Poljoprivredna bioraznolikost Dalmacije - UNDP Croatia
Poljoprivredna bioraznolikost Dalmacije - UNDP Croatia
Poljoprivredna bioraznolikost Dalmacije - UNDP Croatia
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Poljoprivredna</strong> <strong>bioraznolikost</strong><br />
<strong>Dalmacije</strong><br />
Tradicijsko poljoprivredno bilje i domaće životinje
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (<strong>UNDP</strong>) svjetska je mreža UN-a za razvoj koja zagovara promjene i<br />
povezivanje država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se građanima omogućilo da izgrade bolji<br />
život. <strong>UNDP</strong> djeluje u 166 zemalja.<br />
Program <strong>UNDP</strong>-a u Hrvatskoj obuhvaća razvojne inicijative kao što su: lokalni razvoj i jačanje institucionalnih<br />
kapaciteta, zaštita okoliša i racionalno korištenje energije, podrška najranjivijim skupinama u društvu,<br />
uključivanje privatnog sektora u proces razvoja te jačanje hrvatskog pravosuđa i sigurnosti građana.<br />
Globalni fond za okoliš (GEF) osnovan je 1991. godine kako bi se pomoglo zemljama u razvoju i zemljama s<br />
ekonomijama u tranziciji da osiguraju sredstva za programe i projekte zaštite okoliša.<br />
Autorski tim: mr.sc. Roman Ozimec (koordinator), dr.sc. Jasminka Karoglan Kontić, dr.sc.<br />
Zdravko Matotan, dr.sc. Frane Strikić<br />
Autori fotografija na naslovnici: Roman Ozimec, Hrvatska turistička zajednica
Projekt COAST<br />
Očuvanje i održivo korištenje biološke i krajobrazne<br />
raznolikosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka<br />
obalnog područja<br />
<strong>Poljoprivredna</strong> <strong>bioraznolikost</strong> <strong>Dalmacije</strong><br />
Tradicijsko poljoprivredno bilje i domaće životinje<br />
Lipanj 2009. godine
Sadržaj<br />
Sažetak.......................................................................................................................................... iii<br />
Executive Summary ................................................................................................................... xv<br />
Uvod (Mr. sc. Roman Ozimec)..................................................................................................... 1<br />
1. Maslina (Dr. sc. Frane Striki)............................................................................................... 5<br />
2. Vone vrste (Dr. sc. Frane Striki)....................................................................................... 27<br />
3. Vinova loza (Dr. sc. Jasminka Karoglan Konti) ............................................................... 56<br />
4. Povre (Dr. sc. Zdravko Matotan) ....................................................................................... 92<br />
5. Ratarske kulture (Mr. sc. Roman Ozimec) ....................................................................... 118<br />
6. Livade i pašnjaci (Mr. sc. Roman Ozimec) ....................................................................... 151<br />
7. Aromatino, zainsko, ljekovito, medonosno, ukrasno i divlje jestivo bilje<br />
(Mr. sc. Roman Ozimec) ..................................................................................................... 169<br />
8. Domae životinje (Mr. sc. Roman Ozimec)....................................................................... 203<br />
Literatura................................................................................................................................... 238<br />
i
Sažetak<br />
Tradicijsko poljoprivredno bilje i domae životinje <strong>Dalmacije</strong><br />
<strong>Poljoprivredna</strong> <strong>bioraznolikost</strong> <strong>Dalmacije</strong>, dijela Mediterana - kolijevke ovjeanstva, je iznimno<br />
izražena što ne udi jer je Dalmacija krajobrazno i biološki najraznolikije podruje Europe. Ona<br />
ima najvei udjel od ak 5835 km obalne linije Hrvatske, veinu od 1246 otoka i hridi, Adriatik -<br />
jadransku kršku platformu, kao i Dinarik, duboko okršenu geotektonsku dinarsku strukturu.<br />
Dalmacija se uzdiže na najviše hrvatske planine, Dinaru (1831 m) i Biokovo (1762 m), spušta u<br />
kanjone krških rijeka Cetine, Krke i Zrmanje, estuarije rijeka Zrmanje i Krke te deltu rijeke<br />
Neretve. Ima bezbroj krških izvora i rijeka ponornica, Omblu, najkrau rijeku na svijetu i Crveno<br />
jezero, duboko preko 500 metara. Dalmacija zaranja u Jadransko more, gdje i izvire kroz Vruju,<br />
najvei podmorski izvor Mediterana. Dalmacija posjeduje velik broj staništa uz raspon od vrue<br />
mediteranske do hladne planinske klime.<br />
Osim zbog ope <strong>bioraznolikost</strong>i, poljoprivredna <strong>bioraznolikost</strong> <strong>Dalmacije</strong> izražena je i zbog<br />
biogeografskog položaja <strong>Dalmacije</strong>, koja se nalazi na podruju Balkana te na razmei srednje,<br />
južne i istone Europe, ali i burnih povijesnih i socijalno-ekonomskih imbenika.<br />
Veliki je doprinos COAST projekta u boljem poznavanju poljoprivredne <strong>bioraznolikost</strong>i u<br />
Dalmaciji. Zahvaljujui provedenim istraživanjema tradicijskog bilja i domaih životinja na<br />
podruju <strong>Dalmacije</strong> u okviru COAST projekta, po prvi puta je prepoznata poljoprivredna<br />
<strong>bioraznolikost</strong> kao važan dio cjelokupne <strong>bioraznolikost</strong>i te je napravljena prva sinteza svih<br />
dosadašnjih spoznaja o poljoprivrednoj <strong>bioraznolikost</strong>i <strong>Dalmacije</strong>. Uinjene su važne dopune<br />
postojeih kataloga sorti vinove loze, masline i ostalih voaka te sastavljeni prvi popisi<br />
tradicijskih kultivara pasmina, ratarskih i povrtnih kultura, aromatinog, zainskog, ljekovitog,<br />
medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja. Takoer, najvažniji kultivari su po prvi puta<br />
valorizirani sa stanovišta ekonomskog potencijala, ali i ugroženosti.<br />
Istraživanjem tradicijskog bilja i domaih životinja <strong>Dalmacije</strong> utvreno je ukupno 40 divljih<br />
vrsta s visokim potencijalom u poljoprivredi te 328 kultivara, odnosno sorti, pasmina i sojeva.<br />
Posebno se istie veliki broj izvornih lokalnih tradicijskih sorti masline s 37 sorti, vinove loze s<br />
82 sorte i drugih vonih vrsta s 94 sorte te brojnih aromatinih, zainskih, ljekovitih,<br />
medonosnih, ukrasnih i divljih jestivih biljaka. Ovaj broj bi vjerojatno bio daleko vei da je bilo<br />
mogue provesti detaljnija istraživanja za sve grupe kultura, prvenstveno za žitarice, mahunarke,<br />
povrtnice te voke.<br />
Uoeni problemi<br />
Uslijed novih trendova u poljoprivredi posljednjih pedesetak godina, prvenstveno<br />
industrijalizacije poljoprivrede, dominacije proizvodnje monokultura te uvoenju namjenskih<br />
hibrida, tradicijske sorte i pasmine postaju sve ugroženije i ubrzano nestaju. <strong>Poljoprivredna</strong><br />
<strong>bioraznolikost</strong> <strong>Dalmacije</strong> nije dovoljno istražena, ouvana, zaštiena, promovirana i iskorištena u<br />
daljnjoj selekciji, niti prepoznata kao gospodarski važna u stvaranju izvornih i prepoznatljivih<br />
premijskih poljoprivrednih proizvoda <strong>Dalmacije</strong> te kao turistiki potencijal i važno orue za<br />
ouvanje postojeih dalmatinskih krajobraza.<br />
Zbog malog udjela poljoprivrednog zemljišta na podruju <strong>Dalmacije</strong> (oko 13 % površina),<br />
poljoprivreda <strong>Dalmacije</strong> ne može biti tržišno konkurentna kroz intenzivnu poljoprivredu, ve se<br />
prvenstveno treba oslanjati na manja poljoprivredna gospodarstva koja su u stanju proizvesti<br />
jedinstvene izvorne poljoprivredne proizvode visoke kvalitete i prepoznatljivosti.<br />
iii
Samo manji dio poljoprivredne <strong>bioraznolikost</strong>i <strong>Dalmacije</strong> je službeno prepoznat, a brojne<br />
autohtone sorte i pasmine <strong>Dalmacije</strong> se ne nalaze na službenoj Sortnoj listi Republike Hrvatske<br />
kao ni na službenom Popisu izvornih i zaštienih pasmina i sojeva domaih životinja. Nažalost,<br />
prema novom Zakonu o sjemenarstvu svaka sorta sa Sortne liste mora imati održivaa koji se<br />
brine o održavanju njenog genetskog identiteta i plaa godišnju pristojbu Zavodu za<br />
sjemenarstvo i rasadniarstvu za njen ostanak na listi.<br />
Budui da proizvodnja sjemena navedenih tradicijskih sorti ne postoji, velika je vjerojatnost da<br />
se zbog nepostojanja održivaa primjenom Zakona svi navedeni tradicijski kultivari<br />
automatizmom izbrišu sa sortne liste, što bi onemoguilo legalno prometovanje njihovim<br />
sjemenom i reprodukcijskim materijalom.<br />
Za tradicijske sorte i pasmine koje nisu na sortnoj listi i Popisu pasmina treba osmisliti model<br />
njihove registracije, pronai model održavanja izabranih, potencijalno vrijednih tradicijskih sorti<br />
i pasmina <strong>Dalmacije</strong> te oformiti upisnik održivaa sjemena i voditi sustavnu brigu o njihovom<br />
ouvanju.<br />
Preporuke za daljnje aktivnosti<br />
Stare, tradicijske sorte i pasmine potrebno je ouvati i/ili revitalizirati prvenstveno u svom<br />
izvornom, ouvanom okolišu, jer su samo tako one osnova i orue za ouvanje postojeih<br />
krajobraza, staništa i ukupne <strong>bioraznolikost</strong>i.<br />
Potrebno je provesti brojne aktivnosti za osnovna i dodatna istraživanja postojee <strong>bioraznolikost</strong>i<br />
u poljoprivredi, promociju, zaštitu, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih sorti<br />
kulturnog bilja te pasmina i sojeva domaih životinja, kao i tradicijskih proizvoda na njihovoj<br />
osnovi.<br />
Na temelju izvještaja Tradicijsko poljoprivredno bilje i domae životinje <strong>Dalmacije</strong> i pripadajue<br />
baze podataka poljoprivredne <strong>bioraznolikost</strong>i <strong>Dalmacije</strong> nastalih u okviru COAST projekta,<br />
proizašle su sljedee preporuke za daljnje aktivnosti:<br />
izrada državne strategije za ouvanje i revitalizaciju tradicijskih sorti i pasmina<br />
izmjena i dopuna zakonodavstva vezanog za službene sortne liste i popise tradicijskih<br />
pasmina domaih životinja;<br />
izrada Crvenih knjiga tradicijskih sorti i pasmina<br />
osmišljavanje i provedba istraživakih programa<br />
osmišljavanje i provedba edukativno promotivnih projekata<br />
osnivanje gen centara za uzgoj sorti i pasmina, in situ<br />
poticanje uzgoja sorti i pasmina<br />
poticanje osnivanja uzgojnih udruga<br />
izrada menadžment planova za svaku pojedinu sortu i pasminu<br />
uspostavljanje banke biljnih i životinjskih gena, prvenstveno kao rezervni sustav<br />
ouvanja postojee <strong>bioraznolikost</strong>i u poljoprivredi ex situ<br />
integraciju <strong>bioraznolikost</strong>i poljoprivrede i prateih poljoprivrednih proizvoda u turistiku<br />
ponudu, koja je trenutno najvažnija gospodarska grana <strong>Dalmacije</strong>.<br />
Prioritetni koraci koji e se poduzeti u okviru COAST projekta:<br />
Angažiranje grupe strunjaka za poljoprivrednu <strong>bioraznolikost</strong> za iniciranje i provedbu<br />
gore preporuenih aktivnosti u suradnji sa svim nadležnim institucijama, udrugama i<br />
proizvoaima.<br />
Edukacija i promocija: a) Izrada popularno-strune publikacije Tradicijsko<br />
poljoprivredno bilje i domae životinje <strong>Dalmacije</strong>, na temelju postojeeg istoimenog<br />
izvještaja. Ova publikacija e biti jedan od prvih sustavnih prikaza poljoprivredne<br />
iv
ioraznolikosti ne samo u Hrvatskoj ve i šire. b) Izrada Kataloga tradicijskih<br />
poljoprivrednih proizvoda <strong>Dalmacije</strong> uz prijedloge za daljnja istraživanja, poticanje<br />
proizvodnje, promociju i zaštitu. Katalog e ukljuivati najvažnije tradicijske<br />
prehrambene proizvode i pia: brašno, kruh, pogaa, beškot, jestivo ulje, vino, kvasina,<br />
žestoka pia, meso i mesne preraevine, mlijeko, sirevi, mlijene preraevine, proizvode<br />
od jaja, meda, preraevine voa i povra i drugo te neprehrambene biljne i životinjske<br />
proizvode kao što je ukrasno bilje, eterina ulja, ekstrakti, zaini, prirodni pesticidi,<br />
prirodne boje, duhan, odjea, obua te brojne druge proizvode tradicijske poljoprivrede.<br />
Katalog e imati ulogu svojevrsnog putokaza za poljoprivrednike i poduzetnike. Ovakav<br />
pristup se može primijeniti za ostala podruja Hrvatske (Istra, Primorje i Kvarner, Lika,<br />
Središnja Hrvatska, Slavonija), ali i širu regiju Mediterana i Europe.<br />
Poticanje uzgoja: aktivna podrška proizvoaima zainteresiranim za tradicijsku<br />
poljoprivrednu proizvodnju kroz Program poticanja Zelenog poduzetništva, odnosno<br />
pružanje financijske i strune tehnike podrške, prvenstveno kroz projekte i poduzetnike<br />
ideje u sektorima ekološke poljoprivrede i uzgoja autohtonih sorti i pasmina te eko i<br />
ruralnog turizma.<br />
1. Maslina<br />
Maslina je jedna od karakteristinih i najstarijih kultura <strong>Dalmacije</strong>, za koju edikt cara<br />
Dioklecijana iz 301. godine navodi da je u uzgoju više stoljea prije Krista. U brojnim<br />
poglavljima navodi se u statutima nekih primorskih gradova (Korulanski statut, 1214.; Poljiki<br />
statut, 1482.). Smatra se da je maslina na podruje <strong>Dalmacije</strong> donesena od strane grkih<br />
kolonista, ali najnovija arheološka istraživanja ukazuju da je prisutna na podruju <strong>Dalmacije</strong><br />
daleko prije dolaska Grka. Maslina je najbrojnija vona vrsta koja se uzgaja na podruju<br />
<strong>Dalmacije</strong>, a o njenoj gospodarskoj vrijednosti govori i injenica da se u podruju hrvatske obale<br />
maslinarstvom bilo kao osnovnom ili dopunskom djelatnošu bavi 45 % obitelji, pri emu na<br />
otocima ak 93 % obitelji. Danas se na prostoru <strong>Dalmacije</strong> uzgaja oko<br />
3 500 000 stabala masline s tendencijom porasta. U isto vrijeme brojnost drugih vonih vrsta, uz<br />
izuzetak vinove loze je u stagnaciji ili opadanju. Masline se na podruju <strong>Dalmacije</strong> proizvode<br />
gotovo iskljuivo za ulje, dok su druge namjene manje prisutne.<br />
Na osnovi klimatskih i pedoloških karakteristika Dalmacija je podijeljena u pet voarskomaslinarskih<br />
podregija: sjeverna, srednja i južna Dalmacija, unutrašnjost <strong>Dalmacije</strong> i dolina<br />
Neretve. Okolišni uvjeti omoguuju uzgoj masline u svih pet podregija.<br />
Agro<strong>bioraznolikost</strong> maslina je s ak 37 izvornih i tradicijskih sorti iznimna. Dominantna sorta<br />
<strong>Dalmacije</strong> je oblica, koja zauzima preko 50 % udjela u sortimentu, a slijede lastovka i<br />
levantinka. Prema svojim gospodarskim, genetskim, selekcijskim, kulturno-povijesnim,<br />
krajobraznim, stanišnim vrijednostima, svojoj izvornosti, ugroženosti te po utjecaju na opu<br />
<strong>bioraznolikost</strong>, izdvojeno je sedam najvažnijih sorti: Oblica, Lastovka, Bjelica, Dužica, Paštrica,<br />
Levantinka i Drobnica.<br />
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja ima obavezu ouvanja starih tradicijskih<br />
sorti <strong>Dalmacije</strong>, zajedno s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta, kroz projekte realizirane<br />
u okviru slijedeih institucija: Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split, Stanica za<br />
južne kulture Dubrovnik i Institut za poljoprivredu i turizam u Poreu.<br />
Trenutno stanje tradicijskih kultivara masline je daleko od zadovoljavajueg, iako je ouvanje<br />
tradicijskih kultivara masline znaajno poboljšano u zadnjih desetak godina.<br />
Od utvrenih 37 tradicijskih kultivara masline, jedna sorta je nestala, 12 ih je dramatino<br />
ugroženo i postoji još svega nekoliko stabala, 8 ima vrlo male populacije, manje od 1.000<br />
v
stabala, 7 ima populacije izmeu 1.000 i 10.000 stabala te samo 9 sorti ima zadovoljavajuu<br />
populaciju od preko 10.000 stabala.<br />
Prisutne su samo tri matine kolekcije za ouvanje tradicijskih kultivara masline u Poreu, Splitu<br />
i Dubrovniku uz odreeni broj manjih, privatnih kolekcija, kao i matinjaka maslina u<br />
komercijalnim rasadnicima. Ove su kolekcije u prilino lošem stanju i za njih je potrebno izraditi<br />
bazu podataka, provesti reprodukciju postojeeg genetskog fonda uz uvrštenje ugroženih sorti.<br />
Zbog ouvanja <strong>bioraznolikost</strong>i, sve tradicijske kultivare masline potrebno je što prije sakupiti i<br />
uvrstiti u kolekcije te gospodarski i komercijalno revitalizirati uz izradu menadžment planova.<br />
Potrebno je izraditi bazu podataka koja bi bila dostupna svim zainteresiranim.<br />
Potrebno je izraditi i primijeniti sustav podrške za vlastiti uzgoj (u osnovnim i srednjim školama<br />
te fakultetima) uz organizaciju radionica, seminara te promotivnih aktivnosti (putem knjige o<br />
tradicijskim poljoprivrednim kulturama <strong>Dalmacije</strong>, kataloga o tradicijskim proizvodima na bazi<br />
masline, radio i TV emisija itd.). Kroz ove aktivnosti vršila bi se edukacija o potrebi<br />
prepoznavanja izvornosti tradicijskih sorti maslina, oznaavanja zemljopisnog porijekla uz<br />
turistiku ponudu tradicijskih proizvoda na bazi maslina, u okviru hotela, restorana, a posebno<br />
dalmatinskih turistikih poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava.<br />
2. Vone kulture<br />
Uzgoj vonih kultura u Dalmaciji datira od najstarijih vremena, a u ediktu cara Dioklecijana iz<br />
301. godine spominje se uzgoj maslina više stoljea prije Krista. Car Dioklecijan je ujedno i prvi<br />
koji je uspostavio kolekciju vonih vrsta u Dalmaciji. U Statutu grada Nina iz 12. stoljea<br />
spominje se šesnaest službeno zaštienih kultura, izmeu kojih i smokva. Poetak uzgoja agruma<br />
na podruju južne <strong>Dalmacije</strong> datira u 15. stoljee. U svojem putopisu Put po Dalmaciji iz 1774.<br />
godine talijanski pisac Alberto Fortis spominje uzgoj višnje maraske, smokve i bajama. Mletaka<br />
vlast u Dalmaciji stimulira uzgoj vonih kultura, posebno na novom podruju dobivenom mirom<br />
u Sremskim Karlovcima te kroz poljoprivredni zakon poznat kao Grimanijev zakon. ak i kroz<br />
kratkotrajnu vladavinu Napoleonove administracije (1806-1809), poticalo se voarstvo. Zlatno<br />
doba maraske nastupa sedamdesetih godina 20. stoljea kad se je samo na podruju mjesta Selca<br />
na Brau bralo oko 60 vagona ploda. Trešnja kao vona kultura ima dugu tradiciju uzgoja u<br />
Dalmaciji, posebno oko Kaštela i Poljica u srednjoj Dalmaciji. Šezdesetih godina 20. stoljea<br />
plodovi rane sorte Tugarka zrakoplovom su prevožene na tržište Bavarske. Proizvodnja svih<br />
ostalih vonih kultura u Dalmaciji bila je na razini koja nije bila dostatna ni za vlastitu potrošnju.<br />
Na osnovi klimatskih i pedoloških karakteristika Dalmacija je podijeljena u pet voarskomaslinarskih<br />
podregija: sjeverna, srednja i južna Dalmacija, unutrašnjost <strong>Dalmacije</strong> i dolina<br />
Neretve. Bajam, trešnje, šipak i smokva se uzgajaju u svih pet podregija, a razlike su u sortnom<br />
sastavu pojedine podregije. Maraska je zastupljena u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji te u<br />
unutrašnjosti, roga se uzgaja samo na nekim pogodnim lokalitetima u podruju južne i srednje<br />
<strong>Dalmacije</strong>, agrumi su zastupljeni iskljuivo na podruju doline Neretve, nešpola se uzgaja<br />
sporadino uglavnom u okunicama, dok su centri trešnje u podruju srednje <strong>Dalmacije</strong>.<br />
U Dalmaciji se uzgaja 11 vonih kultura od kojih su, nakon masline, najznaajnije: trešnja (2 000<br />
000 stabala), mandarina (1 250 000 stabala), maraska (1 200 000 stabala), smokva (200 000<br />
stabala), bajam (150 000 stabala), dok se šipak, roga, narana, limun i nešpola uzgajaju<br />
sporadino, uglavnom na okunicama.<br />
Agro<strong>bioraznolikost</strong> voaka je iznimna s oko 130 tradicijskih sorti. Dominantna je maslina s 37<br />
tradicijskih sorti, slijedi smokva s 29, te šipak s 20.<br />
vi
Prema svojim gospodarskim, genetskim, selekcijskim, kulturno-povijesnim, krajobraznim,<br />
stanišnim vrijednostima, svojoj izvornosti, ugroženosti te po utjecaju na opu <strong>bioraznolikost</strong><br />
izdvojene su dvije sorte smokve: Petrovaa bijela i Zamorica; dvije sorte bajama: arski kasni i<br />
Knez rnomir; tri sorte maraske (Bra-2, Bra-6 i Recta); jedna sorta mandarine (Zorica rana) i<br />
dvije sorte šipka (Konjski zub i Slatki barski).<br />
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja ima obavezu ouvanja starih tradicijskih<br />
sorti <strong>Dalmacije</strong>, zajedno s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta, kroz projekte realizirane<br />
u okviru slijedeih institucija: Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split, Stanica za<br />
južne kulture Dubrovnik i Institut za poljoprivredu i turizam u Poreu.<br />
Trenutno stanje tradicijskih vonih kultivara je daleko od zadovoljavajueg, iako je ouvanje<br />
tradicijskih kultivara pojedinih vonih vrsta znaajno poboljšano u zadnjih desetak godina. Od<br />
130 prepoznatih tradicijskih vonih sorti, ukljuujui i maslinu, jedna je izgubljena, 31 je<br />
kritino ugrožena, a za 14 sorti nema podataka.<br />
Prisutne su samo tri matine kolekcije za ouvanje tradicijskih kultivara voaka u Poreu, Splitu<br />
i Dubrovniku uz odreeni broj manjih, privatnih kolekcija, kao i matinjaka voaka u<br />
komercijalnim rasadnicima. Ove su kolekcije u prilino lošem stanju i za njih je potrebno izraditi<br />
bazu podataka, provesti reprodukciju postojeeg genetskog fonda uz uvrštenje ugroženih sorti.<br />
Zbog ouvanja <strong>bioraznolikost</strong>i, sve tradicijske vone kultivare potrebno je što prije sakupiti i<br />
uvrstiti u kolekcije te gospodarski i komercijalno revitalizirati uz izradu menadžment planova.<br />
Potrebno je izraditi bazu podataka koja bi bila dostupna svim zainteresiranim.<br />
Potrebno je izraditi i primijeniti sustav podrške za vlastiti uzgoj (u osnovnim i srednjim školama<br />
te fakultetima) uz organizaciju radionica, seminara te promotivnih aktivnosti (publiciranjem<br />
knjige o tradicijskim poljoprivrednim kulturama <strong>Dalmacije</strong> i kataloga o tradicijskim proizvodima<br />
na bazi voaka, putem radio i TV emisija itd.). Kroz ove aktivnosti vršila bi se edukacija o<br />
potrebi prepoznavanja izvornosti tradicijskih sorti voaka, oznaavanja zemljopisnog porijekla<br />
uz turistiku ponudu tradicijskih proizvoda na bazi voaka, u okviru hotela, restorana, a posebno<br />
dalmatinskih turistikih poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava.<br />
3. Vinova loza<br />
Proizvodnja groža i vina i danas je strateška grana privrede <strong>Dalmacije</strong>, kao i u prošlosti. Vrlo<br />
povoljni okolišni uvjeti, raznolikost tala i specifini vinogradarski položaji ine Dalmaciju<br />
idealnom za uzgoj vinove loze. Bogatstvo autohtonih sorata i drevna tradicija proizvodnje vina,<br />
ipak nisu turistiki i gospodarski odgovarajue iskorišteni. Prosjena površina posjeda esto je<br />
manja od 1 ha, a svega treina proizvedenog vina se proda na tržištu. Kvaliteta vina esto je<br />
ispod realnog potencijala sorte i podneblja. Uz maslinu, jedino za uzgoj vinove loze interes i<br />
dalje raste, a poticajne mjere za podizanje vinograda doprinose laganom rastu površina. Tržišno<br />
orijentirani vinogradari sve više ulažu u tehnologiju proizvodnje, što rezultira i boljom<br />
kvalitetom vina.<br />
Tradicija uzgoja vinove loze seže na podruju <strong>Dalmacije</strong> u daleku prošlost, a dokazi o<br />
poznavanju tehnologije proizvodnje vina datiraju nekoliko stotina godina prije Krista. Ipak,<br />
smatra se da su ilirska plemena Liburni, Dalmati i Histri koji su bili vješti pomorci, ve ranije<br />
upoznali uzgoj vinove loze u susjednim podrujima i imali razvijeno vinogradarstvo. Bez obzira<br />
na društvene i gospodarske mijene, proizvodnja vina uvijek je imala veliku ekonomsku važnost<br />
za žitelje <strong>Dalmacije</strong>, o emu svjedoe propisi o vinogradima i trgovini vina u srednjovjekovnim<br />
gradovima poput Trogira, Korule ili Dubrovnika. U Dalmaciju 1894. dolazi filoksera te<br />
vii
vinogradi poinju propadati. Dolazi do velike krize te se stanovništvo <strong>Dalmacije</strong> masovno<br />
iseljava u prekomorske zemlje.<br />
Obalno podruje <strong>Dalmacije</strong> tipine je mediteranske klime, s vruim i sušnim ljetima i blagim,<br />
kišovitim zimama. Zbog obilja topline i sunca ovo podruje predstavlja idealno stanište za<br />
vinovu lozu. Blizina mora smanjuje temperaturna kolebanja i ublažava klimu ovog podruja, a<br />
položaji okrenuti moru uz obilje direktnog sunevog osvjetljenja dodatno su osvijetljeni zrakama<br />
koje se reflektiraju o morsku površinu. Dugi period vegetacije omoguava uzgoj razliitih sorata<br />
ukljuujui i onih kasne dobi dozrijevanja, koje u drugim podrujima ne bi mogle dozoriti. Tla<br />
su esto škrta i kamenita, što dodatno doprinosi kvaliteti vina iz ovog kraja. Regionalizacijom<br />
vinogradarskih podruja Dalmacija je svrstana u regiju Primorske Hrvatske, a njen obalni dio<br />
podijeljen je na dvije podregije: Sjeverna Dalmacija te Srednja i Južna Dalmacija. Unutar svake<br />
od podregija nalazi se više vinogorja koja se meusobno razlikuju po klimatskim i pedološkim<br />
prilikama, a pojedini lokaliteti, naješe oni na obroncima okrenutim moru, uveni su zbog<br />
vrhunske kakvoe svojih vina.<br />
Dugo razdoblje uzgoja vinove loze na ovom prostoru, specifini okolišni uvjeti, izoliranost<br />
pojedinih podruja, te pomorske veze sa ostatkom Mediterana utjecale su na razvoj bogatog<br />
sortimenta u Dalmaciji. Neke od sorta introducirane su iz okolnih zemalja, dok su brojne nastale<br />
na ovom prostoru spontanim križanjem. Za Dalmaciju je karakteristian razvoj velikog broja<br />
lokalnih sortimenata, specifinih samo za uža, izolirana, esto otona podruja, pa su tako i<br />
danas neke od sorte samo lokalno zastupljene. Krajem 19. stoljea u Dalmaciji se uzgajalo oko<br />
200 sorata, od kojih mnoge danas više ne nalazimo i smatramo ih trajno izgubljenim. Na<br />
znaajno smanjivanje broja sorata vinove loze utjecali su brojni razlozi, a meu njima su<br />
najvažniji dolazak gljivinih bolesti (plamenjae i pepelnice) te filoksere iz Amerike, kao i<br />
zahtjevi za visokim prinosima nakon 2. svjetskog rata, kada su brojne kvalitetne, ali<br />
niskoprinosne sorte zanemarene u proizvodnji.<br />
Danas su u Dalmaciji prisutne 82 sorte, od kojih je po svojim gospodarskim, genetskim,<br />
selekcijskim, kulturno-povijesnim, krajobraznim, stanišnim vrijednostima, svojoj izvornosti,<br />
ugroženosti te po utjecaju na opu <strong>bioraznolikost</strong> izdvojeno deset sorti: Crljenak kaštelanski,<br />
Dobrii, Glavinuša, Grk, Malvasija dubrovaka, Maraština, Muškat ruža, Ninuša,<br />
Plavac mali te Zlatarica blatska. Najraširenija je izvorna sorta plavac mali, koja dominira u<br />
sortimentu <strong>Dalmacije</strong>.<br />
Posljednjih desetak godina ulažu se znaajni napori kako bi se ouvao autohtoni sortiment<br />
<strong>Dalmacije</strong>. Vodea institucija je Agronomski fakultet u Zagrebu, gdje su u okviru razliitih<br />
istraživakih projekta nastoje prikupiti sve preostale autohtone sorte, te se permanentno<br />
popunjava osnovana „Nacionalna kolekcija sorata vinove loze“. Vei broj sorata je<br />
ampelografski i genetiki obraen, a za neke su utvreni sinonimi, homonimi ili pak roditelji.<br />
Istraživanje autohtonog sortimenata dovelo je do zakljuka da mnoge od sorata koje su danas u<br />
sortimentu vrlo rijetko zastupljene imaju visok gospodarski potencijal, pa su za neke od njih<br />
poput Malvasije dubrovake, Crljenka kaštelanskog i nekih sorata kaštelanskog podruja<br />
pokrenuti projekti gospodarske revitalizacije. Istraživanja autohtonog sortimenta provode i<br />
strunjaci iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita, koji uz podizanje kolekcije<br />
autohtonih sorata, vode i projekte revitalizacije sorata Pr i Dobrii.<br />
Iako je vinova loza u usporedbi sa drugim kulturama dalmatinskog priobalja dosta istražena,<br />
ostalo je još puno posla na ouvanju, karakterizaciji, gospodarskoj evaluaciji i revitalizaciji. U<br />
tom smislu nužno je završiti inventarizaciju svih vinogradarskih podruja, dopuniti postojee<br />
kolekcije, te eventualno formirati repozitorije in vitro. Završiti genetiku i ampelografsku<br />
karakterizaciju svih sorata, unijeti podatke u elektronsku bazu, te ih usporediti sa podatcima<br />
sorata drugih europskih zemalja, a osobito susjednih.<br />
viii
Da bi se bogatstvo autohtonih sorata, tradicija proizvodnje vina i turistiki znaaj <strong>Dalmacije</strong> ipak<br />
odgovarajue gospodarski iskoristio, treba izvršiti gospodarsku evaluaciju sorata radi njihovog<br />
uvoenja u proizvodnju, te stvaranje sustava selekcije i proizvodnje sadnog materijala.<br />
Nastojanja na revitalizaciji autohtonih sorta treba pratiti i odgovarajua marketinška podrška,<br />
kao i osuvremenjivanje tehnologije proizvodnje vina u cilju popravka njihove kakvoe.<br />
Nadalje, treba unaprijediti sustav podrške vlastitog uzgoja kroz program radionica i seminara te<br />
promotivnih aktivnosti poput publiciranja knjige o tradicijskim kulturama <strong>Dalmacije</strong>, a posebno<br />
o autohtonim sortama vinove loze te kataloga o tradicijskim dalmatinskim proizvodima na bazi<br />
groža i vinskih vodia. Promocija treba ukljuivati dnevni i periodini tisak, radio i TV emisije<br />
te organiziranje raznih vinskih manifestacija. Takoer, treba istaknuti važnost prepoznavanja<br />
izvornosti tradicijskih sorti vinove loze, oznaavanja zemljopisnog porijekla uz turistiku<br />
ponudu tradicijskih proizvoda na bazi groža u okviru hotela, restorana i posebno na<br />
poljoprivrednim obiteljskim gospodarstvima.<br />
4. Povre<br />
Proizvodnja povra na podruju <strong>Dalmacije</strong> od velikog je gospodarskog znaenja i godišnje ga se<br />
proizvede oko 360 000 tona. U Dalmaciji se nalazi polovica ukupnih hrvatskih površina<br />
komercijalne proizvodnje povra namijenjenog potrošnji u svježem stanju i treina svih<br />
zaštienih objekata namijenjenih uzgoju povra. U strukturi proizvodnje na podruju <strong>Dalmacije</strong><br />
u uzgoju na otvorenom najzastupljenije vrste povra su uz krumpir, kupusnjae, lubenice i dinje,<br />
rajica te luk, dok se u zaštienim objektima naviše uzgaja rajica, krastavac, paprika i salata. U<br />
komercijalnoj proizvodnji povra namijenjenoj tržištu gotovo iskljuivo se koriste strani hibridi i<br />
sorte povra meu kojima esto puta prevladava jedan ili manji broj kultivara ime je<br />
agro<strong>bioraznolikost</strong> povrtnica izuzetno smanjena. Tradicijske sorte i lokalne populacije povra<br />
gotovo iskljuivo su zastupljene samo u vrtovima i manjim okunicama te su namijenjene<br />
potrošnji u vlastitom domainstvu. Njihovo sjeme i reprodukcijski materijal iskljuivo se<br />
proizvode i održavaju na obiteljskim gospodarstvima te se šire prvenstveno razmjenom na užem<br />
podruju. Trgovina reprodukcijskim materijalom tradicionalnih sorti povra na podruju<br />
<strong>Dalmacije</strong> nikad nije bila razvijena, kao ni sustavna briga o ouvanju njihovog genetskog<br />
identiteta. Depopulacijom ruralnog prostora osobito otoka i dalmatinskog zalea te migracijama<br />
stanovništva koje je na podruju <strong>Dalmacije</strong> posebno bilo izraženo za Domovinskog rata, brojne<br />
tradicijske sorte brižno održavane kroz dugi vremenski period nepovratno su izgubljene, a<br />
malobrojnim preostalima prijeti velika opasnost da nestanu.<br />
Dalmacija, kao dio Mediterana, ima razvijenu kulturu potrošnje veih koliina povra u dnevnoj<br />
prehrani od kontinentalnih podruja. U prošlosti to su bile primitivnije selekcije poludivljih vrsta<br />
povra kojima je mediteransko podruje obilovalo, a meu kojima su se posebno isticale<br />
kupusnjae, mahunarke i lukovi. Introdukcijom drugih vrsta povra, dominantni u proizvodnji<br />
postaju krumpir, rajica i grah koji danas predstavljaju najznaajnije vrste povra u prehrani<br />
dalmatinskog puanstva. Povre je u povijesti bilo jedan od osnovnih izvora prehrane puanstva<br />
<strong>Dalmacije</strong> i u velikoj je mjeri ostalo i danas.<br />
Zahvaljujui blagodatima klime i razliitosti tla na podruju <strong>Dalmacije</strong> razvio se i udomaio<br />
uzgoj velikog broja povrtnih sorti. Neke su donesene iz drugih krajeva, ali su pod utjecajem<br />
specifinog uzgojnog okruženja i pažljivim odabirom uzgajivaa znatno promijenile svoja<br />
obilježja u odnosu na izvorni oblik pa su dobile izvorne nazive. Nazivlje autohtonih sorti i<br />
populacija uglavnom ima geografske oznake mjesta ili uže regije gdje se razvila ili naješe<br />
uzgajala ili se u nazivu dosta esto koristi pridjev domai. Tako na primjer sorta domaa ljutika<br />
obuhvaa više ekotipova luka kozjaka, koji se uzgaja na itavom podruju <strong>Dalmacije</strong>, hvarska<br />
artioka je autohtona ekopopulacija koja se uglavnom uzgajala na otoku Hvaru, a polaki<br />
ešnjak naziv je sorte ešnjaka koji se uzgaja samo na podruju Polae kod Knina.<br />
ix
Na podruju <strong>Dalmacije</strong> utvreno je postojanje 15 tradicijskih sorti povra od kojih je izdvojeno<br />
njih devet koje se posebno istiu po svojim gospodarskim, genetskim ili kulturno-povijesnim<br />
vrijednostima, ugroženosti odnosno svojoj izvornosti, a to su: hvarska artioka, domaa<br />
raštika, trogirska srednje rana cvjetaa, endivija dalmatinska kopica, salata dalmatinska<br />
ledenka, kozjak domaa ljutika, polaki ozimi ešnjak, domai bob i domaa sjekirica.<br />
Neke od ovih tradicijskih sorti ak niti nisu uvrštene na službenu sortnu listu Republike<br />
Hrvatske, što je potrebno hitno provesti.<br />
Sve te tradicijske sorte povra na podruju <strong>Dalmacije</strong> su visoko ugrožene, a neke su vjerojatno i<br />
trajno nestale. Prema novom Zakonu o sjemenarstvu svaka sorta sa Sortne liste mora imati<br />
održivaa koji se brine o održavanju njenog genetskog identiteta i plaa godišnju pristojbu<br />
Zavodu za sjemenarstvo i rasadniarstvu za njen ostanak na listi. Budui da nijedna sjemenska<br />
tvrtka nikad nije organizirala proizvodnju sjemena navedenih tradicijskih sorti niti ga stavljala u<br />
promet, postoji velika vjerojatnost da se zbog nepostojanja održivaa primjenom zakona svi<br />
navedeni kultivari automatizmom izbrišu sa sortne liste što bi u budunosti onemoguilo legalno<br />
prometovanje njihovim sjemenom i reprodukcijskim materijalom u Hrvatskoj. Za tradicijske<br />
sorte koje nisu na sortnoj listi, treba osmisliti model njihove registracije. Za sve tradicijske sorte<br />
treba pronai i financijski poduprijeti model održavanja izabranih, potencijalno vrijednih<br />
tradicijskih sorti <strong>Dalmacije</strong>, oformiti upisnik održivaa sjemena i voditi sustavnu brigu o<br />
njihovom ouvanju.<br />
Skrb o ouvanju i zaštiti biljnih genetskih resursa od nedavno preko Povjerenstva za biljne<br />
genetske resurse vodi Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja ime su dijelom<br />
obuhvaene i tradicijske sorte povra s podruja <strong>Dalmacije</strong>. Potrebno je hitno provesti projekte<br />
vezane uz daljnju inventarizaciju, prikupljanje, karakterizaciju i vrednovanje drugih postojeih<br />
tradicijskih sorti povra na podruju <strong>Dalmacije</strong>. Po definiranju pojedinih sorti potrebno ih je<br />
uvrstiti na službenu sortnu listu Republike Hrvatske, uz proizvodnju komercijalnog sjemena,<br />
održavanje kolekcija, pripremu i uvanje sjemena u bankama biljnih gena. Potrebno je obnoviti<br />
proizvodnju tradicijskih sorti povra te proizvoda na njihovoj bazi, a osobito je važna promocija<br />
izvornih sorti povra kroz razne publikacije o tradicijskim sortama i korištenju u kulinarstvu,<br />
sredstva javnog informiranja i brojne manifestacije kao što su Dan hvarske artioke ili Dan<br />
domae raštike te kontinuirana popularizacija njihove prehrambene i gastronomske vrijednosti.<br />
5. Ratarske kulture<br />
Ratarska proizvodnja je sve do polovice 20. stoljea usprkos relativno lošim uvjetima imala<br />
veliko znaenje za Dalmaciju, gdje je prisutna još od mlaeg kamenog doba (jeam). Ipak,<br />
opstanak relativno velikog broja ljudi na ratarski nepovoljnom podruju kao što je Dalmacija,<br />
nije mogao biti mogu bez oslonca u stoarstvu što se posebno odnosi na Dalmatinsku zagoru.<br />
Uz vinogradarstvo i maslinarstvo, stoarstvo je u kombinaciji s ratarstvom bilo osnova<br />
poljoprivrede <strong>Dalmacije</strong> kroz stoljea. Najvažnije ratarske kulture na podruju <strong>Dalmacije</strong> bile su<br />
žitarice (pšenice, kukuruz, jeam, raž, proso, sirak zrnaš), industrijske kulture (duhan, buha,<br />
sirak metlaš), škrobne i uljane kulture (krumpir, mak, sezam), predivo bilje (brnistra, lan,<br />
konoplja) i krmno bilje (lucerka, djeteline, stoni kelj, stoni bob, sjekirica).<br />
Žitarice su se uzgajale u Dalmaciji od pamtivijeka i bile su osnova prehrane stanovništva. U<br />
onim dijelovima <strong>Dalmacije</strong> gdje nije bilo uvjeta za proizvodnju pšenice i kukuruza ili<br />
proizvodnja tih žitarica nije bila dovoljna, mijenjalo se ulje, vino ili sol za brašno. Danas su se<br />
pšenica i druge žitarice s prostora <strong>Dalmacije</strong> izgubile u proizvodnji, iako su po cijeloj Dalmaciji<br />
bile prisutne i na najmanjim površinama i u gotovo nevjerojatnim uvjetima, na Dinari i Biokovu<br />
x
preko 1000 m nadmorske visine. Slina je situacija i s mlinicama za mljevenje žita, primjerice u<br />
Podgori pod Biokovom, gdje je na nevelikom potoku bilo preko 20 mlinica s pripadajuim<br />
akumulacijama vode.<br />
Industrijske kulture u Dalmaciji imaju veu ulogu tek od 18. stoljea kad se poinje u veoj mjeri<br />
uzgajati duhan koji se pojavio u uzgoju ve u 17. stoljeu. Uzgoj duhana u Dalmatinskoj zagori<br />
periodiki je jedna od osnova zarade i opstanka. Krumpir se u Dalmaciji gotovo nikad nije<br />
koristio za industrijske potrebe ve gotovo iskljuivo za ljudsku prehranu.<br />
Globalnim svjetskim promjenama na tržištu tekstila, a posebno pojavom vrlo jeftinih pamunih<br />
odjevnih predmeta iz zemalja treeg svijeta, predivo bilje je nestalo ne samo u Dalmaciji ve i u<br />
gotovo cijeloj Europi. Predivo bilje na podruju <strong>Dalmacije</strong> nikad nije bilo uzgajano na veim<br />
površinama, ali je postojala izvorna proizvodnja tkanine i užadi iz vlakana brnistre koja se do<br />
danas nažalost nije ouvala. Nestankom stoke, krmno bilje se potpuno izgubilo iz proizvodnje i<br />
danas naješe sreemo ostatke trajnih kultura.<br />
Meutim, podruje <strong>Dalmacije</strong> obiluje ekotipovima ratarskog bilja nastalih prirodnom selekcijom<br />
pod ekološkim prilikama proizvodnog podruja i uslijed prirodne hibridizacije te oni<br />
predstavljaju izvor svojstava i gena za budue selekcije. No, ostaje nam pitanje koliko je od tog<br />
bogatstva ostalo ouvano do danas budui su znanstvena istraživanja dalmatinskih ratarskih<br />
kultura zanemarena. Nestankom ratarske proizvodnje u Dalmaciji ne samo da gubimo biološku<br />
raznolikost ratarskih kultura, ve i nestaju pratee biljke, životinje i gljive koje su vezane za ak<br />
pet biljnih pokrova (obraivana poljoprivredna podruja-žitarice, obraivana poljoprivredna<br />
podruja-izuzevši žitarice, usjevi-mješavina travnjaka i šikara, usjevi i urbana podruja te usjevi<br />
s vodenim površinama,ukljuujui navodnjavana podruja).<br />
Prema svojim gospodarskim, genetskim, selekcijskim, kulturno-povijesnim, krajobraznim,<br />
stanišnim vrijednostima, svojoj izvornosti, ugroženosti te po utjecaju na opu <strong>bioraznolikost</strong><br />
izdvojeno je jedanaest kultura i sorti: dalmatinska tvrda brkulja, dalmatinska bijela brkulja,<br />
domaa raž, kukuruz brnda, dalmatinski buha, krumpir poiteljka, krumpir Škuljevac,<br />
duhan Ravnjak, divlji duhan Ruži, brnistra i mediteranska lucerka.<br />
Veina ovih odabranih dalmatinskih kultivara ratarskih kultura ne nalazi se na sortnoj listi<br />
Republike Hrvatske, a slina je situacija i s ostalim ratarskim kultivarima <strong>Dalmacije</strong>. Uz<br />
neophodna dodatna istraživanja i obnovu proizvodnje ovih tradicijskih sorti nužno je osmisliti<br />
model njihove registracije i propagacije.<br />
Kao i kod prethodnih kultivara, potrebno je provesti mjere za promociju, ouvanje i gospodarsku<br />
revitalizaciju tradicijskih sorti ratarskog bilja. Posebnu pažnju treba obratiti integraciji domaih<br />
ratarskih sorti u svom izvornom, ouvanom okolišu u turistiku ponudu <strong>Dalmacije</strong> kao i svih<br />
njihovih sekundarnih proizvoda: brašna, kruha, ulja, odjee itd.<br />
6. Livade i pašnjaci<br />
U floristikom bogatstvu <strong>Dalmacije</strong> posebno se istiu krški dalmatinski travnjaci koji su po<br />
bogatstvu vrsta najbogatije biljne zajednice Europe. Oni u gospodarskom smislu gotovo nikada<br />
nisu bili istraživani iako je pašarenje i kosidba ovih zajednica stoljeima bila osnova stoarstva<br />
<strong>Dalmacije</strong>. Istovremenim nestankom stoke i depopulacijom na ogromnim dalmatinskim<br />
prostranstvima, zapoeo je proces zarastanja (sukcesija) zbog ega dalmatinski krški travnjaci,<br />
odnosno livade i pašnjaci, postaju jedan od najugroženijih biljnih pokrova u Dalmaciji, a<br />
pripadajue biljne i druge pratee vrste takoer su ugrožene.<br />
Na podruju <strong>Dalmacije</strong> kroz povijest je postojalo oko 600.000 hektara pašnjaka i livada. Za<br />
Dalmaciju su tipine stoarske ljetne migracije na vee planine: Dinaru, Kamešnicu, Svilaju,<br />
Mosor i Biokovo. Na visokogorske pašnjake Dinare od pamtivijeka dalmatinski i bosanski<br />
xi
stoari izdižu svoja stada, a postojea državna granica izmeu Republike Hrvatske i BiH upravo<br />
je tradicionalna granica stoarskih razgranienja utvrena još u 18. stoljeu izmeu tadašnje<br />
Venecije i Turskog carstva. Osnovnu gospodarsku vrijednost livadama i pašnjacima daju biljke<br />
iz dvije porodice, mahunarki ili leguminoza (Fabaceae) i trava (Poaceae). Udjel ovih porodica u<br />
flori Hrvatske je visok, oko 9 % za mahunarke i 6 % za trave, odnosno najvei nakon glavoika<br />
(Compositae) koje su zastupljene s oko 12 %.<br />
Izrazita okršenost, bezvodnost, vrlo plitak pedološki supstrat, ekstremne vruine i suše,<br />
nedostatak oborina i zaslanjenost obalnog podruja najvažniji su ograniavajui imbenici<br />
sveukupne poljoprivrede <strong>Dalmacije</strong>, pa tako i livada i pašnjaka. Službena rajonizacija livada i<br />
