

Croatia (Tringa totanus, Acrocephalus melanopogon) and is particularly rich in amphibians 

and reptiles. At two locations, along Paško field and along Hrvatako field, there are colonies 

of several types of endangered bats. Part of the river spring is preserved and its underground 

cave water has a significant population of endemic olm, Proteus anguinus. 

In addition to the numerous species of terrestrial snails, Vis archipelago is known for breeding 

sites of endangered sea birds (Puffinus yelkouan, Calonectris diomedea), but also for 

endangered falcons (Falco eleonorae, F. peregrinus) that feed on birds in migrations. Vis is 

also known for endemic Brusnik lizard Podarcis melisellensis melisellensis. The island of Vis 

has a relatively rich fauna of terrestrial snails. 

5

Palagruža is one of the major European corridors on the migration birds’ route to Monte 

Gargano in Italy, further down to Africa, and back. Mala Palagruža has preserved endemic 

subspecies of lizard Podarcis siculo adriatica as a relic of one of the first wave of 

colonization of this invasive species in the Croatian Adriatic coast coming from today’s Italy. 

The Island of Mljet is known as an island relatively rich in species of mammals and reptiles, 

although the reptiles are rare because of imported mongoose. The island is rich in diurnal 

butterflies and endemic species of snails, including the famous cave snail Meledella werneri. 

It needs to be emphasized that the research conducted within the scope of the COAST project 

improved the knowledge base on fauna in many areas already proposed for the Natura 2000 

ecological network. Likewise, the research efforts determined a number of new species for 

targeted areas. In addition, areas which are most important for the preservation of biodiversity 

were described in more detail. Furthermore, new areas of extraordinary biological diversity 

were proposed for inclusion into the Natura 2000 ecological network on the basis of 

conducted research, and priorities were also determined when it comes to the research efforts 

that would be required in the future. 

In addition, the report proposes specific measures for the protection of endangered species 

and their habitats, with recommendations on sustainable use and management of biologically 

valuable areas, which are, in addition to that, the potential future Natura 2000 areas in Croatia 

(examples include regulating and banning hunting and disturbance of animals; various 

agrienvironmental measures; decreased pesticide use; support for ecological agricultural 

practice; construction and preservation of dry stone walls; maintenance of grasslands; etc.). 

Island of Pag 

The bit of Pag island from Kolansko blato to Dinjiška is habitat for 10 mammalian, 73 nesting 

bird and over 120 migratory and wintering bird species, 8 species of reptile, 3 species of 

amphibians, 46 species of butterflies, 26 species of dragonflies and 38 snail species. The 

island is at first sight extremely empty, for karstic stony ground tends to dominate, but it is 

just this stony ground with its well-known dry pastures that has a very distinctive endangered 

bird fauna, including the harrier, Circus pygarus, the stone curlew, Burhinus oedicneums, and 

numerous larks as well as butterflies like the endemic Dalmatian satyrine Proterebia afra 

dalmata. Keeping up sheep-farming will enable the survival of these species so rare today. 

In stark contrast to the seemingly monotonous stony ground, the wetlands (marshes) of Pag 

are also very well known; they are very rich in dragonfly species, among which is the rare 

Lindenia tetraphylla, and particularly the wetland nesting birds, among which, at the top of 

the feeding chain, is the marsh harrier, Circus aeruginosus. Marshlands are also particularly 

important as resting places and feeding grounds for numerous European migratory birds, 

some of them even wintering here. The salt pans on the island are the last Adriatic refuge for 

the endangered birds the Charadrius alexandrinus plover and the Himantopus himatopus, or 

stilt plover. Also on the island there are important populations of European pond terrapin, 

Emys orbicularis and the increasingly endangered European tree frog, Hyla arborea. The 

remnants of the forests, like that of pubescent oak Dubrava and the evergreen holm oak in the 

area of Paška Rebra to Mandra, in which, along with typical forest species, the increasingly 

rare stag beetle Lucanus cervus flies in summer. 

6

Krka river estuary 

In the area of the Krka estuary 27 species of mammals are known, 75 species of nesting birds 

and over 160 migratory and over-wintering bird species, 13 species of reptiles, 5 amphibian 

species, 52 butterfly species, 10 dragonfly and 49 terrestrial snail species. As to be expected, 

this, the only mainland coastal area studied, is richest in all species of well investigated and 

studied animal groups. The Krka estuary is known for one of the biggest bat colonies in 

Croatia, in the cave called Tradanj, which has as many as seven endangered species, the 

abundance of which exceeds 20,000 individuals at the end of July 2008. Among the 

endangered bats, the long fingered bat, Myotis capaccinii and the Mediterranean horseshoe 

bat, Rhinolophus euryale, are particularly notable. Near Prokljan Lake, by the estuary of the 

Gudua, there is one of the most important ornithological sites alongside the Krka River, a 

habitat of waterfowl, among which is the endangered nesting bird the spotted crake Porzana 

parva, in addition to numerous migratory birds. The Krka estuary, together with the Neretva, 

is one of the last habitats for the Lutra lutra, otter, along the shores of the Adriatic. There is a 

very rich herpetofauna by the Gudua estuary, in which the pond terrapin Emys orbicularis 

and the Rana dalmatina, agile frog, increasingly rare in Dalmatia, are particularly significant. 

The area alongside the Krka estuary is becoming increasingly urbanised, and the stony ground 

pastures and hay meadows in the poljes are more and more being neglected and turning into 

scrub and forest, the previous faunistic richness thus being lost. An example of this is the 

disappearance of the habitat from which the Dalmatian endemic butterfly Proterbia afra 

dalmatawas described. Physical planning that integrates nature protection into the land use 

and incentives to farmers for sustainable and organic farming practicies should be used in 

order to retain such natural oases with the traditional manner of land management for the 

existing biological diversity to be thus retained. 

Vis and Palagruža archipelago 

On the Vis and Palagruža archipelagos in total 16 resident mammal and one migratory 

mammal species are known, with 36 nesting bird species and other 100 migratory and 

wintering birds, 9 species of reptile, 1 amphibian, 39 butterfly and 12 dragonfly species, with 

49 species of terrestrial snails. The island of Vis is richest to date in finds of terrestrial snails, 

while the abundance of other groups of animals is smaller because of the isolation of the 

island, its distance from the mainland. The Vis archipelago is known for the endemic 

Dalmatian wall lizard, Podarcis melisellensis melisellensis, which particularly in the smaller 

islets is almost completely black. The archipelago is significant for the nesting sites of 

endangered sea birds the Cory’s shearwater or Calonectris diomedea and the Yelkouan 

shearwater or Puffinus yelkouan, as well as for the many endangered hawks (peregrine falcon, 

Falco peregrinus and the Eleonora’s falcon, Falco eleonorae) which feed on migrating birds. 

The Vis archipelago and the Palagruža islands are on one of the important European corridors 

of the routes of migrating birds over Monte Gargano in Italy for Africa and vice-versa. The 

endemic sub-species of lizard, the Italian wall lizard, Podarcis sicula adriatica , is a relict of 

one of the first waves of the colonisation of this invasive species on the Croatian coast of the 

Adriatic from today’s Italy. Particularly important for island biodiversity is the maintenance 

of what are today artificial ponds, the only freshwater oases. On Vis there are some relatively 

rare caves that are refuges for the island population of endangered bats. 

7

Island of Mljet 

On Mljet island 26 species of mammals are known, with 50 nesting bird species and only 20 

overwintering and migratory bird species, 11 species of reptiles, two species of amphibian, 48 

species of butterflies, 18 species of dragonflies and 34 species of snails. Of all the islands and 

island groups studied, Mljet is the richest in mammals, thanks to the numerous bat species. 

The island owes these riches to the many caves and to the well preserved forest and fresh 

water habitats. Thanks to the forests, on the island today it is possible to find the stag beetle 

Lucanus cervus and the great Capricorn beetle Cerambyx cerdo, already rare in Europe. Of all 

the Adriatic islands, only on Mljet in Galinjak cave has a trace been found of what is today 

the small population of the greater noctule bat, Nyctalus lasiopterus, a forest species that 

feeds on small birds in their migrations. The island is relatively rich in reptile species, 

although today they are not numerous because of the introduction of the Indian mongoose 

Herpes autropucntatus. On two islets in the Mljet National Park the Mediterranean gull 

Larus audounii, rare in the Adriatic, comes to nest. The Mljet pools and marshes (by 

Kozarica, Blato, Sobra and Prožura) are known as very individual habitats of the island, 

inhabited by endangered species of dragonfly like the south emerald damselfly, Lestes 

barbarus, and the island’s increasingly rare Bufo viridis, true toad, and the pond terrapin 

Emys orbicularis hellenica. In the preservation of the biological diversity of the island it will 

be important to have cultivated fields without the use of pesticides, but with preserved 

grasslands, the last refuge in Europe of endangered species of butterfly like Scolintatides 

orion, Glaucopsyche alexis, the green-underside blue, and the lovely southern festoon, 

Zerynthia polyxena. 

8

A. 1. 

1. Rezultati istraživanja faune 

1.1. Pregled izvora dosad objavljenih podataka 

Tijekom rada na projektu po prvi put je sabrana bibliografija izvora podataka za faunu 

istraživanih skupina za etiri zadana podruja, otok Pag, uše Krke, dolinu Cetine (samo za 

sisavce, vodozemce i gmazove), te Viško i Palagruško otoje, dok je za otok Mljet dopunjena 

bibliografija iz Durbeši, P. & Benovi, A. (eds.): Simpozij prirodne znaajke i društvena 

valorizacija otoka Mljeta, priopenja. Hrvatsko ekološko društvo, Državna uprava za zaštitu 

kulturne i prirodne baštine & Nacionalni park Mljet, Pomena, 379-397. 

Openiti izvori podataka za Dalmaciju 

Sisavci: 

Djuli, B. 1959: Beitrag zur Kenntnis der geographischen Verbreitung der Chiropteren 

Kroatiens. Glasnik prirodnjakog muzeja Beograd, Serija B, Knjiga 14, 67-112. 

Djuli, B. 1961: Contribution a l'etude de la repartition et de l'ecologie de quelques 

Chauves-souris cavernicoles de Dalmatie. Mammalia, 25 (3), 287-313. 

uli, B. & Tvrtkovi, N. 1970: The distribution of bats on the Adriatic islands. 

Bijdr. Dierkunde, 40, 17-20. 

uli, B. & Tvrtkovi, N. 1979: On some mammals from the Centraladriatic and 

Southadriatic islands. Acta Biologica, 8 /1-10 (Prirodoslovna istraživanja, 43), 15- 

35. 

Tvrtkovi, N. & Kryštufek, B. (1990): Small Indian mongoose Herpestes 

auropunctatus (Hodgson, 1836) on the Adriatic islands of Yugoslavia. Bonn. zool. 

Beitr. 41 (1), 3-8. 

Kryštufek, B. & Tvrtkovi, N. (1990): Range expansion by Dalmatian jackal 

population in the 20 th -century (Canis aureus Linnaeus,1758). Folia Zool. 39 (4), 291- 

196. 

Petrov, B. 1992: Mammals of Yugoslavia, Insectivores and Rodents. Natural History 

Museum in Belgrade, Suppl. 37, 186 pp. 

Tvrtkovi, N., uli, B. & Grubeši, M. 1995: Distribution and habitats of dormice in 

Croatia. Hystrix, (n.s.) 6 (1-2) (1994), 199-207. 

Mitchell-Jones, A.J., Amori, G., Bogdanowicz, W., Kryštufek, B., reijnders, P.J.H., 

Spitzenberger, F., F., Stubbe, M., Thissen, J.B.M, Vohralik, V. & Zima, J. 1999: The 

Atlas of European mammals. T & AD Poyser Ltd & Academic Press, London & San 

Diego. 

Tvrtkovi, N. (ed.) 2006: Crvena knjiga sisavaca Hrvatske (Red Data Book of Mammals of 

Croatia). Ministarstvo kulture, državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb. 

Ptice: 

Krpan, M. 1980: Srednjodalmatinska ornitofauna /Ornithofauna of Central Dalmatia/. 

Larus, 31-32 (1978/80), 97-156. 

9

Rucner, D. 1998: Ptice hrvatske obale Jadrana /Birds of Croatian Adriatic coast/. 

Croatian Natural History Museum & Ministry of Reconstruction and 

Development, Zagreb. 

Radovi, D., Kralj, J., Tutiš, V. & ikovi, D. 2003: Crvena knjiga ugroženih ptica 

Hrvatske /Red Data Book of Birds of Croatia/. Ministarstvo zaštite okoliša i 

prostornog ureenja, Zagreb, 179 pp. 

Vodozemci i gmazovi: 

Werner, F. 1911 (führ 1908): 4. Reptilien und Batrachier. In: Die zoologische Reise des 

naturwissenschaftlichen Vereins nach Dalmatien im April 1906. B. Spezieller Teil. 

Bearbeitung des gesammelten materials. Mitteil. d. naturw. Ver. a. d. Univers. Wien, 6, 

44-53? 

Werner, F. 1897: Die Reptilien und Amphibien sterreich-Ungarn und der 

Okkupationsländer, Wien. 

Gasc, J. P. & several editors, 1997: Atlas of Amphibians and Reptiles in Europe. SEH & 

Mus. National d'Hist. nat. (IEGB/SPN), Paris. 

Tvrtkovi, N. (ed.) 2006: Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske /Red Data book 

of Amphibians and Reptiles of Croatia/. Ministarstvo kulture, državni zavod za 

zaštitu prirode, Zagreb. 

Arnold, E.N., Arribas, O. & Carranza, S. 2007: Systematics of the Palaearctic Oriental 

lizard tribe Lacertini (Squamata: Lacertidae: Lacertinae), with descriptions of eight 

new genera. Zootaxa, 1430, 1-86. 

Danji leptiri: 

Jakši, P. 1988: Privremene karte rasprostranjenosti dnevnih leptira Jugoslavije (Lepidoptera, 

Rhopalocera) /Provisionally maps of butterfly distribution in Yugoslavia (Lepidoptera, 

Rhopalocera) /. JED, Posebna izdanja 1, Zagreb. 

Stauder, H., 1919-1927: Die Schmetterlingsfauna der illyro-adriatischen Festland- und 

Inselzone (Faunula Illyrico Adriatica). Ztschr. wiss. Insektenbiologie, 15. 

Withrington, D.K.J & Verovnik, R. 2008: Butterflies of the Croatian islands. Entomol. Gaz., 

59 (1), 3-26. 

Kornjaši: 

Novak, P. 1952: Kornjaši jadranskog primorja (Coleoptera) /Beetles of Adriatic coast 

(Coleoptera)/. JAZU, Zagreb, 521 pp. 

Vretenca: 

Frauenfeld, V.O. 1856: Beitrag zur fauna Dalmatiens. Verhandl. Zool. Bot. Ges., 6, 431- 448. 

Frauenfeld, V.G. 1860: Weterer beitrag zur fauna Dalmatiens. Verhandl. Zool. Bot. Ges., 

10, 787-794. 

St. Quentin, D. 1944: Die Libellenfauna Dalmatiens. Verhandl. Zoo. Bot. Ges., 90/91, 66-76. 

www.vretenca.hr 

www.botanic.hr/cisb/doc/fauna/odonata/odopornovi.htm 

www.dzzp.hr/crveni popis.htm 

Kopneni puževi: 

Jaeckel, S. G., Klemm, W., Meise, W., 1957: Die Land- und Süsswasser-Mollusken der 

10

nördlichen Balkanhalbinsel. Abh. Ber. Mus. Tierk. Dresden, 23 (2),141-205. 

Nordsieck, H., 1969: Zur Anatomie und Systematik der Clausilien, VII. Dinarische 

Clausiliidae, I: Das Genus Delima. Arch. Moll., 99 (5/6), 267-284. 

Nordsieck, H. 1970: Zur Anatomie und Systematik der Clausilien, VIII. Dinarische 

Clausiliidae, II: Das Genus Medora. Arch. Moll., 100 (1/2), 23-75. 

Nordsieck, H., 1972: Zur Anatomie und Systematik der Clausilien, XI. Neue Formen und 

taxonomische Revision einiger Gruppen der Alopiinae. Arch. Moll., 102 (1/3), 1-51. 

Wagner, A. J., 1897: Monographie der Gattung Pomatias Studer. Denkschr. math.-nat. Cl. 

Kais. Akad. Wiss., 64, 565-632 + 10 Taf. 

Wagner, A. [J.], 1901: Neue Formen und Fundorte des Genus Pomatias Studer. Ann. 

k. k. naturhist. Hofmus., 16, 63-65 

Boeters, H. D., Gittenberger, E., Subai, P., 1989: Die Aciculidae (Mollusca: 

Gastropoda Prosobranchia). Zoolog. Verhandel., 251,1-234. 

Bole, J., 1983: Rod Aegopis Fitzinger, 1833 (Gastropoda: Zonitidae) v severozahodni 

Jugoslaviji /Genus Aegopis Fitzinger,1833 (Gastropoda: Zonitidae) in northwestern 

Yugoslavien/. Razprave IV. razr. SAZU, 24 (3): 132-154. 

Gittenberger, E., 1975: Beiträge zur Kenntnis der Pupillacea, VI. Die Gattung Agardhiella in 

W. Jugoslawien. Zoolog. Mededel., 48 (24): 279-289. 

Nordsieck, H., 1970: Die Chondrina-Arten der dinarischen Länder. Arch. Moll., 100 (5/6): 

243-261. 

Pintér, L., 1972: Die Gattung Vitrea Fitzinger, 1833 in den Balkanländern (Gastropoda: 

Zonitidae). Annal. Zool. Polsk. Akad. nauk, 29 (8): 209-315. 

Subai, P., 1980: Revision der lebenden Arten der Gattung Poiretia (Gastropoda: 

Oleacinidae). Arch. Moll., 110 (1979), 151-172. 

Subai, P., 2002: Revision der Ariantinae. 2. Die Helicigona-Untergattung Liburnica 

(Gastropoda: Pulmonata: Helicidae). Arch. Moll., 131 (1/2), 1-65. 

CLECOM-project 2001: Continental Mollusca of the western palearctic region (sections I 

& II of CLECOM): list of (sub)genera, 08-Aug-2001. (revised nomenclature!) 

11

Izvori podataka za otok Pag 

Sisavci: 

Brelih, S. & Trilar, T. 2000: Siphonaptera of squirrels and dormice (Rodentia: Sciuridae, 

Gliridae) from the Western and Central Balkans. Acta entomologica Slovenica, 8 (2), 

147-189. 

Dolan, P. G., T. L. Yates 1981: Interspecific variation in Apodemus from the northern 

Adriatic islands of Yugoslavia. Zeitschrift für Säugetierkunde, 46 (3), 151-162. 

Igalffy, K., Mladinov, L., Pavleti, I., 1965: Contribution a l’Etude de la faune de l’ile de 

Pag. Les Rapports a Proces-verbeaux des reunions de la C.I.E.S.M.M. 18 (2), 

Staži, A. 1984: agalj, Canis aureus L. Lovaki vjesnik, 42 (5), 132-133. 

Tvrtkovi, N., uli, B. & Mrakovi, M. (1985): Distribution of Insectivora and 

Rodentia on the north-east Adriatic coast (Yugoslavia). Acta Zool. Fennica 170, 201- 

203. 



V.B. 1984: Pag (dva odstreljena šakala). Zov, “Veernje novosti” , Beograd, 1 (16), 12. 

Birds: 

Igalffy, K. 1980: Prilog poznavanju ptica otoka Paga /Contribution to knowledge of birds 

of Pag Island/. Larus, 31-32 (1978/80), 55-89. 

Luka, G. 2002: Studija utjecaja vjetrenjaa na ornitofaunu otoka Paga. Starigrad-Paklenica. 

http:/www.adriawindpower.hr/ekologija/ornotofauna. 







Amphibians and Reptiles: 

Pavleti, J. 1964: Amphibia i Reptilia zbirke Hrvatskog narodnog zoološkog muzeja u 

Zagrebu /Amphibia and Reptilia of Croatian National Zoological Museum 

Collection in Zagreb/. Hrvatski narodni zoološki muzej, Zagreb, 4, 37 pp. 

Lapini, L. 1984: Catalogo della Collezione erpetologica del Museo Friulano di storia naturale. 

Publ. n. 30, Museo Friulano di storia naturale. 

Butterflies: 

Mladinov, L. 1965: Rezultati istraživanja faune Rhopalocera i Heterocera otoka Paga 

/Results of butterfly investigations (Rhopalocera and Heterocera) of Pag island/. 

Biološki glasnik, 18, 37-48. 

Mihoci, I. & Šaši, M. 2005: New findings of the butterfly Dalmatian ringelt Proterebia 

afra dalmata (Godart, 1824) (Lepidoptera, Satyrinae) in Croatia. Nat. Croat., 14 (2) 

121-129. 


59 (1), 3-26. 

Zakšek, V. 2005: On the presence of Proterebia afra (Lepidoptera: Nymphalidae: Satyrinae) 

on the island of Pag, Croatia. Phegea, 33 (3), 118-120. 

Beetles: 

12

Novak, P. 1970: Rezultati istraživanja kornjaša našeg otoja /Results to date of research into 

the beetles found in our (Adriatic, note of ed.) islands/. Prirodoslovna istraživanja, knjiga 

38, Acta biologica 6, 5-58. 

Dragonflies: 

Frankovi, M., Bedjani, M. 1998: Island of Pag: Dragonflies and their Habitats. Symp. 

Book of the third Odonatological Symp. Of the Alps-Adriatic Community, Starigrad 

Paklenica, Croatia, 15 – 17 July 1998. 

Djikstra 2006: Field Guide to the Dragonflies of Britain and Europe. 

Snails: 

Bielz, E. A., 1865-1866: Systematisches Verzeichniss der Land- und Süsswasser-Mollusken 

des österreichischen Kaiserstaates. Verh. u. Mitt. des siebenbürg. Ver. für 

Naturwissenschaften in Hermannstadt, 16: 132-142, 158-162, 173-186, 204-210, 223- 

234; 17: 14-18, 37-38, 55-58, 77-78. 

Brusina, S., 1872: Naravoslovne crtice sa sjevero-istone obale jadranskoga mora, sabrao god. 

1868 i 1871. Dio prvi. Rad JAZU, 19: 105-177. 

De Mattia, W., 2003: I molluschi ipogei del Carso Triestino (Friuli-Venezia Giulia, Italia) 

(Gastropoda: Prosobranchia, Basommatophora, Stylommatophora; Bivalvia: 

Pterioidea). Check-list delle specie, tassonomia, sistematica, ecologia e biogeografia. 

Atti Mus. Civ. Stor. Nat. Trieste, 50: 89-218. 

Fechter, R., Falkner, G., 1990: Weichtiere. Mosaik Verlag, München, 287 pp. 

Fischer, W., Kittel, K., Reischütz, A. & Reischütz, P.L. 2000: Ein Beitrag zur Kenntnis der 

Molluskenfauna von Pag (Nord-Dalmatien, Kroatien). Nachrichtenblatt de 

Ersten Vorarlberger malakologischen Gesellschaft, 8, 53-59. 

Frank, CH., 1991: Über Molluskenfunde aus Jugoslawien und den der Küste vorgelagerten 

Inseln des adriatischen Meeres. Zeitschr. angew. Zool., 78 (3): 349-380. 

Frank, C., 2000: Mollusca (Gastropoda et Bivalvia): eine historische Sammlung aus 

Hollabrunn (Niederösterreich). Wiss. Mitt. Niederösterr. Landesmuseum, 13: 47-167. 

Maassen, W. J. M., 1985: Systematische lijst van joegoslavische recente mollusken. I. Familia 

Zonitidae. De Kreukel, 21 (10): 139-143. 

Nordsieck, H., 1969: Zur Anatomie und Systematik der Clausilien, VII. Dinarische 

Clausiliidae, I: Das Genus Delima. Arch. Moll., 99 (5/6): 267-284. 

Parreyss, L., ?1849: Arten-Verzeichniss der Gattung Clausilia Drap. & Rossm. Welche sich 

in der Sammlung des Ludwig Parreysss zu Wien, Leopoldstadt No. 214, befinden. [pp. 

4] 

Pinter, L., 1972: Die Gattung Vitrea Fitzinger, 1833 in den Balkanländern (Gastopoda: 

Zonitidae). Annal. Zool. Polsk. Akad. nauk, 29 (8): 209-315. 

Reischütz, A., Reischütz, P. L., 2005: Nochmals zur Molluskenfauna der Insel Pag (Nord- 

Dalmatien, Kroatien). Nachrichtenblatt der Ersten Vorarlberger Malakologischen 

Gesellschaft, 13: 56. 

Riedel, A., 1980: Genera zonitidarum. Dr. W. Backhuys, Rotterdam, 197 pp. 

Stossich, E., 1907: Catalogo della Collezione malacologica del defunto prof. Adolfo Stossich, 

Trieste. Giovanni Balestra, Trieste. 1-96. 

Štamol, V., Mužini, J. 1998: Cochlostoma elegans (Clessin, 1879) on the island of Pag 

(Mollusca: Gastropoda, Prosobranchia). Nat.Croat., 7 (2): 107-112. Zagreb. 

13

Izvori podataka za uše Krke i otok Prvi 

Vegetation: 

Lovašen – Eberhardt, Ž. & Martinis, Z. 1990: Fitocenološka rašlanjenost i potencijalna 

bioproduktivnost zajednica na podruju NP Krka /Phytocenological distribution and 

potential bioproduction of communities in the National park Krka/. Ekološke 

monografije, 2 , 471-480. 

Šegulja, N. 1990: Komparativna analiza vegetacije na širem podruju Nacionalnog parka 

Krka /Comparative analysis of the vegetation of the National park Krka/. Ekološke 

monografije, 2 , 281-290. 

Birds: 

Stipevi, M., Suši, M., Radovi, D. & Bartovsky, V. 1990: Ornitofauna Nacionalnog parka 

„Krka“ /Ornithofauna of the National park Krka/. Ekološke monografije, 2 , 505-522. 

Radovi, D., Leskovar, K., Crnkovi, R., Tutiš, V. & Kralj, J. 2005: Inventarizacija 

ornitofaune, kategorizacija i valorizacija ptijih staništa NP Krka / Ornithofauna 

inventarisation, ranking and valorisation of bird habitats in national park Krka/. 

Zavod za ornitologiju HAZU, Zagreb, 92 pp. 

Krpan, M. 1976: Ornitofauna okolice Šibenika. U: Šibenik-Spomen zbornik o 900. obljetnici. 

Muzej grada Šibenika, posebna izdanja 1, 571-586. 

Mammals: 

Duli, B. 1958: Ein Beitrag zur Kenntnis der Verbreitung des Kleinmausohrs, Myotis oxygnathus 

(Monticelli, 1885), in Jugoslawien. Säugetierkundliche Mitteilungen, 6 (4), 154-155. 

uli, B. 1960a: Istraživanja ekoloških uvjeta hibernacije Chiroptera. Ljetopis JAZU, 66, 298-301. 

Djuli, B. 1961: Contribution a l'etude de la repartition et de l'ecologie de quelques chauvessouris 

cavernicoles de Dalmatie. Mammalia, 25 (3), 287-313. 

De Luca, N., Kovai, D. & uli, B. 1990: Fauna vodozemaca, gmazova i sisavaca NP 

„Krka“ /Fauna of amphibians, reptiles and mammals of the national park „Krka“/. 

Ekološke monografije, 2 , 523-550, including 7 maps and 2 tables. 

Heneberg, ., Baki, J., Heneberg, N., Nikoli, B., Agoli, B., Hronovsky, V., Dusbabek, F., 

Kolman, J., Blažek, K. & Bakota, M. 1968: Ekološko-medicinska ispitivanja peina 

dalmatinskog krša. Zbornik Vojnomedicinske akademije, 43-46. 

Kolombatovi, G. 1882: Mammiferi, anfibi e rettili della Dalmazia. Tipografia di Antonio 

Cannoni, Spalato. 

Kovai, D. & uli, B. 1989: Prilog poznavanju šišmiša (Chiroptera, Mammalia) 

srednje Dalmacije /Contribution to knowledge of bats (Chiroptera, Mammalis) of 

central Dalmatia/. Biosistematika 14 (2), 31-40. 

Kryštufek, B. 1993: Geographic variation in the Greater horseshoe bat Rhinolophus 

ferrumequinum in south-eastern Europe. Acta Theriol. 38, 67-79. 

Flajšman, E. 1990: Povijesni pregled i sadašnje stanje rasprostranjenosti vidre (Lutra lutra L.) 

u Hrvatskoj. Diplomski rad, Biološki odjel Prirodoslovno-matematikog fakulteta, 

Sveuilišta u Zagrebu, Zagreb. 

Staži, A. 1984: agalj, Canis aureus L. Lovaki vjesnik, 42 (5), 132-133. 

Štrbac,O. 1984: Množi se opaka zvijer. Lovaki vijesnik, 42 (7-8), 228. 


Chrisogno, 1780: Notizie per servire alla storia naturale della Dalmazia. Trevigi. 

14

De Luca, N., Kovai, D. & uli, B. 1990: Fauna vodozemaca, gmazova i sisavaca NP 

„Krka“ /Fauna of amphibians, reptiles and mammals of the national park „Krka“/. 

Ekološke monografije, 2 , 523-550, including 7 maps and 2 tables. 


Zagrebu /Amphibia and Reptilia of Croatian National Zoological Museum 

Collection in Zagreb/. Hrvatski narodni zoološki muzej, Zagreb, 4, 37 pp. 

Werner, F. 1891: Beiträge zur Kenntniss der Reptilien und Amphibien von Istrien und 

Dalmatien. III. Reptilien und Amphibien, beobachtet in Istrien und Dalmatien in 

Jahren 1887, 1888 und 1891. Verhandlungen der k-k zoologisch-botanischen 

Gesellschaft in Wien, 41, 758-765. 


Grund, A. 1916: Beitrage zur kroatischen Lepidopteren-Fauna. Beitrag B, Rhopalocera und 

Hesperiidae aus dem kroatischen Bergdistrict (Gorski kotar), Küstenland und Velebit 

Gebirge. Glasnik hrv. prirodoslov. društva 28, 143-168. 

Guši, B. 1917: Ein Beitrag zur Schmeterlingesfauna Kroatiens. Glasnik hrvatskog prir. 

Društva, 29, 209-225. 

Hafner, I. 1994: Verzeichnis der bei Knin gesammelten Schmetterlinge (Lepidoptera). Nat. 

Croat. 3 (2), 119-184. 

Haig-Thomas, P. 1930: June in the Balkans. The Entomologist's Record and Journal of 

variation, 43, 57-62. 

Hoffmann,F. 1916: Kleiner Beitrag zur Lepidopterenfauna Mitteldalmatiens. Z. ost. Ent. Ver. 

Wien, 1, 38-39. 

Kuini, M. 1998: Faunistike, ekološke i zoogeografske znaajke leptira Nacionalnog parka 

„Krka“ /Faunistical, ecological and zoogeographical characteristics of butterflies of 

National park „Krka“/, preliminarno izvješe za 1998. godinu /preliminary report for 

1998/. Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 30 pp. 

Mladinov, L. 1973: Lepidoptera (Rhopalocera) zbirki Hrvatskog narodnog zoološkog muzeja 

u Zagrebu. Hrv. Nar. Zool. Muzej, Zagreb, 7, 125. 

Mihoci, I. & Šaši, M. 2005: New findings of the butterfly Dalmatian Ringelt, Proterebia 

afra dalmata (Godarst/1824/) (Lepidoptera, Satyrinae) in Croatia. Nat. Croat., 14 (2), 

121-129. 

Mihoci, I. & Šaši, M. 2007: New distribution data on the endemic butterfly Proterebia 

afra dalmata (Godarst/1824/) (Lepidoptera, Satyrinae) in Croatia. Nat. Croat. 16 (3), 

Sijari, J. 1991: Katalog naune zbirke Lepidoptera (Insecta) donatora Bore Mihljevia iz Sarajeva. 

Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. PN, NS 30, 169-360., 2005-210. 

Vretenca: 

Frankovi, M. & Halapir, R. 1990: Prilog poznavanju faune vretenaca (Insecta: Odonata) 

Nacionalnog parka „Krka“ /Contribution to faunistic knowledge of Odonata 

(Insecta) Krka national park/. Ekološke monografije, 2 , 501-504. 

Frankovi, M., 1999: Vretenca nacionalnog parka "Krka". Studija za Nacionalni park, Zagreb. 


Balabani, J., aleta, D., Kleteki, E., Jalži, B., Jalži, V., Štamol, V., Tvrtkovi, N., 

Vukovi, M. 2007: Prvo znanstveno putovanje Spiridiona Brusine. Tragom mladog 

prirodoslovca obrovakim krajem. Zrmanja - Velebit – Krka, 1863. – 2006. – 2007. 

Hrvatski prirodoslovni muzej, Obrovac – Zagreb, 2007. 

Bielz, E. A. 1865-1866: Systematisches Verzeichniss der Land- und Süsswasser-Mollusken 

15

des österreichischen Kaiserstaates. - Verh. u. Mitt. des Siebenbürg. Ver. für 


234; 17: 14-18, 37-38, 55-58, 77-78. 

Boettger, O. 1880: Aufzählung der von Herrn Edmund Reitter in Wien im Frühjahr 1880 in 

dem westlichen Montenegro, in Süd-Dalmatien und in Süd-Croatien gesammelten 

Mollusken. - Bericht Offenbacher Vereins Naturkund., 19/21: 100-115. 

Brusina, S. 1907: Naravoslovne crtice sa sjevero-istone obale Jadranskoga mora. Dio etvrti 

i posljednji, specijalni. (Nastavak). – Rad JAZU, 171, Matematiko-prirodoslovni 

razred, 42: 43-228. 

Clessin, S.1887: Beitrag zur Fauna der Binnen-Mollusken Dalmatiens. - Malakozoolog. 

Blätter, N. F.9: 43-65. 

Hirc, D.1910: Malakološki prilozi. - Glasn. Hrvats. Prirodosl. društva, 22 (2/2): 40-63. 

Kobelt, W.1879: In Rössemasler, E.A., Kobelt, W.: Iconographie der Land- & Süsswasser- 

Mollusken mit vorzüglicher Berücksichtigung der europäischen noch nicht 

abgebildeten Arten, 6: 1-158, Taf. 151-178, Fig. 1529-1804. C.W. Kreidels’s 

Verlag, Wiesbaden. 

Kobelt, W.1902 Das Tierreich, 16. Mollusca. Cyclophoridae. pp. 662. R. Friedländer und 

Sohn, Berlin. 

Küster, H. C. 1842-1844 Reiseberichte aus Dalmatien und Montenegro. - Isis von Oken, 1842 

(4): 283-301; Naturhistorische Reiseberichte aus Dalmatien und Montenegro. - Isis 

von Oken, 1842 (8): 609-616, 1842 (10): 744-752, [1842 (11):847-850 

Küster, H. C. 1844-1862: Die Schliessschnecken und die verwandten Gattungen (Clausilia, 

Balea, Cylindrella, Megaspira). - In: Martini-Chemnitz (ed.), Systematisches 

Conchylien-Cabinet, 2, I, 14: 355 pp, 38. Taf. Bauer & Raspe, Nürnberg. 

Kušer, L.1930: Mollusca. p. 33-39. U: Vouk, V. (ur.): Prirodoslovna istraživanja sjevernodalmatinskog 

otoja. I. Dugi i Kornati.p.1-171. - Prirodoslovna istraživanja 

Kraljevine Jugoslavije, 16: 1-171. 

Letourneux, M. A.1885: Étude sur la faune malacologique de la Dalmatie, de la Croatie et des 

contrées circonvoisines. - Bull. Soc. malacolog. France, 2: 195-206. 

Nordsieck, H. 2002: Contributions to the knowledge of the Delimini (Gastropoda: 

Stylommatophora: Clausiliidae). - Mitt. Dtsch. malakozool. Ges., 67: 27-39. 

Roding, G. M. ?1849: Arten-Verzeichniss der Gattung Clausilia Drap. & Rossm. welche sich 

in der Sammlung des Ludwig Parreysss zu Wien, Leopoldstadt No. 214, befinden. 

Stossich, E.1966: Molluskenfunde während zwei Fahrten in Jugoslavien, inbesondere in 

Mazedonien. Fragm. Balcanica, 5 (18): 125-141. 

Subai, P.1907: atalogo della Collezione malacologica del defunto prof. Adolfo Stossich, 

Trieste. - Giovanni Balestra, Trieste. 1-96. 

Subai, P.2002: Revision der Ariantinae. 2. Die Helicigona-Untergattung Liburnica 

(Gastropoda: Pulmonata: Helicidae). - Arch. Moll., 131 (1/2): 1-65. 

Wagner, A. [J.] 1897: Monographie der Gattung Pomatias Studer. - Denkschr. math.-nat. Cl. 

Kais. Akad. Wiss., 64: 565-632, 10 Taf. 

Wagner, A. [J.] 1914: Familia Clausiliidae. In: Rossmassler, E. A., Kobelt, W.: Iconographie 

der Land- & Süsswasser-Mollusken mit vorzüglicher Berücksichtigung der 

europäischen noch nicht abgebildeten Arten. Neue Folge, 21: 1-65, Taf. 571-600, 

Fig. 1-322. C.W. Kreidels’s Verlag, Wiesbaden. 

Wagner, A. [J.] 1907: Zur Kenntnis der Molluskenfauna Oesterreichs und Ungarns, sowie der 

angrenzenden Balkanländer. - Nachrichtsbl. Deutsch. Malakozool. Ges., 39 (3): 101-115. 

Wagner, A. [J.]1925 Studien über die Systematik, Stammesgeschichte und geographische 

Verbreitung des Genus Delima (Hartmann), A. J. Wagner. - Annal. Zool. Mus. Pol. 

Hist. Nat., 4 (1): 1-73 +17 tab. 

16

Izvori podataka za Viško i Palagruško otoje 

Sisavci: 

Ðuli, B. 1972: Position zoogéographique des quelques iles de l'Adriatique méridionale. 

Rapp. Comm. int. mer Médit. 20 (4), 559-561. 

uli, B. & Tvrtkovi, N. 1979: On some mammals from the Centraladriatic and 

Southadriatic islands. Acta Biol. 8, 15-35. 

uli, B. 1980: Morphological characteristics and distribution of Plecotus auritus and 

Plecotus austriacus in some regions of Yugoslavia. Proc. Fifth Int. Bat Res. Conf., 

Lubbock, 195-161. 

Godez, A. 1899: Beobachtungen uber den Vogelzug auf der Insel Pelagosa im Adriatischen 

Meere. Die Schwalbe, N.F. 1, 115-127. 

Horvatiek, M. 2007: Prilog poznavanju sisavaca okolice Visa. U: Prvan, M. (ur.), Zbornik 

istraživakih radova Udruge studenata biologije „BIUS“ na otoku Visu. BIUS, 

Zagreb, 97-99. 

Jagarinec, A. 2007: Prilog poznavanju faune šišmiša (Chiroptera, Mammalia) otoka Visa. 

U: Prvan, M. (ur.), Zbornik istraživakih radova Udruge studenata biologije „BIUS“ 

na otoku Visu. BIUS, Zagreb, 101-104. 

Klaptocz, B. 1911: (führ 1908): 5. Säugetiere. In: Die zoologische Reise des 


Bearbeitung des gesammelten materials. Mitteil. d. naturw. Ver. a. d. Univers. Wien, 

6, 54-57. 

Kryštufek, B. & Tvrtkovi, N. 1988: Insectivores and Rodents of the central Dinaric karst of 

Yugoslavia. Scopolia 15, 1-59. 

Küster, H. C. 1842: Reiseberichte aus Dalmatien und Montenegro. - Isis von Oken, 1842 

(4): 283-301. 

Spitzenberger, F. & Tvrtkovi, N. 2002: Plecotus microdontus (Mammalia,Vespertilionidae), 

a new bat species from Austria. Nat. Croat., 11 (1), 1-18. 

Tvrtkovi, N., Pavlini, I. & Haring, E. 2005: Four species of long-eared bats (Plecotus, 

Geoffroy, 1818; Mammalia, Vespertilionidae) in Croatia: field identification and 

distribution. Folia Zoologica, 54 (1-2), 75-88. 

Cvitani, A. 1968: Prirodna obilježja otoka Visa, Biševa, Sveca, Palagruže, Jabuke i 

Brusnika /Natural characteristics of islands Vis, Biševo, Svetac, Palagruža, 

Jabuka and Brusnik/. Viški spomenici, Split, 321-352. 

Novak, G. 1961: Vis. Knjiga prva, od VI. st. pr. n. e. do 1941. godine. Izdavaki zavod Jugoslavenske 

akademije, Zagreb. 

Ptice: 

Babi, K. & Rössler, E. 1912: Beobachtungen über die Fauna von Pelagosa. Verhandlungen 

zool.-bot. Gessellsch., 62, 220-233. 






Godez, A. 1901: Beobachtungen über den Vogelzug auf der Insel Pelagosa im Adriatischen 


Jovanovi, V. 1972: Nova posmatranja sokola mrkog, Falco eleonorae, na jadranskim 

otocima. Larus 24, 161-162. 

Krpan, M. 1965: Ptice otoka Visa i njemu bližih otoia /Birds of Vis Island and 

neighbouring islets/. Larus, 16-17 (1962-1964), 106-150. 

17

Luka, G., Stipevi, M. & Tvrtkovi, N. (1997): The status and distribution of 

Eleonora’s falcon (Falco eleonorae Gene, 1834) in Croatia. Nat.Croat. 6 (3), 323- 

333. 




Rössler, E. 1915: Beiträge zur Ornis Süddalmatiens. Glasnik hrv. prirod. društva, 27, 129- 

152. 




Šetari Legan, V. & Piasevoli, G. 2005: The spread and population of Eleonora's falcon 

(Falco eleonorae Géné, 1839) on the middle dalmatian islands (2002-2004). 

Ekoloji, 14 (56), 26-29. 


Babi, K. & Rössler, E. 1912: Beobachtungen uber die Fauna von Pelagosa. Verhandlungen 

der k.-k. Zoologisch-botanischen Gesellschaft inWien, 62 (7), 220-233. 

Bedriaga, J. 1886:Beiträge zur Kenntnis der Lacertiden-Familie (Lacerta, Algiroides, 

Tropidosaura, Zerzumia, Bettaia). Abh Senck Ges.14:17-444. 

Braun, M. 1887: Lacerta lilfordi und Lacerta muralis. Arb. zool. – zootom, Inst., Würzburg, 

4: 1-64, 2 Tafeln. 

Bruno, S. 1980: Lèrpetofauna delle isole di Cres, Trstenik, Plavnik e Krk (Kvarner, 

Jugoslavija). Atti Mus civ Stor nat Trieste, 31(3):249-282. 

Bruno, S., Maugeri, S. 1976: Rettilli d'Italia. Tartarughe e sauri. Aldo Martello, Guinti 

Editore s.p.a.160 pp. 

Bruno, S., Maugeri, S. 1977: Rettilli d'Italia. Serpenti. Aldo Martello, Guinti Editore s.p.a. 

207 pp. 




Dolce, S. 1977: Lèrpetofauna del Friuli, dell Venezia- Giulia, dellÌstria e della Dalmzia nella 

collezione del Museo civico di storia naturale di Trieste. Catalogo ragionato. Parte I: 

Amphibia. Atti Mus civ Stor nat Trieste, 30(2): 209-240. 

Dolce, S. 1979: Lèrpetofauna del Friuli, dell Venezia giolia, dellìstria e della Dalmzia nella 

collezione del Museo civico di storia naturale di Trieste. Catalogo ragionato. II: 

Reptilia, Serpentes. Atti Mus civ Stor nat Trieste, 31(3):201-232. 

Džuki, G. 1987: Taxonomic and Biogeographic Characteristics of the Slow-Worm (Anguis 

fragilis Linnaeus, 1758) inYugoslavia and on the Balcan Peninsula. Scopolia, 12, 1- 

47. 

Galvagni, E. 1902: Beiträge zur Kenntnis der Fauna einiger dalmatinischer Inseln. 

Verhandlungen d. k-k zoologisch-botanischen Gesellschaft in Wien. 52, 362-380. 



Gorman, G.S., Soule, M., Yang, S.Y., Nevo, E. 1975: Evolutionary genetics of insular 

Adriatic lizards. Evolution, 29 (1), 52-71. 

Kammerer, P. 1926: Der Artenwandel auf Inseln und seine Ursachen ermittelt durch den 

Eidechsen der Dalmatischen Eilande. Wien and Leipzig, pp. 332.. 

Kammerer, P. 1910: Vererbung erzwungener Farbänderungen I und II: Induktion von 

18

weiblichem Dimorphismus bei Lacerta muralis, von männlichem Dimorphismus bei 

Lacerta fiumana. Arch.Entw.mech.Organism., 29: 456 bis 498. 

Kolombatovi, J. 1904: Contribuzioni alla fauna dei vertebrati della Dalmazia. Glasn Hrv 

naravosl dr, Zagreb, 15:182-200. 


(4): 283-301. 

Luci, V. 2007: Doprinos poznavanju herpetofaune otoka Visa. U: Prvan, M., Zbornik 

istraživakih radova Udruge studenata biologije „BIUS“ na otoku Visu. BIUS, 


Mojsisovics, A. 1887: Uber einige seltener Erscheinung in der Vogel-Fauna 

sterreich-ungars. Mitteilungen Des Naturwissenschaftlichen Vereines Fur 

Steiermark. 23:74-86. 

Podnar, M., Mayer, W. & Tvrtkovi, N. 2004: Mitochondrial phylogeography of the 

Dalmatian wall lizard, Podarcis melisellensis (Lacertidae). Organisms, Diversity 

& Evolution 4 , 307-317. 