pašnjaka na podruju <strong>Dalmacije</strong> nije provedena, ali možemo utvrditi dvije zasebne zone:<br />
eumediteranska i submediteranska.<br />
Prema svojim gospodarskim, genetskim, selekcijskim, kulturno-povijesnim, krajobraznim,<br />
stanišnim vrijednostima, svojoj izvornosti, ugroženosti te po utjecaju na opu <strong>bioraznolikost</strong><br />
izdvojeno je šest izvornih livadnih i pašnjakih vrsta: djetelina dalmatinska (Trifolium<br />
dalmaticum), djetelina rumena (Trifolium incarnatum molinerii), grahorica dalmatinska<br />
(Vicia dalmatica), kostrika perasta (Brachypodium pinnatum), kršin primorski<br />
(Chrysopogon gryllus) i vlasulja dalmatinska (Festuca dalmatica).<br />
Takoer, i ovdje je potrebno provesti istraživanja, promociju, ouvanje i gospodarsku<br />
revitalizaciju tradicijskih sorti livadnog i pašnjakog bilja. Pri tom treba naglasiti da<br />
revitalizacija livada i pašnjaka <strong>Dalmacije</strong> nije mogua bez istovremene revitalizacije tradicijskog<br />
stoarstva.<br />
7. Aromatino, zainsko, ljekovito, medonosno, ukrasno i divlje jestivo bilje<br />
U Hrvatskoj je do sada utvreno 4275 biljnih vrsta odnosno s podvrstama 5347 biljnih svojti. Po<br />
broju vrsta Hrvatska se nalazi na sedmom mjestu u Europi, ali je po broju vrsta po jedinici<br />
državne površine na treem mjestu, iza Slovenije i Albanije. Ako bi izdvojili samo Dalmaciju,<br />
ona bi po broju vrsta na jedinici površine bila prva zemlja u Europi. U ovom floristikom<br />
bogatstvu, oko 6 % vrsta su endemi, meu kojima je veliki broj stenoendema, vrsta vrlo uske<br />
rasprostranjenosti. U isto vrijeme, oko 11 % biljnih vrsta Hrvatske je ugroženo, od kojih najvei<br />
broj na podruju <strong>Dalmacije</strong>. Dalmacija je podruje izrazitog biljnog bogatstva, a posebno<br />
aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja, pravi pelinji<br />
rajski vrt. Samo manji dio ovog bilja je kroz povijest kultiviran ili je bio predmet bilo kakvog<br />
opsežnijeg istraživanja i selekcije. U Dalmaciji je gotovo sve nažalost završavalo na sakupljanju<br />
(i uništavanju) samoniklih divljih populacija i njihovom izvozu kao sirovine u razvijene zemlje.<br />
Rijetki su primjeri gdje se išlo i do sekundarnih proizvoda (eterina ulja, medovi), a tercijarni<br />
kao što su izvorni ljekoviti, kozmetiki ili prehrambeni proizvodi gotovo da uope ne postoje.<br />
Takoer, ne postoji sustavni popis kultivara i divljih oblika ove skupine biljaka, nema opisa<br />
stanja njihovih populacija niti procjene njihove vrijednosti i ugroženosti, nema opisa<br />
tradicionalnog korištenja te nije donesen ni jedan strateški dokument vezan uz ovu problematiku.<br />
Kao posljedica navedenog, danas u Dalmaciji ne postoji proizvodnja sjemena i sadnica domaih<br />
kultivara aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja,<br />
osim rijetkih iznimaka, ve se kultivari uvoze iz inozemstva.<br />
Mnoge od ovih biljaka pripadaju gotovo svim navedenim kategorijama: aromatino, zainsko,<br />
ljekovito, medonosno, ukrasno i divlje jestivo bilje. Primjerice ružmarin i lavanda koriste se za<br />
dobivanje aromatskih eterinih ulja, odnosno kao aromatino bilje, ali i kao zain, ljekovito bilje,<br />
ujedno su medonosne biljke, a esto imaju i izraženi estetski karakter zbog ega imaju veliki<br />
potencijal kao ukrasno bilje te se u te namjene i (nedovoljno) koriste. Iz tih razloga, teško je za<br />
xii
veinu ovih biljaka odrediti njihovu pripadnost samo jednoj namjenskoj grupi kultura. Vrijednost<br />
i potencijal aromatinog i zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja<br />
<strong>Dalmacije</strong> je izniman i to u nekoliko glavnih pravaca: <strong>bioraznolikost</strong>, selekcijska vrijednost,<br />
gospodarska vrijednost, medonosna vrijednost, estetska vrijednost, prehrambena<br />
vrijednost, industrijska vrijednost i krajobrazna vrijednost.<br />
Uzgoj i korištenje aromatinog i zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja u<br />
Dalmaciji seže u davnu povijest civilizacije na ovom prostoru. Iz izvornih oblika divljeg bilja<br />
selekcionirane su brojne ratarske, predive, a posebno povrtne, aromatine, zainske i ljekovite<br />
biljke. Najvažnije aromatine kulture su ružmarin, kadulja i lavanda. Gospodarska proizvodnja<br />
ružmarinova ulja zapoinje u 17. stoljeu, a širi se u 18. stoljeu posebno na Hvaru i Šolti.<br />
Nepovoljni uvjeti poput plitkog pedološkog supstrata, okršenost, ekstremne vruine i suše,<br />
nedostatak oborina i zaslanjenost obalnog podruja, najvažniji su ograniavajui imbenici<br />
poljoprivrede <strong>Dalmacije</strong>, pa tako i proizvodnje aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog,<br />
ukrasnog i jestivog bilja. Ipak, treba istaknuti da su ovi imbenici daleko manje ograniavajui<br />
za mnoge od ovih vrsta, a esto su neke vrste kao npr. kadulja, jedine koje mogu opstati na<br />
golom krškom kamenjaru.<br />
Prema svojim gospodarskim, genetskim, selekcijskim, kulturno-povijesnim, krajobraznim,<br />
stanišnim vrijednostima, svojoj izvornosti, ugroženosti te po utjecaju na opu <strong>bioraznolikost</strong><br />
izdvojeno je deset kultivara i vrsta: primorska kadulja (Salvia officinalis), budrovka<br />
(Lavandula hybrida), dalmatinski uspravni ružmarin (Rosmarinus officinalis), domai<br />
primorski vrisak (Satureja montana), obina agava (Agave americana), ukrasna iglica<br />
Biokovo (Geranium macrorrhizum), matar (Chritmum maritimum), mirta (Myrtus<br />
communis), planika (Arbutus unedo), divlja riga (Diplotaxis tenuifolia).<br />
Osim svega nekoliko vrsti i sorta, ostali ovdje obraeni dalmatinski kultivari aromatinog,<br />
zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja ne nalaze se na sortnoj listi<br />
RH. Osnovni razlog je nedostatno istraživanje ovih kultura na podruju <strong>Dalmacije</strong> iako postojei<br />
kultivari predstavljaju izvorište zanimljivih svojstava za oplemenjivaki rad, a neki imaju svoj<br />
centar razvoja upravo na Mediteranu. Meutim, ak i za kultivare koji se nalaze na sortnoj listi<br />
trenutno ne postoji službena proizvodnja sjemena, a sjeme kadulje, lavande i ružmarina koje se<br />
može kupiti na tržištu redovito dolazi iz izvoza i ne predstavlja ovdje obraene populacije.<br />
Iznimka je budrovka, ije se sadnice razmnožavaju u više rasadnika i mogu se kupiti.<br />
Tradicijske sorte aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog<br />
bilja trebaju daljnja istraživanja, ouvanje, promociju i gospodarske revitalizaciju u emu e<br />
izmeu ostalog pomoi izrada publikacije o tradicijskom korištenju bilja i njihovim proizvodima.<br />
8. Pasmine domaih životinja<br />
Domae životinje bile su kroz povijest vrlo znaajne za poljoprivredu <strong>Dalmacije</strong>, što se može<br />
vidjeti i u nazivu Dalmacija koji dolazi od stare ilirske rijei dalma (delma), a što znai ovca.<br />
Prema popisu iz 1781. godine u Dalmaciji je bilo oko 1,2 milijuna grla stoke, od ega preko<br />
milijun ovaca i koza. U odnosu na broj stanovnika (250 000), Dalmacija je imala relativno<br />
najvei udjel stoke u Europi, ak pet po glavi stanovnika. Prema najnovijem popisu iz 2007.<br />
godine preostalo je svega oko 250 0000 grla stoke, oko pet puta manje nego prije 200 godina.<br />
Prema najstarijim nalazima paleontoloških ostataka domaih životinja u špiljama <strong>Dalmacije</strong>,<br />
utvreno je da su najstarije u uzgoju bile ovce, koze, goveda i psi. Od poetaka civilizacije<br />
dominiraju goveda, ali na prijelazu iz bronanog u bakreno doba (4 000 godina prije Krista)<br />
xiii
primat preuzimaju ovce, po kojima Dalmacija i dobiva ime. U rimsko doba zapoeo je uzgoj<br />
konja i magaraca, te pelarstvo, peradarstvo i golubarstvo, a kasnije poinje uzgoj svinja.<br />
Pokušaji sustavnog oplemenjivanja stoke zapoinju tek krajem Mletake republike, a<br />
intenzivnije tijekom razdoblje francuske vladavine, križanjem domaih ovaca s merino ovcama.<br />
Osobito se nastojanja merinizacije te ostale mjere unaprjeenja stoarstva pojaavaju za vrijeme<br />
Austrougarske, od 1808. godine.<br />
Za Dalmaciju su najvažnije domae životinje: ovce, koze, goveda, magarci s križancima, svinje,<br />
konji, pele, kokoši, pure, dudov prelac, kunii, golubovi i psi. Uzgoj slatkovodne ribe navodi se<br />
u prošlosti za privatne potrebe, ali u tržišnom smislu nije poznat do najnovijeg razdoblja.<br />
Prisutna su dva osnovna stoarska rajona, Primorski koji obuhvaa obalu i otoke te Zagorski,<br />
koji obuhvaa dalmatinsko zalee, odnosno Dalmatinsku zagoru. Okolišni uvjeti (pedološki,<br />
klimatski, biljni pokrov, vode) na podruju <strong>Dalmacije</strong> izuzetno su nepovoljni za razvoj krupnije<br />
stoke zbog ega se Dalmacija tradicijski oslanja na uzgoj ovaca i koza.<br />
Utvreno je 28 tradicijskih pasmina, kojima je pridodana jedna novostvorena, golub zadarski<br />
prevrta, te 8 izvornih divljih vrsta, salmonidnih riba s kojima je mogue ostvariti uzgoj. Meu<br />
tradicijskim pasminama dominiraju ovce s devet pasmina, što je posljedica dugotrajnog i<br />
dominantnog ovarstva na podruju <strong>Dalmacije</strong>, raznolikih križanja te izoliranosti populacija,<br />
posebno na otocima.<br />
Izdvojeno je deset najznaajnijih pasmina koje se istiu po svojim gospodarskim, genetskim,<br />
selekcijskim, kulturno-povijesnim, krajobraznim, stanišnim vrijednostima, svojoj izvornosti,<br />
ugroženosti te po utjecaju na opu <strong>bioraznolikost</strong>. To su: goveda dalmatinska buša i<br />
dalmatinsko sivo govedo; konj dalmatinski hladnokrvnjak (Bušak); drimorsko-dinarski<br />
magarac; dinarska šarena koza; ovce dubrovaka ruda i dalmatinska pramenka;<br />
dalmatinski pas i hrvatsko-bosanski planinski pas tornjak; Mediteranska siva pela; te<br />
salmonidna riba glavatica.<br />
Osnovnu skrb za tradicijske pasmine domaih životinja u Dalmaciji vodi Ministarstvo<br />
poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja kroz Hrvatski stoarski centar (HSC), osnovan 1994.<br />
godine. O tradicijskim pasminama kao dijelu tradicijske i kulturne baštine te dijelu<br />
<strong>bioraznolikost</strong>i Hrvatske, skrbi Ministarstvo kulture kroz Državni zavod za zaštitu prirode,<br />
osnovan 2003. godine, te Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureenja i graditeljstva<br />
(MZOPU) putem Uprave za gospodarenjem okoliša.<br />
Trenutno stanje tradicijskih pasmina u Dalmaciji je prilino loše, kao i ukupno stoarstvo ovog<br />
podruja, jer su danas ostali tek ostaci ostataka nekadašnjeg slavnog izvornog stonog fonda<br />
<strong>Dalmacije</strong>. Gotovo sve dalmatinske pasmine su ugrožene, neke kritino i njima ubrzano prijeti<br />
nestanak, a neke su ve izumrle. Kao posljedica, dolazi do ubrzane devastacije krajobraza i<br />
staništa te gubitka ope <strong>bioraznolikost</strong>i, posebno vidljivo kroz sukcesiju, odnosno zarastanja u<br />
makiju što znaajno doprinosi nastanku i razvoju požara.<br />
Trenutno na podruju <strong>Dalmacije</strong> ne postoje matina stada niti banke gena za tradicijske pasmine.<br />
Postoje brojni manji i srednji uzgajivai za koje je potrebno izraditi bazu podataka. Posebnu<br />
pažnju treba obratiti integraciji domaih pasmina u svom izvornom i ouvanom okolišu u<br />
turistiku ponudu <strong>Dalmacije</strong>, kao i njihovih sekundarnih proizvoda: mesa i mesnih preraevina,<br />
mlijeka, jaja, meda, sireva, odjevnih i drugih predmeta. Za tradicijske pasmine <strong>Dalmacije</strong><br />
neophodna su daljnja istraživanja, poticanje uzgoja i razliite edukativno promotivne aktivnosti<br />
(poput publikacija o tradicijskim pasminama <strong>Dalmacije</strong> i njihovim proizvodima).<br />
xiv
Summary<br />
Traditional Agricultural Plants and Domestic Animals of the Dalmatia Region<br />
The agricultural biodiversity of the Dalmatia region – the part of the Mediterranean which one<br />
can describe as the cradle of mankind – represents quite a pronounced phenomenon, which is no<br />
wonder given the fact that Dalmatia is the most diverse part of Europe in terms of landscape and<br />
biology. This region covers as many as 5835 kilometers of the <strong>Croatia</strong>n coastline, includes a<br />
substantial proportion of the total of 1246 islands and maritime rocks in the country, and it also<br />
encompasses the Adriatic karst platform, as well as the Dinarik geotectonic structure with a<br />
significant karst structure. Dalmatia extends to highest <strong>Croatia</strong>n mountains – Dinara (1831 m)<br />
and Biokovo (1762 m); it includes the canyons of the karst rivers of Cetina, Krka and Zrmanja,<br />
estuaries of the rivers Zrmanja and Krka, as well as the delta of the Neretva river. Dalmatia also<br />
includes a number of karst water sources and underground rivers; the shortest river in the world<br />
Ombla, as well as Crveno jezero, the lake over 500 meters in depth. Dalmatia extends to the<br />
Adriatic Sea, including the well of Vruja, the biggest submerged well of the Mediterranean.<br />
Dalmatia covers a wide range of habitats, ranging from the hot Mediterranean climate to the cold<br />
mountain climate. In addition to its overall biodiversity, the Dalmatian region also displays a<br />
pronounced agricultural biodiversity, due to its biological-geographical position in the area of the<br />
Balkans, on the border connecting the Central, South and Eastern Europe, but also due to intense<br />
historical and socioeconomic factors.<br />
Major contribution of the COAST project can be seen in the fact that it has led to better<br />
knowledge on agricultural biodiversity of Dalmatia. Thanks to the research on traditional plants<br />
and domestic animals in the Dalmatia region, conducted within the COAST project, the<br />
agricultural biodiversity has been recognized as an important element of the overall biodiversity<br />
for the first time, and that also lead to the first synthesis of all current knowledge regarding the<br />
agricultural biodiversity of Dalmatia. Important additions were introduced into the existing<br />
catalogues of varieties of vines, olives and other types of fruit-trees. In addition, the first lists<br />
were made of the traditional cultivars of breeds, arable crops and vegetable varieties, as well as<br />
aromatic and ornamental plants, spices, medicinal herbs, plants important for the production of<br />
honey, and edible wild herbs. Furthermore, the most important cultivars were evaluated in terms<br />
of their economic potential for the first time, together with the extent to which they are<br />
endangered.<br />
The research on traditional plants and domestic animals of Dalmatia determined the total of 40<br />
wild varieties with a high potential in terms of agriculture, as well as 328 cultivars, or varieties,<br />
breeds and species. Particularly prominent among these is a significant number of traditional<br />
local olive varieties, with a total of 37 varieties; vine with 82 varieties; other fruit species with 94<br />
varieties, as well as a number of aromatic plants, spices, medicinal herbs, plants important for the<br />
production of honey, ornamental plants and edible wild herbs. In all probability, this number<br />
would have increased even further, had we been able to conduct a more detailed research for all<br />
groups of cultures, in particular when it comes to cereal crops, leguminous plants, vegetables and<br />
fruit varieties.<br />
Problems perceived<br />
Due to new trends arising in agriculture in the past fifty years, in particular the industrialization<br />
of agriculture, the domination of monocultures, and the introduction of specific-purpose hybrids,<br />
one can notice that the traditional varieties and breeds are becoming increasingly endangered,<br />
and are beginning to vanish at a rapid pace. The agricultural biodiversity of Dalmatia is not<br />
sufficiently explored, nor is it sufficiently preserved, surveyed, protected, promoted and used in<br />
xv
further selection. It is also obvious that the economic importance of agricultural biodiversity is<br />
not sufficiently recognized when it comes to the creation of authentic and recognizable premium<br />
agricultural products of Dalmatia, and there is, in addition, a noted lack of awareness regarding<br />
the tourist potential of biodiversity and the possibility to use it as an important tool for the<br />
preservation of existing landscapes of Dalmatia.<br />
Due to the low share of agricultural land in the area of Dalmatia (approx. 13 percent of the<br />
surface), the agriculture of Dalmatia cannot achieve the desired market competitiveness through<br />
intensive agriculture. Therefore, this sector should primarily focus on smaller agricultural<br />
establishments that are able to produce unique, original, high-quality agricultural products,<br />
which are highly recognizable.<br />
Only a minor share of the agricultural biodiversity of Dalmatia is officially recognized, and a<br />
number of autochthonous varieties and breeds of Dalmatia are not included in the official List of<br />
Varieties of the Republic of <strong>Croatia</strong>, nor are they part of the List of Native and Protected Breeds<br />
and Varieties of Domestic Animals. Unfortunately, due to the new Law on Seed, each variety<br />
from the List of Varieties must have an entity in charge of maintenance, which takes care of the<br />
preservation of its genetic identity, and, in addition, an annual fee must be paid to the Institute<br />
for Seed and Seedlings in order for the variety to remain on the list.<br />
Due to the fact that there is no production of seed for these traditional varieties, it is quite likely<br />
that, with the implementation of the Law, the lack of entities in charge of maintenance might<br />
lead to the automatic deletion of all the traditional cultivars from the list of varieties, which<br />
would make it impossible to engage in legal trading involving the seeds and reproduction<br />
material of these varieties.<br />
When it comes to the traditional varieties and breeds that are not part of the list of varieties and<br />
the List of Breeds, a model of their registration should be developed, together with the model<br />
aimed at the preservation of selected, potentially valuable traditional varieties and breeds of<br />
Dalmatia. The register of entities in charge of maintenance of seeds should also be created, and<br />
systematic care should be provided in terms of the preservation of these varieties and breeds.<br />
Recommendations for further activities<br />
Old, traditional varieties and breeds need to be preserved and/or revitalized, primarily in their<br />
original, well preserved environment, since it is only in such a way that these breeds and<br />
varieties can constitute a tool and a foundation for the preservation of existing landscapes,<br />
habitats and overall biodiversity.<br />
There is a need to implement a number of activities in the area of basic and additional research<br />
connected to the existing biodiversity in agriculture, as well as research involving the promotion,<br />
protection, preservation and economic revitalization of traditional varieties of cultivated plants;<br />
breeds and species of domestic animals; and traditional products made on the basis of these<br />
varieties and breeds.<br />
On the basis of the report on Traditional Agricultural Plants and Domestic Animals of Dalmatia,<br />
and the corresponding database on agricultural biodiversity of Dalmatia, created within the<br />
framework of the COAST project, the following recommendations for further activities were<br />
made:<br />
xvi<br />
Creation of the state strategy for the preservation and revitalization of traditional varieties<br />
and breeds;<br />
Changes and amendments to the legislation pertaining to the official lists of varieties and<br />
lists of traditional breeds of domestic animals;<br />
Development of Red Books of traditional varieties and breeds;<br />
Design and implementation of research programs;
Design and implementation of educational and promotional projects<br />
Establishment of gene centers for the cultivation of varieties and breeds, in situ;<br />
Support for the cultivation of varieties and breeds;<br />
Support for the establishment of cultivation organizations;<br />
Development of management plans for each individual variety and breed;<br />
Establishment of the bank of plant and animal genes, primarily as the reserve system for<br />
the preservation of existing agricultural biodiversity ex situ;<br />
Integration of agricultural biodiversity and the corresponding agricultural products into<br />
the tourist offer, given the fact that tourism currently constitutes the most important<br />
branch of the economy in Dalmatia.<br />
Priority steps to be undertaken within the COAST project:<br />
Engaging the group of experts on agricultural biodiversity to initiate and implement the<br />
activities recommended above, in cooperation with all the relevant institutions,<br />
associations and producers.<br />
Education and promotion: a) Development of an accessible expert publication Traditional<br />
Agricultural Plants and Domestic Animals of Dalmatia, on the basis of the report with the<br />
same title. This publication will be one of the first systematic overviews of agricultural<br />
biodiversity, not only in <strong>Croatia</strong>, but also beyond. b) Creation of the Catalogue of<br />
Traditional Agricultural Products of Dalmatia, with proposals for further research and<br />
support for the production, promotion and protection. The catalogue would include the<br />
most important traditional food products and beverages: flour; bread; unleavened round<br />
cake; zwieback "beškot"; edible oil; wine; vinegar; liquor; meat and meat products; milk;<br />
cheeses; dairy products; egg and honey products; fruit and vegetable products; and other<br />
animal and plant products, such as ornamental plants, eteric oils, extracts, spices, natural<br />
pesticides, natural colors, tobacco, clothes, footwear, as well as numerous other products<br />
in the sphere of traditional agriculture. The catalogue would constitute a compass of<br />
sorts, serving the agricultural workers and entrepreneurs. Such an approach could also be<br />
applied to other parts of <strong>Croatia</strong> (Istria, Kvarnerski zaljev bay, Lika, Central <strong>Croatia</strong>,<br />
Slavonia), but also to the wider region of the Mediterranean and Europe.<br />
Support for the cultivation: active support for producers interested in traditional<br />
agricultural production, through the Green Business Support Program; in other words, the<br />
provision of financial and technical expert assistance, primarily through projects and<br />
entrepreneurial ideas in sectors of ecological agriculture and the cultivation of<br />
autochthonous varieties and breeds, but also in the sector of eco-friendly and rural<br />
tourism.<br />
xvii
1. Olives<br />
Olive is one of the typical and oldest Dalmatian cultivars, and its cultivation began centuries<br />
before Christ, according to an edict of Emperor Diocletian of 301 AD. Olive is mentioned in a<br />
number of chapters of the statutes of some Mediterranean cities (Statute of Poljica, 1482; Statute<br />
of Korula, 1214). It is commonly held that olive was introduced in Dalmatia considerably<br />
before the arrival of the Greeks. Olive is also the dominant type of fruit cultivated in Dalmatia in<br />
terms of volume, and its economic value is proven by the fact that 45% of families living on the<br />
<strong>Croatia</strong>n coast are cultivating olives as either their basic or additional working activity, rising to<br />
as many as 93% of families living on islands. There are approximately 3,500,000 olive trees<br />
cultivated in the region of Dalmatia today, with a marked tendency of growth. At the same time,<br />
other types of fruit exhibit either a tendency of stagnation or decrease, with the exception of wine<br />
grape. In the Dalmatian area, olives are produced almost exclusively for the purpose of obtaining<br />
olive oil, while other types of usage are less prominent.<br />
When it comes to the climate and soil requirements for olive growing, the area of Dalmatia is<br />
divided into five subregions in terms of their pedological and climatic conditions: southern<br />
Dalmatia, central Dalmatia, northern Dalmatia, the Dalmatian hinterland, and the Neretva valley.<br />
Environmental conditions allow for olive growing in all the five subregions.<br />
The agricultural and biological diversity of olives is extraordinary, with as many as 37 native<br />
varieties in the area of Dalmatia. The dominant variety in Dalmatia is the so-called Oblica, with<br />
over 50 percent of the sortiment, followed by Lastovka and Levantinka varieties. According to<br />
their economic, cultural, historical, genetic and selection value, their importance in the context of<br />
landscape and habitat, and based on the endemic nature of cultivars, the level of endangerment<br />
and the influence on overall biodiversity, seven distinct cultivars rise to particular prominence:<br />
Oblica, Lastovka, Bjelica, Dužica, Paštrica, Levantinka and Drobnica.<br />
The Ministry of Agriculture, Fisheries and Rural Development has the obligation to preserve the<br />
old, native varieties of Dalmatian tree fruits, which is a task it undertakes together with the<br />
Ministry of Science, Education and Sports, through the projects implemented by the Institute for<br />
the Adriatic Crops and Karst Reclamation in Split (IJKS), the Institute of Agriculture and<br />
Tourism in Pore (IPTP) and the Station for Southern Crops in Dubrovnik (SJKD). It has to be<br />
said that the present state of native cultivars of olive trees in Dalmatia is far from satisfactory,<br />
even though the preservation of traditional varieties has significantly improved in the course of<br />
the last ten years.<br />
Of the 37 recognized cultivars of olives in Dalmatia, one cultivar is lost; 12 cultivars are<br />
dramatically endangered, with only several trees remaining; 8 cultivars have very small<br />
populations with less than 1.000 trees; 7 cultivars have populations ranging between 1.000 and<br />
10.000 trees; and only 9 cultivars have satisfactory populations with over 10.000 trees.<br />
Only three rootstock collections for the preservation of native cultivars are currently available, in<br />
Pore, Split and Dubrovnik. There are also several smaller, private orchards or collections, as<br />
well as mother rootstocks in commercial nurseries. These collections are in a rather poor<br />
condition, which means that a data bank needs to be created for them, and the existing gene fund<br />
should be reproduced, along with the introduction of endangered varieties.<br />
In order to preserve the biodiversity, all traditional olive cultivars must be collected and<br />
introduced into the collections as soon as possible. These cultivars should also be commercially<br />
and economically revitalized with the help of management plans. Data bank must be created and<br />
made available to all the interested parties.<br />
xviii
The system of support for private cultivation should be developed and applied (involving<br />
elementary schools, high schools and colleges), along with the organization of workshops,<br />
seminars and other activities. That includes promotional activities (the publication of a book on<br />
traditional agricultural cultivars of Dalmatia, publications on traditional products made on the<br />
basis of olives, various TV programs, etc.). These activities would be used to improve the<br />
education on the need to recognize the importance of authenticity of traditional olive varieties; to<br />
mark the geographical origin in the sphere of tourist activities connected with traditional olivebased<br />
products in hotels, restaurants and other establishments, in particular the agricultural<br />
family-owned tourist establishments in Dalmatia.<br />
2. Fruit<br />
Tree fruit cultivation is an important aspect of the Dalmatian culture since the earliest days of<br />
civilization. The edict of Emperor Diocletian of 301 AD, for example, mentions that olive<br />
cultivation was present in Dalmatia for centuries before Christ. Emperor Diocletian also happens<br />
to be the first individual to establish the collection of fruit varieties in Dalmatia. The Statute of<br />
the City of Nin from the 12 th century, on the other hand, mentions sixteen officially protected<br />
fruit cultivars, including the fig.<br />
The beginning of citrus fruit cultivation in the area of southern Dalmatia dates back to the 15 th<br />
century. In his travelogue entitled The Voyage Through Dalmatia and published in 1774, the<br />
Italian writer Alberto Fortis mentions the cultivation of marasca sour cherry, fig and almond.<br />
The Venetian authorities in Dalmatia were stimulating the cultivation of fruit varieties, in<br />
particular on new territories gained through the peace treaty signed in Sremski Karlovci, and on<br />
the basis of the agricultural law known as the Grimani Law. Fruit cultivation was supported even<br />
during the fairly brief rule of the Napoleon's administration (1806 – 1809). The golden age of<br />
marasca occurred in the 1970s, at a time when, for example, the locality of Selca on the island of<br />
Bra achieved the yield of approximately 60 trucks of fruit. Cherry as a fruit cultivar has a long<br />
tradition of cultivation in Dalmatia, in particular around the towns of Kaštela and Poljice in the<br />
central part of Dalmatia. In the 1960s, fruits of the early variety of Tugarka were being<br />
dispatched by to the Bavarian market. The production of all other fruit species in Dalmatia was<br />
remaining at levels that were unable to cover even the local consumption needs.<br />
When it comes to the climate and soil requirements for fruit growing, the area of Dalmatia is<br />
divided into five subregions in terms of pedological and climatic conditions: southern Dalmatia,<br />
central Dalmatia, northern Dalmatia, the Dalmatian hinterland, and the Neretva valley. Almond,<br />
cherry, pomegranate and fig are cultivated in all the five subregions, although there are<br />
differences in the distribution of varieties at the level of individual subregions. Marasca is only<br />
present in the central and northern part of Dalmatia, and in the hinterland. Carob (St. John's<br />
bread) is cultivated only at some favorable locations in the area of southern and central Dalmatia.<br />
Citrus fruits are represented solely in the area of the Neretva valley; service-trees (nespola) are<br />
sporadically grown mostly in house lots, while the centers of cherry cultivation are located in the<br />
area of central Dalmatia.<br />
In total, 11 fruit cultures are grown in Dalmatia, and, after olives, the most relevant ones are:<br />
cherry (2,000,000 trees); tangerine (1,250,000 trees); marasca (1,200,000 trees); fig (200,000<br />
trees); almond (150,000 trees); while pomegranate, carob, orange, lemon and nespola are grown<br />
sporadically, mostly in house yards. The agricultural biodiversity of fruit trees is extraordinary,<br />
with approximately 130 traditional varieties. Olive is dominant with 37 traditional varieties,<br />
followed by fig with 29 and pomegranate with 20.<br />
xix
On the basis of values such as economic, genetic cultural-historical, landscape, habitat and<br />
selection value, the level of authenticity and endangerment, and on the basis of their impact on<br />
the overall biodiversity, some varieties are particularly relevant. Among these are two fig types<br />
(Petrovaa bijela, Zamorica), two pomegranate cultivars (Konjski zub – horse teeth, Slatki<br />
barski), two cultivars of almond (arski kasni, Knez rnomir), three marasca cultivars (Bra-<br />
2, Bra-6 i Recta), one tangerine cultivar (Zorica rana) and a single cultivar of home big<br />
nespola.<br />
The Ministry of Agriculture, Fisheries and Rural Development has the obligation to preserve the<br />
old native varieties of Dalmatian tree fruits, together with the Ministry of Science, Education and<br />
Sports, through the projects implemented by the Institute for the Adriatic Crops and Karst<br />
Reclamation in Split (IJKS), Institute of Agriculture and Tourism in Pore (IPTP) and Station for<br />
Southern Crops in Dubrovnik (SJKD).<br />
The present state of native cultivars of tree fruits in Dalmatia is far from satisfactory, although<br />
the preservation of traditional varieties has improved significantly in the course of the last ten<br />
years. Of the total of 130 recognized cultivars of fruit trees in Dalmatia, including olives, one<br />
cultivar is lost, 31 cultivars are dramatically endangered, and there is no data on 14 cultivars.<br />
Only three rootstock collections for protection of native fruit tree cultivars are currently<br />
available, in Pore, Split and Dubrovnik. There are several smaller private orchards or<br />
collections, as well as mother rootstocks in commercial nurseries. These collections are in a<br />
rather poor condition, which is why a data bank needs to be created, and reproduction of the<br />
existing gene fond needs to be undertaken, along with the inclusion of endangered varieties.<br />
For the purpose of preserving the biodiversity, all traditional fruit cultivars need to be collected<br />
and introduced into the collections as soon as possible. They also need to be revitalized in<br />
economic and commercial terms, along with the development of management plans. Database<br />
needs to be created, and it needs to be available to all the interested parties.<br />
The system of support for private cultivation should be developed and applied (involving<br />
elementary schools, high schools and colleges), along with the organization of workshops,<br />
seminars and other activities. That includes promotional activities (the publication of a book on<br />
traditional agricultural cultivars of Dalmatia, publications on traditional products made on the<br />
basis of fruits, various TV programs, etc.). These activities would be used to improve the<br />
education on the need to recognize the importance of authenticity of traditional olive varieties; to<br />
mark the geographical origin in the sphere of tourist activities focusing on traditional fruit-based<br />
products in hotels, restaurants and other establishments, in particular the agricultural familyowned<br />
tourist establishments in Dalmatia.<br />
3. Grapevine<br />
The production of grape and wine constitutes a strategic branch of the Dalmatian economy<br />
today, same as in the past. Most favorable environmental factors, the diversity of soil and<br />
specific wine-growing location make Dalmatia an ideal location for the cultivation of grape.<br />
Nevertheless, the wealth of autochthonous varieties and ancient traditions of winemaking are not<br />
used appropriately in tourism and the overall economy. The average size of agricultural land<br />
plots is frequently smaller than 1 ha, and only a third of the wine that is produced is ultimately<br />
sold on the market. The quality of wine frequently does not match the realistic potential of<br />
varieties and the climate. In addition to olives, grape is the only fruit which sees an increasing<br />
interest in terms of cultivation, and incentives for the cultivation of vineyards are contributing to<br />
xx
a moderate growth of cultivated land. Market-oriented wine-growers are increasingly investing<br />
in the technology of production, which results in better quality of wine.<br />
The tradition of grape growing and evidence of wine production in Dalmatia dates back to<br />
ancient history, and there is evidence that the technology of wine production can be dated to<br />
several centuries BC. However, it seems that the Illyrian tribes of Dalmats, Liburns and Histers,<br />
as skilled seafarers, became acquainted with wine-growing even earlier, and developed their own<br />
wine-growing tradition, having learnt about it in neighboring areas. Regardless of social and<br />
economic changes, viticulture has always had a significant economic importance for the<br />
inhabitants of Dalmatia. This can be seen in official rules on vineyards and wine commerce in<br />
medieval cities such as Trogir, Korula or Dubrovnik. Phylloxera occurred in Dalmatia in 1894,<br />
with a corresponding decline of vineyards. Major crisis resulted, and the substantial part of the<br />
population of Dalmatia was forced to emigrate overseas.<br />
The coastal part of Dalmatia has a typical Mediterranean climate, with hot and dry summers and<br />
mild, rainy winters. Due to an abundance of heat and sunlight, this area constitutes an ideal<br />
environment for grapevine. Proximity of the sea leads to the decrease of temperature oscillations<br />
and a milder climate in the area, while the sea-facing slopes enjoy additional exposure to sun<br />
rays reflecting from the water surface, in addition to direct sunlight. The long vegetation period<br />
enables the growth of different cultivars, including those cultivars that ripe at a later stage and<br />
that would therefore be unable to ripe properly in other winegrowing areas. Soils in the area are<br />
typically sparing and stony, which provides an additional contribution to the quality of<br />
Dalmatian wines.<br />
According to the regional structuring of viticulture area in <strong>Croatia</strong>, Dalmatia is classified as the<br />
Coastal <strong>Croatia</strong> region, while its coastline is divided into two subregions: North Dalmatia on the<br />
one hand, and Middle and south Dalmatia on the other. Each of the subregions contains several<br />
winegrowing localities that are diverse in terms of prevalent climatic and pedological<br />
circumstances. Several specific localities, typically those on slopes facing the sea, are famous for<br />
the superb quality of produced wines.<br />
The long history of winegrowing, specific climatic conditions, the isolation of certain areas, and<br />
maritime connection with the rest of the Mediterranean are factors that have influenced the<br />
development of a large number of cultivars in Dalmatia. Some of them were introduced into this<br />
area from neighboring countries, while others have arisen through spontaneous crossing.<br />
Characteristic for Dalmatia is the development of a number of local sortiments, specific only for<br />
narrow, isolated areas, frequently located of islands, which leads to the fact that some varieties<br />
are only locally represented even in current times.<br />
At the end of the 19 th century, around 200 cultivars were grown in Dalmatia. Today, a lot of<br />
them are considered lost and can no longer be found even in very old vineyards. Various reasons<br />
are to blame for this significant decrease of grapevine cultivars in Dalmatia, and the most<br />
important ones include the introduction of philloxera (pest), powdery and downy mildew (fungal<br />
diseases) from America, as well as strong demand for high grape yields after World War II,<br />
which led to the fact that a number of high-quality but low-yield cultivars became neglected.<br />
A total of 82 varieties are present in Dalmatia today. Of these varieties, the following ten<br />
varieties are particularly important due to their economic, genetic, selection-based, cultural and<br />
historical, landscape and habitat values, as well as due to their authentic nature and the level of<br />
endangerment posed to them, and their impact on the overall biodiversity: Crljenak kaštelanski,<br />
Dobrii, Glavinuša, Grk, Malvasija dubrovaka, Maraština, Muškat ruža, Ninuša,<br />
Plavac mali, and Zlatarica blatska. The most widespread of these is plavac mali variety,<br />
dominating the scope of varieties in Dalmatia.<br />
xxi
Significant efforts have been invested in the course of the last decade in order to preserve<br />
autochthonous Dalmatian grapevine cultivars. The leading institution in that respect is the<br />
Faculty of Agriculture at the University of Zagreb, where attempts are made to collect all the<br />
remaining autochthonous cultivars within the scope of various research projects, and the<br />
“National collection of grapevine cultivars” is being continuously developed and enlarged (now<br />
consisting of 120 accessions). A number of cultivars were processed in ampelographic and<br />
genetical terms, and synonyms, homonyms or even pedigree were successfully determined for<br />
some cultivars. The research on autochthonous cultivars leads to the conclusion that a number of<br />
rare cultivars, which are now neglected in production, have a high-quality potential in terms of<br />
their economic value. In accordance with that, several projects were started with the aim to<br />
commercially revive some of these cultivars, such as Malvasija dubrovaka and Crljenak<br />
kaštelanski. The Institute for Adriatic Crops and Carts Reclamation in Split is also included in<br />
research efforts and the preservation of autochthonous grapevine cultivars. In addition to<br />
intensifying the collection efforts for autochthonous varieties, the Institute is also leading the<br />
projects aimed at revitalizing Pr and Dobrii varieties.<br />
Although grape is a fairly well researched type of fruit in comparison with other species present<br />
in the coastal Dalmatian region, a lot remains to be done when it comes to its preservation,<br />
characterization, economic evaluation and revitalization. It is necessary to complete the<br />
inventory of all Dalmatian winegrowing areas, to complete the collections; to finish the<br />
ampelografic and genetic characterization of remaining cultivars, to fill the electronic database<br />
with additional data, and to compare it with the data on grapevine cultivars from other European<br />
countries, especially neighboring ones.<br />
In order to use the wealth of autochthonous cultivars in Dalmatia, its winemaking tradition and<br />
tourist potential to the benefit of the economy, efforts should be invested to evaluate the<br />
commercial aspects of varieties, with the possibility to improve the production, and to create the<br />
system of selection and production of plant material. Efforts aimed at reviving the autochthonous<br />
varieties must be complemented by an appropriate marketing support, as well as modernization<br />
of the winemaking technology, with the ultimate aim of improving the quality of wines.<br />
4. Vegetables<br />
The production of vegetables in Dalmatia is of great economic significance, and its annual<br />
production stands at approx. 360,000 tons. Dalmatia includes one half of the total <strong>Croatia</strong>n<br />
acreage for the commercial production of fresh vegetables for consumption, and one third of all<br />
protected facilities with the purpose of vegetable cultivation. In the production structure in the<br />
area of Dalmatia, the most prominent types of vegetables in open-field cultivation are potato,<br />
cabbages, watermelon and melon, tomato and onion. The key vegetable cultures cultivated in<br />
shielded facilities, are tomato, cucumber, pepper and lettuce. When it comes to the commercial<br />
production of vegetables for the market, biodiversity is strongly reduced by the almost exclusive<br />
usage of foreign hybrids and vegetable varieties, whereby only one cultivar or a fairly small<br />
number of cultivars are dominating. Traditional varieties and local eco populations of vegetables<br />
are almost exclusively represented only in gardens and smaller house yards, and are intended for<br />
consumption in own households. Their seed and reproduction material are exclusively produced<br />
and preserved on family farms, and are spreading primarily through direct exchange in a fairly<br />
narrow area. The commerce involving the reproduction material of traditional vegetable varieties<br />
in the Dalmatian area has never developed to a significant degree, and systematic care for the<br />
preservation of their genetic identity is also missing. With the depopulation of rural areas,<br />
especially the islands and the Dalmatian hinterland, and with the population migrations in<br />
Dalmatia that were especially pronounced during the Homeland war, many traditional varieties<br />
xxii
and eco populations that were carefully maintained and preserved through many generations<br />
ended up being lost forever, and the few remaining traditional varieties are significantly<br />
endangered.<br />
As part of the Mediterranean, Dalmatia has a well developed culture of consumption of relatively<br />
high quantities of vegetables in daily nutrition, compared to continental areas. In the past, these<br />
were mostly rather primitive selections of semi-wild vegetable types, which were abundant in the<br />
Mediterranean area. Among these, particularly prominent were cabbages, leguminous plants and<br />
onions. With the introduction of other types of vegetables, potato, tomato and beans became<br />
dominant varieties in the cultivation, and these types of vegetables are the most important<br />
vegetables in the current nutrition of the population of Dalmatia. Historically speaking,<br />
vegetables were one of the fundamental sources of food for the Dalmatian population, and that is<br />
largely the case today as well.<br />
Due to the favorable climate and the variety of soils, a considerable number of vegetable<br />
varieties found their home in Dalmatia and developed in this area. Some vegetable varieties,<br />
which were initially introduced to Dalmatia from other regions, eventually changed their<br />
characteristics considerably in relation to their original form. This process took place under the<br />
impact of specific cultivation surroundings, and the careful choice of growers, eventually leading<br />
to new names arising for such varieties. The terminology of autochthonous varieties and eco<br />
population names frequently includes the geographical characteristics of the narrower region or<br />
location where a particular variety was most commonly cultivated; the name frequently contains<br />
the adjective "domestic". For example, the eco population of Domaa ljutika ("domestic" ljutika)<br />
includes many ecotypes of shallot, which is cultivated throughout Dalmatia. On the other hand,<br />
Hvarska artioka ("the artichoke of the island of Hvar") is an autochthonous artichoke ecopopulation<br />
which was mostly cultivated on the island of Hvar, and the example of Polaki<br />
ešnjak ("the garlic of Polaa") tells us how a particular garlic ecotype used to be cultivated only<br />
in the area of Polaa, near the town of Knin.<br />
Fifteen traditional vegetable varieties were determined in the Dalmatian area, with the nine<br />
following varieties particularly standing out due to their economic, genetic, cultural and historic<br />
values, due to the level of endangerment, or their authenticity: artichoke Hvarska artioka, kale<br />
Domaa raštika, cauliflower Trogirska srednje rana cvjetaa, endive Dalmatinska kopica,<br />
latuce Dalmatinska ledenka, shallot Domaa ljutika, garlic Polaki ozimi ešnjak, fava bean<br />
Domai bob and grasspea Domaa sjekirica. Some of these traditional varieties are not even<br />
introduced into the official list of varieties of the Republic of <strong>Croatia</strong>, which ought to change<br />
urgently.<br />
All these traditional vegetable varieties are facing a high danger of extinction, and some have<br />
likely already gone extinct. According to the new Law on Seeds, each variety from the List of<br />
Varieties must have an entity in charge of maintenance, which is taking care of the preservation<br />
of the genetic identity of a particular variety, and which is paying the annual fee to the Institute<br />
for Seed and Seedlings in order for the variety to remain on the list. Given the fact that not a<br />
single company dealing with seeds has ever organized the production of seeds of these<br />
traditional varieties, nor engaged in the selling of these seeds, there is a high likelihood that the<br />
lack of entities in charge of maintenance might lead to these cultivars' deletion from the list of<br />
varieties, with the automatic implementation of the law. If that were to happen, legal commerce<br />
involving the seed and reproduction material of these varieties in <strong>Croatia</strong> would become<br />
impossible. The registration model must be developed for traditional varieties that are not part of<br />
the list of varieties. In case of all traditional varieties, there is a need to develop and financially<br />
support the model of preservation of select, potentially valuable traditional varieties of Dalmatia,<br />
xxiii
to create the registry of entities in charge of seed maintenance, and systematic care should be in<br />
place to ensure the preservation of these varieties.<br />
As of recently, the Commission for Genetic Plant Resources of the Ministry of Agriculture,<br />
Fisheries and Rural Development is the entity caring for the preservation and protection of<br />
genetic plant resources, which is a process that partly covers some of the traditional Dalmatian<br />
vegetable varieties as well. There is a clear need to urgently implement projects aimed at further<br />
developing the inventory, and gathering, describing and evaluating other existing traditional<br />
vegetable varieties in the area of Dalmatia. Upon the definition of individual varieties, they need<br />
to be included in the official list of varieties of the Republic of <strong>Croatia</strong>, along with the<br />
production of commercial seeds, the preservation of collections, the preparation and storage of<br />
seeds in plant gene banks. One should also restore the production of traditional vegetable<br />
varieties and products made on that basis, and particular importance should be attached to the<br />
promotion of authentic vegetable varieties through different publications on traditional varieties<br />
and their use in cuisine; through the media and various events, such as the Day of the Artichoke<br />
of Hvar, or the Day of Domestic Raštika) as well as through the continuous popularization of the<br />
nutritional and gastronomic value of authentic vegetable varieties.<br />
5. Arable crops<br />
Until the beginning of the 20th century, crop farming, which was present in Dalmatia since the<br />
early stone age (barley), had major importance for the area, despite the relatively poor<br />
conditions. Nevertheless, the survival of a relatively high number of inhabitants would have been<br />
impossible on an area as unfavorable for crop farming as Dalmatia, without relying on cattle<br />
farming, which is particularly true for the hinterland area of Dalmatinska zagora.<br />
In addition to wine growing and olive growing, the foundation of the Dalmatian agriculture over<br />
the centuries was cattle farming in combination with crop farming. The most important arable<br />
cultures in the area of Dalmatia were cereal crops (wheat, corn, barley, rye, millet, sirak zrnaš),<br />
industrial cultures (tobacco, pyrethrum, sirak metlaš), starch and oil cultures (potato, poppy,<br />
sesame), spinnable plants (Spanish broom, flax, hemp) and animal feed plants (alfalfa, clover,<br />
cattle borecole, cattle green beans, goat pea).<br />
Cereal crops have been cultivated in Dalmatia since ancient times, constituting the essential<br />
staple food for the inhabitants. In those parts of Dalmatia where no conditions existed for the<br />
production of wheat and corn, or where the production of these crops was insufficient, a frequent<br />
practice among inhabitants was to exchange oil, wine or salt for flour. Wheat and other crops in<br />
the area of Dalmatia are no longer produced, despite the fact that they used to be present<br />
throughout Dalmatia, even on smallest surfaces and under most unlikely circumstances,<br />
including the hills of Dinara and Biokovo mountains at altitudes of over 1000 meters above sea<br />
level. The similar situation existed when it comes to flour mills, for example those in Podgora,<br />
on the foothills of the Biokovo mountain, where a tiny creek saw over 20 flour mills with<br />
corresponding water accumulations.<br />
Industrial cultures in Dalmatia did not gain a more prominent role until the 18 th century, when<br />
tobacco became a more pronounced culture, although it was initially cultivated as early as in the<br />
17 th century. The tobacco cultivation in the hinterland area of Dalmatinska zagora constituted,<br />
from time to time, one of the fundamental sources of earnings and survival. Potato was almost<br />
never used for industrial purposes in Dalmatia, but almost solely for human consumption.<br />
With the global changes in the textile markets, in particular the arrival of very cheap cotton<br />
clothes from third world countries, spinnable plants disappeared not only from Dalmatia, but also<br />
from almost all parts of Europe. Spinnable plants were never cultivated on larger surfaces;<br />
xxiv
however, there existed the original production of fabric and ropes made from Spanish broom<br />
fibers, although such production, unfortunately, did not survive till the present day. With the<br />
disappearance of cattle, fodder plants disappeared from production as well, and today one can<br />
only come across the remains of such practices involving permanent cultures.<br />
However, the area of Dalmatia has an abundance of eco-types of arable crops, created through<br />
natural selection under the ecological circumstances of the production area and due to natural<br />
hybridization, and these types represent the source of characteristics and genes for future<br />
selections. However, there remains a question of how much of that wealth remains preserved<br />
until today, given the fact that the scientific research of Dalmatian arable crops is neglected.<br />
With the disappearance of arable crop production in Dalmatia, not only have we lost the<br />
biological diversity of arable cultures, but we can also witness the disappearance of<br />
corresponding plants, animals and fungi connected to as many as five plant communities<br />
(cultivated agricultural areas – cereal crops; cultivated agricultural areas – excluding cereal<br />
crops; crops – mixture of grasslands and coppice; crops and urban areas; and crops with water<br />
surfaces, including irrigated areas).<br />
According to the characteristics such as the economic value, genetic and selection value, cultural<br />
and historical value, habitat and landscape value, the originality, level of endangerment, and<br />
impact upon the overall biodiversity, one can emphasize eleven cultures and varieties in<br />
particular: wheat- Dalmatian tvrda brkulja and Dalmatian bijela brkulja, domestic rye, mais<br />
Brnda, pyrethrum Dalmatinski buha, potatoes: Poiteljka, Škuljevac, Ravnjak, and Ruži,<br />
Spanish broom Brnistra and Mediterranean alfa-alfa.<br />
Most of these selected Dalmatian cultivars of crop cultures are not included in the list of varieties<br />
of the Republic of <strong>Croatia</strong>, and the similar situation exists with other arable crop cultivars of<br />
Dalmatia. It is necessary to undertake additional research and the restoration of production of<br />
these traditional varieties, but in addition to that, it is also necessary to develop a model of their<br />
registration and propagation.<br />
As in the case of previous cultivars, measures need to be implemented in relation to the<br />
promotion, preservation and economic revitalization of the traditional varieties of arable crop<br />
plants. Particular attention should be given to the integration of domestic arable crop varieties in<br />
their original, preserved habitat into the tourist offer of Dalmatia, together with all the<br />
corresponding secondary products: flour, bread, oil, clothes, etc.<br />
6. Grasslands and meadows<br />
In the extraordinary richness of the flora of Dalmatia, karst Dalmatian pastures are particularly<br />
prominent. In terms of the number of plant species, these are the richest plant communities in<br />
Europe. They were almost never investigated in terms of the economy, however, despite the fact<br />
that grazing and mowing of these plant communities constituted the foundation of cattle farming<br />
in Dalmatia. With the simultaneous disappearance of cattle and the depopulation of vast<br />
expanses of Dalmatia, the process of succession began, which is why the Dalmatian karst<br />
pastures, or meadows and grasslands, are gradually becoming one of the most endangered types<br />
of plant communities in Dalmatia, and why the corresponding plant and other species are also<br />
endangered.<br />
Throughout history, there were approx. 600.000 ha of pastures and meadows in the Dalmatian<br />
area. A typical phenomenon in Dalmatia is the summer cattle migration onto the higher<br />
mountains: Dinara, Kamešnica, Svilaja, Mosor and Biokovo. From times immemorial, the<br />
elevated pastures of Dinara have been used by the Dalmatian and Bosnian cattle farmers for "the<br />
xxv
elevation" of their cattle, and the existing state border between the Republic of <strong>Croatia</strong> and<br />
Bosnia and Herzegovina is actually the traditional cattle-farming border, determined in the 18 th<br />
century between the then Venetian government and the Turkish Empire. The basic economic<br />
value of pastures and meadows comes from the plants belonging to two families: clovers<br />
(Fabaceae) and grass (Poaceae). The share of these families in the flora of <strong>Croatia</strong> is quite high<br />
– approx. 8 percent for leguminous plants, and 6 percent for grass varieties – which is, in fact,<br />
the highest share after Compositae, which are represented with approx. 12 percent.<br />
Extreme karst nature of the terrain, lack of water, quite shallow pedological substrate, extreme<br />
heat and draughts, lack of precipitation, and the salinity of the coastal area constitute the most<br />
important limiting factors of the overall agriculture, including pastures and meadows. The<br />
official plot division of pastures and meadows in the area of Dalmatia has not been undertaken,<br />
but we can nevertheless determine two separate zones: eumediterranean and submediterranean.<br />
On the basis of various values, including those that belong to the sphere of the economy, culture,<br />
history, genetic value, selection value, landscape value, habitat value, and having in mind the<br />
endemic nature, the level of endangerment and the influence on the overall biodiversity, six<br />
meadow and pasture species have been analyzed: Dalmatian clover (Trifolium dalmaticum),<br />
redish clover (Trifolium incarnatum molinerii), Grahorica dalmatinska (Vicia dalmatica),<br />
Kostrika perasta (Brachypodium pinnatum), Kršin primorski (Chrysopogon gryllus) and<br />
Vlasulja dalmatinska (Festuca dalmatica).<br />
As in the previous examples, there is a need for further research in this particular category, as<br />
well as the need to engage in promotion, preservation and economic revitalization of the<br />
traditional varieties of meadow and pasture plants. In respect to that, one must point out that the<br />
revitalization of meadows and pastures of Dalmatia is impossible without the simultaneous<br />
revitalization of the traditional cattle farming.<br />
7. Aromatic plants, spices, medicinal herbs, honey plants, ornamental and<br />
wild edible plants<br />
There are 4275 plant species determined in <strong>Croatia</strong> so far, or 5347 plant taxa with subspecies. In<br />
terms of the number of species, <strong>Croatia</strong> is currently on the seventh position in Europe, but in<br />
terms of the number of species per unit of state surface it lies in the third place, following<br />
Slovenia and Albania. If we were to extract Dalmatia alone, it would actually occupy the first<br />
position in Europe in terms of the number of species per unit of surface. In this floral wealth,<br />
approximately 6 percent of species are endemic, including a substantial number of stenoendemic<br />
species, with a very narrow distribution. At the same time, approx. 11 percent of plant species of<br />
<strong>Croatia</strong> are endangerend, most of which are located in Dalmatia.<br />
Dalmatia is a territory of extremely richness of aromatic plants, spices, medicinal and honey<br />
plants, ornamental and wild edible plants. It is a genuine paradise for bees. Only a small part of<br />
this richness has been cultivated in the course of history, and the same can be said of scientific<br />
research and selection. In Dalmatia, unfortunately, almost all the activities in this sphere tended<br />
to end in the collection (and destruction) of wild plant populations, and the export of raw<br />
materials collected in such a way to other counties. It rarely happened that secondary products<br />
would develop (eteric oils, honeys), and there were almost no tertiary products, such as original<br />
medicinal, cosmetic or edible products. In addition to that, there is no systematic list of cultivars<br />
and wild plants of aromatic plants, herbs, healthy and honey plants, ornamental and wild edible<br />
plants. There is no description of the status of their populations, the estimate of their value and<br />
the level of endangerment, the description of traditional usage, nor is there a single strategic<br />
document that would cover these issues. As a consequence, there is no relevant production of<br />
xxvi
domestic seeds or young plants of domestic cultivars from the sphere of aromatic plants, herbs,<br />
healthy and honey plants, ornamental and wild edible plants, with only some rare exceptions.<br />
That is the reason why cultivars are typically imported.<br />
Many of these plants belong to virtually all the listed plant groups: aromatic plants, spices,<br />
medicinal herbs, honey plants, ornamental and wild edible plants. For example, Rosemary and<br />
Lavender are used in the production of aromatic herbs, but they also serve as spices and<br />
medicinal herbs. On top of that, they are also used in the production of honey, and their esthetic<br />
character is also pronounced, which is why they have a substantial potential as ornamental<br />
plants, and they are actually used (insufficiently) for such purposes. Due to this fact, it would be<br />
difficult to limit most of these plants to one single group of cultures, on the basis of a single<br />
purpose. The value and the potential of aromatic herbs and spices, medicinal herbs, honey plants,<br />
decorative and wild edible plants of Dalmatia is quite extraordinary. That has to do with several<br />
key factors: biodiversity, selection value, honey-production value, esthetic value, nutritional<br />
value, industrial value and landscape value.<br />
The cultivation and use of aromatic herbs, spices, medicinal herbs, honey plants, decorative and<br />
edible plants in Dalmatia ranges back to the early days of civilization in this area. Original forms<br />
of wild herbs were used as a foundation from which a number of plant cultures were selected –<br />
those belonging to arable crops, spinnable plants, and, in particular, vegetable cultivation plants,<br />
aromatic plants, spices and medicinal herbs. The most important aromatic cultures are rosemary,<br />
sage and lavender. Economic production of rosemary oil began in the 17 th century and expanded<br />
in the 18 th century, in particular on the islands of Hvar and Šolta.<br />
Unfavorable conditions, such as the shallow pedological substrate, significant karst aspect,<br />
extreme heat and draughts, lack of precipitation, and the salinity of the coastal area constitute the<br />
most important limiting factors of the agriculture in Dalmatia, including the production of<br />
aromatic plants, spices, medicinal herbs, honey plants, ornamental and edible plants. However,<br />
we should point out that these factors tend to be far less limiting for a number of species<br />
belonging to these categories, and some species, such as, for example, sage, are actually the only<br />
ones that can survive in the rocky karst environment.<br />
On the basis of the defined criteria, including issues such as the economy, culture, history,<br />
genetic value, selection value, landscape value, habitat value, the level of endemism,<br />
endangerment and influence on the general biodiversity, ten cultivars and species were analyzed:<br />
sage - Primorska kadulja (Salvia officinalis), lavander - Budrovka (Lavandula hybrida),<br />
rosemary - Dalmatinski uspravni ružmarin (Rosmarinus officinalis), winter savory -<br />
Domai primorski vrisak (Satureja montana), century plant - Obina agava (Agave<br />
americana), bigroot geranium - ukrasna iglica Biokovo (Geranium macrorrhizum),<br />
samphire - Matar (Chritmum maritimum), myrte - Mirta (Myrtus communis), strawberry<br />
tree - Planika (Arbutus unedo), wild rucola - divlja riga (Diplotaxis tenuifolia).<br />
With the exception of only several species and varieties, all the remaining Dalmatian cultivars<br />
covered here (aromatic herbs, spices, medicinal herbs, honey plants, ornamental and wild edible<br />
plants) are not included in the list of varieties of the Republic of <strong>Croatia</strong>. The basic reason for<br />
that is the lack of research on these cultures in the area of Dalmatia, despite the fact that the<br />
existing cultivars represent a source of some interesting characteristics for cultivation efforts, and<br />
despite the fact that the Mediterranean is actually the focal point of development of some of the<br />
varieties. However, even when it comes to cultivars that are currently included in the list of<br />
varieties, there is no official production of seeds, and the seed of sage, lavender and rosemary<br />
that can be purchased on the market is regularly imported and does not represent the local<br />
xxvii
populations. The exception is Lavandula hybrida, the seedlings of which are being multiplied in<br />
a number of nurseries, and can be bought.<br />
The traditional varieties of aromatic plants, spices, medicinal herbs, honey plants, ornamental<br />
and wild edible plants require further research, as well as preservation, promotion and economic<br />
revitalization, which can be helped by the creation of the publication on the traditional use of<br />
plants and their products.<br />
8. Domestic animal breeds<br />
Domestic animals were extremely important in the history of the Dalmatian agriculture, which<br />
can even be seen in the very name Dalmatia, which is derived from an old Illyrian word dalma<br />
(delma), which means "sheep". According to the inventory of 1781, Dalmatia had a total of about<br />
1.2 million livestock, including over one million sheep and goats. In relation to the human<br />
population (250.000), Dalmatia had the biggest share of livestock in Europe in relative terms – as<br />
many as five per capita. According to latest livestock inventory of 2007, only 250.000 livestock<br />
remain, which is approximately five time less compared to 200 years ago.<br />
According to the oldest paleontological remains of domestic animals found in the caves of<br />
Dalmatia, it was concluded that the oldest species in terms of breeding were sheep, goats, cattle<br />
and dogs. Since the beginning of civilization, the cattle was dominating, but the sheep eventually<br />
became the most prominent species with the transfer from the Bronze Age to the Copper Age<br />
(4.000 BC), even borrowing their name to Dalmatia. In Roman times, the breeding of horses and<br />
donkeys began, together with bee-keeping, poultry farming and pigeon farming, with pig<br />
farming developing later on.<br />
The attempts to systematically improve the cattle through breeding began only towards the end<br />
of the Venetian rule, and these attempts became more intensive in the course of the French rule,<br />
when the domestic sheep were cross bred with merino sheep. Efforts to improve the merino<br />
qualities, together with other measures of improving the cattle farming, became more intensive<br />
during the Austro-Hungarian times, since 1808.<br />
The most important domestic animals in Dalmatia are: sheep, goats, cattle, donkeys with<br />
bastards, pigs, horses, bees, hens, turkeys, silk worm, rabbits, pigeons and dogs. The importance<br />
of freshwater fish farming was not recognized until the most recent times, although there are<br />
historical records on freshwater fish farming being done in previous times, for private purposes.<br />
There are two main livestock regions in Dalmatia: the littoral region, which covers the coastline<br />
and the islands; and the Dalmatian hinterland, or Dalmatinska zagora. The environmental factors<br />
(pedological, climatic, vegetable covertures, water) in Dalmatia are extremely unpropitious for<br />
intensive cattle breeding, which is why the Dalmatia has traditionally been relying on the<br />
breeding of sheep and goats.<br />
In total, 28 traditional cultivars (breeds) have been recognized, with the addition of one recently<br />
produced breed, the pigeon zadarski prevrta, and there are eight endemic wild species of<br />
salmonid fishes, which can be used in fish farming. Among the traditional cultivars (breeds), the<br />
most dominant are sheep with nine cultivars, which is the result of long-term, dominant sheep<br />
breeding in the area of Dalmatia, different cross breeding approaches, but also the isolation of<br />
populations, especially on the Adriatic islands.<br />
Ten breeds are particularly important in terms of their economic, cultural, historical, genetic and<br />
selection value, landscape value, habitat value, their endemic nature, the level of endangerment,<br />
and the influence on general biodiversity. These breeds are: cattle - Dalmatinska buša and<br />
Dalmatinsko sivo govedo; horse - Dalmatinski hladnokrvnjak (Bušak); donkey -<br />
xxviii
Primorsko-dinarski magarac; goat - Dinarska šarena koza; sheep -Dubrovaka ruda and<br />
Dalmatinska pramenka; dog - Dalmatinski pas and Hrvatsko-bosanski planinski pas<br />
tornjak; honey bee - Mediteranska siva pela; and salmonid fish Glavatica.<br />
The basic care for traditional domestic breeds in Dalmatia is under the auspices of the Ministry<br />
of Agriculture, Fisheries and Rural Development, covered through the <strong>Croatia</strong>n Livestock<br />
Centre, established in 1994. Traditional domestic breeds, as part of traditional and cultural<br />
heritage, and the overall biodiversity of <strong>Croatia</strong>, are covered by the Ministry of Culture, through<br />
the State Institute for Nature Protection, established in 2003, and the Ministry of Environmental<br />
protection, Physical Planning and Construction, through the Directorate for Environmental<br />
Management.<br />
The present status of traditional domestic breeds in Dalmatia is quite bad, as well as the status of<br />
cattle breeding in this region in general, because there are only the remains of the remains left of<br />
what used to be glorious, autochthonous Dalmatian cattle heritage. Almost all the Dalmatian<br />
breeds are endangered, some even critically and with a genuine threat of disappearance, and<br />
some breeds have already gone extinct. As a consequence, the devastation of landscapes, habitats<br />
and general biodiversity is in progress, especially through succession and the development of<br />
bushes (makija), which is also a significant contributing factor in terms of the threat and<br />
frequency of forest fires.<br />
There are currently no base herds in the area of Dalmatia, nor are there gene banks for traditional<br />
breeds. There are a number of smaller and medium-sized breeders, for whom a database ought to<br />
be created. Particular attention should be provided to the integration of domestic breeds in their<br />
original and preserved environment into the tourist offer of Dalmatia, together with their<br />
secondary products: meat and meat products; milk; eggs; honey; cheeses; clothes and other<br />
products. Further research is necessary for the traditional breeds of Dalmatia, as well as the<br />
support for breeding, and various educational and promotional activities (such as publications on<br />
the traditional breeds of Dalmatia and related products).<br />
xxix
xxx
UVOD<br />
Zašto je poljoprivreda važna za biološku raznolikost <strong>Dalmacije</strong> i Europe<br />
Dalmacija je krajobrazno i biološki najraznolikije podruje Europe, što ne udi jer ima najvei<br />
dio od ak 5835 km obalne linije Hrvatske, veinu od 1246 otoka i hridi, jadransku kršku<br />
platformu, Adriatik, kao i Dinarik, duboko okršenu geotektonsku dinarsku strukturu. Dalmacija<br />
se uzdiže na najviše hrvatske planine, Dinaru (1831 m) i Biokovo (1762 m), spušta u kanjone<br />
krških rijeka, estuarije rijeka Zrmanje i Krke, deltu rijeke Neretve i u Crveno jezero, te zaranja u<br />
Jadransko more, uz raspon od eumediteranske do hladne planinske klime.<br />
Poljoprivreda je u Dalmaciji bila presudna za opstanak ljudi, a vinova loza, maslina, voe,<br />
povre, žitarice te ovce, koze i goveda njen su temelj. Stari maslinici, vinogradi, livade, pašnjaci,<br />
oranice, vrtovi, vrtae te izvorne sorte i pasmine kljune su za nastanak krajobraza i ouvanje<br />
biološke raznolikosti <strong>Dalmacije</strong>. Za njihov uzgoj ovjek mora osigurati zemljište i objekte, te<br />
dodatnu hranu i vodu. Graeni su suhozidi i torovi, lokve i bunari osebujni elementi dalmatinskih<br />
krajobraza. Staništa lokvi su posebno znaajna, jer uz njih raste movarno bilje, domain<br />
gusjenicama leptira i drugim biljojednim kukcima, a lokve su dom za kornjae, zmije,<br />
vodenjake, žabe, vodene kornjae, vretenca, vodencvjetove, tulare, puževe i druge vrste koje na<br />
tom podruju ne mogu opstati bez vode. Na podruju <strong>Dalmacije</strong> prirodne lokve koriste se još od<br />
neolitika, dok se u željezno doba poinju graditi na pogodnim lokacijama te se tako u<br />
kontinuitetu koriste i više tisua godina.<br />
Iznimno važni za krajobraze i biološku raznolikost <strong>Dalmacije</strong> su krški travnjaci, odnosno<br />
pašnjaci za napasivanje stoke i livade košanice za sijeno. Stvaranjem i održanjem travnjaka<br />
opstaju brojne gljive, biljke i životinje, ak cijele biljne zajednice iznimno bogate vrstama. Tako<br />
zajednica krškog travnjaka ima nekoliko puta vei broj vrsta nego šumska zajednica istog<br />
podruja. Danas travnjaci nestaju uslijed prirodne sukcesije odnosno obrastanja, ali i sveprisutne<br />
izgradnje i urbanizacije. Napasanje stoke sprjeava sukcesiju, održava staništa travnjaka te<br />
stalnim išenjem prizemne vegetacije potie podizanje šume. Nestankom stoke makija se širi i<br />
buja do neprohodnosti, što pogoduje širenju požara i nestanku brojnih biljnih vrsta koje ne<br />
podnose zasjenjenost.<br />
Stoka je dio prehrambenog lanca naših najveih predatora u Dalmaciji, vuka. Janjad, kozlad,<br />
perad, kunii i golubovi, plijen su manjih predatora: aglja, divlje make, lisice, tvora, kune,<br />
lasice, orla i drugih. U tradicijskom sustavu držanja domaih životinja ostaci plijena predatora<br />
kao i jedinke uginule uslijed bolesti, pri okotu, zbog pada s litica, ugriza zmije i drugih uzroka,<br />
hrana su za lešinarske vrste. Naš ornitološki ponos, bjeloglavi sup ne može opstati bez stada<br />
ovaca, pa su nestankom stada, nestali i supovi u Dalmaciji. I drugi lešinari <strong>Dalmacije</strong>: crkavica,<br />
kostoberina i sup starješina, takoer su nestali. Strvinama se hrane kukci, kornjaši iz obitelji<br />
strvinara (Silphidae), osobito rod grobara (Necrophorus) te muhe zujare (Calliphoridae) i<br />
mesaruše (Sarcophagidae), koje u njih polažu jaja.<br />
Domae životinje su domaini brojnih parazita: metilja, trakavice, glista, buha, uši, krpelja,<br />
štrkova, te napasnika: muha, komaraca, obada, pijavica. Biljni kultivari su domaini brojnih<br />
parazitskih i saprofitskih gljiva, virusa, bakterija, paunjaka, kukaca, a njihovi plodovi i drugi<br />
dijelovi biljaka su osnova ili važan dio prehrane brojnih viših vrsta životinja, prvenstveno ptica i<br />
sisavaca. Iako se, osobito uzgajivaima, ini da bi ovu štetnu <strong>bioraznolikost</strong> vezanu uz domae<br />
životinje i poljoprivredno bilje trebalo trajno istrijebiti, i ove su vrste dio biološke raznolikosti<br />
<strong>Dalmacije</strong> i hrana drugim parazitskim i predatorskim vrstama gljiva, virusa, protista, kukaca,<br />
ptica i sisavaca, posebno šišmišima.<br />
1
Za biljke je balega domaih životinja najbolje gnojivo, a neke životinje i gljive bez njega ne<br />
mogu opstati. Rod kornjaša zujaka (Geotrupes) kopa podzemne hodnike koje puni balegom i u<br />
nju polaže jaja. uveni sveti kotrljan (Scarabeus sacer), obožavan u drevnom Egiptu, iz izmeta<br />
formira kuglicu koju kotrlja stražnjim nogama do pripremljene rupe, zakapa i u nju polaže jaja.<br />
Konkurencija su im muhe balegarke (Scatophagidae) koje u izmet polažu jaja, u skladu s<br />
poslovicom ko muhe na balegu. Na izmetu rastu neke zanimljive vrste gljiva, primjerice rijetka<br />
vrsta Poronia punctata i halucinogena gnojištarka Panaeolus sphinctrinus.<br />
Domae životinje prenose sjeme ili dijelove biljke, te ih razmnažaju i proširuju, što zovemo<br />
zoohorija. Neke sjemenke se kukicama hvataju za krzno, dok druge životinje pojedu s plodovima<br />
te se šire njihovom balegom. Od kad se ovce ne odvoze na izolirani vulkanski otoi Brusnik s<br />
njega je nestalo 17 vrsta višeg bilja!<br />
Medna pela, po kojoj je Dalmacija bila uvena u razdoblju Antike, osim što sakuplja nektar i<br />
proizvodi med, ujedno oprašuje biljke, a korist od oprašivanja višestruko je vea od vrijednosti<br />
svih pelinjih proizvoda: meda, voska, peluda, matine mlijei i drugog.<br />
Bogatstvo poljoprivrednih kultura <strong>Dalmacije</strong><br />
Dalmacija je domovina iznimno velikog broja sorti kulturnog bilja i pasmina domaih životinja<br />
iji se broj penje na više stotina, što zahvaljujemo kako krajobraznoj raznovrsnosti, tako i<br />
burnom povijesnom razvoju na prijelazu srednje i južne, te razmei zapadne i istone Europe.<br />
Posebno je znaajan položaj <strong>Dalmacije</strong> na istonom Mediteranu te utjecaj Dinarida, odnosno<br />
krška osnova.<br />
Za posebno zahtjevno podruje <strong>Dalmacije</strong> interakcijom genetske osnove domaih kultivara, želja<br />
i potreba ovjeka i utjecaja okoliša nastale su neke jedinstvene, izvrsno prilagoene sorte i<br />
pasmine. Tako je naš plavac mali, jedna od najboljih sorti vinove loze za proizvodnju crnog vina,<br />
prilagoen na krška podruja. Dalmatinski magarac najmanja je pasmina magarca na svijetu, ali<br />
s najtvrim kopitima, razmjerno najjai i najizdržljiviji za prijenos tereta. Sorta masline oblica je<br />
prilagoena na udare bure i ekstremne klimatske uvjete. Sve naše ovce pramenke imaju runo<br />
koje ne upija vodu, ve se hladna kiša slijeva niz grube pramenove. Upravo je nevjerojatno u<br />
kakvim lošim edafskim uvjetima i u sušnim uvjetima, mjesecima bez oborina, uspijeva rasti i<br />
dati odline prinose dalmatinska raštika. Naša dalmatinska buša najmanje je govedo na svijetu,<br />
ali sposobna opstati i na najvišim velebitskim, dinarskim i biokovskim vrhovima. Tvrde, durum<br />
pšenice centar svoje <strong>bioraznolikost</strong>i imaju upravo na podruju istonog Mediterana. Za držanje i<br />
zaštitu stada, uvanje granica ili lov nastali su: dalmatinski pas i tornjak. Maraska je vjerojatno<br />
najkvalitetnija višnja na svijetu, možda i zasebna vrsta, što e trebati dokazati daljnjim genetskim<br />
istraživanjem, a dalmatinska medna pela stvara možda najkvalitetniji svjetski med.<br />
Bogatstvo sorti kulturnog bilja i pasmina domaih životinja dio je naše povijesne tradicije i<br />
kulturne baštine, koje ini i poveava biološku raznolikost <strong>Dalmacije</strong>, ali je ujedno i jedno<br />
od naših najvažnijih orua za ouvanje postojeih krajobraza, staništa i biološke<br />
raznolikosti <strong>Dalmacije</strong>.<br />
Stare sorte kulturnog bilja i pasmine domaih životinja sastavni su dio krajobraza i staništa<br />
<strong>Dalmacije</strong>, ak kao strne žitarice i tvore zasebna dalmatinska staništa, ali su ujedno i njen<br />
simbol. Slavu <strong>Dalmacije</strong> još je pred više stoljea pronio pjegavi ljepotan dalmatinski pas, te<br />
najstariji golub na svijetu, zlatna dalmatinska zimovka. Zadar je u svijetu bio poznat kao grad u<br />
kojem se proizvodi maraskino, uveni liker na bazi ploda i listova višnje maraske. Simbol<br />
<strong>Dalmacije</strong>, ustrajan, inteligentan i nesalomiv dalmatinski tovar danas je ugrožena vrsta kojoj<br />
prijeti nestanak. Pomalo pogrdno, Dalmatinci se nazivaju blitvarima, po omiljenoj povrtnici.<br />
2
Dubrovnik je u Domovinskom ratu gotovo izgubio svoju izvornu ovcu dubrovaku rudu, za koju<br />
HITNO treba provesti revitalizaciju populacije i mjere zaštite, ali sreom još nije izvornu župsku<br />
crvenu brokulu.<br />
Ouvanje postojeih sorti kulturnog bilja i pasmina domaih životinja je naša HITNA obaveza<br />
prema meunarodnoj zajednici, koja je definirana brojnim zakonima iji smo potpisnici, meu<br />
kojima trebamo istaknuti Konvenciju o biološkoj raznolikosti proglašenu 1992. godine u Rio de<br />
Janeiru, a koju je Hrvatska potpisala 1996. godine.<br />
Prema Konvenciji, biološku raznolikost ne ini samo divlja flora i fauna, ve i priroda koju je<br />
ovjek kroz svoju povijest na bilo koji nain promijenio, te uzgojem i odabirom odreenih<br />
svojstava prilagodio svojim potrebama, odnosno pasmine i sorte kultiviranih domaih životinja i<br />
biljaka. Dužnost svake potpisnice je inventarizacija vlastite biološke raznolikosti te njeno<br />
ouvanje.<br />
Genetska osnova u poljoprivredi<br />
Sveukupnu genetsku osnovu koju u okviru poljoprivredne <strong>bioraznolikost</strong>i nekog podruja<br />
analiziramo kao dio cjelokupne <strong>bioraznolikost</strong>i, možemo podijeliti na dvije osnovne grupe,<br />
kultivirane i divlje gljivlje, biljne i životinjske vrste, s više podgrupa:<br />
1. Kultivirane vrste i njihove populacije<br />
1.a. Komercijalni i zastarjeli komercijalni kultivari (domai i introducirani)<br />
1.b. Lokalni tradicijski kultivari (sorte, pasmine i populacije)<br />
1.c. Oplemenjivaki materijali<br />
2. Divlje vrste i njihove populacije, koje se koriste ili imaju potencijalno uporabnu<br />
vrijednost<br />
2.a. Direktno uporabna divlja vrsta (divlje vrste koje ovjek direktno koristi, ali ih ne<br />
uzgaja)<br />
2.b. Indirektno uporabna divlja vrsta (divlje vrste koje ovjek ne koristi direktno, ni ne<br />
uzgaja, ali se kao bliski srodnici kultivara koriste ili se mogu koristiti kod<br />
oplemenjivanja)<br />
2.c. Potencijalno uporabna divlja vrsta (divlje vrste koje ovjek ne koristi direktno, ni ne<br />
uzgaja, ali se zbog svojih potencijalnih uporabnih vrijednosti mogu poeti<br />
kultivirati u budunosti).<br />
Kod naših istraživanja za potrebe ovog Elaborata smo obuhvatili sve navedene kategorije<br />
genetske osnove u poljoprivredi, ali smo naroito obratili pažnju na lokalne tradicijske kultivare i<br />
pokušali obuhvatiti što širu genetsku osnovu u poljoprivredi <strong>Dalmacije</strong>.<br />
Lokalni tradicijski kultivari su osnova poljoprivredne <strong>bioraznolikost</strong>i nekog podruja. Oni su<br />
nastali na tom podruju ili su u prošlosti doneseni, pa su prvenstveno selekcijom<br />
poljoprivrednika, poprimili posebne odlike razliite od ishodišnog kultivara.<br />
Sigurno je da neki od navedenih kultivara u stvari nisu lokalni tradicijski kultivari, ve zastarjeli<br />
domai ili introducirani komercijalni kultivari, ali je isto tako sigurno da su mnogi lokalni<br />
tradicijski kultivari ve izumrli ili još postoje, ali nikada nisu bili predmet istraživanja. To se<br />
posebno odnosi na ratarske i povrtne kulture kao što su žitarice, mahunarke i kupusnjae. Tako<br />
e se baza podataka lokalnih tradicijskih kultivara <strong>Dalmacije</strong>, ali i cijele Hrvatske daljnjim<br />
terenskim, ali i kabinetskim radom, stalno korigirati i dopunjavati.<br />
3
Na podruju <strong>Dalmacije</strong>, koja je kao dio Mediteranskog bazena kolijevka ovjeanstva, esto nije<br />