Podnar, M., Mayer, W. & Tvrtkovi, N. 2005: Phylogeography of the Italian wall lizard 

Podarcis sicula, as revealed by mitochondrial DNA sequences. Molecular 

Ecology, 14 (2) 575-588. 

Pozzi, A. 1966: Geonemia e catalogo ragionato degli Anfibi e dei Rettili della Jugoslavia. 

Natura (Milano), 57(1):5-54. 

Radovanovi, M. 1941: Zur Kenntnis der Herpetofauna des Balkans. Zoll Anz, 150(1/2):145- 

159. 

Radovanovi, M. 1964: Die Vrtbreitung der Amphibien und Reptilien in Jugoslawien. 

Senckbiol, 45(3/5):553-561. 

Rössler, E.1904:Popis reptilija i amfibija hrvatske faune, koji su prispjeli "narodnom 

zooloskom muzeju" u Zagrebu do konca godine 1900. Glasnik hrv. naravoslovnog 

drustva 15,1-4. 

Rössler, E. 1913: Prilog herpetofauni Palagruže. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i 

Hercegovini. 

Rössler, E. 1919/1920: Die Lacerten einiger süddalmatinischer Inseln. Glas hrv prirodosl 

drustva, 31, 25-66, 173-216; 32, 1:25-40, 2:1-18. 

Veith, G. 1991: Die Reptilien Bosniens und der Herzegowina, teil. I. Herpetozoa 3, 97-196. 

Werner, F. 1902: Reptilien. In: Galvagni, E.: Beiträge zur Kenntnis der Fauna einiger 

dalmatinischer Inseln. Verhandlungen d. k-k zoologisch-botanischen Gesellschaft in 

Wien. 52, 381-388. 

Werner, F. 1891: Beiträge zur Kenntniss der Reptilien und Amphibien von Istrien und 

Dalmatien. III. Reptilien und Amphibien, beobachtet in Istrien und Dalmatien in 

Jahren 1887, 1888 und 1891. Verhandlungen der k-k zoologisch-botanischen 

Gesellschaft in Wien, 41, 758-765. 

Wettstein, O. 1926: Beitrag zur Systematik der adriatischen Inseleidechsen. In: Kammerer, 

P. (ed.): Der Artenwandel auf Inseln. Franz Deuticke, Wien – Leipzig, 265-297. 





Galvagni, E. 1902: Beitrage zur Kenntnis der Fauna einiger dalmatinischer Inseln. Verh. Der 

zool.-bot. Gessellschaft in Wien, 362-388. 

19

Galvagni, E. 1909: Beitrage zur Kenntnis der Lepidopterenfauna der Adriatische Inseln. 

Die zoologische Reise der Naturwissenschaftlichen Vereins nach Dalmatien. Mitt. 

Naturwiss. Vereins aus der Universit. Wien, 7, 154-254. 




59 (1), 3-26. 

Vretenca: 

Galvagni, E. 1902: Beitrage zur Kenntniss der Fauna einiger dalmatinischer Inseln. 

Verhandlungen d. k-k zoologisch-botanischen Gesellschaft in Wien. 52, 362-380. 

Mihokovi, N. 2007: Istraživanja i doprinos poznavanju faune vretenaca (Insecta, 

Odonata). U: Prvan, M.(ur.), Zbornik istraživakih radova Udruge studenata biologije 

„BIUS“ na otoku Visu. BIUS, Zagreb, 107-114. 

St. Quentin, D. 1944: Die Libellenfauna Dalmatiens. Verhandl. Zoo. Bot. Ges., 90/91, 66-76. 

www.botanic.hr/cisb/doc/fauna/odonata/odopornovi.htm 


Vis: 

Avagnina, G., Raa, B. 2000: Sve o puževima: jestivi kopneni puževi. Biologija. Uzgoj. 

Tržište. Zarada. Logos, Split, pp. 155. 

Berberovi, LJ. 1963: Mikroevolucija vrste Eobania vermiculata (Müll.) na srednjejadranskom 

primorju i ostrvima. Godišnjak Biol. Instit. Univerz. Sarajevo, 16: 3-76. 

Berberovi, Lj. 1964: Nova podvrsta kopnenih puževa sa ostrva Palagruža u Jadranskom 

moru. Godišnjak Biol. Instit. Univerz. Sarajevo, 17: 3-11. 

Berberovi, Lj. 1967: Predatori vrsta Eobania vermiculata (Müll.) i Helix aspersa Müll. 

Ekologija, 2 (1/2): 15-21. 

Bbielz, E. A. 1865: Systematisches Verzeichniss der Land- und Süsswasser-Mollusken des 

österreichischen Kaiserstaates. - Verh. u. Mitt. des siebenbürg. Ver. für 


234; 17: 14-18, 37-38, 55-58, 77-78. 

Bielz, E. A. 1866: Systematisches Verzeichniss der Land- und Süsswasser-Mollusken des 

österreichischen Kaiserstaates. Verh. u. Mitt. des siebenbürg. Ver. für 


234; 17: 14-18, 37-38, 55-58, 77-78. 

Braun, M. 1887: Zur Landmolluskenfauna einiger dalmatinischer Inseln. Nachrichtsbl. 

Deutsch. Malakozool. Ges., 19: 106-111. 

Brusina, S. 1907: Naravoslovne crtice sa sjevero-istone obale Jadranskoga mora. Dio etvrti 

i posljednji, specijalni. (Nastavak). – Rad JAZU, 171, Matematiko-prirodoslovni 

razred, 42: 43-228. 

Cantraine, F. 1840: Malacologie méditerranéenne et littorale. - Mémoires Acad. Roy. 

Bruxelles, 13: [1-173], pl. 1-6. 

Fechter, R., Falkner, G. 1990: Weichtiere. 287 pp. Mosaik Verlag, München. 

Fischer, W., Kittel, K., Reischütz, A., Reischütz, P. L. 2000: Ein Beitrag zur Kenntnis der 

Molluskenfauna von Pag (Nord-Dalmatien, Kroatien). - Nachrichtenbl. Ersten 

Vorarlberger Malak. Ges., 8: 53-59. 

Frank, C. 2000: Mollusca (Gastropoda et Bivalvia): eine historische Sammlung aus 

Hollabrunn (Niederösterreich). - Wiss. Mitt. Niederösterr. Landesmuseum, 13: 47-167. 

20

Frank, C. 1991: Aus Jugoslawien und den der Küste vorgelagerten Inseln des adriatischen 

Meeres. - Zeitschr. angew. Zool., 78 (3): 349-380. 

Hirc, D. 1910: Malakološki prilozi. - Glasn. Hrvats. Prirodosl. društva, 22 (2/2): 40-63. 

Ivkoši, B. 2000: Puž. Kraljevski zalogaj na sto naina. Domai, francuski, talijanski... 117 

pp. Logos, Split. 

Jaeckel, S. G., Klemm, W., Meise, W. 1957: Die Land- und Süsswasser-Mollusken der 

nördlichen Balkanhalbinsel. - Abh. Ber. Mus. Tierk. Dresden, 23 (2):141-205. 

Kobelt, W. 1899 in Rossmässler, E. A., Kobelt, W.: Iconographie der Land- & Süsswasser- 


abgebildeten Arten, Neue Folge, 8: 1-111, Taf. 211-240, Fig. 1317-1560. C.W. 

Kreidels’s Verlag, Wiesbaden. 

Küster, H. C. 1842-1844: Reiseberichte aus Dalmatien und Montenegro. - Isis von Oken, 

1842 (4): 283-301; Naturhistorische Reiseberichte aus Dalmatien und Montenegro. - 

Isis von Oken, 1842 (8): 609-616, 1842 (10): 744-752, [1842 (11):847-850 korišten 

samo za riješavanje staništa, statusa i rasprostranjenja svojte Hydrocaena Sinkii 

Parreyss], 1843 (9): 654-665, 1844 (5/6): 324-329. 

Küster, H. C. 1844-1862: Die Schliessschnecken und die verwandten Gattungen 

(Clausilia, Balea, Cylindrella, Megaspira). - In: MARTINI-CHEMNITZ, 

Systematisches Conchylien-Cabinet, 2, I, 14: 355 pp, 38. Taf. Bauer & Raspe, 

Nürnberg. 

Kušer, L. 1930: Mollusca. p. 33-39. In: VOUK, V.: Prirodoslovna istraživanja sjevernodalmatinskog 

otoja. I. Dugi i Kornati.p.1-171. - Prirodoslovna istraživanja 

Kraljevine Jugoslavije, 16: 1-171. 

Mildner, P. 1982: Die Molluskensammlung im Landesmuseum für Kärnten. Verlag des 

Landesmuseums für Kärnten, Klagenfurt. pp. 72+VIII Taf. 

Mildner, P. 1982: Die Molluskensammlung im Landesmuseum für Kärnten. Verlag des 

Landesmuseums für Kärnten, Klagenfurt. pp. 72+VIII Taf. 

Mousson, A. 1863: Coquilles terrestres et fluviatiles recueillies dans lÒrient par M. le Dr. 

Alexandre Schlaefli déterminées par Abert Mousson. - Vierteljahrsschrift der 

Naturforschenden Gesellschaft in Zürich, 8: 1-107. 

Nordsieck, H. 1969: Zur Anatomie und Systematik der Clausilien, VII. Dinarische 

Clausiliidae, I: Das Genus Delima. - Arch. Moll., 99 (5/6): 267-284. 

Nordsieck, H. 1993: Beiträge zur Nomenklatur der europäischen Binnenmollusken, I. 

Kritische Anmerkungen und Berichtigungen zur Nomenklatur von Arttaxa der 

Clausiliidae. - Heldia, 2 (1/2): 33-42. 

Parreyss, L. 1849?: Arten-Verzeichniss der Gattung Clausilia Drap. & Rossm. Welche sich in 

der Sammlung des Ludwig Parreysss zu Wien, Leopoldstadt No. 214, befinden. 

Reischütz, A. & Reischütz, P.L. 1999: Ein Beitrag zur Kenntnis der Molluskenfauna der 

Insel Vis (Mitteldalmatien, Kroatien). Nachrichtenblatt de Ersten Vorarlberger 

Malakologischen Gesellschaft, 7, 35-39. 

Rossmässler, E. A. 1835-1837: Iconographie der Land- & Süsswasser-Mollusken mit 

vorzüglicher Berücksichtigung der europäischen noch nicht abgebildeten Arten, 1: I. 

Heft (1835), 1-132, Taf. 1-5, Fig. 1-86; II. Heft (1835), 1-28, Taf. 6-10, Fig. 87-146; 

III. Heft (1836), 1-33, Taf. 11-15, Fig. 147-214; IV. Heft (1836), 1-27, Taf. 16-20, 

Fig. 215-284; Heft V. und VI. (1837), 1-70, Taf. 21-30, Fig. 285-420. Arnoldische 

Buchhandlung, Dresden und Leipzig. 

Sket, B. 2003: Životinjski svijet Vjetrenice. Pp. 147-202. In: Lui, I. (ed): Vjetrenica-pogled 

u dušu zemlje. Ivo Lui (izdava), Zagreb-Ravno.322 pp. 

Stossich, A., Vierthaler, A., 1889: [Govor kojeg je držao A. Vierthaler, sekretar društva 

“Societ Adriatica di Scienze Naturali in Trieste” na “Congresso generale tenutosi il 

21

27 Gennaio 1889", o radu društva. Govor je bez naslova, op. VŠ 11.2001].- Boll. Sci. 

Adriat. Sci. Nat. Trieste, 11: XXXVIII-XLVI. 

Sturany, R. 1908: Die zoologische Reise des naturwissenschaftlichen Vereines nach 

Dalmatien im April 1906. B. spezieller Teil. Bearbeitung des gesammelten Materiales. 

2. Mollusken. - Mitt. Naturwiss. Ver. Univ. Wien, 6 (4/5): 37-43. 

Sturany, R. 1916: 19. Mollusca. In: Ginzberger, A. (ed.), Naturgeschichte der Scoglien 

Süddalmatiens. Denkschriften der mathem.-naturw. Klasse, 92, 397-4004. 

Subai, P. 2002: Revision der Ariantinae. 2. Die Helicigona-Untergattung Liburnica 

(Gastropoda: Pulmonata: Helicidae). - Arch. Moll., 131 (1/2): 1-65. 

Štamol, V.,Jalži, B., Kleteki, E. 1999: A contribution to knowledge about the distribution of 

the troglobiontic snail Pholeoteras euthrix Sturany, 1904 (Mollusca, Gastropoda). - 

Nat. Croat., 8 (4): 407-419.) 

Wagner, A. J. 1918: Familia Clausiliidae. In: Rossmässler, E. A., Kobelt, W.: Iconographie 

der Land- & Süsswasser-Mollusken mit vorzüglicher Berücksichtigung der 

europäischen noch nicht abgebildeten Arten, Neue Folge, 22: 1-16, Taf. 601-610, Fig. 

323-413. C.W. Kreidels’s Verlag, Wiesbaden. 

Wagner, A. [J.] 1922: Systematisches Verzeihnis der mir heute bekannten Arten und Formen 

der Clausiliiden. - Annal. Zool. Mus. Polonici Hist. Nat., 1 (2/3):77-93. 

Wagner, A. [J.] 1925: Studien über die Systematik, Stammesgeschichte und geographische 

Verbreitung des Genus Delima (Hartmann), A. J. Wagner. - Annal. Zool. Mus. Pol. 

Hist. Nat., 4 (1): 1-73 +17 tab. 

Wagner, H. 1934: Die Nacktschnecken Ungarns, Croatiens und Dalmatiens, I. Teil. - Annal. 

Mus. Nat. Hung., 28(19??[provjeri u originalu]): 1-30. 

Wagner, H. 1935: Die Nacktschnecken Ungarns, Croatiens und Dalmatiens. II. Teil. - 

Annal. Mus. Nat. Hung., pars zoologica, 29: 169-212. 

Westerlund, C. A. 1875: Malakologische Studien, Kritiken und Notizen, XI, XII. - 

Malakozool. Bl., 22: 120-136. 

Westerlund, C. A. 1875: Zur Kenntniss der Molluskenfauna Europas. - Nachrichtsbl. 

Deutsch. malakozool. Ges., 7 (9/10): 71-76. 

Westerlund, C. A. 1901: Synopsis molluscorum in regione palaearctica viventium ex typo 

Clausilia Drap. - Mém. Acad. Impér. Sci. St. Pétersbourg, VIII Sér., Classe Physicomath., 

11 (11): I-XXXVII, 1-203. 

Wiktor, A. 1996: The Slugs of the Former Yugoslavia (Gastropoda terrestria nuda - 

Arionidae, Milacidae, Limacidae, Agriolimacidae). - Annal. Zool., 46 (1/2): 1-110. 

Zilch, A., Nordsieck, H., Neubert, E. 2002: Die Typen und Typoide des Natur-Museums 

Senckenberg, 83: Mollusca: Clausiliidae (7): Alopiinaea (5): Delimini (1). - Arch. 

Moll., 130 (1/2): 201-237.[u 131(1/2): 216 izašla Addenda et Corrigenda gdje piše da 

ovaj naslov treba biti zamijenjen sa ZILCH......: Die Typen.....: Delimini (2), op. VŠ 

03.2005] 

Biševo: 

Berberovi, LJ. 1963: Mikroevolucija vrste Eobania vermiculata (Müll.) na srednjejadranskom 





Insel Vis (Mitteldalmatien, Kroatien). Nachrichtenblatt de Ersten Vorarlberger 

Malakologischen Gesellschaft, 7, 35-39. 


22

Süddalmatiens. Ergebnisse von zwei im Mai und Juni 1911 und im Juli 1914 mit 

Unterstutzung aus der erbaschaft Treitl ausgeführten Reisen. I. Teil. Denkschr. 

Kaiserl. Akad. Wiss. Wien, math.-naturwiss. Kl., 92: 397-404. 

Wagner, A. [J.] 1924: Systematisches Verzeichnis der mir heute bekannten Arten und Formen 

der Clausiliiden. III. Annal. Zool. Mus. Pol. Hist. Nat., 3 (3-4): 99-126. 

Wagner, A. [J.] 1925: Studien über die Systematik, Stammesgeschichte und geographische 

Verbreitung des Genus Delima (Hartmann), A. J. Wagner. Annal. Zool. Mus. Pol. Hist. 

Nat., 4 (1): 1-73 +17 tab. 

Wagner, H. 1935: Die Nacktschnecken Ungarns, Croatiens und Dalmatiens. II. Teil. 



Unterstutzung aus der erbaschaft Treitl ausgeführten Reisen. I. Teil. - Denkschr. 


Wiktor, A. 1996: The Slugs of the Former Yugoslavia (Gastropoda terrestria nuda – 

Arionidae, Milacidae, Limacidae, Agriolimacidae). Annal. Zool., 46 (1/2): 1-110. 

Brusnik: 

Braun, M. 1887: Zur Landmolluskenfauna einiger dalmatinischer Inseln. Nachrichtsbl. 

Deutsch. Malakozool. Ges., 19: 106-111. 

Galvagni, E. 1902: Beiträge zur Kenntniss der Fauna einiger dalmatinischer Inseln. Verhandl. 

Der k. und k. zoologisch -botanischen Gesellschaft in Wien, 52: 362-388. 

Käufel, F., Fuchs, A.1939: Zoologische Ergebnisse einer Forschungsfahrt nach Zante. Landund 

Süsswassermollusken. Verh. Zool.-bot. Gesellsch., 88/89: 188-201. 

Kobelt, W.1879: In: Rössemasler, E.A., Kobelt, W.: Iconographie der Land- & Süsswasser- 


abgebildeten Arten, 6: 1-158, Taf. 151-178, Fig. 1529-1804. C.W. Kreidels’s 

Verlag, Wiesbaden. 

Sturany, R. 1901: Neue Inselformen dalmatinischer Landschnecken. Ann. k. k. naturhist. 

Hofmus., 16: 68-69. 



Unterstutzung aus der erbaschaft Treitl ausgeführten Reisen. I. Teil. - Denkschr. 


Wagner, A. [J.] 1924: Systematisches Verzeichnis der mir heute bekannten Arten und Formen 

der Clausiliiden. III. Annal. Zool. Mus. Pol. Hist. Nat., 3 (3-4): 99-126. 

Palagruža 

Alzona, C. 1971: Malacofauna Italica. Catalogo e bibliografia dei molluschi viventi, terrestri e 

d’acqua dolce. Atti Soc. Ital. Sci. Nat. Mus. Civ. Stor. Nat. Milano, 111: 1-433. 

Babi, K., Rössler, E. 1912: Beobachtungen über die Fauna von Pelasgosa. Verh. k. k. zool.- 

bot. Ges.,62: 220-233. 

Babi, K. 1928: Hrvatska fauna i važniji radovi oko nje. Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog 

društva, 39/49 (1927/1928): 134-170. 

Berberovi, LJ. 1963 Mikroevolucija vrste Eobania vermiculata (Müll.) na srednjejadranskom 




Berberovi, Lj. 1967: Predatori vrsta Eobania vermiculata (Müll.) i Helix aspersa Müll. 

Ekologija, 2 (1/2): 15-21. 

Galvagni, E. 1902: Beiträge zur Kenntniss der Fauna einiger dalmatinischer Inseln. Verhandl. 

23

der k. und k. zoologisch -botanischen Gesellschaft in Wien, 52: 362-388. 

Hirc, D. 1905: Prirodni zemljopis Hrvatske. Knjiga prva: Lice naše domovine. pp. 721 + XX, 

A. Scholz, Zagreb. 

Kobelt, W. 1903: In: Rössemasler, E.A., Kobelt, W.: Iconographie der Land- & Süsswasser- 


abgebildeten Arten, Neue Folge, 10: 1-77, Taf. 271-300, Fig. 1741-1926. C.W. 

Kreidels’s Verlag, Wiesbaden. 

Kušer, L. 1930: Mollusca. In: Vouk, V.: Prirodoslovna istraživanja sjeverno-dalmatinskog 

otoja. I. Dugi i Kornati.p.1-171. Prirodoslovna istraživanja Kraljevine Jugoslavije, 

16: 33-39. 

Marchesetti, C. 1876: Descrizione dell'isola di Pelagosa. Boll. Soc. Adriatica Sci. Nat. Trieste, 

2: 283-306. 

Riedl, A. 1979: Materialien zur Kenntnis der paläarktischen Zonitidae (Gastropoda). XII- 

XIV. - Fragm. Faunistica, 25 (9): 115-125. 

Riedl, A. 2000 : Die Sammlung der paläarktischen Zonitidae sensu lato (Gastropoda, 

Stylommatophora) in dem Museum und Institut für Zoologie der PAdW in Warszawa. 

Folia Malacologica, 8 (1): 37-85. 

Stossich, M. 1875: Escursione sull’isola di Pelagosa. Boll. Soc. Adriat. sci. nat. Trieste, 1 

(6): 217-219. 

Stossich, M. 1877: Sulla geologia e zoologia dell’isola di Pelagosa. Boll. Soc. Adriat. sci. nat. 

Trieste, 3 (2): 184-192. 

Sturany, R. 1901: Neue Inselformen dalmatinischer Landschnecken. Ann. k. k. naturhist. 

Hofmus., 16: 68-69. 

Sturany, R. 1902: Mollusca. In: Galvagni, E., 1902: Beiträge zur Kenntniss der Fauna 

einiger dalmatinischer Inseln. Verhandl. Der k. und k. zoologisch -botanischen 

Gesellschaft in Wien, 52: 380-381. 

Sturany, R. 1915: 19. Mollusca. In: Ginzberger, A.: Beiträge zur Naturgeschichte der 

Scoglien und kleineren Inseln Süddalmatiens. Ergebnisse von zwei im Mai und Juni 

1911 und im Juli 1914 mit Unterstutzung aus der erbaschaft Treitl ausgeführten 

Reisen. I. Teil. - Denkschr. Kaiserl. Akad. Wiss. Wien, math.-naturwiss. Kl., 92: 397- 

404. 

Taylor, J. W. 1902-?1914: Monograph of the land & freshwater mollusca of the British Isles. 

II volume. pp. 1-312 + 1-480. Taylors brothers, publishers. Leeds. 

Tvrtkovi, N. 1996: Palagruža, neobina oaza usred puine. Katalog izložbe, listopad 1996, 

/Palagruža, a strange oasis midst the high seas.Exhibition Catalogue, october 1996/ - 

Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb., 48 pp. /Prvo izdanje: Zagreb 1996; Drugo 

izdanje: Zagreb, 1997. 

24

Izvori podataka za otok Mljet 

Sisavci: 

Banievi, N. 1926: Otok Mljet u Dalmaciji. Svijet 1 (22), Zagreb. 

Banievi, N. 1927: Mungo na otoku Mljetu (Pismo don Nika Banienia, župnika u 

Lumbardi na otoku Koruli). Priroda, 17,186-187. 

Baranovski, J. 1975: Jelen aksis na otoku Mljetu. Lovaki vjesnik, L34 (3), 67. 

Benda, P., K. A. Tsytsulina 2000: Taxonomic revision of /Myotis mystacinus /group 

(Mammalia: Chiroptera) in the western Palearctic. Acta Soc. Zool. Bohem. 64: 331- 

398. 

Duli; B. 1970: Ökologische Beobachtungen der Fledermäuse der Adriatischen Inseln. Z. f. 

Säugetierekunde, 35 (1), 45-51. 

Ðuli, B. 1972: Position zoogéographique des quelques iles de l'Adriatique méridionale. 

Rapp. Comm. int. mer Médit. 20 (4), 559-561. 

uli, B. 1989: Ecological characteristics of mammals of island of Mljet. In: Kesi, B. & 

Vesenjak-Hirjan, J. (eds.): Island Mljet, ekološke i zdravstvene prilike, JAZU, 


uli, B. & Tvrtkovi, N. 1970: The distribution of bats on the Adriatic islands. 

Bijdr. Dierkunde 40, 17-20. 

uli, B. & Tvrtkovi, N. (1979): On some mammals from the Centraladriatic and 

Southadriatic islands. Acta Biol. 8, 15-35. 

Fitzinger, E. 1846: Mammiferi. In: Carrara, F. (ed.): La Dalmazia descritta. Fratelli 

Battara tipografi editori, Zara. 71-75. 

Frkovi, A. 2000: Mungos na otoku Mljetu (uz 90. godišnjicu introdukcije). Šumarski list 

124 (11-12), 693-698. 

Klaptocz, B. 1911: (führ 1908): 5. Säugetiere. In: Roggenhoffer: Die zoologische Reise des 


Bearbeitung des gesammelten materials. Mitteil. d. naturw. Ver. a. d. Univers. Wien, 

6, 54-57. 

Kryštufek, B. & Tvrtkovi, N. 1990: Variability and identity of the jackals (Canis aureus) of 

Dalmatia. Ann. Naturhist. Mus. Wien, 91 (B), 7-25. 

Partsch, P. 1826: Bericht über das Detonations Phänomen auf der Insel Meleda bei Ragusa. 

J.G. Heubner, Wien. 

Petkovi, I.M. 1927: Mungo na otoku Mljetu (Pismo don Iva M. Petkovia, župnika u 

Babinom Polju, na otoku Mljetu). Priroda, 17, 188. 

Tiozzo, J. 1927: Mungo na Mljetu (Pismo Josipa Tiozza, uitelja u Dubrovniku), Priroda, 17, 

187. 

Tvrtkovi, N. & Kryštufek, B. (1990): Small Indian mongoose Herpestes auropunctatus 

(Hodgson, 1836) on the Adriatic islands of Yugoslavia. Bonn. zool. Beitr. 41 (1), 3-8. 



Tvrtkovi, N. & Balti, M. 1996: The giant noctule (Nyctalus lasiopterus Schreber,1780), first 

refinding in Croatia (Mljet island) after 69 years. Nat.Croat. 5 (1), 89-93. 

Tvrtkovi, N. (1999): First documented record of the blind mole, Talpa caeca, in 

Croatia. Folia Zool. 48 (2), 157-160. 

Zagmajster, M. 1999: Netopirji in ostali sesalci otoka Mljeta. U: Kus, J. (ur.) Mljet '98 – 

poroila iz ekskurzije študentov biologije na otok Mljet, Društvo študentov biologije 

& ŠOU, Ljubljana, 26-32. 

Ptice: 

25

Jurinovi, L., Patev, E., Krstievi, D., Sovi, P., Mikuli, K., Lisii, D. 2005: Prilog 

poznavanju ornitofaune Nacionalnog parka „Mljet“. U: Nikoli, V. & Sršen, P. (ur.) 

Zbornik istraživakih radova Udruge studenata biologije – „BIUS“u Nacionalnom 

parku „Mljet“, BIUS, Zagreb, 63-68. 

Kus, J. 1999: Opazovanje ptica na otoku Mljetu. U: Kus., J. (ed.): Mljet ‚98, Poroila z 

ekskurzije študentov biologije na otok Mljet. Društvo študentov biologije, Ljubljana, 

19-25. 

Rössler, E. 1915: Beiträge zur Ornis Süddalmatiens. Glasnik hrv. prirod. društva, 27, 129- 

152. 

Rubini, B. & Vrezec, A. 2000: Audouin's Gull Larus audounii, a new breeding gull species 

in the Adriatic Sea (Croatia). Acrocephalus, 21 (102-103), 219-222. 

Rucner, D. 1998: Ptice hrvatske obale Jadrana /Birds of Croatian Adriatic coast/. Croatian 

Natural History Museum & Ministry of Reconstruction and Development, Zagreb. 

Stipevi M., G. Suši, D. Radovi, V. Bartovsky 1990: Ornitofauna Nacionalnog parka 

"Krka"/ Ornithofauna of the National Park Krka/. Ekološke monografije, 2, 505 - 

Štromar, Lj. 1989: Ornitološke osobitosti otoka Mljeta. U: Kesi, B. & Vesenjak-Hirjan, V.: 

Otok Mljet, ekološke i nzdravstvene prilike. JAZU, Razred za medicinske znanosti, 



Bruno, S. & Maugeri, S. 1977: Rettilli d'Italia. Serpenti. Aldo Martello, Guinti Editore s.p.a. 

207 pp. 

Džuki, G. 1987: Taxonomic and Biogeographic Characteristics of the Slow-Worm (Anguis 

fragilis Linnaeus, 1758) inYugoslavia and on the Balcan Peninsula. Scopolia, 12, 1-47 

Fritz, U. 1992: Zur innerartlichen Variabilität von Emys orbicularis (Linnaeus, 1758). 2. 

Variabilität in Osteuropa und Redefinition von Emys orbicularis orbicularis 

(Linnaeus, 1758) und E. o. hellenica (Valenciennes, 1832). Zool. Abh. 47 (5), 37-77 

Kolombatovi, J. 1904: Contribuzioni alla fauna dei vertebrati della Dalmazia. Glasn. hrv. 

naravosl. dr., Zagreb, 15, 182-200. 

Lipej, L., Miklavec, M., Škornik, I., Markovec, T. 1987: Fauna plazilcev (Reptilia) in 

Prvomajska ornitološka otprava Mljet’87. Falco, 1 (2), 21-23. 

Rössler, E.1904: Popis reptilija i amfibija hrvatske faune, koji su prispjeli "narodnom 

zooloskom muzeju" u Zagrebu do konca godine 1900. Glasnik hrv. naravoslovnog 

društva 15,1-4. 

Veith, G. 1991: Die Reptilien Bosniens und der Herzegowina, teil. I. Herpetozoa 3, 97-196. 




44-53? 

Werner, F. 1897: Die Reptilien und Amphibien sterreich-Ungarn und der 

Okkupationsländer, Wien. 




44-53? 


Bojani, D., Mihoci, I., Mazija, M. & Jokovi, S. 2005: Fauna danjih leptira Nacionalnog 

26

parka „Mljet“. U: Nikoli, V. & Sršen, P. (ur.) Zbornik istraživakih radova Udruge 

studenata biologije – „BIUS“u Nacionalnom parku „Mljet“, BIUS, Zagreb, 35-43. 

Galvagni, E. 1902: Betrage zur Kenntnis der Fauna einiger dalmatinischer Inseln. 

Verhandl. Der k. und k. zoologisch-botanische Gessellschaft in Wien, 52, 363-388. 

Galvagni, E. 1909: Beiträge zur kenntis der Lepidopterenfauna der adriatischen Inseln. 

Mitteilungen des Naturwissenschaftlichen Vereins an der Universität Wien 7, 154-254. 

Hafner, I. 1994: Verzeichnis der bei Knin gesammelten Schmetterlinge (Lepidoptera). Nat. 

Croat. 3 (2), 119-184. 

Sijari, J. 1991: Katalog naune zbirke Lepidoptera (Insecta) donatora Bore Mihljevia iz 

Sarajeva. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. PN, NS 30, 169-360. 

Stauder, H. 1922: Die Smetterlingsfauna der illyrio-adriatischen Festland- und Inselzone. 

Zeitschrift für wissenschaftliche Insektenbiologie, 16, 16-23, 43-49, 101-108, 143-153, 

166-176, 219-224. 

Withrington, D.K.J & Verovnik, R. 2008: Butterflies of the Croatian islands. Butterflies of the 

Croatian islands. Entomol. Gaz., 59 (1), 3-26. 

Vretenca 

Adamovi, Ž.R. 1967: Odonata collected in Dubrovnik district, Jugoslavia. Deutsche 

Ent.Zeit. NF 14 (3/4), 285-302. 

Kohaut, R. 1896: A magyarorszagi Szitakoto-Felek Termeszetrajza (Libelluidae auct. 

Odonata Fabr.), Budapest, pp. 78. 

Mihokovi, N., Horvat, N., Ljuština, M. & Zlatar, V. 2005: Doprinos poznavanju faune 

vretenaca (Insecta: Odonata) otoka Mljeta. U: Nikoli, V. & Sršen, P.: Zbornik 

istraživakih radova Udruge studenata biologije – “BIUS” u Nacionalnom parku 

“Mljet”, Zagreb, 69-72. 

Rössler, E. 1900: Odonata Fabr. s osobitim obzirom na Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. 

Glasnik hrv. Narav. Društva, 12, 1-97. 

Kornjaši: 

Ganglbauer, L. 1904: Verzeichnis der auf der dalmatinischen Insel Meleda 

vorkommenden Koleopteren nach den Sammelergebnissen des Herren Forstrates 

Alois Gobanz. Zool. – bot. Gesellschaft, Wien. 

Novak, P. 1952: Kornjaši jadranskog primorja /Coleoptera/ (Beetles of Adriatic coast 

/Coleoptera/). JAZU, Zagreb, 521 pp. 


Štamol, V. 1995: Istraženost i osobitosti faune kopnenih puževa (Mollusca: Gastropoda 

terrestria) otoka Mljeta /Level of exploration of the land snail fauna (Mollusca: 

Gastropoda Terrestria) of the Island of Mljet and their specific features/. In: 

Durbeši, P. & Benovi, A. (eds.): Simpozij prirodne znaajke i društvena 

valorizacija otoka Mljeta, priopenja. Hrvatsko ekološko društvo, Državna 

uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine & Nacionalni park Mljet, Pomena, 379- 

397. (u ovom zborniku je potpuni popis brojnih dotadašnjih radova!) 


Insel Mljet (Dalmatien, Kroatien). Nachrichtenblatt der Ersten Vorarlberger 

malakologischen Gesellschaft, 8, 60-65. 

27

1.2. Pregled rezultata istraživanja tijekom projekta i dostupnih 

neobjavljenih podataka 

Tijekom 2008. godine pet timova Hrvatskog prirodoslovnog muzeja (šišmiši – I.Pavlini, D. 

Holcer i M. akovi; herpetofauna - I. Grbac; danji leptiri – M.Šaši Kljajo i I.Mihoci; 

kopneni puževi – V.Štamol; sitni sisavci, herpetofauna, entomofauna – N.Tvrtkovi i 

M.Vukovi), te ornitolozi Hrvatskog ornitološkog društva (podugovor) D. Radovi, V. 

Dumbovi, K. Leskovar, A. Karanuši, I. Luli i R. Crnkovi istraživali su faunu odabranih 

skupina (sisavci, ptice, gmazovi, vodozemci, danji leptiri, vretenca, odabrane vrste kornjaša, 

kopneni puževi) na etiri zadana podruja, dijelu otoka Paga, ušu Krke ispod NP „Krka“ s 

otokom Prviem, Viškom i Palagruškom otoju, te otoku Mljetu. Znaajni podaci o 

vretencima u svim istraživanim podrujima dobiveni su takoer podugovorom od 

odonatologa N. Mihokovia, a dodatne podatke o Eleonorinom sokolu u Viškom otoju 

Hrvatskom ornitološkom društvu je dostavio G.Piasevoli, koji je ve dosad obavljao 

monitoring ove ugrožene vrste (Šetari Legan & Piasevoli 2005). Ovim podacima pridodani 

su dosad neobjavljeni podaci iz zbirki uglavnom Hrvatskog prirodoslovnog muzeja i 

prethodnih neobjavljenih istraživanja Zoološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, te 

Hrvatskog ornitološkog društva, kao i dostupnih strunih radova. 

1.2.1. Otok Pag 

Na istraživanom dijelu Paga poznato je dosad svega 10 vrsta sisavaca. Potvrene su samo 

naješe vrste poput poljskog miša, kunog miša i kunog štakora, te unesenog kunia, a od 

šišmiša je je opažan samo primorski šimiš u šumskom dijelu Dubrave. Vrtni puh koji nastava 

kamenjar nije ovaj put potvren, vjerojatno zbog male populacije. Tu sigurno još žive jež, 

zec, lasica, kuna bjelica, lisica i povremeno agalj, koji su poznati s drugih dijelova otoka. 

Od ukupno poznatih 195 vrsta ptica 73 je utvrenih gnjezdarica. Brojne su ptice u seobi i na 

zimovanju. Novo utvrene gnjezdarice otoka su vjerojatno ugrožena siva štijoka Porzana 

parva i veliki cvri Locustella luscinioides naene u Velikom blatu, te kritino ugrožena 

vlastelica Himantopus himantopus naena na gniježenju u Paškoj solani, te zabilježena na 

hranjenju u Dinjiškoj solani, Velom i Kolanskom blatu. Istraživanjima nije više potvreno 

gniježenje ugrožene vrste kamenjarskih pašnjaka velike ševe Melanocorypha calandra. U 

okolici Velog i Malog blata, te Kolanskog blata, reprodukcijom snimljenog glasanja zova 

mužjaka (metoda vaba) utvrene su približne lokacije mužjaka ugroženih ptica eja Circus 

aeruginosus i C. pygargus, te ukavice Burhinus oedicnemus u doba gniježenja. 

Od vodozemaca i gmazova utvreno je samo 12 vrsta, dok su potencijalne vrste kopnena 

kornjaa, kuni macaklin, gušter blavor, zmija crvenkrpica i otrovnica poskok zabilježeni 

samo u drugim dijelovima otoka, no vjerojatno e se jednom pronai i na zadanom podruju, 

pa bi ukupni broj trebao biti 18 vrsta. Novo naene vrste su zmajur Malpolon 

monspessulanuas insignitus, te do 1,5 m dugaka Eskulapova zmija ili bijelica Zamenis 

longissimus. Njeni zasad malobrojni nalazi su na sjevernim padinama Sv. Vida (Dubrave – 

Sv. Duh), a postoji i opažanje kako je gutala kunia. Potvreni su nalazi ciljanih vrsta barske 

kornjae, gatalinke i zelene krastae. 

Od danjih leptiri utvreno je 46 vrsta, meu kojima su nove vrste za zadano podruje 

Anthocharis cardamine, znaajna vrsta suhih travnjaka kozlinev plavac Glaucopsyche alexis, 

28

Lasiommata maera i Pyronia tithonius. Tijekom projekta u zadanom podruju nije potvreno 

još 13 vrsta naenih na drugim dijelovima otoka. Svakako najznaajnija vrsta, dalmatinski 

okaš Proterebia afra dalmata naen je samo na suhim kamenjarskim travnjacima uz Velo i 

Malo blato, te uz Kolansko blato. 

Utvreno je 26 vrsta vretenaca. Meu njima je ak 5 novo naenih vrsta: Anax ephippiger, 

Erythromma lindenii, E. viridulum, Orthetrum brunneum i O. abistylum. Ugrožena vrsta 

sredozemna zelendjevica Lestes barbarus naena je na dva nova lokaliteta, u polju kod 

Lokvine zajedno s jezerskim regoem Lindenia tetraphylla, te i na Kolanskom blatu. Na 

Velom blatu ukupno je dosad naeno ak 25 vrsta, ime je ovaj lokalitet potvren kao 

europski znaajno stanište vretenaca. Od kornjaša s Direktive o staništima potvren je jelenak 

(Lucanus cervus) na lokalitetima Dubrave i Paška rebra. 

Od kopnenih puževa naeno je ukupno 38 vrsta, od kojih je ak 11 zaštieno zakonom. etiri 

vrste su nove za zadano podruje otoka Paga: Medora agnata cognata, Theba pisana, 

Vallonia costata i V. pulchella. Znaajne vrste su primjerice one vezane za sjeverne litice Sv. 

Vida, a koje odgovaraju fauni litica susjednog Velebita (endemina Medora agnata cognata) 

te ostalim stijenama krša hrvatskog dijela primorja kao Vidovicia coerulans. Tu su i vrste 

vezane za kamenjarske pašnjake, Chondrula tridens, Zebrina detrita i Pseudochondrula 

seductilis, u Europi sve rijee vrste zbog nestanka staništa koje se održava stoarenjem. 

Za biološku raznolikost najznaajniji su dijelovi otoka uz Velo i Malo blato, te podruje uz 

Kolansko blato, kao i Paška solana. Istoni dio otoka Paga zajedno s dijelom „sjeverozapadne 

Dalmacije“, odnosno obalom od Ražanca do Nina ve je u podruju ekološke mreže 

oznaenim kao HR1000023. Našim istraživanjima upotpunilo se poznavanje faune ovog 

podruja. Divlje svojte koje su cilj ouvanja ovog podruja ekološke mreže su ugrožene ptice 

gnjezdarice i zimovalice. Od lokalnog znaaja je sauvati i faunu na otoku Pagu jedinih 

šumskih oaza, naroito one na lokalitetu Dubrave. 

1.2.2. Uše Krke i otok Prvi 

Na ušu Krke s otokom Prviem od sisavaca dosad je poznato ukupno 27 vrsta, a meu njima 

su još neobjavljeni nalaz rieg šimiša Myotis emarginatus, te potvren prije krivo 

identificirani južni potkovnjak Rhinolophus euryale. Za ugrožene šišmiše je najznaajnija 

špilja Tradanj, gdje je jedna od najveih porodiljnih kolonija šišmiša u Hrvatskoj s više od 

22.000 jedinke ak sedam vrsta, a meu njima je poetkom srpnja 2006. godine zabilježeno 

ak oko 10.000 primjeraka ugrožene vrste dugonogog šišmiša Myotis capaccinii, što je 

najvea zabilježena koncentracija ove vrste u Hrvatskoj. Prijašnje nalaze ugrožene vidre Lutra 

lutra na ušu Gudue nismo mogli provjeriti zbog miniranosti tog dijela zadanog podruja. 

Od ukupno zabilježenih 237 ptijih vrsta, na podruju uša Krke utvreno je 75 gnjezdarica. 

Tri su novo naene vrste, crvenokljuni labud Cygnus olor, smea iopa Apus pallidus i 

španjolski vrabac Passer hispaniolensis. Najvažniji lokalitet za gnježenje ptica movarica i 

za njihovu seobu je uše Gudue, dok za seobu vjerojatnu važnost ima i Morinjski zaljev 

(Jadrtovako blato), no za ovo podruje nedostaje dovoljno podataka. 

Postoje podaci za ak 5 vrsta vodozemaca, ali uglavnom zabilježenih samo za uše Gudue 

koje je minirano, te 13 vrsta gmazova. Od njih su znaajniji nalazi barske kornjae Emys 

29

orbicularis za uše Gudue, te najzapadniji nalaz u Hrvatskoj endemine oštroglave gušterice 

Dalmatolacerta oxycephala na stijenama preko puta Skradina. 

Za danje leptire prikupljeni su podaci o ukupno 52 vrste, meu kojima je ak 22 vrsta novo 

naenih za zadano podruje. Od endemine svojte dalmatinskog okaša Proterebia afra 

dalmata, kojemu je tipini lokalitet upravo okolica Šibenika gdje je i prvi puta znanstveno 

opisan, naeno je svega jedno nalazište i to nešto izvan zadanog podruja na lokalitetu 

Lozovac – Gradina. Od faune vretenaca dosad je poznato svega 10 vrsta, od kojih je jedna 

novo naena, paška ipka Selysiothemis nigra, snimljena na lokalitetu Prokljan. Ova skupina 

još nije dovoljno istražena. Kornjaši s Dodataka direktive o staništima nisu naeni. 

Od kopnenih puževa za uše Krke zabilježeno je ukupno 49 vrsta, od kojih je obavljenim 

istraživanjima naeno ak 20 novih vrsta za ovo podruje. Na otoku Prviu koji dosad nije bio 

istraživan naeno je ukupno samo 17 vrsta puževa. 

Za biološku raznolikost najznaajniji lokaliteti su špilja Tradanj i podruje oko nje gdje se 

hrane ženke šišmiša u porodiljnoj koloniji, te podruje od uša Gudue do sela Prokljan ve 

poznato po svojoj vrijednosti za ouvanje raznolikosti ptica (Stipevi i ost. 1990.), ali i po 

ostaloj fauni. Nekad je to bila i špilja Mandalina, smještena na podruju vojnog kompleksa 

jugoistono od Šibenika. 

1.2.3. Viško otoje i otoje Palagruža 

1.2.3.1. Viško otoje 

S Viškog otoja poznato je ukupno 17 vrsta sisavaca, od kojih su novozabilježeni šišmiši 

dugokrili pršnjak Miniopterus schreibersi i jedna još neodreena vrsta potkovnjaka 

(Rhinolophus sp.). Na otoku su dosad izumrle još u XIX. stoljeu lisica Vulpes vulpes i 

sredinom prošlog stoljea kuna bjelica Martes foina. Od sisavaca najznaajnija je fauna 

šišmiša, s ukupno 10 poznatih vrsta, od kojih jedna vrsta potkovnjaka još nije identificirana – 

postoji samo opažanje primjeraka na stropu špilje. Najugroženije otone vrste su veliki 

potkovnjak, rii šišmiš i dugokrili pršnjak. Ovogodišnjim istraživanjima na otoku Svecu nisu 

više naeni (u tri lovne noi) šišmiši, poljski miševi, ali ni kuni štakori, koji su na svim 

staništima otoka bili još 1996. godine veoma brojni. 

Na podruju Viškog otoja utvreno je ukupno 126 vrsta ptica, od kojih su i tri novo 

pronaene gnjezdarice, obina igra Sterna hirundo (utvreno 1996.), modrokos Monticola 

solitarius i vuga Oriolus oriolus. Ukupno je poznato 36 gnjezdarica, 93 vrsta odnosi se na 

preletnice koje se odmaraju pri seobi, a samo je 18 iskljuivih zimovalica. Uz morske ptice 

gregulu Puffinus yelkouan i kaukala Calonectris diomedea, najznaajnije su gnjezdarice 

sokolovi, sivi sokol Falco peregrinus, te Eleonorin sokol Falco eleonorae. 

Na otoku Visu je naena samo jedna vrsta vodozemaca, zelena krastaa Bufo viridis, na svega 

dva lokaliteta. Na otoju je ukupno zabilježeno 9 vrsta gmazova, od kojih je svakako 

najznaajnija populacija na nekim otoiima pretežno potpuno crne brusnike gušterice, 

Podarcis melisellensis melisellensis, endemine za otoje. Literaturni navodi o poskoku 

Vipera ammodytes (Küster 1842, Pozzi 1966, Bruno 1977) i sljepiu Anguis fragilis fragilis 

30

(Džuki 1987) na otoku Visu nisu potvreni. Od dvije zmije s otoka Visa koje se nalaze na 

Dodatku II. Direktive o staništima, pjegava crvenkrpica Zamenis situlus nije potvrena, dok 

su razmjerno esti nalazi etveroprugog kravosasa Elaphe quatuorlineata. Nejasna je još veza 

ove bezopasne i korisne zmije (jede štakore) sa odreenim tipom staništa, pa smatramo da bi 

glavno težište njena ouvanja trebalo biti u edukaciji lokalnog stanovništva, te eventualno na 

planiranju postavljanja prolaza ispod asfaltiranih cesta u podruju u kojem najviše strada pod 

kotaima automobila. 