lako razluiti da li je neka vrsta tu izvorna (autohtona) ili je kroz povijest unesena te pogotovo<br />
utvrditi da li se, i kada, od kada i u kojem razdoblju u povijesti kultivirala.<br />
Suradnjom znanstvenika raznih profila, prvenstveno agronoma, biologa ekologa i genetiara, ali<br />
i povijesniara i arheologa, doi emo u budunosti sigurno do daljnjih važnih spoznaja. Pitanje<br />
je hoemo li ih znati prikladno koristiti.<br />
Kako ouvati domae kultivare kroz projekt COAST<br />
Možemo zakljuiti da su domae sorte i pasmine te utjecaj ovjeka-poljodjelca na okoliš, ne<br />
samo genetska osnova u poljoprivredi, gospodarski potencijal i element izvornih i<br />
prepoznatljivih proizvoda, ve da i poveavaju i održavaju postojeu biološku raznolikost,<br />
stvaraju nova staništa i atraktivni su dio dalmatinskih krajobraza. Ipak, danas svjedoimo<br />
ubrzanom nestanku dalmatinskih sorti i pasmina, a još nismo sve ni upoznali!<br />
Lokalni tradicijski kultivari i staništa tradicionalnih maslinika, vinograda, vrtova,<br />
vonjaka i oranica sve su ugroženiji i nestaju, jer moderna, industrijska poljoprivreda traži<br />
namjenske hibridne kultivare i velike proizvodne cjeline kod kojih nema mjesta za zajednice<br />
koje se razvijaju uz manje, mozaiki rasporeene površine, travnjake, šumarke, mee, poljske<br />
putove, pašnjake i lokve. Intenzivna primjena pesticida koju traže moderne sorte i hibridi bitno<br />
smanjuje korovnu i ruderalnu floru, ali i SVU prateu faunu.<br />
Površine s tradicionalnim krmnim kulturama uslijed smanjenja stonog fonda u Dalmaciji<br />
nestaju. Tako su kukuruz, jeam, zob, lucerka, djeteline, sirak, sikirica, lupina, stona mrkva,<br />
kelj, repa i rotkva praktiki nestali iz <strong>Dalmacije</strong>, a još je gora situacija s industrijskim kulturama<br />
kao što su duhan, buha, brnistra, lan i konoplja.<br />
Gotovo sve tradicijske sorte <strong>Dalmacije</strong> su u neravnopravnoj, ali i neodgovornoj tržnoj utakmici s<br />
industrijskim sortama i hibridima, ne samo nestale s proizvodnih površina, ve su izbrisane i iz<br />
naše kolektivne memorije pa danas potpuno nepoznato zvue sorte krumpira bila, ruževac,<br />
škuljevac; kukuruz brnda, inkvatin, morac; jeam spasitelj i goli ili raznoliki drevni pirevi,<br />
prethodnici plemenitih pšenica.<br />
Elaborat o tradicijskom poljoprivrednom bilju i domaim životinjama <strong>Dalmacije</strong> zajedno s<br />
pripadajuom Bazom podataka, zamišljen je kao najširi popis s istaknutim najvažnijim<br />
kultivarima. Slijede daljnja istraživanja, korekcije i dopune popisa, uz analizu stanja populacija<br />
pasmina i sorti te informiranje javnosti, prezentaciju i popularizaciju poljoprivredne<br />
<strong>bioraznolikost</strong>i kroz radionice, predavanja, izložbe te tiskanje popularno-strunih publikacija. U<br />
okviru COAST projekta angažirat e se potrebni strunjaci kako bi se pokrenule aktivnosti i na<br />
nacionalnom nivou koje se odnose prvenstveno na izradu strategije za ouvanje sorti i pasmina,<br />
izradu Crvenih knjiga te na unošenje promjena u zakonodavstvu i provedbu daljnjih potrebnih<br />
istraživanja. Program poticanja Zelenog poduzetništva unutar COAST projekta e omoguiti<br />
financijsku i strunu tehniku podršku projektima i poduzetnikim idejama u sektorima ekološke<br />
poljoprivrede i uzgoja autohtonih sorti i pasmina povezano s razvojem eko i ruralnog turizma u<br />
Dalmaciji.<br />
4
1. MASLINA<br />
1.1 UVOD<br />
1.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju<br />
Maslina je najbrojnija vona vrsta koja se uzgaja u podruju <strong>Dalmacije</strong>. Ona je bila vjerni<br />
pratilac ljudi na ovim prostorima od samog postanka ovjeka. Povijest ovog kraja vezana je za<br />
maslinarstvo, a isto tako maslina je bila jedna od glavnih odrednica gospodarskih, kulturnih,<br />
demografskih i inih drugih dogaanja u ovom podruju.<br />
O gospodarskoj važnosti masline govori i injenica da se maslina spominje u statutima nekih<br />
primorskih gradova (Poljiki statut, 1482.; Korulanski statut, 1214. i drugi). Naime odredbama<br />
imenovanih statuta bio je ozakonjen uzgoj masline. Kroz povijest uzgoja broj stabala je varirao u<br />
skladu s gospodarskim i društvenim kretanjima u danom razdoblju.<br />
Druge vone vrste (bajam, trešnja, roga, smokva, agrumi, maraska, nešpola i šipak) ni danas niti<br />
kroz povijest uzgoja nisu u usporedbi s maslinom imali vei ekonomski znaaj za Dalmaciju.<br />
Danas se na prostoru <strong>Dalmacije</strong> uzgaja oko 3.500.000 stabala masline s tendencijom porasta.<br />
Brojnost drugih vonih vrsta u Dalmaciji je u stagnaciji ili opadanju. Sadašnje brojno stanje<br />
masline i ostalih vonih vrsta prikazuje Tablica 1.<br />
Tablica 1. Broj stabala vonih vrsta u Dalmaciji<br />
Vona vrsta Broj stabala<br />
Maslina 3.500.000<br />
Smokva 200.000<br />
Bajam 150.000<br />
Roga 30.000<br />
Trešnja 2.000.000<br />
Maraska 1.200.000<br />
Mandarina 1.250.000<br />
Šipak 100.000<br />
Narana 32.000<br />
etrun 2.000<br />
Nešpola 3.000<br />
Najvažnija vona kultura u Dalmaciji je maslina, a o njenoj gospodarskoj vrijednosti govori i<br />
injenica da se u podruju hrvatske obale maslinarstvom bilo kao osnovnom ili dopunskom<br />
djelatnošu bavi 45 % obitelji, a u podruju hrvatskih otoka 93 % obitelji bavi se maslinarstvom.<br />
Maslina je glavna uljarica koja se koristi u dalmatinskoj kuhinji, a poznata je izreka dalmatinskih<br />
ribara koja kaže: «Riba pliva tri puta, prvi put u moru, drugi put u maslininom ulju, a trei put u<br />
vinu».<br />
Važnost masline vidljiva je i u njenoj kompatibilnosti s turizmom, a izmeu ostalog ima i svoju<br />
krajobraznu vrijednost, o emu govori naš književnik Vladimir Nazor koji kaže: «Vinograd<br />
moga oca ovjenan je vijencem zlatnih maslina».<br />
Pored gospodarske maslina u ovim prostorima ima svoju duhovnu vrijednost. Duhovna<br />
vrijednost masline vidljiva je korištenju masline i maslinovog ulja u veem broju crkvenih<br />
obreda, a izmeu ostalih najvažniji je blagoslov maslinovih granica na blagdan Cvjetnice koje<br />
se poslije blagoslova postavljaju u polja za uspješan urod u tekuoj godini. Blagoslovljene<br />
granice masline spaljuju se slijedee godine, a njihov pepeo sveenik koristi za posipanje<br />
vjernika u obredu pepeljavanja uz izgovaranje rijei «Sjeti se ovjee da si prah i da eš se u<br />
prah pretvoriti». Ovaj obred se obavlja na blagdan Pepelnice. Maslinovo ulje koristi se u veem<br />
5
oju crkvenih obreda, a meu najznaajnijima je kod podjele Svete potvrde, Sveenikog<br />
reenja i Bolesnikog pomazanja.<br />
1.1.2 Povijest uzgoja u Dalmaciji<br />
Uzgoj vonih kultura u Dalmaciji datira od najstarijih vremena. Najviše je prouena povijest<br />
masline koju su prema nekim istraživaima u naše prostore donijeli stari Grci prilikom<br />
kolonizacije <strong>Dalmacije</strong>. Najnovijim arheološkim iskopinama u podruju naselja Vranjic pored<br />
Splita otkrivena je koštica masline koja je analizirana metodom karbonske analize (pomou<br />
radioaktivnog ugljika C 14 ). Ovom analizom je utvrena da ova koštica datira iz vremena od oko<br />
2880. godine prije Krista te se time ruši teorija o tome da su maslinu u Dalmaciju donijeli stari<br />
Grci. Najviše sauvanih arheoloških nalaza o uzgoju masline u Dalmaciji potjee iz doba<br />
Rimskog carstva. Iz ovog razdoblja sauvani su pogoni za preradu poljoprivrednih proizvoda<br />
koji su se nazivali «vila rustica», a najbolje su sauvane one u Mulinama na otoku Ugljanu,<br />
Bijai kod Solina, Mogorjelu kod apljine, Bosna i Hercegovina, Piramatovci i Graac kod<br />
Skradina.<br />
Doseljavanjem Hrvata u ove prostore o maslini se veoma malo zna, a pretpostavlja se kako<br />
Hrvati kao nomadski i ratniki narod nisu poznavali niti cijenili kulturu masline. Nešto više o<br />
maslini imamo tek iz razdoblja feudalizma kada je uzgoj masline kao i ostalih poljoprivrednih<br />
kultura bio reguliran odnosom veleposjednik-kmet.<br />
Zanimljivo je kako se maslina u šesnaestom stoljeu nije uzgajala u podruju otoka Braa ve se<br />
maslinovo ulje uvozilo iz podruja Puglije-Italija. O ovome nam svjedoi izvješe mletakog<br />
senatora Ivana Krstitelja Giustiniania koje datira iz sredine XV stoljea. Na osnovu ovog<br />
izvješa mletaki dužd Jeronim Priolus, (27. rujna 1565.) je brakom knezu Frani Dandoli uputio<br />
dukal (duždevo pismo). U ovom pismu izmeu ostalog se nalaže knezu da svu neobraenu<br />
zemlju na otoku dodijeli razumnim težacima koji se obvežu posaditi masline i divlje masline<br />
prenavrnuti. Krajem osamnaestog stoljea u podruju <strong>Dalmacije</strong> uzgaja se nepoznat broj stabala<br />
masline, a neki autori navode ak 20-30 milijuna stabala. Ovome podatku treba pristupiti veoma<br />
oprezno jer nije znanstveno utemeljen. Naime poznato je da su površine za proizvodnju bile<br />
ograniene. Na nagnutim terenima i terasama pored masline uzgajalo se i drugo voe (smokva,<br />
roga, šipak, višnja i drugo) te vinova loza. Škrta polja i tereni sa zemljištima boljeg boniteta<br />
koristili su se za proizvodnju žitarica, a prvenstveno za pšenicu. Dolaskom jugoslavenske vlasti u<br />
Dalmaciju maslinarstvo sustavno nazaduje kao i sve ostale poljoprivredne kulture, a rezultat toga<br />
je masovno iseljavanje stanovništva iz sela u grad ili iz <strong>Dalmacije</strong> u druge, a naješe<br />
prekomorske zemlje.<br />
Uspostavom samostalne hrvatske mijenja se agrarna politika te se maslinarstvo smatra<br />
strateškom odrednicom poljoprivrede i poklanja mu se zaslužena pažnja. Rezultat ovoga je<br />
poveanje površina pod maslinom i obnova starih i zapuštenih maslinika.<br />
1.1.3 Okolišni uvjeti i regionalizacija <strong>Dalmacije</strong><br />
Dalmacija ima povoljne klimatske uvjete za uzgoj masline. Klima i oborine su klimatski<br />
elementi koji u znaajnom utjeu na proizvodnju masline u Dalmaciji. Na osnovi klimatskih i<br />
pedoloških karakteristika Dalmacija je podijeljena u pet voarsko-maslinarskih podregija:<br />
sjeverna, srednja i južna Dalmacija, unutrašnjost <strong>Dalmacije</strong> i dolina Neretve. Svaka od<br />
imenovanih podregija odlikuje se odreenim klimatskim karakteristikama koje su uvjetovale<br />
vrstu voarske proizvodnje. Maslina se uzgaja u svih pet podregija, a razlike su u sortnom<br />
sastavu pojedine podregije.<br />
Od okolišnih uvjeta treba istaknuti oborine kao važan element proizvodnje masline kojih u<br />
podruju <strong>Dalmacije</strong> ima dovoljno ali nisu pravilno rasporeene. Naime poveana koliina<br />
oborina potrebna je u ljetnom razdoblju, a tada u ovom podruju pada najmanje kiše, uslijed ega<br />
dolazi do negativnih posljedica po maslinu, pa je za sigurne prinose potrebno organizirati<br />
natapanje.<br />
6
1.2 TRADICIJSKI KULTIVARI DALMACIJE<br />
1.2.1 Pregledni popis kultura i kultivara:<br />
Tradicijski kultivari masline u Dalmaciji:<br />
Bjelica,<br />
Brindianka,<br />
Buharica,<br />
Crnica,<br />
esvinka,<br />
Divljaka,<br />
Drobnica,<br />
Dubravka,<br />
Dužica,<br />
Grozdaa,<br />
Jeruzalemka,<br />
Kalamata,<br />
Kamasa,<br />
Karbunela,<br />
Kosmaa,<br />
Krivulja,<br />
Krvavica,<br />
Lastovka,<br />
Levantinka,<br />
Lituša,<br />
Lumbardeška,<br />
Mezanica šipanska,<br />
Mezanica,<br />
Murgulja,<br />
Oblica,<br />
Oštrica,<br />
Paštrica,<br />
Piculja,<br />
Pujizica,<br />
Puljka,<br />
Sitnica,<br />
Sitnica,<br />
Sitnjaka velika,<br />
Šljivaa,<br />
Uljarica,<br />
Velika lastovka,<br />
Zuzorka,<br />
Žabarka,<br />
Želudarica.<br />
Napomena: Boldom su otisnute sorte koje su detaljnije obraene<br />
7
1.2.2 Pregled najznaajnijih kultivara <strong>Dalmacije</strong>:<br />
1.2.2.1 OBLICA<br />
SISTEMATIKA MASLINE<br />
red: OLEALES (LIGUSTRALES)<br />
porodica: OLEACEAE<br />
rod: OLEA<br />
vrsta: Olea europaea var. communis, Pitoma maslina<br />
sorta: Oblica<br />
PODRIJETLO<br />
Podrijetlo Oblice nije u potpunosti razjašnjeno. Ona se smatra domaom-autohtonom sortom<br />
masline jer je u veoj mjeri proširena samo u našem uzgojnom podruju. Prema prof. Miljkoviu<br />
Oblica se u našem prostoru uzgaja više od 2000 godina, a donesena je iz Izraela dok je prve<br />
opise ove sorte dao starorimski putopisac Collumela. Upotrebom molekularnih biljega baziranih<br />
na DNA utvreno je da je Oblica veoma srodna sa sortom Chetoui koja se uzgaja u Tunisu.<br />
SINONIMI<br />
U podruju Cavtata i Mihania-Balunjaa, u mjestu Postire-Braka, otok Bra i podruje<br />
Benkovca-Velika, podruje Istre-Debela maslina, otok Krk-Debeljuša ili Lušinjka, podruje<br />
Makarske, Igrana, Podgore i Puiša-Krupnica, okolica Bara u Crnoj Gori-Krupnica trka,<br />
Podruje Boke Kotorske–Lumbardeška ili Grumaa, podruje Braa, Kaštela, Brusja, Trogira,<br />
Klisa, Splita i Šibenika-Maslina ili Maslina obina ili Maslina domaa, podruje Stona-Makura<br />
ili Mekura, podruje Šibenika, Splita, Postira, Hvara i Makarske- Naša, podruje Igrana,<br />
Podgore, Makarska i Puiša-Našinka, podruje Skradina-Sladunica, polutok Pelješac i otok<br />
Korula-Orgula ili Orbula, podruje Kune-Orbulaa, podruje Šibenika, Murtera, Preka,<br />
Biograda, Zadra, Iža, Paga, Raba, Skradina, Makarske, Benkovca, Knina i Imotskog-Orkula,<br />
podruje Mljeta, Stona i Slanoga-Trgonja ili Trgulja, podruje Krka i Crikvenice-Torkuljica,<br />
Torkula debela ili Debela, podruje Janjine-Srkulaa, podruje Brijesta-Sorbulaa, podruje<br />
Budve u Crnoj Gori-Puljka ili Puljiška.<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi<br />
pri Meunarodnom vijeu za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Prema strunoj literaturi<br />
preporua se kao vodea sorta za proizvodne nasade. Kao ishodni materijal uva se u dva<br />
kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split i Stanica za južne<br />
kulture Dubrovnik). Pored ovog sorta se uva u Svjetskoj kolekciji genofonda masline «Alameda<br />
del Obispo» pri Sveuilištu u Cordobi, Španjolska te u svjetskoj kolekciji genofonda masline<br />
Instituta u Sfaksu, Tunis. Od 2007. godine uva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute<br />
National «Marrakech», Maroko. U Hrvatskoj postoji 711 matinih stabala ove sorte u šesnaest<br />
rasadnika.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Ovo je naša najrasprostranjenija sorta masline. U starim maslinicima bila je jedina sorta u<br />
uzgoju. Kroz prošlost obino se sadila po rubovima polja kao vijenac o emu je pisao i naš<br />
poznati književnik Vladimir Nazor «Vinograd moga oca ovjenan je vijencem zelenih maslina».<br />
Uzgaja se u svim podregijama uzgoja, a njena zastupljenost u starim nasadima je slijedea:<br />
Podruje Zadra oko 20 %, Preko i Biograd oko 60 %, Šibenik 75-90 %, podruje Splita oko 98<br />
%, otok Bra i podruje Makarske oko 95 %, otoci Hvar i Vis oko 90 % te podruje Vala Luke<br />
oko 35 %, otok Korula 80 %, poluotok Pelješac 70-80 %, Dubrovako primorje 60-75 %, otok<br />
Lopud oko 95 %, podruje Cavtata oko 80 %, podruje Metkovia oko 90 % i u unutrašnjosti<br />
8
<strong>Dalmacije</strong> 60-90 %. Razlog ovako velike raširenosti ove sorte je njena adaptabilnost. Naime<br />
Oblica dobro uspijeva i na lošijim, skeletnim i plitkim tlima, dobro je otporna na jake udare<br />
vjetra. Pored ostalog, Oblica ima i dobru otpornost na hladnou radi ega se preporua za uzgoj<br />
u unutrašnjosti <strong>Dalmacije</strong> i u hladnijim podrujima otoka i obale.<br />
Osim u Hrvatskoj Oblica se uzgaja još u Kaliforniji gdje se je donijeli naši iseljenici, zatim u<br />
Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Sloveniji. Posebno je interesantno za Oblicu da je 1908.<br />
godine uvezena u Japan iz Kalifornije.<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Oblica razvija srednje bujno stablo, prirodno stvara krošnju okruglog oblika-tipa<br />
kišobrana. Deblo je srednje razvijeno, tamnosive boje s obilnom korom na površini koja se lako<br />
ljušti. Razvija grane koje rastu pod kosim kutom, mladi izbojci su uspravnog rasta s dugim<br />
internodijima.<br />
List: Oblica razvija veoma veliki broj listova. Listovi su izrazito sivo-maslinaste boje. List je<br />
eliptinog oblika s valovitom površinom. U vrijeme suše Oblica spiralno uvija listove radi<br />
smanjivanja gubitka vode transpiracijom. Listovi Oblice su u kategoriji srednje krupnih listova.<br />
Cvat: Cvat ili resa razvija se od ožujka do svibnja mjeseca. Prosjena dužina cvjetne rese je oko<br />
3.5 cm i njoj se može nai od 10 do 35 cvjetova koji imaju blijedo-žukastu boju u doba pred<br />
otvaranje.<br />
Plod: Plod Oblice je okruglastog oblika prosjene mase oko 5 grama. Masa ploda varira u<br />
rasponu od 2.5 do 14.5 grama. Radi svije krupnoe ova sorta se može koristit za zeleno i crno<br />
konzerviranje, a može se preraivati u ulje. Sadržaj ulja u plodu varira od 18-21 % u zavisnosti<br />
od uzgojnog podruja i uvjeta uzgoja.<br />
Nedostatci: Oblica je stranooplodna sorta masline te su za uspješan rod u maslinike pored Oblice<br />
treba saditi i sorte oprašivae. Dobri oprašivai za Oblicu su sorte Picholine, Ascolana Tenera,<br />
Drobnica, Lastovka i Levantinka. Veliki nedostatak Oblice je neredovita rodnost.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
U posljednje vrijeme bilježi se poveani interes za podizanja nasada masline s Oblicom kao<br />
glavnom sortom u nasadu. Više od polovine proizvedenog sadnog materijala masline u RH je<br />
sorta Oblica. Struna ocjena o ugroženosti: nije ugrožena.<br />
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Oblica je gospodarski veoma vrijedna sorta masline bilo za konzerviranje ili za proizvodnju ulja.<br />
U budunosti bi trebalo raditi na razvoju proizvodnje sortnog maslinovog ulja sa zaštitom<br />
izvornosti i geografskog podrijetla te na planu oplemenjivanja ove sorte s ciljem dobivanja<br />
kultivara otpornijih na niske temperature. Nadalje treba zapoeti rad na klonskoj selekciji ove<br />
sorte.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
Oblica je sorta s dobrom perspektivom, a u skoroj budunosti bi trebalo napraviti reprodukciju<br />
postojeih domaih kolekcija radi ouvanja izvorne sorte.<br />
9
1.2.2.2 LASTOVKA<br />
SISTEMATIKA MASLINE<br />
red: OLEALES (LIGUSTRALES)<br />
porodica: OLEACEAE<br />
rod: OLEA<br />
vrsta: Olea europaea var. communis, Pitoma maslina<br />
sorta: Lastovka<br />
PODRIJETLO<br />
Lastovka je autohtona sorta masline koja vodi porijeklo s otoka Korule gdje je i najviše proširen<br />
uzgoj ove sorte. Postoji više teorija o porijeklu Lastovke, a jedna od njih je da je ona prirodni<br />
križanac izmeu sorta Oblice i Drobnice dok druga teorija kaže da je ona prirodni križanac<br />
izmeu neke pitome i divlje masline radi ega se ova sorta naziva i pitomi olivaster. Ime<br />
Lastovka dobila je po izgledu granice i ploda koji podsjeaju na krila lastavice. Iako ime sorte<br />
asocira na otok Lastovo znakovito je da se ova sorta uope ne uzgaja na otoku Lastovu. Prema<br />
vlastitom istraživanju najstarija stabla ove sorte mogu se procijeniti na starost od 250-300<br />
godina. Lastovka je sorta namijenjena za proizvodnju ulja.<br />
SINONIMI<br />
Lastovka nema sinonima.<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi<br />
pri Meunarodnom vijeu za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Prema strunoj literaturi<br />
preporua se kao vodea sorta za proizvodne nasade. Kao ishodni materijal uva se u dva<br />
kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split i Stanica za južne<br />
kulture Dubrovnik). Pored ovog sorta se uva u Svjetskoj kolekciji genofonda masline «Alameda<br />
del Obispo» pri Sveuilištu u Cordobi, Španjolska te u svjetskoj kolekciji genofonda masline<br />
Instituta u Sfaksu, Tunis. Od 2007. godine uva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute<br />
National «Marrakech», Maroko. Nadalje u Hrvatskoj je registrirano 269 matinih stabala ove<br />
sorte u osam matinih nasada. Prema broju matinih stabala ova sorta je na drugom mjestu<br />
odmah poslije Oblice.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Uzgoj Lastovke ogranien je na podruje južne i srednje <strong>Dalmacije</strong>. Najvea populacija ove<br />
sorte je u podruju otoka Korule, a posebno u podruju mjesta Vela Luka gdje predstavlja ak<br />
80 % od ukupnog broja stabala masline. Pored Korule Lastovka je proširena u uzgoju na<br />
podruju poluotoka Pelješca, otoka Mljeta i Šipana, Dubrovakom primorju i Konavlima,<br />
otocima Brau, Šolti, Hvaru, Makarskom primorju i podruju Kaštela. Poveani interes za<br />
sadnjom ove sorte vidljiv je posljednjih dvadesetak godina zahvaljujui spoznajama o<br />
gospodarskoj, agronomskoj i biološkoj vrijednosti ove sorte. Areal rasprostranjena ogranien je<br />
na podruju južno od Trogira, a najsjevernija toka uzgoja je podruje mjesta Otri kod Vrgorca<br />
gdje ima jedna manja populacija sorte Lastovke. Pored uzgoja u Hrvatskoj, Lastovka se u<br />
znaajnom broju uzgaja i na podruju Crne Gore.<br />
11
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Lastovka razvija srednje bujno stablo s piramidalnom krošnjom koja je posljedica<br />
uspravnog rasta grana. U prirodnim formama Lastovka ima kratko i veoma ravasto deblo. Kut<br />
grananja je oštar, a mladi izbojci su uspravnog i bujnog rasta s kratkim internodijima radi ega<br />
ovi izgledaju veoma gusto.<br />
List: List Lastovke je malen i tamnozelene boje, kopljastog izgleda. Prema meunarodnoj<br />
klasifikaciji, Lastovka ima sitni list. Obod lista je ravan kao i sami list.<br />
Cvat: Lastovka cvjeta u treoj dekadi mjeseca svibnja u zavisnosti od uzgojnog podruja. Cvate<br />
obilno, a u jednoj resi ima od 20-25 cvjetova.<br />
Plod: Plod Lastovke je eliptino izdužen, a neki ga autori nazivaju bavastim plodom. Plod je<br />
srednje krupan, prosjene mase oko 3.0 g, a ako je manji rod plod može postii masu od oko 5.5<br />
grama. Plod je intenzivno zelene boje, a što je bliže puna zrioba, poprima blijedozelenu boju<br />
koja u konanici prelazi u crnu. Sadržaj ulja u plodu kree se oko 24 % te se ova sorta smatra<br />
najuljevitijom domaom sortom masline. Ulje je izrazito zelene boje i gorkastog okusa, a razlog<br />
tome je u velikom sadržaju klorofila u plodu osobito ako se beru nezreli plodovi.<br />
Nedostatci: Lastovka je veoma osjetljiva na niske temperature te zbog toga ima ogranien areal<br />
rasprostranjenja, takoer veoma je osjetljiva na napad raka masline.<br />
Prednosti: Ova sorta ima veliki postotak hermafroditnih cvjetova, radi ega ima redovitu i obilnu<br />
rodnost. Otporna je na napad maslinine muhe i paunovog oka. Veoma važno je istaknuti da je<br />
ova sorta izuzetno otporna na dugotrajnu sušu, radi ega je pogodna za podruja gdje nije<br />
mogue organizirati natapanje.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
U posljednje vrijeme bilježi se poveani interes za podizanja nasada masline sa sortom Lastovka.<br />
U proizvodnji sadnog materijala sadnice ove sorte sudjeluju s oko 15 %. Struna ocjena o<br />
ugroženosti: nije ugrožena.<br />
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Lastovka je gospodarski veoma vrijedna sorta masline iskljuivo za proizvodnju ulja. U iduem<br />
razdoblju bi trebalo raditi na proizvodnji sortnog maslinovog ulja sorte Lastovka te na<br />
kupažiranom maslinovom ulju sorta Lastovka, Drobnica i Oblica koje se pokazalo veoma<br />
kvalitetnim. Nadalje treba izraditi planove za zaštitu izvornosti i geografskog podrijetla ulja od<br />
ove sorte s razliitih uzgojnih podruja. U agronomskom smislu trebalo bi usmjeriti istraživanja<br />
na selekciju s ciljem dobivanja genotipova otpornijih i rak masline, a ime bi se stvorili uvjeti za<br />
poticanje veeg korištenja sorte u proizvodnji te stvaranje genotipova otpornijih na rak masline.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
Lastovka je sorta s dobrom perspektivom, ali bi trebalo ubrzati rad na selekciji i oplemenjivanju<br />
putem istraživanja njenog podrijetla putem DNA biljega. Nadalje bilo bi potrebno poraditi na<br />
ozdravljenju ove sorte od napada raka masline te stvoriti bazni matini materijal koji je<br />
osloboen od virusa i viroida.<br />
12
1.2.2.3 BJELICA<br />
SISTEMATIKA MASLINE<br />
red: OLEALES (LIGUSTRALES)<br />
porodica: OLEACEAE<br />
rod: OLEA<br />
vrsta: Olea europaea var. communis, Pitoma maslina<br />
sorta: Bjelica<br />
PODRIJETLO<br />
Bjelica je autohtona sorta južne <strong>Dalmacije</strong>. Podrijetlo ove sorte nije razjašnjeno, a ime je dobila<br />
po bjelkastoj boji nalija lista. Kada puše vjetar liše se njiše i stvara privid bijele boje lista.<br />
Bjelica se smatra jednom od najstarijih maslina južne <strong>Dalmacije</strong>, a prvi put se spominje prilikom<br />
popisu stabala maslina 1842. godine u mjestu Slano gdje je zauzimala oko 1/3 od ukupnog broja<br />
stabala.<br />
Ime Mesnica dobila je radi velike zastupljenosti mesa ploda u odnosu na košticu dok je ime<br />
Žutica dobila zbog blijedožute boje nedozrelog ploda.<br />
SINONIMI<br />
esvinka (Janjina), Krvavica (Janjina), Paštrica (Orebi, Trpanj, Janjina, Kuna, Potomje,<br />
Trstenik, Metkovi, Ston), Mesnica (Brseine), Vrtunšica, Vrtušnica (Vela Luka i Blato na<br />
Koruli), Bijela maslina (Karlobag) i Žutica (Crnogorsko primorje, Mihanii, Koloep).<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi<br />
pri Meunarodnom vijeu za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Prema strunoj literaturi<br />
preporua se za komercijalni uzgoj ali samo u južnim podrujima. Kao ishodni materijal uva se<br />
u dva kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split i Stanica za južne<br />
kulture Dubrovnik). Od 2007. godine uva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute National<br />
«Marrakech», Maroko. Danas u Hrvatskoj ima 15 matinih stabala ove sorte u tri registrirana<br />
rasadnika.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Najviše je raširena u podruju Dubrovakog primorja, Konavala, poluotoku Pelješca, Elafitskih<br />
otoka, Koloepa i Korule. Pored uzgoja u Hrvatskoj ovo je vodea sorta masline u Crnoj Gori.<br />
Prema Zecu, (1951) ova sorta se uzgaja i u podvelebitskom primorju. Sorta je osjetljiva na niske<br />
temperature radi ega je uzgoj ogranien na južnu Dalmaciju. Prema Bakariu, (2002) ova sorta<br />
zauzima oko 18 % fonda stabala u podruju Dubrovakog primorja.<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Razvija bujna stabla s malim kutom grananja radi ega stvara kuglastu krošnju. Deblo je<br />
visoko, vrsto i veoma bujno s izraženom ornamentikom. Naime na mjestu izbijanja grana i<br />
granica stvaraju se udubljenja-rupe u deblu i osnovnim granama radi ega je ovu sortu lako<br />
prepoznati od drugih. Bjelica stvara mali panj.<br />
List: Bjelica stvara veliku koliinu listova na izbojcima. List je kopljast, dug i uzak. List je po<br />
cijeloj dužini ravan i po obodu, a ne uvija se po dužini. List je sivo maslinaste boje s lica dok je<br />
sivo bjeliast s nalija lista.<br />
Cvat: Bjelica cvjeta u drugoj polovini svibnja, a u zavisnosti od uzgojnog podruja. Cvjetovi su<br />
smješteni u cvat ija je prosjena dužina oko 18 mm, a u jednom cvatu ima oko 9 cvjetova. Ova<br />
sorta ima dobar postotak samooplodnih cvjetova.<br />
Plod: Plod Bjelice je eliptinog oblika, svjetlo-zelene boje u poetku zrenja koja postupno<br />
prelazi u žuto zelenu da bi u fazi pune zrelosti dobio ljubiastu boju kožice ploda. Ova sorta ima<br />
14
sitne plodove, prosjena masa ploda je oko 3.0 grama, a koštica je prosjene mase 0.5 grama.<br />
Sadržaj ulja u plodu 24.5 % i ulje je dobre kvalitete.<br />
Nedostatci: Bjelica je osjetljiva na niske temperature radi ega je ogranien areal uzgoja, nadalje<br />
osjetljiva je napad paunovog oka i sklona je alternativnoj rodnosti. Iako stvara veliki broj guka<br />
na deblu i panju ova sorta se slabo i sporo regenerira poslije obnove radi ega i danas imamo<br />
veoma starih stabala ove sorte.<br />
Prednosti: Otporna je na rak masline.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
Brojno stanje ove sorte je u stagnaciji. Godišnje se proizvodi oko 10.000 novih sadnica masline<br />
sorte Bjelica što može u znaajnom pomoi ouvanju ove sorte. Struna ocjena o ugroženosti:<br />
nije ugrožena.<br />
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Bjelica je gospodarski veoma vrijedna sorta iskljuivo za proizvodnju ulja. U budunosti bi<br />
trebalo raditi na razvoju proizvodnje sortnog maslinovog ulja sa zaštitom izvornosti i<br />
geografskog podrijetla te na planu oplemenjivanja ove sorte s ciljem dobivanja klonova<br />
otpornijih na niske temperature. Nadalje potrebno je poraditi na istraživanju tržišta sortnog<br />
maslinovog ulja ove sorte te izraditi planove za kvalitetniju marketinšku obradu ulja ove sorte.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
Bjelica je sorta s dobrom perspektivom za ogranieni areal uzgoja (južnu Dalmaciju). U<br />
budunosti bi trebalo obaviti reprodukciju postojeih kolekcija te poraditi na programima<br />
ozdravljenja ove sorte od virusa i viroida s ciljem dobivanja sadnog materijala kategorije<br />
osnovni.<br />
15
1.2.2.4 DUŽICA<br />
SISTEMATIKA MASLINE<br />
red: OLEALES (LIGUSTRALES)<br />
porodica: OLEACEAE<br />
rod: OLEA<br />
vrsta: Olea europaea var. communis, Pitoma maslina<br />
sorta: Dužica<br />
PODRIJETLO<br />
Ova sorta je od oko 250 godina ranije uvezena iz Italije, pokrajina Puglia gdje se naziva Oliva di<br />
Cerignola (Bakari, 2002), a u Italiju je uvezena iz Španjolske gdje joj je ime Grossa di Spagna.<br />
Ime Dužica je dobila po dugakom plodu koji je najduži od svih domaih sorta masline. Naziv<br />
Velika Lastovka dobila je po obliku i boji lista koji u velikom podsjea na list Velike Lastovke.<br />
SINONIMI<br />
Barakokula (Lumbarda, Korula), Duška (Murter), Krfkinja (Reževi), Krivaja (Šipan),<br />
Lastovka (Cavtat, Mihanii), Lastovka velika (Makarska, Vrisnik), Talijanka (Sutivan,<br />
Makarska), Mašjun ili Muška maslina(Korula, Pelješac), Orgula (Žuljan), Puljiška ili Puljizica<br />
(Hvar, Brusje, Starigrad), Samorest (Blato), Španjolka (Zadar), Španjolica (Zadar, Žman, Sali,<br />
Šipan, Koloep, Lopud, Zaton, Mljet), Talijanka (Makarska, Bra), Kaprijeska (Bra), Ladrunka<br />
(Sali), Mudara (Konavle), Kalamata ili Murgaa (Crna Gora) i Barkinja (Crna Gora).<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi<br />
pri Meunarodnom vijeu za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Kao ishodni materijal uva<br />
kolekcijskim nasadima (Stanica za južne kulture Dubrovnik i Instituta za jadranske kulture u<br />
Splitu). U evidenciji Zavoda za sjemenarstvo i rasadniarstvo evidentirano je samo jedno<br />
matino stablo ove sorte u RH.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Uzgaja se na cijelom uzgojnom podruju Hrvatske ali u malim koliinama. Uzgoj je ogranien<br />
uglavnom na okunice i vrtove i to jedno ili dva stabla. Prema Bakariu, (2002) ova sorta je u<br />
Dubrovakom primorju zastupljena s oko 0.01 % od ukupnog broja stabala masline.<br />
Pored uzgoja u Hrvatskoj, Dužica se u manjoj mjeri uzgaja i u podruju Crne Gore.<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Dužica razvija srednje bujna stabla, srednje visokog debla i kuglaste krošnje. Kut<br />
grananja je dosta oštar. Razvija veliki broj dugih izbojaka koji se lako savijaju prema tlu te ima<br />
pendulasti izgled.<br />
List: Ima srednje veliki broj listova koji su blijedo–zelene boje, dugi i kopljastog izgleda. Listovi<br />
se ponekad uzdužno savijaju prema licu lista. Prema meunarodnoj klasifikaciji list Dužice<br />
svrstan je u kategoriju velikih listova.<br />
Cvat: Cvat se razvija od ožujka do svibnja mjeseca, cvjeta krajem svibnja i poetkom lipnja u<br />
zavisnosti od uzgojnog podruja. Prosjena dužina cvata je oko 30.0 mm i na njoj prosjeno ima<br />
oko 22 cvjeta. Ovo je djelomino samooplodna sorta masline.<br />
Plod: Plod je duguljast blago uvijen prema vrhu. Oblikom, plod podsjea na plod šljive. Plod ima<br />
zelenkastu boju u poetku zrenja koja postupno prelazi u crvenkasto-ljubiasti da bi u fazi pune<br />
zrelosti bila crveno-vinske boje. Prosjena masa plod je oko 9.0 grama koja radi ega se plodovi<br />
mogu konzervirati. Sadržaj ulja u plodu je mali, a ulje je slabije kvalitete.<br />
16
Nedostatci: Ovo je djelomino samooplodna sorta i za dobar rod potrebni su joj oprašivai<br />
(Drobnica, Levantinka, Uljarica). Dužica je osjetljiva na napad paunovog oka i raka masline. U<br />
nasadima gdje nema oprašivaa slabo i neredovito raa, a ima i slabu otpornost na sušu.<br />
Prednosti: Dužica je veoma otporna na napad maslinine mušice i maslininog moljca što je<br />
svrstava u veoma kvalitetne stolne sorte masline. Ima veoma krupan plod i vrstu kožicu te je<br />
pogodna za manipulaciju tijekom procesa konzerviranja.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
U posljednje vrijeme bilježi blago opadanje broja stabala ove sorte. Naime prema Zecu, (1951)<br />
ova sorta je bila zastupljena s oko 5 % u ukupnom broju stabala. Proizvodnja sadnica je veoma<br />
niska (svega nekoliko sadnica godišnje). Struna ocjena o ugroženosti: ugrožena.<br />
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Dužica je gospodarski veoma vrijedna stolna sorta masline. Bilo bi potrebno analizirati<br />
proizvodni prostor za uzgoj ove sorte te izraditi planove za komercijalne nasade u odgovarajuim<br />
agrotehnikim uvjetima. U dobrim agrotehnikim uvjetima ova sorta bi bila veoma dobro<br />
iskorištena, a mogla bi se koristiti i u programima oplemenjivanja s ciljem dobivanja genotipova<br />
krupnijeg ploda.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
Dužicu je potrebno staviti u nacionalnu kolekciju genofonda masline te obaviti njeno<br />
agronomsko, biološko i gospodarsko vrednovanje. I na kraju je potrebno obaviti molekularnu<br />
identifikaciju radi potvrde teorije o njenom talijanskom odnosno španjolskom podrijetlu.<br />
17
1.2.2.5 PAŠTRICA<br />
SISTEMATIKA MASLINE<br />
red: OLEALES (LIGUSTRALES)<br />
porodica: OLEACEAE<br />
rod: OLEA<br />
vrsta: Olea europaea var. communis, Pitoma maslina<br />
sorta: Paštrica<br />
PODRIJETLO<br />
Ovo je vjerojatno najstarija domaa sorta masline, koja je nastala na podruju poluotoka<br />
Pelješca. Ime joj potjee od talijanske rijei «astrigente» (stezati, stiskati), a ovo ima veze sa<br />
sadržajem tanina u zelenim plodovima radi ega ulje ove sorte malo steže nepce prilikom<br />
konzumiranja. Drugi mogui korijen imena Paštrica veže se za izraz «paštriti» koji se ranije<br />
koristio u podruju Pelješca, a oznaavao je crvenkasto-ljubiastu boju koja se javlja na plodu<br />
ove sorte u doba promjene boje kod zrenja.<br />
SINONIMI<br />
Pastrica, Grozdanka, Grozdenjaa, Grozdaa, Bjelica i esvinka<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske. Kao ishodni materijal uva se u Institutu za<br />
jadranske kulture i melioraciju krša Split i to samo jedan primjerak.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Ova sorta raširena je samo na podruju poluotoka Pelješca i to veim dijelom na njegovoj<br />
sjevernoj strani. Prema Bakariu, (2005) Paštrica ini oko 15 % fonda stabala maslina poluotoka<br />
Pelješca. Najvee populacije Paštrice nalaze se oko naselja Brijesta, Ston, Janjina, Oskorušno,<br />
Trpanj i Trpanjska Duba dok su veoma rijetka stabla naena zapadno od Orebia.<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Razvija srednje bujno stablo, koje se pod teretom ploda savija pa cijelo stablo ima visei<br />
izgled. Razvija krošnju u obliku kugle koja se može jednostavno oblikovati. Deblo je uspravno i<br />
srednje visoko.<br />
List: Ima srednje veliki broj listova koji su na dugim i tankim izbojcima. List je dugaak, uzak i<br />
kopljast, svjetlo-zelene boje lica i sivo-zelenog nalija lista.<br />
Cvat: Cvat se razvija od ožujka do svibnja, cvatnja Paštrice poinje krajem svibnja i u prvoj<br />
polovini lipnja. Cvat je prosjene dužine oko 27 mm, a u jednoj resi ima prosjeno oko 16<br />
cvjetova. Paštrica ima dobar postotak samooplodnih cvjetova.<br />
Plod: Razvoja plod okruglastog oblika, prosjene mase 3.0 g ljubiasto crne boje. Ova sorta raa<br />
u grozdovima, a što može biti i jedan od razloga njenog sinonima «Grozdaa». Sadržaj uljanu<br />
plodu kree se oko 19.5 % i ulje je dobre kvalitete.<br />
Nedostatci: Paštrica ima dugo razdoblje od zametanja do zriobe ploda (200-210 dana) pa se esto<br />
beru i zeleni plodovi, sklonost alternativnoj rodnosti.<br />
Prednosti: Kasna cvatnja, rodnost velika, velikim dijelom samooplodna sorta, otporna na rak,<br />
paunovo oko, niske temperature i sušu.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
U posljednje vrijeme bilježi se poveani interes za podizanja nasada masline sa sortom Paštricom<br />
u podruju Pelješca (15 ha udruga branitelja Ston). Struna ocjena o ugroženosti: ugrožena.<br />
19
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Paštrica je gospodarski veoma vrijedna sorta masline radi dobrog sadržaja ulja u plodu, dobre<br />
otpornosti na biljne bolesti i štetnike te visokog stupnja samooplodnje i velike produkcije polena<br />
dobre klijavosti. U budunosti bi trebalo izraditi planove za poticanje veeg korištenja sorte u<br />
proizvodnji i oplemenjivanje. Nadalje potrebno je provesti istraživanja tržišta za prihvat sortnog<br />
maslinovog ulja ove sorte.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
Paštrica je sorta s dobrom perspektivom s tim da treba ubrzati rad na selekciji. Naime ova sorta<br />
se tijekom povijesti razmnožavala gukama (vegetativno) ili esto puta sjemenom (generativno).<br />
Ovaj drugi nain razmnožavanja rezultirao je postojanjem veeg broja klonova ove sorte koje bi<br />
trebalo ocijeniti s agronomskog, biološkog i gospodarskog aspekta. Potrebno je ovu sortu<br />
postaviti u banke gena na više lokacija i zapoeti s komercijalnom proizvodnjom sadnog<br />
materijala.<br />
1.2.2.6 LEVANTINKA<br />
SISTEMATIKA MASLINE<br />
red: OLEALES (LIGUSTRALES)<br />
porodica: OLEACEAE<br />
rod: OLEA<br />
vrsta: Olea europaea var. communis, Pitoma maslina<br />
sorta: Levantinka<br />
PODRIJETLO<br />
Podrijetlo Levantinke nije razjašnjeno, a smatra se domaom sortom masline. Ime Levantinka<br />
podsjea na njeno podrijetlo «Levant» kako se nekada nazivalo podruje Grke.<br />
SINONIMI<br />
Levantinka, Šoltanka.<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi<br />
pri Meunarodnom vijeu za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Prema strunoj literaturi<br />
preporua se kao vodea sorta za proizvodne nasade na podrujima s tlima boljeg boniteta te na<br />
terenima gdje je mogue natapanje. Kao ishodni materijal uva se u dva kolekcijska nasada<br />
(Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split i Stanica za južne kulture Dubrovnik). Pored<br />
ovog sorta se uva u Svjetskoj kolekciji genofonda masline «Alameda del Obispo» pri<br />
Sveuilištu u Cordobi, Španjolska te u svjetskoj kolekciji genofonda masline Instituta u Sfaksu,<br />
Tunis. Od 2007. godine uva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute National<br />
«Marrakech», Maroko. Nadalje u Hrvatskoj je registrirano 179 matinih stabala ove sorte u šest<br />
matinih nasada. Prema broju matinih stabala ova sorta je na treem mjestu iza Oblice i<br />
Lastovke.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Uzgoj Levantinke ogranien je na podruje južne i srednje <strong>Dalmacije</strong>. Najvea populacija ove<br />
sorte je u podruju otoka Šolte. Poveani interes za sadnjom ove sorte vidljiv je posljednjih<br />
dvadesetak godina zahvaljujui spoznajama o gospodarskoj, agronomskoj i biološkoj vrijednosti<br />
ove sorte. Naime ova sorta ima veliki postotak samooplodnje, radi ega Levantinka redovito i<br />
obilno raa.<br />
20
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Levantinka razvija veoma bujno stablo. Deblo je visoko i glatko, a krošnja je kuglasta.<br />
Izbojci su veoma bujni s dugim internodijima. Kora grana je glatka.<br />
List: List Levantinke je velik, širok i dugaak. Po dužini je blago uvijen. S lica je tamnozelene<br />
boje dok je s nalija blago bjelkaste boje. Obod lista je blago nazubljen.<br />
Cvat: Levantinka razvija cvat od ožujka do svibnja. Cvatnja se odvija od sredine do kraja<br />
mjeseca svibnja. Cvatnja je obilna, a udio hermafroditnih cvjetova je dosta velik. Cvat je<br />
dugaak u prosjeku 25 mm s prosjeno 20 cvjetova u cvatu.<br />
Plod: Plod je srednje krupan, eliptino izdužen i blago uvijen prema vrhu. Ova sorta raa u<br />
grozdovima, a u jednom grozu ima izmeu tri i pet plodova. Prosjena masa ploda je oko 4.5<br />
grama. Pred poetak zriobe plod je zelene boje koja postupno prelazi u crveno-ljubiasti i na<br />
kraju je crne boje. Sadržaj ulja u plodu kree se oko 20 %, a ulje je dobre kvalitete.<br />
Nedostatci: Levantinka je veoma osjetljiva na sušu te za njen uzgoj treba birati tla dubljeg profila<br />
ili osigurati natapanje. Srednje je osjetljiva na napad raka masline i paunovo oko. Ima slabu<br />
sposobnost rizogeneze.<br />
Prednosti: Levantinka redovito i obilno raa, ima veliki postotak autofertilnosti te joj za uzgoj<br />
nisu potrebni oprašivai. Srednje je otporna na napad maslinine muhe.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
U posljednje vrijeme bilježi se poveani interes za podizanja nasada masline sa sortom<br />
Levantinkom. Proizvodnja sadnog materijala bilježi stalni rast. Struna ocjena o ugroženosti: nije<br />
ugrožena.<br />
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Levantinka je gospodarski veoma vrijedna sorta masline namijenjena iskljuivo za proizvodnju<br />
ulja. U iduem razdoblju bi trebalo raditi na proizvodnji sortnog maslinovog ulja kupažiranom<br />
maslinovom ulju iji bi glavni sastojak bilo ulje Levantinke. Nadalje treba izraditi planove za<br />
zaštitu izvornosti i geografskog podrijetla ulja od ove sorte s razliitih uzgojnih podruja. U<br />
agronomskom smislu trebalo bi usmjeriti istraživanja na oplemenjivanje ove sorte putem<br />
križanja s ciljem dobivanja ploda vrše konzistencije koji bi se mogao koristit za konzerviranje.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
Levantinka je sorta s dobrom perspektivom, a u buduem razdoblju trebalo bi pronalazit nove<br />
metode umnažanja ove sorte.<br />
21
1.2.2.7 DROBNICA<br />
SISTEMATIKA MASLINE<br />
red: OLEALES (LIGUSTRALES)<br />
porodica: OLEACEAE<br />
rod: OLEA<br />
vrsta: Olea europaea var. communis, Pitoma maslina<br />
sorta: Drobnica<br />
PODRIJETLO<br />
Drobnica je autohtona hrvatska sorta masline. Uzgaja se na cijelom uzgojnom podruju.<br />
Na podruju otoka Korule postoje veoma stara stabla i smatra se najstarijom sortom masline u<br />
ovim prostorima. Ime je dobila po plodu koji je sitan.<br />
SINONIMI<br />
Drobnica (Benkovac, Biograd, Zadar, Preko, Šibenik, Murter, Rab, Krk, Senj, Crikvenica,<br />
Korula, Dubrovnik), Drobinka (Krk, Biograd), Drobnjaa (Zadar, Preko), Sitnica (Zadar, Preko,<br />
Biograd, Benkovac, Rab, Trpanj, Crikvenica, Kaštel Lukši), Sitna (Hrvatsko primorje),<br />
Jadrnjaa i Uljarica (Iž), Mastrinka (Bra i Kaštela), Perišieva mastrinka (Kaštela), Orkulica<br />
(Primošten), Piculja (Krk, Senj, Rab), Žutka (Tisno, Knin), Naša maslina ili Domaa ili Modrulja<br />
(Krk), Ciculja (Krk i Pag).<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi<br />
pri Meunarodnom vijeu za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Prema strunoj literaturi<br />
preporua se kao vodea sorta za proizvodne nasade. Kao ishodni materijal uva se u<br />
kolekcijskom nasadu Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša Split. Od 2007. godine uva<br />
se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute National «Marrakech», Maroko. Nadalje u<br />
Hrvatskoj je registrirano 43 matina stabla ove sorte.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Uzgaja se na cijelom uzgojnom podruju masline u Hrvatskoj s tim da je nama južnije od otoka<br />
Korule. Najvei uzgojni centri su otok Korula i Zadarsko podruje. Ova sorta je redoviti<br />
pratilac sorte Oblice.<br />
O njenoj rasprostranjenosti govori Zec (1951) te navodi kako je ova sorta u podruju Raba<br />
zastupljena sa 60 % , u podruju Zadra sa 70 % te u podruju Korule s oko 10 % .<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Razvija veoma snažna stabla s velikim deblom. Krošnja je veoma bujna i uspravna.<br />
Drobnica ima uspravan rast. Deblo je veoma visoko. Izbojci su dugake, a listovi rijetki.<br />
List: Razvija kratke, uske i na vrhu zaoštrene listove. Listovi su veoma vrsti zagasito zelene<br />
boje lica dok je nalije svjetlo-zelenkaste boje.<br />
Cvat: Drobnica razvija cvjetove od ožujka do svibnja, a s cvatnjom poinje krajem svibnja i<br />
poetkom lipnja mjeseca. Cvatna resa je kratka, prosjene dužine 12 mm s prosjeno 12 cvjetova<br />
u cvatu. Ova sorta ima veliku produkciju polena koji je dobre vijabilnosti radi ega se može<br />
koristiti kao dobar oprašiva za neke druge sorte.<br />
Plod: Plod je sitan, prosjene mase oko 2.5 grama. Pred zriobu je zelene boje koja postupno<br />
prelazi u ljubiastu i na kraju u crnu boju. Plod ima tanku kožicu koja se teško odvaja od mesa<br />
ploda. Sadržaj ulja u plodu kree se oko 23 % u ovisnosti od uzgojnog podruja i niza drugih<br />
imbenika. Ulje je izuzetno dobre kvalitete, s dobro izraženim pikantnim okusom i finom<br />
gorinom.<br />
23
Nedostatci: Bujan rast i sitni plodovi otežavaju berbu, osobito kada se radi i runoj berbi. Ova<br />
sorta je osjetljiva na napad paunovog oka. Drobnica je slabo otporna na jae udare vjetra.<br />
Prednosti: Drobnica je samooplodna sorta, ima dosta vijabilnog polena te se može koristit kao<br />
dabar oprašiva za neke druge sorte masline, otporna je na rak masline i napad maslinine muhe<br />
te na sušu.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
U posljednje vrijeme bilježi se lagani porast broja stabala ove sorte u podruju Korule i okolici<br />
Zadra. Godišnja proizvodnja sadnica ove sorte u RH kree se na razini od oko 10.000 kom.<br />
Struna ocjena o ugroženosti: nije ugrožena.<br />
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Drobnica je gospodarski vrijedna sorta iako do sada nije zauzimala znaajnije mjesto u<br />
komercijalnim nasadima. Njena vrijednost vidljiva je u tome što daje ulje dobre kvalitete, može<br />
služiti kao dobar oprašiva za druge sorte, ima dobru otpornost na sušu i neke bolesti masline te<br />
se može koristiti kao dobar materijal za programe oplemenjivanja.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
Izraditi planove za zaštitu izvornosti i geografskog podrijetla ulja ove sorte. Nadalje treba izraditi<br />
ocjenu proizvodnih podruja za uzgoj ove sorte kako bi se ona mogla više komercijalizirati, a<br />
osobito je postaviti u podruja gdje natapanje nije mogue.<br />
Izraditi planove oplemenjivanja kroz programe križanja s ciljem dobivanja genotipova s veim<br />
stupnjem samooplodnja.<br />
24
1.3 STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA<br />
1.3.1. Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljšanje<br />
1.3.2. Elementi istraženosti i ouvanja tradicijskih kultivara<br />
1.3.2.1. Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda masline:<br />
dr. sc. Slavko Perica<br />
dr. sc. Frane Striki<br />
dr. sc. Barbara Sladonja<br />
prof. dr. sc. Zlatko Šatovi<br />
prof. dr. sc. ani Beni<br />
mr. sc. Gabriela Vuletin Selak<br />
mr. sc. Mirella Žaneti<br />
1.3.2.2. Trenutni projekti vezani uz maslinu:<br />
Vrednovanje, zaštita i upotreba genetskih resursa masline.<br />
Osnivanje kolekcije i matinjaka udomaenih sorta masline u donjoj Neretvi<br />
Osnivanje kolekcije i matinjaka udomaenih sorta masline u Vodnjanu.<br />
1.3.2.3. Institucije koji se bave ouvanjem genofonda masline:<br />
Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split<br />
Stanica za južne kulture Dubrovnik<br />
Institut za poljoprivredu i turizam u Poreu<br />
25
1.4 MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA<br />
1.4.1 Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih<br />
kultivara:<br />
terenska istraživanja,<br />
detaljni opisi formi zanimljivih za kultiviranje,<br />
sakupljanje sjemenskog i sadnog materijala,<br />
formiranje i dopuna kolekcija,<br />
daljnja selekcija,<br />
oplemenjivaki rad,<br />
razrada bussines planova,<br />
poboljšanje državne strategije,<br />
predavanja,<br />
izložbe,<br />
promotivni materijal,<br />
publikacije.<br />
26
2. VONE VRSTE<br />
2.1 UVOD<br />
2.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju<br />
U odnosu na maslinu druge vone vrste (bajam, trešnja, roga, smokva, agrumi, maraska,<br />
nešpola i šipak) ni danas niti kroz povijest uzgoja nisu imali vei ekonomski znaaj za<br />
Dalmaciju.<br />
Danas se na prostoru <strong>Dalmacije</strong> uzgaja oko 3.500.000 stabala masline s tendencijom porasta, dok<br />
je brojnost drugih vonih vrsta u Dalmaciji u stagnaciji ili opadanju. Sadašnje brojno stanje<br />
vonih vrsta prikazuje Tablica 1.<br />
Tablica 1. Broj stabala voa u Dalmaciji<br />
Vona vrsta Broj stabala<br />
Maslina 3.500.000<br />
Smokva 200.000<br />
Bajam 150.000<br />
Roga 30.000<br />
Trešnja 2.000.000<br />
Maraska 1.200.000<br />
Mandarina 1.250.000<br />
Šipak 100.000<br />
Narana 32.000<br />
etrun 2.000<br />
Nešpola 3.000<br />
Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljea bilo je zlatno doba maraske. Tada je bila velika<br />
ekspanzija ovog vrijednog voa, a o razmjerima proizvodnje govori injenica da se samo na<br />
podruju mjesta Selca na Brau bralo oko 60 vagona ploda maraske.<br />
Trešnja kao vona kultura ima dugu tradiciju uzgoja u Dalmaciji, a poznata uzgojna podruja su<br />
Kaštela i Poljica u srednjoj Dalmaciji. Šezdesetih godina dvadesetog stoljea plodovi rane sorte<br />
Tugarka zrakoplovom su prevožene na tržište Bavarske.<br />
Proizvodnja svih ostalih vonih kultura u Dalmaciji bila je na razini koja nije bila dostatna ni za<br />
vlastitu potrošnju.<br />
2.1.2 Povijest uzgoja u Dalmaciji<br />
Uzgoj vonih kultura u Dalmaciji datira od najstarijih vremena. Od vonih kultura najznaajnije<br />
su smokva, bajam, maraska i trešnja dok se nešpola, šipak, i roga uzgajaju sporadino,<br />
uglavnom u okunicama, uzgoj maraske datira od sredine XVI stoljea, a zlatno doba nastupilo<br />
je sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljea, poslije obavljene selekcije. Agrumi su voe<br />
novijeg doba u ovim prostorima, a komercijalni uzgoj datira od sredine prošlog stoljea od kada<br />
je meliorirana dolina Neretve. Na nagnutim terenima i terasama pored masline uzgajalo se i<br />
drugo voe (smokva, roga, šipak, višnja i drugo) te vinova loza. Škrta polja i tereni sa<br />
zemljištima boljeg boniteta koristili su se za proizvodnju žitarica, a prvenstveno za pšenicu.<br />
Dolaskom jugoslavenske vlasti u Dalmaciju voarstvo sustavno nazaduje kao i sve ostale<br />
poljoprivredne kulture, a rezultat toga je masovno iseljavanje stanovništva iz sela u grad ili iz<br />
<strong>Dalmacije</strong> u druge, a naješe prekomorske zemlje.<br />
Uspostavom samostalne Hrvatske mijenja se agrarna politika te se voarstvo smatra strateškom<br />
odrednicom poljoprivrede i poklanja mu se zaslužena pažnja. Rezultat ovoga je poveanje<br />
27
površina pod maslinom i obnova starih i zapuštenih maslinika, ali sporije poveanje uzgoja<br />
drugih vonih vrsta.<br />
2.1.3 Okolišni uvjeti i regionalizacija <strong>Dalmacije</strong><br />
Dalmacija ima povoljne klimatske uvjete za uzgoj gotovo svih vonih kultura. Klima i oborine<br />
su klimatski elementi koji u znaajnom utjeu na proizvodnju voa u Dalmaciji. Na osnovi<br />
klimatskih i pedoloških karakteristika Dalmacija je podijeljena u pet voarsko-maslinarskih<br />
podregija: sjeverna, srednja i južna Dalmacija, unutrašnjost <strong>Dalmacije</strong> i dolina Neretve. Svaka od<br />
imenovanih podregija odlikuje se odreenim klimatskim karakteristikama koje su uvjetovale<br />
vrstu voarske proizvodnje. Maslina, bajam, trešnje, šipak i smokva se uzgajaju u svih pet<br />
podregija, a razlike su u sortnom sastavu pojedine podregije, maraska je zastupljena u sjeverno i<br />
srednjoj Dalmaciji te u unutrašnjosti, roga se uzgaja samo na nekim pogodnim lokalitetima u<br />
podruju južne i srednje <strong>Dalmacije</strong>, agrumi su zastupljeni iskljuivo u podruju doline Neretve,<br />
nešpola se uzgaja sporadino uglavnom u okunicama dok su centri trešnje u podruju srednje<br />
<strong>Dalmacije</strong>. Od okolišnih uvjeta treba istaknuti oborine kao važan element voarske proizvodnje<br />
kojih u podruju <strong>Dalmacije</strong> ima dovoljno ali nisu pravilno rasporeene. Naime poveana<br />
koliina oborina potrebna je u ljetnom razdoblju, a tada u ovom podruju pada najmanje kiše,<br />
radi ega je potrebno organizirati natapanje poljoprivrednih kultura.<br />
28
2.2 TRADICIJSKI KULTIVARI DALMACIJE<br />
2.2.1 Pregledni popis kultura i kultivara:<br />
Tradicijski kultivari vonih vrsta u Dalmaciji*:<br />
*Napomena:<br />
detaljnije<br />
Tradicijski kultivari smokve u Dalmaciji:<br />
Tradicijski kultivari bajama u Dalmaciji:<br />
Boldom su otisnute sorte koje su u Elaboratu<br />
obraene.<br />
Petrovaa bijela,<br />
Bjelica,<br />
Vodenjaa,<br />
Tremenjaa,<br />
Zamorica,<br />
Zimica,<br />
Zemnjica,<br />
Petrovaa crna,<br />
Bujaka,<br />
Bujaka crna,<br />
Cigulica,<br />
Crna patlidžanka,<br />
Crna rezavica,<br />
Karginja,<br />
Lopudka,<br />
Modrulja,<br />
Padovanka bijela,<br />
Vladimirska krupna bijela,<br />
Vladimirska krupna crna,<br />
Bijela sultanija,<br />
Carigradska rezavica,<br />
Crna smirnska,<br />
Crna sušilica,<br />
Sultanija crna,<br />
Zlatulja crna,<br />
Zlatulja,<br />
Bružetka crna,<br />
Bružetka,<br />
Šaraguja.<br />
arski kasni,<br />
Knez rnomir,<br />
Priceza smokvika,<br />
Princeza korulanska,<br />
Talijanski kasni,<br />
Sutivanski,<br />
Smokviki polumekiš,<br />
Župski,<br />
Dubrovaki,<br />
Lješnjak,<br />
Marina,<br />
Debelokori krupni.<br />
29
Tradicijski kultivari maraske u Dalmaciji:<br />
Tradicijski kultivari rogaa u Dalmaciji:<br />
Tradicijski kultivari trešnje u Dalmaciji:<br />
Tradicijski kultivar mandarine u Dalmaciji:<br />
Tradicijski kultivar etruna u Dalmaciji<br />
Tradicijski kultivari narane u Dalmaciji:<br />
Tradicijski kultivari šipka u Dalmaciji:<br />
Bra-2,<br />
Bra-6,<br />
Recta,<br />
Sokoluša,<br />
Visulja,<br />
Pendula,<br />
Poljika,<br />
Bra-1,<br />
Vodica,<br />
8R,<br />
23R,<br />
27R,<br />
14O,<br />
14L.<br />
Šipanski,<br />
Puljiški,<br />
Komiški,<br />
Medunac,<br />
Bogliev,<br />
Mekiš,<br />
Široko korulanski.<br />
Tugarka,<br />
Stonska,<br />
Gomilika,<br />
Stonska kratke peteljke.<br />
Zorica rana.<br />
Domai etrun.<br />
Domaa narana,<br />
Kuparka,<br />
Katarinka,<br />
Žuta narana.<br />
Konjski zub,<br />
Slatki barski,<br />
Mojdeški krupnozrni,<br />
Slatki tankokorac,<br />
Dubrovaki kasni,<br />
Dubrovaki sitnozrni,<br />
Šerbetaš,<br />
Glavaš,<br />
Sladun krupnozrni,<br />
Dividiš,<br />
Karaderviš,<br />
Slatki sitnozrni,<br />
Barski,<br />
Ciparski,<br />
Crni zub,<br />
30
Dubrovaki rani,<br />
Medun,<br />
Sladun,<br />
Šipak crnog zrna,<br />
Zamorski.<br />
Tradicijski kultivar nešpole u Dalmaciji:<br />
Tradicijski kultivar oskoruše u Dalmaciji:<br />
Domaa krupna nešpola.<br />
Domaa oskoruša.<br />
31
2.2.2 Pregled najznaajnijih kultivara <strong>Dalmacije</strong>:<br />
2.2.2.1 SMOKVA: PETROVAA BIJELA<br />
SISTEMATIKA SMOKVE<br />
red: ROSALES<br />
porodica: MORACEAE<br />
rod: FICUS<br />
vrsta: Ficus carica, Pitoma smokva<br />
sorta: Petrovaa bijela<br />
PODRIJETLO<br />
Podrijetlo ove sorte nije razjašnjeno, a smatra se domaom sortom smokve. Njen uzgoj proširen<br />
je na podruje srednje i južne <strong>Dalmacije</strong> dok je u sjevernoj Dalmaciji ima veoma malo.<br />
SINONIMI<br />
Sinonimi su: Petrovka (Dubrovnik, Korula, Hvar, Split, Benkovac, Šolta, Zadar, Šibenik),<br />
Balunjaa (Dubrovnik), Trkva (Split), Mljetkinja (Dubrovnik, Korula, Hvar, Split), Bonboni,<br />
Cukerini - Zuccherini (Istra), Bletkinja, Mletkinja (cijelo uzgojno podruje).<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske. Kao ishodni materijal uva se u tri kolekcijska<br />
nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split i Stanica za južne kulture Dubrovnik<br />
i Institut za poljoprivredu i turizam u Poreu). U Hrvatskoj je registrirano 9 matinih stabala ove<br />
sorte u tri rasadnika. Godišnja proizvodnja sadnica je na razini od oko 20.000 komada.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Petrovaa bijela se najviše uzgaja u srednjoj i južnoj Dalmaciji, dok je uz obalu i na otocima<br />
sjevernog Jadrana ima malo.<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stabla su bujnog rasta, a listovi tamno zeleni dlanasti peteroprstaste plojke.<br />
Cvat i plod: U tijeku vegetacije razvija dva puta cvat, pa je tipina dvorotka. Prvi proljetni cvat<br />
sadrži samo degenerirane ženske cvjetove. Iz ovog se cvata nakon što omesnati razvije veliki<br />
soni, jestivi plod, takozvani „plod cviak“, težine do 170 grama. Prosjena masa ploda iznosi od<br />
60 do 100 grama.<br />
Drugi to jest ljetni cvat ima samo ženske cvjetove sa potpuno razvijenom plodnicama. Ovaj se<br />
cvat razvije u plod prosjene mase od 50 grama. Prosjena masa plodova ljetnog cvata je 40-50<br />
grama.<br />
Plod je tipinog smokvasta oblika s kožicom svijetlo zelene boje, koja se lagano odvaja od<br />
potkožnog gotovo bijelog mesa. Unutrašnji dio mesa je blijedo-medeno-ružiaste boje, vrlo<br />
soan i ugodno slatkasta okusa.<br />
Za oplodnju je veoma potrebna kaprifikacija, to jest polen iz cvata divlje smokve (caprificusa),<br />
koji prenosi smokvina osica (Blastophaga grossorum, B. undulata, B. vulgaris).<br />
Nedostatci: Plodovi zbog velike sonosti slabo podnose transport i manipulaciju, pa sortiranje<br />
treba obaviti ve pri berbi u vonjaku.<br />
Prednosti: Veoma kvalitetna rana sorta smokve koja se može dobro plasirati u doba turistike<br />
sezone.<br />
32
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEĆI TREND<br />
U posljednje vrijeme bilježi se porast broja stabala ove sorte. Trenutno u Hrvatskoj ne postoji<br />
niti jedan projekt vezan za ouvanje genofonda smokve niti razvoj smokvarstva uope. Struna<br />
ocjena o ugroženosti: nije ugrožena.<br />
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Petrovaa bijela ima veliki gospodarski potencijal zbog kvalitetnih plodova i rane zriobe. Napose<br />
treba istaknuti njenu sposobnost da dva puta plodonosi tijekom godine, a za proizvodnju je u<br />
znaajnijem važniji prvi rod ove smokve. Za ovu sortu bi trebalo istražiti tržište i kvalitetnije je<br />
obraditi marketinški.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
Potrebno je izraditi plan za njeno ouvanje i zaštitu. Potrebno je stvoriti kolekciju smokve u<br />
kojoj e se izmeu ostalog uvati i stabla Petrovae bijele te obaviti molekularnu identifikaciju te<br />
potvrditi njenu autohtonost. Putem raznih edukativnih aktivnosti (predavanja, radionice,<br />
radionice u osnovnim i srednjim školama, dani smokve i drugo) poveati razinu svijesti o<br />
vrijednosti upotrebe smokve u prehrani i openito o važnosti ouvanja biološke raznolikosti u<br />
Hrvatskoj i svijetu.<br />
33
2.2.2.2 SMOKVA: ZAMORICA<br />
SISTEMATIKA SMOKVE<br />
red: ROSALES<br />
porodica: MORACEAE<br />
rod: FICUS<br />
vrsta: Ficus carica, Pitoma smokva<br />
sorta: Zamorica<br />
PODRIJETLO<br />
Zamorica je domaa sorta koja se uzgaja na cijelom uzgojnom podruju, a najviše u prostoru od<br />
Makarske do Metkovia. Osim u Hrvatskoj Zamorica se dosta uzgaja u Bosni i Hercegovini, a<br />
osobito u dolini Neretve te u Crnoj gori.<br />
Nadalje za ovu je sortu veoma interesantno da se uzgaja u Kaliforniji gdje su je najvjerojatnije<br />
donijeli naši iseljenici te na Krimu u Rusiji. U Kaliforniji se ova sorta naziva Adriatica, dok se na<br />
Krimu naziva Dalmatskaja, a što ukazuje na njeno podrijetlo.<br />
SINONIMI<br />
Zamojica, Barsanica, Dobra smokva, Visilica (Hvaru), Suševka (Koruli), Sušeoka<br />
(Dubrovako primorje i Konavli), Sušelica, Hvarska smokva (u literaturi), Sušeljka (Sinj i<br />
Dalmatinska zalee), Poljarica (okolica Splita), Bilica (Makarsko primorje i otok Krk),<br />
Manjukva (Hrvatsko primorje), Tenica (Hercegovina), Tjenica (neretvanski kraj), Adriatic<br />
(Kalifonija), Dalmatskaja (Krim).<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske. Kao ishodni materijal uva se u tri kolekcijska<br />
nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split i Stanica za južne kulture Dubrovnik<br />
i Institut za poljoprivredu i turizam Pore). U Hrvatskoj je registrirano 15 matinih stabala ove<br />
sorte u tri rasadnika, a godišnja proizvodnja sadnica je na razini od oko 15.000 komada.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Uzgoj Zamorice raširen je na cijelo uzgojno podruje, a posebno na podruje otoka Krka, Hvara<br />
i Korule. Najviše se uzgaja u dolini Neretve sve do Mostara.<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Stabla su srednje bujna do vrlo bujna i vrlo rodna. List je srednje veliine, a plojka je<br />
dlanasta i obino petoprstasta.<br />
Cvat i plod: Tipina je jednorotka jer razvija cvat samo jednom godišnje, a u njemu dolaze samo<br />
degenerirani ženski cvjetovi.<br />
Plod je izrazito kruškolika oblika. Razlikujemo plodove s duguljastim i kratkim mesnatim<br />
vratom. Ako je mesnat vrat duži, tada je držak krai i obratno.<br />
Kožica je svijetlozelene boje s laganim prijelazom u žukasto-zelenu u vrijeme dozrelosti. Inae<br />
je tanka, a lagano se odvaja od mesa, koje je ispod kože bijelo-žukasto, a u sredini medenoružiasto,<br />
vrlo sono i slatko, ugodne arome. Osobito su cijenjeni suhi plodovi ove sorte, zbog<br />
nježne tanke kožice i dobre kvalitete, odnosno, mekoe i finog okusa.<br />
Poinje dozrijevati u prvoj dekadi kolovoza, a dozrijevanje traje oko mjesec dana. To je povoljno<br />
jer se za vrijeme ljeta, dok ima dosta topline i sunca, mogu sušiti plodovi. Zbog finoe i nježnosti<br />
kožice suhe smokve na veoj vlazi lako potamne.<br />
Nedostatci: Jedina je mana ovoj sorti što su joj plodovi manji od plodova drugih u svijetu<br />
cijenjenih sorti.<br />
35
Prednosti: Glavni razlozi njena velikog uzgoja su slijedei: dobra bujnost i rodnost, otpornost na<br />
sušu i niže temperature, odlina kvaliteta plodova openito, a posebno za sušenje.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
U posljednje vrijeme bilježi se lagani porast broja stabla ove sorte u uzgoju. Struna ocjena o<br />
ugroženosti: nije ugrožena.<br />
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Preporuuje se za uzgoj kao naša gospodarski najvrednija sorta. Premda ova sorta dobro uspijeva<br />
i na pliim tlima, ipak prednost treba dati dubljim plodnim tlima. Na dubljim tlima, koja dobro<br />
gospodare vlagom, vea je bujnost i rodnost, a takoer je vea i prosjena masa plodova, koji s<br />
takvih terena imaju odlinu kvalitetu.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
Izraditi planove za zaštitu ove sorte. Obaviti molekularnu karakterizaciju te unaprijediti<br />
tehnologiju sušenja s ciljem dobivanja vrhunske kvalitete suhe smokve. Putem raznih<br />
edukativnih aktivnosti (predavanja, radionice, radionice u osnovnim i srednjim školama, dani<br />
smokve i drugo) poveati razinu svijesti o vrijednosti upotrebe smokve u prehrani i openito o<br />
važnosti ouvanja biološke raznolikosti u Hrvatskoj i svijetu.<br />
36
2.2.2.3 BAJAM: ARSKI KASNI<br />
SISTEMATIKA BAJAMA<br />
red: ROSALES<br />
porodica: ROSACEAE<br />
rod: PRUNUS<br />
vrsta: Amygdalus communis Spock. (Prunus amygdalus); Bajam<br />
sorta: arski kasni<br />
PODRIJETLO<br />
Ovo je domaa sorta bajama porijeklom s otoka Korule, mjesto ara. Ime je dobio po kasnom<br />
dobu cvjetanja i mjestu selekcije.<br />
SINONIMI<br />
Nema sinonima<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Sorta arski kasni je uvrštena na sortnu listu RH. Kao ishodni materijal uva se u jednom<br />
kolekcijskom nasadu bajama pri Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša Split te u<br />
nekoliko komercijalnih rasadnika na obali. U Hrvatskoj trenutno nije registrirano niti jedno<br />
matino stablo ove sorte. Godišnja proizvodnja sadnica bajama ove sorte je na razini od 2-3.000<br />
sadnica.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Ova sorta se uzgaja na cijelom uzgojnom podruju Hrvatske. Posebno brojne populacije nalaze<br />
se u podruju otoka Korule gdje je ova sorta i izdvojena.<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Razvija srednje bujna i veoma rodna stabla, visokog debla. Krošnja je kuglastog oblika, a<br />
list je zelene boje, dug i kopljast.<br />
Plod: Ova sorta cvjeta veoma kasno, a dozrijeva srednje rano. Zreli plod je ovalnog oblika,<br />
prosjene mase oko 4.6 grama s randmanom jezgre od oko 50 % . Ljuska ploda je polumekana.<br />
Jezgra je takoer ovalnog oblika s prosjenom masom od oko 2.2 grama. Dobro svojstvo ovog<br />
bajama je da ima mali postotak (oko 4 % ) dvostrukih jezgri.<br />
Nedostatci: Ovo je u velikom postotku stranooplodna sorta bajama te bi trebalo istražiti<br />
najprikladnije oprašivae za ovu sortu.<br />
Prednosti: Kasna cvatnja, otpornost na sušu i bolesti bajama.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
U posljednje vrijeme bilježi se porast broja stabala ove sorte. Trenutno u Hrvatskoj ne postoji<br />
niti jedan projekt vezan za ouvanje genofonda bajama. Struna ocjena o ugroženosti: nije<br />
ugrožena.<br />
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
arski kasni ima dosta kasnu cvatnju po emu je izdvojen kao gospodarski vrijedna sorta. Pored<br />
kasne cvatnje ova sorta ima polumekanu ljusku te dobar randman jezgre (50 %). Sorta je veoma<br />
otporna na sušu i bolesti bajama redi ega ima dobru perspektivu za vee korištenje u<br />
proizvodnji.<br />
S obzirom na svoja dobra gospodarska svojstva ova sorta je pogodan materijal za oplemenjivanje<br />
bajama putem križanja i klonske selekcije s ciljem dobivanja genotipova kasnije cvatnje i boljeg<br />
randmana jezgre.<br />
38
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
Potrebno je u najkraem vremenu od postojeih kolekcioniranih stabala napraviti reprodukciju te<br />
zasnovati nacionalnu kolekciju genofonda bajama na više lokacija. Nadalje potrebno je istražiti<br />
najprikladnije sorte oprašivae za ovu vrijednu sortu s ciljem poveanja rodnosti te obaviti<br />
molekularnu identifikaciju radi potvrde autohtonosti.<br />
39
2.2.2.4 BAJAM: KNEZ RNOMIR<br />
SISTEMATIKA BAJAMA<br />
red: ROSALES<br />
porodica: ROSACEAE<br />
rod: PRUNUS<br />
vrsta: Amygdalus communis Spock. (Prunus amygdalus); Bajam<br />
sorta: Knez rnomir<br />
PODRIJETLO<br />
Knez rnomir je domaa sorta bajama koja je selekcionirana na otoku Korula u podruju<br />
mjesta ara.<br />
SINONIMI<br />
Nema sinonima<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Sorta Knez rnomir uvrštena je na sortnu listu RH. Kao ishodni materijal uva se u jedinoj<br />
kolekciji genofonda bajama pri Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša Split te u jednom<br />
komercijalnom rasadniku. U RH danas nema registrirano niti jedno matino stablo ove sorte<br />
bajama, a godišnja proizvodnja sadnica je na razini od 2-3.000 sadnica.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Ova sorta bajama raširena je u proizvodnim nasadima na cijelom uzgojnom podruju. Najvea<br />
ekspanzija ove sorte bila je prije tridesetak godina kada se u znaajnijoj mjeri proširio na cijelo<br />
uzgojno podruje. Najvee populacije ove sorte nalaze se u podruju otoka Korule.<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Razvija veoma bujna stabla, visokog debla i razgranate krošnje tipa vaze. List je dug i<br />
uzak. Ovo je srednje rodna sorta bajama.<br />
Plod: Razvija duguljaste plodove prosjene mase oko 3.2 grama s randmanom jezgre od oko 43<br />
% . Plod ima polutvrdu ljusku, a jezgra je takoer duguljasta, lijepog izgleda i prosjene mase od<br />
oko 1.4 grama. Sorta Knez rnomir nema dvostrukih jezgri.<br />
Nedostatci: Manja rodnost.<br />
Prednosti: Polumekana ljuska, otporna na sušu, kasna cvatnja, dobar randman jezgre, nema<br />
dvostrukih jezgri u plodu.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
U posljednje vrijeme bilježi se lagani porast broje stabala ove sorte. Struna ocjena o<br />
ugroženosti: ugrožena.<br />
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Gospodarska vrijednost ove sorte je velika zbog kasne cvatnje i polumekane ljuske te dobrog<br />
randmana jezgre. Kako bi se poveala rodnost ove sorte potrebno je obaviti istraživanja izbora<br />
najprikladnijih oprašivaa ove sorte te bi bilo potrebno poraditi na istraživanju tržišta za prihvat<br />
ove sorte bajama. Napose treba istražiti mogunost korištenje jezgre ovog bajama u<br />
preraivakoj industriji. Koristiti ovu sortu u programima oplemenjivanja bajama.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
U najskorije vrijeme treba obaviti reprodukciju ove sorte iz postojee kolekcije te podizanje<br />
novih kolekcija genofonda bajama na najmanje dvije odvojene lokacije u zemlji. Poveati<br />
40
proizvodnju sadnog materijala kroz program ocjene proizvodnog podruja za uzgoj ove sorte.<br />
Pokretanje projekta prikupljanja i kolekcioniranja genofonda bajama.<br />
41
2.2.2.5 MARASKA: BRA-2<br />
SISTEMATIKA MARASKE<br />
red: ROSALES<br />
porodica: ROSACEAE<br />
rod: PRUNUS<br />
vrsta: Prunus cerasus L. var. marasca (Cerasus vulgaris Mill. var. marasca) -<br />
Maraska<br />
sorta: Bra-2<br />
PODRIJETLO<br />
Ovo je domaa sorta maraske porijeklom s otoka Braa, mjesto Selca. Ova je sorta izdvojena iz<br />
populacije 1975. godine te se od tada vodi kao sorta maraske. Ime je dobila po otoku na kojem je<br />
izdvojena. Tijekom ove primarne selekcije izdvojen je vei broj tipova koji su nosili radne<br />
nazive Bra-1 do Bra-8, a nakon agronomskog i ekonomskog vrednovanja znaajnije mjesto i<br />
naziv sorta ili tip maraske dobili su Bra-2 i Bra-6.<br />
SINONIMI<br />
Nema sinonima<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Sorta Bra-2 uvrštena je na sortnu listu RH, a danas u Hrvatskoj postoji samo jedan kolekcijski<br />
nasad višnje maraske pri Institutu za jadranske kulture u Splitu te vei broj matinih nasada u<br />
komercijalnim rasadnicima. Danas je u Hrvatskoj registrirano 49 matinih stabala ove sorte, a<br />
godišnja proizvodnja sadnog materijala kree se na razini od oko 20-25.000 sadnica.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Ova sorta od 1975. godine kada je izdvojena na podruju Braa ušla je u sve komercijalne<br />
vonjake na cijelom uzgojnom podruju od Zadra do Ploa.<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Razvija srednje bujna stabla s niskom deblom. Krošnja je veoma gusta i kotlaste forme<br />
rasta. Izbojci su veoma bujni s dugim internodijima.<br />
Plod: Plod maraske zrije od druge dekade lipnja do polovine srpnja. Plod je srednje krupan,<br />
sitniji od kontinentalne višnje, srcolikog oblika, prosjene mase oko 3 grama. Koštica je sitna,<br />
prosjene mase 0.8 grama. Sok ploda je zagasito crvene boje, veoma gust i aromatian. U<br />
odreenom uzgojnom podruju daje vrhunsku kvalitetu i prepoznatljivost.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
U posljednje vrijeme bilježi se porast broja stabala ove sorte. Najvei pomak u ouvanju ove<br />
sorte kao i openito maraske u Hrvatskoj napravljen je podizanjem plantaže od 250 ha maraske u<br />
podruju «Vlaine» u zadarskom zaleu prije 3 godine. Struna ocjena o ugroženosti: nije<br />
ugrožena.<br />
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Ova sorta ima veliki gospodarski potencijal jer daje visoke i redovite prinose, sadržaj suhe tvari<br />
kree se oko 24 % , visok sadržaj aromatskih tvari i tvari arome. Potrebno je izraditi plan<br />
korištenje ove sorte kroz preradu u sokove, sirupe, likere i marmelade. Naime od davnine je<br />
poznata proizvodnja likera «Maraskino» ija je baza plod višnje maraske. Kvalitetnijom<br />
marketinškom obradom i pravilnom analizom tržišta treba stvoriti brend «Maraska Dalmatina»<br />
Danas u Hrvatskoj egzistira i projekt «Maraska Dalmatina» koji ima za cilja izradu specifikacije<br />
42
prehrambenog proizvoda višnje maraske za zaštitu izvornosti i geografskog podrijetla proizvoda.<br />
Kroz turistiku ponudu na domaem turistikom tržištu obaviti valorizaciju ovog jedinstvenog<br />
proizvoda u svijetu.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
U iduem razdoblju potrebno je obaviti reprodukciju postojee kolekcije te zasnovati dvije nove<br />
kolekcije genofonda višnje maraske na razliitim lokalitetima (Split i Zadar). Nadalje potrebno je<br />
poveati proizvodnju sadnog materijala maraske i to prvenstveno perspektivnih sorta te raditi na<br />
oplemenjivanju ove sorte s ciljem dobivanja genotipova s boljim svojstvima. Izraditi planove za<br />
zaštitu izvornosti i geografskog podrijetla proizvoda od višnje maraske (sokova, likera,<br />
marmelada i sl.). Potrebno je provesti DNA identifikaciju ove biljne vrste te potvrditi njenu<br />
izvornost, a što je preduvjet za izradu geografske zaštite.<br />
43
2.2.2.6 MARASKA-SORTA: BRA-6<br />
SISTEMATIKA MARASKE<br />
red: ROSALES<br />
porodica: ROSACEAE<br />
rod: PRUNUS<br />
vrsta: Prunus cerasus L. var. marasca (Cerasus vulgaris Mill. var. marasca) -<br />
Maraska<br />
sorta: Bra-6<br />
PODRIJETLO<br />
Ovo je domaa sorta-tip višnje maraske koja je selekcionirana u podruju Selaca-otok Bra<br />
1975. godine.<br />
SINONIMI<br />
Nema sinonima<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Sorta Bra-6 uvrštena je na sortnu listu RH. Danas u Hrvatskoj ima registrirano 322 matina<br />
stabla ove sorte u etiri registrirana komercijalna rasadnika, a godišnja proizvodnja sadnica je na<br />
razini od 30-40.000 sadnica. Pored ovog ishodni materijal se uva u jedinoj kolekciji pri Institutu<br />
za jadranske kulture i melioraciju krša Split.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Bra-6 se uzgaja na cijelom uzgojnom podruju maraske od Zadra do Ploa. U posljednje<br />
vrijeme znaajan napredak u broju stabla bilježi se u podruju zadarskog zalea, zahvaljujui<br />
novopodignutoj plantaži maraske površine 250 ha i privatnim manjim vonjacima u tome<br />
podruju. U drugim uzgojnim podrujima kao što su unutrašnjost <strong>Dalmacije</strong>, Makarsko primorje<br />
i izvorno podruje otok Bra, maraska je praktiki nestala.<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Razvija srednje bujna stabla, uspravnih grana. Izbojci su bujni i uspravni. Razvija<br />
kuglastu krošnju.<br />
Plod: Plod zrije od kraja lipnja do sredine srpnja mjeseca. Plod je pravilnog srcolikog oblika,<br />
tamnocrvene boje kožice i gustog soka ploda, prosjena masa ploda je oko 3.5 grama. Sok ploda<br />
je aromatian i sadrži oko 23 % suhe tvari u zavisnosti od uzgojnog podruja i stupnja zrelosti, a<br />
može varirati i do 28 %. Koštica je pravilnog oblika prosjene mase oko 0.7 grama.<br />
Nedostatci: Osjetljiva je na niske temperature pa za uzgoj treba birati zaštienije položaje.<br />
Prednosti: U velikom stupnju je samooplodna sorta maraske. Redovito i obilno raa.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
U posljednje vrijeme bilježi nagli porast broja stabla, a osobito u podruju zadarskog zalea i<br />
podruju Šibenika (Vodice i Tribunj). U ostalom prostoru uzgoja maraska bilježi stalno<br />
nazadovanje broja stabala, a razlog tomu je napuštanje poljoprivrednih prostora i orijentacija u<br />
turizam. Struna ocjena o ugroženosti: nije ugrožena.<br />
44
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Ova sorta je veoma vrijedna radi obilne rodnosti, visokog stupnja samooplodnje, otpornosti na<br />
sušu i visokog sadržaja suhe tvari u soku ploda. Za ovu sortu bi trebalo izraditi marketinške<br />
planove te istražiti tržište soka i likera od ove sorte i openito od maraske. Bilo bi potrebno<br />
organizirati manifestaciju «Berba višnje maraske» u vrijeme turistike sezone te tako napraviti<br />
promidžbu ove vrste i njenih preraevina. Izraditi planove oplemenjivanja.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
Treba obaviti reprodukciju postojee kolekcije te zasnovati dvije nove kolekcije na odvojenim<br />
lokalitetima (Zadar i Split). U skoroj budunosti treba razraditi planove za kvalitetniji nastup na<br />
tržištu, a prvenstveno na domaem turistikom tržištu. Potrebno je provesti DNA identifikaciju<br />
ove biljne vrste te potvrditi njenu izvornost, a što je preduvjet za izradu geografske zaštite.<br />
45
2.2.2.7 MARASKA: RECTA<br />
SISTEMATIKA MARASKE<br />
red: ROSALES<br />
porodica: ROSACEAE<br />
rod: PRUNUS<br />
vrsta: Prunus cerasus L. var. marasca (Cerasus vulgaris Mill. var. marasca) -<br />
Maraska<br />
sorta: Recta<br />
PODRIJETLO<br />
Ovo je domaa sorta maraske. Izdvojena je selekcijskim radom 1976. godine u podruju Poljica.<br />
Ime je dobila po tipu rasta, naime ova sorta raste dosta uspravno, a taj tip rasta se zove recta rast.<br />
SINONIMI<br />
Nema sinonima.<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Ova sorta je uvrštena na sortnu listu RH. Ishodni materijal uva se u kolekciji genofonda<br />
maraske pri Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša Split. Pored ove kolekcije u<br />
Hrvatskoj postoji 9 registriranih matinih stabala ove sorte u tri komercijalna rasadnika, a<br />
godišnja proizvodnja sadnica je na razini od 10-20.000 sadnica.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Uzgaja se na cijelom uzgojnom podruju maraske (podruje od Zadra do Ploa). Posebno treba<br />
istaknuti u posljednje vrijeme poveani interes za uzgoj ove sorte na podruju Zadra i Visa.<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Razvija srednje bujna stabla s niskim deblom. Krošnja je kuglastog oblika, a grane imaju<br />
uspravan rast.<br />
Plod: Plod je pravilnog srcolikog oblika, prosjene mase oko 2.9 grama. Boja pokožice ploda je<br />
tamnocrvena kao i soka ploda. Sok ploda je aromatian, a sadržaj suhe tvari varira od 23-29 %<br />
ovisno od stupnja zrelosti, uzgojnog podruja i agrotehnikih prilika date godine.<br />
Nedostatci: U nešto veem postotku je samoneoplodna sorta te su joj za uspješan rod potrebne<br />
sorte oprašivai.<br />
Prednosti: Otporna je na niske temperature, sušu i moniliju. Dobar sadržaj suhe tvari u soku.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
U posljednje vrijeme bilježi se znaajan porast broja stabla ove sorte, a osobito nakon sadnje<br />
nasada 15 ha u podruju otoka Visa te na nekoliko manjih nasada u podruju Zadra. Struna<br />
ocjena o ugroženosti: nije ugrožena.<br />
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Ova sorta ima dobar gospodarski potencijal iz razloga dobre otpornosti na niske temperature,<br />
sušu i visok sadržaj suhe tvari. Potrebno je izraditi zaštitu izvornosti i geografskog podrijetla<br />
višnje maraske. Od preraevina (sok, sirup, likeri i slino) napraviti brend «Maraska Dalmatina»<br />
i zaštitit cijelo uzgojno podruje ove vone vrste. Kvalitetnijim marketinškim pristupom i veim<br />
promidžbenim aktivnostima u znaajnom bi se pomoglo ouvanju i razvoju ove vone vrste.<br />
Promidžbene aktivnosti trebale bi biti usmjerene na domae turistiko tržište. (npr. organizirati<br />
akciju u nekoliko hotela na obali da se u vrijeme doruka, ruka i veere od sokova nudi na<br />
prvom mjestu sok višnje maraske kao hrvatski brend, a kao aperitiv liker maraskino). Koristiti<br />
ovu sortu u programima oplemenjivanja.<br />
46
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
Treba obaviti reprodukciju postojee kolekcije te zasnovati dvije nove kolekcije na odvojenim<br />
lokalitetima (Zadar i Split). U skoroj budunosti treba razraditi planove za kvalitetniji nastup na<br />
tržištu, a prvenstveno na domaem turistikom tržištu. Potrebno je ocijeniti proizvodni prostor za<br />
uzgoj ove sorte kako bi se ona u budunosti sadila na lokalitete koji osiguravaju maksimalnu<br />
kvalitetu. Potrebno je provesti DNA identifikaciju ove biljne vrste te potvrditi njenu izvornost, a<br />
što je preduvjet za izradu geografske zaštite.<br />
47
2.2.2.8 ŠIPAK: KONJSKI ZUB<br />
SISTEMATIKA ŠIPKA<br />
red: MYRTALES<br />
porodica: LYTHRACEAE<br />
rod: PUNICA<br />
vrsta: Punica granatum, Šipak<br />
sorta: Konjski zub<br />
PODRIJETLO<br />
Konjski zub je domaa sorta šipka koja je prema navodima Redžia, (1952) uvezena iz Italije.<br />
SINONIMI<br />
Nema sinonima<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Ova sorta je uvrštena na sortnu listu RH. U Hrvatskoj je registrirano 45 matinih stabala ove<br />
sorte u pet komercijalnih rasadnika. Ishodni materijal se uva u kolekciji Stanice za južne kulture<br />
u Dubrovniku. Godišnja proizvodnja sadnog materijala ove sorte je na razini od 4-5.000 sadnica.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Konjski zub je najviše proširen u uzgoju u okolici Dubrovnika i južnoj Dalmaciji. Osim uzgoj u<br />
Hrvatskoj ova se sorta u znaajnoj mjeri uzgaja u podruju Hercegovine i crnogorskom primorju.<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Razvija srednje velika stabla, grmolikog izgleda. Na granama su izraženi trnovi.<br />
Plod: Razvija veoma velike plodove, prosjena masa ploda je oko 600 grama. Plod je pravilnog<br />
okruglog oblika, s malo plosnatim vrhom i bazom ploda. Debljina kore je 3-4 mm koje je lijepe<br />
ružiasto crvenkaste boje s izraženim uzdužnim rebrima. U plodu je krupno zrnje, poliedrinog<br />
oblika, jarko crvene boje. Zrnje je veoma sono i lagano puca pod zubima slatkog okusa i<br />
ugodne arome.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
U posljednje vrijeme ova sorta bilježi poveanje broja stabla, a osobito u podruju doline<br />
Neretve i Dubrovakom primorju. Najviše se sadi u okunicama i kunim vrtovima. Struna<br />
ocjena o ugroženosti: nije ugrožena.<br />
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Konjski zub je gospodarski veoma vrijedna sorta šipka zbog krupnoe ploda, kvalitete zrnja i<br />
otpornosti na sušu. Bilo bi potrebno izraditi kvalitetne marketinške planove za ovu sortu te<br />
obaviti analizu tržišta za prihvat ove sorte u usporedbi sa slinim sortama šipka istog vremena<br />
dozrijevanja. Treba obaviti ocjenu proizvodnog prostora za uzgoj šipka kako bi se areal<br />
rasprostranjenja eventualno proširio.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
Postojeu kolekciju potrebno je reproducirati i zasnovati najmanje dvije nove kolekcije<br />
genofonda šipka (Dubrovnik i Split). Nadalje potrebno je obaviti agronomsko i gospodarsko<br />
vrednovanje ove sorte koja još nije dovoljno istražena, a ima perspektivu širenja.<br />
48
2.2.2.9 ŠIPAK: SLATKI BARSKI<br />
SISTEMATIKA ŠIPKA<br />
red: MYRTALES<br />
porodica: LYTHRACEAE<br />
rod: PUNICA<br />
vrsta: Punica granatum, Šipak<br />
sorta: Slatki barski<br />
PODRIJETLO<br />
Ovo je domaa sorta šipka koja se najviše uzgaja u okolici Bara (Crna Gora) odakle je i dobio<br />
ime.<br />
SINONIMI<br />
Nema sinonima<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Ova sorta je uvrštena na sortnu listu RH. U Hrvatskoj su registrirana 33 matina stabla ove sorte<br />
u šest komercijalnih rasadnika. Ishodni materijal ove sorte se uva u kolekcijskom nasadu<br />
Stanice za južne kulture u Dubrovniku, a godišnja razina proizvodnje sadnog materijala ove sorte<br />
je 3-4.000 komada.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Najviše se uzgaja u južnoj Dalmaciji i na otocima Koruli, Lopudu, Mljetu i Lastovu. Pored<br />
ovog znaajniji centri uzgoja su dolina Neretve i podruje otoka Visa. Osim uzgoja u Hrvatskoj<br />
ova se sorta najviše uzgaja u podruju Bara i na cijelom crnogorskom primorju te u Hercegovini.<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Razvija bujna stabla grmolikog izgleda.<br />
Plod: Slatki barski zrije poetkom listopada radi ega je svrstan u grupu ranih sorta šipka. Plod je<br />
srednje velik, prosjene mase oko 500 grama. Oblik ploda je okruglasti s jasno izraženim<br />
rebrima. Kora ploda je srednje debljine (3-4 mm), a zrno je veliko, tamnocrvene boje, vrlo sono<br />
i slatko. Randman zrna iznosi oko 65 %, a u zrnu ima oko 80 % soka.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
Ova sorta u posljednje vrijeme bilježi porast broja stabala. Struna ocjena o ugroženosti: nije<br />
ugrožena.<br />
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Gospodarski potencijal ove sorte vidljiv je u njenoj ranoj zriobi radi ega na tržištu može postii<br />
visoku cijenu, nadalje Slatki barski ima dobar randman zrna i dobar randman soka. Sorta je<br />