Na Viškom otoju, uglavnom na otoku Visu, poznato je dosad ukupno 39 vrsta danjih leptira. 

Literaturni nalaz vrste Erebia styrius (E. nerine: Guši 1917) nije potvren. Naene su za Vis 

tri još nepoznate vrste: Cupido minimus, Satyrium spini i Thymelicus sylvestris. 

S otoka Visa poznato je ukupno 10 vrsta vretenaca. Najznaajnija je ugrožena vrsta 

sredozemna zelendjevica Lestes barbarus, no ova vrsta i sva druga naena vretenca na otoju 

su odreda migratorne vrste koje Vis stalno iznova naseljavaju sa susjednih veih otoka, jer 

lokve na Visu povremeno presušuju, te tih godina vretenca nemaju potomstva. 

Od kopnenih puževa na otoku Visu naeno je 49 vrsta, od kojih su 8 nove za otok. Na Biševu 

je naeno ukupno 32 vrsta, od kojih su ak 25 za taj otok nove vrste. Najznaajniji je nalaz 

endemine Medora dalmatina aquila na stijenama Gatule (Biševo). Na puno manjem i 

izoliranom otoku Sv. Andriji (Svetac) naene su ukupno takoer 32 vrste, od kojih je 20 za 

otok dosad nezabilježenih vrsta. 

Za biološku raznolikost otoja najznaajniji su otok Svetac, te ostala gnijezdilišta morskih 

ptica i sokolova na Kamiku, Brusniku, Biševu i Visu s manjim otoiima uz njega (ve sada u 

okviru Nacionalne ekološke mreže važno podruje za ptice – SPA – puinski otoci). Na Visu 

su uz njih i špilje s porodiljnim kolonijama i zimovališta šišmiša, otone lokve, a na Biševu 

nalazište endeminog puža zaklopnice Medora dalmatina aquila. 

1.2.3.2. Otoje Palagruža 

Na Palagruškom otoju živi samo još jedna autohtona vrsta sisavaca, sitni šišmiš koji 

vjerojatno pripada vrsti Pipistrellus kuhlii, a ije ženke mlade kote u svjetioniku. Na Maloj 

Palagruži naen je osteološki ostatak talijanske krtice (Talpa romana), što može biti 

subfosilni nalaz (iz doba kada je otoje bilo dio Apeninskog kopna), ali i donešeno u 

gvalicama sova koje se sele iz Italije preko Palagruže u Europu. Godec (Godez 1989) i 

Cvitani (1968) za Palagružu navode i poljskog miša (Apodemus sylvaticus), no našim 

istraživanjima nismo ga više uspjeli nai, vjerojatno je izumro s Velike Palagruže. Prilikom 

promatranja seobe ptica u jesen godine 1997. S. Polak je uhvatio i fotografirao šišmiša 

veernjaka (Nyctalus noctula), primjerak koji je vjerojatno zaostao prilikom seobe. Ostali 

sisavci na otoju su uneseni, kao brojni kuni štakori (Rattus rattus) i relativno rijetki kuni 

(Oryctolagus cuniculus). 

Preko Palagruškog otoja prolazi veoma važni koridor preleta ptica selica s Balkanskog 

poluotoka na Monte Gargano i obrnuto. Zahvaljujui opažanjima Slovenca A. Godeca (Godez 

1898, 1901) s kraja XIX. stoljea i nedavnih opažanjima poetkom jesenske seobe Hrvatskog 

ornitološkog društva iz godine 1997. koje je organizirao Hrvatski prirodoslovni muzej, a 

financiralo Ministarstvo obnove i razvitka, poznate su ukupno 102 preletnice, te tri stalne i 

jedna povremena gnjezdarica. Od preletnica tu je vei broj u Europi ugroženih vrsta, 

primjerice škanjac osaš (Pernis apivorus – više od 700 primjeraka) i ždral (Grus grus - više 

od 1000 primjeraka). Uz galeba klaukavca, gnjezdarice su i ugrožene morske ptice gregula 

31

(Puffinus yelkouan) i kaukal (Calonectris diomedea), a povremeno se gnijezdi i jedan par 

sivog sokola (Falco peregrinus). 

Od gmazova na Veloj Palagruži žive tri vrste: uz kunog macaklina (Hemidactylus turcicus) i 

talijansku primorsku guštericu (Podarcis sicula campestris), tu je i mala populacija zmije 

crnice (Hierophis viridiflavus) procijenjena na oko 10 primjeraka. Ona mora potjecati izravno 

od talijanske populacije, jer je na hrvatskoj obali najbliže nalazište tek u Istri, na otoku Krku i 

u Kvarneru kao i na sjevernijem dijelu Velebita. Na Maloj Palagruži sauvala se populacija 

danas ve rijetke podvrste primorske gušterice, jadranska gušterica (Podarcis sicula 

adriatica), poznata još samo s otoka Sušca i antropogeno naseljena na još dva otoia kraj 

Šibenika. Ona je na Velikoj Palagruži istisnuta višekratnim naseljavanjem danas po hrvatskoj 

obali Jadrana raširene podvrste P. sicula campestris. 

Od pet vrsta do danas zabilježenih danjih leptira na Palagruži sve su odreda leptiri selci. 

Naješe to su primjerci leptira admirala (Vanessa atalanta) i strikovca (V. cardui). Od 

vretenaca to su takoer vrste koje pokušavaju preko mora naseliti nova podruja, a 

zabilježene su dosad samo dvije. Jedna je ak vjerojatno ugrožena vrsta, žukasti strijelac 

(Sympetrum fonscolombi). 

Na Veloj Palagruži naeno je ukupno 19 vrsta kopnenih puževa, a još etiri su poznate iz 

starije literature, no u našim uzorcima nisu naene. Od etiri endemine svojte opisane s 

Palagruže, od jedne je naena samo jedna prazna kuica (Cornu aspersum pelagosanus), što 

može znaiti da je ta populacija nedavno izumrla. Ostale tri su: Charpentieria gibbula 

pelagosana (O. Boettger 1877), Chondrula quinquedentata pelagosana (Sturany 1901) i 

Eobania vermiculata pelagosana (Westerlund 1894). Na Maloj Palagruži utvreno je svega 7 

vrsta, ali tri za otok u literaturi navedena endema nisu više naena. 

1.2.4. Otok Mljet 

Na otoku Mljetu utvreno je 26 vrsta sisavaca, od kojih su nalazi tri vrste još neobjavljeni za 

otok: rii šišmiš Myotis emarginatus, brkati šišmiš Myotis mystacinus i južni potkovnjak 

Rhinolophus euryale. Za veinu šišmiša nepoznate su još lokacije porodiljnih kolonija. 

Trenutno se paralelno s našim projektom detaljnije istražuju šišmiši Nacionalnog parka, što 

financira Uprava javne ustanove. Velik negativni utjecaj na faunu ima još 1910. godine 

unešeni mungos Herpestes auropunctatus, a na poljoprivredu divlja svinja Sus scrofa unešena 

god. 1997. Nekad je na otoku živio i agalj, a danas je od zvijeri jedino poznata kuna bijelica. 

Od ukupno zabilježenih 71 vrsta ptica, ak je 50 gnjezdarica, samo nekoliko poznatih 

zimovalica i oko 26 preletnica. ak 20 je novo naenih vrsta, od kojih je najznaajniji nalaz i 

mogue gniježenje ugroženog škanjca osaša, Pernis apivorus, što bi bilo tek drugo 

gnijezdilište na Jadranu. Na dva otoia u Nacionalnom parku gnijezdi se do 1/5 populacije u 

Hrvatskoj rijetke i ugrožene vrste sredozemni galeb Larus audounii. 

Potvreni su nalazi 2 vrste vodozemaca, od kojih je zelena krastaa Bufo viridis izgleda na 

rubu izumiranja, naena sada samo još na Slatini kod Kozarice. Naeno je ak 11 vrsta 

gmazova iako su na otoku rijetki, naroito zmije, ali nisu potvreni nekadašnji nalazi poskoka 

Vipera ammodytes kojeg je oito istrijebio 1910. godine unešeni mungos. Nije potvren niti 

dvojbeni nalaz sljepia Anguis fragilis (Džuki 1987) kod Goveara. Zato je potvren 

negativni utjecaj mungosa na ukupnu brojnost i guštera i vodozemaca (A.Barun, još 

neobjavljano). 

32

Naeno je dosad ukupno 48 vrsta danjih leptira, od kojih su novo zabilježene etiri vrste, 

Aricia agestis, Glaucopsyche alexis, Lysandra bellargus i Spialia orbifer, a opažena je ve 

drugi put vrsta koja pokušava naseliti našu obalu i otoke, tropski leptir selac Danaus 

chryssipus. Poznati su nalazi 18 vrsta vretenaca, uglavnom s lokaliteta Slatina kod Kozarice i 

Blatina kod Sobre. Mogue najznaajniji lokalitet Blatina kod Blata nije dosad bio sustavno 

istraživan. Ukupno je naeno pet ugroženih vrsta, od kojih je najznaajnija sredozemna 

zelendjevica Lestes barbarus. Stariji nalazi kornjaša jelenka (Lucanus cervus) nisu potvreni, 

iako se na terenu boravilo istovremeno tijekom njihove emergencije na otoku Pagu. Po iskazu 

zaposlenika JU NP-a ipak ih još ima na otoku. 

Od kopnenih puževa utvrene su ukupno 34 vrste, od kojih su samo dvije nove za otok, 

Cornu aspersum i još neidnetificirana Liburnica sp. Istraživanjima je utvreno da su 

literaturni navodi o velikom broju vrsta roda Delima netoni, a endemina vrsta Agathylla 

formosa nije naena izvan lokacije jedinog poznatog nalaza u selu Korita. Za otok su inae 

znaajni endemini špiljski puževi od kojih je najpoznatiji, za Mljet endemini rod i vrsta, 

Meledella werneri. Ouvanja vrijedna je i poznata špiljska fauna koju ine razni 

bezkralješnjaci. 

Uz gnijezdilišta sredozemnog galeba na podruje nacionalnog parka koje je u podruju 

ekološke mreže oznaenom kao HR1000037, za zaštitu raznolikosti faune najvažnija 

podruja su otone blatine i jedina slatina, gnijezdišta ptica grabljivica, skloništa porodiljnih 

kolonija šišmiša, te ouvanje faune travnjaka uz naselja. Od osobitog interesa je i otona 

populacija puža zaklopnice Agathylla formosa u selu Korita, te špilje s endeminim špiljskom 

faunom. 

33

2. Prijedlog podruja i lokaliteta vrijednih zaštite 

raznolikosti faune 

2.1 Pregled usvojenih kriterija vrednovanja i metodologije 

Za vrednovanje pojedinih podruja odnosno staništa s obzirom na znaaj za faunu na 

poetku projekta izdvajane su ciljane vrste (target species) u odabranih reprezentativnih 

skupina (sisavci, ptice, gmazovi, vodozemci, danji leptiri, vretenca, kornjaši, kopneni puževi). 

U procesu izdvajanja ciljanih vrsta koristili smo se prvenstveno okvire mjerila zadana 

projektom, ali smo ih morali razraditi, odnosno prilagoditi odabranim životinjskim 

skupinama. No nismo se zadržali samo na jednostavnom izboru ciljanih vrsta s kojim smo 

zapoeli projekt: kasnije tijekom projekta usvojili smo tri zasebna kriterija koji su svi zajedno 

utjecali na konani rezultat izbora ciljanih vrsta važnih za potrebe zoniranja. 

Za rezidentne sisavce, gmazove, vodozemce, danje leptire i vretenca, te ptice 

gnjezdarice, temeljno mjerilo (prvi kriterij) bio je izbor ciljanih vrsta koje bi nam svojim 

selektivnim rasprostranjenjem po podruju pokazale podruja od veeg znaaja za ouvanje 

biološke raznolikosti. Metodološki smo prvo utvrdili znaajne vrste (širi izbor) koje su imale 

globalni, europski i regionalni status ugroženosti (samo kategorije CR, EN, VU, DD prema 

IUCN pravilima), te bile na popisima Dodataka 2. i Dodatka 4. Direktive o staništima, a za 

ptice gnjezdarice (stanarice ili selice) one na popisu Dodatka 1. Direktive o pticama. 

Pripadnost listama Bernske konvencije smo izostavili, jer je na njoj prevelik broj vrsta (npr. 

gotovo sve ptice), kao što je i sluaj s listama Pravilnika o proglašavanju divljih svojti 

zaštienima i strogo zaštienima. Kod ptica i šišmiša pri tome smo razlikovali podruja gdje 

se gnijezde, odnosno imaju porodiljne kolonije, od podruja gdje se sezonski hrane, tj. love 

plijen. Kod danjih leptira takoer razlikujemo staništa gdje rastu biljke kojima se hrane 

njihove gusjenice od staništa na kojima se leptiri hrane nektarom. Za pojedine ugrožene vrste 

svaki nalaz je, primjerice za neke ptice, bilo na gniježenju bilo na hranilištu, definirao 

ukupno podruje od posebnog znaaja za tu vrstu. 

Za puževe smo morali prihvatiti drugaije mjerilo s obzirom na openito slabiji 

stupanj poznavanja te skupine, odnosno izostanak valorizacije mediteranskih vrsta u Direktivi 

o staništima i nepostojanje Crvene liste ugroženih puževa. Za vrednovanje kopenih puževa 

presudnu ulogu je odigrala njihova endeminost (vezanost pojedinih vrsta samo za odreeno 

usko podruje), odnosno bogatstvo vrsta na nekom užem podruju. 

Tijekom projekta usvojili smo princip da od tako dobivenih znaajnih vrsta izdvojimo 

uži krug ciljanih vrsta (target species), a koje su kao vrste ili svojte ugrožene ili od osobitog 

znaaja za bioraznolikost svakog zadanog podruja. Njima su pridodate i endemine vrste, te 

vrste kojima je neko podruje tzv. locus typicus, mjesto prvog znanstvenog opisa. Tako su 

neke vrste postale ciljane samo u jednom od zadanih podruja, dok npr. u drugom za to nisu 

bile odabrane. Jasno je da bi se za dobivanje njihove tonije rasprostranjenosti morala 

obavljati duža istraživanja (barem dvije godine), no ve jednogodišnja istraživanja na 

strunom procjenom znaajnijim podrujima bila su dovoljna da prostorno izdvojimo 

podruja od veeg znaaja za njihovo ouvanje. 

Unutar ciljanih vrsta kao drugi kriterij je vrednovana ugroženost vrsta, pri emu je 

presudan bio stupanj njihove ugroženosti, vrednovan kroz kategoriju ugrožnosti 

(najugroženije /kritino ugrožene/ – CR (Crytical Endangered), ugrožene – EN (Endangered), 

rizine – VU (Vulnerable), te vrste za koje se smatra da su ugrožene, ali zbog malog broja 

podataka ih se ne može uvrstiti u jednu od prethodnih kategorija – DD (Data Deficient). Ovaj 

kriterij je bio odluujui u rangiranju važnosti nekog lokaliteta, odnosno podruja. 

34

Kao trei kriterij uzeta je važnost nekog staništa ili podruja za seobu, odnosno 

zimovanje ptica (ptice preletnice, zimovalice), ali i šišmiša. Pri tome je svakako bilo važno 

ako su tu u znaajnijem broju i neke ugrožene vrste u preletu, odnosno na zimovanju. 

Prioritet u zaštiti imaju svakako više ugrožene vrste životinja prema kategoriji stupnja 

ugroženosti, a za prostorno planiranje posebno je znaajna i pripadnost Dodatku 2. Direktive 

o staništima – obveza osnivanja prostornog rezervata, odnosno slobodna struna procjena 

istog principa dobivena od ornitologa, za one ptice koje su sve samo na jednom Dodatku 

Direktive o pticama. 

U primjeni ovih temeljnih kriterija u izdvajanju podruja koja su predlagana za zaštitu 

važnu ulogu je odigrao i stupanj važnosti nekog podruja/staništa za pojedine prethodno 

definirane ciljane vrste. Npr. meu više vrsta s Dodatka 4. Direktive o staništima za ciljane 

vrste odabrane su samo one koje su kritino vezane za neko ogranieno ugroženo stanište. U 

sluaju otoka Visa tako npr. nije uvrštena u znaajne vrste ciljana vrsta zmija šara poljarica 

Hierophis gemonensis iji su nalazi bez korelacije s nekim odreenim staništem, a uvrštena je 

zelena krastaa Bufo viridis iji opstanak ovisi o mediteranskim lokvama, prirodnim i 

umjetnim, na otoku malobrojnim. Kriterij se temeljio i na naenoj brojnosti odnosno broju 

nalaza pojedinih ciljanih vrsta na zadanim podrujima, te procjeni važnosti tih populacija na 

regionalnom, nacionalnom i globalnom nivou. U konanom procesu vrednovanja izluen je i 

dio na temelju prije poznatih podataka prethodno usvojenih znaajnih vrsta, a koje tijekom 

inventarizacije ili nisu bile naene, ili su bile naene sluajno ili u broju koji nije bio dovoljan 

za utvrivanje prostora/staništa od znaaja za ouvanju te vrstu. 

2.2. Pregled utvrene rasprostranjenosti ciljanih vrsta izdvojenih 

za vrednovanje prostora /kod ptica, samo gnjezdarica/ 

Otok Pag (dio od Kolanskog blata do Dinjiške) 

Rod Vrsta Nalazište X y opaska 

agnata 

1 Medora cognate Dubrave kod rta Pošta 5500562 4925856 

2 Glaucopsyche alexis Gajac 5493099 4932119 

Glaucopsyche alexis Sv. Duh 5495950 4929644 

3 Proterebia afra Gajac 5493099 4932119 

Proterebia afra Velo Blato 5512786 4913185 

Proterebia afra Velo Blato/1 5511657 4912970 

Proterebia afra Velo Blato/2 5512948 4913346 

Proterebia afra Dinjška 5514400 4913077 

Proterebia afra zaljev Rogoza 5493516 4930340 

Proterebia afra Drakovci 5511381 4912422 

4 Zerynthia polyxena Dinjiška 5514400 4913077 

Zerynthia polyxena Kolansko blato 5496871 4928105 

5 Lestes barbarus Velo blato 5513424 4912341 

Lestes barbarus Kolansko blato/jezero 5493580 4930596 

Lestes barbarus Lokvina 5511564 4914773 

6 Lindenia tetraphylla Velo blato 5513424 4912341 

Lindenia tetraphylla Lokvina 5511564 4914773 

35


7 Selysiothemis nigra Velo blato 5513424 4912341 

8 Bufo viridis Pag/uz solanu 5505900 4921100 

Bufo viridis Kolansko blato/tabla 5414325 4929985 

9 Hyla arborea Kolansko polje, Vruja 5494382 4929545 

10 Emys orbicularis Kolansko blato/tabla 5494325 4929985 

Emys orbicularis Kolansko blato, jezero 5493580 4930596 

Emys orbicularis Kolansko polje, Vruja 5494382 4929545 

Emys orbicularis Paška solana (kanal) 5505900 4921100 

11 Lacerta trilineata Dubrave 5501182 4925426 

12 Zamenis longissimus Dubrave 5501182 4925426 

Zamenis longissimus Sv. Duh 5496428 4930266 

13 Anas strepera Velo Blato 5513424 4912341 gniježenje 

14 Burhinus oedicnemus Velo blato, okolica 5514725 4910808 gniježenje 

Burhinus oedicnemus Velo blato, okolica 5513707 4911232 gniježenje 






Burhinus oedicnemus Kolansko blato, okolica 5493422 4930548 gniježenje 

Burhinus oedicnemus Kolansko blato, okolica 5494854 4930934 gniježenje 

15 Charadrius alexandrinus Paška Solana 5506857 4920298 gniježenje 

Charadrius alexandrinus Solana Dinjiška 5513852 4913331 gniježenje 

Charadrius alexandrinus Velo blato 5513424 4912341 

16 Circus pygargus Velo Blato, okolica 5513517 4912158 

Circus pygargus Velo Blato, okolica 5514709 4910797 



Circus pygargus Paška Solana, okolica 5507108 4918247 

Circus aeruginosus Malo blato 5510140 4913431 gniježenje 

Circus aeruginosus Kolansko blato 5494582 4930596 gniježenje 

17 Himantopus himantopus Paška Solana 5506240 4919940 gniježenje 

Himantopus himantopus Solana Dinjiška 5513852 4913331 

Himantopus himantopus Kolansko blato 5493601 4930710 

Himantopus himantopus Kolansko blato 5493812 4930017 

Himantopus himantopus Velo blato 5513424 4912341 

18 Porzana parva Velo Blato 5513424 4912341 gniježenje 

19 Sterna albifrons Kolansko blato 5493601 4930710 

Sterna albifrons otok Mišnjak 5492108 4928364 gniježenje 

36

Uše rijeke Krke 

Rod Vrsta Nalazište X Y Opaska 

1 Proterebia afra Lozovac/ Gradina 5577707 4847931 locus typicus 

Proterebia afra Lozovac/ Gradina 5577811 4847999 locus typicus 

2 Selysiothemis nigra Prukljan 5568639 4854809 

Lutra lutra Gudua 5566981 4855480 

3 Myotis capaccinii Tradanj 5568647 4849276 Porodiljne kol. 

4 Rhinolophus euryale Tradanj 5568647 4849276 Porodiljne kol. 

5 Rhinolophus blasii Mandalina 5573020 4841153 

6 Rana dalmatina Gudua 5566981 4855480 

7 Hyla arborea Gudua 5566981 4855480 

8 Emys orbicularis Gudua 5566981 4855480 

Emys orbicularis Prukljan 5568639 4854809 

9 Porzana parva Gudua 5566981 4855480 gniježenje 

Viško i Palagruško otoje 

Rod Vrsta Nalazište X Y opaska 

migracija, 

1 Miniopterus schreibersi Kraljicina spilja, Vis 5590001 4770533 zimovanje 

2 Myotis emarginatus Punta Noža, spilje, Vis 5593861 4763899 porodiljne kol. 

3 Rhinolophus ferrumequinum Punta Noža, spilje, Vis 5593861 4763899 porodiljne kol. 

Vel. Rudnik 

Rhinolophus ferrumequinum (Vora),Vis 5593458 4768875 zimovanje 

Rhinolophus ferrumequinum Lokva, Vis 5598043 4767126 

4 Bufo viridis Kruševica lokva, Vis 5592683 4764858 

Bufo viridis Lokva, Vis 5598043 4767126 

5 Lestes barbarus Lokva, Vis 5598043 4767126 

6 Podarcis m. melisellensis Brusnik 5565684 4762723 locus typicus 

7 Medora dalmatina aquila Gatula, Biševo 5582294 4757998 locus typicus 

Medora dalmatina aquila Gatula-Potok, Biševo 5582330 4758018 

Medora dalmatina aquila 

Špilja kod Gatule, 

Biševo 5582166 4757994 

Medora dalmatina aquila Gatula, Biševo 5582122 4757410 

Medora dalmatina aquila Gatula, Biševo 5582050 4757358 

8 Charpentieria gibbula 

pelagosana Vela Palagruža 5603621 4695168 locus typicus 

9 Cornu aspersum pelagosanus Vela Palagruža 5603621 4695168 locus typicus 

10 Eobania vermiculata pelagosana Vela Palagruža 5603621 4695168 locus typicus 

11 Hierophis viridiflavus Velika Palagruža 5603621 4695168 

12 Podarcis sicula adriatica Mala Palagruža 5604956 4694638 

13 Falco peregrinus Jabuka 5538000 4772000 Gniježenje 

Falco peregrinus Sokolica, Vis 5591950 4763467 Gniježenje 

Falco peregrinus Stinice, Vis 5590601 4763093 Gniježenje 

Falco peregrinus Rt Trešjavac, Biševo 5582747 4757932 Gniježenje 

Falco peregrinus Rt Pernikoza, Biševo 5582383 4761575 Gniježenje 

37


Falco peregrinus Brusnik 5565675 4762728 Gniježenje 

Falco peregrinus Sv. Andrija (Svetac) 5562126 4764353 Gniježenje 

14 Falco eleonorae Kamik 5558335 4764116 Gniježenje 

Falco eleonorae Sv. Andrija (Svetac) 5562126 4764353 Gniježenje 

Falco eleonorae Greben kod Visa Gniježenje 

Vis – sjev.-zap. Obala 

Gniježenje 

Falco eleonorae od Kamika istono 

Vis – južna obala 

Gniježenje 

Falco eleonorae istono od rta Stupiše 

Falco eleonorae Vela Palagruža 5603621 4695168 Gniježenje 

15 Calonectris diomedea Sv,Andrija (Svetac) 5562126 4764353 Gniježenje 

Calonectris diomedea Vela Palagruža 5603621 4695168 Gniježenje 

16 Puffinus yelkouan Sv,Andrija (Svetac) 5562126 4764353 Gniježenje 

Puffinus yelkouan Vela Palagruža 5603621 4695168 Gniježenje 

Puffinus yelkouan Jabuka 5538000 4772000 Gniježenje 

17 Sterna hirundo Mali Budikovac 5601246 4765286 gniježenje ? 

Otok Mljet 


1 Nyctalus lasiopterus Galinjak 5718967 4734335 ? 

2 Plecotus kolombatovici Vodice (Kneže p.) 5697928 4739370 

3 Miniopterus schreibersi Ostaševica 5708622 4736968 porodiljna kolonija 

Miniopterus schreibersi Vodice (Kneže p.) 5697928 4739370 

4 Bufo viridis Blatina Sobra 5713262 4735223 

Bufo viridis Slatina Kozarica 5702309 4739688 

5 Testudo hermanni Kneže polje 5697132 4739856 

6 Emys orbicularis Blatina, Blato 5702089 4738693 

Emys orbicularis Slatina, Kozarica 5702309 4739688 

7 Glaucopsyche alexis Maranovii 5718050 4733555 

8 Scolitantides orion Kneže polje 5697132 4739856 

Scolitantides orion Maranovii 5718050 4733555 

Scolitantides orion Goveari polje 5692909 4740830 

9 Zerynthia polyxena Blatina, Sobra 5713345 4735603 

Zerynthia polyxena Kneže polje 5697132 4739856 

10 Lestes barbarus Blatina, Sobra 5713262 4735223 

Lestes barbarus Blatina, Prožura 5716899 4735538 

Lestes barbarus Slatina, Kozarica 5702309 4739688 

11 Selysiothemis nigra Blatina, Sobra 5713262 4735223 

Selysiothemis nigra Slatina, Kozarica 5702309 4739688 

Selysiothemis nigra Vodice (Kneže p.) 5697928 4739370 

Selysiothemis nigra Ivanje polje, lokve 5700488 4739004 

12 Agathylla formosa Korita 5722118 4733351 

13 Larus audoinii otok Glavat 6447968 4740339 Gniježenje 

Larus audoinii otok Ovrata 6452231 4739037 Gniježenje 

14 Phalacrocorax aristotelis Školj Lukovac 5718639 4732136 Gniježenje 

Phalacrocorax aristotelis Preki školj 5720727 4731592 Gniježenje 

38

2.3. Prijedlozi podruja znaajnijih za ouvanje raznolikosti faune 

po zadanim podrujima 

Uz svako podruje / lokalitet dat je pregled ciljanih i ostalih znaajnih vrsta, a vrste s 

Dodatka I Direktive o pticama i Dodatka II Direktive o staništima zbog kojih se predlaže 

NATURA 2000 lokalitet, date su u crvenoj boji. 

2.3.1. Otok Pag (Kolansko blato - Dinjiška) 

Tablica 1. Prioritetna lista u zaštiti faune pojedinih podruja/lokaliteta na otoku Pagu. 

Brojevi podruja odgovaraju oznakama na priloženoj karti. 

Br. Podruje/lokalitet Broj znaajnih 

vrsta 

(bez ptica 

selica i 

zimovalica) 

Broj ciljanih 

vrsta 

(bez ptica 

selica i 

zimovalica) 

Broj ugroženih 

vrsta 

(bez ptica 

selica i 

zimovalica) 

Posebni 

znaaj za 

ptice/šišmiše 

u selidbi i 

zimovanju 

1 Velo i Malo blato 20 11 16 da 

i okolica 

6 Kolansko blato i 12 11 7 da 

okolica 

3 Paška solana 4 4 2 

2 Dinjiška solana 4 2 1 

5 Otoi Mišnjak 1 1 1 

4 Dubrave 4 3 0 

Slika 1. Podruja zadanog dijela otoka Paga znaajnija za ouvanje bioraznolikosti faune 

39

1. Velo i Malo blato s okolicom 

Predlaže se osnivanje veeg zoološkog rezervata koji bi obuhvaalo Velo i Malo blato uz 

staništa kamenjarskih pašnjaka okolnog podruja. Podruje Velog blata posebno je znaajno 

za ptice movarice kao gnijezdilište u Hrvatskoj ugroženih vrsta patke kreketaljke (Anas 

strepera - EN) i sive štijoke (Porzana parva - DD), hranilište otone populacije vlastelice 

(Himantopus himantopus, CR), te stanište znaajne populacije ak deset vrsta ugroženih 

vretenaca od kojih su najpoznatiji jezerski rego (Lindenia tetraphylla, EN) i sredozemna 

zelendjevica (Lestes barbarus, VU). Dosadašnjim istraživanjima samo na ovom lokalitetu 

otoka Paga zabilježeno je ukupno 25 vrsta vretenaca, pa je ve time ovaj lokalitet od 

europskog znaaja. Na Malom blatu je utvreno gnijezdilište eje movarice (Circus 

aeruginosus, EN). Kamenjarski pašnjaci okolnog podruja posebno su znaajni kao 

gnijezdilište ugroženih ptica ukavice (Burhinus oedicnemus, DD), eje livadarke (Circus 

pygargus, EN) i danjeg leptira dalmatinskog okaša (Proterebia afra dalmata, DD). etvrtu 

životinjsku vrstu znaajnu za kamenjarske pašnjake Paga, ugroženu veliku ševu 

Melanocorypha calandra (EN) nije se tijekom 2008. godine zabilježilo na gniježenju: to bi 

moglo znaiti da je njena populacija nestala s ovog podruja, ali to ipak treba provjeriti. Ti 

kamenjarski pašnjaci bi svakako morali ostati u slinom režimu gospodarenja pod ispašom 

ovaca, a na njima bi se trebao zabraniti lov koji ugrožava ptice. S obzirom na ak 8 

rezidentnih vrsta ili gnjezdarica s Dodatka I Direktive o pticama i Dodatka II Direktive o 

staništima, podruje svakako treba postati dio ekološke mreže NATURA 2000. 

Do sada su kao ornitološki rezervati u statusu zaštite iskljuivo Velo blato i Malo blato, 

dok je Velo blato istovremeno i crpilište pitke vode. Kamenjarski travnjaci nisu pod 

nikakvom kontrolom naina gospodarenja. Kako je ovo za biološku raznolikost najznaajnije 

podruje na otoku Pagu, a ima i visoku nacionalnu i europsku vrijednost, treba nakon 

prikupljanja temeljnih podataka o vodenim i kopnenim staništima pristupiti što prije 

utvrivanju pravila gospodarenja ovim prostorom i kontroli njihova provoenja. 

Ciljane vrste 

Ptice gnjezdarice 

Eja movarica Circus aeruginosus, najmanje 2 para (2008) 

Eja livadarka Circus pygargus, najmanje 3-4 para (2008) 

Patka kreketaljka Anas strepera, > 2-3 para (2002) 

Siva štijoka Porzana parva, > 1 para (2008) 

ukavica Burhinus oedicnemus, 10 parova (2008) 

Ptice koje se ovdje hrane a gnijezde se drugdje na otoku 

Vlastelica Himantopus himantopus (2008) 

Gmazovi 

Barska kornjaa Emys orbicularis 

Danji leptiri 

Dalmatinski okaš Proterebia afra dalmata 

Vretenca 

Sredozemna zelendjevica Lestes barbarus 

Jezerski rego Lindenia tetraphylla 

Paška ipka Selysiothemis nigra 

Ostale znaajne vrste 


Patka njorka Aythia nyroca (2002) 

apljica voljak Ixobrychus minutus (2002) 

40

Vretenca 

Grof skitnica Anax ephippiger 

Mali car Anax perthenope 

Velika crvenookica Erythromma najas 

Istoni vilenjak Orthetrum coerulescens anceps 

Žukasti strijelac Sympetrum fonscolombii 

Južni strijelac Sympetrum meridionale 

Mali strijelac Sympetrum vulgatum 

Važnije ptice prolaznice i zimovalice 

Mali vranac Phalacrocorax pygmaeus 

Mala bijela aplja Egretta garzetta 

Bukavac Botaurus stellaris 

Blistavi ibis Plegadis falcinellus 

Šljuka livadarka Gallinago media 

Šljuka kokošica Gallinago gallinago 

Crvenonoga prutka Tringa totanus 

Crnoprugasti trstenjak Acrocephalus melanopogon 

2. Dinjiška solana 

Dinjiška solana je do nedavno bila znaajno otono stanište ugrožene ptice morskog 

kulika (Charadrius alexandrinus, EN), koja je stanarica otoka Paga. Prilikom ovogodišnjih 

istraživanja zabilježen je samo jedan par na gniježenju, dok je prijašnjih godina broj parova 

bio osjetno vei. Lokalitet je veoma važan za osiguravanje opstanke morskog kulika jer 

predstavlja prostornu vezu izmeu lokalne populacije na Paškoj solani i gnijezdilišta u 

Ljubakom i Ninskom zaljevu. Treba ponovno osigurati i nesmetano gniježenje kulika 

unutar podruja aktivne solane. Na solani se hrani i otona populacija vlastelice 

(Himantopus mimantopus, CR). S dvije gnjezdarica s Dodatka I Direktive o pticama solana 

svakako treba postati dio ekološke mreže NATURA 2000. 

Ciljane vrste 


Morski kulik Charadrius alexandrinus, 1 par (2008) 

Ptice koje se ovdje hrane a gnijezde se drugdje na otoku 

Vlastelica Himantopus himantopus 

3. Paška solana 

Iako je Paška solana umjetno stanište, znaajno je otono stanište kritino ugrožene ptice 

vlastelice (Himantopus himantopus, CR: 4-6 parova) i ugrožene ptice morskog kulika 

(Charadrius alexandrinus, EN: 4-5 parova). Rubne kanale sa slatkom ili boatom vodom 

koriste kao stanište i barska kornjaa (Emys orbicularis) i zelena krastaa (Bufo viridis), vrste 

s dodataka Europske direktive o staništima. Zabrinjava podatak da se do nedavno na Paškoj 

solani gnijezdilo ak 15-20 parova morskog kulika (Radovi i ost. 2003), dakle 3 do 4 puta 

više nego 2008. godine. Treba osigurati trajno nesmetano gniježenje ugroženim pticama 

unutar podruja aktivne solane. S dvije gnjezdarica s Dodatka I Direktive o pticama i jednom 

41

vrstom s Dodatka II Direktive o staništima (u lateralnim kanalima) solana svakako treba 

postati dio ekološke mreže NATURA 2000. 

Ciljane vrste 


Vlastelica Himantopus himantopus, 4-6 parova (2008) 

Morski kulik Charadrius alexandrinus, 4-5 parova (2008) 

Gmazovi 


Vodozemci 

Zelena krastaa Bufo viridis 

4. Dubrave 

Šire podruje Dubrave je od lokalnog znaaja zaštite bioraznolikosti otoka Paga. Predlaže 

se proširenje postojeeg šumskog rezervata, a obuhvaalo bi prostor u kojem je sada zaštiena 

šuma hrasta medunca. Šumi opasno prijeti degradacija zbog sve bliže izgradnje kua radi 

atraktivne plaže, a time i približavanja turistikog podruja. Trenutno je šuma ispresjecana 

stazama (šetnica turista s psima), a zbog ugibališta za vozila postaje lokacija gdje se u šumi 

vrši nužda i baca smee. Ovo je jedinstveno stanište na otoku Pagu gdje je sauvan dio šume 

bjelogorinog pojasa Mediterana. Od znaajnije faune zabilježeni su, uz brojne šišmiše 

(Hypsugo savii – Dodatak 4. Direktive o staništima) koji se hrane meu krošnjama i uz cestu 

kroz šumu, veliki zelemba (Lacerta trilineata – vrsta s Dodatka 4. Direktive o staništima, a 

kojoj je jedino nalazište na otoku Pagu), Eskulapova bjelica (Zamenis longissimus - prvi 

sigurni nalaz na otoku Pagu, Dodatak 4. Direktive o staništima), te kornjaš jelenak (Lucanus 

cervus – Dodatka 2. Direktive o staništima). Tu su i za sada na otoku Pagu jedina za otok 

poznata nalazišta ak šest vrsta danjih leptira. Na stijenama na gornjoj granici šume nalazi se 

za sada i jedino poznato nalazište Velebitskog endema puža zaklopnice Medora agnata 

cognata na Pagu, strogo zaštiene vrste u Hrvatskoj. Faunu treba istražiti detaljnije, kako bi se 

moglo definirati potrebno podruje zaštite i osigurati potreban režim upravljanja prostorom. 

Ciljane vrste 

Gmazovi 

Veliki zelemba Lacerta trilineata (oko 10 jedinki na površini od 900 m 2 ) 

Eskulapova bjelica Zamenis longissimus 

Kornjaši 

Jelenak Lucanus cervus 

Kopneni puževi 

Medora agnata cognata 

Ostala znaajna fauna: 

Sisavci 

Primorski šišmiš Hypsugo savii 

Danji leptiri dosad naeni na Pagu jedino na ovom nalazištu 

Carcharodius alceae 

Celastrina argiolus 

Coenonympha arcania 

Lasiommata maera 

Pararge aegeria 

Satyrium spini 

42

5. Otoi Mišnjak 

Predloženo podruje posebnog ornitološkog rezervata je mali otoi Mišnjak neposredno 

uz rt Mišnjak, zapadno od turstikog mjesta Mandre. Na njemu je bilo zabilježeno gniježenje 

ugrožene male igre (Sterna albifrons, u Hrvatskoj ugrožena vrsta - EN) (Radovi i ost. 

2003). Nažalost prilikom ovogodišnjih istraživanja izostao je pregled otoia u doba 

gniježenja ove ptice, pa što prije treba organizirati utvrivanje broja parova koji se ovdje 

gnijezde. U doba gniježenja male igre su promatrane god. 2008. na Kolanskom blatu, koje 

im je jedno od hranilišta. Istovremeno prema neprovjerenim informacijama gniježenje na 

Mišnjaku je izostalo. Otoi Mišnjak, kao i Mali Brušnjak kod Mauna treba što prije zaštititi 

kao važna potencijalna gnijezdilište ptice kojoj je u Hrvatskoj u zadnje vrijeme opala brojnost 

i jako joj se suzio areal rasprostranjenosti. 

Treba strogo zabraniti prilaz i iskrcavanje na otoiu Mišnjaku u doba gniježenja, kao i 

osigurati mir u Kolanskom blatu gdje joj je jedno od potvrenih hranilišta. Otoi bi svakako 

trebao biti uvršten u ekološku mrežu NATURA 2000. 

Ciljane vrste 


Mala igra Sterna albifrons 

6. Kolansko blato s okolicom 

Predloženo podruje zoološkog rezervata obuhvaalo bi Kolansko blato s vlažnim 

livadama košanicama uz staništa kamenjarskih pašnjaka okolnog podruja. Podruje je 

Kolanskog blata posebno je znaajno kao važno odmorište i hranilište brojnih ptica movarica 

selica, ali i kao gnijezdilište eje movarice (Circus aeruginosus, EN). Tu je potvreno 

hranilište otonih populacija vlastelice (Himantopus himantopus, CR) i male igre (Sterna 

albifrons, EN). Vretenca nisu još nažalost sustavno istražena, ali su ipak ve naeni ugrožena 

sredozemna zelendjevica (Lestes barbarus, VU) i južni strijelac (Sympetrum meridionale, 

DD). Kamenjarski pašnjaci okolnog podruja posebno su znaajni kao gnijezdilište ukavice 

(Burhinus oedicnemus, DD) i stanište danjeg leptira dalmatinskog okaša (Proterebia afra 

dalmata, DD). Ti kamenjarski pašnjaci bi svakako morali ostati u dosadašnjem režimu 

gospodarenja, pod ispašom ovaca. Vlažne livade znaajne su po biljnim vrstama, dok im je 

fauna još uglavnom nepoznata, ali su u kasno ljeto pune skakavaca kojima se hrane brojne 

ptice prije i poetkom seobe. U polju su poznati povremeni izvori, vruje i slatine, važni kao 

stanište vretenca ali i za održavanje populacije zelene krastae i gatalinke (Bufo viridis, Hyla 

arborea, obje Dodatak 4. Direktive o staništima), iji su punoglavci u proljee važni izvor 

hrane za urline i vlastelicu, te barsku kornjau (Emys orbicularis - Dodaci 2 i 4 Direktive o 

staništima). Do sada je kao ornitološki rezervat zaštieno samo Kolansko blato. Slino 

podruju uz Velo i Malo blato treba dovršiti prikupljanje podataka o znaajnijoj fauni skupina 

koje su tu slabije poznate, kako bi se na temelju tih podataka i podataka o hidrologiji mogle 

odrediti tonije granice potrebnog rezervata, te utvrditi pravila gospodarenja prostorom uz 

maksimalno ouvanje biološke raznolikosti. Zbog sadašnjeg pritiska proširenja susjednog 

turistikog podruja (Gajac, autokamp kod uvale Rogoza), poetka nasipavanja 

zamovarenog dijela uz cestu i upotrebe gnojiva kako bi se poveao prinos krmiva na vlažnim 

travnjacima, istraživanja i mjere zaštite treba provesti što brže. Sa 2 vrste s Dodatka I 

Direktive o pticama i jednom vrstom s Dodatka II Direktive o staništima Kolansko blato s 

okolicom svakako treba postati dio ekološke mreže NATURA 2000. 

43

Ciljane vrste 


Eja movarica Circus aeruginosus, 1 par (2007) 

ukavica Burhinus oedicnemus, 2-3 para (2008) 

Ptice koje se ovdje hrane, a gnijezde se drugdje na otoku 

Vlastelica Himantopus himantopus, 8 jedinki (2008) 

Mala igra Sterna albifrons 

Gmazovi 


Vodozemci 

Gatalinka Hyla arborea 


Vretenca 


Danji leptiri 


Uskršnji leptir Zerynthia polyxena 

Kozlinev plavac Glaucopsyche alexis 


Vretenca 


2.3.2. Uše rijeke Krke 

Tablica. 2. Prioritetna lista u zaštiti podruja/lokaliteta na ušu Krke i otoku Prviu. Brojevi 

podruja odgovaraju oznakama na priloženoj karti. 

Br. Podruje/lokalitet 

Broj znaajnih 

vrsta 

(bez ptica 

selica i 

zimovalica) 

Broj ciljanih 

vrsta 

(bez ptica 

selica i 

zimovalica) 


vrsta 

(bez ptica 

selica i 

zimovalica) 

Posebni 

znaaj za 


u selidbi i 

zimovanju 

3. Špilja Tradanj 7 3 4 

5. Gudua – Prokljan 11 6 3 Da 

1. Lozovac – Gradina 2 1 1 

4. Špilja Mandalina 0 (7) 0 (3) 0 (4) 

2. alete 0 0 0 

?. Morinjski zaljev ? ? ? Vjerojatno 

44

Slika 2. Podruja uša Krke i otoka Prvia znaajnija za ouvanje bioraznolikosti faune 

1. Podruje Lozovac – Gradina 

U podruju Lozovac – Gradina tijekom proljea 2008. zabilježena je uz vanjski rub 

zadanog podruja u jednom izlasku na teren uz još 12 vrsta danjih leptira znaajna populacija 

ugrožene vrste dalmatinskog okaša Proterebia afra dalmata (DD kategorija, prijedlog 

Hrvatske za upis na Direktivu o staništima), za koga je nalazište prvog znanstvenog opisa 

(locus typicus) upravo okolica Šibenika (Godart, 1824). To je bio ujedno i jedini nalaz ove 

endemine svojte unutar zadanog podruja. Dalmatinski okaš je tipina vrsta suhih 

kamenjarskih travnjaka Dalmacije s izrazito lokaliziranim podrujima rasprostranjenja, a u 

Hrvatskoj je u statusu vjerojatno ugrožene ali nedovoljno poznate vrste (DD). Kako se u 

ovom podruju zbog smanjivanja ispaše ve duže vrijeme sve više zapuštaju suhi kamenjarski 

pašnjaci tipa Festuco-Koelerietum splendentis i napreduje progresija prema klimazonalnoj 

šumskoj zajednici hrasta medunca i bjelograbia Querco-carpinetum orientalis (Lovašen- 

Eberhardt & Martinis 1990) postoji mogunost da ova vrsta ugroženog danjeg leptira nestane 

s tipinog nalazišta, što bi svakako trebalo sprijeiti. U navedenom podruju trebalo bi 

ustanoviti znaajnije poticaje za održavanje travnjaka toga tipa. 

45

Ciljane vrste: 



Ostale vrste zabilježenih danjih leptira: 

Anthocharis cardamine 

Aricia agestis 

Callophrys rubi 

Charcharodius flocciferus 

Coenonympha pamphilus 

Colias crocea 

Iphlidices podalirius 

Lasiommata megera 

Limenitis reducta 

Papilio machaon 

Pieris brassicae 

Polyommatus icarus 

Thymelicus lineola 

2. alete 

Predjel od sela alete uzvodno do Slatke drage ima izrazito bogatu kopnenu malakofaunu 

od ak 25 vrsta puževa, a na tom podruju obitava sedam strogo zaštienih i zaštienih vrsta, 

te rijetka svojte puževa Hrvatske Odontocyclas kokeilii. Puževi nalaze zaštitu od prevelikih 

temperatura ispod vegetacije uz rubove puteva i suhozidova, te u suhozidovima. Na takvim 

mjestima i odlažu jaja. "Popunjavanje" starih suhozidova žbukom, zamjena suhozidova sa 

betonskim zidovima, nestanak zemljanih puteva - sve to dovodi do nestanka glavnih 

mikrostaništa za puževe. Trebalo bi zadržati sadašnje stanje ograniene upotrebe pesticida 

koji dovode do ugibanja puževa, zadržati postojee tradicionalne suhozide meu poljima i uz 

puteve, te ograniiti asfaltiranje ili betoniranje puteva. 

Znaajne zaštiene vrste puževa: 

Cochlostoma scalarinum scalarinum 

Delima blanda conspurcata 

Delima semirugata vibex 

Eobania vermiculata verniculata 

Granaria illyrica illyrica 

Helix cincta 

Pyramidula rupestris 

Ostale zabilježene vrste puževa: 

Aegopis acies 

Cernuella cisalpina 

Cernuella virgata 

Cochlicella acuta 

Liburnica setosa setosa 

Helix secernenda 

Hypnophila pupaeformis 

46

Monacha cartusiana 

Odontocyclas kokeilii 

Oxychilus sp. 

Pomatias elegans 

Poiretia cornea 

Rupestrella philippii 

Rupestrella rhodia 

Truncatellina callicratis 

Vallonia costata 

Vitrea botterii 

Vitrea subrimata 

3. Špilja Tradanj 

Špilja Tradanj sklonište je jedne od najznaajnijih porodiljnih kolonija više vrsta 

ugroženih šišmiša u Hrvatskoj. Jedna je od dva skloništa porodiljnih kolonija s najveim 

brojem ženki šišmiša zabilježenih u Hrvatskoj, jer njihov ukupni broj u razdoblju od svibnja 

do kolovoza dosiže ukupno nešto više od 22.000 jedinki ak sedam vrsta. Broj pojedinih vrsta 

varira kako tijekom godine, tako i u razliitim godinama, ovisno naješe o trenutnim 

uvjetima korištenja skloništa u nekim drugim skloništima šireg podruja koje pojedine vrste 

vjerojatno koriste i godišnje uspješnosti podizanja mladih. Meu njima su posebno znaajne 

vrste dugonogi šišmiš (povremeno do 10.000 ženki s mladima) sa statusom ugrožene vrste 

(EN) u Hrvatskoj i južni potkovnjak (do 1.200 ženki) sa statusom osjetljive vrste (VU) u 

Hrvatskoj. Špilja je smještena neposredno iznad desne obale kanjona rijeke Krke izmeu 

Prokljanskog jezera i podruja Zatona. Pristup joj je mogu sa staze paralelne s kanjonom 

koja vodi s obale istono od Zatona prema Raslini, bez oznaenog puta strmo prema dnu 

kanjona, a lakši je amcem s obale ispod špilje. 

Sa 6 šišmiša s Dodatka II Direktive o staništima špilja svakako treba postati dio ekološke 

mreže NATURA 2000. Za zaštitu porodiljnih kolonija šišmiša potrebo je sprijeiti njihovo 

uznemiravanje u špilji u razdoblju od travnja do rujna, te osigurati opstanak njihova plijena 

(kukaca) u staništima u okolici, gdje ženke šišmiša tijekom boravka u špilji love. Vidljivo je 

da su špiljski sedimenti bili ve predmetom arheoloških sondiranja, a time vjerojatno i 

uznemiravanja šišmiša. U doba kada ženke velikog potkovnjaka i rieg šišmiša imaju mlade, 

oni vise ve na samom ulazu, pa ih se može uznemiriti ve samim prilazom u blizini otvora 

špilje. 


Sisavci: 

Dugonogi šišmiš Myotis capaccinii, povremeno do 10.000 jedinki 

Južni potkovnjak Rhinolophus euryale, do 1.200 jedinki 


Sisavci: 

Dugokrili pršnjak Miniopterus schreibersi, do 20 jedinki 

Rii šišmiš Myotis emarginatus, do 5.000 jedinki 

Oštrouhi šišmiš Myotis blythii oxygnathus, do 2.700 jedinki 

Veliki šišmiš Myotis myotis, do 2.700 jedinki 

Veliki potkovnjak Rhinolophus ferrumequinum, do 800 jedinki 

47

4. Špilja Mandalina 

Špilja Mandalina je u prošlom stoljeu (izmeu 1950. i 1960.) bila poznata kao znaajno 

skolonište porodiljnih i zimskih kolonija sedam vrsta šišmiša koji su danas svi odreda 

ugroženi (uli 1959, 1960, 1961). Osobito je bila znaajna kao sklonište zimske i porodiljne 

kolonije Blazijevog potkovnjaka, šišmiša koji danas ima status ugrožene vrste (VU) i pripada 

rjeim vrstama u Hrvatskoj. Nažalost, špilja je ve dugo u sklopu vojnog kompleksa, te su u 

njoj šišmiši izlovljavani radi istraživanja potencijalne bjesnoe (Heneberg i ost. 1968), a 

vjerojatno bili i sustavno uništavani kao potencijalni vektori zoonoza, što je bila praksa u 

gotovo svim podzemnim objektima od važnosti za vojsku na podruju nekadašnje Jugoslavije 

(Baki, usmeno). Iako špilju danas šišmiši više ne koriste kao sklonište, ona je znaajno 

potencijalno sklonište ugroženih vrsta. Ujedno je znaajno nalazište endemine vodene faune, 

meu kojima se istiu podzemne vodene kozice (Troglocaris anophthalmus grupa). U 

dogovoru s vojskom trebalo bi se osigurati ouvanje podzemne faune i omoguiti šišmišima 

nesmetani ulaz i boravak. Time bi se postupno omoguio povratak u špilju ugroženim vrstama 

šišmiša. 

Potencijalno ciljane vrste: 

Sisavci: 

Dugonogi šišmiš Myotis capaccinii 

Blazijev potkovnjak Rhinolophus blasii 

Južni potkovnjak Rhinolophus euryale 

Ostale potencijalno znaajne vrste 

Dugokrili pršnjak Miniopterus schreibersi 

Oštrouši šišmiš Myotis blythii oxygnathus 

Veliki šišmiš Myotis myotis 

Veliki potkovnjak Rhinolophus ferrumequinum 

5. Gudua - Prokljan 

Predloženo podruje mogueg zoološkog rezervata obuhvaa stjenovita staništa završnog 

dijela kanjona potoka Gudue, Debeli rat, donji tok povremenog potoka Mokrice, te pojas 

tršaka i drugih zamovarena staništa uša Gudue i obale boatog Prokljanskog jezera 

ukljuivši rt Preluu i rt Školj, sve do sela Prokljan. Podruje je posebno znaajno kao 

obitavalište ugroženih vrsta vidre (Lutra lutra) i sive štijoke (Porzana parva), obje u 

Hrvatskoj sa statusom vjerojatno ugroženih ali nedovoljno poznatih vrsta (DD), bogato je 

pticama, takoer vodozemcima i gmazovima, te važno za ptice preletnice i zimovalice. 

Istovremeno to je potencijalno stanište malog vranca (Phalacrocorax pygmaeus) i nekih 

drugih ugroženih vrsta ptica u seobi i zimovanju, kao i ugroženih vrsta vretenaca. 

Ve godine 1990. je ovaj lokalitet u analizi ornitofaune tadašnjeg Nacionalnog parka Krka 

svrstan meu pet ornitološki najvrednijih podruja uz rijeku Krku sa 115 zabilježenih vrsta 

ptica (Stipevi i ost. 1990). Trenutno je predloženo podruje dio nacionalne ekološke mreže 

unutar šireg podruja „Krka i okolni plato“. Kopneni pristup od sela Prokljan nije preporuljiv 

zbog miniranog podruja, mogu je pristup jedino amcem. Miniranost znaajnih staništa 

unutar predloženog podruja je nepoznata, ali vjerojatna. Treba osigurati zabranu lova i 

uznemiravanja ptica kako u samom podruju tako i u pripadajuim vodama Prokljanskog 

jezera neposredno uz obalu. S 2 vrste s Dodatka I Direktive o pticama i 2 vrste s Dodatka II 

48

Direktive o staništima, šire podruje uša Gudue treba postati dio ekološke mreže NATURA 

2000. 


Sisavci 

Vidra Lutra lutra 


Siva štijoka Porzana parva, 2-3 para 

Gmazovi 


Vodozemci 

Smea žaba Rana dalmatina 

Gatalinka Hyla arborea 

Vretenca 


Ostale znaajnije vrste 


apljica voljak Ixobrychus minutus 

Gmazovi 

Blavor Pseudopus apodus 

Mrki gušter Algyroides nigropunctatus 

Veliki zelemba Lacerta trilineata 

Ribarica Natrix tessellata 

49

2.3.3 Viško otoje i otoje Palagruža 

Tablica. 3. Prioritetna lista u zaštiti podruja/lokaliteta na Viškom otoju i Palagruži. 

Brojevi pojedinih podruja oznaenih u etiri boje odgovaraju oznakama na 

priloženim kartama /slijedea strana/ 

No. Podruje/lokalitet Broj znaajnih 

vrsta 

(bez ptica 

selica i 

zimovalica) 

Broj ciljanih 

vrsta 

(bez ptica 

selica i 

zimovalica) 

Broj 

ugroženih 

vrsta 

(bez ptica 

selica i 

zimovalica) 

Posebni 

znaaj za 


u selidbi i 

zimovanju 

3. Svetac 6 4 4 Da 

1. Velika Palagruža 5 5 3 Da 

3. Lokva (Vis) 2 3 3 

1. Stupiše – Taleška 4 4 2 

(Vis) 

5. V.Barjak - Slatina 4 4 3 Da 

(Vis) 

1. Jabuka 3 2-3 2-3 da 

1.,3. Trešjavac, 

2 2 2 da 

Pernikoza (Biševo) 

2. Kamik 1 1 1 da 

4. Brusnik 2 2 1 da 

8. Greben (JI Vis) 1 1 1 

2. Gatula (Biševo) 1 1 1* 

4. Veliki rudnik – 

2 1 0 da 

Vora (Vis) 

2. Mala Palagruža 1 1 0 da 

2. Lokva Kruševica 

2 1 0 

(Vis) 

7. Mali Budikovac 

1 1 0 

(Vis) 

8. Stonica (Vis) 0** 0 0 

1* = ugrožena vrsta skupine koja nije dosad bila valorizirana 

** = puževi pjeskovitih staništa 

50

Slika 2. Podruja Viškog i Palagruškog otoja znaajnija za ouvanje bioraznolikosti 

faune. 

Otok Vis (u sredini): 1. Stupiše – Taleška, 2. Kruševica, 3. Lokva, 4. Vora, 5. 

V.Barjak – Slatina, 6. Stonica, 7. M. Budikovac, 8. Greben; Otok Biševo (lijevo 

dolje): 1. Trešjevac, 2. Gatula, 3. Pernikoza. 

Gore lijevo: 1. Jabuka, u sredini: 2. Kamik, 3. Sv.Andrija (Svetac), 4. Brusnik, 

dolje: 1. Vela Palagruža, 2.- Mala Palagruža. 

51

Otok Vis i susjedni otoii 

1. Stijene istono od rta Stupiše do uvale Taleška (otok Vis) 

Istono od rta Stupiše je veliko gnijezdilište Eleonorinog sokola (Falco eleonorae, VU), s 2 

do 9 parova. Na strmoj stijeni uz uvalu Stinice, te u predjelu Sokolica na strimim stijenama 

gnijezdi se sivi sokol (Falco peregrinus, VU). Gnijezdilišta treba zaštititi naroito u doba 

gniježenja. Izmeu uvala Taleška i Duboka u više manjih špilja uglavnom na veoma teško 

pristupanim strmim stijenama okrenutih moru nalaze se porodiljne kolonije rieg šišmiša 

(Myotis emarginatus) i velikog potkovnjaka (Rhinolophus ferrumequinum ). Pristup špiljama 

nije mogu s morske strane. Populacija je svojevremeno prema opisu Vicka Marinkovia iz 

Podšpilja procijenjena na oko 100 primjeraka rieg šišmiša (Myotis emarginatus - IUCN VU, 

Dodaci 2. i 4. Direktive o šišmišima) i preko 300 primjeraka velikog potkovnjaka 

(Rhinolophus ferrumequinum - Dodaci 2. i 4. Direktive o šišmišima). Ljeti godine 1996. po 

informacijama V. Marinkovia broj šišmiša u navedenim špiljama bio je znatno manji. Kasno 

ljeti 2008. godine posjetio ih je I.Pavlini, ali nije bilo tragova boravka prijašnjih kolonija. 

Sve etiri navedene vrste su ili s Dodatka I Direktive o pticama ili Dodatka II Direktive o 

staništima, pa se navedeno podruje predlaže kao lokalitet u okviru mreže NATURA 2000. 

Ciljane vrste 


Sivi sokol Falco peregrinus, 2 para (2008) 

Eleonorin sokol Falco eleonorae, 2 do 9 parova 

Sisavci 

Rii šišmiš Myotis emarginatus 


2. Lokva Kruševica (otok Vis) 

Lokva Kruševica je jedno od dva mrijestilišta zahvaljuljui kojima je na otoku opstao 

jedini vodozemac, zelena krastaa (Bufo viridis – Dodatak 4. Direktive o staništima). 

Lokva je uz to jedno od rijetkih mjesta na otoku gdje vodu mogu piti šišmiši, od kojih je 

god. 1970. utvren sam bjelorubi šišmiš (Pipistrellus kuhlii - Dodatak 4. Direktive o 

staništima). Lokvu koja obnovljena svakako treba održavati, te ostaviti mogunost da je 

male krastae mogu napustiti nakon metamorfoze iz punoglavaca. 

Ciljane vrste 

Vodozemci 

Zelena krastaa Bufo viridis, do 250 mladih + punoglavci (2008) 

Važne ostale vrste 

Sisavci koji piju vodu 

Bjelorubi šišmiš Pipistrellus kuhlii 

(za listu svih vrsta koje piju vodu trebaju kontinuirana promatranja 

tijekom razdoblja od ranog proljea do kasne jeseni) 

52

3. Lokva (otok Vis) 

Velika lokva koja se nalazi u središnjem dijelu otoka najvee je i najvažnije vlažno 

stanište na otoku. Na nju dolazi piti vodu veina populacije šišmiša s otoka, no ona je zbog 

svoje veliine nepovoljna za lov mrežama, pa imamo dosad podatke samo za bjelorubog 

šišmiša (Pipistrellus kuhlii ), sredozemnog golorepca (Tadarida teniotis) i velikog 

potkovnjaka (Rhinolophus ferrumequinum), svi na Dodatku IV. Direktive o staništima (Rh. 

ferrumequinum i na Dodatku II). Lokva i ograeni kanal kraj nje su znaajno mrijestilište 

zelene krastae (Bufo viridis, Dodatak 4. Direktive o staništima). Lokva je takoer stanište 

vretencima, od kojih su poznate dvije znaajnije vrste, sredozemna zelendjevica (Lestes 

barbarus – VU) i južni strijelac (Sympetrum meridionale – DD). Lokvu i ograeni kanal uz 

nju svakako treba nastaviti održavati. Pristup lokvi bi trebao biti takav, da je bar na jednom 

mjestu mogu napuštati preobražene zelene krastae. 

Ciljane vrste 

Sisavci 


Vodozemci 

Zelena krastaa Bufo viridis, do 400 mladih + punoglavci 

Vretenca 


Ostale važne vrste 

Sisavci koji piju vodu: 


Sredozemni golorepac Tadarida teniotis 

Vretenca 


4. Veliki rudnik, Vora (otok Vis) 

Polušpilja iz koje se produžuje jedan od rovova napuštenog rudnika Vora znaajno je 

zimovalište oko 400 jedinki vjerojatno itave otone populacije velikog potkovnjaka 

(Rhinolophus ferrumequinum - Dodaci 2. i 4. Direktive o šišmišima). Treba osigurati ulaz 

(moraju biti horizontalne rešetke) da se zimujua kolonija ne uznemiruje. Lokalitet je 

izuzetno važan za ouvanje otoke populacije velikog potkovnjaka koja je na Dodsatku II 

Direktive o staništima, pa smatramo da treba postati dio mreže NATURA 2000. 

Ciljane vrste 

Sisavci (zimujua kolonija šišmiša) 

Veliki potkovnjak Rhinolophus ferrumequinum, 400 primjeraka 


Mali potkovnjak Rhinolophus hipposideros 

53

5. Stijene od otoka V. Barjak do uvale Slatina (otok Vis) 

Stijene sjeverozapadne obale su poznata gnijezdilište 4 – 6 parova Eleonorinog sokola. 

U špilji Kraljicina naena je uz nekoloko primjeraka velikog potkovnjaka (Rhinolophus 

ferrumequinum – Dodaci 2. i 4. Direktive o staništima), otona kolonija od 200 primjeraka 

ugrožene vrste dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi – EN) u doba seobe, a mogue je 

da se oni u njoj zadržavaju i za vrijeme zimovanja. Postoji još jedno opažanje biospeleologa 

B. Jalžia koji je u špilji vidio veu koloniju potkovnjaka (Rhinolophus sp. - VU), za koje on 

smatra da nisu dosad poznate vrste otoka mali i veliki potkovnjak, što treba još provjeriti. 

Zbog opasnosti od uznemiravanja šišmiša potrebno je posjete špilji ograniiti samo na ljetno 

doba. Trebala bi kontinuirana opažanja šišmiša kako bi se ustanovila prva vrijednost špilje za 

otone populacije šišmiša. 

Nažalost lokacija vjerojatne porodiljne kolonije dugokrilog pršnjaka još nije naena na 

otoku. 

Ciljane vrste 

Sisavci na seobi i zimovanju 

Dugokrili pršnjak Miniopterus schreibersi, 200 primjeraka 


? potkovnjak Rhinolophus sp., > 50 primjeraka 

6. Uvala Stonica (otok Vis) 

Podruje posebno je znaajno zbog pjeskovitih travnjaka koji su poveali uobiajeni 

broj kopnenih puževa na ak 30 naenih vrsta, što je rijetko za jedan lokalitet, pogotovo na 

otocima. Uz 6 zaštienih vrsta u Hrvatskoj na ovom podruju su naene vrste koje na drugim 

dijelovima Visa nisu zabilježene (Helix cincta, Pupilla muscorum, P. triplicata, Vallonia 

costata). 

Znaajne vrste 

Kopneni puževi – zaštiene vrste 

Chondrula quinquedentata 

Cornu aspersum 

Delima bilabiata crassilabris 

Eobania vermiculata vermiculata 

Helix cincta 

Papillifera bidens 

7. Otoi Mali Budikovac 

Na otoiu Mali Budikovac još god. 1996. naena je gnijezdea kolonija obine igre 

(Sterna hirundo – Dodatak 1. Direktive o pticama). Trebalo bi potvrditi njenu egzistenciju 

obilaskom otoia, što nažalost nije bilo mogue tijekom istraživanja god. 2008. U 

meuvremenu, otoi treba preventivno zaštititi. Ukoliko se potvrdi gniježenje obine 

igre predlažemo da se lokalitet pribroji ostalima u mreži lokaliteta ekološke mreže 

NATURA 2000. 

Ciljane vrste 


Obina igra Sterna hirundo (1996) 

54

8. Otoi Greben 

Na otoiu Greben stalno je gnijezdilište jednog para Eleonorinig sokola (Falco 

eleonorae), vrste s Dodatka I Direktive o pticama. Zato predlažemo da se lokalitet pribroji 

ostalima u mreži lokaliteta ekološke mreže NATURA 2000. 

Ciljane vrste 


Elenorin sokol Falco eleonorae, 1 par 

Otok Biševo 

1. Rt Trešjavac (otok Biševo) 

Na rtu Trešjavac utvreno je gnijezdo sivog sokola (Falco peregrinus – VU). Stijene 

ovog dijela otoka su ujedno jedno od dva Biševska gnijezdilišta Eleonorinog sokola 

(Falco eleonorae – EN). Ukupno se na Biševu gnijezdi do 6 parova Eleonorinog sokola. 

Pristup stijenama rta treba zabraniti u doba mogueg uznemiravanje sokolova u doba 

gniježenja, a to znae u rano proljee (ožujak – svibanj) i jesen (kolovoz – listopad). 

Lokalitet je od znaaja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000. 

Ciljane vrste 


Sivi sokol Falco peregrinus, 1 par (2008) 

Eleonorin sokol Falco eleonoraes, 1 do 5 parova (2000 - 2004) 

2. Stijene podruja Gatule (otok Biševo) 

Na podruju Gatule na otoku Biševu izdvajamo za zaštitu stijene i litice koje jedine u 

Viškom otoju i na obali Jadrana nastava u Hrvatskoj strogo zaštiena svojta endeminog 

kopnenog puža iz porodice zaklopnica Medora dalmatina aquila, strogo zaštiene vrste u 

Hrvatskoj. Veina vrsta roda Medora je inae endemina za krška podruja oko Jadranskog 

mora. Kako populacije vrsta ovog roda veoma esto dolaze na malim površinama usprkos 

tome što su povoljna stanišna podruja naizgled puno vea, potrebno je svakako zaštititi 

itavo utvreno stanište (litice i kamenje) ove svojte koja je osobitost Viškog otoja. 

Ciljane vrste 


Medora dalmatina aquila 

Ostali kopneni puževi – zaštiene vrste 

Chondrina spelta spelta 


Chondrula quinquedentata 

Delima bilabiata crassilabris 

Eobania vermiculata pelagosana 

55

3. Rt Pernikoza (otok Biševo) 

Na stijenama rta Pernikoza utvreno je gnijezdo sivog sokola (Falco peregrinus – 

VU). Tu su u jesen i gnijezda Eleonorinog sokola (Falco eleonorae – EN) . Ukupno se 

na Biševu gnijezdi do 6 parova Eleonorinog sokola. Pristup stijenama rta treba izbjegavati 

u doba mogueg uznemiravanje sokolova u doba gniježenja, a to znae u rano proljee 

(ožujak – svibanj) i jesen (kolovoz – listopad). Lokalitet je od znaaja za uvrštenje u 

ekološku mrežu NATURA 2000. 

Ciljane vrste 



Eleonorin sokol Falco eleonorae, 1 – 5 parova (2000 – 2004. 

Otok Svetac sa susjednim otoiima 

1. Hrid Jabuka 

Na gotovo okomitoj hridi Jabuka gnijezdi se oko 150-200 parova galeba klaukavca 

(Larus cacchinans), a uz njih se od znaajnih vrsta gnijezde sivi sokol (Falco 

peregrinus - VU) i gregula (Puffinus yelkouan). Gniježenje Eleonorina sokola (Falco 

eleonorae - EN ) nije potvreno. Usprkos štakorima (Rattus rattus) na hridi se održava 

manja populacija za otoje endemine brusnike gušterice (Podarcis melisellensis 

melisellensis). Lokalitet je od znaaja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000. 

Ciljane vrste 



Eleonorin sokol Falco eleonorae – upitno gniježenje 

Gregula Puffinus yelkouan, nepoznat broj parova 

Ostale važne vrste 

Gmazovi 

Brusnika gušterica Podarcis melisellensis melisellensis 

2. Hrid Kamik 

Relativno nepristupana hrid Kamik je poznata kao gnijezdilište nekoliko parova 

Eleonorinog sokola (Falco eleonorae – ugrožena vrsta EN). Zbog blizine otoka Sveca 

smatraju se zajednikom populacijom, koja Svetac koristi kao hranilište u razdoblju od 

dolaska sa zimovanja, a prije gniježenja. Uz njega na otoku je manja populacija 

brusnike gušterice (Podarcis melisellensis melisellensis – Dodatak 4. Direktive o 

staništima). Lokalitet je od znaaja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000. 

56

Ciljane vrste 


Eleonorin sokol Falco eleonorae, 1 – više parova 

3. Otok Sv. Andrije (Svetac) 

Predlaže se da itav ovaj otok zajedno s Kamikom, Jabukom i Brusnikom dobije status 

zoološkog rezervata, s posebnim težištem na ugroženim pticama gnjezdaricama, sivom 

sokolu (Falco peregrinus - VU), Eleonorinom sokolu (Falco eleonorae - EN), greguli 

(Puffinus yelkouan - DD) i kaukalu (Calonectris diomedea – Dodatak 2. Direktive o 

staništima) ija je gnijezdea populacija na Svecu procijenjena na 700 do 800 parova što 

ini više od polovice itave hrvatske populacije. Gnijezdea populacija ugroženog 

Eleonorinog sokola takoer povremeno ini preko polovice itave hrvatske populacije, 

broji od 23 do 35 parova. U kategoriji vjerojatno ugroženih bez dovoljno podataka za 

utvrivanje statusa je još i Kolombatoviev šišmiš (Plecotus kolombatovici - DD) kojeg 

domai zovu sv.Antuni. Godine 1996. dnevno sklonište im je bilo u jedinoj kapelici na 

otoku. Uz njih na otoku živi bar još jedna vrsta šišmiša, vjerojatno bjelorubi šišmiš 

(Pipistrellus kuhlii). Mogua skloništa porodiljnih kolonija tih šimiša su morske špilje u 

kojima se gnijezdi i smea iopa (Apus pallidus). Za šišmiše, neke ptice kao i stare 

magarce je od posebnog znaaja bila lokva na prijevoju izmeu otonih vrhova, a koja 

god. 2008. više nije naena. Uz endeminu Brusniku guštericu (Podarcis melisellensis 

melisellensis - Dodatak 4. Direktive o staništima) na otoku je rasprostranjena i zmija pržac 

ili crnokrpica (Telescopus fallax - Dodatak 4. Direktive o staništima). Otok nastavaju i 

etiri vrste u Hrvatskoj zaštienih puževa. Lokalitet je zbog etiri ptice gnjezdarice s 

Dodatka I Direktive o pticama od znaaja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000. 

Ciljane vrste 

Sisavci 

Kolombatoviev dugoušan Plecotus kolombatovici 


Sivi sokol Falco peregrinus, 3 para (2008) 

Eleonorin sokol Falco eleonorae, 23 do 35 parova (2000 – 2004) 

Gregula Puffinus yelkouan, 1-10 parova (2008) 

Kaukal Calonectris diomedea, 700-800 parova (2008) 

Gmazovi 

Pržac (crnokrpica) Telescopus fallax 

Zaštieni kopneni puževi 

Cecilioides acicula 


Cornu (=Helix) aspersum 

Delima amoena substricta 

57

4. Otoi Brusnik 

Na otoiu Brusniku se gnijezdi sivi sokol (Falco peregrinus – VU), a otoi je locus 

typicus (nalazište primjeraka po kojima je obavljen prvi znanstveni opis vrste) za 

brusniku guštericu (Podarcis melisellensis melisellensis – Dodatak 4. Direktive o 

staništima), ija nominalna podvrsta je endemina iskljuivo Viškog otoja. U ove 

podvrste je est melanizam, posebno izražen u populacijama Brusnika, Jabuke, Kamika i 

Sveca. Na otoiu Brusniku nou love šišmiši (vjerojatno Pipistrellus kuhlii - Dodatak 4. 

Direktive o staništima) koji dolaze u sumrak sa Sveca. Lokalitet je od znaaja za uvrštenje 

u ekološku mrežu NATURA 2000. 

Ciljane vrste 



Gmazovi 

Brusnika gušterica Podarcis melisellensis melisellensis 

Otoje Palagruža 

1. Otok Vela Palagruža 

Otok Vela Palagruža je mogue odmorište ptica za nepovoljna vremena u seobi jer 

preko njega one iz dijela Europe prelijeu za Monte Gargano u Italiji i preko Sicilije u Afriku, 

te obrnuto. Zabilježene su ukupno 102 preletnice, a to možemo zahvaliti dvogodišnjim 

opažanjima Slovenca A.Godeca krajem XIX. stoljea koji je to obavio za Austrijsko 

ornitološko društvo (Godez 1898, 1901), te opažanjima poetkom jesenske seobe godine 

1997. Hrvatskog ornitološkog društva koje je organizirao Hrvatski prirodoslovni muzej, a 

financiralo tadašnje Ministarstvo obnove i razvitka. Od znaajnijih preletnica meu kojima je 

86 strogo zaštienih vrsta, od njih je ukupno 18 na Dodatku 1. Europske Direktive o 

staništima, a 17 na popisu ugroženih ptica u Hrvatskoj. Kao znaajnije preletnice možemo 

navesti npr. škanjca osaša (Pernis apivorus) od kojeg je zabilježen prelet preko 700 

primjeraka, te ždrala (Grus grus) s preletom od preko 1000 primjeraka. Ornitolozi D. Radovi 

i V.Dumbovi smatraju da otok nema nikakvu važnost kod preleta ptica, jer se one na njemu 

ne odmaraju. 

Osim preleta ptica ima indikacija da preko Palagruže sele i šišmiši. Tako je godine 

1997. naen i identificiran jedan vjerojatno u seobi zaostali primjerak šišmiša veernjaka 

(Nyctalus noctula). Na otoju su zabilježeni i leptiri selci (admiral Vanessa atalanta, ikovac 

Vanessa cardui), te vretenca kao žuti strijelac (Sympetrum fonoscolombii). 

Na otoku se od znaajnijih vrsta povremeno gnijezdi ugrožena grabljivica sivi sokol 

(Falco peregrinus VU), a stalno se gnijezde mali zovoj ili gregula (Puffinus yelkouan – DD) 

te veliki zovoj ili kaukal (Calonectris diomedea – NT, Dodatak 1. Direktive o pticama). 

Tono je da su to male populacije premo onima na Viškom otoju, no smatram (N.Tvrtkovi) 

da bi ih trebalo ouvati. U svjetioniku imaju malu porodiljnu koloniju (nekoliko ženki) sitni 

šišmiši vjerojatno vrste bjelorubi šišmiš (Pipistrellus kuhlii – Dodatak 4. Direktive o 

staništima), a na otoku živi mala populacija (vjerojatno do 10 primjeraka) zmije crnice 

(Hierophis viridiflavus – Dodatak 4. Direktive o staništima) kojoj je Palagruža jedini 

potvreni lokalitet u Dalmaciji. Meu puževima od 23 vrste ak etiri je zaštienih u 

Hrvatskoj, a meu njima su i tri endemske svojte otoja, Charpentieria gibbula pelagosana, 

Chondrula quinquedentata pelagosana i Cornu aspersum pelagosanus. Od njih je zadnja 

svojta bila rasprostranjena iskljuivo na Veloj Palagruži. Otok je zbog najmanje dvije 

58

gnjezdarice s Dodatka I Direktive o staništima od znaaja za uvršetenje u ekološku mrežu 

NATURA 2000 (mišljenje. N.Tvrtkovi). 

Ciljane vrste 


Sivi sokol Falco peregrinus, povremeno gnijezdi 1 par 

Eleonorin sokol Falco eleonorae, upitno gniježenje 1-2 para 

Kaukal Calonectris diomedea, 15-20 parova 

Gregula Puffinus yelkouan, 3-5 parova 

Gmazovi 

Zmija crnica Hierophis viridiflavus, do 10 primjeraka 


Šišmiši porodiljne kolonije 

? Bjelorubi šišmiš Pipistrellus kuhlii, 4 – 6 primjeraka 

Šišmiši u seobi 

Veernjak Nyctalus noctula 

Vretenca 

Žuti strijelac Sympetrum fonoscolombii 

Kopneni puževi – endemine i zaštiene vrste 

Cecilioides acicula 

Charpentieria gibbula pelagosana 

Chondrula quinquedentata pelagosana 


Cornu aspersum pelagosanus 

Eobania vermiculata pelagosana 

Ptice u seobi 

Škanjac osaš Pernis apivorus > od 700 primjeraka 

Ždral Grus grus > od 1000 primjeraka 

2. Otoi Mala Palagruža 

Podruje otoia Male Palagruže je znaajno nalazište endemine jadranske gušterice 

(Podarcis sicula adriatica, zasad u kategoriji blizu ugroženosti - NT), ija je autohtona 

populacija naena ukupno samo na dva otoka u Jadranu, tj. još samo na Sušcu. Na susjednoj 

Veloj Palagruži nažalost je nestala, odnosno istisnuta je od kasnijih antropogenih naseljavanja 

danas široko rasprostranjene talijanske primorske gušterice Podarcis sicula campestris. Treba 

pokušati sprijeiti širenje primorske gušterice s Velike Palagruže na Malu Palagružu. Od 

ukupno naenih sedam vrsta do sada naenih puževa, endemine svojte koje su potvrene na 

Veloj Palagruži nisu naene godine 1996., što može znaiti da su s otoia nestale. Na 

otoiu je i morska špilja u kojoj je morska medvjedica (Monachus monachus) donosila na 

svijet mlade, a koju treba zaštititi kao potencijalno važno stanište u sluaju ponovnog 

naseljavanja te vrste u Jadran. 

Ciljane vrste 

Endemini gmazovi 

Jadranska gušterica Podarcis sicula adriatica 

59

2.3.4. Otok Mljet 

Prijedlozi podruja znaajnih za zaštitu faune 

Tablica 4. Prioritetna lista u zaštiti podruja/lokaliteta na otoku Mljetu 

No. Podruje/lokalitet Ukupni broj 

znaajnih vrsta 

(bez ptica 

selica i 

zimovalica) 

Broj ciljanih 

vrsta 

(bez ptica 

selica i 

zimovalica) 

Broj 

ugroženih 

vrsta 

(bez ptica 

selica i 

Posebni znaaj 

za ptice/šišmiše 

u selidbi i 

zimovanju 

zimovalica) 

8. Blatina Sobra 8 3 4 

5. Slatina Kozarica 8 4 3 

4. Vodice (Kneže polje) 1 2 2 

6. Blatina Blato** 2 1 0 

1.,2. Otoci Glavat i Ovrata 1 1 1 

7. Špilja Ostaševica 1 1 1 da 

9. Špilja Galinjak 1 1 1 ? 

11. Korita 1 1 1* 

- Blatina Prožura** 1 1 1 

3. Kneže polje 2 2 0 

10. Polje Maranovii 2 2 0 

12.,13. Preki školj, Lukovac 1 1 0 

1* = ugrožena vrsta skupine koja nije dosad bila valorizirana 

** = lokalitet nije bilo mogue valorizirati jer je još slabo istražen 

Slika 4. Podruja otoka Mljeta znaajnija za ouvanje bioraznolikosti faune 

60

1. Otoi Glavat 

Otoi Glavat je jedan od dva otoia uz otok Mljet gdje se gnijezdi mala populacija 

(ukupno 8-13 parova) u Jadranu vrlo rijetkog sredozemnog galeba (Larus audouinii), ali 

znaajna za ukupnu hrvatsku populaciju koja je procijenjena samo na 53-63 para. Status 

ugroženosti sredozemnog galeba u Hrvatskoj je ugrožena vrsta (EN). Zadnje 

prebrojavanje je obavljeno tijekom 2005. godine. Otoi je unutar podruja Nacionalnog 

parka Mljet. Ugrožavaju ga uznemiravanje u doba gniježenja, te kompeticija s veom, 

jaom i brojnijom vrstom galebom klaukavcem (Larus cachinnans). Gnijezdi se nakon 

gniježenja galeba klaukavca. Lokalitet je od znaaja za uvrštenje u ekološku mrežu 

NATURA 2000. 

Znaajne vrste 


Sredozemni galeb Larus audouinii 

2. Otoi Ovrata 

Otoi Ovrata je jedan od dva otoia uz otok Mljet gdje se gnijezdi mala populacija 

(ukupno 8-13 parova) u Jadranu vrlo rijetkog sredozemnog galeba (Larus audouinii), ali 

znaajna za ukupnu hrvatsku populaciju koja je procijenjena samo na 53-63 para. Status 

ugroženosti sredozemnog galeba u Hrvatskoj je ugrožena vrsta (EN). Zadnje 

prebrojavanje je obavljeno tijekom 2005. godine. Otoi je unutar podruja Nacionalnog 

parka Mljet. Ugrožavaju ga uznemiravanje u doba gniježenja, te kompeticija s veom, 

jaom i brojnijom vrstom galebom klaukavcem (Larus cachinnans). Gnijezdi se nakon 

gniježenja galeba klaukavca. Lokalitet je od znaaja za uvrštenje u ekološku mrežu 

NATURA 2000. 

Znaajne vrste 


Sredozemni galeb Larus audouinii 

3. Kneže polje 

Kneže polje je jedno od reprezentativnih otonih polja unutar Nacionalnog parka, a 

njegova travnjaka staništa su u fazi progresije u šumu, ime se gubi niz vrsta vezanih za 

travnjake. Predlaže se zaustavljanje ovog prirodnog procesa revitaliziranjem i održavanjem 

travnjaka, odnosno zaustavljanje prirodnog pošumljavanja. Time bi se održala sadašnja 

biološka raznolikost faune uglavnom beskralježnjaka koju prezentiraju danji leptiri. Za ovo 

podruje posebno je znaajno da fauna leptira broji ak 25 od 47 utvrenih otonih vrsta, a 

meu njima je i u Europi ugroženi (VU) žednjakov plavac Scolitantides orion. Kako su oni 

zabilježeni samo u dva terenska obilaska, sigurno ih ima daleko vei broj, što e se potvrditi 

sustavnim praenjem stanja. Sastav identificiranih vrsta danjih leptira i znaajna populacija 

uskršnjeg leptira (Zerynthia polyxena – Dodatak 4. Direktive o staništima) ukazuju da su 

ovdje travnjaci raznolikiji, odnosno u prosjeku manje suhi, nego na drugom, istonijem kraju 

otoka. 

61

Ciljane vrste 

Danji leptiri 

Žednjakov plavac Scolitantides orion 



Gmazovi 

Kopnena kornjaa Testudo hermanni (unešena vrsta) 


Šara poljarica Hierophis gemonensis 

Ostale vrste danjih leptira 

Anthocharis cardamines 

Aporia crataegi 

Arachnia levana 

Argynnis pandora 


Artogeia napi 


Charaxes jasius 

Coenonympha pamphilus 

Colias crocea 

Euchloe ausonia 

Gonepteryx cleopatra 

Gonepterys rhamni 

Iphiclides podalirius 

Lasiommata maera 

Lasiommata megera 

Leptidea sinapis 

Limenitis reducta 

Lycaena phlaeas 

Maniola jurtina 

Pieris brassicae 


Vanessa cardui 

4. Vodice (kod Kneže polja) 

Ograeni izvor i lokva (Vodice) uz cestu istono od Kneže polja su kao i sve druge 

vode otvorene površine na otoku važne za opstanak šišmiša, koji u veem broju dolaze piti 

vodu tijekom noi. Na lokvi koja se stvara ispod izvora zabilježeno je ukupno sedam vrsta 

šišmiša koji su dolazili piti vodu, od kojih su dvije ugrožene (dugokrili šišmiš Miniopterus 

schreibersi - EN, Kolombatoviev dugoušan Plecostus kolombatovici - DD), dvije se nalaze 

na Dodatku 2. Europske Direktive o staništima, a svi su na Dodatku 4. iste direktive. Lokva je 

posebno znaajna za lokalnu populaciju Kolombatovievog dugoušana, jer je samo tijekom 

jedne noi ovdje zabilježeno ak 75 jedinki ove vrste inae relativno rijetke na otoku (poznata 

samo tri nalazišta). Pretpostavljamo da se radi o itavoj jednoj koloniji, s oko 40 - 45 ženki, 

vjerojatno najveoj na otoku, a da se lokva nalazi na putu izmeu danjeg skloništa porodiljne 

kolonije i podruja na kojem Kolombatovievi šišmiši iz kolonije love svoj plijen. 

62

Uz lokvu je naena i zmija smukulja (Coronella austriaca) koja je na Dodatku 4. 

Direktive o staništima. Izvor i lokvu treba i dalje održavati, te zadržati otvoren pristup 

površini vode. 

Ciljane vrste 

Sisavci 

Kolombatoviev dugoušan Plecotus kolombatovici 

Dugokrili šišmiš Miniopterus schreibersi 


Sisavci 


Rii šišmiš Myotis emarginatus 

Brkati šišmiš Myotis mystacinus 

Mali veernjak Nyctalus leisleri 


Gmazovi 

Smukulja Coronella austriaca 

5. Slatina kod Kozarice 

Predlaže se zaštita biološke raznolikosti slatine kod Kozarice, kao jednog od etiri 

veih i vrlo osebujnih slatkovodnih staništa na otoku. Do sada je u njoj jedino bolje 

istražena fauna vretenca (Odonata), meu kojima je od ukupno naenih 14 vrsta ak šest 

znaajno za zaštitu, a meu njima je sredozemna zelendjevica (Lestes barbarus) vrsta s 

najveim stupnjem ugroženosti (VU). Uz barsku kornjau (Emys orbicularis) ovdje je ini 

se jedini lokalitet na kojem još postoji znaajnija otona populacija zelene krastae (Bufo 

viridis). Slatina u nedavnoj prošlosti nije imala direktnu vezu s morem, no prokopom 

kanala prije desetak godina voda je postala dijelom boata. Potrebna su daljnja 

istraživanja da se utvrdi brojnost pojedinih znaajnih vrsta, a prema tome da se i odrede 

mjere za njihovo ouvanje. Lokalitet je od znaaja za uvrštenje u ekološku mrežu 

NATURA 2000. 

Ciljane vrste 

Gmazovi 


Vodozemci 


Vretenca 



Znaajne vrste 

Vretenca 

Žuti ban Aeshna isosceles 

Mali car Anax parthenope 

Istoni vilenjak Orthetrum coerulescens 


63

6. Blatina kod Blata 

Iako je Blatina kod sela Blata najvea na otoku, za nju imamo danas najmanje 

poznatih podataka o fauni. Primjerice vretenca (Odonata) Blatine gotovo da nisu poznata. 

Sudei po dosta dobro poznatoj fauni vretenaca Slatine kod Kozarice i Blatine kod Sobre, 

logino je oekivati da e ovaj lokalitet sadržavati najviše vrsta. Meu pticama 

gnjezdaricama nema znaajnijih vrsta, a nije potvrena niti mogua vrijednost lokaliteta 

kod ptijih migracija. Zato je za sada od znaajnijih vrsta za Blatinu poznata samo barska 

kornjaa (Emys orbicularis) i mala bijela aplja (Egretta garzetta) koja ovo stanište koristi 

kao hranilište. Ostale znaajne vrste naene su staništima neposredno uz Blatinu. Oekuju 

se prvo sustavna faunistika istraživanja nakon kojih bi se lokalitet mogao vrednovati i 

primjereno zaštititi, odnosno koristiti na nain da se sauva njegova prirodna biološka 

raznolikost. Lokalitet je od znaaja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000. 

Ciljane vrste 

Gmazovi 


Znaajne vrste 

Gmazovi 


Ptice koje se ne gnijezde 

Mala bijela aplja Egretta garzetta 

7. Špilja Ostaševica 

Špilja Ostaševica je za sada jedina poznata špilja na otoku u kojoj je naena porodiljna 

kolonija šišmiša, i to dugokrilog pršnjaka (Miniopterus schreibersi), vrste ije su 

porodiljne kolonije ugrožene u Hrvatskoj (EN), a navedena je i u Dodacima 2. i 4. 

Europske Direktive o staništima. Lokacija kolonije u špilji je teško dostupna pa je 

relativno sigurna od uznemiravanja posjetilaca, ali se zato i nezna broj jedinki u koloniji. 

Posjete špilji koji bi uznemiravali šišmiše bi prije istraživanja feonolgije ove vrste u 

Ostaševici trebalo preventivno izbjegavati u razdoblju od ožujka do rujna. Ukoliko e se 

planirati postavljanje zaštitnih vrata na ulazu u špilju, morati e se poštivati osjetljivost 

dugokrilog pršnjaka na sužavanja otvora, pa treba nai rješenje slino kao u sluaju špilje 

Veternice u Parku prirode Medvednica kod Zagreba. Primjerci dugokrilog pršnjaka koji 

vjerojatno pripadaju ovoj koloniji hvatani su u mreže kod Vodice izmeu Babinog Polja i 

Sobre, te kod Vodice kraj Kneže polja. Lokacija zimovanja je nepoznata, a vjerojatno je 

izvan otoka, mogue u Vištiinoj jami kod Opuzena. No sve ove pretpostavke treba što 

prije nadomjestiti podacima koji e se dobiti istraživanjima, pa e se tek tada moi i 

odrediti mjere potrebne za njeno ouvanje. Lokalitet je zbog šišmiša Dodatka II Direktive 

o staništima od znaaja za uvrštenje u ekološku mrežu NATURA 2000. 

Ciljane vrste 

Sisavci 

Dugokrili pršnjak Miniopterus schreibersi 

64


Sisavci 


Endemini rakovi 

Mljetski rakušac Niphargus miljeticus 

8. Blatina kod Sobre 

Blatina kod Sobre ima slinu faunistiku vrijednost kao i Slatina kod Kozarice. I tu su 

najistraženija vretenca, meu kojima je šest za zaštitu znaajnijih vrsta, a predvodi ih 

sredozemna zelendjevica, Lestes barbarus (VU). Nalaz jedne jedinke zelene krastae 

(Bufo viridis; Dodatak 4. Direktive o staništima) od prije nekoliko godina više nije 

potvren, pa postoji mogunost da je nestala s ovog lokaliteta, kao i s veine drugih 

potencijalnih mrijestilišta vodozemaca na otoku. Neposredno iznad Blatine naen je i 

svlak jedne od zmija (Zamenis longissimus) s liste Dodatka 4. Europske Direktive o 

staništima, a koje su inae decimirane na otoku nakon unašanja mungosa. Ve davno uz 

blatinu je naena danji leptir Zerynthia polyxena (Dodatak 4. Direktive o staništima). Za 

bolje poznavanje potencijalne faune i razumijevanje fenologije ovog osebujnog 

slatkovodnog sustava koji ima podzemnu vezu s morem treba provesti sustavna 

istraživanja. 