otporna na sušu. Potrebno je obaviti analizu tržišta za prihvat ove sorte šipka te izraditi kvalitetan<br />
marketinški plan za ovu sortu.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
Postojeu kolekciju potrebno je reproducirati i zasnovati barem dvije nove kolekcije (Dubrovnik<br />
i Split). S obzirom da ova sorta nije dovoljno istražena potrebno je obaviti njeno gospodarsko i<br />
agronomsko vrednovanje.<br />
50
2.2.2.10 MANDARINA: ZORICA RANA<br />
SISTEMATIKA MANDARINE<br />
red: SAPINDALES<br />
porodica: RUTACEAE<br />
rod: CITRUS<br />
vrsta: Citrus reticulata, Mandarina<br />
sorta: Zorica rana<br />
PODRIJETLO<br />
Ovo je domaa sorta Mandarine Unshiu. Izdvojena je iz populacije mandarina koje su uvezene iz<br />
Japana sredinom šezdesetih godina prošlog stoljea. Izdvojena je kao sorta mjesec dana ranijeg<br />
dozrijevanja od standardne sorte koja je bila deklarirana. Ime je dobila po gosp. Zorici Velagi,<br />
dipl. inž. koja je bila jedina žena lan istraživakog tima, a nastavak rana zbog vremena<br />
dozrijevanja.<br />
SINONIMI<br />
Nema sinonima.<br />
SLUŽBENI STATUS<br />
Zorica rana je uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske. Danas u Hrvatskoj postoji 12<br />
matinih stabala ove sorte u tri komercijala rasadnika. Ishodni materijal uva se u kolekcijskom<br />
nasadu Stanice za južne kulture Dubrovnik. U Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u<br />
Splitu u tijeku je program proizvodnje zdravih matinih biljaka ove sorte mandarine. Godišnja<br />
proizvodnja sadnica je na razini od oko 20-30.000 komada.<br />
RASPROSTRANJENJE<br />
Od vremena primarne selekcije do danas Zorica rana je zauzela znaajno mjesto u agrumarstvu<br />
Hrvatske. Ona se uzgaja na cijelom uzgojnom podruju s posebnim naglaskom na podruje<br />
doline Neretve, Kaštelansko podruje, podruje Trogira i otok Bra.<br />
BIOLOŠKI OPIS<br />
Stablo: Razvija srednje bujna stabla, kuglaste krošnje i uspravnog rasta. Rodnost je velika i<br />
redovita.<br />
Plod: Plod je srednje krupan, žuto zlatne boje kožice. Ispod kožice je meso ploda koje je zlatno<br />
žute boje, slatko kiselog okusa i dobre arome. Kožica ploda je prilino tanka.<br />
Prednosti: Ova sorta ima izuzetnu prednost u ranom dozrijevanju ime se stvara mogunost<br />
ranijeg izlaska na tržište. Osim ovog ranije dozrijevanje omoguava izbjegavanje šteta od ranih<br />
jesenskih mrazeva koji u našem podruju esto puta priinjavaju znaajne štete na agrumima<br />
uslijed izmrzavanja nezrelih plodova na stablu.<br />
STUPANJ UGROŽENOSTI I POSTOJEI TREND<br />
Zbog svojih dobrih osobina ova sorta mandarine u posljednje vrijeme bilježi znaajan porast<br />
broja stabla. Ovo se osobito vidi u podruju Kaštelanskog bazena i trogirskom podruju. Struna<br />
ocjena o ugroženosti: nije ugrožena.<br />
51
GOSPODARSKA VRIJEDNOST I BUSINES PLAN<br />
Zorica rana je gospodarski veoma vrijedna sorta mandarine zbog izuzetno ranog vremena<br />
dozrijevanja i kvalitete ploda. Ranijim dozrijevanjem ova sorta postiže dobar ekonomski uspjeh<br />
na tržištu. Pored ovog ova sorta je manje osjetljiva na napad fitoftore. Za ovu sortu treba izraditi<br />
kvalitetne marketinška planove te je bolje prezentirati u strunoj, znanstvenoj i široj društvenoj<br />
javnosti. Nadalje potrebno je obaviti istraživanje tržišta s ciljem potrošakog vrednovanja ove<br />
sorte mandarine u odnosu na druge sorte.<br />
PRIJEDLOG ELEMENATA I PLAN UPRAVLJANJA<br />
S obzirom da su agrumi skloni mutacijama na razini pupa potrebno je obaviti klonsku selekciju<br />
populacija sorte Zorica rana te izdvojiti eventualne bolje genotipove. Postojei genofond ove<br />
sorte potrebno je ozdraviti te na taj nain proizvesti sadni materijal kategorije osnovni za<br />
podizanje komercijalnih matinih nasada.<br />
52
1.3 STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA<br />
1.3.1. Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljšanje<br />
1.3.2. Elementi istraženosti i ouvanja tradicijskih kultivara<br />
a. Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda vonih kultura:<br />
Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda smokve:<br />
Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda bajama:<br />
dr. sc. Frane Striki<br />
dr. sc. Slavko Perica<br />
dr. sc. Katja Žani<br />
dr. sc. Frane Striki<br />
Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda višnje maraske:<br />
dr. sc. Frane Striki<br />
mr. sc. Mira Raduni<br />
prof. dr. sc. Zlatko melik<br />
mr. sc. Jasmina Druži<br />
prof. dr. sc. Branka Levaj<br />
Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda šipka:<br />
Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda trešnje:<br />
Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda agruma:<br />
Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda nešpole:<br />
vrstom<br />
Strunjaci koji se bave ouvanjem genofonda rogaa:<br />
dr. sc. Frane Striki<br />
mr. sc. Mira Raduni<br />
prof. dr. sc. Zlatko melik<br />
mr. sc. Jasmina Druži<br />
mr. sc. Jakša Rošin<br />
mr. sc. Katarina Hanevi<br />
dr. sc. Živko Gatin<br />
Mate Kaleb, dipl. inž.<br />
dr. sc. Tomislav Radi<br />
nitko se ne bavi ovom vonom<br />
dr. sc. Frane Striki<br />
b. Trenutni projekti vezani uz vone kulture:<br />
Trenutni projekti koji se bave ouvanjem genofonda smokve:<br />
Trenutni projekti o ouvanju genofonda bajama:<br />
Trenutni projekti u RH vezani za ouvanje genofonda višnje maraske:<br />
Trenutni projekti u RH vezani za ouvanje genofonda šipka:<br />
Trenutni projekti u RH vezani za ouvanje genofonda trešnje:<br />
SEE ERA Net<br />
SEED Net projekt<br />
SEED Net-projekt<br />
Maraska Dalmatina<br />
nema projekata<br />
SEED Net-projekt<br />
53
Trenutni projekti u RH vezani za ouvanje genofonda agruma:<br />
Eliminacija patogena agruma i vinove loze metodama in vitro.<br />
Trenutni projekti u RH vezani za ouvanje genofonda nešpole:<br />
Trenutni projekti u RH vezani za ouvanje genofonda rogaa:<br />
nema projekata<br />
nema projekata<br />
c. Institucije koji se bave ouvanjem genofonda vonih kultura:<br />
Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split<br />
Stanica za južne kulture Dubrovnik<br />
Institut za poljoprivredu i turizam u Poreu<br />
54
1.4 MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA<br />
1.4.1 Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih<br />
kultivara:<br />
terenska istraživanja,<br />
detaljni opisi formi zanimljivih za kultiviranje,<br />
sakupljanje sjemenskog i sadnog materijala,<br />
formiranje i dopuna kolekcija,<br />
daljnja selekcija,<br />
oplemenjivaki rad,<br />
razrada bussines planova,<br />
poboljšanje državne strategije,<br />
predavanja,<br />
izložbe,<br />
promotivni materijal,<br />
publikacije.<br />
55
3. VINOVA LOZA<br />
3.1 UVOD<br />
3.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju<br />
Proizvodnja groža i vina i danas u Dalmaciji ima strateško mjesto kao što je imala i u prošlosti.<br />
Vrlo povoljni okolišni uvjeti, raznolikost tala i specifini vinogradarski položaji ine Dalmaciju<br />
idealnim staništem za uzgoj vinove loze. Bogatstvo autohtonih sorata, tradicija proizvodnje vina<br />
i turistiki znaaj ovog podruja ipak nisu u gospodarskom smislu odgovarajue iskorišteni.<br />
Prosjena površina posjeda mala je, esto manja od 1 ha, a iako vinograd u Dalmaciji ima veliki<br />
broj gospodarstava svega 1/3 proizvedenog vina se proda na tržištu. Kvaliteta vina koje turisti<br />
kušaju na obiteljskim gospodarstvima esto je ispod realnog potencijala sorte i podneblja.<br />
Unato tome, interes za uzgoj vinove loze raste, poticajne mjere za podizanje vinograda<br />
doprinose laganom rastu površina pod vinovom lozom, tržišno orijentirani vinogradari ulažu u<br />
tehnologiju proizvodnje u vinogradu i podrumu, što rezultira i boljom kvalitetom vina.<br />
3.1.2 Povijest uzgoja u Dalmaciji<br />
Vinova loza, Vitis vinifera ssp. sativa, razvila se od svog divljeg pretka, šumske loze, Vitis<br />
vinifera ssp. sylvestris. Šumska je loza bila dio prirodne vegetacija mediteranskih šuma,<br />
rasprostranjena na podruju itavog Mediterana, pa tako i na podruju današnje <strong>Dalmacije</strong>.<br />
Obzirom na veliku rasprostranjenost teško je tono utvrditi kad je i gdje došlo do njene<br />
domestikacije. Najstariji nalazi o proizvodnji vina vezani su uz podruje današnjeg Irana i<br />
datiraju oko 5 400 godina prije Krista. Iako je nekada prevladavalo mišljenje da je kultura uzgoja<br />
nastala na podruju velikih civilizacija istonog Mediterana odakle je kolonizacijom prenesena u<br />
ostatak Europe, danas je sve više dokaza da su ljudi poeli uzgajati lozu na razliitim podrujima<br />
u isto vrijeme. Pa tako, iako postoje vrsti dokazi da se vinogradarstvo u Dalmaciji poelo<br />
razvijati u vrijeme osnivanja grkih kolonija poput Isse, Korkyrae, Traguriona, Pharos,<br />
Epidaurus na Jadranu u 4. stoljeu prije Krista, mnogi smatraju da su ilirska plemena Liburni,<br />
Dalmati i Histri koji su bili vješti pomorci, ve upoznali uzgoj vinove loze u susjednim<br />
podrujima i imali razvijeno vinogradarstvo.<br />
Kako su okolišni uvjeti na podruju <strong>Dalmacije</strong> vrlo povoljni za vinovu lozu, vinogradarstvo je u<br />
povijesti ovog prostora imalo veliko znaenje. Brojni arheološki nalazi, poput novia,<br />
uporabnih predmeta ili reljefa govore o razvijenom vinogradarstvu u vrijeme Rimskog carstva, a<br />
propisi u statutu vezani za zakup vinograda ili trgovanje i formiranje cijene vina svjedoe o<br />
gospodarskoj važnosti proizvodnje vina u srednjovjekovnim gradovima poput Trogira, Korule<br />
ili Dubrovnika.<br />
U vrijeme turskih osvajanja vinogradarstvo na podruju današnje Hrvatske stagniralo je. Turskih<br />
razaranja nisu bili pošteeni ni dalmatinski gradovi, koji su u to vrijeme bili pod vlašu Mletake<br />
Republike. U razdoblju mletako-turskih ratova, turske su ete esto upadale na mletako<br />
podruje i nemilice uništavale vinograde u okolici Splita, Šibenika, Trogira i Zadra....<br />
Vinogradarstvo je ostalo razmjerno zaštieno tek na prometno izoliranim, udaljenim<br />
dalmatinskim otocima.<br />
U glasovitim putopisima Alberta Fortisa, Viaggio in Dalmazia I i II (1774), navodi se da je<br />
najvažnija poljoprivredna kultura tadašnje <strong>Dalmacije</strong> bila vinova loza. Viškovi vina su se<br />
naješe prodavali, te se za njih kupovalo žito i ostali proizvodi koji se ovdje nisu proizvodili.<br />
Povoljnih uvjeta za uzgoj vinove loze bile su svjesne i Francuska i Austijska vlast koje su se<br />
nakon Venecije smjenjivale na ovom prostoru. Smatrali su, meutim, da je neprimjeren<br />
tehnologija prerade, njege i uvanja vina razlog njihove lošije kakvoe.<br />
Krajem 19. stoljea u Europu iz Amerike dolazi filoksera, štetnik koji napada korijen europske<br />
loze, te uzrokuje masovno propadanje vinograda i veliku gospodarsku i demografsku krizu. Na<br />
podruju <strong>Dalmacije</strong> filoksera dolazi kasnije negoli u zapadnoeuropske zemlje pa raste potražnja,<br />
56
izvoz i cijena ovdašnjim vinima. Uslijed velike potražnje masovno se sade novi vinogradi, esto<br />
na raun drugih poljoprivrednih kultura (žitarice, masline…), te u to vrijeme površine pod<br />
vinogradima dosežu ak 90 000 ha. Obnovom vinograda u europskim zemljama dolazi do pada<br />
potražnje za hrvatskim vinima, a nepovoljnim ugovorom izmeu Austro-Ugarske i Italije, tzv.<br />
Vinska klauzula, o povlaštenom uvozu talijanskih vina, dalmatinsko vinogradarstvo dolazi u<br />
nepovoljan položaj, cijene padaju, a zalihe vina rastu. Konano i u Dalmaciju 1894. dolazi<br />
filoksera što zadaje konani udarac vinogradarstvu. Vinogradi poinju propadati, dolazi do<br />
velike krize jer je veina stanovništva vezana uz ovu djelatnost, te se stanovništvo masovnog<br />
iseljavanja u prekomorske zemlje.<br />
Vinogradi se poinju obnavljati cijepljenjem na otporne amerike podloge. Obnova ide dosta<br />
sporo, napuštaju se kvalitetni vinogradarski položaji, dolazi do erozije autohtonog sortimenta, a<br />
površine nikada više nee dosei one iz predfiloksernog razdoblja.<br />
Prva polovica 20. stoljea sa dva velika svjetska rata ne pogoduje razvoju vinogradarstva koje u<br />
to vrijeme i dalje stagnira. Nakon 2. svjetskog rata i promjene društveno-ekonomskog poretka,<br />
osnivaju se veliki poljoprivredni kombinati s plantažnim vinogradima, no pažnja se posveuje<br />
uglavnom visokim prinosima, zanemarujui kakvou vina.<br />
Dugi razdoblje uzgoja vinove loze na ovim prostorima, specifini okolinski uvjeti, izoliranost<br />
pojedinih podruja, te pomorske veze sa ostatkom Mediterana utjecale su na razvoj bogatog<br />
sortimenta u Dalmaciji. Neke od sorta introducirane su iz okolnih zemalja (vjerojatno je da su i<br />
neke naše sorte introducirane u okolna podruja), dok su preostale nastale na ovom prostoru<br />
spontanim križanjem. Sjemenjake koji bi pokazivali povoljna gospodarska svojstava vinogradari<br />
bi vegetativno razmnožavali te su tako nastajale nove sorte. Za Dalmaciju je karakteristian<br />
razvoj velikog broja lokalnih sortimenata, specifinih samo za uža, izolirana, esto otona<br />
podruja, pa su tako i danas neke od sorte samo lokalno zastupljene.<br />
Krajem 19. stoljea, u vrijeme prije dolaska filoksere u Dalmacij, prema nalazu Stjepana Bulia,<br />
najpoznatijeg dalmatinskog ampelografa, uzgajalo oko 200 sorta. Mnoge od sorta koje on navodi<br />
u svom uvenom djelu „Dalmatinska ampelografija“ danas više ne nalazimo i smatramo ih trajno<br />
izgubljenim. Na razvoj sortimenta, kao i na smanjivanje broja sorta utjecali su brojni razlozi, a<br />
meu njima se smatra vrlo znaajnim dolazak gljivinih bolesti (plamenjae i pepelnice), te<br />
filoksere iz Amerike. Pepelnica se pojavila u Dlamciji oko 1851., a plamenjaa 1885. i<br />
prouzroila velike štete u vinogradima, te su vinogradari polako poeli iz uzgoja izuzimati vrlo<br />
osjetljive sorte, meu kojima je bilo i sorata vrhunske kakvoe (Malvasija dubrovaka,<br />
Vugava…). Dolaskom filoksere u Europu i poetkom intenzivnog izvoza vina porasla je<br />
potražnja za alkoholinim i jako obojenim vinima, pa su se u vinogradima sve više širile sorte<br />
takvih karakteristika, poput Dobriia ili Ninuše. Dolaskom filoksere u Dalmaciju,<br />
propadanjem velikih površina vinograda i njihovom obnovom cijepljenjem na otporne podloge<br />
dolazi u konanici do trajnog gubitka mnogih sorata, dok su druge gospodarski zanemarene i<br />
njihova populacija postaje vrlo ugrožena. U vrijeme planske privrede nakon 2. svjetskog rata,<br />
želja za visokim prinosima dodatno utjee na sortiment <strong>Dalmacije</strong> dajui prednost<br />
visokoprinosnim sortama, a zanemarujui kvalitetne sorte nižeg rodnog potencijala.<br />
3.1.3 Okolišni uvjeti i regionalizacija <strong>Dalmacije</strong><br />
Obalno podruje <strong>Dalmacije</strong> tipine je mediteranske klime, s vruim i sušnim ljetima i blagim,<br />
kišovitim zimama. Zbog obilja topline i sunca ovo podruje predstavlja idealno stanište za<br />
vinovu lozu. Reljef je tipino krški, pa su vinogradi smješteni u krškim poljima, na obroncima<br />
planina, kao i na pristrancima uz more. Blizina mora smanjuje temperaturna kolebanja i ublažava<br />
klimu ovog podruja, a položaji okrenuti moru uz obilje direktnog sunevog osvjetljenja dodatno<br />
su osvijetljeni zrakama koje se reflektiraju o morsku površinu. Dugi period vegetacije<br />
omoguava uzgoj razliitih sorata ukljuujui i onih kasne dobi dozrijevanja koje u drugim<br />
podrujima ne bi mogle kvalitetno dozoriti. Tla su esto škrta i skeletna, što dodatno doprinosi<br />
kvaliteti vina iz ovog kraja. No, u krškim poljima nalazimo i plodna aluvijalna tla, pa su tu<br />
57
vinogradi u pravilu rodniji, skloniji zarazi gljivinim bolestima, a nerijetko na takvim položajima<br />
dolazi do ošteenja od kasnih proljetnih mrazova.<br />
Regionalizacijom vinogradarskih podruja (Pravilnik o vinogradarskim podrujima,<br />
NN159/04) Republika Hrvatska podijeljena je na dvije regije: Kontinentalna Hrvatska i<br />
Primorska Hrvatska. Podruje <strong>Dalmacije</strong> spada u regiju Primorske Hrvatske, a njen obalni dio<br />
podijeljen je na dvije podregije: - Sjeverna Dalmacija,<br />
- Srednja i južna Dalmacija.<br />
Podregija Sjeverna Dalmacija obuhvaa podruje Zadra i Šibenika s pripadajuim otocima,<br />
Ravnih Kotara, Knina, Drniša i Benkovca.<br />
Klimatski se podruja uz obalu ponešto razlikuju od dijelova u unutrašnjosti gdje su<br />
temperaturna kolebanja vea, a srednja godišnja temperatura (Drniš 13,1 °C; Zadar16,4 °C), kao<br />
i sume temperatura (Drniš 1700 °C; Zadar >2000 °C) u vegetaciji niže. Broj sati sijanja sunca<br />
redovito je velik i prelazi 2500 sati. Koliina oborina kree se od oko 800 mm (u priobalju) do<br />
1100 mm (u unutrašnjosti). Najvei dio oborine padne u tijeku zime, dok se u periodu srpanjkolovoz<br />
javlja sušni period.<br />
Vinogradi ove podregije smješteni su na tlima razvijenim na matinom supstratu vapnenaca, a<br />
naješi tipovi tala su smee tlo na vapnencu i crvenice. Reljefno je ovo podruje razmjerno<br />
nisko, te su najvee površine vinograda u podruju Ravnih Kotara. Prikladni vinogradarski<br />
položaji u unutrašnjosti su i obronci planina Svilaje i Promine, a najkvalitetniji su položaji ove<br />
podregije smješteni su uz more, poput onih u okolici Primoštena.<br />
Podregija Sjeverna Dalmacija podijeljena je na osam vinogorja:<br />
Vinogorje Zadar – Biograd<br />
Vinogorje Benkovac – Stankovci<br />
Vinogorje Pirovac – Skradin<br />
Vinogorje Knin<br />
Vinogorje Promina<br />
Vinogorje Drniš<br />
Vinogorje Šibenik<br />
Vinogorje Primošten<br />
58
Podregija Srednja i južna Dalmacija<br />
Podregija Srednja i Južna Dalmacija obuhvaa uski priobalni dio od Marine (kod Trogira) na<br />
sjeveru, pa do krajnjeg juga Hrvatske, Konavala. Podregiji pripadaju takoer i srednje i južno<br />
dalmatinski otoci, Veliki i Mali Drvenik, Šolta, Bra, Hvar, Vis, Mljet, Lastovo, Korula, i dr., te<br />
poluotok Pelješac.<br />
Ova je podregija najtopliji dio <strong>Dalmacije</strong>, sa srednjom godišnjom temperaturom od 16 °C i<br />
sumama temperatura u tijeku vegetacije od 2200 do 2300 °C, zbog ega je prikladna za uzgoj<br />
sorata dugog vegetacijskog ciklusa i kasnog dozrijevanja. Obilje topline uz dugotrajnu insolaciju<br />
utjee na nakupljanje visokog sadržaja šeera u grožu uz istovremenu degradaciju grožanih<br />
kiselina, što omoguava proizvodnju visokokvalitenih i vrhunskih vina naglašene alkoholinosti,<br />
intenzivne boje i niske ukupne kiselost.<br />
Reljef je tipino krški, a vinograde nalazimo u krškim poljima, na brežuljcima i pristrancima od<br />
kojih su neki okrenuti moru i uveni su položaji ove podregije (Dinga i Postup - poluotok<br />
Pelješac; Ivan Dolac, Sv. Nedjelja – otok Hvar…).<br />
Od tipova tla pogodnih za vinogradarsku proizvodnju i u ovoj podregiji naješe susreemo<br />
smee tlo na vapnencu i crvenice, a u krškim poljima aluvijalna i koluvijalna tla.<br />
Podregija Srednja i južna Dalmacija dijeli se na 12 vinogorja:<br />
Vinogorje Kaštela – Trogir<br />
Vinogorje Split – Omiš – Makarska<br />
Vinogorje Neretva<br />
Vinogorje Konavle<br />
Vinogorje Mljet<br />
Vinogorje Pelješac<br />
Vinogorje Korula<br />
Vinogorje Lastovo<br />
Vinogorje Vis<br />
Vinogorje Hvar<br />
Vinogorje Bra<br />
Vinogorje Šolta<br />
59
3.2 TRADICIJSKI KULTIVARI DALMACIJE<br />
3.2.1 Pregledni popis kultura i kultivara:<br />
Tradicijski kultivari vinove loze u Dalmaciji:<br />
60<br />
Babica<br />
Babi<br />
Bak<br />
Balbut<br />
Barjanka<br />
Bena<br />
Beretinjok bijeli<br />
Biloliska bijela<br />
Blatina<br />
Bljuzgavac<br />
Bodul<br />
Bogdanuša<br />
Bratkovina bijela<br />
Bratkovina crvena<br />
Cetinka<br />
Cibib<br />
Cipar<br />
Crljenak kaštelanski<br />
Crljenak viški<br />
Crnka<br />
ihovac<br />
Debit<br />
Divjaka<br />
Dobrii<br />
Drnekuša vela<br />
Frmentun<br />
Galac<br />
Gegi<br />
Glavinuša<br />
Grgievica<br />
Grk<br />
Gustopupica<br />
Kadarun<br />
Krivaja crvena<br />
Krkošija<br />
Kujundžuša<br />
Kurtelaška<br />
Lasina<br />
Lelekuša<br />
Ljutun<br />
Malvasija dubrovaka<br />
Maraština<br />
Marinkovia grozje<br />
Medna<br />
Mekuja<br />
Mijajuša<br />
Mladenka
Muškat ruža<br />
Muškatel<br />
Ninuša<br />
Pagadebit bijeli<br />
Palagružanka bijela<br />
Palaruša<br />
Pavici<br />
Petovka<br />
Plavac mali<br />
Plavac mali sivi<br />
Plavac runjavac<br />
Plavac sobotovac<br />
Plavina<br />
Pošip bijeli<br />
Pošip crni<br />
Pošipica<br />
Pr<br />
Prošip<br />
Pršljivka<br />
Rudežuša<br />
Silbijanac<br />
Siložder crni<br />
Svrdlovina crna<br />
Trišnjavica<br />
Tanetova loza<br />
Vela pergola<br />
Vlaška<br />
Vlaški crljenak<br />
Vranac<br />
Vugava crvena<br />
Vugava bijela<br />
Zadarka<br />
Zlatarica blatska<br />
Zlatarica vrgorska<br />
Žilavka<br />
Napomena: Boldom su otisnute sorte koje su detaljnije obraene<br />
61
3.2.2 Pregled najznaajnijih kultivara vinove loze <strong>Dalmacije</strong>:<br />
3.2.2.1 CRLJENAK KAŠTELANSKI<br />
Kultura: vinova loza<br />
Taksonomija:<br />
Red - Rahmnales<br />
Porodica - Vitaceae<br />
Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa<br />
Sinonimi: Pribidrag, Tribidrag?, Zinfandel, Primitivo<br />
Službeni status:<br />
Sorta se nalazi na sortnoj listi Republike Hrvatske i Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove<br />
loze kao preporuena za podregiju Srednja i južna Dalmacija.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Do prije nekoliko godina ova sorta je bila praktino nestala iz hrvatskih vinograda, utvrivanjem<br />
njezine istovjetnosti sa Zinfandelom i Primitivom, te otkriem da je jedan od roditelja Plavcu<br />
malom zanimanje za ovom sortom je poveano i ponovo se širi na podruju južne <strong>Dalmacije</strong>.<br />
Sorta se pod imenom Zinfandel i Primitivo uzgaja u Americi i Italiji kao gospodarski vrlo<br />
znaajna.<br />
Botaniki opis:<br />
Trs srednje bujan.<br />
List srednje velik, pentagonalan, duboko urezanih, otvorenih postranih sinusa. Sinus peteljke<br />
blago otvoren u obliku lire. Lice glatko, na naliju srdnje guste pauinaste dlaice, a na žilama<br />
rijetke ekinjaste.<br />
Cvijet hermafroditan.<br />
Grozd srednje velik, srednje zbijen do zbijen, konusan ili piramidalan, esto s krilcima.<br />
Bobica srednje velika, okrugla. Kožica tamno modra, meso sono, neutralno.<br />
Dozrijeva srednje kasno, ranije u odnosu na Plavac mali. Rodnost joj je srednje velika i redovita.<br />
Kakvoa iznad prosjena, redovito nakuplja visok sadržaj šeera u grožu, uz nisku ukupnu<br />
kiselost. Daje vina intenzivne boje.<br />
Izražena je osjetljivost prema gljivinim bolestima, osobito prema Botrytisu.<br />
Povijest nastanka i korištenja<br />
Smatra se da je sorta Crljenak kaštelanski, odnosno Pribidrag, kako ga zovu u okolici Omiša,<br />
jedna od vrlo starih sorata koja je bila vrlo cijenjena i rasprostranjena još u srednjem vijeku pod<br />
imenom Tribidrag. Naime iz povijesnih izvora saznajemo da je Tribidrag uzgajao i Marko<br />
Maruli, te da je svoje vino prodavao u Veneciju, a postojanje toponima Tribidrag na Visu i<br />
Hvaru svjedoi o važnosti ove sorte u to vrijeme, kao i kvaliteti njenog vina po kom su ti<br />
lokaliteti dobili ime. Pretpostavlja se da se sorta poela zapostavljati u vrijeme nakon dolaska<br />
plamenjae, pepelnice i filoksere iz Amerike te se na njeno mjesto širio Plavac mali, njen<br />
potomak. Razlog nestanku ove sorte treba tražiti u prvom redu u njenoj osjetljivosti na bolesti i<br />
nešto veim uzgojnim zahtjevima u odnosu na Plavac mali. Zanimanje za ovu sortu ponovno je<br />
potaklo otkrie da se pod sinonimom Zinfandel uzgaja u Americi, gdje je jedna od<br />
najpopularnijih sorata, a pod imenom Primitivo u Italiji. injenica da je jedan od roditelja Plavca<br />
malog, te bliski srodnik (na razini roditelj-potomak) dalmatinskim sortama Plavini, Grku,<br />
Crljenku viškom i Vrancu govori u prilog tvrdnji da je to naša autohtona sorta.<br />
62
Posljednjih godina više je tržišnih proizvoaa vina posadilo ovu sortu s nakanom proizvodnje<br />
vina.<br />
Stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Na prijelazu stoljea populacija Crljenka kaštelanskog u Dalmaciji bila je toliko mala da su<br />
nakon otkria da su roditeljski par Plavca malog Dobrii i Zinfandel, te logine pretpostavke da<br />
se ova sorta morala nekad uzgajati i u nas, prošle tri godine dok napokon 2001. godine nije<br />
pronaeno nekoliko trsova u Kaštelima, a nakon toga i u okolici Omiša i utvrdilo se da se u tim<br />
podrujima sorta naziva Crljenak kaštelanski odnosno Pribidrag.<br />
Ovo je otkrie dobilo veliki publicitet te je zanimanje za ovu sortu iznimno poraslo. No, kako je<br />
u Dalmaciji pronaeno svega 20-ak trsova i nije bilo mogue nabaviti, niti tako brzo proizvesti<br />
dovoljnu koliinu sadnog materijala, proizvoai su za sadnju vinograda nabavili cijepove<br />
Primitiva iz Italije, a neki ak i Zinfandela iz Kalifornije. Populacija dalmatinskog biotipa<br />
Crljenka kaštelanskog nastoji se što je mogue više poveati razmnožavanjem nekoliko<br />
pronaenih matinih trsova.<br />
Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana:<br />
injenica da je sorta gospodarski znaajna i omiljena u Kaliforniji, kao i u Italiji, te da je bila<br />
jedna od najvažnijih sorta u Dalmaciji prije petstotinjak godina govori o gospodarskoj vrijednosti<br />
ove sorte, a svjetski odjek otkria podrijetla Zinfandela (koji je dugo bio misteriozan, pa su<br />
Amerikanci ak htjeli sortu proglasiti svojom, iako vinova loza nije autohtona vrsta tog<br />
kontinenta, ve su je sa sobom donijeli europski doseljenici) daje znaajnu marketinšku prednost<br />
ovoj sorti.<br />
Sorta je prikladna za proizvodnju vrhunskih crnih vina dobe obojenosti, a obzirom na raniju dob<br />
dozrijevanja i visok sadržaj sladora prikladna je i za proizvodnju desertnih vina.<br />
Kako se sorta u Dalmaciji ve dugo ne uzgaja, napore treba uložiti u prilagoavanju tehnologije<br />
uzgoja u vinogradu, a napose utvrivanju optimalnog roka berbe i zaštiti od gljivinih bolesti.<br />
Bez obzira što se cijepovi sorte mogu nabaviti u susjednoj Italiji, ne smije se zanemariti<br />
dalmatinska populacija Crljenka kaštelanskog jer se ona vjerojatno, zbog duge izoliranosti,<br />
ponešto razlikuje od populacija u druge dvije zemlje.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
Primke ove sorte uvaju se u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze u Zagrebu, kao i u<br />
kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu. S matinih trsova Crljenka<br />
kaštelanskog uzete su reznice za razmnožavanje, a njihovo je klonsko potomstvo posaeno u<br />
pokusni nasad na otoku Hvaru zajedno sa nekoliko klonova Primitiva i Zinfandela radi ouvanja<br />
i prouavanja unutarsortne raznolikosti. Vjerujemo da je budunost sorte osigurana kroz njeno<br />
iznimno brzo širenje u proizvodnji, te da populacija ove sorte u Dalmaciji nikad više nee biti<br />
dovedena na rub izumiranja.<br />
63
3.2.2.2 DOBRII<br />
Kultura: vinova loza<br />
Taksonomija:<br />
Red - Rahmnales<br />
Porodica - Vitaceae<br />
Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa<br />
Sinonimi: Šoltanski plavac, Šoltanac, Slatinjanac, Slatinjac, Dobrovoljac, Okruanac, Crljenak<br />
slatinski<br />
Službeni status: Sorta je uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske i na Nacionalnu listu<br />
priznatih sorata vinove loze, kao preporuena za podregiju Srednja i južna Dalmacija.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Vrlo je slabo rasprostranjena te ju nalazimo najviše na otoku Šolti, ponešto na otoku iovu, a<br />
vrlo ju rijetko nalazimo na Brau i susjednom priobalju (podruje od Splita do Trogira).<br />
Nalazimo je najviše u starim nasadima, zajedno sa drugim sortama, te se od nje ne proizvode<br />
sortna vina.<br />
Botaniki opis:<br />
Trs srednje bujan.<br />
List srednje velik, pentagonalan, peterodijelan, na naliju gol, s izraženim zupcima na obodu.<br />
Cvijet morfološki i funkcionalno hermafroditan.<br />
Grozd srednje velik, srednje zbijen, konian, esto s krilcima. Bobica mala, okrugla, srednje<br />
vrstog mesa i neobojenog soka. Kožica tamnoplavo-crna.<br />
Rodi redovito, prinosi srednje visoki. Dozrijeva srednje kasno.<br />
Kakvoa visoka, sadržaj šeera u moštu je srednje visok do visok, niske do srednje kiselosti.<br />
Daje intenzivno obojena vina.<br />
Osjetljiva prema plamenjai, a prema ostalim bolestima prosjeno.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
Nije poznato njezino podrijetlo, ali se smatra vrlo starom autohtonom sortom (Buli, 1949). U<br />
prilog njezinoj autohtonosti na ovom podruju govore i najnovija istraživanja, koja su utvrdila da<br />
je Dobrii, zajedno sa sortom Crljenak kaštelanski roditelj Plavcu malom. (Maleti i sur., 2004).<br />
U prošlosti je bila vrlo cijenjena sorta, poglavito zbog svoje izrazite boje. Prema literaturnim<br />
navodima služila je uglavnom za „križanje“ (kupažiranje) s drugim crnim sortama za popravak<br />
boje. Ovo je svojstvo bilo osobito znaajno u vrijeme intenzivnog izvoza dalmatinskih vina u<br />
zapadnoeuropske zemlje krajem 19. i poetkom 20. stoljea kada su njihovi vinogradi propali od<br />
filoksere.<br />
Stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Smatramo da je sorta vrlo ugrožena, jer ju nalazimo na vrlo uskom prostoru, a i tamo sporadino,<br />
uglavnom u starim nasadima. Novih nasada ove sorte nema, pa je trend populacije silazan.<br />
Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana:<br />
Prema literaturnim navodima i osobnim iskustvima, smatramo da sorta ima znaajan gospodarski<br />
potencijal. Zbog izražene trpkosti i intenzivne obojenosti i danas bi mogla doprinijeti kakvoi<br />
crnih<br />
vina srednje <strong>Dalmacije</strong>, a vjerojatno bi mogla dati i kvalitetna sortna vina.<br />
65
Da bi se ovaj gospodarski potencijal mogao iskoristiti nužno je stvoriti preduvjete za njenu<br />
gospodarsku revitalizaciju - provesti sustavna istraživanja njezinih bioloških i gospodarskih<br />
svojstava, radi davanja preporuke o prikladnoj tehnologiji proizvodnje; provesti inventarizaciju<br />
uzgojnog podruja, te proizvesti inicijalnu koliinu sadnog materijala za podizanje matinog<br />
nasada za potrebe daljnje reprodukcije.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
Obzirom na pretpostavljeni gospodarski potencijal napore valja usmjeriti ka gospodarskoj<br />
revitalizaciji, kao najboljem nainu za trajno ouvanje ugroženih sorata. Sorta se nalazi u<br />
Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze, kao i u kolekciji Instituta za jadranske kulture i<br />
melioraciju krša u Splitu.<br />
66
3.2.2.3 GLAVINUŠA<br />
Kultura: vinova loza<br />
Taksonomija:<br />
Red - Rahmnales<br />
Porodica - Vitaceae<br />
Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa<br />
Sinonimi: Okatac, Glavinka, Slakarinac<br />
Službeni status:<br />
Rasprostranjenost:<br />
Sorta je vrlo slabo rasprostranjena i nalazimo ju samo sporadino na podruju Kaštela, u okolici<br />
Omiša, na Šolti. Nema je u istim nasadima ve samo u manjem udjelu zajedno s drugim<br />
sortama tog podruja.<br />
Botaniki opis:<br />
Trs bujan.<br />
List srednje velik, srcolik, peterodijelan, plitko urezanih postranih sinusa. Lice glatko, na žilama<br />
na naliju rijetke ekinjaste dlaice, a u internervalnim prostorima srednje guste pauinaste<br />
dlaice.<br />
Cvijet hermafroditan. Grozd srednje velik, piramidalan, blago rastresit.<br />
Bobica srednje velika ili velika, eliptina. Kožica crvenkasto-plava, u zrelosti blago posuta<br />
maškom. Meso vrsto, hrskavo, užitno.<br />
Dozrijeva ranije u odnosu na druge dalmatinske sorte. Rodnost joj osrednja ali redovita. Kakvoa<br />
iznad prosjena, redovito nakuplja visok sadržaj šeera u grožu uz ugodnu sortnu aromu.<br />
Izražena osjetljivost prema pepelnici, a u lošijim godinama esta je zaraza i s ostalim gljivinim<br />
bolestima.<br />
Povijest nastanka i korištenja<br />
Prema literaturnim podacima sorta se odavna uzgaja u Dalmaciji pa se smatra autohtonom i<br />
vjerojatno je nastala spontanim križanjem na ovom prostoru. Zbog visoke kakvoe uvijek je bila<br />
cijenjena, te se redovito sadila u proizvodnim nasadima za popravak kakvoe vina koja su se u<br />
Dalmaciji naješe proizvodila od mješavine sorata. Zbog rastresitog grozda, velikih bobica i<br />
hrskavog mesa koristila se i kao zobatica, a zbog tanke kožice i visokog sladora prikladna je i za<br />
sušenje, pa se od nje proizvodio i uveni prošek.<br />
Stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Populacija joj nikad nije bila velika, ali se nakon II svjetskog rata drastino smanjila zbog<br />
protežiranja visoko rodnih sorata u uzgoju. Ugroženosti populacije dodatno doprinosi i uski areal<br />
uzgoja. U novije vrijeme kroz projekt revitalizacije kaštelanskih sorata nastoji se na njezinom<br />
ponovnom širenju u proizvodne nasade, sadnjom manje koliine za tu svrhu proizvedenih<br />
cijepova, ali i cijepljenjem na stalnom mjestu. Zbog toga interes meu proizvoaima raste, te se<br />
populacija blago poveava i ima uzlazni trend, no zbog male ishodišne populacije to ide vrlo<br />
sporo pa ju i dalje smatramo vrlo ugroženom.<br />
67
Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana:<br />
Glavinuša je nesumnjivo sorta visokog gospodarskog potencijala, te zbog toga ima opravdanja za<br />
provoenje njene revitalizacije. U tu svrhu nužno je evaluirati gospodarske karakteristike sorte,<br />
te prilagoditi tehnologiju proizvodnje zahtjevima ove sorte. Preduvjet veem širenju u<br />
proizvodne nasade je i proizvodnja dostatnih koliina sadnog materijala za što je potrebno podii<br />
matini nasad za daljnju reprodukciju. U do sada provedenim istraživanjima na podruju Kaštela<br />
utvreno je da je gotovo itava populacija sorte zaražena virusima, pa e za proizvodnju zdravog<br />
sadnog materijala vjerojatno trebat provesti odzdravljivanje kulturom tkiva in vitro.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
Unato do sada uinjenim naporima Glavinušu još uvijek smatramo jednom od ugroženijih<br />
sorata. Primke ove sorte uvaju se i u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze u Zagrebu, kao i u<br />
kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, no budunost ove sorte može<br />
se trajno osigurati tek kroz njeno gospodarsko korištenje.<br />
68
3.2.2.4 GRK<br />
Kultura: vinova loza<br />
Taksonomija:<br />
Red - Rahmnales<br />
Porodica - Vitaceae<br />
Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa<br />
Sinonimi: Korulanac, Grk korulanski, Grk lumbarajski<br />
Službeni status: Sorta je uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske i na Nacionalnu listu<br />
priznatih sorata vinove loze, kao preporuena za podregiju Srednja i južnua Dalmacija.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Grk je sorta vrlo uskog areala rasprostranjenosti. Uzgaja se gostovo iskljuivo na otoku Koruli,<br />
a najvažnije uzgojno podruje su pjeskoviti položaji u okolici Lumbarde. Izvan otoka Korule<br />
nalazimo ga rijetko i nema gospodarsku važnost.<br />
Botaniki opis:<br />
Trs bujan. Mladice bujne, karakteristinog uspravnog rasta.<br />
List srednje velik do velik, pentagonalan, peterodijelan. Gornji postrani sinusi duboko, a donji<br />
postrani sinusi srednje duboko urezani, naješe otvoreni. Sinus peteljke otvoren u obliku slova<br />
U. Plojka kožasta, karakteristino povijenih rubova prema dolje, pa se esto stjee pogrešan<br />
dojam da je to simptom zaraze virusima ili fitoplazmama. Lice glatko, nalije dlakavo s rijetkim<br />
ekinjastim dlaicama na nervaturi.<br />
Cvijet morfološki hermafroditan ali funkcionalno ženski.<br />
Grozd srednje velik do velik, dug, piramidalan, ponekad s jednim krilcem.<br />
Bobica okrugle, kožica debela i vrsta, zlatno žute boje, a na osunanoj strani jantarno žute.<br />
Meso je vrsto i sono, ugodne sortne arome. U grozdu nalazimo bobice razliite veliine, što je<br />
posljedica nejednolike oplodnje. Uz bobice nastale oplodnjom grozd redovito sadrži i bobice<br />
nastale partenokarpijom, koje su znaajno manje i ne sadrže sjemenke.<br />
Dozrijeva srednje kasno. Rodnost ovisi o oplodnji, no i u uvjetima dobre oplodnje prinosi nikada<br />
nisu visoki. Sorta je nesumnjivo visokog kvalitativnog potencijala, nakuplja visoku koliinu<br />
šeera, no udio neoploenih bobica u grozdu ima utjecaj i na kakvou, jer partenokarpne bobice<br />
nakupljaju manje šeera, a zadržavaju višu kiselost što se odražava i na svojstva vina.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
Sorta je vrlo stara i smatramo je autohtonom sortom otoka Korule. U prilog njezinoj<br />
autohtonosti govori i injenica da je genetiki vrlo srodan sa sortom Crljenak kaštelanski (u<br />
odnosu su roditelj potomak), za koju se zna da je srodna sa više drugih dalmatinskih sorata.<br />
Postoji i teorija o njezinom grkom podrijetlu, a kao najvei argument ovoj teoriji navodi se<br />
upravo njeno ime. No ime može takoer dolaziti i od karakteristine gorine njezinih vina<br />
(grk=gorak).<br />
Sorta se nikad nije uzgajala u znaajnoj mjeri izvan otoka Korule. Slaboj rasprostranjenosti,<br />
unato visokoj kakvoi sorte, glavni je uzrok neredovita rodnost uslijed problema u oplodnji,<br />
odnosno morfološke grae cvijeta. Vina sorte Grk oduvijek su bila vrlo cijenjena, osobito ona sa<br />
lumbardskih pijesaka, a poznato po svojoj iznimnoj kakvoi bio je desertno vino – prošek, koje<br />
se smatralo jednim od najkvalitetnijih dalmatinskih vina.<br />
69
Stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Iako je se sorta komercijalno uzgaja, usko podruje uzgoja i slabi porast površina pod ovom<br />
sortom doprinose ranjivosti populacije ove sorte. Stvaranjem uvjeta za reprodukciju, a i<br />
poveanim zanimanje za uzgoj Grka oekuje se rast populacije ove sorte, no za vee korištenje<br />
sorte u proizvodnji bilo bi znaajno bolje istražiti probleme u oplodnji.<br />
Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana:<br />
Sorta je sa visokim gospodarskim potencijalom koji nije odgovarajue iskorišten. Glavni razlog<br />
za to treba tražiti u nesigurnoj rodnosti. Stoga je kod ove sorte nužno posvetiti pozornost<br />
prilagodbi tehnologije vinogradarske proizvodnje, te istraživanju morfologije cvijeta i<br />
fenonofaze cvatnje i oplodnje. Naroitu pozornost treba posvetiti odabiru prikladnih sorata<br />
oprašivaa, koji se u vremenu cvatnje najbolje poklapaju sa Grkom, te utvrivanju njihovog<br />
udjela u vinogradu koji bi osiguravao dobru i redovitu oplodnju.<br />
Sorta je kod koje je zapoela masovna klonska selekcija, te su zdravi trsovi posaeni u predbazni<br />
matini nasad. Klonsku selekciju potrebno je nastaviti, te na taj nain osigurati proizvodnju<br />
certificiranog materijala za podizanje novih proizvodnih nasada.<br />
Uz proizvodnju vina redovite berbe trebalo bi potaknuti i proizvodnju prošeka po kojima je u<br />
prošlosti sorta bila uvena.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
Sorta se uzgaja u proizvodnim nasadima, te se uva u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze u<br />
Zagrebu, kao i u kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, a posaen je i<br />
mali predbazni matini nasad. Daljnje ouvanje ove sorte treba svakako provoditi kroz njezino<br />
bolje gospodarsko iskorištenje.<br />
70
3.2.2.5 MALVASIJA DUBROVAKA<br />
Kultura: vinova loza<br />
Taksonomija:<br />
Red - Rahmnales<br />
Porodica - Vitaceae<br />
Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa<br />
Sinonimi: Malvasia di Lipari, Malvasia di Sardegna (Italija), Malvasia de Sitges, Malvasia de<br />
Lanzarote (Španjolska)<br />
Veliki je broj sorata u svijetu koje u svom imenu nose rije Malvazija ili Malvasija pa se one<br />
esto pogrešno dovode u vezu. Ova grupa sorata genetiki je vrlo raznolika, odnosno kod veine<br />
nije utvrena srodnost, pa je takav sluaj primjerice i izmeu Malvasije dubrovake i Malvazije<br />
istarske (najznaajnije bijele sorte na podruju Istre).<br />
Službeni status:<br />
Malvasija dubrovaka uvrštena je na sortnu listu Republike Hrvatske, a na Nacionalnoj listi<br />
priznatih kultivara preporuena je za podruje podregije Srednja i južna Dalmacija. Na sortnoj<br />
listi navodi se pod pogrešnim imenom Malvazija dubrovaka.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Sorta se od davnina uzgaja na uskom podruju Dubrovakog primorja, gdje ju nalazimo i danas.<br />
Nedavno je otkriveno da se pod gore navedenim sinonimima uzgaja na još nekoliko izoliranih<br />
toaka na Mediteranu (Sicilija, Sardinija, Baleari…), te na Kanarskim otocima. Na svim tim<br />
podrujima vrlo je uskog areala rasprostranjenosti, a njezina desertna vina vrlo su cijenjena.<br />
Opis:<br />
Trs srednje bujan.<br />
List mali do srednje velik, pentagonalan, peterodijelan s duboko urezanim sinusima. Plojka<br />
glatka, tamnozelena, nalije golo s rijetkim ekinjastim dlaicama po nervaturi.<br />
Cvijet morfološki i funkcionalno hermafroditan.<br />
Grozd srednje velik, dug, cilindrian, esto s krilcima. Mogu biti izrazito rastresiti ali i zbijeni.<br />
Bobice okrugle ili blago jajolike, male do srednje velike (veliina bobice znaajno varira). Meso<br />
je vrsto, sok sladak i specifine sortne arome.<br />
Rodi osrednje i neredovito.<br />
Kakvoa visoka. Redovito nakuplja visok sadržaj šeera uz zadovoljavajuu kiselost obzirom na<br />
podruje uzgoja. Vrlo je fine i karakteristine sortne arome.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
Dugo se smatrala autohtonom sortom Dubrovakog primorja i vjerovalo se da se izvan tog uskog<br />
podruja nigdje ne uzgaja. Nedavno je meutim otkriveno da je Malvasija dubrovaka istovjetna<br />
sortama Malvasia di Lipari odnosno Malvasia di Sardegna u Italiji te Malvasia de Sitges odnosno<br />
Malvasia de Lanzarote koja se uzgajaju u Španjolskoj. Sorta se i tamo uzgaja od davnina i to<br />
samo na uskim vrlo ogranienim podrujima dajui uvena vina visoke kakvoe. Nije mogue<br />
utvrditi na kom od tih mjesta je sorta nastala, a vrlo je vjerojatna i hipoteza da su sortu donijeli<br />
Grci u vrijeme kolonizacije Mediterana (smatra se da ime Malvasija potjee od imena grkog<br />
otoka Monemvasija na kom je bila važna trgovaka luka). Zanimljivo je da se ova sorte spominje<br />
u dokumentima Državnog arhiva još u 14 stoljeu, kada se naješe sorte ne navode imenom ve<br />