Ciljane vrste 

Vretenca 



Danji leptiri 



Sisavci 


Gmazovi 

Eskulapova bjelica Zamenis longissimus 

Vretenca 

Žuti ban Aeshna isosceles 

Mali car Anax parthenope 



9. Špilja Galinjak 

Špilja Galinjak jedini je lokalitet u Hrvatskoj u kojoj je potvrena vrlo rijetka i 

vjerojatno ugrožena vrsta (DD) šišmiša golemi veernjak (Nyctalus lasiopterus). Za sada 

postoje samo nalazi lubanja ove vrste naeni na tlu u špilji, no osteološki ostaci koji 

vjerojatno potjeu iz gvalica sove (velika ušara Bubo bubo ?) su naeni na istom mjestu ve 

više puta od godine 1996. (Tvrtkovi i Balti 1996) do danas, a postoji i opažanje bat- 

65

detektorom glasanja Nyctalus vrste koja su dopirala iz šupljina sa stropa visokog otvora špilje 

(Tvrtkovi i Pavlini 2006). Takvo stanište je ve poznato iz literature kao mogue sklonište 

vrste koja inae koristi za skloništa duplja na drveu. Osim što je to jedan od najveih 

europskih šišmiša, osebujno je to što su analizom njegove ishrane u Španjolskoj naena 

brojna pera manjih vrsta ptica, za koje se pretpostavlja da ih lovi naroito tijekom njihovih 

selidbi u Afriku i obrnuto. Zadnji nalazi primjeraka ove vrste u Hrvatskoj bili su kod Senja, 

okolice Splita i u dolini rijeke Neretve. Špilju koja je atraktivna izgledom bi svakako trebalo 

zaštititi s tim da e biti mogui kontrolirani turistiki posjeti. Osim golemog veernjaka špilju 

koristi i mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros), vrsta s Dodataka 2 i 4 Europske 

Direktive o staništima, kao zimovalište i ljetno sklonište mužjaka. 

Ciljane vrste 

Sisavci 

Gigantski veernjak Nyctalus lasiopterus 


Sisavci 

Mali potkovnjak Rhinolophus hipposideros 

10. Polje ispod Maranovia 

Uz Kneže polje koje je unutar Nacionalnog parka, za ouvanje tipinih travnjakih 

staništa otoka predlaže se i polje ispod sela Maranovii, koje je na suprotnom kraju otoka i 

nije unutar ve zaštienog podruja. Fauna danjih leptira ovog lokaliteta je prilino drugaija 

nego ona na Kneže polju, a tu je uz nešto manji broj naenih vrsta ( 15 ) zabilježen i njihov 

drugaiji sastav. Dvije znaajnije vrste su žednjakov plavac i kozlinev plavac (Scolitantides 

oroin i Glaucopsyche alexis, obje u Europi rizina vrste - VU), tipini predstavnici ljeti suhih 

pomalo kamenitih travnjaka. Predlaže se stimuliranje održavanja travnjaka, odnosno 

zaustavljanje njihova prirodnog pošumljavanja, te umjerena upotreba pesticida na kulturama 

uz travnjake. Iskustva u ouvanju biološke raznolikosti staništa i faune ovog polja trebala bi 

poslije pomoi da se sprijei naglo osiromašenje faune uzrokovano promjenama u 

tradicijskom gospodarenju prirodnim resursima na otoku. 

Ciljane vrste 

Danji leptiri 

Kozlinev plavac Glaucopsyche alexis 

Žednjakov plavac Scolintatides orion 


Gmazovi 

Balvor Pseudopus apodus 

Šara poljarica Hierophis gemonensis 

Ostale vrste danjih leptira 

Anthocharis cardamines 



Charcarodus alceae 

Colias crocea 

66

Gonepteryx cleopatra 

Gonepteryx rhamni 

Iphlidices podalirius 

Lassiommata megera 

Leptidea sinapis 

Lycaena phleas 

Plebeius argus 


11. Korita 

Predlaže se zaštita endeminog puža zaklopnice Agathylla formosa na jedinom 

poznatom lokalitetu na otoku Mljetu, selu Korita, a koje bi moglo biti i jedini lokalitet na 

kojem ova vrsta živi, jer vrsta dosad nije potvrena u literaturi navedenim nalazištima izvan 

otoka (Konavle). U Koritima ova vrsta puža obitava na starim kamenim kuama, a dosad 

uope nije naena na pretpostavljenom primarnom staništu – prirodnim stijenama. U cilju 

ouvanja ovog puža u selu treba stimulirati stanovnike da zadrže stari tip kamenih kua bez 

žbukom popunjenih pukotina. U protivnom moglo bi se desiti da vrsta nestane, a time i ova 

prirodoslovna osobitost sela Korita i otoka Mljeta. 

Ciljane vrste 


Agathylla formosa 

Znaajne zaštiene vrste 


Chondrina spelta spelta 

Delima amoena amoena 

Delima laevissima pachygastris 

Liburnica setigera globulosa 

Ostali kopneni puževi naeni u Koritima 

Aegopis acies 

Dinarica pouzolzi 

Hiltrudia kusmici 

Hypnophila pupaeformis 

Liburnica insolita insolita 

Monacha parumcincta 

Poiretia cornea 

Pomatias elegans 

12. Školj Lukovac 

Na školju Lukovac tijekom ornitoloških istraživanja 2008. godine utvreno je 

gniježenje morskog vranca (Phalacrocorax aristotelis), ptice koja nije ugrožena, ali je u 

kategoriji blizu ugroženosti (NT), te je na listi Dodatka 1 Europske Direktive o pticama. 

Gniježenje ove vrste u akvatoriju Mljeta utvreno je samo na dva lokaliteta. U doba 

67

gniježenja treba zabraniti pristup i iskrcavanje na školj. Lokalitet je od znaaja za 

uvršetenje u ekološku mrežu NATURA 2000. 

Ciljane vrste 


Morski vranac Phalacrocorax aristotelis 

13. Preki školj 

Na Prekom školju tijekom ornitoloških istraživanja 2008. godine utvreno je 

gniježenje morskog vranca (Phalacrocorax aristotelis), ptice koja nije ugrožena, ali je u 

kategoriji blizu ugroženosti (NT), te je na listi Dodatka 1. Europske Direktive o pticama. 

Gniježenje ove vrste u akvatoriju Mljeta utvreno je samo na dva lokaliteta. U doba 

gniježenja treba zabraniti pristup i iskrcavanje na školj. Lokalitet je od znaaja za 

uvršetenje u ekološku mrežu NATURA 2000. 

Ciljane vrste 


Morski vranac Phalacrocorax aristotelis 

68

3. Prioriteti buduih istraživanja 

3.1. Otok Pag (Kolansko blato – Dinjiška) 

Rasprostranjenost i brojnost ptice ukavice i danjeg leptira dalmatinskog okaša na 

itavom otoku 

Utvrivanje gnijezdilišta ugroženih grabljivica na itavom otoku 

Istraživanja faune proširiti i na šumovitiji zapadni dio otoka (prema Lunu), gdje je 

tijekom jednog obilaska primijeena nazonost više vrsta ugroženih šišmiša 

Predloženi zoološki rezervat Velo i Malo blato s okolicom 

1. Modeliranje dinamike promjena staništa zbog promjena hidrološkog režima i 

eutrofizacije; 

2. Herpetološka istraživanja (brojnost barske kornjae i fauna vodozemaca); 

3. Istraživanja danjih leptira na kamenjarskim staništima s razliitim tipom gospodarenja; 

4. Istraživanja ptica kamenjarskih travnjaka s razliitim tipom gospodarenja; 

5. Praenje stanja ptica gnjezdarice, ptica u seobi, ptica na zimovanju te vretenca Velog i 

Malog blata; 

Predloženi zoološki rezervat Kolansko blato s okolicom 

1. Modeliranje dinamike promjena staništa zbog promjena hidrološkog režima i 

eutrofizacije; 

2. Istraživanje brojnosti barske kornjae, zelene krastae i gatalinke 

3. Istraživanja faune vretenaca; 

4. Praenje stanja Kolanskog blata (ptice gnjezdarice, ptice u seobi, ptice na 

zimovanju); 

Paška i Dinjiška solana 

Praenje stanja uspješnosti gniježenja vlastelice i morskog kulika 

Ornitološki rezervat Mišnjak 

Istraživanje brojnosti gnijezdee populacije male igre 

Dubrave, Paška rebra – Mandre 

Ornitološka i entomološka istraživanja ostataka glavnih šumskih zajednica 

69

3.2. Uše rijeke Krke 

Prioriteti buduih istraživanja 

Podruje Lozovac - Gradina 

1. Brojnost dalmatinskog okaša u travnjacima razliitih faza sukcesije; 

2. Ornitofauna u travnjacima razliitih faza sukcesije; 

Špilja Tradanj 

1. Utvrivanje podruja i staništa lova ženki ugroženih vrsta šišmiša s porodiljnim 

kolonijama; 

2. Utvrivanje povezanosti vrsta šišmiša iz Tradnja s ostalim kolonijama šišmiša u 

okolici; 

Gudua - Prokljan 

1. Dodatna ornitološka istraživanja štijoke i drugih movarica gnjezdarica; 

2. Praenje stanja ptica gnjezdarica, ptica u seobi i ptica zimovalica; 


4. Istraživanja brojnosti i areala aktivnosti vidre; 

5. Istraživanja brojnosti barske kornjae i vodozemaca; 

Morinjski zaljev (Jadrtovako blato) 

1. Dodatna ornitološka istraživanja zadržavanja ptica u seobi; 


3.3. Viško otoje i otoje Palagruža 


Otok Vis i susjedni otoii 

Gnijezdilišta sivog sokola i Eleonorinog sokola 

Praenje uspješnosti gniježenja na utvrenim gnijezdilištima. 

Špilje na Punta Noža 

Praenje brojnosti porodiljnih kolonija rieg šišmiša i velikog potkovnjaka; 

Kraljicina špilja 

Praenje brojnosti šišmiša u migraciji i zimovanju; 

70

Veliki rudnik (Vora) 

Praenje brojnosti velikog potkovnjaka na migraciji i zimovanju 

Lokva 

Praenje stanja populacija vretenaca i zelene krastae 

Lokva Kruševica 

Praenje stanja zelene krastae 

Otoi Mali Budikovac 

Praenje brojnosti obine igre na gniježenju 

Otok Biševo 

Gnijezdilišta sivog sokola i Eleonorinog sokola 

Praenje uspješnosti gniježenja na obje poznate lokacije. 

Otok Sv. Andrije (Svetac), Kamik, Biševi i Jabuka 

Kaukal i gregula 

Praenje uspješnosti gniježenja – Svetac 

Gnijezdilišta sivog sokola 

Praenje uspješnosti gniježenja – Svetac, Brusnik, Jabuka; 

Gnijezdilišta Eleonorinog sokola 

Praenje uspješnosti gniježenja – Svetac, Kamik 

Otoje Palagruža 

Monitoring stanja zmije crnice (Hierophis viridiflavus) na Veloj Palagruži, te stanja 

populacije jadranske primorske gušterice (Podarcis sicula adriatica). 

71

3.4. Otok Mljet 


Nacionalni park Mljet 

Otoii Glavat i Ovrata 

1. Praenje stanja uspješnosti gniježenja sredozemnog galeba; 

Kneže polje 

1. Utvrivanje nultog stanja faune i brojnosti pojedinih vrsta danjih leptira; 

2. Praenje stanja faune danjih letira nakon zahvata revitalizacije travnjaka; 

3. Utvrivanje rasprostranjenja, staništa i brojnosti kopnene kornjae; 

Vodice (kod Kneže polja) 

1. Utvrivanje lokacije kolonije Kolombatovievog dugoušana (telemetrijska 

istraživanja); 

Ostali dijelovi otoka Mljeta 

Utvrivanje gnijezdišta ptica grabljivica: orla zmijara (Circaetus gallicus, VU)* i 

velike ušare (Bubo bubo, Dodatak 1. Direktive o pticama), te statusa škanjca osaša 

(Pernis apivorus, VU); (* naknadno je potvreno da ga je našao I. Budinski) 

Praenje uspješnosti naseljavanja tropskog leptira selca Danaus chrysippus (Plain 

Tiger); 

Blatina kod Blata 


2. Herpetološka istraživanja, posebno populacije barske kornjae; 

Slatina kod Kozarice 

1. Utvrivanje brojnosti zelene krastae i barske kornjae; 

2. Praenje stanja faune vretenaca; 

Blatina kod Sobre 

1. Praenje stanja faune vretenaca; 

2. Istraživanja fenologije i dinamike produktivnosti (vegetacija, plankton, fauna) blatine; 

Špilja Ostaševica 

Praenje brojnosti i fenologije kolonije dugokrilog pršnjaka; 

72

Špilja Galinjak 

Pronalaženje skloništa golemog veernjaka i istraživanje doba njegova boravka na 

otoku; 

Polje ispod Maranovia 

Korita 

1. Utvrivanje nultog stanja faune i brojnosti pojedinih vrsta danjih leptira; 

2. Usporedbena praenje stanja faune danjih leptira zajedno s Kneže poljem; 

Praenje brojnosti populacije puža Agathylla formosa 

Školjevi Lukovac i Preki 

Praenje uspješnosti gniježenja morskog vranca (kormorana) 

73

B1. 

Rezultati istraživanja faune doline rijeke Cetine 

Sažetak o fauni rijeke i doline Cetine 

Fauna sisavaca, gmazova i vodozemaca 

U dolini Cetine dosad je zabilježeno 8 vrsta vodozemaca, 15 vrsta gmazova i 21 vrsta 

sisavaca. Najznaajniji vodozemac koji ima nalazišta u dolini Cetine je pliocenski relikt, 

endemina ovjeja ribica Proteus anguinus. Ona nastava špiljske vode u podzemlju izvorišta 

od Otoka do Vedrina, te u kanjonu ispod Šestanovca. U samoj dolini Cetine nalazimo 

povremeno zbog visokih podzemnih voda izbaene primjerke dospjele iz krških izvora. Ostali 

vodozemci meu kojima bi istaknuli smeu žabu Rana dalmatina i malog vodenjaka Triturus 

vulgaris sauvali su svoja staništa pretežito u vlažnim travnjacima i movarnim staništima 

Hrvatakog polja, te uz Miloševo i Stupaevo jezero. Tu se nalaze i ostaci nekad vjerojatno 

velike populacija barske kornjae Emys orbicularis. Uz izvorišni dio rijeke Cetine, te na 

pojedinim odsjecima nizvodno ouvala se lokalna populacija zmije ribarice Natrix tessellata. 

Najviše vrsta zmija nastava južne padine Dinare, Troglava i Kamešnice neposredno uz dolinu. 

Od gušterica znaajne su populacije mrke gušterice Algyroides nigropunctatus, oštroglave 

gušterice Dalmatolacerta oxycephala i velikog zelembaa Lacerta trilineata u kanjonu Cetine 

od Blata do Zadvarja, a brojna populacija Dinarskog endema zelembaa Lacerta bilineata 

intermedia je sauvana uz izvorišta oko Paškog polja. Meu sisavcima samo je još na Paškom 

i Hrvatakom polju ouvana karakteristina populacija sitnih sisavaca krških polja uz 

vodotoke, sa movarnom rovkom Neomys anomalus, vodenim voluharom Arvicola 

amphibius, te poljskom voluharicom Microtus arvalis. Uz Gospodsku špilju nalazi se 

najsjevernije nalazište krškog miša Apodemus epimelas. Status vidre Lutra lutra je nažalost 

bez dodatnih istraživanja nejasan, a povremeno se, naroito zimi u dolini nau vuk Canis 

lupus i rijee agalj Canis aureus. Od dosad deset vrsta zabilježenih šišmiša, znaajne su 

vrste koje svoje kolonije imaju špiljama uz Paško polje te kod Rumina. Uz velikog 

potkovnjaka Rhinolophus ferrumequinum, dugokrilog pršnjaka Miniopterus schreibersi, 

velikog šišmiša Myotis myotis, oštrouhog šišmiša Myotis oxygnathus, te rieg šišmiša Myotis 

emarginatus, od posebnog je znaaja populacija ugroženog dugonog šišmiša Myotis 

capaccinii ije jedinke hvataju kukce neposredno iznad voda Cetine. Njene porodiljne 

kolonije naene su u ulumovoj peini kod Kijeva i špiljama u okolici Rumina. 

Ornitofauna 

Na podruju rijeke Cetine povremeno ili stalno obitava 158 vrsta ptica. Jedan od razloga 

brojnosti vrsta ptica na ovom podruju je i velika raznolikost i ouvanost ptijih staništa. 

Rijeka Cetina tee kroz vrlo raznoliki krajobraz – suhe i vlažne (poplavne) travnjake, 

movare, oranice, šumarke, naselja, akumulacije a u donjem toku tvori duboki, jednstveni 

kanjon na ijem se završetku ulijeva u more. 

Ve sam broj od ak 29 vrsta na popisu Dodatka I EU Direktive o pticama i 24 vrste s popisa 

ugroženih vrsta ptica u Hrvatskoj nesumnjivo navodi na injenicu da su rijeka Cetina i 

staništa u njenoj neposrednoj okolici vrlo znaajna za zaštitu ptica. Radi se o vrstama iji bi 

nestanak s ovog podruja vodio daljnjem padu brojnosti, smanjenju areala i destabilizaciji 

75

ptijih populacija. Meu nabrojanim vrstama posebno se istiu globalno ugrožena vrste (NTkategorija) 

kosac Crex crex koji gnijezdi u Paškom i Sinjskom polju (5-10 parova). Za tri 

vrste su gnjezdilišta na Cetini jedina u Republici Hrvatskoj, pa bi nestanak njihovih cetinskih 

populacija znailo i izumiranje tih vrsta u Hrvatskoj! To su crvenonoga prutka Tringa totanus 

(6-10 parova gnijezdi na Paškom polju), veliki ronac Mergus merganser (4-6 parova na 

akumulaciji Perua) i crnoprugasti trstenjak Acrocephalus melanopogon (10-tak parova na 

Paškom i Hrvatakom polju). Na podruju gnijezdi i 5-7 parova eja livadarka Circus 

pygargus, grabljivice koja gnijezdi na tlu u visokoj i gustoj vegetaciji, a u Hrvatskoj ih 

gnijezdi ukupno oko 40 parova. 

Ouvanje i razumno korištenje travnjakih podruja, poticanje tradicionalnog stoarstva, 

reguliranje lova, spreavanje krivolova, stabilizacija hidrološkog režima ublažavanjem 

aktivnosti HE Perua koja mijenja vodostaj rijeke i regulacija rekreativnih aktivnosti mjere su 

zaštite koje mogu osigurati ouvanje ptijih populacija na podruju rijeke Cetine. 

Zbog ouvanih staništa i gniježenja rijetkih i ugroženih vrsta predlažemo zaštitu Paškog i 

dijela Hrvatakog polja na razini Posebnih ornitoloških rezervata, a cijelo podruje rijeke 

Cetine treba proglasiti Parkom prirode u svrhu ouvanja svih prirodnih, kulturnih i 

krajobraznih vrijednosti ovog podruja. 

Podruje rijeke Cetine je u hrvatskoj Nacionalnoj ekološkoj mreži prepoznato kao 

Meunarodno važno podruje za ptice i biti e predloženo za uvrštenje na europsku 

NATURA 2000 ekološku mrežu, kao Podruje posebne zaštite (engl. Special Protection 

Areas – SPA) sukladno odredbama Direktive o pticama. 

Znaajke zajednice riba 

Rijeka Cetina je povijesno, ekonomski i ekološki jedna od najvažnijih rijeka jadranskoga 

slijeva. Njezina važnost proistjee iz bogatstva vode, koje se koristi za vodoopskrbu šireg 

podruja, za navodnjavanje u poljoprivredi i kao hidroenergetski potencijal, ali i iz prirodnih 

ljepota same rijeke i njenog porjeja, te bogatstva ekoloških zajednica razvijenih na tom 

podruju. Zbog svojih specifinosti, kao što su meusobna povezanost s kraškim poljima 

jugozapadne Bosne i Hercegovine, te zbog miješanja slatke i slane vode na donjem dijelu 

toka, rijeku Cetinu karakterizira vrlo specifina ihtiofauna, koju ini vei broj endeminih 

vrsta riba. Prema provedenim istraživanjima i literaturnim podacima (Fortis, 1774; Lovri, 

1776; Heckel, 1843; Heckel, 1851; Heckel i Kner, 1858; Karaman, 1928, Mišeti i 

Habekovi, 2001), u rijeci Cetini zabilježeno je 25 vrsta riba iz 13 porodica (Tablica 1) 

Slijev rijeke Cetine smatra se jednim od najveih centara endemizma slatkovodnih riba u 

Mediteranskom podruju (Smith i Darwall, 2006). Prirodnu zajednicu rijeke Cetine inilo je 

15 vrsta meu kojima su dominirale endemske vrste. Na prirodnu ihtiofaunu rijeke Cetine 

znatno su utjecali: izgradnja brana i akumulacija, iskorištavanje vode te translokacija i unos 

egzotinih vrsta. Zbog velikog hidrološkog potencijala na rijeci Cetini su od 1912. godine do 

danas izgraene 4 hidroelektrane. Došlo je do fragmentacije rijeke, usporavanja toka i 

stvaranja akumulacijskih jezera. Prema najnovijim istraživanjima u rijeci Cetini obitava 18 

vrsta riba. Najbrojnije vrste su potona pastrva, ilirski klen i jegulja. Potona pastrva i ilirski 

klen su rasprostranjeni duž itavog toka, osim u boatom dijelu. Jegulja je vrlo brojna u 

donjem dijelu rijeke. Cetinska ukliva se dio godine povlai u izvore i podzemna staništa. 

Ostale vrste su naene samo na pojedinim odsjecima rijeke. Od devet endeminih vrsta 5 

vrsta su endemi jadranskog slijeva tj. nastanjuju samo rijeke istone obale Jadranskog mora, a 

76

2 vrste su endemi rijeke Cetine (Mrakovi i sur., 2006). Iz Cetine su nestale dvije endemske 

vrste dok su druge dvije postale vrlo rijetke (Tablica 1). Prema IUCN klasifikaciji ugroženosti 

4 svojte su kritino ugrožene (CR), 2 su ugrožene (EN) i 4 osjetljive (VU), a o dvije vrste 

nedostaju podaci (DD) (Mrakovi i sur., 2006). 

Strukturne, fizike i kemijske promjene kao i zoogeografsko oneišenje rezultirali su 

devastacijom ekoloških zajednica i znaajnim promjenama u sastavu ihtiofaune uzrokujui 

izumiranje vrsta i smanjenje nativnih populacija (Mrakovi i sur., 2006). U rijeku Cetinu 

uneseno je planski ili sluajno, devet vrsta riba od kojih se 6 potpuno aklimatiziralo. Tri vrste 

su unesene iz dunavskog slijeva, dok su ostale unesene iz drugih geografskih podruja. U 

prirodnim rijenim staništima dominiraju autohtone vrste dok u izmijenjenim staništima 

(jezera i kanali) prevladavaju unesene vrste. Strukturne, fizika i kemijske promjene kao i 

zoogeografsko oneišenje rezultirali su devastacijom ekoloških zajednica i znaajnim 

promjenama u sastavu ihtiofaune uzrokujui izumiranje vrsta i smanjenje nativnih populacija 

(Mrakovi i sur., 2006). 

Meutim, situacija se u budunosti može još pogoršati zbog sve veih zahtjeva za vodom, 

poveane potrebe za elektrinom energijom, sve intenzivnije poljoprivredne proizvodnje i 

veeg broja turista u priobalnom podruju. 

Zaštita ovog jedinstvenog Mediteranskog ihtiološkog podruja trebala bi imati prioritet u 

zaštiti prirode u Hrvatskoj. Pet važnih podruja s opisanim zajednicama slatkovodnih riba 

koje predstavljaju ostatke ishodišne autohtone ihtiofaune rijeke predloženo je za zaštitu. To su 

Paško polje, Hrvatako polje, porjeje Cetine nizvodno od Hana, Stari tok Rude i Grab, Blato 

na Cetini i kanjon Cetine te Uše Cetine. 

Fauna vodenih kukaca 

Na temelju analize literaturnih podataka (Graf et al. 2008; Ivkovi & Horvat 2007; Rausch & 

Weißmair, 2007; Waringer et al. 2008; Ivkovi et al. 2008) i dijela nepubliciranih podataka na 

podruju rijeke Cetine utvrena je jedna vrsta iz reda Plecoptera, jedna iz reda Neuroptera, 37 

vrsta Trichopetra i 20 vrsta muha plesaica, porodica Empididae, skupina Diptera. Ovi podaci 

ukazuju na relativno malu istraženost akvatikih skupina kukaca od kojih mnoge skupine nisu 

istraživane kao npr. vodeni kornjaši (Aquatic Coleoptera), mnoge porodice Diptera, 

vodencvjetovi i vretenca. 

Prema stupnju istraženosti možemo zakljuiti da su na podruju rijeke Cetine jedino dobro 

istražene muhe plesaice (por. Empididae) ija je istraženost vea i od 90 %. 

Iako nepotpuni i ovi preliminarni podaci ukazuju na izuzetno veliku raznolikost i vrijednost 

rijeke Cetine. U fauni Hrvatske ovim istraživanjima je po prvi puta zabilježen vei broj vrsta 

(do sada publicirani podaci): Besdolus imhoffi Pic., Sisyria bureschi Rausch & Weiß., 

Rhyacophila balcanica Rad., Agraylea sexamaculata Cur., Tinodes braueri McL., 

Ecclisopteryx dalecarlica Kol., Kowarzia barbatula Mik, Kowarzia bipunctata Hal., 

Dolichocephala guttata Hal., Dolichocephala irrorata Fall., Dolichocephala ocellata Costa, 

Wiedemannia ariadne Wag., Wiedemannia aequilobata Mand., Wiedemannia zetterstedti 

Fall., Wiedemannia kacanskae Horvat, Wiedemannia bistigama Cur., Wiedemannia 

tricuspidata Bezzi. Posebno zanimljiv podatak je da ak 55 % vrsta muha plesaica utvrenih 

na podruju rijeke Cetine, jesu nove vrste u fauni Hrvatske. Svi ti podaci s jedne strane 

77

ukazuju na veliku neistraženost kukaca naših akvatikih skupina kukaca, a s druge na njihovu 

veliku i znaajnu raznolikost, što se posebno oituje na podruju sliva rijeke Cetine. 

S aspekta zaštite prirode, predlaže se apsolutna zaštita cijelog toka rijeke Cetine i rijeke Rude, 

kao izuzetno vrijednih segmenata prirodne baštine Hrvatske i podruja ouvanja raznolikosti 

mediteranskih krških rijeka. Adekvatan stupanj zaštite u sadašnjim okvirima bio bi formiranje 

Parka prirode „Cetine“ i rijeke „Rude“ u cijelom njihovom toku. 

Špiljska fauna 

Rijeka Cetina dužine 105,5 km podijeljena je na 14 hidrogeomorfoloških dijelova koje se 

može grupirati u pet cjelina: izvorišno podruje, Peruko jezero i Hrvatako polje, Sinjska 

krajina, gornji kanjon Cetine i donji kanjon Cetine. 

Speleološki objekti uz rijeku Cetinu istražuje se još od 18. stoljea. Do sada je uz Cetinu 

utvreno oko 90 speleoloških objekata. Biospeleološka istraživanja podruja Cetine zapoinju 

od 1840. godine kad je u izvoru Goruica kod Sinja naena ovjeja ribica (Proteus 

anguinus). 

Na osnovi dosadašnjih biospeleoloških istraživanja na podruju Cetine utvrena su gotovo 

sva staništa podzemlja, pri emu se posebno istiu vodena slatkovodna krška špiljska staništa 

s brojnim predstavnicima špiljske vodene faune. Do sada na podruju Cetine nisu utvrena 

staništa: ledenih špilja s troglobiontima, marifugijskih naslaga, anhijalinih krških špilja te 

zasumporenih krških špilja. 

Dosadašnjim biospeleološkim istraživanjem na podruju rijeke Cetine utvreno je oko 60 

svojti špiljskog karaktera, od ega je 12 svojti opisano s podruja Cetine. Troglobiontna 

špiljska fauna uz rijeku Cetinu je velikim dijelom stenoendemna, odnosno vrlo uskog areala. 

Naješe je endemina za Hrvatsku, ali esto pojedine svojte pripadaju i 

bosanskohercegovakoj fauni, odnosno endemine su za Hrvatsku i BiH. 

U okviru špiljske faune na podruju rijeke Cetine istiu se pojedine faunistike grupe s 

rijetkim, endeminim, a esto i reliktnim vrstama. Fauna vodenih puževa zastupljena je s 

rijetkim stenoendeminim vrstama: Lanzaia kotlusae, Hauffenia jadertina sinjana i Horatia 

klecakiana. U fauni rakova zastupljene su dvije vrste deseteronožnih rakova: Troglocaris 

anophthalmus i Typhlatya pretneri; tri vrste amfipodnih rakušaca: Niphargus rostratus, 

Niphargus trullipes i Niphargus cf. croaticus te najbrojnijim jednakonožnim rakovima, meu 

kojima se istiu: Monolistra hercegoviniensis ssp., Sphaeromides virei, Proasellus 

anophthalmus rhausinus i Alpioniscus balthasari. 

Kod skupine paunjaka bogato su zastupljeni pauci s ak tri stenoendemne vrste: Meta 

milleri, Pseudotegenaria bosnica, Troglohyphantes dinaricus te lažištipavci s tri: Neobisium 

chaimweizmanni, Neobisium tantaleum i Microchthonius sp. Najbrojnija je fauna kornjaša od 

kojih su brojni stenoendemi opisani sa šireg podruja Cetine: Laemostenus (Antisphodrus) 

cavicola sinjensis, Duvalius (Euduvalius) erichsoni netolitzky, Duvalius (Euduvalius) novaki 

sinjanus, Duvalius (Neoduvalius) schatzmayri, Neotrechus dalmatinus dinaricus, Lovricia 

jalzici, Anisoscapha klimeschi misella, Haplotropidius pubescens pubescens, Haplotropidius 

taxi taxi i Spelaites grabowskii. Kao svojevrsni simbol i iznimni predstavnik špiljske faune 

Dinarida, na podruju Cetine utvrena je i ovjeja ribica Proteus anguinus. 

Na osnovi kriterija ugroženosti i važnosti za menadžment meu ovim vrstama utvreno je 18 

ciljanih vrsta. 

78

Prema dosadašnjim istraživanjima i trenutno dostupnim podacima izvorišno podruje rijeke 

Cetine sa svim speleološkim objektima, špiljskim staništima i vrstama potrebno je zaštiti u 

nekoj od kategorija zaštite, sukladno Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05). Jedna od 

mogunosti je ukljuenje ovog podruja u budui Regionalni park Dinara ili kao zaseban 

znaajni krajobraz. 

S izuzetkom izvorišta, podruje Cetine je speleološki, pa tako i biospeleološki još uvijek vrlo 

slabo i nedovoljno istraženo. Zbog toga je potrebno ostala podruja rijeke Cetine najprije 

sustavno speleološki i biospeleološki istražiti kako bi se izradio speleološki katastar sa svim 

podacima o špiljama, utvrdila i katalogizirala špiljska staništa i špiljske vrste te se naknadnom 

valorizacijom utvrdile potrebne mjere za zaštitu. 

Istiu se etiri prioritetna podruja rijeke Cetine za daljnja istraživanja: Podruje Rumina i 

Bitelike zaravni u podnožju Dinare, Podruje Ruda u podnožju Kamešnice, Podruje kanjona 

Cetine od Trilja do Blata na Cetini i Podruje od slapa Gubavica kod Zadvarja do uvale 

Vrulje. 

79

Summary 

Fauna of amphibians, reptiles and mammals 

In the Cetina River valley to date 8 amphibian, 15 reptile and 21 mammal species have been 

recorded. The most important amphibian to be found in the Cetina River valley is a Pliocene 

relict, the endemic olm Proteus anguinus. It inhabits cavern waters in the underground of the 

sources from Otok to Vedrine, and in the canyon below Šestanovac. In the valley itself we 

can occasionally find, because of high subterranean waters, ejected specimens that have come 

in from the karstic springs. Other amphibians, among which the agile frog Rana dalmatina 

and the common newt Triturus vulgaris, are particularly worth mentioning, particularly in the 

wet swards and wetland habitats of Hrvatako polje and alongside Lake Miloševo and Lake 

Stupaevo. Also to be found are remains of what was probably once a large population of the 

pond terrapin Emys orbicularis. Along the spring part of the Cetina River, and at some 

sections downstream, a local population of the Natrix tessellata or dice snake is still in 

existence. The most snake species inhabit the southern slopes of Dinara, Troglav and 

Kamešnica, immediately next to the valley. Most important of the lizards are populations of 

blue-throated keeled lizards, Algyroides nigropunctatus, the Dalmatolacerta oxycephala or 

sharp-snouted rock lizard, while the Balkan green lizard, Lacerta bilineata intermedia is 

preserved alongside the source around Paško polje. Among the mammals, only in Paško polje 

and Hrvatako polje has the characteristic population of small mammals of the karstic poljes 

alongside the streams been preserved, with the water shrew Neomys anomalus, the Arvicola 

amphibius or water vole and Microtus arvalis or common vole. Alongside Gospodska Špilja 

is the northernmost site of Apodemus epimelas, the western broad-toothed field mouse. 

Without further investigation the status of the otter, Lutra lutra, will be unclear, while, 

particularly in winter, the wolf, Canis lupus, and the less frequent jackal Canis aureus will be 

found in the valley. Of the ten species of bat so far recorded, the most important are the 

species in caves along Paško polje, and by Rumine. Not only are there the greater horseshoe 

bat, Rhinolophus ferrumequinum, the Schreiber's bat, Miniopterus schreibersi, the great 

mouse-eared bat, Myotis myotis, the lesser mouse-eared bat, Myotis oxygnathus, and 

Geoffroy's bat, Myotis emarginatus , but particular attention is drawn by the population of the 

endangered Myotis capaccinii, the long fingered bat, individuals of which catch insects just 

above the waters of the Cetina. Their nursery colonies are to be found in ulumova peina by 

Kijevo and in caves in the surrounds of Rumin. 

Birds 

158 bird species inhabit area of Cetina River. Numerous different bird habitats are one of the 

reasons for such a rich bird fauna. River flows through colorful landscape – dry and wet 

(flooded) grasslands, wetlands, arable fields, coppices, settlements, reservoirs and enters the 

deep canyon that ends into the see. 

The fact that 29 bird species are listed on Bird Directives’ Annex I and that 24 species are 

listed on Croatian Red List as endangered confirms that Cetina River and its surrounding area 

are very important for protection of the birds in Croatia and Europe. The disappearance of 

these species would lead to further population decline, destabilization and reduction of species 

distribution area. Corncrake Crex crex is globally threatened (NT) species that breeds on 

Cetina’s two Karst polje – Paško and Hrvatako polje (5-10 singing males). For three bird 

species Cetina River area is only breeding place in Croatia and dissapearence of those 

breeding populations would mean extinction of those species in Croatia. These are Redshank 

80

Tringa totanus (6-10 pairs breeds in Paško polje), Goosander Mergus merganser (4-6 pairs 

breeds on Perua reservoir) and Moustached Warbler Acrocephalus melanopogon (10 pairs 

breeds in Paško polje and Hrvatako polje). 5-7 pairs of Montagu’s Harrier Circus pygargus 

(rare and endangered bird of prey in Croatia) breeds in the tall grassland vegetation of Cetina 

River area. 

Protection and sustainable use of grasslands, encouragement of traditional cattle breeding, 

regulation of hunting, bring to an end poaching, stabilization of hydrological regime and 

mitigation of negative impact of hydro-power plant Perua but also regulation of recreational 

activities are protective measures that could assure stability of Cetina river’s bird populations. 

Due preserved habitats and rare and endangered breeding bird species Paško and Hrvatako 

polje are the most valuable bird habitats in the area and we propose legal protection as Special 

Ornithological Reserves. To assure protection of all natural, cultural and landscape values the 

whole area of Cetina River should be protected as Nature Park. 

River Cetina is recognized as Important Bird Area in National Ecological Network and will 

be listed as Special Protection Area – SPA in Croatian Natura 2000 Network proposal. 

Ichthyofauna 

The River Cetina is historically, economically and ecologically one of the most important 

rivers of the Adriatic watershed. Its significance is a result of the richness of water, which is 

used for the water supply of a broader area, for agricultural irrigation and as a hydro-energetic 

potential, not to mention the natural beauty of the river itself and its river-basin, and the 

richness of the ecological community developed in this region. Due to its specificity through 

its connection with the karst fields of Southwestern Bosnia & Herzegovina, and because of 

the mixing of fresh and salt water in the lower part of the course, the River Cetina is 

characterized by a very specific ichthyofauna, which makes up a larger number of endemic 

fish species. According to the investigations carried out and the data from the literature 

(Fortis, 1774; Lovri, 1776; Heckel, 1843; Heckel, 1851; Heckel & Kner, 1858; Karaman, 

1928, Mišeti & Habekovi, 2001) 25 fish species from 13 families were recorded in the 

River Cetina . 

The watershed of the River Cetina is considered one of the largest endemic centers of 

freshwater fish in the Mediterranean region (Smith & Darwall, 2006). According to the most 

recent investigations, 18 fish species inhabit the River Cetina, among which the endemic 

species are dominant. The ichthyofauna of the River Cetina was significantly altered by: 

construction of the dams and reservoirs, exploiting of the water and the translocation and 

introduction of exotic species. Because of the large hydropower potential on the River Cetina, 

from 1912 until now there were 4 hydroelectric plants built. The most numerous species are 

the brook trout, Ilyric dace and eel. The brook trout and Ilyric dace are distributed along the 

entire river course except in the brackish water part. The eel is very numerous in the lower 

part of the river. In winter the Ukliva dace retreats into the source and underground habitat. 

The remaining species were found only on isolated sectors of the river. Of the 9 endemic 

species, 5 species were endems of the River Cetina (Mrakovi et al., 2006). Two endemic 

species have disappeared from Cetina while two others have become very rare (Table 1). 

According to IUCN classification of endangerment 4 species are critically endangered (CR), 2 

are endangered (EN) and 4 are vulnerable (VU), and data on 2 species are data deficient (DD) 

(Mrakovi et al. 2006). 

81

Nine species of fish were introduced into the River Cetina either according to plan or 

accidentally, and 6 of them have become completely acclimatized. Three species were 

brought in from the Danube watershed, while the others were brought in from other 

geographical areas. In the natural river habitats the autochthonous species are dominant, while 

in the degraded habitats (reservoirs and channels) the species which were introduced are 

dominant. The structural, physical and chemical changes as well as the zoogeographical 

pollution has resulted in the changes of the ecological community and significant changes in 

the components of the ichthyofauna causing the extinction of species and the decrease of 

native populations (Mrakovi et al., 2006). 

However, the situation in the future can become even worse due to the increasing need for 

water and energy, intensive agriculture production and tourism in the coastal areas. The 

protection of this unique Mediterranean ichthyologic area should be a priority in the 

protection of nature in Croatia. 

Water entomofauna 

Analysing literature data (Graf et al. 2008; Ivkovi & Horvat 2007; Rausch & Weißmair, 

2007; Waringer et al. 2008; Ivkovi et al. 2008) and some unpublished data, the following has 

been recorded within the Cetina and Ruda rivers area: one species of Plecoptera, two of 

Neuroptera, 37 of Trichoptera and 20 of aquatic dance fly fauna of Diptera (fam. Empididae). 

These data indicate that the aquatic entomofauna of the Cetina and Ruda Rivers is not very 

well explored except the dancing fly fauna of family Empididae (more than 90% of species is 

researched). 

On the other hand, insufficient data indicate rich fauna diversity of aquatic insects of the 

Cetina and Ruda Rivers. About 30%, that is, 18 species were recorded for the first time in 

Croatian fauna in the Cetina and Ruda Rivers. Eight species are very interesting and 

potentially endangered in Croatia: Besdolus imhoffi Pic., Sisyra bureschi Raus. & Weiß., 

Rhyacophila balcanica Rad., Rhyacophila dorsalis plitvicensis Ku. & Mal., Annitella 

apfelbecki Klap., Ecclisopteryx dalecarlica Kol., Athripsodes dalmatinus Mal. and 

Wiedemannia kacanskae Horvat. 

Future activites should be focused on systematic and multiannual research of aquatic insects 

of Cetina and Ruda Rivers. Karst rivers in Croatia are endangered by diverse anthropogenic 

influence so it is highly recommended to protect adequtely the entire area of the Cetina and 

Ruda Rivers as a valuable part of Croatian natural heritage and area of conservation of 

mediterranean karst rivers. Adequate level of protection within the current conditions would 

be the proclaiming a Nature Park throughout the whole Cetina and Ruda river course. 

Cave fauna 

The Cetina River is 105,5 km long, and it is divided into 14 hydro-geomorphologic parts that 

can be grouped into five distinct river sections: the Source Area; Perua Lake with the 

Hrvatako Polje area; the Sinjska Krajina region of the city of Sinj; Upper Cetina River 

Canyon; and Lower Cetina River Canyon. 

Speleological objects adjacent to the Cetina River have been investigated since the 18 th 

century, with approx. 90 caves discovered so far along the Cetina River. Biological and 

speleological surveys of the Cetina River began in 1840, when olm or human fish (Proteus 

anguinus) was found in the Goruica spring near the city of Sinj. 

82

On the basis of all performed biospeleological researches in the area of the Cetina River, 

almost all habitats of karstic underground have been found, and particularly relevant are 

freshwater karst cave habitats with significant cave freshwater fauna. The following habitats 

have not been determined in the area of the Cetina River so far: ice caves with troglobionts, 

marifugial layers, anhihaline karst caves and sulphury karst caves. 

The current volume of biospeleological research in the area of the Cetina River led to the 

discovery of 60 cave-dwelling taxa, 12 of which were described in the Cetina River area as 

such. The cave-dwelling fauna along the Cetina River is mostly stenoendemic; in other words, 

it has a very narrow distribution area. Typically, this fauna is endemic for Croatia, but in 

many cases for Bosnia and Herzegovina as well. 

When it comes to the cave fauna structure of the Cetina River region, some faunal groups are 

dominating, with rare, endemic and frequently relic taxa. The water snail fauna is represented 

by rare stenoendemic taxa: Lanzaia kotlusae, Hauffenia jadertina sinjana and Horatia 

klecakiana. The fauna of crustaceans is quite abundant, with two decapods: Troglocaris 

anophthalmus and Typhlatya pretneri; three species of amphipods: Niphargus rostratus, 

Niphargus trullipes and Niphargus cf. croaticus; the most abundant is the isopod fauna, with 

the following species being particularly relevant: Monolistra hercegoviniensis ssp., 

Sphaeromides virei, Proasellus anophthalmus rhausinus and Alpioniscus balthasari. 

In the group of arachnids, spiders are the richest subgroup, with three stenoendems: Meta 

milleri, Pseudotegenaria bosnica, Troglohyphantes dinaricus, followed by pseudoscorpions: 

Neobisium chaimweizmanni, Neobisium tantaleum and Microchthonius sp. Coleopterans are 

the most dominating group in terms of volume, with a number of stenoendems described in 

the wider Cetina River region: Laemostenus (Antisphodrus) cavicola sinjensis, Duvalius 

(Euduvalius) erichsoni netolitzky, Duvalius (Euduvalius) novaki sinjanus, Duvalius 

(Neoduvalius) schatzmayri, Neotrechus dalmatinus dinaricus, Lovricia jalzici, Anisoscapha 

klimeschi misella, Haplotropidius pubescens pubescens, Haplotropidius taxi taxi and 

Spelaites grabowskii. A symbol of sorts for the cave-dwelling fauna of the Dinaride area, and 

an extraordinary representative of that type of fauna, is the human fish (Proteus anguineus) as 

a species found in the area of the Cetina River. 

On the basis of the endangerment criteria and the management importance, a total of 18 target 

species were determined among the outlined species. 

According to the already performed research and the currently available data, it is clearly 

necessary to protect the source area of the Cetina River, including all caves, cave habitats and 

cave-dwelling taxa, by introducing that area into one of the categories of protection in 

accordance with the Nature Protection Law of the Republic of Croatia (Official Gazette 

70/05). One of the possibilities would be to include this area into the future Regional Park 

Dinara Mountain, or to designate it as a separate entity in the category of important 

landscapes. 

With the exception of the source area, the overall Cetina River region is still rather poorly and 

insufficiently surveyed in speleological and biospeleological terms. Therefore it would be 

necessary to perform systematical speleological and biospeleological research in other areas 

of the Cetina River that remain to be processed, in order to develop the speleological cadastre 

with all the relevant data on the caves, cave habitats and cave-dwelling taxa. Subsequent 

83

evaluation could then serve as the foundation for determining special protection measures for 

the area. 

Four sections of the Cetina River region are particularly important for further research: the 

area of Rumin and the Biteli plain at the foot of the Dinara Mountain; the area of Ruda at the 

foot of the Kamešnica Mountain; the area of the Cetina River Canyon from the town of Trilj 

to the locality of Blato on Cetina; and, finally, the area from the Gubavica Waterfall near the 

locality of Zadvarje all the way to the Bay of Vrulja. 

84

1. Dosadašnje poznavanje faune 

1. 1. Vodozemci, gmazovi i sisavci 

Pregled izvora podataka: 

Sisavci: 

Baki, J. 1954: Netopiri okolice Splita. Diplomski rad, Zoologijski zavod, Prirodoslovnomatematiki 

fakultet, Sveuilište u Zagrebu, Zagreb. 

uli, B. 1971: Znaajni sisavci Dinarskog krša i njihove ekološke karakteristike. JAZU, 

Simpozij o zaštiti prirode u našem kršu, 213-237. 

Fitzinger, L.J. 1846: I. Mammiferi. In: Carrara, F. (ed.): La Dalmazia descritta. Dispensa 9. 

Zara, Fratelli Battara tipografi editori, 

Flajšman, E. 1990: Povijesni pregled i sadašnje stanje rasprostranjenosti videre (Lutra lutra 

L.) u Hrvatskoj. Diplomski rad, Sveuilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematiki 

fakultet, Biološki odjel, Zagreb. 

Kolombatovi, J. 1881: Pesci delle aque di Spalato e Catalogo degli Anfibi e dei Rettili dei 

contorni di Spalato. God. izvješe c. kr. vel. realke u Splitu koncem šk.god. 1880-1881, 

1-24. 

Kolombatovi, J. 1882: Mammiferi, anfibi e rettili e pesci rari e nuovi per l'Adriatico catturate 

nelle aque di Spalato. God. izvješe c. kr. vel. realke u Splitu koncem šk.god. 1881- 

1882, 3-35. 

Kolombatovi, J. 1884: Aggiunte ai Vertebrati pubblicati nei programmi degli anni scolastici 

1880-81, 1881-82, 1879-80. God. izvješe c. kr. vel. realke u Splitu koncem šk.god. 

1883-1884, 2-26. 

Kolombatovi , J. 1885: Imenik kralješnjaka Dalmacije. I. dio, sisavci i ptice. Split, 

Brzotiskom Ante Zannoni, 3-26. 

Kryštufek, B., uli, B. 2001: Rhinolophus blasii Peters, 1866. Blasius' Hufeisenmause. In: 

Krapp, F. (ed): Band 4: Fledertiere, Teil I: Chiroptera, Rhinolophidae, 

Vespertilionidae 1, 75-90. In: Niethammer, J.& Krapp, F. (eds) Handbuch der 

Saugetiere Europas, AULA-Verlag, Wiebelsheim. 

Kryštufek, B., Tvrtkovi, N. 1988: Insectivores and rodents of the Central Dinaric Karst of 

Yugoslavia. Scopolia, 15, 1-59. 

Kusak, J. 2002: Analiza uvjeta za život vuka u Hrvatskoj. Doktorska disertacija, Sveuilište u 

Zagrebu, Prirodoslovno-matematiki fakultet, biološki odsjek, Zagreb. 

Marti, D. 1971: agalj proširuje svoju domenu nastanjivanja. Lovaki vijesnik, 80 (4), p 80. 

Tvrtkovi, N., uli, B., Mrakovi, M. 1980: Distribution, species characters, and variability 

of the Southern Water-shrew, Neomys anomalus Cabrera, 1907 (Insectivora, 

Mammalia) in Croatia. Biosistematika, 6 (2), 187-201. 

Tvrtkovi, N., Veen, P. (eds.): The Dinaric Alps Rare Habitats and Species, A Nature 

Conservation Project in Croatia. Hrvatski prirodoslovni muzej, zagreb & Royal Dutch 

Society for Nature Conservation, Zagreb, 338 pp. 

Vesmanis ,I. 1976: Vergleichende morphometrische Untersuchungen an der Gartenspitzmaus 

aus Jugoslawien. Acta theriologica, 21 (35), 513-526. 

Witte, G. 1964: Zur Systematik der Insektenfresser des Monte-Gargano Gebiets (Italien). 

Bonn. Zool. Beitr., 15, 1-25. 

Witte, G. 1965: Ergebnisse neuer biogegoraphischer Untersuchungen zur Verbreitung 

transadriatischer Faunen- und Floren- Elemente. Bonn. Zool. Beitr., 16 (3), 165-248. 

85


Brusina, S. 1908: Naravoslobne crtice, dio etvrti. XIX. Prilog za faunu vodozemaca Hrvatske 

i Dalmacije. Rad JAZU, 52, 1-87. 

Džuki, G., Kalezi, M.L., Tvrtkovi, N., Džorovi, A. 1990: An overview of the occurence 

of pedomorphosis in Yugoslan newt (Triturus, Salamandridae) populations. British 

Herpetological Society Bulletin, 34, 16-22. 

Fitzinger, L.J. 1846: III. Rettili. In: Carrara, F. (ed.): La Dalmazia descritta. Dispensa 9. 

Zara, Fratelli Battara tipografi editori, 81-83. 

Fitzinger, L.J. 1850: Ueber den Proteus anguinus der Autoren. Sitz. Ber. Kaiserl. Akad. 

Wiss. Wien, Math.-naturw., Wien, 5, 291-303. 

Fraunfeld, G. 1854: Ausflug von Spalato nach Sign in die Sümpfe der Cettina. In: Frauenfeld, 

G. (ed.): Ergebnisse einer mit Unterstützung des hohen k.k. Oberst-Kämmereramtes 

and die Küsten Dalmatiens im Monat mai und Juni 1854 unternommenen Reise. Wien, 

Gedruckt bei Carl Ueberreuter, 6-18. 

Henle, K. 1985: kologische, zoogeographische und systematische Bemerkungen zur 

Herpetofauna Jugoslawiens. Salamandra, 21(4), 229-251. 

Kolombatovi, J. 1881: Pesci delle aque di Spalato e Catalogo degli Anfibi e dei Rettili dei 

contorni di Spalato. God. izvješe c. kr. vel. realke u Splitu koncem šk.god. 1880-1881, 

1-24. 

Kolombatovi , J. 1886: Das Verzeichnis der Wirbeltiere Dalmatiens. II Teil, Kriechtiere, 

Lurche und Fische. Split. 

Kolombatovi, Gj. 1900: Druge zoološke vijesti iz Dalmacije, Reptilia, Vipera ursinii, (Bp) 

Boulenger 1893/, 24-26. 

Kolombatovi, Gj. 1907: Contribuzioni alla fauna dei Vertebrati della Dalmazia. Glasnik hrv. 

narav. društva, 18, 1-24. 

Kolombatovi, P. 1908: Sui Tritoni della Dalmazia. Glasnik hrv. prir. društva, 20, 240-250. 

Karaman, S. 1928: III. Prilog herpetologiji Jugoslavije. B. Dalmacija. Glasnik Skopskog nau. 

Društva, 4 (1), 136-143. 

Katuri, M. 1883: Notizie zoologiche. Boll. della Soc. adriatica di scienze naturali in Trieste, 

8 (1), 1-9. 

Krizmani, I., Mesaroš, G., Džuki, G., Kalezi, M.L. 1997: Morphology of the Smooth Newt 

Triturus vulgaris) in former Yugoslavia: taxonomical implications and distrubution 

patterns. Acta Zool. Acad. Sci. Hungaricae, 43 (4), 345-357. 


(4): 283-301. 

Ledi, G. 1961: Ribica nema samo u Postojni. Arena, 25.08.1991, p. 26. 


Zagrebu, HNZM Zagreb, 4, 37 pp. 

Raa, T. 1980: Nalazišta ovjeje ribice u hrvatskom kršu s osobitim osvrtom na novo 

nalazište u uderinoj jami. Priroda, 67, 181-185. 

Rössler, E. 1904: Popis reptilija i amfibija hrvatske faune koji su prispjeli „narodnom 

zoološkom muzeju“ u Zagrebu do konca 1900. Glasnik. hrv. Naravoslovnoga društva, 

15, 1-4. 

Schmidtler, J.J. & Schmidtler, J.F. 1983: Verbreitnug, kologie und innerartiche Gliederung 

von Triturus vulgaris in den adriatischen Küstengebietn (Amphibia, Salamandridae). 

Spixiana, 6 (3), 229-249. 

Schmidtler, J.F. 1999: Notes on the altitudinal distribution of the lizards and some other 

reptiles on mount Biokovo (Croatia). Nat. Croat. 8 (3), 161-368. 

86

Spandl, H. 1926: Die Tierwelt der Unterirdischen Gewasser. Verlag Spelaologischen Institut, 

Wien, 11, pp 235. 

Tvrtkovi,N., Kleteki, E. 1993: Preliminarna istraživanja terestrikih kralježnjaka Biokova. 

Acta biokovica, 6, 11-18. 

Tvrtkovi, N., Veen, P. (eds.): The Dinaric Alps Rare Habitats and Species, A Nature 

Conservation Project in Croatia. Hrvatski prirodoslovni muzej, zagreb & Royal Dutch 

Society for Nature Conservation, Zagreb, 338 pp. 

Vrcan,V. 2000: Djeaci iz naselja Vedrine napokon dokazali da su pronašli ovjeje ribice. Iz 

triljskog izvora Stuba isplivalo jato ovjejih ribica. Jutarnji list br. 614, 3.1.2000, pp 

34. 

Werner, F. 1897: Die Reptilien un Amphibien sterreich-Ungarn und Occupationsländer, 

Wien. 

Witte, G. 1965: Ergebnisse neuer biogegoraphischer Untersuchungen zur Verbreitung 

transadriatischer Faunen- und Floren- Elemente. Bonn. Zool. Beitr., 16 (3), 165-248. 

Uz rezultate ovih istraživanja izvješu su dodani i neobjavljeni podaci autora (N.Tvrtkovi i I. 

Pavlini) bez novih istraživanja. 

Sisavci nažalost nisu nikad sustavno istraživani, pa su podaci o njima samo rezultat kratkih 

posjeta znanstvenika ili strunih i popularnih lanaka u kojima se spominju pojedine vrste. 

Ukupno je zabilježen 21 sisavac, no znamo da ih je najmanje barem 26, jer tu svakako još 

žive lisica, lasica, tvor, divlja svinja i zec za koje nismo našli pisanih podataka. Od ukupno 

poznatog broja zabilježeno je samo 11 šišmiša, jer su poznate uglavnom samo vrste koje 

imaju svoje porodiljne kolonije u špiljama, ili u njima zimuju na mjestima gdje se lako mogu 

vidjeti. Od znaajnijih vrsta treba svakako spomenuti vidru (Lutra lutra) koja vjerojatno nikad 

nije bila brojna kao npr. u Neretvi, no o njoj nema novih podataka od 1980. godine. Uz 

karakteristinu faunu krških polja s vodotocima (movarna rovka, vodeni voluhar, poljska 

voluharica) u kamenjaru južnih padina Dinarskog masiva nalazimo i neke mediteranske vrsta 

kao krškog miša (Apodemus epimelas), kojima je ovo najsjevernija granica rasprostranjenja. 

Od šišmiša koji se hrane nad Cetinom, u samoj dolini rijeke ili na njenim rubovima, osobito je 

znaajan dugonogi šišmiš (Myotis capaccinii) ije su porodiljne kolonije zabilježene u dvije 

špilje, ulumovoj peini kod Kijeva, te Vodenoj pei kod Rumina. Oekivana brojnost ove 

vrste u usporedbi s onom uz rijeku Krku nažalost je daleko manja, prvenstveno zbog 

promjena nekadašnjeg prirodnog toka Cetine koji je znaajnim dijelom postao protono jezero 

promjenjive razine. Time je uveliko bila osiromašena prirodna fauna vodenih kukaca kojima 

se ova vrsta hrani. 

Vodozemaca je poznato ukupno 8 vrsta, a gmazova 15 vrsta. Osobito su znaajna nalazišta 

ugrožene ovjeje ribice (Proteus anguinus), a održala se i populacija malog vodenjaka 

(Triturus vulgaris), danas ve rijetke vrste u Dalmaciji. Vlažni travnjaci krških polja uz 

Cetinu staništa su smee žabe (Rana dalmatina) i gatalinke (Hyla arborea). Od gmazova 

rijeka još obiluje zmijom ribaricom (Natrix tessellata), ali je zato lokalno vrlo ugrožena nekad 

oito vea populacija barske kornjae (Emys orbicularis). Relativno velik broj naenih vrsta 

gmazova dolina Cetine zahvaljuje nekim mediteranskim vrstama koje su osobito este na 

južnim padinama masiva Dinare, sve do Knina. 

Za biološku raznolikost sisavaca, gmazova i vodozemaca važni su travnjaci i movarna 

staništa Paškog i Hrvatakog polja, movarna staništa uz Miloševo jezero, ulumova peina 

kod Kijeva i špilje kod Rumina, preostali prirodni krški izvori od Otoka do Trilja kao i još 

sauvani dijelovi prirodnih tokova pritoka Cetine kod Rude i Graba, kanjonski dio Cetine od 

Blata do Zadvarja, te preostali tršaci uša Cetine neposredno prije Omiša. 

87

1.2. Ptice 

Izvori pisanih podataka: 

1. Bruun, B and A. Singer, 1980: Birds of Britain and Europe. Hamlyn, London 

2. Heinzel, H., R. Fitter and J. Parslow, 1999: Ptice Hrvatske i Europe sa Sjevernom 

Afrikom i Srednjim Istokom. HOD, Zagreb. 

3. Peterson, R., G. Mountfort and P.A.D. Hollom, 1983: A Field Guide to the Birds of 

Britain and Europe. Collins, London. 

4. Radovi, Kralj J., Tutiš V., Radov J., Topi R. 2005.: Nacionalna ekološka mreža - 

važna podruja za ptice u Hrvatskoj. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb. 

5. Radovi D., J. Kralj, V. Tutiš, D. ikovi (2003): "Crvena knjiga ugroženih ptica 

Hrvatske", Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog ureenja, Zagreb. 

6. Radovi D. (2001). Sastav i valorizacija ornitofaune rijeke Cetine.(Izvješe). ZZO 

HAZU. 

Internet stranice, rujan 2008. 

http://www.min-kulture.hr 

http://www.cro-nen.hr/nem 

http://www.dzzp.hr/publikacije_knjige.htm 

www.natura2000.hr 

Podaci o ornitofauni prikupljeni su iz literaturnih podataka i neobjavljenih podataka s 

terenskih istraživanja Dragana Radovia i podataka Hrvatskog ornitološkog društva. U 

popisima vrsta je analiziran i status ugroženosti i zaštite pojedine vrste, te je naznaeno da li 

se radi o gnjezdarici (g) (selici(s) ili stanarici (st), prolaznici tijekom selidbe ili skitnje (p) ili 

zimovalici (z). Na podruju se pojavljuju i rijetke i neredovite vrste, koje su oznaene kao 

skitalice (sk). Vlatka Dumbovi je pomogla pri izradi izvješa, popunjavanju protokola s 

prostornim podacima i izradi karata. 

Svi podaci o ornitofauni prikupljeni su tijekom istraživanja koje od 2000. godine provodimo 

na podruju Cetine. U ovom su izvješu korišteni i neobjavljeni podaci g. Roberta Crnkovia, 

ornitologa—amatera iz Splita koji, kao vanjski suradnik Zavoda za ornitologiju i lan 

hrvatskog ornitološkog društva na podruju rijeke Cetine provodi praenje stanja (monitoring) 

nekoliko vrsta ptica te g. Ivana Budinskog lana Hrvatskog ornitološkog društva. Ovaj je 

monitoring poluio i pravo stanje (apsolutnu brojnost) kosaca Crex crex, crvenonoge prutke 

Tringa totanus i crnoprugastog trstenjaka Acrocephalus melanopogon na podruju Cetine. 

Istraživanja su obuhvatila cijeli tok Cetine od izvorišnog dijela u Paškom polju do uša kod 

Omiša, ukljuujui i akumulacije, takoer staništa u neposrednoj okolici rijeke kao što su 

okolni pašnjaci, obronci, brine i kanjoni, poljodjelska podruja, naselja i sl. 

Pri utvrivanju prisutnosti vrsta i njihove brojnosti najviše je korištena metoda vizualne 

determinacije i metode determinacije po glasanju i pjevu. Podruje je obilaženo amcem i 

pješice. Pri promatranju su korišteni dalekozori i teleskopi, a pri odreivanju vrsta smo 

korištena je standardna ornitološka literatura: Heinzel, Fitter i Parslow (1999) Peterson, 

Mountfort i Hollom (1983.) i Bruun i Singer (1980.). Takoer je korištena metoda lova ptica 

ornitološkim vertikalnim mrežama kojima je utvrivana prisutnost skrovitih vrsta pjevica, 

naroito za selidbi kada te vrste ne pjevaju. Prisutnost sova istraživana je zvunim vabom, 

odnosno emitiranjem snimke njihovog zova kako bi se izazvao odgovor. Uvijek je bilježena i 

brojnost ptica. 

88

Veina istraživanja je provedena danju, no dio ih je proveden i nou kako bi se utvrdile i 

none ili pretežito none vrste ptica. 

Prema dostupnim podacima na podruju rijeke Cetine povremeno ili stalno obitava 158 vrsta 

ptica. 153 vrsta koje povremeno ili stalno obitavaju na podruju rijeke Cetine zaštieno je 

Bernskom konvencijom na nain da se 109 vrsta nalazi na Dodatku II Bernske konvencije, tj. 

to su strogo zaštiene životinjske vrste – (zabranjeno ih je hvatati, ubijati, iskorištavati 

njihove populacije ili ih na bilo koji nain namjerno uznemiravati, te je potrebno ouvati 

njihova staništa), a njih 46 je navedeno na Dodatku III. Bernske konvencije kao zaštiene 

vrste (moraju biti zakonski zaštiene, ali se može dopustiti nadzirano iskorištavanje 

populacija). 64 vrsta zaštieno je europskom Direktivom o zaštiti divljih ptica (Council 

Directive 79/409/EEC). Na Dodatku I ove Direktive navedena je 31 vrsta – to su vrste za koje 

treba odrediti i provoditi posebne mjere ouvanja u pogledu njihovog staništa kako bi im se 

osigurali opstanak i razmnožavanje u podruju na kojem su rasprostranjene (Tablica 2.): 

Tablica 2. Popis vrsta ptica podruja rijeke Cetine koje se nalaze na popisu Dodatka I EU direktive o pticama. 

Rbr. Znanstveno ime Hrvatsko ime 

1 Gavia stellata crvenogrli plijenor 

2 Phalacrocorax pygmaeus mali vranac 

3 Ardea purpurea aplja danguba 

4 Egretta garzetta mala bijela aplja 

5 Ardeola ralloides žuta aplja 

6 Nycticorax nycticorax gak 

7 Ixobrychus minutus apljica voljak 

8 Platalea leucorodia žliarka 

9 Pernis apivorus škanjac osaš 

10 Circaetus gallicus zmijar 

11 Circus aeruginosus Eja movarica 

12 Circus pygargus Eja livadarka 

13 Falco columbarius mali sokol 

14 Falco peregrinus Sivi sokol 

15 Grus grus ždral 

16 Crex crex kosac 

17 Porzana porzana Ria štijoka 

18 Himantopus himantopus vlastelica 

19 Burhinus oedicnemus ukavica 

20 Gallinago media šljuka livadarka 

21 Tringa glareola prutka migavica 

22 Chlidonias niger crna igra 

23 Bubo bubo ušara 

24 Alcedo atthis vodomar 

25 Lullula arborea ševa krunica 

26 Anthus campestris primorska trepteljka 

27 Lanius collurio rusi svraak 

28 Lanius minor Sivi svraak 

29 Acrocephalus melanopogon crnoprugasti trstenjak 

30 Sylvia nisoria pjegava grmuša 

31 Ficedula albicollis bjelovrata muharica 

89

Na Dodatku II i III Direktive o pticama navedene su 33 vrste – to su vrste koje se smiju loviti 

u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, uz uvjet ouvanja na podruju njihove 

rasprostranjenosti. 

Temeljem Zakona o zaštiti prirode (N.N. 70/05) i njegovim podzakonskim aktom – 

Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštienim i strogo zaštienim (N.N. 7/06) strogo 

je zaštieno 124 vrste ptica, a 21 vrsta je navedene u kategoriji zaštiene vrste uz još 3 koje su 

zaštiene samo negnijezdee populacije, a gnijezdee su strogo zaštiene..112 vrsta ptica s 

podruja rijeke Cetine navedeno je u Crvenoj knjizi ugroženih vrsta ptica Hrvatske. Ugrožene 

vrste u užem smislu (CR,VU,EN) u kategoriji CR-kritino ugroženih vrsta je 6 vrsta, u 

kategoriji EN-ugrožena vrsta je 9 vrsta, a u kategoriji osjetljivih vrsta - VU je 10 vrsta, a 4 

vrsta je iz kategorije DD – nedovoljno poznata vrsta. Dvije vrste pripadaju kategoriji 

regionalno izumrlih gnjezdarica (RE) i u Hrvatskoj su prisutne tijekom zimovanja i/ili 

migracija (Tablica 3.): 

Tablica 3. Popis nacionalno ugroženih vrsta ptica podruja rijeke Cetine 

Rbr Znanstveno ime 

Hrv. Ime 

Status 

ugroženosti 

1 Chlidonias niger crna igra 

RE-gn, LCpre 

2 Anas acuta patka lastarka RE-gn, EN-z 

1 Phalacrocorax pygmaeus mali vranac CR 

2 Mergus merganser veliki ronac CR 

3 Himantopus himantopus Vlastelica CR 

4 Gallinago gallinago šljuka kokošica CR 

5 Tringa tetanus crvenonoga prutka CR 

6 Acrocephalus melanopogon crnoprugasti trstenjak CR 

1 Podiceps nigricollis crnogrli gnjurac EN 

2 Ardeola ralloides žuta aplja EN 

3 Platalea leucorodia Žliarka EN 

4 Anas strepera patka kreketaljka EN 

5 Circus aeruginosus eja movarica EN 

6 Circus pygargus eja livadarka EN 

7 Falco columbarius mali sokol EN 

8 Numenius arquata veliki pozvižda EN 

9 Phylloscopus trochilus brezov zviždak EN 

1 Podiceps grisegena riogrli gnjurac VU 

2 Phalacrocorax carbo veliki vranac VU 

3 Ardea purpurea aplja danguba VU 

4 Egretta garzetta mala bijela aplja VU 

5 Pernis apivorus Škanjac osaš VU 

6 Circaetus gallicus Zmijar VU 

7 Falco peregrinus sivi sokol VU 

8 Crex crex Kosac VU 

9 Actitis hypoleucos mala prutka VU 

10 Turdus pilaris drozd bravenjak VU 

1 Porzana porzana ria štijoka DD 

2 Burhinus oedicnemus ukavica DD 

3 Scolopax rusticola Šljuka DD 

4 Hippolais icterina žuti volji DD 

90

Tri su vrste navedene i na globalnom popisu ugroženih vrsta ptica, a to su mali vranac 

Phalacrocorax pygmaeus, šljuka livadarka Gallinago media i kosac Crex crex u kategoriji NT 

– gotovo ugrožene vrste. Na podruju se redovito bilježi oko 5-10 pjevajuih mužjaka kosaca, 

a mali vranci i šljuke livadarke su neredovite i rijetke vrste na podruju. 

Zajednice ptica i njihova staništa 

Osim zajednice ptica vezane za samu rijeku, odnosno njena vodena staništa, uz rijeku se 

postoji još šest zajednica ptica koja obitavaju na šest tipova staništa. 

U zajednicu ptica rijeke Cetine s uskim obalnim pojasom, sprudovima, vodopadima i 

akumulacijama ulaze vrste koje su neposredno ishranom ili mjestom za gniježenje vezane uz 

rijeku, sve tipove vodene površine, sprudove, uski obalni pojas (gol ili obrastao zeljastom 

vegetacijom, stjenovit, šljunkovit, pješani ili zemljani) i rukavce, tekue ili stajae. Ovu 

zajednicu ini ak 45 vrsta ptica što znai da su vodena staništa rijeke Cetine bogata 

raznolikim ptijim svijetom. To bogatstvo joj daje raznolikost staništa: brojni slapovi, brzaci, 

mirni dijelovi razliveni po poljima, sprudovi, otoci, rukavci i td. este i široko rasprostranjene 

vrste, osim galebova koji spadaju u ovu zajednicu ali u njoj ne gnijezde, samo dvije vrste: 

bijela i gorska pastirica. To ukazuje na drugu karakteristiku vodenih staništa Cetine: mala 

brojnost i uska rasprostranjenost ptica veine vrsta ove zajednice. Tome je više razloga, a 

najvažniji su vjerojatno este velike i nagle oscilacije vodostaja na najveem dijelu rijeke. 

Zbog toga su mjesta za gniježenje i hranjenje ptica vrlo reducirana, promjenjiva i nesigurna i 

teško im se prilagoditi. Takoer je prisutan negativan utjecaj rekreativnih aktivnosti koji je na 

nekim dijelovima toka velik. Ipak, akumulacija Perua jedino je gnjezdilište velikog ronca 

Mergus merganser u Hrvatskoj. 

Najrasprostranjenija je Zajednice ptica mješovitih staništa (ekotona) uz obale Cetine koja 

obuhvaa raznolika mješovita staništa uz obale rijeke kao što su vrbaci i razni drugi šumarci, 

te živice, raznolike šikare, koje su isprepletene s manjim travnjacima ili poljodjelskim 

površinama. Ta staništa su na zemljanoj ili kamenitoj podlozi, vlažnoj ili suhoj. Mješovita su 

staništa uz obale rijeke Cetine najrasprostranjenija i vrlo su raznolika pa nije ni udo da ovdje 

živi više od polovine zabilježenih vrsta ptica. Više vrsta ptica postiže u ovoj zajednici vrlo 

veliku brojnost. Tako je npr. slavuj Erithacus megarhynchos u vrbacima i šibljacima posvuda 

uz Cetinu, pa i u najstrmijem i najstjenovitijem dijelu kod Zadvarja prisutan u vrlo velikom 

broju, nezabilježenom dosad u Hrvatskoj. Uz mnoge mediteranske vrste ptica, tu su relativno 

brojne i neke pretežito kontinentalne. Npr. crnoglava grmuša Sylvia melanocephala je vrlo 

brojna, njena brojnost daleko nadilazi brojnost crnoglavih grmuša bilo gdje drugdje u 

priobalnom dijelu Hrvatske. 

Zajednice ptica gustih sklopova obalne vegetacije uz rijeku Cetinu zauzima relativno malo 

podruje i nepotpuno je razvijena, a tu spadaju ptice koje obitavaju u gustim sklopovima 

obalne vegetacije kao što su tršaci, rogozici, sklopovi šaša, sita i sl. bilja. Takva staništa su 

na Cetini malobrojna i zauzimaju male površine. Te su zajednice uz Cetinu najbolje razvijene 

u njenom izvorišnom dijelu u Paškom polju gdje se Cetina na nekoliko mjesta širi i razlijeva 

po polju, a nema negativnih velikih razlika u vodostaju koji onemoguuju razvoj sklopova 

obalne vegetacije. Ta zajednica postoji i u donjem toku nizvodno od Radmanovih mlinica. Od 

vrsta ovdje je najvažnija jedina hrvatska gnijezdea populacija crnoprugastog trstenjaka 

Acrocephalus melanopogon koji gnijezdi u Hrvatakom polju. 

91

Zajednice ptica travnjaka razvijene su u poljima kroz koja protie Cetina (Paškom, 

Hrvatakom i Sinjskom polju). Radi se o prostranim, bogatim travnjacima bez ili s vrlo malo 

grmlja, stabala ili živica. Ova je zajednica najbolje razvijena u bogatim travnjacima oko 

Cetine u Paškom polju koje praktiki bez intenzivne poljoprivrede. Iako tu zajednicu ini 

relativno mali broj vrsta, što je svugdje uobiajeno za nju, da je vrlo dobro razvijena vidimo 

po tome da su ak 4 tipine vrste prepelica Coturnix coturnix ,žuta pastirica Motacilla flava, 

poljska ševa Alauda arvensis, Velika strnadica Emberiza calandra - ovdje este ili 

sveprisutne. Stoga su te zajednice, a pogotovo ona u Paškom polju, najbolje u priobalnoj 

Hrvatskoj. U nešto manjem broju ovdje gnijezdi i eja livadarka Circus pygargus. Na ovim 

staništim gnijezde i kosci Crex crex. Na zimovanju je prisutna šljuka livadarka Gallinago 

media. Ovdje gnijezdi i škanjac osaš Pernis apivorus kojemu je Paško polje jedno od rijetkih 

gnjezdilišta u primorskoj Hrvatskoj. 

Na podruju Cetine je dobro razvijena zajednica ptica litica, najbolje u kanjonu Cetine izmeu 

Trilja i Zadvarja, ali i na brojnim liticama uz druge dijelove Cetine (npr. po brinama kod 

Kostanja. U ovu zajednicu spadaju ptice koje obitavaju na golim ili biljem slabo obraslim 

liticama. Iako vrstama relativno malobrojna (radi se o specifinom staništu), zajednica je 

dobro razvijena, što se vidi iz injenice da su neke vrste brojne i sve prisutne: hridna lastavica 

Hirundo rupestris, modrokos Monticola solitarius brgljez kamenjar Sitta neumayer, gavran 

Corvus corax… Ovdje gnijezde i vjetruša Falco tinnunculus te sivi sokol Falco peregrinus. 

Vrlo je zanimljivo da u kanjonu Cetine, kod Zadvarja postoji kolonija piljaka Delichon 

urbica. Piljke smo navikli viati po selima i gradovima, a gnijezda pod strehama i pod 

izboenjima na zidovima kua i zgrada – ovo je jedna od rijetkih kolonija u Hrvatskoj u 

prirodnom staništu. 

Zajednice ptica sitnih kamenjara je na veoj površini u ovom podruju razvijena samo u 

Velikom i Malom suhom polju, suhim i kamenitim dijelovima Paškog polja. Iako vrstama 

vrlo malobrojna, ova su staništa vrlo specifina i zanimljiva, u Hrvatskoj su danas rijetka. 

Ovdje gnijezde ukavica Burhinus oedicnemus, primorska trepteljka Anthus campestris i 

sivkasta bjeloguza Oenanthe oenanthe i primorska bjeloguza Oenanthe hispanica. 

Zajednice ptica naselja i poljodjelskih površina je najrazvijenija uz Cetinu u Sinjskom i 

Hrvatakom polju, podrujima s najintenzivnijim poljodjelstvom, a u tu zajednicu ulaze vrste 

koje su neposredno ishranom ili mjestom za gniježenje vezane uz naselja i intenzivno 

obraivane poljodjelske površine kao što su npr. 3 vrste vrabaca, laste, piljci, ali i kukuvija 

Tyto alba. 

Ve sam broj od ak 29 vrsta na popisu Dodatka I EU Direktive o pticama i 24 vrste s popisa 

ugroženih vrsta ptica u Hrvatskoj nesumnjivo navodi na injenicu da su rijeka Cetina i 

staništa u njenoj neposrednoj okolici vrlo znaajna za zaštitu ptica. Radi se o vrstama iji bi 

nestanak s ovog podruja vodio daljnjem padu brojnosti, smanjenju areala i destabilizaciji 

populacija. Meu nabrojanim vrstama posebno se istiu globalno ugrožena vrste (NTkategorija) 

kosac Crex crex. Za tri vrste su gnjezdilišta na Cetini jedina u Republici 

Hrvatskoj, pa bi nestanak njihovih cetinskih populacija znailo i izumiranje tih vrsta u 

Hrvatskoj. To su crvenonoga prutka Tringa totanus i veliki ronac Mergus merganser i 

crnoprugasti trstenjak Acrocephalus melanopogon. 

Na podruju gnijezdi i 5-7 parova eja livadarka Circus pygargus, grabljivice koja 

gnijezdi na tlu u visokoj i gustoj vegetaciji, a u Hrvatskoj ih gnijezdi ukupno oko 40 parova. 

92

Ekološke mreže 

Ekološka mreža je sustav najvrijednijih podruja za ugrožene vrste, staništa, ekološke sustave 

i krajobraze. Nacionalnu ekološku mrežu, pak, ini sustav meusobno povezanih ili prostorno 

bliskih ekološki znaajnih podruja, koja uravnoteženom biogeografskom rasporeenošu 

znaajno pridonose ouvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti (www.dzzp.hr). Kako 

bi se omoguila meusobna komunikacija i razmjena vrsta ekološki važna podruja moraju 

biti povezana koridorima. 

Radi ouvanja stanišnih tipova u povoljnom stanju Zakonom o zaštiti prirode uveden je sustav 

proglašavanja i zaštite Nacionalne ekološke mreže koja obuhvaa ekološki važna podruja od 

nacionalne i meunarodne važnosti. 

Nacionalnu ekološku mrežu proglašava Vlada. Uredba o proglašenju ekološke mreže 

usvojena je odlukom Vlade RH u listopadu 2007. godine (Narodne novine br. 109/2007). 

Uredbom je takoer propisana obveza praenja stanja (monitoringa) u svrhu utvrivanja 

uinkovitosti mjera zaštite s obzirom na ostvarivanje utvrenih ciljeva ouvanja, pri emu se 

posebna pažnja usmjerava vrstama i staništima ije stanje najoitije održava promjene u 

staništima drugih vrsta ili stanišnih tipova (tvz. indikatori). 

Na istraživanom podruju rijeke Cetine nalazi se ak 9 podruja nacionalne ekološke mreže 

(NEM) (www.cro-nen.hr) (Tablica 4.). Najvee je podruje HR1000029 # „Rijeka Cetina“ – 

meunarodno važno podruje za ptice koje obuhvaa i sva ostala podruja NEM-a. Podruje 

„Cetina“ površine je 234 km 2 , a obuhvaa rijeku Cetinu od izvora do uša. U podruje su 

ukljuena i krška polja: Paško, Suho, Sinjsko i Hrvatako. Podruje je meunarodno znaajno 

podruje za ouvanje populacija divljih ptica. 

Ciljevi ouvanja podruja su ouvanje populacija 5 vrsta ptica: 

crnoprugasti trstenjak Acrocephalus melanopogon 

eja livadarka Circus pygargus 

kosac Crex crex 

veliki ronac Mergus merganser 

crvenonoga prutka Tringa totanus 

Tablica 4. Nacionalna ekološka mreža na podruju rijeke Cetine – popis podruja (prema 

www.cro-nen.hr 

(Napom. 1. Svaki broj oznaava mjeru ili skup mjera zaštite koje je potrebno provoditi na ovom podruju ekološke 

mreže, kako bi se postigao ili održao povoljan statusa zaštite vrsta i stanišnih tipova (ciljeva ouvanja) 

Napom. 2. Podruja ekološke mreže za koja su ciljevi ouvanja stanišni tipovi i/ili divlje svojte navedene u 

odgovarajuim propisima Republike Hrvatske, u meunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska potpisnica, 

propisima Europske unije i aktima Vijea Europe obilježena su oznakom #.). 

93

Rbr. Šifra podruja Ime podruja Ciljevi ouvanja Smjernice zaštite 

1. HR2000924 # Suhopolje Divlje svojte 

4; 18; 19; 30; 100; 101; 

Prionotropis hystrix 105-107; 119; 120; 

hystrix 

Ostalo: zabrana gradnje 

objekata izvan naselja; 

ptice travnjakih 

staništa 

dalmatinski okaš 

Stanišni tipovi 

NKS 

šifra 

2. HR2000923 # Paško polje Divlje svojte 

NATURA 

šifra 

Proterebia afra 

dalmata 

stanišni tip 

C.3. Suhi 

travnjaci 

endemine svojte 

riba jadranskog 

slijeva 

cetinska špiljska 

vodenbabura 

cetinska ukliva 

ilirski klen 

livadni procjepak 

širokolisno zvonce 

Dalmatinsko ! 

Sphaeromides 

virei 

Monolistra 

hercegovinensis 

Telestes ukliva 

Squalius illyricus 

Chouardia 

litardierei 

Edraianthus 

graminifolius 

špiljska kozica Troglocaris 

anophthalmus 


NKS šifra NATURA stanišni tip 

šifra 

C.2.5.1.6. 

62A0 

Istono 

submediteranski 

suhi travnjaci 

(Scorzoneretalia 

villosae) 

3260 Vodeni tokovi s 

vegetacijom 

Ranunculion 

fluitantis i 

Callitricho- 

Batrachion 

A.2.1. Izvori 

Livade sitne 

busike s livadnim 

procjepkom 

C.2.5. Vlažne livade 

submediteranske 

vegetacijske 

zone 

ukloniti kalifornijsku 

pastrvu iz vodotoka 

krških polja 

Mjere zaštite 

4; 18; 19; 30; 100; 101; 

105-107; 119; 120; 

Ostalo: zabrana gradnje 

objekata izvan naselja; 



krških polja 

E. dalmaticus 

Opaska N.Tvrtkovi 

94

H.1. 8310 Kraške špilje i 

jame 

3. HR2000925 Cetina - vrela Stanišni tipovi 

NKS šifra NATURA šifra stanišni tip 

A.2.1. Izvori 

4. HR2000928 , Jezero Perua Divlje svojte 



NKS 

šifra 

5. HR2000926 # Hrvatako polje Divlje svojte 

endemine 

svojte riba 

jadranskog 

slijeva 

NATURA 

šifra 

stanišni tip 

A.1.1. Stalne 

stajaice 

ptice movarice 


ilirski klen 



livadni procjepak Chouardia litardierei 

podbila 

potoni rak 

rak kamenjar 

širokolisno 

zvonce 


NKS šifra NATURA 

šifra 

C.2.5.1.6. 

6. HR2000927 # Sinjsko polje Divlje svojte 

endemine 

svojte riba 

jadranskog 

slijeva 


cetinski vijun 

ovjeja ribica 

ilirski klen 

Chondrostoma 

phoxinus 

Austropotamobius 

torrentium 


pallipes 

Edraianthus 

graminifolius 

stanišni tip 

Livade sitne 

busike s 

livadnim 

procjepkom 

Sphaeromides virei 


Cobitis dalmatina 

Proteus anguinus 


livadni procjepak Chouardia litardierei 

podbila 

Chondrostoma 

phoxinus 

137; 140; 141; 143 

10; 13; 102; 106; 

107 

4; 13; 18; 19; 30; 

100; 101; 105-107; 

119; 120; 

Ostalo: zabrana 

gradnje objekata 

izvan naselja; 



krških polja 

E. dalmaticus 

Opaska N.Tvrtkovi 

4; 13; 18; 30; 100; 

101; 105-107; 119; 

120; Ostalo: zabrana 


izvan naselja; 



krških polja 

95

7. HR2000936 # , 

Ruda 

8. HR2000929 # Rijeka Cetina s 

kanjonom 

potoni rak 

Pretnerova 

špiljska kozica 

rak kamenjar 


torrentium 

Speleocaris pretneri 


pallipes 

špiljska kozica Troglocaris 

anophthalmus 


NKS šifra NATURA stanišni tip 

šifra 

C.2.5.1.6. 

A.2.1. Izvori 

Submediteranski 

vlažni travnjaci 

reda Trifolio- 

Hordeetalia 

Livade sitne 

busike s 

livadnim 

procjepkom 

H.1. 8310 Kraške špilje i 

jame 

Divlje svojte 

cetinska špiljska 

vodenbabura 

podbila 

potoni rak 

rak kamenjar 

rijeni rak 

Divlje svojte 

endemine 

svojte riba 

jadranskog 

slijeva 


cetinski vijun 

Sphaeromides virei 

Monolistra 

hercegovinensis 

Chondrostoma 

phoxinus 


torrentium 


pallipes 

Astacus astacus 


Cobitis dalmatina 

glavoi crnotrus Pomatoschistus 

canestrinii 

glavoi 

vodenjak 

ilirski klen 

oštrulja 

petrofilne vrste 

ptica 

podbila 

Knipowitschia 

panizzae 


Aulopyge huegelii 

Chondrostoma 

phoxinus 

100; 101; 105-107 

4; 5; 10; 13; 100; 

101; 102; 103; 105; 

106; 107; 140; 

Ostalo: zabrana 


izvan naselja 

96

potoni rak 

rak kamenjar 


NKS 

šifra 

9. HR1000029 # Cetina Divlje svojte 

crnoprugasti 

trstenjak 

crvenonoga 

prutka 

eja livadarka 

kosac 

veliki ronac 

NATURA 

šifra 


torrentium 


pallipes 

stanišni tip 

Kanjonska 

vegetacija 

Acrocephalus 

melanopogon 

Tringa totanus 

Circus pygargus 

Crex crex 

Mergus merganser 

7; 9; 19; 

Evidentno je da je podruje rijeke Cetine izuzetno važno ne samo za ouvanje ptijih vrta i 

populacija, nego i za ouvanje razliitih suhih i vlažnih travnjakih stanišnih tipova na kojima 

ove ptice obitavaju i gnijezde. 

Uredbom o NEM-u su takoer propisane smjernice za mjere zaštite u svrhu ouvanja 

stanišnih tipova, propisanih Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim 

i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za ouvanje stanišnih tipova (NN 07/2006). 

NATURA 2000 je ekološka mreža Europske Unije i predstavlja vid provedbe legislative 

Europske Unije, osobito Direktive o pticama (Council Directive 79/409/EEC) i Direktive o 

zaštiti prirodnih staništa, divlje faune i flore (Council Directive 92/43/EEC) (www.dzzp.hr). 

Uspostava NATURA 2000 ekološke mreže predstavlja obvezu Republike Hrvatske u sklopu 

pristupanja Europskoj Uniji. Svaka zemlja lanica EU doprinosi stvaranju ekološke mreže 

NATURA 2000 odreivanjem Posebnih podruja zaštite (engl. Special Areas of Conservation 

– SAC) u skladu s odredbama Direktive o staništima. Jednako tako, svaka zemlja lanica EU 

treba odrediti Podruja posebne zaštite (engl. Special Protection Areas – SPA) sukladno 

odredbama Direktive o pticama. U podrujima NATURA 2000 potrebno je definirati i 

provoditi mjere upravljanja koje e osigurati povoljno stanje vrstama i stanišnim tipovima 

zbog kojih su ova podruja proglašena. 

Prijedlogom ekološke mreže NATURA2000 u Hrvatskoj svih devet podruja NEM-a je od 

meunarodnog znaaja, te je predloženo za uvrštenje na NATURA 2000 ekološku mrežu, a 

podruje HR1000029 # Cetina predloženo je kao Podruje posebne zaštite (engl. Special 

Protection Areas – SPA) sukladno odredbama Direktive o pticama. 

97

1.3. Ribe 

Podaci su dobiveni pregledom važnije literature (Fortis, 1774; Lovri, 1776; Heckel, 1843; 

Heckel, 1851; Heckel i Kner, 1858; Karaman, 1928, Mišeti i Habekovi, 2001, Mrakovi i 

sur., 2006) i nedavnim terenskim istraživanjima. 

Istraživanja riba rijeke Cetine i njenog porjeja odvijala su se na osam glavnih lokacija, kao 

što je prikazano na slici: 

Slika 1.3. Rijeka Cetina s oznaenim postajama istraživanja. C1-izvor Cetine; C2-Paško 

polje; C3-Han; C4-Trilj;; C5-ikotina Laa; C6- Blato na Cetini; C7-Kraljevac; C8- 

Radmanove mlinice. 

Postaja C1 (slika br. 1.4) obuhvaa sam izvor Cetine, kod zaselka etnici. Izvor Cetine nalazi 

se na 382 m n. v. na jugozapadnim obroncima Dinare, u krajnjem sjeverozapadnom dijelu 

Cetinskog polja. 

Postaja C2 (slika br. 1.5) nalazi se oko 1000 m nizvodno od samog vrela, u Paškom polju, kod 

sela Cetina. Na tom mjestu nalazi se Baleki most i poinje akumulacija Perua. 

Postaja C3 (slika br. 1.6) smještena je kod sela Gala, na dijelu Cetine izmeu izvora Rumin i 

izvora Kosinac. 

Postaja C4 (slika br. 1.7) nalazi se u blizini Trilja, malo uzvodnije od akumulacije ale. 

Postaja C5 (slika br. 1.8) nalazi se nizvodno od He ale, kod mjesta ikotina Laa. 

Postaja C6 (slika br. 1.9) smještena kod mjesta Blato na Cetini, na dijelu rijeke izmeu HE 

ale i HE Kraljevac. 

Postaja C7 (slika br. 1.10) nalazi se ispod HE Kraljevac, kod zaselka Plušii. 

Postaja C8 (slika br. 1.11) smještena je kod Radmanovih mlinica. 

Dno korita rijeke Cetine uglavnom je kamenito, a samo mjestimino šljunkovito i 

pjeskovito tako da je samo na postaji C4 podloga bila pjeskovito–muljevita, na postaji C6 

šljunkovita, a na postaji C3 šljunkovito–kamenita. Dno rijeke na postajama C1, C2, C5, C7 i 

C8 bilo je kamenito. 