samo kao crne i bijele, iz vremena kada datira i najstariji spomen neke sorte vinove loze uope<br />
(Pinot i Rizling).<br />
71
U vrijeme Dubrovake republike sorta je imala istaknuto mjesto meu svim ostalim sortama<br />
vinove loze. Dok je ostalim vinima cijena bila strogo odreena, Malvasiji je bilo slobodno<br />
odrediti cijenu po volji, ali je njezin izvoz izvan Dubrovake republike bio ogranien. Vino<br />
Malvasije tretiralo se kao lijek, a Dubravani su njome astili „najbolje prijatelje“, kao i<br />
„najljue neprijatelje“. Vina ove sorte oduvijek su bila iznimno cijenjena, pila su se i uvala za<br />
iznimne zgode, a predaja kaže da sina nije mogao ženiti onaj koji na svojoj odrini nije imao<br />
posaenu Malvasiju dubrovaku.<br />
Krajem 19. stoljea kada pepelnica dolazi iz Amerike u Europu populacija sorte postepeno se<br />
poinje smanjivati zbog izuzetne osjetljivosti prema ovoj bolesti, te je sredinom 20. stoljea<br />
svedena na svega nekoliko trsova na jednoj odrini. Zbog toga je prije pedesetak godina gotovo<br />
potpuno nestala, te je populacija svedena na svega nekoliko trsova na jednoj „odrini“. Pred<br />
Domovinski rat je uspješno revitalizirana, da bi za vrijeme rat populacija ponovno pala na<br />
nekoliko stotina trsova. Posljednjih nekoliko godina ponovno se radi na njenoj evaluaciji i<br />
revitalizaciji.<br />
Stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Nastojanjima na revitalizaciji sorte posljednjih je godina populacija porasla na gotovo 40 000<br />
trsova na podruju Vinogorja Konavle. Ugroženosti populacije doprinosi usku areal<br />
rasprostranjenosti, no obzirom na druga uzgojna podruja u svijetu ne smatramo je više vitalno<br />
ugroženom. Kako se populacija Malvasije dubrovake razvijala izolirano smatramo da je s<br />
vremenom došlo do nakupljanja mutacija u populaciji, odnosno do razvoja unutarsortne<br />
varijabilnosti zbog ega se ona u manjoj mjeri može razlikovati od populacije sorte u Italiji ili<br />
Španjolskoj, te ne bi bilo dobro daljnji uzgoj sorte bazirati na uvezenom sadnom materijalu i na<br />
taj nain izgubiti specifinosti domaeg biotipa.<br />
Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana:<br />
Sorta je vrlo visokog kvalitativnog potencijala i jedna od gospodarski najinteresantnijih bijelih<br />
sorata <strong>Dalmacije</strong>. Može dati jaka, ekstraktna vina s naglašenom sortnom aromom i razmjerno<br />
visokom kiselošu, što ju izdvaja od veine sorata koje se uzgajaju u Dalmaciji. Zbog rastresitog<br />
grozda i sitnih bobica iznimno je prikladna za sušenje, te se od nje tradicionalno proizvodio<br />
prošek, odnosno u drugim uzgojnim podrujima desertna vina tehnologijom passito.<br />
Posljednjih je godina puno napravljeno na evaluaciji ove sorte, te proizvodnji bazine koliine<br />
sadnog materijala od kojeg je podignut i jedan proizvodni nasad, te su se na tržištu po prvi puta u<br />
novije vrijeme našli vino i prošek ove sorte. Ovim vinima izvrsne kakvoe nedostaje meutim<br />
odgovarajua tržišna promocija, te bi trebalo razraditi odgovarajuu marketinšku strategiju.<br />
Smatramo da sorta ima potencijal širenja i na druga uzgojna podruja izvan vinogorja Konavle.<br />
Kako s uzgojem ove sorte nema iskustva u drugim podrujima potrebno je podignuti manje pilot<br />
nasade te utvrditi gospodarska i tehnološka svojstva u tim podrujima i eventualno dati<br />
preporuku za unošenje sorte kao preporuene i za ta podruja.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
Sorta se nalazi u Nacionalnoj listi kultivara vinove loze, kao i u kolekciji Instituta za jadranske<br />
kulture i melioraciju krša. Obzirom na visok gospodarski potencijal i napore koji se ulažu u<br />
gospodarskoj revitalizaciju, daljnje ouvanje sorte osigurat e se kroz njeno komercijalno<br />
korištenje.<br />
72
3.2.2.6 MARAŠTINA<br />
Kultura: vinova loza<br />
Taksonomija:<br />
Red - Rahmnales<br />
Porodica - Vitaceae<br />
Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa<br />
Sinonimi: Rukatac, Maraškin, Maraskin, Krizol, Višana, Malvasia del Chianti, Malvasia bianca<br />
lunga, Pavlos<br />
Službeni status: Sorta je uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske i na Nacionalnu listu<br />
priznatih sorata vinove loze, kao preporuena za podregiju Sjeverna i Srednja i južna Dalmacija.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Marštinu nalazimo na itavom priobalju, od Kvarnera do Dubrovakog primorja. U veoj mjeri<br />
nalazimo je na poluotoku Pelješcu i Lastovu, naješe u mješovitim nasadima. U Italiji je<br />
gospodarski znaajna sorta.<br />
Botaniki opis:<br />
Trs srednje bujan.<br />
List srednje velik do velik, okrugao ili srcolik, peterodijelan. Gornji postrani sinusi su zatvoreni i<br />
duboko urezani, donji plitki i otvoreni. Sinus peteljke zatvoren. Lice mjehurasto naborano,<br />
nalije vunasto dlakavo. Cvijet morfološki i funkcionalno hermafroditan.<br />
Grozd srednje velik do velik, cilindrian, esto s dva duga krilca (odatle sinonim Rukatac -<br />
ruke), dug, rastresit do srednje zbijen.<br />
Bobice okrugle, sitne, kožica posuta tokicama, zlatno žuta, kod grozdova izloženih suncu<br />
jantarna. Dozrijeva srednje kasno do kasno, srednje, ali redovite rodnosti. Visokog kvalitativnog<br />
potencijala koji se oituje na dobrim položajima. U uvjetima plodnih tala i obilne gnojidbe zbog<br />
višeg prinosa kakvoa je osrednja. U zrelosti mošt se odlikuje nižom ukupnom kiselošu. Jako<br />
osjetljiva prema pepelnici. Prema Botrytisu nije osobito osjetljiva zbog rastresitog grozda i<br />
vrše kožice.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
U Dalmaciji se uzgaja od davnina pa je smatrana hrvatskom autohtonom sortom. No bilo je i<br />
mišljenja (Buli, 1949) da je sorta došla sa zapadne obale Jadranskog mora, iz Italije, te da je<br />
istovjetna sa sortom Malvasia del Chianti. Usporedbom SSR profila utvreno je da su Maraština,<br />
Malvasia del Chianti, Malvasia bianca lunga (Italija) i Pavlos (Grka) sinonimi za istu sortu<br />
(Šimon i sur., 2007.). Ovim meutim nije razriješeno pitanje njezinog podrijetla, odnosno gdje je<br />
sorta nastala, a otkrie otvara mogunost i za grko podrijetlo sorte.<br />
Sorta je u prošlosti bila vrlo cijenjena, no i tada je uglavnom korištena kao „zain“ drugim<br />
sortama. Koristila se i za proizvodnju prošeka, a u starijim zapisima navodi se da se prošek od<br />
Maraštine prodavao u ljekarnama.<br />
Stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Sorta u Dalmaciji ima, u usporedbi s drugim dalmatinskim sortama, prilino veliku populaciju<br />
koja je uz to i raštrkana na velikom podruju. Zbog toga ju ne smatramo osobito ugroženom.<br />
Meutim, upravo zbog velike populacije i rasprostranjenosti u populaciji Maraštine uoljiva je<br />
unutarsortna raznolikost, odnosno nazonost razliitih tipova s obzirom na veliinu, rastresitost i<br />
oblik grozda, te dob dozrijevanja. Stoga pri daljnjem razmnožavanju Maraštine treba nastojati<br />
sauvati tu unutarsortnu varijabilnost. Populacija sorte uglavnom stagnira, nema znaajnog<br />
poveanja proizvodnih površina.<br />
74
Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana:<br />
Jedna od sorata koja ima nesumnjiv gospodarski potencijal no unato tome vrlo je slabo<br />
iskorištena. Zbog toga je potrebno provesti detaljnu gospodarsku evaluaciju sorte, s posebnim<br />
naglaskom na prilagoavanju tehnologije uzgoja i proizvodnje vina karakteristikama sorte.<br />
Pozornost napose treba posvetiti tehnologiji proizvodnje desertnih vina koja je u novije vrijeme<br />
potpuno zanemaren, a nedostaju na tržištu.<br />
Da bi se omoguilo vee korištenje sorte u proizvodnim nasadima, nužno je stvoriti preduvjete<br />
za proizvodnju kvalitetnog loznog sadnog materijala. Obzirom na veliku populaciju sorte i<br />
uoenu unutarsortnu raznolikost Maraština je jedna od sorata za koju ima opravdanja provesti<br />
postupak klonske i sanitarne selekcije radi izdvajanja i priznavanja klonova povoljnih<br />
proizvodnih svojstava, prilagoenih na specifine okolišne uvjete.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
Sorta se uzgaja u proizvodnim nasadima, te se uva u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze u<br />
Zagrebu, kao i u kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu. Sortu treba<br />
gospodarski bolje iskoristiti, a da bi se ouvala unutarsortna raznolikost bilo bi poželjno provesti<br />
masovnu pozitivnu selekciju na itavom podruju uzgoja, prikupiti sve uoene „tipove“, te<br />
posaditi i sauvati u kolekciju klonskih linija. Ovaj nasad poslužit e i za daljnju evaluaciju<br />
klonskih kandidata odnosno utvrivanje stabilnosti uoenih razlika u gospodarski važnim<br />
svojstvima kao idui korak u postupku klonske selekcije.<br />
75
3.2.2.7 MUŠKAT RUŽA<br />
Kultura: vinova loza<br />
Taksonomija:<br />
Red - Rahmnales<br />
Porodica - Vitaceae<br />
Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa<br />
Sinonimi: Muškat ruža omiški, Muškat ruža poreki, Rosenmuskateller, Moscato rosa<br />
Službeni status: Sorta je uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske i na Nacionalnu listu<br />
priznatih sorata vinove loze, kao preporuena za Srednju i južnu Dalmaciju.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Muškat ruža u Dalmaciji je gotovo izumrla sorta te ju je u vinogradima vrlo teško nai. Sorta se<br />
u manjoj mjeri uzgaja na podruju Istre, gdje se danas poduzimaju napori na gospodarskoj<br />
revitalizaciji, te ponešto u susjednoj Italiji i Austriji.<br />
Botaniki opis:<br />
Trs je slabije bujnosti. List srednje velik, okrugao, trodijelan ili peterodijelan. Postrani sinusi<br />
plitki ili srednje duboki, sinus peteljke usko izrezan i naješe zatvoren. Lice tamnozeleno,<br />
nalije golo s rijetkim ekinjastim dlaicama po žilama.Cvijet morfološki hermafroditan ali<br />
funkcionalno ženski.<br />
Grozd je srednje velik, dug, piramidalan, naješe rastresit.<br />
Bobice okrugle i nejednolike veliine i dozrelosti, što je posljedica problema u oplodnji. Kožica<br />
debela, crveno plava, meso sono, karakteristine muškatne arome.<br />
Dozrijeva rano. Rodnost je niska i neredovita.<br />
Visoke je kakvoe, nakuplja puno šeera, a ima izuzetnu aromu koja podsjea na divlje ruže.<br />
Jako je osjetljiva prema pepelnici, a prema ostalim bolestima osrednje.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
Njezino podrijetlo nije sa sigurnošu utvreno, no sigurno je potvreno da su Muškat ruža<br />
poreki, Rosenmuskateller i Moscato rosa sinonimi ove sorte (Maleti, 1999). U jednoj staroj<br />
njemakoj ampelografiji navodi se da je sorta Rosenmuskateller u Tirol donesena iz Hrvatske, pa<br />
je mogue da je ona hrvatska autohtona sorta koja se proširila u okolne zemlje.<br />
Sorte je oduvijek bila uvena po visokoj kakvoi svojih vina, a napose po iznimnom mirisu i<br />
aromi koja podsjea na divlje ruže, po emu je dobila i ime. Od nje su se proizvodila naješe<br />
desertna vina s visokim sadržajem alkohola i ostatkom neprovrela šeera. Buli (1949.) navodi<br />
da se Muškat ruža u Dalmaciji koristio iskljuivo za dobivanje crnog desertnog vina koje se<br />
prodavalo u trgovinama pod nazivom Muškat ruža omiški. Da bi se ublažila vrlo intenzivna<br />
muškatna arome esto se vinificirao zajedno sa sortom Glavinuša koja je takoer prikladna za<br />
proizvodnju prošeka.<br />
Stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Zbog niske i neredovite rodnosti, uzrokovane lošom oplodnjom uslijed morfološke grae cvijeta,<br />
te osjetljivosti na pepelnicu populacija sorte se u Dalmaciji sve više smanjivala, pa je sorta danas<br />
praktino dovedena na rub izumiranja i gotovo ju je nemogue nai u vinogradima. Populacija<br />
sorte<br />
je mala i u ostalim podrujima gdje se uzgaja.<br />
77
Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana:<br />
Sorta je nesumnjive gospodarske vrijednosti, ima visoku reputaciju iz prošlosti, te kapacitet<br />
proizvodnje desertnih vina vrhunske kakvoe, zbog ega, unato nekim „manama“, zaslužuje<br />
revitalizaciju na prostoru <strong>Dalmacije</strong>.<br />
Kod ove sorte je nužno uz uobiajene postupke pri revitalizaciji, kao što je utvrivanje<br />
gospodarskih karakteristika i osiguravanje preduvjeta za proizvodnju sadnog materijala, detaljno<br />
istražiti reproduktivnu anatomiju, te pronai odgovarajua tehnološka rješenja u vinogradarskoj<br />
proizvodnji, koja svakako ukljuuju i pronalaženje sorte „oprašivaa“ (koja cvate u isto vrijeme<br />
kad i Muškat ruža ali ima hermafroditan cvijet).<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
Sorta se uva samo u kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, a<br />
obzirom na gotovo izumrlu populaciju u Dalmaciji svakako bi trebalo duplikat posaditi i u<br />
Nacionalnu kolekciju u Zagrebu. Premda manje populacije ove sorte postoje u Istri, Italiji i<br />
Austriji smatramo vrijednim sauvati i dalmatinsku populaciju, jer je za oekivati da je kod nje,<br />
uslijed izoliranog uzgoja, vjerojatno došlo do pojave nekih unutarsortnih razlika koje mogu biti<br />
znaajne i za proizvodnju. S obzirom na sve navedena pozitivna svojstva sortu bi svakako<br />
trebalo revitalizirati i na taj nain osigurati njen trajni opstanak na ovom prostoru.<br />
78
3.2.2.8 NINUŠA<br />
Kultura: vinova loza<br />
Taksonomija:<br />
Red - Rahmnales<br />
Porodica - Vitaceae<br />
Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa<br />
Sinonimi: Ninevac, Vinuša, Linuša, Linevac.<br />
Službeni status:<br />
Sorata se nalazi na Sortnoj listi Republike Hrvatske i Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove<br />
loze, kao preporuena za podregiju Srednja i južna Dalmacija.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Sorta je danas vrlo slabo rasprostranjena i nalazimo je ponešto u Kaštelima, okolici Omiša i na<br />
otoku Brau.<br />
Botaniki opis:<br />
Trs srednje bujan.<br />
List velik, pentagonalan, peterodijelan, srednje dubokih, zatvorenih postranih sinusa. Sinus<br />
peteljke naješe otvoren u obliku lire. Lice glatko, tamno zeleno, nalije vunasto dlakavo s<br />
izraženim ekinjastim dlaicama na žilama.<br />
Cvijet hermafroditan.<br />
Grozd srednje velik do velik, srednje zbijen, piramidalan, esto s krilcem.<br />
Bobica okrugla, srednje velika do velika, no u grozdu nalazimo i manje bobice ali sve jednako<br />
dozrele. Kožica tanka, tamnoplava, u zrelosti posuta maškom. Meso mekano, sono i slatko, a<br />
sok bezbojan.<br />
Dozrijeva srednje rano, prinosi srednje visoki ali redoviti. Kakvoa vrlo dobra. U zrelosti mošt<br />
sadrži veliku koliinu sladora, ali malu koliinu kiselina groža, vina ove sorte odlikuje vrlo<br />
intenzivna boja.<br />
Prikladna za uzgoj na razliitim tipovima tala i položajima. Prema bolestima nije osobito<br />
osjetljiva.<br />
Povijest nastanka i korištenja<br />
Podrijetlo joj nije poznato, ali ju smatramo autohtonom sortom <strong>Dalmacije</strong>. Prema predaji sorta je<br />
samonikla, te ju je izvjesni „Ninevi“, po kome je dobila ime, pronašao u okolici Solina. Buli,<br />
opisujui u svojoj ampelografiji stanje sortimenta <strong>Dalmacije</strong> na poetku 20. stoljea navodi da je<br />
Ninuša glavna sorta u istonom dijelu Splitskog kotara, te u okolici Sinja. Rasprostranjenosti<br />
ove sorte u to vrijeme zasigurno je doprinijela upravo intenzivna boja njenih vina, što je bila vrlo<br />
cijenjena karakteristika u vrijeme velike potražnje i izvoza dalmatinskih vina u zapadnoeuropske<br />
zemlje koje je poharala filoksera. Ninuša se vinificirala ista, no esto se dodavala ostalim<br />
sortama radi popravka boje, te se u mješovitim vinogradima uvijek sadila u odreenom udjelu. S<br />
obzirom na veliki, rastresitiji grozd i krupnije bobice koristila se i kao zobatica.<br />
Stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Populacija ove sorte u 20. stoljeu drastino se smanjila te je od najvažnije sorte splitskog kotara<br />
danas postala rijetka sorta. Može se pretpostaviti da je sorta zapostavljena u vrijeme kad je<br />
mjerilo uspjeha proizvodnje bila koliina, a ne kakvoa vina, jer u usporedbi s drugim sortama<br />
koje se danas uzgajaju ima niže prinose. Nema gospodarsko znaenje, ne nalazimo ju u istim<br />
nasadima. U novije vrijeme kroz projekt revitalizacije kaštelanskih sorata nastoji se na njezinom<br />
79
ponovnom širenju u proizvodne nasade sadnjom manje koliine za tu svrhu proizvedenih<br />
cijepova, ali i cijepljenjem na stalnom mjestu. Populacija sorte time se malo poveala, no još<br />
uvijek ju možemo smatrati vrlo ranjivom.<br />
Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana:<br />
Ninuša je u dosadašnjim istraživanjima pokazala visok gospodarski potencijal i opravdala<br />
reputaciju koju je imala u prošlosti, te je jedna od sorata koja zaslužuje gospodarsku<br />
revitalizaciju. Uz napore na popularizaciji sorte kod proizvoaa, evaluaciju gospodarskih<br />
svojstava i prilagoavanje tehnologije proizvodnje, napore treba uložiti i u stvaranje preduvjeta<br />
za njenu reprodukciju podizanjem manjeg matinog nasada. U populaciji Ninuše, kao ni ostalih<br />
sorata koja se uzgajaju pretežito na podruju Kaštela, do sada nismo uspjeli pronai zdrave<br />
matine trsove (Karoglan Konti, 2006), pa e ozdravljivanje u kulturi tkiva in vitro biti jedina<br />
mogunost za dobivanje zdravih biljaka.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
Sorta se uva u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze u Zagrebu, kao i u kolekciji Instituta za<br />
jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, no budunost ove sorte treba trajno osigurati kroz<br />
njeno gospodarsko korištenje.<br />
80
3.2.2.9 PLAVAC MALI<br />
Kultura: vinova loza<br />
Taksonomija:<br />
Red - Rahmnales<br />
Porodica - Vitaceae<br />
Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa<br />
Sinonimi: Crljenak mali, Crvenak, Pagadebit crni, Zelenak, Zelenac, Greštavac, Šarac<br />
Službeni status:<br />
Sorta je uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske i na Nacionalnu listu priznatih sorata vinove<br />
loze, kao preporuena za podregiju Srednja i južna Dalmacija. Na Nacionalnoj listi priznatih<br />
kultivara vinove loze navodi se samo kao Plavac, što može dovesti do zabune jer uz Plavac mali<br />
postoje i neke druge sorte koje u svom imenu sadrže rije „plavac“.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Plavac mali je, zbog kasnog dozrijevanja, tipina sorta toplog juga. Najznaajnija je sorta<br />
podregije Srednja i južna Dalmacija, gdje ju nalazimo u veini vinogorja, a osobito na<br />
vinogorjima Bra, Hvar, Pelješac i Korula, na kojima su i neki od uvenih položaja za uzgoj<br />
ove sorte (Dinga, Postup, Sv. Nedjelja, Ivan Dolac…). Plavac mali raširen je i u priobalju, na<br />
podruju Kaštela, Konavala i u makarskom primorju.<br />
Botaniki opis:<br />
Trs srednje bujan do bujan.<br />
List srednje velik, pentagonalan, peterodijelan. Gornji postrani sinusi duboki i preklopljeni, a<br />
donji plii i otvoreni. Sinus peteljke u obliku slova U ili lire, esto preklopljen. Lice lista<br />
mjehurasto naborana, tamnozeleno, a nalije vunasto dlakavo, izraženih žila, posutih rijetkim<br />
ekinjastim dlaicama i crvenkastih uz peteljkinu toku.<br />
Cvijet morfološki i funkcionalno hermafroditan.<br />
Grozd malen do srednje velik, srednje zbijen, piramidalan, esto s krilcem. Bobica srednje<br />
velika, okrugla, mekog, sonog mesa i neobojenog soka. Kožica tamnoplavo-crna, vrsta,<br />
oprašena maškom. U zrelosti bobice esto nejednoliko obojene i dozrele.<br />
Rodi redovito i dobro, na plodnim tlima i u krškim poljima obilno, što se odražava na lošiju<br />
kakvou. Dozrijeva vrlo kasno i zbog toga traži dobre položaje gdje se u vegetaciji nakupi velika<br />
suma efektivnih temperatura i sati sijanja sunca.<br />
Potencijal kakvoe je visok, no jako varira u odnosu na položaj. Na škrtim tlima i položajima<br />
povoljne ekspozicije, a osobito ako su okrenuti moru, prinosi su niži, no sadržaj šeera,<br />
obojenost i aromatski profil groža omoguava proizvodnju vrhunskih vina. U uvjetima plodnih<br />
tala i krških polja esto preobilno rodi, pa se od njega dobivaju vina prosjene kakvoe.<br />
Prema gljivinim bolestima nije osobito osjetljiv.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
Plavac mali oduvijek se smatrao hrvatskom autohtonom sortom, što je u novije vrijeme i<br />
nedvojbeno potvreno. Genetikom analizom pomou SSR markera utvreno je da je Plavac<br />
mali nastao spontanim križanjem sorata Crljenak kaštelanski (Zinfandel, Primitivo) i Dobrii<br />
(Maleti i sur., 2004). S obzirom na to smatra se da je, u usporedbi sa drugim dalmatinskim<br />
sortama, relativno mlada sorta, te da se zbog svojih dobrih karakteristika, prvenstveno dobre i<br />
redovite rodnosti, malih uzgojnih zahtjeva i manje osjetljivosti prema gljivinim bolestima,<br />
proširio u uzgoju na raun svog roditelja Crljanka kaštelanskog, koji je u vremenu prije filoksere,<br />
po sadašnjim saznanjima, bio jedna od najvažnijih sorata u Dalmaciji.<br />
81
Buli (1949), pišui svoju ampelografiju poetkom 20. stoljea navodi da je ve tada Plavac mali<br />
bio glavna sorta za dobivanje „vatrenih“ crnih vina, te da se sadila na krševitim i suhim<br />
položajima po itavoj Srednjoj i južnoj Dalmaciji. „Ona je prekrila sve, ili gotovo sve vinograde,<br />
i podloga je svemu, ili gotovo svemu vinu…“<br />
Uz crna vina od Plavca malog nerijetko su se proizvodili opoli, vina dobivena brzom preradom<br />
crnog groža, a u nekim podrujima od prosušenog groža proizvodio se i prošek.<br />
Vino Plavca malog prvo je vino sa zaštitom zemljopisnog podrijetla u Republici Hrvatskoj.<br />
Stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Jedna je od dalmatinskih sorata ija populacija nije ugrožena, jer se i danas najvažnija crna sorta<br />
podregije Srednja i južna Dalmacija, a prema upisniku proizvoaa groža i vina na treem je<br />
mjestu po zastupljenosti u sortimentu Republike Hrvatske (iza Graševine i Malvazije istarske).<br />
Sorta je znaajno zastupljena i u mladim nasadima, pa je trend populacije uzlazan.<br />
Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana:<br />
Sorta je dokazanog gospodarskog potencijala. Prikladan za dobivanje vrhunskih vina pri emu<br />
treba voditi rauna o izboru prikladnih položaja. Jedna je od sorta koja je poznata i izvan<br />
Hrvatske, pa joj je i pozicija na tržištu vrlo povoljna. Obzirom na starije literaturne navode, a i<br />
novija iskustva, Plavac mali vrlo je prikladna sorta za proizvodnju prošeka, pa bi trebalo<br />
potaknuti vee korištenje sorte u proizvodnji. Pri plasmanu ovih desertnih vina vrhunska<br />
reputacija sorte bit e velika prednost.<br />
Najvei problem za daljnje poticanje korištenja sorte u proizvodnji, nesumnjivo predstavlja<br />
nedostatak certificiranog sadnog materijala. Kod Plavaca malog zapoeta je masovna pozitivna<br />
selekcija u svim znaajnijim podrujima uzgoja. Uoena je velika raznolikost u populaciji sorte,<br />
što govori u prilog nastavka individualne klonske selekcije radi dobivanja priznatih klonova koji<br />
se u nekom gospodarski važnom svojstvu istiu od prosjeka populacije. Nažalost, testiranje na<br />
zakonom propisane viruse pokazalo je da je vrlo mali postotak trsova „bezvirusno“, pa ako se<br />
daljnje razmnožavanje sorte nastavi samo od zdravih trsova realna je opasnost od gubitka<br />
unutarsortne raznolikosti. Ako se u daljnjim istraživanjima ne pronae dovoljno zdravih trsova,<br />
vjerojatno e se morati pribjei i ozdravljivanju nekih gospodarski interesantnih tipova.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
Sorta se nalazi u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze, kao i u kolekciji Instituta za jadranske<br />
kulture i melioraciju krša. U kolekciji u Splitu sakupljen je i vei broj divergentnih genotipova<br />
prikupljenih iz raznih podruja <strong>Dalmacije</strong> sa nakanom ouvanja unutarsortne varijabilnosti.<br />
Obzirom na gospodarski znaaj i raširenost u proizvodnji za ovu sortu nije potrebno poduzimati<br />
dodatne mjere za ouvanje.<br />
82
3.2.2.10 ZLATARICA BLATSKA BIJELA<br />
Kultura: vinova loza<br />
Taksonomija:<br />
Red - Rahmnales<br />
Porodica - Vitaceae<br />
Latinsko ime - Vitis vinifera ssp. sativa<br />
Sinomimi: nisu poznati. Zlatarica blatska nije istovjetna sa sortom Zlatarica koja se uzgaja u<br />
podruju Vrgorca i Dubrovnika.<br />
Službeni status:<br />
Od 2002. godine uvrštena je na sortnu listu Republike Hrvatske, a nalazi se i na Nacionalnoj listi<br />
priznatih kultivara vinove loze kao preporuena sorta za podregiju Srednja i južna Dalmacija,<br />
gdje se navodi pod imenom Zlatarica. Pod istim imenom nalazimo je kao preporuenu za<br />
Podregiju Dalmatinska zagora, meutim za pretpostaviti je da se ovdje misli na drugu sortu –<br />
Zlataricu vrgorsku, koja se uzgaja u tom podruju.<br />
Rasprostranjenost: Nalazimo je gotovo iskljuivo na otoku Koruli.<br />
Opis:<br />
Trs srednje bujan do bujan. List srednje velik, pentagonalan, peterodjelan. Postrani sinusi srednje<br />
duboki i potpuno preklopljenih isjeaka. Lice glatko, nalije golo s rijetkim ekinjastim<br />
dlaicama na nervaturi. Cvijet morfološki hermafroditan, a funkcionalno ženski.<br />
Bobice srednje velike do velike, obrnuto jajolike. Kožica tanka, prozirna, žuta.<br />
Grozd malen do srednje velik, dug, piramidalan, esto s dobro razvijenim krilcima, rastresit.<br />
Peteljka duga i krhka, zbog ega u zrelosti može doi do otkidanja bobica pri jaem vjetru.<br />
Rodi redovito, prinosi niski do srednje visoki, kakvoa izuzetna. Redovito nakuplja visok sadržaj<br />
šeera, a karakterizira ju fina, sortna aroma. Osjetljiva prema plamenjai, zbog ega su pri<br />
neprilagoenoj zaštiti od bolesti este štete u vrijeme cvatnje.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
Podrijetlo sorte nije mogue tono utvrditi, no vjerojatno je nastala spontanim križanjem, te su je<br />
kasnije vinogradari zbog dobrih svojstava uoili i dalje vegetativno razmnožavali. Pouzdano se<br />
zna da je sorta, uz Bratkovinu bijelu, roditelj sorte Pošip. Kako su Bratkovina bijela i Pošip sorte<br />
vrlo uskog areala rasprostranjenosti i nalazimo ih gotovo iskljuivo na otoku Koruli, Zlataricu<br />
blatsku s pravom smatramo autohtonom sortom otoka Korule.<br />
O sorti i njezinom uzgoju vrlo je malo podataka. Pretpostavlja se da nikad nije bila jako raširena,<br />
te da se u vinogradima sadila u manjem postotku, kao „zain“, odnosno za popravak kakvoe<br />
drugim sortama. S vremenom je potpuno zapostavljena, vjerojatno zbog nižeg prinosa i<br />
osjetljivosti ka plamenjai.<br />
Stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Populacija Zlatarice blatske izrazito je mala i vezana gotovo iskljuivo uz otok Koruli. Prije 10-<br />
ak godina bila je svedena na doslovno nekoliko trsova, interesom i zalaganjem nekih lokalnih<br />
proizvoaa uz pomo Agronomskog fakulteta sorta je razmnožena, ali i danas populacija broji<br />
jedva nekoliko stotina trsova. Nema proizvodnih nasada ove sorte, niti sustavnog rada na njenoj<br />
gospodarskoj revitalizaciji. Zbog toga smatramo da je sorta vrlo ugrožena i ranjiva.<br />
Gospodarska vrijednost i koncept bussines plana:<br />
Prema iskustvima starijih vinogradara i oskudnim literaturnim podacima gospodarski potencijal<br />
Zlatarice blatske vrlo je visok, te smatramo da može stati uz bok najkvalitetnijih bijelih<br />
84
dalmatinskih sorata. Vina ove sorte mogu biti izvrsne kakvoe, naglašene sortne arome, svježa,<br />
harmonina, jaka, puna, ekstraktna. Prikladna su i za duže uvanje, pa vjerojatno ima i potencijal<br />
za proizvodnju desertnih vina. Zbog toga smatramo da je vrijedno uložiti napore u ravitalizaciju<br />
ove sorte, te na taj nain proširiti paletu vrhunskih vina od autohtonih sorata vinove loze.<br />
Kod sorata poput Zlatarice blatske u ovom trenutku ne postoje preduvjeti za komercijalno<br />
korištenje. Da bi se moglo pristupiti gospodarskoj revitalizaciji nužno je provesti sustavna<br />
istraživanja radi tonog utvrivanja njezinih gospodarskih svojstava, te davanja preporuke o<br />
prikladnosti za proizvodnju razliitih tipova vina, odgovarajuim uzgojnim mjerama u vinogradu<br />
i enološkim postupcima. Druga znaajna zapreka za komercijalni uzgoj je nemogunost nabave<br />
sadnog materijala za podizanje vinograda koji, zbog injenice da sorta trenutno nema<br />
gospodarsko znaenje, ne proizvodi niti jedan rasadnik u Hrvatskoj. Stoga napore treba uložiti i<br />
u stvaranje preduvjeta za proizvodnju loznog sadnog materijala, kao i u popularizaciju i<br />
prezentaciju sorte.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
Kako se radi o vrlo zanimljivoj sorti za uvoenje u proizvodnju, njezina gospodarska<br />
revitalizacija najsigurniji je nain za trajno ouvanje i sprjeavanje opasnosti od njezinog<br />
izumiranja, što bi se obzirom na malu populaciju i vrlo usko podruje uzgoja, u protivnom moglo<br />
dogoditi. Sorta se sada nalazi u Nacionalnoj kolekciji sorata vinove loze na Agronomskom<br />
fakultetu, kao i u kolekciji sorata vinove loze pri Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša<br />
u Splitu.<br />
85
3.3 STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA<br />
3.3.1 Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljšanje:<br />
Vinova loza, kao gospodarski znaajna kultura, uvrštena je na sortnu listu Republike Hrvatske.<br />
Sortnom listom obuhvaen je i vei broj autohtonih sorta vinove loze, ime je dozvoljena<br />
proizvodnja i promet njihovog sadnog materijala. Osim sortnom listom, sorte vinove loze<br />
obuhvaene su i nacionalnom listom priznatih kultivara vinove loze koja je utvrena<br />
Pravilnikom o nacionalnoj listi priznatih kultivara (NN 159/04). Na podruju Republike<br />
Hrvatske dozvoljeno je uzgajati sve kultivare vinove loze obuhvaene ovim dvjema listama.<br />
Unutar nacionalne liste sorata vinove loze definirana je skupina preporuenih sorata za svaku od<br />
vinogradarskih podregija Republike Hrvatske. Prema Zakonu o vinu Republike Hrvatske samo<br />
vina od ovih sorata mogu nositi oznaku zaštite zemljopisnog podrijetla, odnosno od njih se mogu<br />
proizvoditi vrhunska i kvalitetna vina na odreenoj podregiji.<br />
U skupini preporuenih sorata za podruje obalnog dijela <strong>Dalmacije</strong> uvrštene su slijedee sorte<br />
koje smatramo autohtonima:<br />
86<br />
- Podregija Sjeverna Dalmacija: Maraština, Debit, Pošip bijeli, Plavina, Lasina, Babi,<br />
Zadarka i Svrdlovina crna<br />
- Podregija Srednja i južna Dalmacija: Maraština, Debit, Plavac, Okatac crni, Babi, Ninuša,<br />
Zlatarica, Vigava, Malvasija dubrovaka bijela, Grk, Pošip<br />
bijeli, Cetinka, Bratkovina, Debit, Bogdanuša, Pr,<br />
Drnekuša, Kurtelaška bijela, Plavina, Dobrii, Crljenak,<br />
Vlaška, Mladenka, Muškat ruža crni.<br />
Obje ove liste vrlo su esto neprecizne u pogledu nazivlja i sinonima. Tako se primjerice kao<br />
deklarirano ime Plavca malog na nacionalnoj listi priznatih kultivara navodi samo naziv Plavac,<br />
a slian je sluaj i sa sortom Crljenak kaštelanski, kojem se kao deklarirani naziv koristi samo<br />
ime Crljenak. Za sortu Babi ne navodi se primjerice potvreni sinonim Rogoznika, dok se za<br />
sortu Bogdanuša navodi sinonim Mladenka iako je nedvojbeno dokazano da se radi o dvije<br />
razliite sorte. Takoer ovim listama nisu obuhvaene sve sorte za koje smatramo da imaju<br />
gospodarski potencijal, pa je nužna ažurnija izmjena podataka u ovim službenim dokumentim u<br />
skladu s rezultatima istraživanja i gospodarske evaluacije autohtonog sortimenta radi lakšeg<br />
uvrštavanja u proizvodnju i promet vina zanemarenih i zaboravljenih autohtonih sorata visokog<br />
kvalitativnog potencijala.<br />
Za autohtone sorte vinove loze ne postoje posebni reprodukcijski matini nasadi, ve se reznice<br />
za proizvodnju sadnog materijala uzimaju iz proizvodnih nasada. U sustavu reprodukcije nalazi<br />
se manji broj gospodarski znaajnih sorata, dok za one lokalne važnosti, kao i vrlo malih i<br />
ugroženih populacija nije mogue kupiti gotove cjepove. Stariji vinogradari još uvijek znaju<br />
razmnožavati lozu cijepljenjem na stalno mjesto i na taj nain razmnožavati sorte iz starijih<br />
nasada, neke lokalno specifine i rijetke sorte na taj su nain ouvane do danas.<br />
Hrvatske autohtone sorte nisu do sada bile u sustavu genetike i sanitarne selekcije, te se i za one<br />
iji se cijepovi proizvode može kupiti samo sadni materijal najniže kvalitetne kategorije<br />
„standard“. To znai da kod njih nije provedena klonska selekcija, te da nisu testirane na<br />
gospodarski važne viruse. Na pragu ulaska u Europsku uniju, gdje je u prometu gotovo<br />
iskljuivo „certificirani“ sadni materijal (razmnožavan od trsova koji su prošli sustav klonske<br />
selekcije te su garantirano „bezvirusni“) ovo može predstavljati dodatnu prepreku za ouvanje, a<br />
posebice za revitalizaciju i gospodarsko korištenje tradicijskih sorata vinove loze.<br />
Stoga je nužno pokrenuti sustavnu selekciju gospodarski znaajnih sorata, podii sanitarno<br />
provjerene, predbazne matine nasade za proizvodnju certificiranog sadnog materijala. Za sorte
vrlo malih populacija i lokalne važnost nužno bi bilo posaditi barem manje, sortno iste<br />
vinograde (ne nužno bezvirusne) za proizvodnju standardnog sadnog materijala.<br />
3.3.2 Elementi istraženosti i ouvanja tradicijskih kultivara<br />
3.3.2.1 Institucije i strunjaci koji se bave autohtonim sortama vinove loze<br />
Vodea institucija u istraživanjima i ouvanjem autohtonih sorta vinove loze je Agronomski<br />
fakultet Sveuilišta u Zagrebu. Tim istraživaa ine znanstvenici iz Zavoda za vinogradarstvo i<br />
vinarstvo:<br />
prof.dr. sc. Edi Maleti,<br />
prof.dr. sc. Jasminka Karoglan Konti,<br />
prof. dr. sc. Nikola Miroševi<br />
Darko Preiner, dipl. ing,<br />
te znanstvenici iz Zavoda za genetiku, biometriku i oplemenjivanje:<br />
prof. dr. sc. Ivan Peji<br />
Silvio Šimon, dipl.ing.<br />
Istraživanjima u ovom podruju bave se još i strunjaci iz Instituta za jadranske kulture i<br />
melioraciju krša:<br />
mr. sc. Goran Zduni<br />
dr.sc. Ivan Pezo.<br />
3.3.2.2 Projekti inventarizacije, karakterizacije i ouvanja tradicijskih kultivara<br />
Poeci rada na ouvanju autohtonog sortimenta vinove loze sežu još u vrijeme prije<br />
Domovinskog rata kad se na Agronomskom fakultetu na Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo u<br />
okviru projekta Ministarstva znanosti „Banka gena Vitis sp,“ zapoelo kolekcionirati i<br />
karakterizirati sorte vinove loze u Hrvatskoj. Nažalost, ova nastojanja ubrzo je prekinuo rat, a<br />
prikupljenim materijal uništen je uslijed ratnih razaranja. Krajem 90-tih svjesni važnosti ovog<br />
posla isti tim strunjaka u suradnji sa kolegama sa Zavoda za genetiku, biometriku i<br />
oplemenjivanje pokree novi projekt inventarizacije, ampelografske i genetike karakterizacije<br />
autohtonih sorata vinove loze. Cilj je ovog i nekoliko drugih projekata, koji su uz potporu<br />
Ministarstva znanosti, Ministarstva poljoprivrede, lokalne uprave i nekih meunarodnih<br />
institucija, provedeni ili su još u tijeku, provesti detaljnu inventarizaciju vinogradarskih podruja<br />
Hrvatske, s posebnim naglaskom na podruje <strong>Dalmacije</strong>, koje je osobito bogato autohtonim<br />
sortama. Sve pronaene sorte kolekcionirati, te izvršiti njihov detaljan ampelografski opis i<br />
genetiku karakterizaciju. Kao rezultat ovih nastojanja podignut je kolekcijski nasad, te su<br />
napravljeni genetiki profili (pomou SSR markera), ampelografski opisi i foto-dokumentacija<br />
veeg broja sorata. Metode korištene u ampelografskoj i genetikoj karakterizacije meunarodno<br />
su dogovorene u okviru projekta GENRES 081 “European Network for Grapevine Genetic<br />
Resources Conservation and Characterization”, kojem se 1998. pridružio i Agronomski fakultet<br />
u Zagrebu, a meunarodna suradnja na izradi baze podataka i karakterizaciji svih sorata vinove<br />
loze nastavlja se i danas u okviru tekueg europskog projekta GrapeGen 06. Kao rezultat ovih<br />
projekata utvreno je identian genetiki profil nekih sorata, odnosno potvreno je da su razliita<br />
imena u razliitim podrujima <strong>Dalmacije</strong> ili pak u nekim susjednim zemljama tek sinonimi za<br />
istu sortu (Brajdica crna=Plavina=Plavka, Maleti et al. 1999; Malvasija dubrovaka=Malvasia<br />
delle Lipari=Malvasia di Sardegna=Malvasia de Sitges (E), Crespan et al. 2006; Crljenak<br />
kaštelanski=Pribidrag=Tribidrag=Primitivo (I)=Zinfandel (USA), Maleti et al. 2004;<br />
Babi=Rogoznika, Zduni et al. 2008…), a za neke sorte utvreni su roditelji, te je dokazana<br />
njihova autohtonost (Plavac mali=Zinfandel x Dobrii, Maleti i sur., 2004; Pošip<br />
bijeli=Zlatarica blatska bijela x Bratkovina bijela, Piljac i sur., 2002).<br />
87
Istraživanje autohtonog sortimenata dovelo je do zakljuka da mnoge od sorata koje su danas u<br />
sortimentu vrlo rijetko zastupljene imaju visok gospodarski potencijal, pa su za neke od njih<br />
poput Malvasije dubrovake, Crljenka kaštelanskog i nekih sorata kaštelanskog podruja<br />
pokrenuti projekti gospodarske revitalizacije. Uz Agronomski fakultet u Zagrebu istraživanja<br />
autohtonog sortimenta provode i strunjaci iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša,<br />
koji uz evaluaciju nekih autohtonih sorata (Pezo i sur., 2006.; Zduni i sur., 2008.) i podizanje<br />
kolekcije autohtonih sorata, vode i projekte revitalizacije sorata Pr i Dobrii.<br />
3.3.2.3 Kolekcijski nasadi vinove loze<br />
Nacionalna kolekcija sorata vinove loze nalazi se na znanstveno-nastavnom pokušalištu<br />
„Jazbina“ Agronomskog fakulteta Sveuilišta u Zagrebu. Utemeljena je 2001. godine s nakanom<br />
kolekcioniranja i ouvanja svih sorta vinove loze za koje se smatra da su autohtone na podruju<br />
Republike Hrvatske. Posao na uspostavi kolekcije pokrenut je paralelno s inventarizacijom<br />
vinogradarskih podruja kojoj je bio cilj prikupiti i sauvati sve preostale genotipove, s<br />
posebnim naglaskom na one najugroženije ija je populacija nerijetko bila svedena na nekoliko<br />
trsova u starim i zapuštenim vinogradima i koje su na taj nain spašene od izumiranja u<br />
posljednjem trenutku.<br />
Kolekcija je najveim dijelom podignuta cijepljenjem na stalno mjesto na podlozi Berlandieri x<br />
Riparia SO4, a pri njenom podizanju poštovao se princip da svih pet trsova jedne primke potiu<br />
od istog matinog trsa. Kolekcija danas broji 120 genotipova, a broj primki i dalje se svake<br />
godine poveava paralelno sa terenskim istraživanjima. Primke se popunjavaju cijepljenjem na<br />
stalno mjesto, a u nekim sluajevima proizvode se gotovi cijepovi za sadnju. U kolekciji se<br />
provodi ampelografska i genetika evaluacija primki, a prijavljena je i u meunarodnu bazu<br />
kolekcija vinove loze osnovane u okviru meunarodnog projekta GENRES 081, a opisi i<br />
genetika karakterizacija primki nastavljaju se i u okviru tekueg meunarodnog projekta<br />
GrapeGen 06.<br />
Pri Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu zapoeto je 2005. godine podizanje<br />
kolekcije sorata vinove loze. U kolekciji su sakupljene ponajprije sorte s podruja <strong>Dalmacije</strong>, te<br />
se u mnogim sluajevima ovdje uvaju istovjetni genotipovi kao u kolekciji u Zagrebu (u<br />
velikom broju sluajeva plemke su i uzete iz kolekcije u Zagrebu), te na taj nain predstavljaju<br />
siguran duplikat pojedinih sorata. Kolekcija je podignuta cijepljenjem na stalno mjesto unaprijed<br />
posaenih loznih podloga, a manji dio primki posaen je gotovim cijepovima. Kolekcija sadrži<br />
90 primki razliitih genotipova od kojih se pretpostavlja da je 60 razliitih sorata, te vei broj<br />
genotipova Crljenka kaštelanskog i Plavca malog prikupljenih sa razliitih uzgojnih podruja<br />
radi evaluacije i ouvanja unutarsortne varijabilnosti. Veina primki zastupljena je sa 5 do 10<br />
trsova, dok je nekolicina rijetkih sorata zastupljena sa manjim brojem trsova.<br />
Za podizanju kolekcije u Splitu, kao i za održavanje kolekcije u Zagrebu dio sredstava osigurala<br />
je Švedska agencija za razvoj (SIDA) i Nordijska banka gena (NGB) u okviru projekta<br />
SEEDNet.<br />
88
3.4 MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA<br />
3.4.1 Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih<br />
kultivara<br />
Rad na ouvanju i gospodarskoj revitalizaciji autohtonih sorata vinove loze posljednjih desetak<br />
godina znaajno je pridonio njihovoj promociji, popularizaciji i razvoju svijesti o potrebi<br />
ouvanja biološke raznolikosti sorata vinove loze. Brojna predavanja, lanci u strunim<br />
asopisima kao i u dnevnom tisku potakli su zanimanje proizvoaa groža i vina za uzgojem<br />
autohtonih sorata, a porasla je i njihova potražnja na tržištu. Uz zanimanje domaih potrošaa, i<br />
turisti koji dolaze u Hrvatsku žele kušati naše autohtone proizvode, meu kojima vina od<br />
autohtonih, lokalno specifinih sorata imaju istaknuto mjesto.<br />
Ovako povoljno „klimu“ nije meutim mogue iskoristiti na odgovarajui nain jer za mnoge<br />
sorte ne postoje preduvjeti za gospodarsko korištenje. U ovom smislu autohtone sorte vinove<br />
loze možemo podijeliti u tri kategorije:<br />
3.4.1.1 Sorte koje imaju komercijalni znaaj, no za vee korištenje u proizvodnji nedostaje<br />
sadni materijal odgovarajue kvalitetne kategorije. Kod ovih sorata, kao i kod ostalih, u naelu<br />
nedostaje i odgovarajua marketinška strategija koja bi pomogla njihovom plasmanu na tržištu.<br />
Stvaranje preduvjeta za proizvodnju certificiranog loznog sadnog materijala<br />
Za komercijalno važne sorte vinove loze iji se cijepovi proizvode u loznim rasadnicima nužno<br />
je zapoeti sa genetikom i zdravstvenom selekcijom, radi podizanja predosnovnih matinih<br />
nasada za proizvodnju certificiranog sadnog materijala. Za niti jednu od autohtonih sorata vinove<br />
loze nije proveden postupak selekcije, niti u Republici Hrvatskoj, za razliku od ostalih<br />
vinogradarskih zemalja Europe, postoji institucija koja je zadužena za ovaj poslao. Klonska<br />
selekcija vinove loze dugotrajan je i skup posao i veina loznih rasadnika nema dovoljnu<br />
ekonomsku snagu da bi ga financirala. Zbog toga je nužno da nadležno Ministarstvo<br />