98

Sve dosad zabilježene vrste u porjeju rijeke Cetine: 

Vrsta 

Pojavnost i status 

IUCN 

status u 

Hrvatskoj 

1. Petromyzon marinus Linnaeus, 1758 autohtona, povremena DD 

2. Acipenser naccari Bonaparte, 1836 autohtona, endemska, lokalno izumrla CR 

3. Salmo dentex (Heckel, 1851) autohtona, endemska, lokalno izumrla CR 

4. Salmo trutta Linnaeus, 1758 autohtona, poribljavana godišnje, esta VU 

5. Oncorhynchus mykiss (Walbaum, 1792) unesena, intenzivno poribljavana / 

6. Coregonus lavaretus (Linnaeus, 1758) unesena, poribljavana, prisutna tokasto / 

7. Coregonus peled (Gmelin, 1789) unesena, poribljavana, povremena / 

8. Salvelinus alpinus (Linnaeus, 1758) unesena, poribljavana, povremena / 

9. Thymalus thymalus (Linnaeus, 1758) unesena, poribljavana / 

10. Anguilla anguilla (Linnaeus, 1758) autohtona, smanjuje se / 

11. Esox lucius Linnaeus, 1758 unesena, nenamjerno poribljavana, povremena / 

12. Cobitis dalmatina Karaman 1928 autohtona, endemska VU 

13. Aulopyge huegelii Heckel, 1843 autohtona, endemska, smanjuje se EN 

14. Carassius gibelio (Bloch. 1783) unesena, nenamjerno poribljavana, širi se / 

15. Chondrostoma phoxinus Heckel, 1843 autohtona, endemska, rijetka CR 

16. Cyprinus carpio Linnaeus, 1758 unesena, intenzivno poribljavana / 

17. Squalius illyricus (Heckel & Kner, 1858) autohtona, endemska, esta VU 

18. Telestes ukliva Heckel, 1843 autohtona, endemska, smanjuje se CR 

19. Phoxinellus alepidotus Heckel, 1843 ?? autohtona, endemska, rijetka DD 

20. Pseudorasbora parva (Tem.& Schl., 1846) unesena, nenamjerno poribljavana / 

21. Salaria fluviatilis (Asso, 1801) Autohtona VU 

22. Knipowitschia caucasica (Berg, 1916) autohtona, eurihalina / 

23. Pomatoschistus canestrini (Ninni, 1883) autohtona, endemska, eurihalina EN 

24. Liza aurata (Risso, 1810) autohtona, smanjuje se, eurihalina / 

25. Gambusia holbrooki Girard, 1859 unesena, ranije poribljavana / 

99

Kvalitativna struktura ulova riba po postajama na rijeci Cetini: 

Vrsta C1 C2 C3 C5 C6 C7 C8 

Mali 

izvori 

Izvor 

Rude 

1. Oncorhynchus mykiss * * * 

2. Salmo trutta * * * * * * * * 

3. Anguilla anguilla * * * 

4. Thymallus thymallus * 

5. Cobitis dalmatina * * * 

6. Aulopyge huegelii * 

7. Carassius gibelio * * * 

8. Cyprinus carpio * 

9. Squalius illiricus * * * * * * * 

10. Telestes ukliva * * * * * 

11. Squalius sp. * * 

12. Pseudorasbora parva * * 

13. Salaria fluviatilis * 

14. Knipowitschia panizzae * 

15. Pomatoshistus canestrini * 

16. Liza aurata * 

Dužina rijeke Cetine iznosi 100,5 km, te je prema dužini najduža rijeka u jadranskom dijelu 

Hrvatske. Rijeka Cetina je povijesno, ekonomski i ekološki jedna od najvažnijih rijeka 

jadranskoga sliva. Njezina važnost proistjee iz bogatstva vode, koje se koristi za 

vodoopskrbu šireg podruja, za navodnjavanje u poljoprivredi i kao hidroenergetski 

potencijal, ali i iz prirodnih ljepota same rijeke i njenog porjeja, te bogatstva ekoloških 

zajednica razvijenih na tom podruju. Zbog svojih specifinosti kao što su meusobna 

povezanost s kraškim poljima jugozapadne Bosne i Hercegovine, te zbog miješanja slatke i 

slane vode na donjem dijelu toka, rijeku Cetinu karakterizira vrlo specifina ihtiofauna, koju 

ini vei broj endeminih vrsta riba. U rijeci Cetini naene su 24 vrste riba (Mišeti i 

Habekovi 2002), a 10 vrsta su endemi jadranskog sliva. 

Cetina je i najiskorištenija rijeka u Hrvatskoj, a antropogeni utjecaj doveo je do izražene 

degradacije ekoloških zajednica i same rijeke. Na rijeci Cetini u Republici Hrvatskoj postoje 

etiri akumulacijska jezera (ale, Kraljevac, Perua, Pranevii) koja se koriste za 

hidroenergetske potrebe, a uzrokuju promjene biotopskog znaaja rijeke. Izgradnjom 

hidroelektrana i njima pridruženih akumulacija i brana, u veem dijelu rijeke u potpunosti su 

promijenjene obale i korito rijeke. Naime, prirodna korita su potopljena, a promijenjene su i 

obale i korito na podruju uša Cetine. Sadašnje hidrološko stanje rijeke daleko je od 

prirodnog, a posljedice takvih promjena na šire podruje sliva Cetine i priobalje zasad su 

neistražene. Nastanak jezera uzrokovao je usporavanje toka, zagrijavanje vode, te se u skladu 

s time mijenja sastav vrsta ne samo zajednice riba ve i vodene flore i faune. Sprijeena je 

uzvodna i nizvodna migracija riba te se, u odreenoj mjeri, gubi veza i s podzemljem krša. 

Sve to postupno dovodi do promjene salmonidnog karaktera rijeke Cetine, što je posebno 

izraženo u donjem toku rijeke gdje ciprinidne vrste sve više potiskuju salmonidne vrste. 

Smatra se da je to posljedica premale koliine vode, odnosno premalog ekološki prihvatljivog 

protoka. Pri niskim vodostajima nestaju staništa i smanjuje se ukupna produkcija vodotoka. 

Izgradnja hidroelektrana i nastanak akumulacijskih jezera uzrokovao je niz izrazito 

100

nepovoljnih i velikih promjena, koje su utjecale na cijeli ekosustav i sveukupnu biološku 

raznolikost rijeke Cetine. 

Poseban problem predstavljaju unesene vrste riba. Naime, u rijeku Cetinu uneseno je osam 

vrsta riba (što planski, što sluajno), a aklimatizirane su šaran, lipljen i babuška. Jedan dio 

ihtiopopulacije je unesen u namjeri poboljšanja vrsta za rekreacijsko-sportski ribolov i u 

namjeri poboljšanja iskorištenja prehrambene baze. Najbolji primjer sluajnog poribljavanja 

je babuška, koja je vjerojatno došla s introdukcijom šarana (Popovi 1985). Aklimatizacija 

babuške prevelika je cijena uplitanja u autohtonu strukturu rijeke Cetine koja obiluje 

endeminim vrstama riba (Popovi 1985Osnovni geografski imbenici. Izvor Cetine nalazi se 

na jugozapadnim obroncima Dinare, u blizini Vrlike, u krajnjem sjeverozapadnom dijelu 

Cetinskog polja i od njega rijeka tee prema jugoistoku Cetinskim poljem te utjee u 

akumulaciju Peruu (smještenu u Koljanskom i Ribarnikom polju). Nizvodno od brane 

Perua Cetina protjee kroz Hrvatako polje do Hana, a zatim kroz Sinjsko polje do Trilja. 

Krška polja kroz koja protjee Cetina odijeljena su uskim sutjeskama; Gornjakom, 

Draganikom, Derventskom i drugima. Kod Trilja se rijeka ulijeva u akumulaciju ale i 

nastavlja nizvodno u akumulaciju Pranevii. Nakon te brane, dio voda Cetine skree 

dovodnim tunelom do HE Zakuac, a dio nastavlja tei prirodnim koritom kroz duboko 

usjeeni kanal i kod Zadvarja ini veliki slap Gubavicu. Tu Cetina mijenja smjer i tee prema 

zapadu do Omiša, gdje se ulijeva u Jadransko more. 

Izvor Cetine nalazi se na jugozapadnim obroncima Dinare, u blizini Vrlike, u krajnjem 

sjeverozapadnom dijelu Cetinskog polja i od njega rijeka tee prema jugoistoku Cetinskim 

poljem te utjee u akumulaciju Peruu (smještenu u Koljanskom i Ribarnikom polju). 

Nizvodno od brane Perua Cetina protjee kroz Hrvatako polje do Hana, a zatim kroz 

Sinjsko polje do Trilja. Krška polja kroz koja protjee Cetina odijeljena su uskim sutjeskama; 

Gornjakom, Draganikom, Derventskom i drugima. Kod Trilja se rijeka ulijeva u 

akumulaciju ale i nastavlja nizvodno u akumulaciju Pranevii. Nakon te brane, dio voda 

Cetine skree dovodnim tunelom do HE Zakuac, a dio nastavlja tei prirodnim koritom kroz 

duboko usjeeni kanal i kod Zadvarja ini veliki slap Gubavicu. Tu Cetina mijenja smjer i 

tee prema zapadu do Omiša, gdje se ulijeva u Jadransko more. 

Sliv Cetine naješe se razmatra u dva neovisna dijela. Prvi, uzvodni dio, obuhvaa podruje 

od izvora Cetina do brane Pranevii, a drugi, nizvodni dio, podruje od brane Pranevii do 

uša Cetine. U tom drugom dijelu hidrološki režim rijeke zavisi prvenstveno o propuštanju 

vode kroz dva cjevovoda HE Zakuac te o propuštanju biološkog minimuma (to bi trebao biti 

ekološki prihvatljiv protok) kroz temeljni ispust brane Pranevii. Unutar sliva Cetine 

možemo razlikovati i dva podsliva. Desni, zapadni dio uz Cetinu nazvan je "izravnim" 

podslivom ili "topografskim" dijelom sliva zato što je odreen na osnovu površinskih 

morfoloških oblika, tj. spajanjem vrhova planinskih lanaca ije visine se kreu preko 1 200 m 

n.v. Lijevi, istoni dio sliva naziva se "neizravnim" zato što vode iz njega dotjeu u izravni 

dio sliva ili u Cetinu podzemnim putem kroz brojne podpovršinske krške kanale, jame, 

kaverne, špilje itd. Prirodni je dotok narušen i u ovom dijelu izgradnjom akumulacije Buško 

Blato i kompenzacijskog bazena Lipa. 

Procjenjuje se da "neizravni" dio sliva Cetine do brane Pranevii iznosi 2 000 do 2 600 km 2 

dok "izravni" dio sliva iznosi oko 1 200 km 2 . Podsliv Cetine nizvodno od brane Pranevii 

iznosi 500 km 2 . Smatra se da se na tom dijelu sliva površinska topografska razvodnica 

uglavnom poklapa s podzemnom hidrogeološkom razvodnicom. Cetina u prosjeku u 

Jadransko more unosi srednji godišnji protok od 118 m 3 /s, odnosno 3,72x10 9 m 3 vode. Rije 

101

je o ogromnoj koliini vode koja se slijeva u ogranieni prostor Brakog kanala, pa ta voda 

ima veliko znaenje za podruje obalnog mora u ekološkom smislu. Pritom treba imati na 

umu prirodne, ali i ljudskim imbenikom uvjetovane promjene protoka koje tijekom godine 

mogu biti vrlo velike.Voda rijeke Cetine je tipina krška pukotinasta voda kalcijskokarbonatnog 

tipa, razmjerno male mineralizacije, male ukupne i karbonatne tvrdoe te sadrži 

malo otopljenog CO 2 i sulfata. 

Izgradnja akumulacija na rijeci Cetini u potpunosti je izmijenila prirodno otjecanje voda; 

uzrokovala je višemjeseno do višegodišnjeg izravnanja protoka, odnosno smanjenje zimskih, 

a poveanje ljetnih protoka. Sadašnje hidrološko stanje rijeke daleko je od prirodnog, a 

posljedice takvih promjena na šire podruje i ekosustave u slivu rijeke i priobalju zasad su 

neistražene. Meutim, došlo je do velikih promjena uvjeta staništa što dovodi do promjene 

cijelog ekosustava i biološke raznolikosti Akumulacija Buško Blato predstavlja potopljeno 

polje, koje je u prirodnom režimu bilo plavljeno tijekom zimskog vlažnog razdoblja. Slian je 

sluaj i s akumulacijom Perua. Tijekom sušnog razdoblja (uglavnom od svibnja do rujna, a 

esto i do listopada) na dijelu Cetine dugom oko 25 km nizvodno od brane Pranevii prodiru 

znaajne koliine vode kroz krške pukotine. Na nekim dijelovima Cetina ponekad presuši, što 

ima teške posljedice za ekosustave koji su prije bili razvijeni na takvim podrujima. Prirodni 

hidrološki režim Cetine na ušu takoer je bitno promijenjen. Izgradnjom hidroelektrana i 

njima pridruženih akumulacija i brana, u veem dijelu rijeke u potpunosti su promijenjene 

obale i korito rijeke jer su prirodna korita potopljena, a promijenjene su i obale i korito na 

podruju uša. Izgradnjom HE Zakuac bitno se promijenio režim teenja na ušu pa je nanos 

što ga je rijeka donosila zaustavljen u akumulaciji Pranevii. Ako nizvodno od brane i 

nastanu male koliine nanosa, one ostaju u koritu jer je protok na tom dijelu rijeke bitno 

smanjen. Poveanim dotokom i u ljetnim mjesecima, podruje desnog zaobalja u delti bilo je 

stalno zamovareno zbog ega su 1963. godine napravljeni prvi regulacijski radovi išenja 

korita rijeke nizvodno od mosta u Omišu uz nadvišenje desnog zaobalja izvaenim 

materijalom. Meutim, time je omoguen ulazak vee koliine mora i energije valova 

uzvodnije u korito rijeke. Odreena je regulacijska linija korita rijeke i zapoela je izgradnja 

obalnog zida na lijevoj obali, koja se koristi za privez brodova. Najvei tokasti izvori 

zagaenja komunalnim otpadnim vodama su grad Sinj te gradovi Trilj i Vrlika. Planira se 

izgradnja bioloških i mehanikih ureaja za proišavanje, a samo manji dio je ve izgraen. 

Na podruju BiH vei gradovi kao što su Grahovo, Livno, Tomislav Grad i Kupres nemaju 

cjelovit kanalizacijski sustav niti su u funkciji ureaji za proišavanje otpadnih voda. To 

znai da se sve otpadne vode ispuštaju u vodne resurse sliva rijeke Cetine. U planu je 

izgradnja kanalizacijskih sustava i ureaja, ali još nije došlo do njihove realizacije. 

Tokasti izvor zagaenja je i industrija. Industrijska poduzea uglavnom imaju kanalizacijsku 

mrežu otpadnih voda s naješe neodgovarajuim ureajem za proišavanje, a uglavnom 

nemaju nikakve ureaje za išenje oborinskih voda koje se ispuštaju izravno u vodne resurse. 

Zagaenje iz difuznih izvora (poljoprivreda, promet, odlagališta krutog otpada) ispire se i 

brzo odnosi u podzemne i površinske vode sliva. Hidrogeološka obilježja krša i velike 

visinske razlike u slivu uvjetuju da se zagaenje brzo i nepromijenjena sastava javlja na 

nizvodnim vrelima, u rijeci Cetini i njenim pritocima. 

Pri korištenju rijeke kao recipijenta otpadnih voda bez odgovarajuih sustava za proišavanje 

došlo je do zagaenja rijeke, a time i izvora vode za vodoopskrbu, kao i uša te obalnog mora; 

ugrožavanja kvalitete vode za vodoopskrbu na širem regionalnom prostoru, a time i zdravlja 

stanovništva i turista; ugrožavanja ekosustava i biološke raznolikosti rijeke i priobalja; i 

umanjivanja prirodnih i krajobraznih vrijednosti podruja. 

102

1.4. Vodena fauna kukaca (tulari, muhe plesaice ) 

Literaturni podaci: 

Graf, W., Kuini, M., Prevši, A., Vukovi, I. & Johann Waringer, 2008: The larva and 

distribution of Tinodes braueri McLachan, 1878 (Trichoptera:Psychomyiidae). Aquatic Insect 

(in press). 

Ivkovi, M. & Horvat, B., 2007b: Aquatic dance flies (Diptera, Empididdae: Clinocerinae, 

(Hemerodromiinae) of the river Cetina. Natura Croatica 16 (3), 171-179. 

Ivkovi, M., Kepija. R. M., Mihaljevi, Z. & Horvat, B. 2007: Assemblage composition and 

ecological features of aquatic dance flies (Diptera, Empididae) in the Cetina River system, 

Croatia. Fundamental & Applied Limnology 170 (3), 223-232. 

Rausch, H. & Weißmair, W., 2007: Sisyra baureschi nov. ssp. und S. corona nov. sp. – zwei 

neue Schwammhafte und Beiträge zur faunistik der Sisyridae (Insecta, Neuroptera) 

Südosteuropas. Linzer biol.ogy Beitr, 39/2 

Waringer, J., Graf, W., Kuini, M., Prevši, A. & Vukovi, I., 2008: The Larva and life 

cycle of Annitella apfelbecki Klapalek, 1899, including a re-description of Melampophylax 

nepos McLachlan, 1880 (Trichoptera: Limnephilidae). Aquatic Insect, (in press). 

Na temelju analize literaturnih podataka (Graf et al. 2008; Ivkovi & Horvat 2007; Rausch & 

Weißmair, 2007; Waringer et al. 2008; Ivkovi et al. 2008) i dijela nepubliciranih podataka na 

podruju rijeke Cetine utvrena je jedna vrsta iz reda Plecoptera, jedna iz reda Neuroptera, 37 

vrsta Trichopetra i 20 vrsta muha plesaica, porodica Empididae, skupina Diptera. Ovi podaci 

ukazuju na relativno malu istraženost akvatikih skupina kukaca od kojih mnoge skupine nisu 

istraživane, kao npr. vodeni kornjaši (Aquatic Coleoptera), mnoge porodice Diptera, 

vodencvjetovi i vretenca. 

Prema stupnju istraženosti možemo zakljuiti da su na podruju rijeke Cetine jedino dobro 

istražene muhe plesaice (por. Empididae) ija je istraženost vea i od 90 %. 

Iako nepotpuni, i ovi preliminarni podaci ukazuju na izuzetno veliku raznolikost i vrijednost 

rijeke Cetine. U fauni Hrvatske ovim istraživanjima je po prvi puta zabilježen vei broj vrsta 

(do sada publicirani podaci): Besdolus imhoffi Pic., Sisyria bureschi Rausch & Weiß., 

Rhyacophila balcanica Rad., Agraylea sexamaculata Cur., Tinodes braueri McL., 

Ecclisopteryx dalecarlica Kol., Kowarzia barbatula Mik, Kowarzia bipunctata Hal., 

Dolichocephala guttata Hal., Dolichocephala irrorata Fall., Dolichocephala ocellata Costa, 

Wiedemannia ariadne Wag., Wiedemannia aequilobata Mand., Wiedemannia zetterstedti 

Fall., Wiedemannia kacanskae Horvat, Wiedemannia bistigama Cur., Wiedemannia 

tricuspidata Bezzi. Posebno zanimljiv podataka je da ak 55 % vrsta muha plesaica 

utvrenih na podruju rijeke Cetine jesu nove vrste u fauni Hrvatske. Svi ti podaci s jedne 

strane ukazuju na veliku neistraženost kukaca naših akvatikih skupina kukaca, a s druge 

strane na njihovu veliku i znaajnu raznolikost, što se posebno oituje na podruju sliva rijeke 

Cetine. 

Od znaajnijih i potencijalno ugroženih vrsta (NT – nisu pred izumiranjem, ali bi uskoro 

mogle biti) potrebno je izdvojiti sljedee vrste:Rhyacophila doraslis plitvicensis Kui. & 

103

Mal., naša endemska podvrsta koja je do sada bila poznata samo s podruja Plitvikih jezera, 

a sada je utvrena i na podruju rijeke Cetine te je to prvi nalaz u Mediteranu; dalmatinski 

tular Athripsodes dalmatinus Mal., vrsta opisana na temelju primjeraka prikupljenih na 

južnim obroncima Biokova; zatim izuzetno rijetka vrsta obalara Besdolus imhoffi Pic. 

utvren samo na postaji ikotina laa, te izvorske vrste Trichoptera Rhyacophila balcanica 

Rad., Annitella apfelbecki Klap. i Ecclisopteryx dalecarlica Kol. U potencijalno ugrožene 

vrste možemo ubrojiti i dosadašnji endem BiH, muhu plesaicu Wiedemannia kacanskae 

Horvat (poznata samo s dva lokaliteta u Bosni i Hercegovini) (Ivkovi & Horvat, 2007) te 

novo opisanu vrstu Neuroptera s Balkana, Sisyra bureschi Rau. & Weiß., iji su nalazi na 

Cetini jedna od krajnjih toaka u njenom zapadnom dijelu areala (u Hrvatskoj je osim na 

Cetini naena još samo na podruju Plitvikih jezera (Rausch & Weißmair, 2007). 

Sistematski popis akvatikih vrsta s naznaenim potencijalno ugroženim vrstama (). 

red: Plecoptera 

por. Perlodidae 

Besdolus imhoffi (Pictet, 1841) 

red: Neuroptera 

por. Sysiridae 

Sisyra bureschi Rausch & Weißmair, 2007 

Sisyra nigra (Retzius, 1783) 

red: Trichoptera 

por. Rhyacophilidae 

Rhyacophila tristis Hagen, 1859 

Rhyacophila balcanica Radovanovic 1953 

Rhyacophila dorsalis plitvicensis Kuini & Malicky 2002 

Rhyacophila fasciata Hagen, 1859 

por. Glossosomatidae 

Glossosoma discophorum Klapalek, 1902 

por. Philopotamidae 

Wormaldia subnigra McLachlan, 1865 

por. Hydroptilidae 

Agraylea sexamaculata Curtis, 1834 

por. Hydropsychidae 

Hydropsyche incognita Pitsch, 1993 

por. Polycentropodidae 

Cyrnus trimaculatus (Curtis, 1834) 

Plectronemia brevis McLachlan, 1878 

Polycentropus flavomaculatus (Pictet, 1834) 

por. Psychomidae 

Lype reducta (Hagen, 1868) 

104

Psychomyia klapaleki Malicky, 1995 

Tinodes braueri McLachlan, 1878 

por. Limnephilidae 

Allogamus uncatus (Brauer,1857) 

Annitella apfelbecki Klapalek, 1899 

Ecclisopteryx dalecarlica Kolenati 1848 

Chaetopteryx fusca Brauer, 1857 

Grammotaulius nigropunctatus (Retzius,1783) 

Halesus digitatus (Schrank, 1781) 

Halesus tesselatus Rambur, 1842 

Limnephilus flavicornis (Fabricius,1787) 

Limnephilus lunatus Curtis, 1834 

Limnephilus rombicus (Linnaeus, 1758) 

Limnephilus vittatus (Fabricius,1798) 

Micropterna nycterobia McLachlan, 1875 

Micropterna testacea (Gmelin, 1789) 

Stenophylax permistus McLachlan,1895 

por. Lepidostomatidae 

Lepidostoma hirtum (Fabricius, 1775) 

por. Leptoceridae 

Athripsodes dalmatinus Malicky,1995 

Mystacides azurea (Linnaeus, 1761) 

Ceraclea dissimilis (Stephens, 1836) 

Oecetis testacea (Curtis, 1834) 

Adicella syriaca Ulmer, 1907 

por. Sericostomatidae 

Sericostoma flavicorne Schneider, 1845 

por. Beraeidae 

Bereae pullata Curtis, 1834 

por. Odontoceridae 

Odontocerum albicorne (Scopoli, 1769) 

por. Goeridae 

Litax niger Hagen, 1859 

Silo pallipes (Fabricius, 1781) 

Red: Diptera 

Por. Empididae 

Chelifera precabunda Collin, 1961 

Chelifera precatoria (Fallen, 1816 

Chelifera siveci Wagner, 1984 

Chelifera stigmatica (Schiner, 1862) 

Hemerodromia melangyna Colin, 1927 

Hemerodromia oratoria (Fallen, 1816) 

105

Hemerodromia unilineata Zetterstedt, 1842 

Clinocera stagnalis (Halday, 1833) 

Kowarzia barbatula Mik, 1880 

Kowarzia bipunctata (Halday, 1933) 

Dolichocephala guttata (Haliday, 1833) 

Dolichocephala irrorata (Fallen, 1815) 

Dolichocephala ocellata (Costa, 1854) 

Wiedemannia ariadne Wagner, 1981 

Wiedemannia aequilobata Mandaron, 1964 

Wiedemannia zetterstedti (Fallen, 1826) 

Wiedemannia kacanskae Horvat, 1993 

Wiedemannia lamellata (Loew, 1869) 

Wiedemannia bistigama (Curtis, 1834) 

Wiedemannia tricuspidata (Bezzi, 1905) 

Sistematski popis akvatikih vrsta s lokalitetima nalaza, potencijalnim stupnjem 

ugroženosti i napomenama: 

Sistematski popis 

vrsta 

Plecoptera 

Lokaliteti nalaza Stupanj ugroženosti Napomena 

Besdolus imhoffi Pic. ikotina laa Potencijalno ugrožena - NT 

Jako rijektka i ugrožena vrsta u 

Europi 

Neuroptera 

Sisyra bureschi Raus. & 

WeiB. ikotina Laa Potencijalno ugrožena - NT Balkanski endem; 

Prvi puta zabilježena u 

Hrvatskoj 

Sisyra nigra Reutz. Radmanove Milinice 

Trichoptera 

por. Rhyacophilidae 

Rhyacophila tristis Pictet, 

1834 ikotina laa 

Rhyacophila balcanica 

Rad. 

R. dorsalis plitvicensis Ku. 

& Mal. 

Rhyacophila fasciata Hag. 

Izvor rijeke Cetine, Izvor 

rijeke Rude 

Izvor rijeke Rude 

Izvor rijeke Cetine, 

Akumulacija Perua 

Obrovac Sinjski, Trilj I, 

ikotina laa, 

Radmanove Mlinice, Ruda 

2 

por. Glossosomatidae 

Glossosoma discophorum 

McL. Izvor rijeke Cetine 

por. Philopotamidae 

ikotina laa, Radmanove 

Wormaldia subnigra McL. 

Mlinice 

por. Hydroptilidae 

Agraylea sexamaculata 

Cur. Obrovac Sinjski 

por. Hydropsychidae 

Hydsropsyche incognita 

Pitsch 

por. 


Mlinice 

Potencijalno ugrožena vrsta - 

NT 

Balkanski endem; 


Hrvatskoj 

Potencijalno ugrožena podvrsta 

- NT Endem Hrvatske; 

Drugi nalaz u Hrvatskoj 


Hrvatskoj 

106

Polycentropodidae 

Cyrnus trimaculatus Cur. ikotina laa 

Plectronemia brevis McL. 

Polycentropus 

flavomaculatus Pic. ikotina laa 

por. Psychomidae 

Lype reducta Hag. Radmanove Mlinice 

Obrovac Sinjski, ikotina 

Psychomyia klapaleki Mal. 

laa 


Tinodes braueri McL. 

laa, 

por. Limnephilidae 

Radmanove Mlinice 

Alogamus uncatus Brauer Izvor Cetine 

Annitella apfelbecki Klap. 

Izvor Cetine 

Ecclisopteryx dalecarlica 

Kol. 

Izvor Cetine 

Chaetopteryx fusca 

Brauer, 1857 Izvor Cetine 

Grammotaulius 

nigropunctatus Re. Izvor Cetine 

Izvor Cetine, Obrovac 

Halesus digitatus Schr. 

Sinjski, 


Halesus tesselatus Ram. Obrovac Sinjski 

Limnephilus flavicornis 

Fab. Izvor rijeke Cetine 


Limnephilus lunatus Cur. Obrovac Sinjski 

Limnephilus rombicus L. Obrovac Sinjski 

Limnephilus vittatus Fab. Izvor rijeke Cetine 

Micropterna nycterobia 


Micropterna testacea 

Gmelin Izvor rijeke Cetine 

Stenophylax permistus 


por. Lepidostomatidae 

Lepidostoma hirtum Fab. 

por. Leptoceridae 

Atripsode dalmatinus Mal. 

Mystacides azurea L. 

Obrovac Sinjski, 



Mlinice 


Mlinice 

Ceraclea dissimilis Step. Radmanove Mlinice 

Oecetis testacea Cur. Radmanove Mlinice 

Adicella syriaca Ulm. ikotina laa 

por. Sericostamatidae 

Sericostoma flavicorne 

Sche. 


Obrovac Sinjski 


por. Odontoceridae 

Odontocerum albicorne 

Scop. Izvor rijeke Cetine 

Diptera 

por. Empididae 

Chelifera precabunda Coll. 

Chelifera precatoria Fall. 

Izvor Cetine, Preoki most, 

Crveni most 

Preoki most, Crveni most, 

Izvor Rude 

Chelifera siveci Wag. Izvor Cetine, Crveni most 

Izvor Cetine (Izvor Sveti 

Chelifera stigmatica Sch. 

spas) 

Hemerodromia melangyna 

Coll. ikotina laa 


NT 


NT 


NT 


Hrvatskoj 

Hrvatska, Bosna & 

Hercegovina, Srbija 


Hrvatskoj 

Hrvatska, Slovenija; 

Drugi nalaz u Hrvatskoj 

107

Hemerodromia oratoria 

Fall. ikotina laa 

Hemerodromia unilineata ikotina laa, Radmanove 

Zett. 

Mlinice 

Izvopr Cetine, Obrovac 

Clinocera stagnalis Hal. 

Sinjski, Trilj II, 

Radmanove Mlinice, Izvor 

Rude 


Kowarzia barbatula Mik 

Rude 

Kowarzia bipunctata Hal. Preoki most, Izvor Rude 

Dolichocephala guttata Preoki most, ikotina 

Hal. 

laa, 


Dolichocephala irrorata 

Hal. Radmanove Mlinice 

Dolichocephala ocellata 

Costa Radmanove Mlinice 

Wiedemannia ariadne Preoki most, Crveni most, 

Wag. 

Izvor Rude 

Wiedemannia aequilobata Izvor Cetine, Preoki most, 

Man. 

Crveni most 

Wiedemannia zetterstedti Izvor Cetine, Crveni most, 

Fall. ikotina laa 


Rude 

Wiedemannia kacanske Izvor Cetine, Preoki most, 

Horvat 

Crveni most, 

Wiedemannia lamellata 

Loew 

Wiedemannia bistigma 

Cur. 

Izvor Rude 


Rude 

Izvor Cetine, Preoki most, 

Crveni most, 


laa, 


Rude 

Wiedemannia tricuspidata 

Bez. Radmanove Mlinice 


NT 


Hrvatskoj 


Hrvatskoj 


Hrvatskoj 


Hrvatskoj 


Hrvatskoj 


Hrvatskoj 


Hrvatskoj 


Hrvatskoj 


Hrvatskoj 


Hrvatskoj 


Hrvatskoj 

1.5. Špiljska fauna beskralježnjaka 

Na istraživanom podruju sustavnije je biospeleološki istraženo samo izvorišno podruje 

rijeke Cetine, koje ukljuuje slijedee najvažnije speleološke objekte: 

ulumove špilje, Glavaš vrelo, Vukovia vrelo, Vukovia špilja, Kotluša, Gospodska špilja, 

Dragia špilja 1, Dragia špilja 2, Rudelia špilja, Stipanieva špilja. Veina ovih objekata 

imaju kopnena (terestrika) i vodena (akvatina) staništa, a u strukturi faune dominira vodena 

špiljska fauna (stigobionti). Donekle su istražene još Trojama kod Srijana i Vranjaa kod 

Velia, nedaleko Trilja. 

Ovi speleološki objekti istiu se iznimno zanimljivom, bogatom i endeminom vodenom 

faunom koja je proširena samo na vrlo uskom arealu srednjedinarske biogeografske regije 

koja obuhvaa šire porjeje rijeke Cetine na podruju Hrvatske i BIH te nešto šire 

rasprostranjenim endeminim vrstama koje obuhvaaju dinarske krške rijeke Zrmanju, Krku, 

Cetinu i Tihaljinu, Trebižat ili Trebišnjicu. 

Taksonomski pregled utvrene špiljske faune: 

108

Gastropoda 

Lanzaia kotlusae Bole, 1992 lt 

Hauffenia jadertina sinjana Kušer, 1933 

Horatia klecakiana Bourguignat, 1887 lt 

Vitrea sp. 

Decapoda 

Troglocaris anophthalmus (Kollar, 1848) 

Troglocaris sp. 

Typhlatya pretneri (Matjaši, 1956) 

Isopoda 

Monolistra hercegoviniensis atypica Sket, 1965 lt 

Monolistra hercegoviniensis brevipes Sket, 1965 

Monolistra hercegoviniensis ssp. 

Sphaeromides virei Brian, 1923 

Proasellus anophthalmus rhausinus (Remy, 1941) 

Alpioniscus balthasari (Frankenberger, 1937) lt 

Amphipoda 

Niphargus rostratus Sket, 1971, lt 

Niphargus trullipes Sket, 1958 

Niphargus cf. croaticus Jurinac, 1887 

Niphargus sp. 

Diplopoda 

Apfelbeckia sp. 

Brachydesmus subterraneus Heller, 1858 

Brachydesmus stygivagus Verhoeff, 1899 

Macrochaetosoma troglomontanum troglomontanum Absolon & Lang, 1933 

Acari 

Eschatocephalus vespertilionis (Koch, 1844) 

Nelima troglodytes Roewer, 1914 

Araneae 

Tegenaria annulata Kulczynski, 1912 

Palliduphantes spelaeorum (Kulczynski, 1914) 

Meta milleri Kratochvil, 1942 lt 

Pseudotegenaria bosnica (Kratochvil & Miller, 1940) lt 

Stalagtia hercegovinensis (Nosek, 1905) 

Stygopholcus absoloni (Kulczynski, 1914) 

Troglohyphantes dinaricus (Kratochvil, 1948) lt 

Nesticus sp. 

Pseudoscorpiones 

Neobisium chaimweizmanni uri & Dimitrijevi, 2002 lt 

Neobisium tantaleum Beier, 1938 

Chthonius sp. 

Microchthonius sp. 

109

Opiliones 

Nelima troglodytes Roewer, 1910 

Cyphophthalmus sp. 

Diplura 

Plusiocampa (Stygocampa) sp. 

Coleoptera 

Laemostenus (Antisphodrus) cavicola sinjensis J. Müller, 1906 lt 

Laemostenus (Antisphodrus) cavicola aecus (L. Miller, 1861) 

Laemostenus (Antisphodrus) elongatus elongatus (Dejean, 1828) 

Laemostenus sp. 

Duvalius (Euduvalius) erichsoni netolitzky (J. Müller, 1908) 

Duvalius (Euduvalius) novaki sinjanus (J. Müller, 1913) 

Duvalius (Neoduvalius) schatzmayri (J. Müller, 1912) 

Neotrechus dalmatinus dalmatinus (L. Miller, 1861) 

Neotrechus dalmatinus dinaricus (G. Müller, 1912) 

Lovricia jalzici Pretner, 1979 lt 

Haplotropidius pubescens pubescens (J. Müller, 1903) lt 

Haplotropidius taxi taxi J. Müller, 1903 

Anisoscapha klimeschi misella G. Müller, 1934 

Spelaites grabowskii Apfelbeck, 1907 

Orthoptera 

Troglophilus cavicola (Kollar, 1833) 

Troglophilus neglectus Kraus, 1879 

Troglophilus sp. 

Dolichopoda araneiformis (Burmeister, 1838) 

Lepidoptera 

Triphosa sp. 

Napomena: crveno su oznaene preliminarno determinirane vrste utvrene prilikom 

novijih istraživanja. 

Analiza špiljske faune beskralježnjaka 

Dinaridi su u svijetu prepoznati kao podruje najbogatije špiljskom faunom! Do sada je s 

podruja Dinarida opisano oko 1500 špiljskih svojti, od ega preko 500 vodenih i preko 900 

kopnenih. Od ovog broja je oko 350 svojti opisano iz Hrvatske, a više od 300 svojti su 

geopolitiki endemi Hrvatske. Velik broj endema Dinarida ima vrlo uski areal, a mnogi su do 

sada pronaeni samo u svojem tipskom lokalitetu (locus typicus), esto u vrlo malom broju 

primjeraka. 

U Hrvatskoj je sva špiljska fauna zaštiena Zakonom o zaštiti prirode iz 2005. godine, te se ne 

smije ni na koji nain uznemirivati, ubijati niti ugrožavati i uništavati stanište. 

Podruje Cetine je speleološki, pa tako i biospeleološki još vrlo slabo i nedovoljno istraženo. 

Fauna špilja uz rijeku Cetinu je veim dijelom opisana s tog podruja i stenoendemna, 

odnosno vrlo uskog areala. Naješe je endemina za Hrvatsku, ali esto pojedine svojte 

pripadaju i bosanskohercegovakoj fauni, odnosno endemine su za podruje Hrvatske i BIH. 

110

Prema osnovnim špiljskim staništima, kopnenom i vodenom analizirana je špiljska fauna 

istraživanog dijela rijeke Cetine. 

Od kopnene faune puževa u špiljama zabilježen je špiljski puži iz roda Vitrea. Da bi se 

odredila vrsta potrebna je specijalistika obrada. 

Od kopnenih rakova tipina za špilje podruja Cetine je balthasarova ili srednjedalmatinska 

špiljska babura (Alpioniscus balthasari). Opisana je iz špilje Kotluše i tipian je predstavnik 

srednjedalmatinske špiljske faune. Osim u Hrvatskoj utvrena je na još dva lokaliteta u BiH. 

Balthasarova špiljska babura nema oi i potpuno je depigmentirana. Diše pomou zaanih 

nožica, izmeu kojih se nalazi tanki sloj vode. Zbog toga ovisi o vrlo velikoj relativnoj vlazi 

zraka, te se pri sušnim i nepovoljnim uvjetima sklanja u vodu, gdje može vrlo dugo preživjeti. 

Hrani se svime do ega uspije doi (omnivor), ali najvei dio hrane mu je prvenstveno mrtva 

organska tvar, te predstavlja prvu kariku u kopnenom prehrambenom lancu. Važan je plijen 

špiljskih predatora kao što su strige, lažištipavci i pauci. 

ak tri vrste špiljskih pauka opisane su s podruja Cetine. Jedan je vrsta bosanska 

pseudotegenarija Pseudotegenaria bosnica, opisana iz Boduljakove velike špilje u Vinaliima 

kod Vrlike. To je prava špiljska životinja, a osim u Hrvatskoj utvrena je i u BiH. Drugi pauk 

je vrsta millerova meta Meta milleri, opisana iz Stipanieve špilje u Kodžomanu kod Bitelia. 

Ova vrsta je djelomino prilagoena na špiljske uvjete. Vrlo je veliki pauk, koji plete mreže 

na ulaznim dijelovima špilja gdje lovi uglavnom dvokrilce i druge kukce koji se sklanjaju od 

vanjskih nepovoljnih uvjeta. Endem je Dalmacije. Trei pauk je dinarski baldahinski pauk 

Troglohyphantes dinaricus, opisan iz Vodene pei u Kodžomanu kod Bitelia. To je pravi 

špiljski pauk, koji takoer plete mreže ali u daljim dijelovima špilja. Puno je manji od 

prethodnog i plete male mreže u blizini organskih ostataka. Na mreži visi naopake, te njom 

lovi uglavnom skokune i juvenilne tek izležene dvokrilce, ali dodatnu prehranu ine i odrasli 

dvokrilci, jednakonožni rakovi pa ak i kornjaši. Uz njih u špiljama su vrlo esti troglofilni 

pauci iz roda Nesticus. 

Špiljski lažištipavci (Pseudoscorpiones) utvreni su tek nedavno i do sada su s podruja 

Cetine opisane dvije endemine vrste: pripegalov ronkus (Roncus pripegala) iz Velike špilje 

kod Neoria u okolici Mua i Guidov neobizij (Neobisium chaimweizmanni) iz Trojame kod 

Srijana. 

U Velikoj špilji kod Trilja naena je vrsta Neobisium tantaleum koja je proširena od porjeja 

Neretve do Cetine. Ovi relativno veliki lažištipavci su predatori u špiljskim biocenozama koji 

love prvenstveno skokune i kopnene jednakonožne rakove, ali i drugi plijen. Novijim 

istraživanjem utvrene su još nedeterminirane svojte endeminih sitnih lažištipavaca izrodova 

Chthonius i Microchthonius. 

Lažipauci (Opiliones) su zastupljeni sa troglofilnom vrstom Nelima troglodytes. Ova vrsta 

koja je djelomino depigmentirana, ali ima oi i naena je van špilja, a proširena je širom 

cijele Dalmacije u brojnim špiljama. 

Stonoge (Myriapoda) su utvrene tek novijim istraživanjima. Strige (Chilopoda) su u špiljama 

na izvorišnom dijelu rijeke Cetine zastupljene troglofilnom vrstom iz roda Eupolybothrus, te 

vrstama roda Lithobius, a dvojenoge (Diplopoda) troglobiontnom svojtom iz roda 

Brachydesmus. 

U špiljama u kojima borave šišmiši redovito se nalaze parazitski krpelji Ixodes vespertilionis, 

kao primjerice u Gospodskoj špilji na izvoru Cetine. 

111

Meu kukcima (Insecta) utvreni su još nedeterminirani beskrilni kukci iz reda skokuna 

(Collembola). 

Iz reda dvorepaca (Diplura) naena je svojta Plusiocampa (Stygocampa) sp. 

Najbrojniji su kornjaši (Coleoptera). Od pet kornjaša utvrenih na istraživanom podruju ak 

etiri su tamo i opisani, a svih pet su stenoendemi vrlo uskih areala. 

Iz skupine podzemljara (Leptodirini) utvrene su etiri troglobiontne svojte: Anisoscapha 

klimeschi klimeschi opisan je s Troglava na Dinari, a naen i u jami Trogrlo kod Mioia na 

padinama Svilaje. Misellin podzemljar Anisoscapha klimeschi misella opisan je iz špilje 

Vranjae kod Trilja, a runjavi haplotropidius Haplotropidius pubescens pubescens opisan iz 

špilje Kotluše kod Civljana. Svilajski haplotropidius Haplotropidius pubescens svilajensis iz 

Vukomanove špilje kod Otišia na padinama Svilaje kod Cetine. 

Prisutne su i etiri vrste špiljskih traka (Carabidae). Iz Gospodske špilje na izvorištu Cetine 

opisan je endemini rod traka nazvan u ast jednog od drevnih putopisaca ovog podruja 

Ivana Lovria i jednog od naših najaktivnijih biospeleologa Branka Jalžia, jalžieva lovriija 

(Lovricia jalzici). Tek nedavno je naena i opisana druga vrsta ovog roda Lovricia 

aenigmatica na Biokovu, a u pripremi je i opis vrlo srodnog roda Neolovricia, takoer s 

Biokova. 

Iz roda Duvalius u Mranoj špilji kod Suhog Rumina utvrena je svojta Duvalius 

(Neoduvalius) schatzmayri, opisana kod Prologa u BIH. Iz roda Neotrechus utvrena je vrsta 

Neotrechus ganglbaueri svilajensis koja je opisana iz nalazišta na Dinari, a naknadno je 

naena u Vukmanovoj špilji kod Otišia. 

Svojta koja nije potpuno prilagoena na podzemlje je veliki sinjski špiljski trak Laemostenus 

cavicola sinjensis opisan iz Špilje na Vršinoj glavici kod Stražbenice nedaleko Otoka. 

Od troglofilnih špiljskih vrsta vrlo su esti špiljski konjici iz rodova Troglophilus i 

Dolichopoda. To su reliktni rodovi iz razdoblja tercijara, koji su živjeli o u vlažnim 

suptropskim šumama. Promjenom klime su se postepeno prilagodili na špiljske uvjete. 

Konjici veinu vremena borave u špiljama, pogotovo za vruih ljetnih dana ili zimi, gdje 

mogu biti i nekoliko stotina metara daleko od ulaza. Ove karnivorne vrste u špiljama ne mogu 

nai dovoljno plijena, pa izlaze van špilja u lov na manje beskralješnjake. 

Na ulaznim dijelovima špilja, ak do 150 m duboko, naješe zimi esto se sree leptir 

Triphosa dubitata koji dolazi na hibernaciju, odnosno zimski san. Ponekad ne doeka proljee 

jer bude napadnut od parazitske gljive roda Cordyceps iz grupe utrobnjaa (Ascomycota). 

Tijekom ljeta na ulaznim dijelovima špilja po zidovima vrlo esto možemo nai tulare 

(Trichoptera). Podsjeaju na leptire, pa ih ljudi esto miješaju s njima. Neke vrste tulara su 

glacijalni relikti, te ženke ovih vrsta u špilje dolaze zbog sazrijevanja spolnih stanica, gonada, 

koje je mogue samo na niskim temperaturama. Za njima dolijeu i mužjaci te se parenje 

obavlja u špiljama. 

Špiljskom vodenom faunom krških polja Cetine brojem vrsta dominiraju rakovi. Do sada su 

utvrene etiri svojte jednakonožnih rakova, dvije svojte rakušaca i dvije svojte desetonožnih 

rakova. Ostale skupine nisu istraživane, te e se u budunosti vjerojatno utvrditi još svojti. 

112

Od špiljskih kuglašica roda Monolistra utvrene su dvije vrlo srodne svojte. Obje su endemi 

Hrvatske, meutim vrsta Monolistra hercegoviniensis brevipes je šireg rasprostranjenja. 

Proširena je od jugoistone Like do sjeverozapadne Dalmacije, dok je cetinska špiljska 

kuglašica (Monolistra hercegoviniensis atypica) utvrena samo u dva obližnja speleološka 

objekta, Dragia špilji 1 i Dragia špilji 2 kod Maljkova. Obje vrste su prave špiljske 

životinje, stigobionti, potpuno slijepe i depigmentirane. Samo iznimno se mogu nai u krškim 

izvorima, koji predstavljaju završetke špiljskih sustava, ali nikad u drugim nadzemnim 

ekosustavima. Iako su vodene životinje, vrlo su slabi plivai, kreu se sporo po dnu i bonim 

zidovima mirnijih tokova vode, ali prema potrebi mogu i plivati. U nepovoljnim uvjetima se 

smotaju u kuglicu. Hrane se mrtvom organskom tvari, a jedu i supstrat (glinu). 

U vodenim špiljskim staništima na podruju Cetine živi i bukovika orijaška vodenbabura 

(Sphaeromides virei mediodalmatina). Takoer je prava stigobiontna špiljska životinja, 

slijepa i depigmentirana, endem sjeverozapadne Dalmacije. U razmjeru prema drugim 

špiljskim beskralješnjaka bukovika orijaška vodenbabura je izrazito velika životinja, dužine 

tijela skoro do tri centimetra. Novi nalazi u Dragia špilji 1 i Dragia špilji 2 te špilji Kotluši 

su najudaljeniji nalazi od mora. Bukovika orijaška vodenbabura je vrlo agresivan predator i 

za razliku od špiljskih kuglašica (Monolistra) odlian pliva. 

Slijepa vodenbabura (Proasellus anophthalmus rhausinus) je endem Dinarida, a 

rasprostranjena je u Hrvatskoj i Crnoj Gori. To je prava stigobiontna špiljska životinja koja 

obitava ispod kamenja i šljunka. 

Stenoendem vrlo uskog areala je i podzemni rakušac Niphargus rostratus. Do sada je 

pronaen samo u Dragia špilji kod Maljkova. Na istom lokalitetu pronaena je druga još 

neutvrena podzemna vrsta roda Niphargus. Daljnjom taksonomskom analizom utvrditi e se 

o kojoj se svojti radi. 

Desetonožni rakovi su zastupljeni ak sa dvije podzemne svojte, što nije uobiajeno u 

podzemlju Hrvatske. Dugokljuna špiljska kozica (Troglocaris anophthalmus) je endem 

Dinarida i vrlo široko rasprostranjena u podzemnim vodama priobalnog podruja dinarskog 

krša. Hrani se organskim materijalom koji s podloge unosi u usta etkastim kliještima. To je 

slijepa svojta, potpuno depigmentirana, isto kao i pretnerova kozica (Spelaeocaris pretneri). 

Takoer je endem Dinarida, rasprostranjena od Hercegovine do Like. 

Osim rakova, u podzemlju krških polja Cetine utvren je i puž kotluška lanzaja (Lanzaia 

kotlusae). To je pravi stigobiont, endem Hrvatske, a opisan je iz špilje Kotluše. U podzemnim 

vodama špilja na podruju rijeke Cetine obitava i endemini puž sinjska haufenija (Hauffenia 

jadertina sinjana). 

113

2. Vrste, podruja i lokaliteti vrijedni zaštite 

2.1. Ciljane vrste (target species) 

2.1.1. Vodozemci, gmazovi i sisavci 

Dolina rijeke Cetine 


1 Proteus anguinus “Oko” kod Bilokapia 5640347 4837421 

Proteus anguinus Izvor Stupe, Vedrine 5640772 4833091 

Proteus anguinus Izvori kod Gubavice 5653680 4812637 

2 Rana dalmatina Paško polje 5614126 4869124 

Rana dalmatina itluk-Vojskova 5632052 4847820 

Rana dalmatina Miloševo jezero 5632218 4845885 

Rana dalmatina Hrvatako polje 5632659 4848407 

3 Bufo viridis Omiš uz autokamp 5636847 4812373 

4 Hyla arborea Omiš 5636847 4812373 

Hyla arborea Hrvatako polje 5632659 4848407 

5 Triturus vulgaris Hrvatako polje 5632659 4848407 

6 Emys orbicularis Hrvatako polje 5632659 4848407 

Emys orbicularis Miloševo jezero 5632218 4845885 

7 Natrix tessellata Paško polje 5614126 4869124 

Natrix tessellata Panj 5631728 4849155 

Natrix tessellata Blato na Cetini 5649289 4816784 

Natrix tessellata ikotina laa 5641429 4822384 

Natrix tessellata Zadvarje 5653113 4811544 

8 Rhinolophus blasii ulumova peina 5610439 4872562 zimovanje 

9 Myotis capaccinii ulumova peina 5610439 4872562 

Myotis capaccinii Vodena pea 5634888 4851148 

Myotis capaccinii Jama Suhi Rumin 5632780 4849904 

10 Miniopterus schreibersi ulumova peina 5610439 4872562 

Miniopterus schreibersi Vodena pea 5634888 4851148 

2.1.2. Ptice 

Kao ciljane vrste za podruje rijeke Cetine izabrane su vrste koje su kvalifikacijske vrste za 

važno podruje za ptice Cetina i ciljevi ouvanja za predloženo NATURA 2000 podruje 

Cetina. (www.natura2000.hr). 

To su: 






114

Za odreivanje podruja važnih za ptice (Important Bird Areas) u Europi je odreeno 

dvadeset kriterija. Oni omoguuju identifikaciju i kategorizaciju podruja važnih za ptice, na 

osnovu meunarodne vrijednosti podruja za ugrožene vrste ptica, druževne vrste ptica, ptice 

s malim arealom i vrste vezane za odreene biome. Kriteriji su oblikovani tako da primjenom 

razliitih numerikih pragova meunarodna važnost podruja za vrste može biti odreena na 

tri geografske razine: globalnoj, europskoj i na razini Europske unije. Veina kriterija temelji 

se na udjelu lokalne populacije važnog podruja u globalnoj (svjetskoj), europskoj ili EU 

populaciji. Važnim populacijama smatraju se one koje ine udio od 1% ili više tih populacija. 

Karte nalaza pojedinih ciljanih vrsta 

115

Karta 1. Paško polje – granice podruja koje predlažemo za Posebni ornitološki rezervat i ucrtani 

lokaliteti nalaza pojedinih ciljanih vrsta 

Kratice: circ_pyg =Circus pygargus – eja livadarka; Crex = Crex crex – kosac; Acr_mel=Acrocephalus 

melanopogon crnoprugasti trstenjak; Tri_tot = Tringa totanus crvenonoga prutka 

Karta 2: Hrvatako polje – prijedlog Posebnog rezervata Hrvatako polje i gnjezdilište Acrocephalus 

melanopogon crnoprugasti trstenjak 

116

Karta 3. Akumulacija Perua i podruje gnježenja velikog ronca Mergus merganser 

117

Karta 4: Sinjsko polje i podruja gniježenja eje livadarke Circus pygargus 

118

2.1.3. Ribe 

Target vrste su navedene u prijedlogu podruja vrijednih zaštite. 

2.1.4. Špiljska fauna beskralježnjaka 

U špiljskoj fauni na istraživanom podruju su meu špiljskim vrstama utvrene target vrste 

prema slijedeim kriterijima: 

(1) Vrste koje su u Crvenoj knjizi navedene u kategoriji CR, EN i VU 

(2) Vrste s annexa Bernske Konvencije i na Habitat Direktivi 

(3) Vrste koje su u Zakonu o zaštiti prirode striktno navedene kao zaštiene 

i striktno zaštiene 

(4) Ostale vrste važne za širi menadžment, kljune vrste, istaknute vrste te 

vrste koje se mogu koristiti kao bioindikatori 

Prema prvom kriteriju navedene su vrste prema Crvenoj knjizi špiljske faune Hrvatske koja je 

u izradi (Ozimec i drugi, u tisku), a prema kojoj je u kategoriji CR, EN i VU osam svojti, od 

ega jedna u kategoriji kritino ugroženih (CR), tri u kategoriji ugroženih (EN) te etiri u 

kategoriji potencijalno ugroženih (EN): 

Lovricia jalzici EN 

Lanzaia kotluse CR 

Monolistra hercegoviniensis atypical VU 

Niphargus rostratus VU 

Niphargus cf. croaticus EN 

Niphargus trullipes VU 

Spelaeocaris pretneri EN 

Spheromides virei mediodalmatina VU 

Prema drugom i treem kriteriju nije utvrena ni jedna vrsta. 

Prema etvrtom kriteriju utvreno je još devet istaknutih vrsta koje se ujedno mogu koristiti 

kao bioindikatori te su važne za menadžment špiljama i monitoring špiljskih staništa: 

Haplotropidius 

Haplotropidius 

Duvalius 

Anisoscapha 

Troglohyphantes 

Hauffenia 

Neobisium 

Monolistra 

Troglocaris 

pubescens pubescens 

taxi taxi 

schatzmayri 

klimeschi misella 

dinaricus 

jadertina sinjana 

chaimweizmanni 

hercegoviniensis brevipes 

anophthalmus 

Sistematski popis target vrsta je slijedei: 

Gastropoda 

Lanzaia kotlusae Bole, 1992 

Hauffenia jadertina sinjana Kušer, 1933 

119

Decapoda 

Troglocaris anophthalmus (Kollar, 1848) 

Speleocaris pretneri (Matjaši, 1956) 

Isopoda 

Monolistra hercegoviniensis atypica Sket, 1965 

Monolistra hercegoviniensis brevipes Sket, 1965 

Sphaeromides virei mediodalmatina Sket, 1965 

Amphipoda 

Niphargus rostratus Sket, 1971, 

Niphargus trullipes Sket, 1958 

Niphargus cf. croaticus Jurinac, 1887 

Araneae 

Troglohyphantes dinaricus (Kratochvil, 1948) 

Pseudoscorpiones 

Neobisium chaimweizmanni uri & Dimitrijevi, 2002 

Coleoptera 

Duvalius (Neoduvalius) schatzmayri (J. Müller, 1912) 

Lovricia jalzici Pretner, 1979 

Haplotropidius pubescens pubescens (J. Müller, 1903) 

Haplotropidius taxi taxi J. Müller, 1903 

Anisoscapha klimeschi misella G. Müller, 1934 

120

Vrsta lokalitet x y 

Haplotropidius pubescens pubescens Kotluša 4870560 5614186 







Haplotropidius pubescens pubescens Vranjaa 4832324 6403094 




Haplotropidius taxi taxi Trojama 4818276 6397402 



Duvalius schatzmayri Mrana 1 4854772 6389458 

Duvalius schatzmayri Vranjaa 4832324 6403094 

Anisoscapha klimeschi misella Vranjaa 4832324 6403094 

Troglohyphantes dinaricus Stipanieva špilja 4850460 6393546 

Hauffenia jadertina sinjana Žužino vrelo 4846332 6390714 

Neobisium chaimweizmanni Trojama 4818276 6397402 

Monolistra hercegoviniensis brevipes Glavaš vrelo 4871284 5615086 

Monolistra hercegoviniensis brevipes Rudelia špilja 4870560 5614194 

Monolistra hercegoviniensis brevipes Vukovia vrelo 4869029 5613742 

Monolistra hercegoviniensis brevipes Gospodska 4871884 5615300 

Monolistra hercegoviniensis brevipes Kotluša 4870560 5614186 

Lovricia jalzici Gospodska 4871884 5615300 

Lanzaia kotluse Kotluša 4870560 5614186 

Lanzaia kotluse Kotluša 4870560 5614186 

Monolistra hercegoviniensis atypica Dragia špilja 2 4853976 5620352 

Niphargus rostratus Dragia špilja 2 4853976 5620352 

Niphargus cf. croaticus Dragia špilja 2 4853976 5620352 

Niphargus trullipes Gospodska 4871884 5615300 

Spelaeocaris pretneri Vukovia špilja 4870029 5613722 

Spelaeocaris pretneri Gospodska 4871884 5615300 

Spheromides virei mediodalmatina Kotluša 4870560 5614186 

Monolistra hercegoviniensis atypica Dragia špilja 1 4854505 5618875 

Spheromides virei mediodalmatina Dragia špilja 1 4854505 5618875 

Spheromides virei mediodalmatina Dragia špilja 2 4853976 5620352 

121

2.2. Prijedlog podruja vrijednih zaštite raznolikosti faune 

2.2.1. Vodozemci, gmazovi i sisavci 

Gornji dio doline rijeke Cetine s ucrtanim lokalitetima i podrujima na kojima je preporuena zaštita. 

Donji dio doline Cetine s ucrtanim podrujima na kojima je preporuena zaštita. 

122

1. ulumova peina 

Znaajne vrste: 

Genus Species W E HR BD1 HD2 HB4 SZ Z 

Myotis capaccinii VU VU EN 2 4 SZ 

Miniopterus schreibersi NT EN 2 4 SZ 

Myotis myotis NT 2 4 SZ 

Myotis blythii NT 2 4 SZ 

Rhinolophus blasii NT VU 2 4 SZ 

Rhinolophus hipposideros VU NT 2 4 SZ 

ulumova peina je jedino sklonište porodiljne kolonije populacije dugonogog 

šišmišmiša ije se jedinke hrane nad izvorišnim dijelom Cetine. Istovremeno ona je sklonište 

porodiljnih kolonija još tri vrste šišmiša s Dodatka II. Direktive o staništima, te u Hrvatskoj 

dosad najvee zimsko sklonište Blazijevog potkovnjaka, vrste takoer s Dodatka II. Direktive 

o staništoma. Kako su ve postojali planovi da se špilja preuredi za turistiki posjet, treba je 

što prije zaštititi. Treba istražiti mogui koridor kojim dugonogi šišmiši odlaze prema 

izvorištu Cetine i obratno, te na tom podruju zabraniti izgradnju vjetroelektrana. Lokalitet je 

znaajan za 5 vrsta šišmiša s Dodatka II Direktive o staništima, te treba ui u Europsku mrežu 

Natura 2000. 

2. Paško polje sa špiljama – izvorima 



Rana dalmatina 4 SZ 

Lacerta bilineata intermedia 4 SZ 

Hieriphis gemonensis 4 SZ 

Natrix tessellata DD 4 SZ 

Neomys anomalus NT Z 


Rhinolophus ferrumequinum NT NT 2 4 SZ 

Rhinolophus hipposideros VU NT 2 4 SZ 

Izvorište Cetine sve do nešto iza Balekog mosta posljednje je sauvano gotovo 

prirodno podruje doline Cetine. Uz velik broj špilja povezanih s izvorima nalaze se 

Gospodska peina, Rudelia peina i Peina Kotluša koje imaju znaajnu špiljsku faunu, a 

koja je naena i u izvoru Glavaš, te Vukovia vrelu. Na pašnjacima vlažnih travnjaka i 

movarnom dijelu uz rijeku sauvana je gotovo u cjelosti karakteristina fauna krških polja uz 

vodotoke- Podruje ima 5 vrsta s Dodatka II Direktive o staništima (tu je i bjelonogi rak 

Austropotamobius pallipes, iz skupine koja nije obuhvaena COAST projektom), te kao takav 

treba ui u europsku mrežu Natura 2000. Treba zadržati sadašnja staništa i tradicionalni nain 

njihova gospodarenja. 

123

3. Okolica Rumina 




Myotis emarginatus VU NT 2 4 SZ 

Miniopterus schreibersi NT NT EN 2 4 SZ 

Myotis blythii NT 2 4 SZ 

Rhinolophus ferrumeqinum NT NT NT 2 4 SZ 

Rhinolophus hipposideros VU NT NT 2 4 SZ 

Hierophis gemonensis 4 SZ 

Zamenis longissimus 4 SZ 

U širem podruju iznad brojnih vrela na lijevoj obali Cetine kod Rumina nalaze se 

brojne špilje u kojima se nalaze porodiljne kolonije ak 5 vrsta šišmiša s Dodatka II Direktive 

o staništima. Na ovom podruju svakako treba zabraniti izgradnju vjetroelektrana. 

Istovremeno je itav dio ove južne padine podnožja Troglava izrazito bogat vrstama zmija 

(dvije vrste s Dodatka IV Direktive o staništima), meu kojima su i mediteranske vrste kojima 

je ovo najsjeverniji rub areala. Lokalitet je znaajan za porodiljne kolonije 4 do 5 vrsta 

šišmiša s Dodatka II Direktive o staništima, te treba ui u europsku mrežu Natura 2000. 

4. Hrvatako polje 



Triturus vulgaris ssp. DD SZ 

Hyla arborea NT NT 4 SZ 

Rana dalmatina 4 SZ 

Emys orbicularis NT 2 4 SZ 

Natrix tessellata DD 4 SZ 

Zamenis longissimus 4 SZ 



Neomys anomalus NT Z 

Hrvatako polje na kojem je još sauvan tradicionalni nain poljoprivrednog 

iskorištavanja posljednji je takav lokalitet nizvodno od prve akumulacije na Cetini na kojem 

se sauvao vei dio vrsta karakteristian za nekadašnje povremeno plavljeno Sinjsko polje. Uz 

odsjeak rijeke Cetine Hrvatako polje ima 3 vrste s Dodatka II Direktive o staništima, te 

treba ui u europsku mrežu Natura 2000. Lokalno stanovništvo treba stimulirati da i dalje kosi 

travnjake, treba ouvati preostala movarna staništa i što prirodnije obale rijeke Cetine i 

njenih pritoka. 

124

5. Miloševo jezero 



Hyla arborea NT 4 SZ 

Emys orbicularis 2 4 SZ 

Lokalitet je znaajan jer su na njemu naene dvije vrste s Dodatka II Direktive o 

staništima, a oba jezera, Miloševo i Stipanevo predstavljaju zadnja takva staništa koja su 

nekad bila raširena uz Cetinu na melioriranom Sinjskom polju. Za bolju evaulaciju u kojoj 

treba vidjeti kolike populacije imaju vrste s Dodatka II Direktive o staništima, ali i utvrditi 

cjelokupnu faunu potrebna su dodatna istraživanja. 

6. Bilokapi – Vedrine 



Proteus anguinus VU VU 2 4 SZ 

Miniopterus schreibersi NT NT EN 2 4 SZ 

Lokalitet je znaajan jer ga nastavaju najmanje tri vrste s Dodatka II Direktive o 

staništima, a ukupno 8 u Hrvatskoj ugroženih vrsta meu kojima je 7 vrsta riba 

karakteristinih za prirodnu ihtiofaunu Cetinu prije kanaliziranja, izgradnje akumulacija i 

unošenja stranih vrsta. Treba sauvati stari tok Rude u kojem žive i dvije ribe s Dodatka II 

Direktive o staništima, dakako s prirodnom vegetacijom obala, te preostale prirodne kraške 

izvore, kao i „oka“, podvodne izvore uz koje se mrijesti endem rijeke Cetine, Telestes ukliva,. 

Vode koje izviru kod Rude, Graba i Vedrine bogate su špiljskim endemima, a u tunelu 

Orlovac I naeni su i šišmiši dugokrili pršnjaci Miniopterus schreibersi, vrsta s Dodatka II 

Direktive o staništima. Osobiti problem koji prijeti autohtonim vrstama riba je unos 

grabežljivih riba iz drugih slivova. Kao nalazište ovjeje ribice (Proteus anguinus), ovo 

podruje treba ui u europsku mrežu Natura 2000. 

7. Kanjon Blato – Zadvarje 



Proteus anguinus VU VU 2 4 SZ 

Pseudopus apodus 4 SZ 

Algyroides nigropunctatus 4 SZ 

Dalmatolacerta oxycephala Z 

Lacerta trilineata 4 SZ 


Natrix tessellata NT 4 SZ 

Kanjon Cetine od Blata do Zadvarja bogata je gmazovima meu kojima je ak 5 vrsta 

s Dodatka IV Direktive o staništima. U kanjonu je i nalazište ovjeje ribice (Proteus 

anguinus), vrste koja je i na Dodatku II Direktive o staništima, te zato ovo podruje svakako 

treba ui u europsku mrežu Natura 2000. 

125

8. Uše Cetine 



Bufo viridis 4 SZ 

Hyla arborea NT NT 4 SZ 

Emys orbicularis NT 2 4 SZ 

Iako su prirodna staništa uz današnje uše Cetine uglavnom degradirana, preostale 

tršake uz u tom dijelu kanjona treba zaštititi na lokalnom nivou, jer su posljednja uporišta 

vrstama životinja karakteristinim za uša jadranskih rijeka. Jedina vrsta s Dodatka II 

Direktive o staništima je dosad zabilježena samo opažanjem iz godine 1981., pa tek treba 

istražiti dali je njena lokalna populacija još sauvana. 

2.2.2. Ptice 

Meu staništima na rijeci Cetini po vrijednosti i jedinstvenosti ponajviše se istie Paško polje 

s rijekom Cetinom koja se razlijeva po polju, njenim sprudovima i bogatim poplavnim 

pašnjacima oko nje. To je stanište daleko najvrjednije toga tipa u priobalnom dijelu Hrvatske 

(jedino je gnjezdilište crvenonoge prutke Tringa totanus u Hrvatskoj, gnijezdi se 6-10 

parova), a zbog gniježenja kosaca (Crex crex), te zbog prisutnosti i brojnosti mnogih ostalih 

vrsta (smeoglava travarka, prepelica, žuta pastirica, velika strnadica, vivak, kulik sljepi i 

td.) i bogatstva pripadajue zajednice ptica od velike je i meunarodne vrijednosti. 

Suhi dijelovi Paškog polja, te okolnih podruja suhih i kamenjarskih travnjaka Suhog polja, 

Velikog suhog polja i Malog suhog polja izolirano su gnjezdilište ukavice Burhinus 

oedicnemus u Hrvatskoj. 

Jugozapadani dio Paškog polja završava kod Balekog mosta. Rijeka Cetina nizvodno od 

Balekog mosta vrlo je lijepo ouvano stanište vodenkosa Cinclus cinclus i gorske pastirice 

Motacilla flava. 

Sva navedena podruja imaju nacionalno znaajnu ornitološku vrijednost. Paško polje 

potrebno je zaštiti na razini Posebnog ornitološkog rezervata u skladu sa Zakonom o zaštiti 

prirode (NN 07/05). Mjere zaštite koje je potrebno provoditi su , izmeu ostalih: 

sprijeiti zaraštavanje podruja na kojima gnijezde crvenonoge prutke 

(mehaniko uklanjanje drvenaste vegetacije (vrba na malim otocima uz rijeku 

Cetinu), ispaša…) 

zabraniti svaki lov 

sprijeiti nestajanje travnjaka podržavanjem tradicionalnog, ekstenzivno 

stoarstvo i košenja livada 

Podruje Paškog polja koje predlažemo za zaštitu iscrtano je na Karti 1. 

Sinjsko polje je meliorirano i pretežito pod poljodjelskim površinama. 

126

U Hrvatakom polju postoje prostrani travnjaci (vlažni i suhi) i movarna staništa s obilnom 

obalnom vegetacijom (npr. oko potoka Jeovac) koja su uz Paško polje jedino gnjezdilište 

crnoprugastog trstenjaka Acrocephalus melanopogon u Hrvatskoj (gnijezdi 10 parova). 

Predlažemo i zaštitu podruja Hrvatakog polja u kategoriji Posebnog ornitološkog rezervata 

u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode (NN 07/05). Isto podruje je mogue proglasiti i 

ihtiološkim rezervatom zbog faune riba koja obitava u dubokm krškim izvorima Stipanevo 

jezero. Podruje predloženo za zaštitu iscrtano je na Karti 2. 

Od mjera zaštite na ovom je podruju potrebno osigurati povoljni vodni režim i ouvati 

bogatu, visoku obalnu vegetaciju u kojem crnoprugasti trstenjaci gnijezde. 

Akumulacija Perua je najvea akumulacija na rijeci Cetini. Zbog ekstremnih i naglih 

kolebanja vodostaja gotovo da i nema movarne vegetacije tako da je zajednica ptica 

movarica siromašna, ali je to jedino gnjezdilište velikog ronca Mergus merganser u 

Hrvatskoj. Ovdje gnijezdi 4-6 parova velikog ronca. Veliki ronci gnijezde na podruju u 

blizini manastira Dragovi, a hrane se na cijelom podruju Perukog jezera. 

Na kanjonskim dijelovima rijeke vrlo su dobro razvijena stjenovita staništa. Podruje kanjona 

Cetine proteže se od Trilja do Omiša. Ovdje je i vrlo zanimljiv lokalitet „Studenci“ (nizvodno 

od Blata na Cetini) s geomorfološki vrijednim krškim izvorima i sedrenim barijerama, 

staništima ugroženim na europskoj razini. Mjere zaštite koje bi trebalo provoditi na ovom 

podruju su: 

stabilizacija hidrološkog režima ublažavanjem aktivnosti hidroelektrane koja 

mijenja vodostaj rijeke 

regulirati rekreativne aktivnosti, osobito rafting koje mogu uništiti gnijezda 

vodenkosova i gorskih pastirica te oštetiti sedrene barijere 

Prema svemu navedenom oito je da podruje rijeke Cetine ima veliku ornitološku vrijednost 

u smislu bogatstva i raznolikosti ptijih vrsta i ouvanih staništa ptica (od kojih je veina 

staništa ugroženo na nacionalnoj i europskoj razini). Podruje ima i veliku krajobraznu 

vrijednost. Smatramo da cijelo podruje rijeke Cetine treba biti proglašeno Parkom prirode. 

Granice Parka prirode trebale bi biti granice podruja HR1000029 # Cetina predloženog kao 

Podruja posebne zaštite (engl. Special Protection Areas – SPA) sukladno odredbama 

Direktive o pticama u prijedlogu hrvatske mreže NATURA 2000 (www.natura2000.hr). 

Uzimajui u obzir sve navedeno možemo rei da su glavni razlozi ugroženosti bioloških 

vrijednosti podruja : 

odumiranje tradicionalnog poljodjelstva i stoarstva, 

ureivanje rijeke, nagle promjene u vodnom režimu djelovanjem HE 

intenziviranje poljodjelstva, 

melioracije 

lov i krivolov 

negativan utjecaj rekreativnih aktivnosti koji je na nekim dijelovima toka velik 

(rafting) 

Glavne mjere zaštite podruja koje bi trebalo provoditi da se ublaže i otklone uzroci 

ugroženosti: 

127

poticanje tradicionalnog poljodjelstva i stoarstva; 

poticanje naina kosidbe koji ne ugrožava kosce (košnja nakon 15.08., košnja iz 

sredine prema vanjskim rubovima livade, ostavljanje nepokošenih dijelova livada) 

hidrološka stabilizacija i smanjenje crpljenja prevelikih koliina vode iz izvorišta 

rijeke Cetine; 

reguliranje lova i spreavanje krivolova 

praenje utjecaja rekreativnih aktivnosti 

proglašenje Posebnih ornitoloških rezervata Paško polje i Hrvatako polje te Parka 

prirode Cetina na cijelom SPA podruju prema prijedlogu nacionalne mreže Natura 

2000. 

2.2.3. Ribe 

Tablica 1. Prioritetna lista u zaštiti podruja/lokaliteta doline Cetine prema fauni riba. 

Br. Podruje/lokalitet Ukupni broj 

znaajnih 

vrsta riba 

Broj 

ciljanih 

vrsta riba 

(HB2) 


vrsta (HR) 

Posebni 

znaaj za ribe 

1 Paško polje 6 2 2CR, 2VU + 

2 Okolica Rumina 7 1 3CR,1EN,3VU 

3 Hrvatako polje 8 2 3CR,1EN,3VU 

4 Miloševo jezero 3 2 1CR,2VU 

5 Bilokapi-Vedrine 6 1 3CR,1EN,2VU + 

6 Blato-Zadvarje, kanjon 7 1 3CR,1EN,3VU + 

7 Uše Cetine 8 3 1CR,3EN,4VU + 

Gornji dio doline rijeke Cetine (Paško polje) s podrujima na kojima je preporuena zaštita: 

128

129

Tablica 2. Paško polje 

Genus Species W HR HD2 HB4 SZ 

Salmo dentex (Heckel, 1851) DD CR SZ 

Salmo trutta Linnaeus, 1758 VU 

Cobitis dalmatina Karaman 1928 VU 2 SZ 

Squalius Illyricus (Heckel & Kner, 1858) VU VU 4 SZ 

Telestes ukliva Heckel, 1843 CR CR 4 SZ 

Phoxinellus alepidotus Heckel, 1843 VU DD 2 SZ 

Izvorište Cetine sve do naknadno produbljenog kanala prema akumulaciji Perua posljednje je 

gotovo prirodno podruje doline Cetine. Uz velik broj špilja povezanih s izvorima, ovdje 

rijeka Cetina ima pulsni tok, što je iznimno važno za cijelu daljnju produkciju rijeke. Treba 

zadržati sadašnja staništa i tradicionalni nain gospodarenja na ovim prostorima. Podruje 

zahtijeva daljnja istraživanja, naroito u rubnim izvorima. Posebno treba istražiti manje vode i 

vrela i ukupnu zajednicu riba ovog podruja. Predlažemo da to podruje ue u Europsku 

mrežu Natura 2000. Pojedina tokasta staništa u ovom prostoru znaajna su jer ga nastavaju 

dvije vrste s Dodatka II Direktive o staništima i 2 vrste s dodatka IV. Pet vrsta riba ovoga 

prostora strogo su zaštiene i karakteristine za prirodnu ihtiofaunu Cetine prije njenog 

kanaliziranja, izgradnje akumulacija i unošenja stranih vrsta. 

3. Okolica Rumina, Hrvatako polje 

Šire podruje iznad brojnih vrela na lijevoj obali Cetine kod Rumina 

130

Tablica 3. Znaajne vrste: 

Genus Species W HR HD2 HB4 SZ Z 


Salmo trutta Linnaeus, 1758 VU Z 


Aulopyge huegelii Heckel, 1843 VU EN SZ 

Chondrostoma phoxinus Heckel, 1843 CR 4 SZ 

Squalius illyricus (Heckel & Kner, 1858) VU VU 4 SZ 


Hrvatako polje nizvodno od prve akumulacije na Cetini na kojem se sauvao vei dio 

vrsta karakteristian za nekadašnje povremeno plavljeno Sinjsko polje treba ouvati radi 

preostalih movarnih staništa i što prirodnijih obale rijeke Cetine. Za neke od vrsta navedenih 

u literaturi, ako postoje, ovo su zadnja staništa u Hrvatskoj. 

Ako vrste iz literaturnih podataka ovdje još obitavaju, taj prostor je vrlo važan jer tu žive 

dvije vrste s Dodatka II Direktive o staništima i 3 vrste s dodatka IV. Posebno je važno 

nalazište šest vrsta riba koje su strogo zaštiene i karakteristine za prirodnu ihtiofaunu Cetine 

prije njenog kanaliziranja, izgradnje akumulacija i unošenja stranih vrsta. 

4. Miloševo jezero 


Genus Species W E HR HD2 HB4 SZ 





Premda je podruje istraživano i navedene vrste nisu naene u literaturi i iz komunikacije s 

lokalnim stanovništvom, postoji vjerojatnost o obitavanju dviju vrsta s Dodatka II Direktive o 

staništima u jezerima Miloševo i Stipanevo. U ovom podruju potrebna su dodatna saznanja 

o vrstama koje tu obitavaju. 

131

5. Sinjsko polje Han-Svinjaa 

Sinjsko polje nizvodno od Hana na Cetini sauvao je dio karakteristinih vrsta za 

nekadašnje povremeno plavljeno Sinjsko polje.Openito veliki broj vrsta, (lipljen, cetinska 

ukliva) i preostala staništa svrstavaju ovo podruje u vrlo važno - jer tu žive dvije vrste s 

Dodatka II Direktive o staništima i 3 vrste s dodatka IV. Posebno je važno nalazište sedam 

vrsta riba koje su strogo zaštiene i karakteristine za prirodnu ihtiofaunu Cetine prije njenog 

kanaliziranja, izgradnje akumulacija i unošenja stranih vrsta. 




Salmo trutta Linnaeus, 1758 VU Z 



Chondrostoma phoxinus Heckel, 1843 CR 4 SZ 




132

7.Okrugla, Uža, Bilokapi – Vedrine-Grab 

133


Genus Species W HR HD2 HB4 SZ 

Aulopyge huegelii VU EN SZ 

Squallius illyricus VU VU 4 SZ 

Cobitis dalmatina VU 2 SZ 

Telestes ukliva CR CR 4 SZ 

Chondrostoma phoxinus DD CR SZ 

Salmo dentex DD CR SZ 

Pojedina tokasta staništa u ovom prostoru znaajna su jer ga nastava jedna vrsta s Dodatka II 

Direktive o staništima i 2 vrste s dodatka IV. Šest vrsta riba ovog prostora je strogo 

zaštieno i karakteristino za prirodnu ihtiofaunu Cetine prije njenog kanaliziranja, izgradnje 

akumulacija i unošenja stranih vrsta. Treba revitalizirati stari tok Rude u kojem živi jedna 

vrsta s Dodatka II Direktive o staništima, te sauvati preostale prirodne kraške izvore, kao i 

„oka“, podvodne izvore gdje prezimljava endem rijeke Cetine, Telestes ukliva. Ovo je jedno 

od najljepših podruja sinjskog polja. U to podruje dolaze pojedine vrste iz Buškog blata i 

podruje vjerojatno predstavlja "sink" metapopulacije za brojne ugrožene vrste. Za podruje 

je nakon dodatnih istraživanja iznimno važna restoracija. Predlažemo da ovo podruje ue u 

europsku mrežu Natura 2000. 

8. Kanjon ikotina laa –Blato na Cetini,Galii 

134

Staništa u ovom prostoru znaajna su jer ga nastava jedna vrsta s Dodatka II Direktive o 

staništima i 3 vrste s dodatka IV. Šest vrsta riba ovog prostora je strogo zaštieno i 

karakteristino za prirodnu ihtiofaunu Cetine. Izmjena brze i plitke vode i dubljih ujezerenih 

dijelova nekad je stvarala brojna staništa za razne vrste riba. Na ovom podruju je izrazito 

esta vrsta dalmatinski vijun. Prema sadašnjim saznanjima ovdje obitava i zubatak. Problem 

ovog prostora su dnevne oscilacije vodotoka koje za posljedicu stvaraju smanjenu 

produktivnost vodotoka.Zbog više smještenih akumulacija vodotok ima brojne mane kao 

zamuenost, povišenu temperaturu itd.U samom kanjonu istraživanja su bila rijetka. Zapoeta 

istraživanja o biološkom minimumu rijeke treba nastaviti i stvoriti uvijete za ouvanje 

preostale ihtiofaune. Predlažemo da ovo podruje ue u europsku mrežu Natura 2000. 

135



Salmo dentex (Heckel, 1851) ? DD CR SZ 

Salmo trutta Linnaeus, 1758 VU z 

Cobitis dalmatina Karaman 1928 VU VU 2 SZ 


Chondrostoma phoxinus Heckel, 1843 ? CR 4 SZ 



9. Uše Cetine 

(Podruje od grada Omiša do Radmanovih mlinica) 

136


Genus Species W HR HD2 HB4 Strogo Z 

Zašti 

Acipenser naccari Bonaparte, 1836 CR 2 SZ 

Salmo trutta Linnaeus, 1758 VU z 

Cobitis dalmatina Karaman 1928 VU VU 2 SZ 



Salaria fluviatilis (Asso, 1801) VU SZ 

Pomatoschistus canestrini (Ninni, 1883) DD EN 2 SZ 

Knipowitschia panizzae DD EN 4 sz 

Petromyzon marinus DD DD 

Iako su prirodna staništa uz današnje uše Cetine uglavnom degradirana, preostala staništa u 

tom dijelu kanjona treba zaštititi jer su posljednja uporišta vrstama životinja karakteristinim 

za uša jadranskih rijeka. Iznimno produktivno podruje, kao uše predstavlja prostor velike 

biološke raznolikosti.Od 7 vrsta koje se ovdje javljaju, 3 vrste su na aneksu II direktive o 

staništima. Jedna vrsta je s aneksa 4, a 6 vrsta u kategoriji je strogo zaštienih. Iznimno je 

važno podizanje svijesti o znaenju i važnosti prirodne baštine kod lokalnog stanovništva. 

Podruje se treba istraživati stalnim praenjem ulova ribljih vrsta. Za to je podruje nakon 

dodatnih istraživanja iznimno važna restoracija. Predlažemo da ovo podruje ue u europsku 

mrežu Natura 2000. 

2.2.4. Vodeni kukci (tulari, muhe plesaice) 

S aspekta zaštite predlaže se apsolutna zaštita cijelog toka rijeke Cetine i rijeke Rude, kao 

izuzetno vrijednih segmenata prirodne baštine Hrvatske i podruja ouvanja raznolikosti 

mediteranskih krških rijeka. Adekvatan stupanj zaštite u sadašnjim okvirima bio bi formiranje 

Parka prirode „Cetine“ i rijeke „Rude“ u cijelom njihovom toku. 

2.2.5. Špiljska fauna beskralježnjaka 

Prema dosadašnjim istraživanjima i trenutno dostupnim podacima izvorišno podruje rijeke 

Cetine sa svim speleološkim objektima, špiljskim staništima i vrstama potrebno je zaštiti u 

nekoj od kategorija zaštite. Jedna od mogunosti je ukljuenje ovog podruja u budui 

regionalni Park prirode Dinara ili kao zaseban zaštieni krajobraz. 

Ostala podruja rijeke Cetine potrebno je najprije sustavno biospeleološki istražiti kako bi se 

izradio speleološki katastar, utvrdila i katalogizirala špiljska staništa i špiljske vrste te se 

naknadnom valorizacijom utvrdile potrebne mjere za zaštitu. 

Sva staništa utvrenih vrsta trebalo bi sustavno pratiti kroz monitoring te prema potrebi 

dodatno Zakonski zaštiti. 

137

3. Prioriteti buduih istraživanja 

3.1. Vodozemci, gmazovi i sisavci 

Openito 

Obaviti dodatna istraživanja sisavaca, a pri tome posebnu pažnju posvetiti šišmišima 

koji imaju porodiljne kolonije na tavanima kua; 

Dovršiti herpetološka istraživanja s težištem u samoj dolini Cetine; 

ulumova peina 

1. Utvrivanje koridora kojim ženke Myotis capaccinii lete prema izvorištu Cetine i 

obratno (telemetrijska istraživanja); 

2. Praenje stanja porodiljnih i zimskih kolonija; 

Paško polje 

1. Kartiranje mrijestilišta vodozemaca i procjena njihove brojnosti; 

2. Utvrivanje brojnosti ribarice Natrix tessellata uzduž rijeke; 

3. Istraživanje višegodišnje dinamike brojnosti sitnih sisavaca Paškog polja; 

Rumin 

1. Faunistika istraživanja šišmiša Vodene pei (broj i brojnost vrsta tijekom godine); 

2. Utvrivanje koridora i obuhvata podruja lova Myotis capaccinii; 

Hrvatako polje i Miloševo jezero 

4. Kartiranje mrijestilišta vodozemaca i procjena njihove brojnosti; 

5. Utvrivanje brojnosti ribarice barske kornjae Emys orbicularis;; 

6. Istraživanje višegodišnje dinamike brojnosti sitnih sisavaca Hrvatakog polja; 

Bilokapi – Vedrine, kanjon Blato - Zadvarje 

1. kartirati sva „oka“ (podvodne izvore) i druge izvore koji izbacuju ovjeju ribicu 

Proteus anguinus; 

2. kartirati špilje u kojima su šišmiši; 

Uše Cetine 

1. istražiti sadašnje prisustvo i brojnost barske kornjae Emys orbicularis; 

3.2. Ptice 

Na podruju rijeke Cetine svakako je potrebno nastaviti praenje gniježenja vrsta koje su 

ciljevi ouvanja ovog podruja te su takoer i ciljane vrste ovog projekta. To su: 


138





Od drugih vrsta koje obitavaju na otvorenim podrujima u daljnja istraživanja bi trebalo 

ukljuiti: 

-škanjca osaša Pernis apivorus 

-ukavicu Burhinus oedicnemus 

- zajednicu ptica pjevica travnjakih površina 

Ovakva bi istraživanja trebalo popratiti i praenjem promjena na staništima, osobito stupnja 

korištenja travnjaka (odnos površina koje se koriste u poljoprivredi i koje zaraštavaju zbog 

zapuštanja). 

Takoer bilo bi vrijedno dodatno istražiti i pratiti populaciju vodenkosa Cinclus cinclus vrste 

koja obitava u kanjonskom i brzom toku rijeke Cetine, ali i grabljivica koje gnijezde u 

kanjonu i na okolnom platou: sivi sokol Falco peregrinus i velika ušara Bubo bubo. 

3.3. Ribe 

Paško polje zahtijeva daljnja ihtiološka istraživanja, naroito u rubnim izvorima. Posebno 

treba istražiti manje vode i vrela i ukupnu zajednicu riba ovog podruja. 

Potrebna su dodatna saznanja o ribama Miloševog jezera. 

Podruje Okrugla, Uža, Bilokapi – Vedrine-Grab treba dodatna ihtiološka istraživanja. 

U samom kanjonu Cetine (ikotina laa – Blata) ihtiološka istraživanja su bila rijetka. 

Zapoeta istraživanja o biološkom minimumu rijeke treba nastaviti i stvoriti uvjete za 

ouvanje preostale ihtiofaune. 

Podruje od Radmanovih mlinica do grada Omiša (uše) se treba istraživati stalnim 

praenjem ulova ribljih vrsta 

3.4. Kukci 

Na temelju analize svih podataka možemo zakljuiti da je fauna vodenih kukaca na rijeci 

Cetini i rijeci Rudi, kao i fauna kukaca openito u dolini Cetine (op. N.Tvrtkovi) nedovoljno 

istražena i poznata. Iznimku ini jedno porodica muha plesaica (por. Empididae) ija je 

istraženost oko 90 %. Ostale skupine vodenih kukaca i njihova raznolikost na podruju Cetine 

i Rude apsolutno je nedovoljno poznata, a za neke skupine i ne postoje nikakvi podaci. Iz tih 

razloga preporua se provoenje sistematskog, višegodišnjeg (3-5 godina) istraživanja 

akvatikih insekata u svrhu utvrivanja njihove raznolikosti i rasprostranjenosti te utvrivanju 

onih faunistikih elementa koji e doprinijeti daljnjem kvalitetnijem vrednovanju i ouvanju 

šireg podruja sliva rijeke Cetine i rijeke Rude. 

139

Prioritet u istraživanjima zbog valorizacije vlažnih staništa trebala bi biti vretenca (op. N. 

Tvrtkovi). Uz vodene kukce svakako treba istražiti faunu danjih leptira te skakavaca i 

konjica, skupina koje su naroito važne za valorizaciju travnjaka (op. N. Tvrtkovi). 

3.5. Špiljska fauna beskralježnjaka 

Neophodno je provesti sustavna biospeleološka istraživanja podruja rijeke Cetine, kojima e 

se sigurno utvrditi nova nalazišta ugroženih vrsta te gotovo sigurno i nove vrste za znanost. 

Naroito se po svojem potencijalu špiljskih staništa i faune istiu slijedea podruja koja 

istiem kao prioritet: 

1. Podruje Rumina i Bitelike zaravni u podnožju Dinare 

Na ovom podruju nalazi se vei broj hidrološki aktivnih objekata: krških izvora, izvor špilja 

(Rumin vrilo, Mali Rumin, Suhi Rumin, Mrana špilja 1-3) te ponora, kao i fosilnih 

speleoloških objekata jama i špilja. 

2. Podruje Ruda u podnožju Kamešnice 

Na ovom podruju nalazi se vei broj hidrološki aktivnih objekata: krških izvora, izvor špilja 

te ponora, kao i fosilnih speleoloških objekata jama i špilja. Ovo podruje najvjerojatnije 

predstavlja podzemnu hidrološku vezu izmeu Buškog blata i Cetine te se mogu oekivati 

faunistiki nalazi kao na podruju BIH. 

3. Podruje kanjona Cetine od Trilja do Blata na Cetini 

Na ovom podruju nalazi se sigurno vei broj hidrološki aktivnih objekata koji su tek manjim 

dijelom poznati. Možemo oekivati nalaze ugrožene vodene špiljske faune, ak i vrsta novih 

za podruje Cetine. 

4. Podruje od slapa Gubavica kod Zadvarja do uvale Vrulje 

Ovo iznimno zanimljivo podruje stisnuto izmeu masiva Omiške Dinare i Biokova 

predstavlja najvjerojatnije fosilni kanjon rijeke Cetine koji je podzemno još hidrološki 

aktivan. U speleološkom i biospeleološkom smislu potpuno je neistražen iako postoje 

indikacije o hidrološki aktivnim objektima. Podzemni hidrološki sustav završava vruljom 

Vruja kod Brela, najveom vruljom na podruju Mediterana. 

140

Projekt COAST razvijen je uz potporu Programa Ujedinjenih naroda za 

razvoj (UNDP), u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva te drugim nadležnim ministarstvima, 4 dalmatinske 

županije te brojnim lokalnim udrugama, tvrtkama i pojedincima, a 

provodi se uz financijsku potporu Globalnog fonda za okoliš (GEF). 

Planirano trajanje projekta je 7 godina. Lokalni ured za provedbu Projekta 

smješten je u Splitu. 

Projekt obuhvaća obalno područje četiri dalmatinske županije: Zadarske, 

Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske. Unutar 

tog područja prepoznata su i odabrana 4 demonstracijska područja 

zbog svoje iznimne biološke i krajobrazne vrijednosti. To su (1) Pelješac, 

Dubrovačko primorje, Malostonski zaljev i Mljet; (2) Vis i viški akvatorij; (3) 

šire područje ušća rijeke Krke; te (4) otok Pag (jugoistočni dio u Zadarskoj 

županiji), područje uz Novigradsko i Karinsko more. 

Osnovni cilj projekta COAST je učinkovito utjecati na poduzetničke 

aktivnosti i prakse u turizmu, poljoprivredi, ribarstvu i marikulturi, izravno i 

kroz bankarski sektor, kako bi isti u svoje prakse uključili održivo korištenje 

i očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti. 

Očuvanje biološke raznolikosti dalmatinske obale, kroz promicanje 

održivog razvoja, moguće je jedino kroz suradnju svih partnera na 

nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini, kao i svih zainteresiranih strana, 

prvenstveno na području Dalmacije. Svoje prijedloge i pitanja možete 

uputiti projektnom timu na sljedeću adresu: 

Kraj Sv. Ivana 11 

HR-21000 Split 

Tel: +385 21 340480 

Fax: +385 21 340484 

e-mail: coast@undp.hr 

http://www.undp.hr/coast

Kartiranje faune Dalmacije - UNDP Croatia

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?