poljoprivrede pronae mogunost za dugorono financiranje programa klonske selekcije<br />
autohtonih sorata vinove loze. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu zapoeta je masovna<br />
pozitivna selekcija za nekoliko gospodarski važnih autohtonih sorata (Plavac mali, Vugava, Grk,<br />
Maraština, Plavina, Debit, Malvasija dubrovaka, Pošip). U uzgojnim podrujima ovih sorata<br />
obilježeni su sortno tipini matini trsovi i trsovi koji pokazuju neku pozitivno gospodarski<br />
važno svojstvo (npr. razlika u dobi dozrijevanja, prinosu, aromi, sadržaju šeera, obojenosti<br />
kožice i sl. u odnosu na prosjek sorte). Svi matini trsovi testirani su na prisutnost etiri<br />
ekonomski najštetnija virusa (Zakonom o sjemenu i sadnom materijalu utvreno je da<br />
certificirani sadni materijal ne smije biti zaražen virusom lepezastog lista GFLV, virusom<br />
mozaika gušarke ArMV, te virusima uvijanja liše LRV-tip1 i LRV-tip3). Utvreno je da je u<br />
prosjeku preko 85 % trsova u populaciji sorata u Dalmaciji zaraženo barem s jednim od tih<br />
virusa, a naješi je LRV-tip3 (Karoglan Konti i sur., 2006). Od zdravih matinih trsova<br />
proizveden je sadni materijal cijepljenjem na bezvirusnu podlogu, te je ovog proljea podignut<br />
matini nasad u okolici Zadra. Masovna pozitivna selekcija ovih sorata financirana je iz nekih<br />
znanstvenoistraživakih projekata, no daljnje održavanje matinog nasada i nastavak<br />
individualne klonske selekcije nije mogue financirati iz tih izvora. Ovdje se radi o vrlo<br />
vrijednom materijalu (jer je to jedini predbazni matini nasad autohtonih dalmatinskih sorata) iz<br />
kojega e se moi uzimati reznice za proizvodnju bezvirusnog sadnog materijala.<br />
Za održavanje ovog matinog nasada, te za provoenje selekcije ostalih sorata i podizanje novih<br />
nasada neophodno je osigurati siguran izvor financiranja. Kako bi proizvodnja certificiranog<br />
sadnog materijala trebao biti jedan od strateških ciljeva hrvatskog vinogradarstva na pragu<br />
ulaska u europsku uniju, jer osigurava ouvanje i vee korištenje u proizvodnji naših autohtonih<br />
sorata, država bi i u okviru mjera poticaja trebala dodatno stimulirati rasadniare da se ukljue u<br />
89
selekciju vinove loze, ali i proizvoae da sade sortimentske matine nasade za koje bi poticaji<br />
trebali biti vei nego za proizvodne nasade.<br />
3.4.1.2 Sorte koje su u dosadašnjim istraživanjima pokazale gospodarski potencijal ili<br />
postoje literaturni navodi o njihovom gospodarskim znaenju u prošlosti. Danas ih ne nalazimo u<br />
proizvodnim nasadima, o njihovim gospodarskim svojstvima nedovoljno se zna, a nema uvjeta<br />
niti za proizvodnju sadnog materijala. Poneke od tih sorata ak su i kritino ugrožene. Kod ovih<br />
sorata trebalo bi poduzeti slijedee aktivnosti:<br />
Gospodarska evaluacija sorte<br />
Gospodarsku evaluaciju mora provesti znanstveno-istraživaka institucija pri emu jepotrebno:<br />
Provesti inventarizaciju sorte u uzgojnom podruju i obilježavanje matinih trsova za<br />
daljnju<br />
reprodukciju i evaluaciju<br />
Ampelografskim i molekularno-genetikim metodama odrediti „standard sorte“ -<br />
ampelografski opis i genetiki profil (molekularnim SSR markerima), radi olakšavanja<br />
pouzdane identifikacije sorte<br />
<br />
<br />
Utvrditi gospodarski potencijal sorte. Gospodarsku evaluaciju najbolje bi bilo raditi u<br />
pokusnom nasadu, no radi bržeg dobivanja rezultata može se zapoeti ve na matinim<br />
trsovima na kojima bi se kroz trogodišnji period utvrdile agrobiološke karakteristike<br />
(bujnost, rodnost, otpornost prema gljivinim bolestima, fenološke karakteristike…), te<br />
gospodarsko-tehnološke karakteristike (mehanika analiza grozda i bobice, kakvoa<br />
mošta…)<br />
Utvrditi enološki potencijal sorte. Provesti mikrovinifikaciju sorte, te fizikalno-kemijsku<br />
analizu i organoleptinu ocjenu vina.<br />
Stvaranje preduvjeta za proizvodnju loznog sadnog materijala<br />
U ovaj posao potrebno je uz instituciju koja provodi gospodarsku evaluaciju ukljuiti i neki od<br />
vinogradarskih rasadnika, po mogunosti onaj koji proizvodi sorte namijenjene ovom uzgojnom<br />
podruju. Kako za poetak proizvodnja sadnog materijala ovakvih sorata nee biti ekonomski<br />
isplativa bilo bi dobro ovakav napor rasadniara financijski poduprijeti iz nekog drugog izvora.<br />
<br />
<br />
Sa oznaenih matinih trsova uzeti reznice, od kojih e se u rasadniku proizvesti cijepovi<br />
S proizvedenim cjepovima podii manji matini nasad, koji e poslužiti kao matini nasad<br />
za daljnju reprodukciju sorte, odnosno proizvodnju vee koliine cijepova za podizanje<br />
proizvodnih nasada.<br />
Uvoenje sorte u proizvodnju i marketinške aktivnosti<br />
Ovaj inicijalni matini nasad treba posaditi kod proizvoaa (vinogradara i vinara) koji bi<br />
pokazao interes za uzgoj ove sorte i održavanje matinog nasada.<br />
U ovom nasadu provodit e se, u suradnji sa znanstvenom institucijom, daljnja evaluacija sorte<br />
na trsovima posaenim u istim okolišnim uvjetima. Na temelju toga dati e se preporuka o<br />
prikladnim tehnološkim rješenjima za uzgoj ove sorte. Na gospodarstvu se mogu takoer<br />
organizirati radionice, na kojim e se educirati i ostale zainteresirane proizvoae. Proizvedeno<br />
vino poslužit e za provoenje marketinških aktivnosti s ciljem upoznavanja zainteresiranih<br />
potrošaa (ugostiteljski i turistiki djelatnici, šira javnost).<br />
90
3.4.1.3 Vrlo rijetke i ugrožene sorte iji gospodarski potencijal nije poznat.<br />
Za osnovnu zaštitu ovih sorata nužno ih je prije svega posaditi u kolekcijske nasade. U okviru<br />
istraživakih projekata važno je izvršiti njihovu pouzdanu determinaciju i identifikaciju<br />
ampelografskim i molekularno genetikim metodama, da bi se utvrdilo da li se radi o unikatnom<br />
genotipu ili je ta sorta samo sinonim neke ve poznate i prouene sorte. Utvrivanjem njihovih<br />
osnovnih gospodarskih svojstava procijeniti gospodarski potencijal, te ako se pokažu<br />
zanimljivim zapoeti s njihovom revitalizacijom.<br />
Stvaranje kolekcija sorata in vitro<br />
Premda postoje dva kolekcijska nasada dalmatinskih sorata vinove loze njihovo je održavanje<br />
skupo, zahtjeva stalnu brigu o nadopunjavanju primki, a izloženo je i štetnim djelovanjima<br />
biotskih i abiotskih imbenika (gljivine bolesti, virusi, mraz, tua…). Zbog toga je, osobito za<br />
drvenaste kulture poput vinove loze, svrhovito razmišljati o osnivanju repozitorija za uvanje<br />
sorta in vitro. Prema dosadašnjim iskustvima ovakav nain uvanja genotipova jeftiniji je i<br />
sigurniji, a uvoenjem novih metoda, poput krioprezervacije, presaivanja kultura može se<br />
znatno prorijediti, u cilju smanjivanja troškova i posla oko održavanja kolekcije. U Hrvatskoj<br />
nije razvijen ovakav nain uvanja genotipova vinove loze, no s obzirom na iznimno bogatstvo<br />
autohtonih sorata vinove loze, ali i drugih vonih vrsta, bilo bi korisno potaknuti ovakva<br />
nastojanja. Prije praktine primjene ove metode bilo bi nužno u okviru znanstveno istraživakih<br />
projekata optimizirati tehniku uvanja vinove loze in vitro, jer je poznato da se kod loze, za<br />
razliku od nekih drugih biljnih vrsta, javlja više problema pri razmnožavanju, krioprezervaciji i<br />
uvanju.<br />
Zakljuak:<br />
Iako je vinova loza u usporedbi sa drugim vrstama koje rastu u dalmatinskom priobalju dosta<br />
istražena, ostalo je još puno posla na ouvanju, karakterizaciji, gospodarskoj evaluaciji i<br />
revitalizaciji. U tom smislu nužno je završiti inventarizaciju svih vinogradarskih podruja,<br />
dopuniti postojee kolekcije, te eventualno formirati repozitorije in vitro. Završiti genetiku i<br />
ampelografsku karakterizaciju svih sorata, unijeti podatke u elektronsku bazu, te ih usporediti sa<br />
podatcima sorata drugih europskih zemalja, a osobito susjednih.Velike napore napose treba<br />
uložiti u sustav selekcije i proizvodnje sadnog materijala, te gospodarsku evaluaciju sorata radi<br />
njihovog uvoenja u proizvodnju. Nastojanja na revitalizaciji autohtonih sorta treba pratiti i<br />
odgovarajua marketinška podrška.<br />
Napomena: Procjenu stanja populacije tradicijskih sorta vinove loze u Dalmaciji, kao i njihove<br />
fotografije izradio prof. dr. sc Edi Maleti (EM).<br />
91
4. POVRE<br />
4.1 UVOD<br />
4.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju<br />
Proizvodnja povra na podruju <strong>Dalmacije</strong> od velikog je gospodarskog znaenja. U Dalmaciji se<br />
nalazi polovica ukupnih hrvatskih površina komercijalne proizvodnje povra namijenjenog<br />
potrošnji u svježem stanju i godišnje ga se proizvede oko 360.000 tona. Takoer treina svih<br />
zaštienih objekata namijenjenih uzgoju povra u Hrvatskoj nalazi se na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
Veina proizvodnje povra namijenjena je lokalnom tržištu, a manji dio posebice proizveden<br />
tijekom hladnijeg dijela godine prodaje se i na tržištima kontinentalnih podruja. U strukturi<br />
proizvodnje na podruju <strong>Dalmacije</strong> u uzgoju na otvorenom najzastupljenije vrste povra izuzev<br />
krumpira su kupusnjae, lubenice i dinje, rajica te luk, dok se u zaštienim objektima naviše<br />
uzgaja rajica, krastavac, paprika i salata. U komercijalnoj proizvodnji povra namijenjenoj<br />
tržištu gotovo iskljuivo se koriste strani hibridi i sorte povra meu kojima esto puta<br />
prevladava jedan ili manji broj kultivara ime je <strong>bioraznolikost</strong> izuzetno smanjena. Tradicijske<br />
sorte i lokalne ekopopulacije povra gotovo iskljuivo su zastupljene samo u vrtovima i manjim<br />
okunicama i namijenjene su potrošnji u vlastitom domainstvu tako da im je gospodarska<br />
vrijednost izuzetno mala. Samo neznatni dio povra tradicijskih sorti prodaje se na lokalnim<br />
tržnicama. Njihovo sjeme i reprodukcijski materijal iskljuivo su se proizvodili i održavali na<br />
obiteljskim gospodarstvima te širili prvenstveno razmjenom na užem podruju. Trgovina<br />
reprodukcijskim materijalom tradicionalnih sorti povra na podruju <strong>Dalmacije</strong> nikad nije bila<br />
razvijena kao i sustavna briga o ouvanju njihovog genetskog identiteta. Depopulacijom ruralnog<br />
prostora osobito otoka i dalmatinskog zalea te migracijama stanovništva koje je na podruju<br />
<strong>Dalmacije</strong> posebno bilo izraženo za Domovinskog rata brojne tradicijske sorte i ekopopulacije<br />
brižno održavane kroz više ljudskih generacija nepovratno su izgubljene, a malobrojnim<br />
preostalima prijeti velika opasnost da to postanu. Gospodarsku vrijednost tradicionalnih sorti<br />
povra mogue je poveati sustavnom brigom o njihovom ouvanju, popularizacijom uzgoja i<br />
promocijom njihovih prehrambenih i gastronomskih vrijednosti, pokretanjem ekološke<br />
proizvodnje te objavom strunih i popularnih lanka o biološkoj raznolikosti, uzgoju i njihovoj<br />
prehrambenoj i zdravstvenoj vrijednosti.<br />
4.1.2 Povijest uzgoja u Dalmaciji<br />
Dalmacija kao dio Mediterana ima razvijenu kulturu potrošnje veih koliina povra u dnevnoj<br />
prehrani nego što je to u kontinentalnim podrujima. U dalekoj prošlosti to su uglavnom bile<br />
primitivnije selekcije poludivljih vrsta povra kojima je mediteransko podruje obilovalo, a<br />
meu kojima su se posebno isticale kupusnjae, mahunarke i lukovi. Introdukcijom vrsta s<br />
novootkrivenog kontinenta kasnije su dominantni u proizvodnji postali krumpir, rajica i grah<br />
koje danas predstavljaju najznaajnije vrste povra u prehrani dalmatinskog puanstva. Povre je<br />
u povijesti bilo jedan od osnovnih izvora prehrane puanstva <strong>Dalmacije</strong> i u velikoj je mjeri ostalo<br />
i danas.<br />
Zahvaljujui blagodatima klime na podruju <strong>Dalmacije</strong> razvio se i udomaio uzgoj velikog broja<br />
povrtnih vrsta. Brojni povijesni izvori navode podatke o uzgoju povra i njegovom kultiviranju<br />
na podruju <strong>Dalmacije</strong> od prvih grkih kolonizacija, rimske uprave pa do današnjih dana. Neke<br />
povrtne vrste donesene i iz drugih krajeva pod utjecajem specifinog uzgojnog okruženja i<br />
pažljivim odabirom uzgajivaa znatno su promijenile svoja obilježja u odnosu na izvorni oblik<br />
pa su im i izvorni nazivi bili mijenjani. Nazivlje autohtonih sorti i ekopopulacija uglavnom ima<br />
geografske oznake mjesta ili uže regije gdje se razvila ili naješe uzgajala ili se u nazivu dosta<br />
esto koristi pridjev domai. Tako na primjer ekopopulacija Domaa ljutika obuhvaa više<br />
ekotipova luka kozjaka koji se uzgaja na itavom podruju <strong>Dalmacije</strong>, dok je Hvarska artioka<br />
autohtona ekopopulacija koja se uglavnom uzgajala na otoku Hvaru, a primjerom Polaki<br />
ešnjak naziv je ekotipa ešnjaka iji je uzgoj bio proširen samo na podruju Polae kod Knina.<br />
92
Spomenute kao i mnoge druge tradicijske sorte povra u prošlosti su imale veliko znaenje u<br />
prehrani lokalnog stanovništva dok su danas potpuno išezle ili se samo simbolino uzgajaju na<br />
neznatnim površinama.<br />
4.1.3 Okolišni uvjeti i regionalizacija <strong>Dalmacije</strong><br />
Podruje <strong>Dalmacije</strong> sa stanovišta okolišnih uvjeta prikladnih za uzgoj povra ima tri razliite<br />
agroekološke zone.<br />
Prva od njih su nizinska obalna podruja oblikovana vodenim nanosima potoka i rijeka gdje je<br />
zbog kvalitete tla i mogunosti navodnjavanja mogua i dijelom je razvijena intenzivna<br />
povrarska proizvodnja prvenstveno na otvorenom, a isto tako i u zaštienim prostorima.<br />
Klimatski to podruje izuzetno je pogodno za razvoj proizvodnje kupusnjaa i korjenastog i<br />
lisnatog povra tijekom hladnijeg dijela godine kao i prema toplini zahtjevnog plodovitog povra<br />
tijekom toplog dijela godine. Zbog intenzivne komercijalne proizvodnje na tim podrujima u<br />
proizvodnji gotovo i nama tradicijskih sorti ve prevladavaju uglavnom strane sorte i hibridi.<br />
Drugo proizvodno podruje je zalee u kojem uz pretežiti utjecaj mediteranske klime znaajan<br />
utjecaj na izbor povrtnih vrsta za uzgoj ima ovisno o položaju i nadmorskoj visini i utjecaj<br />
planinske klime. Tu se povre uzgaja na zaravnima, te manjim i veim poljima. U strukturi<br />
proizvodnje prevladavaju prema toplini manje zahtjevne povrtne kulture kao što su lukovi i<br />
mahunasto povre ali se u manjem obimu uzgaja i sve ostalo. Na manjim prostorno izoliranim<br />
podrujima u proizvodnji prisutne su i neke tradicijske sorte.<br />
Tree proizvodno podruje su dalmatinski otoci. Obilježja tog prostora s aspekta povrarske<br />
proizvodnje su uglavnom manje površine skeletnog i skeletoidnog tla, vrtae i rjee manja polja.<br />
Proizvodnja povra osim prikladnim tlom limitirana je deficitom oborina i nemogunošu<br />
navodnjavanja tijekom toplog dijela godine. Izrazita mediteranska klima na otocima omoguuje<br />
uzgoj tipinih mediteranskih povrtnih kultura kao što je artioka i raštika kod kojih su u uzgoju<br />
zbog izoliranosti prostora prisutne i tradicijske sorte.<br />
93
4.2 TRADICIJSKI KULTIVARI DALMACIJE<br />
4.2.1 Pregledni popis kultura i kultivara<br />
Raštika (Brassica oleracea var. acephala)<br />
Cvjetaa (Brassica oleracea var. botritys)<br />
ešnjak (Allium sativum)<br />
Luk (Allium cepa)<br />
Kozjak (Allium ascalonicum)<br />
Artioka (Cynara scolymus)<br />
Bob (Vicia faba)<br />
Sjekirica (Lathyrus sativus)<br />
Slanutak (Cicer arietinum)<br />
Kapari (Capparis spinosa)<br />
Salata (Lactuca sativa)<br />
Endivija (Cichorium endivia)<br />
Domaa raštika<br />
Trogirska srednje rana<br />
Brgudski ozimi<br />
Polaki ozimi<br />
Ljubitovaki<br />
Konavljanski<br />
Domaa ljutika<br />
Hvarska artioka<br />
Domai<br />
Domaa<br />
Domai krupnozrni<br />
Dubrovaka kapara<br />
Palagruška kapara<br />
Dalmatinska ledenka<br />
Dalmatinska kopica<br />
94
4.2.2 Pregled najznaajnijih kultivara <strong>Dalmacije</strong><br />
4.2.2.1 HVARSKA ARTIOKA<br />
Kultura:<br />
Artioka<br />
Taksonomija: red: Asterales<br />
porodica: Asteraceae<br />
latinsko ime: Cynara scolymus L.<br />
Kultivar:<br />
Sinonimi:<br />
Hvarska artioka<br />
Venecijanska artioka<br />
Službeni status: Lokalni uzgoj, nije na Hrvatskoj sortnoj listi<br />
Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Ukupna populacija Hvarske tamnoljubiaste artioke nije vea od nekoliko stotina primjeraka<br />
biljaka koje se uzgajaju uglavnom u vrtovima i okunicama otoka Hvara, okolnim otocima i<br />
bližem kopnenom priobalju. Populacija je izuzetno ugrožena od nestajanja, a trend populacije je<br />
stagnirajui do silazni.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Hvarska tamnoljubiasta artioka uglavnom se uzgaja u populaciji od nekoliko do nekoliko<br />
desetaka biljaka u vrtovima i okunicama otoka Hvara, okolnim otocima i bližem kopnenom<br />
priobalju.<br />
Sažeti opis:<br />
Hvarska artioka je višegodišnja povrtna vrsta iji uzgoj traje naješe do 5 godina. Razmnožava<br />
se prvenstveno vegetativno pomou korijenovih reznica iako ju je mogue reproducirati i<br />
sjemenom. Odlikuje se bujnom, uspravnom, uzdužno izbrazdanom razgranatom stabljikom<br />
visine oko 1 m i velikim perasto urezanim listovima srebrnasto blijedo zelene boje. Cvjetne<br />
glavice su dosta krupne, ovalno izduženog su oblika i u tehnološkoj su zrelosti promjera oko 12<br />
cm. Cvjetnu glavicu ine okruglasti do blago izduženi relativno mekani krupni listii zelene boje<br />
sa znatnim prisustvom antocijana uslijed ega cijela glavica poprima ljubiasti izgled. Na jednoj<br />
se biljci oblikuje naješe 5 – 8 cvjetnih glavica. Po dospijevanju pripada ranim sortama.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
Kultivirana artioka vodi porijeklo od divljih srodnika koji su i danas prisutni u spontanoj<br />
vegetaciji Sredozemlja. Njena kultivacija bila je poznata još u starom Egiptu, a kultura njene<br />
potrošnje kao delikatesnog povra u staroj Grkoj i u Rimu. Vjerojatno iz tog razdoblja potjee i<br />
njen uzgoj na podruju <strong>Dalmacije</strong>. Na otoku Hvaru uzgoj i korištenje za jelo artioke ima<br />
izrazito dugu tradiciju. Vjerojatno potjee od prvih grkih kolonizacija otoka i opstao je sve do<br />
danas. Kako je nastala tradicijska sorta Hvarska artioka zasigurno nije utvreno no kako se za<br />
nju koristi i sinonim Venecijanska ljubiasta vjerojatno joj porijeklo potjee s podruja Italije<br />
gdje se ve u 15. stoljeu poinje razvijati proizvodnja kultivirane artioke.<br />
95
Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Sadašnja gospodarska vrijednost uzgoja artioke na itavom dalmatinskom prostoru, a time i<br />
tradicijske sorte Hvarska artioka na otoku Hvaru izuzetno je mala. Uzgaja se gotovo iskljuivo<br />
za potrebe naturalne potrošnje u obiteljskim gospodarstvima, a samo u neznatnim se koliinama<br />
komercijalizira. Pokušaji djelatnika Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša od prije<br />
desetak godina da se popularizira i tehnološki unaprijedi proizvodnja artioke na podruju<br />
<strong>Dalmacije</strong> nisu rezultirali znaajnijim proširenjem njene proizvodnje. Kao delikatesno povre<br />
specifine namjene i dokazanih zdravstveno visoko vrijednih svojstava zaslužuje znatno veu<br />
pozornost u promociji kulinarstva <strong>Dalmacije</strong>. Pojedina dalmatinska podruja, primjer zadarska<br />
na tom su podruju i nešto pokrenula. U cilju promocije na poetku turistike sezone pripremaju<br />
artioke s jajima u velikoj tavi na glavnom trgu i dijele ih prisutnim turistima i graanima. Takve<br />
bi aktivnosti zasigurno dobro bilo proširiti i na druga podruja i ugostiteljske objekte u kojima bi<br />
se pripremala jela od artioka korištenjem autohtone domae tradicijske sorte Hvarska artioka.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
Kao polazište nužna je identifikacija i inventarizacija postojeih nasada artioke posebice na<br />
podruju otoka Hvara s ciljem pronalaženja ekotipova koji su po svojim obilježjima najbliži<br />
opisanoj tradicijskoj sorti Hvarska artioka. Nakon identifikacije izabrani izvorni materijal u<br />
kontroliranim je uvjetima nužno razmnožiti i u komparativnim istraživanjima utvrditi njegove<br />
specifinosti u odnosu na ostale komercijalne kultivare. Ishodišni materijal matinih biljaka<br />
Hvarske artioke dalje koristiti za poveanje proizvodnje do komercijalnih koliina dostatnih za<br />
opskrbu lokalnih ugostiteljskih objekata. U svrhu promocije proizvodnje tradicijskih sorti i jela<br />
od artioke organizirati Dan artioke na kojem bi se artioka, a posebno tradicijska sorta Hvarska<br />
artioka obradila sa svih aspekata od održavanja strunog skupa i rasprave o razvoju proizvodnje<br />
do promocije raznih jela.<br />
96
4.2.2.2 DOMAA RAŠTIKA<br />
Kultura:<br />
Raštika<br />
Taksonomija: red: Capparales<br />
porodica: Brassicaceae<br />
latinsko ime: Brassica oleracea L. var. acephala D. C.<br />
Kultivar:<br />
Sinonimi:<br />
Domaa raštika<br />
raštan, lisnati kelj, zeleni kupus<br />
Službeni status:<br />
Na sortnoj listi Republike Hrvatske nalazi se upisana u skupinu starih domaih sorti povra. Pod<br />
nazivom kultivara Domaa raštika podrazumijevaju se ekopopulacije razliitih morfoloških i<br />
bioloških obilježja dok komercijalne sorte ne postoje. Na raštici se nikada institucionalno nije<br />
radila selekcija i oplemenjivanje te se njeno sjeme nikada nije moglo kupiti pakirano u<br />
vreicama u trgovinama. Biološka raznolikost koja je u izuzetnoj mjeri prisutna kod raštike<br />
uvjetovana je tradicionalnim održavanjem lokalnih populacija tako da na itavom zaobalju,<br />
obalnom i otonom podruju <strong>Dalmacije</strong> svako uže uzgojno podruje, zaselak ili ak obitelj ima<br />
svoju populaciju raštiku ije su izvorne osobine sauvane kroz više ljudskih generacija.<br />
Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Na podruju <strong>Dalmacije</strong> raštika se uzgaja u vrtovima zajedno s drugim povrem ili kao<br />
podkultura u nasadima voa ili maslina naješe do nekoliko desetaka biljaka što zadovoljava<br />
potrebe jedne obitelji. Procjenjuje se da ukupne površine pod raštikom na podruju <strong>Dalmacije</strong><br />
nisu vee od 40 hektara.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Domaa raštika rasprostranjena je na itavom dalmatinskom podruju. Ima je na veini<br />
nastanjenih otoka, obalnom podruju i zaleu. Zastupljenija je više u južnijem dijelu <strong>Dalmacije</strong><br />
nego u sjevernom.<br />
Sažeti opis:<br />
Raštika koja se uzgaja u Dalmaciji dvogodišnja je zeljasta biljka dobro razvijenog vretenastog<br />
korijena koji se jako grana. Stabljika u prvoj godini vegetacije naraste od 60 – 120 cm. Visina<br />
stabljike ovisi o ekopopulaciji, podruju uzgoja, vremenu sadnje, intenzitetu gnojidbe i<br />
navodnjavanju. Internodiji stabljike od baze prema vrhu se skrauju tako da listovi koji na<br />
donjem i srednjem dijelu stabljike spiralno obavijaju stabljiku u vršnom dijelu ine rozetu.<br />
Listovi se sastoje od relativno duge peteljke i zelene do sivo zelene dobro razvijene plojke.<br />
Plojka je naborana, posebice na rubovima listova i ima jako izražene žile. Za jelo se koristi liše<br />
koje se bere sukcesivno od baze biljke prema vrhu tijekom itave zime do ranog proljea. U<br />
drugoj godini vegetacije iz pazuha listova gornjeg dijela stabljike izbijaju cvjetne grane sa rahlim<br />
grozdastim cvatovima. Cvjetovi su tetramerni, karakteristine grae za kupusnjae. Sastoje se od<br />
etiri eliptina lapa, etiri sumporasto žute latice, 6 prašnika od kojih su dva srasla i nešto su<br />
kraih prašnikih niti, te jedne nadrasle dvogradne plodnice s više sjemenih zametaka. Plod je do<br />
12 cm dugaka cilindrina komuška u kojoj se u dva reda nalazi poredano sjeme. Sjeme je<br />
jajasto-okruglastog oblika, crvenkasto do plaviasto smee boje, promjera do 3 mm. Masa 1000<br />
sjemenki je naješe 3-4 grama, a u jednom gramu ima 250-350 sjemenki. Uz pravilno uvanje<br />
sjeme može zadržati klijavost<br />
do 5 godina.<br />
98
Povijest nastanka i korištenja:<br />
Gencentar raštike je istono podruje Sredozemlja od kud potjeu i ostale kupusnjae. Raštiku su<br />
na podruje <strong>Dalmacije</strong> donijeli Rimljani koji su i razvili njen uzgoj. Prema povijenim zapisima<br />
nakon povlaenja s vlasti 305 godine i rimski car Dioklecijan se poeo uz svoju palau u Splitu<br />
baviti vrtlarstvom. Od povra kojeg je uzgajao osobito se ponosio kupusom kojeg je veoma rado<br />
pokazivao prijateljima. To je zapravo bila raštika jer glavati kupus u to vrijeme još nije bio<br />
poznat. Raštika je zasigurno jedna od najstarijih kupusnjaa koja se na podruju <strong>Dalmacije</strong><br />
uzgaja gotovo dva milenija. Sve do poetka 20. stoljea bila je i najuzgajivanija kupusnjaa na<br />
podruju <strong>Dalmacije</strong>. Tip raštike koji se uzgaja na podruju <strong>Dalmacije</strong> jedinstven je po<br />
morfološkim i biološkim obilježjima. Za raštiku je karakteristino da kod nje ne postoje<br />
komercijalne sorte, da se nikada na njoj institucionalno nije radila selekcija i oplemenjivanje ta<br />
da se njeno sjeme nikada nije moglo kupiti pakirano u vreicama u trgovinama. Biološka<br />
raznolikost koja je u izuzetnoj mjeri prisutna kod raštike uvjetovana je tradicionalnim<br />
održavanjem lokalnih populacija tako da na itavom obalnom i otonom podruju te u zaleu<br />
<strong>Dalmacije</strong> svako uže uzgojno podruje, zaselak ili ak obitelj ima ekopopulaciju raštike ije su<br />
izvorne osobine sauvane kroz više ljudskih generacija. Raštika je vjekovima predstavljala<br />
sigurnu i nezaobilaznu namirnicu u zimskoj prehrani obalnog i otonog stanovništva. Danas se<br />
raštika iskljuivo uzgaja u obiteljskim vrtovima za vlastitu potrošnju. Uzgaja se zbog liša koje<br />
se bere sukcesivno od baze biljke prema vrhu tijekom itave zime do ranog proljea. Listovi su<br />
najukusniji nakon prvih zahlaenja kada se u njima poveava sadržaj šeera i organskih kiselina,<br />
a smanjuje gorina uvjetovana glikozinolatima. Naješe se priprema na lešo zajedno s povrem<br />
kao što je bob, slanutak ili krumpir. Posebnog je okusa tradicionalno pripremljena sa sušenom<br />
bravetinom ili pancetom.<br />
Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana:<br />
Gospodarska vrijednost raštike kao povrtne vrste manja je od komercijalno uzgajanih i široko<br />
korištenih drugih vrsta povra no zasigurno se može poveati ponudom raznih autohtonih jela<br />
ime se znaajno može upotpuniti gastronomska ponuda dalmatinskih turistikih destinacija<br />
posebice u post sezoni. Od njene trenutane gospodarske vrijednosti kao namirnice možda je<br />
znaajnija njena biološka vrijednost. Kako je raštika vrsta kupusnjaa izuzetno prilagoena vrlo<br />
skromnim uvjetima uzgoja, a u njenoj se proizvodnji gotovo nikad nisu koristili pesticidi u zaštiti<br />
od bolesti i štetnika, velika je vjerojatnost da sadrži genetsku osnovu dobre tolerantnosti i<br />
otpornosti na pojedine stresne uvjete i biljne patogene kojih druge kupusnjae nemaju. Kako je<br />
veina komercijalno uzgajanih kupusnjaa genetski srodna, pozitivna svojstva koja posjeduje<br />
raštika mogue je konvencijalnim metodama oplemenjivanja prenijeti u ekonomski znaajnije<br />
vrste kao što su kupus, kelj ili cvjetaa i na taj nain postii znaajan selekcijski napredak. U<br />
svrhu ouvanja i zaštite od trajnog nestajanja postojeih ekopopulacija raštike s podruja<br />
<strong>Dalmacije</strong> neophodno je provesti inventarizaciju postojeeg genfonda, prikupiti uzorke sjemena,<br />
izvršiti opis morfoloških osobina prikupljenog materijala te sjeme trajno pohraniti u banci biljnih<br />
gena. U svrhu poveanja gospodarske vrijednosti marketinški bi trebalo znaajnije poduprijeti<br />
aktivnosti na promociji autohtonih jela od raštike, organizirati dane raštike na kojima bi se<br />
promovirao uzgoj, priprema jela te visoka prehrambena i gastronomska vrijednost raštike.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
- Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genfonda raštike na<br />
podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
- Zasnivanje kolekcijskog polja.<br />
- Genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja stupnja razliitosti meu njima.<br />
- Regeneracija izabranih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
- Zasnivanje demonstracijskog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
- Popularizacija prehrambenih i gastronomskih vrijednosti raštike kroz medije.<br />
99
100
4.2.2.3 TROGIRSKA SREDNJE RANA CVJETAA<br />
Kultura:<br />
Cvjetaa<br />
Taksonomija: red: Capparales<br />
porodica: Brassicaceae<br />
latinsko ime: Brassica oleracea L. var. botrytis L.<br />
Kultivar:<br />
Sinonimi:<br />
Trogirska srednje rana cvjetaa<br />
Karfiol, kupus cvitati<br />
Službeni status:<br />
Na sortnoj listi Republike Hrvatske nalazi se upisana u skupinu starih domaih sorti povra.<br />
Organizirana proizvodnja sjemena ne postoji.<br />
Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Tijekom inventarizacije starih domaih sorti povra na širem trogirskom podruju populacija<br />
Trogirske srednje rane cvjetae identificirana je kod svega nekoliko proizvoaa koji cvjetau<br />
uzgajaju za vlastite potrebe koristei vlastito proizvedeno sjeme. Ukupan broj identificiranih<br />
jedinki bio je svega stotinjak i u velikom su stupnju ugroženosti od potpunog nestajanja.<br />
Populacija ima jako izražen negativni trend brojnosti.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Uzgoj Trogirske srednje rane cvjetae zadržan je kod svega nekoliko proizvoaa u Segetu<br />
Donjem nedaleko Trogira gdje je 2007. godine identificirana populacija od svega stotinjak<br />
jedinki kod dva uzgajivaa koji više desetaka godina cvjetau reproduciraju iz vlastito uzgojenog<br />
sjemena.<br />
Sažeti opis:<br />
Trogirska srednje rana cvjetaa je tip cvjetae namijenjen za uzgoj u priobalnom podruju<br />
sadnjom u drugoj polovici kolovoza iz koje za berbu dospijeva tijekom prosinca. Oblikuje<br />
relativno visoke biljke uspravnog položaja listova. Listovi su eliptino prošireni, plavkasto su<br />
zelene boje gornje strane, a sivkasto zelene donje. Po površini su slabo mjehurasti sa srednje<br />
izraženim glavnim rebrom i pravilnom nervaturom. Potpuno razvijena cvjetna glavica je<br />
promjera dvadesetak centimetara i težine oko 1,8 kg. Površina cvata je zražene zrnate strukture i<br />
žukasto bijele boje. Ovojni listovi samo djelomino zatvaraju cvjetnu glavicu.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
Trogirska srednje rana cvjetaa najvjerojatnije je talijanskog porijekla. Tijekom dugogodišnjeg<br />
uzgoja na širem trogirskom podruju te pojedinanim izborom i za daljnju reprodukciju<br />
korištenjem vlastito proizvedenog sjemena ekotipova koji su pod utjecajem specifinih ekoloških<br />
uvjeta posebno izdvajali po poželjnim svojstvima stvorena je ekopopulacija Trogirske srednje<br />
rane cvjetae. Trogirska srednje rana cvjetaa najviše se uzgajala tijekom pedesetih i šezdesetih<br />
godina prošlog stoljea kada je na njoj i zapoet u Institutu za jadranske kulture u Splitu<br />
selekcijski rad u svrhu uniformiranja populacije i organizirane proizvodnje njenog sjemena.<br />
Introdukcijom novih stranih sorti, a kasnije i hibrida poetkom sedamdesetih godina prošlog<br />
stoljea Trogirska srednje rana cvjetaa gubi svoj ekonomski znaaj u proizvodnji te se do danas<br />
održala kod svega nekoliko proizvoaa.<br />
101
Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana:<br />
Gospodarska vrijednost tradicijske sorte Trogirska srednje rana cvjetaa zbog introdukcije novih<br />
stranih sorti i hibrida znatno boljih performansi je izuzetno mala i njeno ponovo uvoenje u širu<br />
proizvodnju proizvoae ne bi inilo konkurentnima. Zbog tradicijskog znaenja kojeg je imala<br />
u proizvodnji pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljee kao tradicijsku sortu potrebno ju je<br />
ouvati od potpunog nestajanja prikupljanjem još eventualno preostale populacije na trogirskom<br />
podruju, njenom regeneracijom i pohranom sjemena u banci biljnih gena.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
- Inventarizacija i prikupljanje eventualno preostale populacije Trogirske srednje rane cvjetae<br />
- Reproduciranje izabranih biljaka i deponiranje sjemena u banci biljnih gena<br />
102
4.2.2.4 DALMATINSKA KOPICA<br />
Kultura:<br />
Endivija<br />
Taksonomija: red: Asterales<br />
porodica: Asteraceae<br />
latinsko ime: Cichorium endivia L.<br />
Kultivar:<br />
Sinonimi:<br />
Dalmatinska kopica<br />
Trogirska kopica<br />
Službeni status:<br />
Na sortnoj listi Republike Hrvatske. Do prije desetak godina u programu prodaje vodeih<br />
hrvatskih sjemenskih kua koje su se bavile proizvodnjom i distribucijom sjemena povra.<br />
Desetak godina nema organizirane proizvodnje sjemena u Hrvatskoj niti je sjeme mogue<br />
nabaviti na tržištu.<br />
Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Populacija Dalmatinske kopice izuzetno je mala. Tijekom inventarizacije 2007. godine<br />
evidentiran je uzgoj kod svega nekoliko obiteljskih gospodarstava na podruju Kaštela.<br />
Populacija je izuzetno ugrožena od nestajanja, a trend populacije je izrazito silazni.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Dalmatinska kopica, jedna od najraširenijih sorti endivije u uzgoju šezdesetih i sedamdesetih<br />
godina prošlog stoljea jednako u priobalnim i kontinentalnim podrujima Hrvatske<br />
introdukcijom i uvoenjem u proizvodnju stranih sorti danas je potpuno istisnuta iz<br />
komercijalnog uzgoja. U neznatnom se obimu uzgaja na kaštelanskom podruju u nekoliko<br />
obiteljskih gospodarstava iskljuivo za vlastite potrebe koja za svoje potrebe održavaju i njeno<br />
sjeme.<br />
Sažeti opis:<br />
Dalmatinska kopica pripada skupini srednje kasnih sorti endivije ija rozeta u punoj razvijenosti<br />
dostiže promjer 25–30 cm. Ovojni su listovi uspravnog položaja, dugaki su i u gornjem dijelu<br />
prošireni s blago naboranom plojkom. Rub lista je valovit i nazubljen, a glavno rebro prošireno,<br />
bjelkasto srebrnaste boje. Vanjsku rozetu ini petnaestak listova zeleno žute boje, dok je<br />
dvadesetak unutarnjih listova žuto bijele boje i ini izduženu glavicu srcolikog oblika. U<br />
tehnološkoj zrelosti glavica je težine 300–350 grama. Zbog nježnog središnjeg liša glavice<br />
izuzetno je ukusna za jelo i veoma je visoke kvalitete. U priobalnom podruju uzgaja se sadnjom<br />
poetkom rujna iz koje za berbu dospijeva tijekom prosinca, dok se u kontinentalnim podrujima<br />
presauje poetkom kolovoza da bi za berbu dospjela tijekom listopada. Veoma je dobre<br />
otpornosti na niske temperature. Bez ošteenja podnosi krae periode s temperaturama do -3 °C.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
Izvorna populacija endivije iz koje je selekcionirana Dalmatinska kopica najvjerojatnije potjee<br />
iz Italije. Iz populacije uzgajane na trogirskom podruju pojedinanim izborom i individualnom<br />
selekcijom koju su ranih šezdesetih godina prošlog stoljea proveli djelatnici Instituta za<br />
jadranske kulture iz Splita stvorena je sorta Dalmatinska kopica. Sredinom šezdesetih i tijekom<br />
sedamdesetih godina prošlog stoljea bila je jedna od najraširenijih sorti endivije kako u<br />
priobalnim tako i u kontinentalnim podrujima Hrvatske. Introdukcijom novih stranih sorti<br />
poetkom osamdesetih godina prošlog stoljea proizvodnja Dalmatinske kopice gubi svoj<br />
103
ekonomski znaaj, prestaje organizirana proizvodnja i prodaja njenog sjemena tako da se do<br />
danas održala kod svega nekoliko proizvoaa koji je proizvode za vlastite potrebe.<br />
Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana:<br />
Gospodarska vrijednost sorte endivije Dalmatinska kopica zbog introdukcije novih stranih sorti<br />
boljih gospodarskih svojstava je neznatna. Zbog tradicijskog znaenja kojeg je imala u<br />
proizvodnji šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljee kao najraširenija hrvatska sorta<br />
endivije potrebno ju je ouvati od potpunog nestajanja prikupljanjem populacija koje još<br />
eventualno egzistiraju i reproducirati sjeme za trajno uvanje u banci biljnih gena.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
- Inventarizacija, prikupljanje i identifikacija preostale populacije Dalmatinske kopice<br />
- Reproduciranje izabranih biljaka i deponiranje sjemena u banci biljnih gena.<br />
104
4.2.2.5 DALMATINSKA LEDENKA<br />
Kultura:<br />
Salata<br />
Taksonomija: red: Asterales<br />
porodica: Asteraceae<br />
latinsko ime: Lactuca sativa L.<br />
Kultivar:<br />
Dalmatinska ledenka<br />
Sinonimi: -<br />
Službeni status:<br />
Na sortnoj listi Republike Hrvatske. Do prije desetak godina u programu prodaje vodeih<br />
hrvatskih sjemenskih kua koje su se bavile proizvodnjom i distribucijom sjemena povra.<br />
Desetak godina nema organizirane proizvodnje sjemena u Hrvatskoj niti je sjeme mogue<br />
nabaviti na tržištu.<br />
Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Tijekom provedene inventarizacije 2007. godine uzgoj Dalmatinske ledenke je zabilježen na<br />
nekoliko obiteljskih gospodarstava na podruju Kaštela od kojih su dobiveni uzorci sjemena.<br />
Populacija je izuzetno ugrožena od nestajanja, a trend populacije je izrazito silazni. U uzgoju je<br />
evidentirana populacija ne vea od tisuu biljaka.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Dalmatinska ledenka do prije dvadesetak godina bila je jedna od raširenijih sorti salate tipa<br />
kristalki veinom u priobalnim podrujima Hrvatske i Slovenije. Introdukcijom i uvoenjem u<br />
proizvodnju stranih sorti danas je potpuno istisnuta iz komercijalnog uzgoja, a u neznatnom se<br />
obimu uzgaja na podruju Kaštela na nekoliko obiteljskih gospodarstava gdje su i prikupljeni<br />
uzorci sjemena za determinaciju.<br />
Sažeti opis:<br />
Dalmatinska ledenka je sorta salate tipa kristalki izuzetno otporna na cvatnju pa se uglavnom<br />
uzgajala za ljetnu potrošnju. Rozeta joj je srednje bujna, poluuspravnog do ležeeg položaja. U<br />
punoj razvijenosti promjera je tridesetak centimetara i težine oko 200 grama. Listovi su zelene<br />
boje bez izražene pigmentacije. Ovalno okruglog su oblika, srednje veliine s blago izraženom<br />
mjehurasti uz glavno rebro. Rubovi listova su blago nazubljeni i valoviti. Glavica je srednje<br />
veliine, zelene je boje, dosta je vrsta i zbijena ali relativno grube koezistencije.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
Ishodišni materijal iz kojeg je nastala Dalmatinska ledenka najvjerojatnije je talijanskog<br />
porijekla. Iz populacija koje su se uzgajale duž obalnog podruja <strong>Dalmacije</strong> izdvojeni su<br />
ekotipovi manje skloni ranom proraštanju cvjetne stabljike tijekom ljetnog uzgoja. S kraja<br />
šezdesetih do poetka osamdesetih godina prošlog stoljea bila je jedna od najraširenijih sorti<br />
salate kristalke uzgajane u mnogim vrtovima itavog priobalnog podruja Hrvatske i Slovenije.<br />
U programu proizvodnje i prodaje sjemena imale su je tada vodee hrvatske i slovenske<br />
sjemenske tvrtke. Introdukcijom novih stranih sorti poetkom osamdesetih godina prošlog<br />
stoljea proširenost u proizvodnji joj znaajno opada, a sredinom devedesetih prestaje<br />
organizirana proizvodnja i prodaja njenog sjemena, tako da se do danas održala kod svega<br />
nekoliko obiteljskih gospodarstava koji je uzgajaju iz vlastito reproduciranog sjemena na malim<br />
površinama svojih vrtova.<br />
105
Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana:<br />
Gospodarska vrijednost sorte salate Dalmatinska ledenka zbog introdukcije novih stranih sorti<br />
boljih gospodarskih svojstava je neznatna. Zbog tradicijskog znaenja kojeg je imala u<br />
proizvodnji potrebno ju je ouvati od potpunog nestajanja prikupljanjem populacija koje još<br />
eventualno egzistiraju, utvrivanjem njenog genetskog identiteta i pripremom sjemena za<br />
pohranu u banci biljnih gena.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
- Inventarizacija, prikupljanje i identifikacija preostale populacije na dalmatinskom podruju<br />
- Reproduciranje izabranih biljaka i deponiranje sjemena u banci biljnih gena.<br />
106
4.2.2.6 DOMAA LJUTIKA<br />
Kultura:<br />
Kozjak<br />
Taksonomija: red: Liliales<br />
porodica: Liliaceae<br />
latinsko ime: Allium ascalonicum L.<br />
Kultivar:<br />
Sinonimi:<br />
Domaa ljutika<br />
Šalotka, škanjula<br />
Službeni status:<br />
Na sortnoj listi Republike Hrvatske. Uzgaja se u vrtovima na manjim površinama prvenstveno<br />
priobalnog podruja, ali i pojedinim kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Razmnožava se<br />
vegetativno vlastitim materijalom uzgojenim prethodne godine. Nema organizirane i<br />
kontrolirane proizvodnje reprodukcijskog materijala pa se ne može nabaviti na tržištu.<br />
Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Domaa ljutika prisutna je u uzgoju u mnogim vrtovima i okunicama <strong>Dalmacije</strong>. U proizvodnji<br />
su prisutni razliiti ekotipovi koji se meusobno razlikuju po morfološkim i biološkim<br />
svojstvima. Procjenjuje se da su ukupne površine pod Domaom ljutikom na podruju <strong>Dalmacije</strong><br />
oko tridesetak hektara. Cjelokupna populacija nije toliko ugrožena kao neke druge vrste ali<br />
pojedini se ekotipovi kontinuirano gube. Trend populacije je stagnirajui do blago opadajui.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Domaa se ljutika uzgaja na itavom podruju <strong>Dalmacije</strong> iskljuivo u vrtovima i na manjim<br />
površinama okunica. Uzgoj je prvenstveno namijenjen za osobne potrebe obiteljskih<br />
gospodarstava, a samo manje koliine prodaju se na mjesnim tržnicama kao mladi luk tijekom<br />
ranog proljea.<br />
Sažeti opis:<br />
Domaa ljutika je dosta heterogena populacija sastavljena od velikog broja ekotipova koji se<br />
meusobno više ili manje razlikuju. Svi se razmnožavaju vegetativno, ne tjeraju cvjetnu stabljiku<br />
i ne daju sjeme. Nakon sadnje luice diferenciraju postrane pupove koji obrazuju novu lažnu<br />
stabljiku i listove iz kojih se kroz osam do deset tjedana formiraju nove lukovice. Sadnjom jedne<br />
lukovice promjera 2–2,5 cm formira se naješe 5–10 novih lukovica koje su zajedniki<br />
povezane glavnim strukom. Lukovice su ovalno izduženog oblika. Nakon vaenja veoma se<br />
dobro uvaju tijekom cijele godine. Izraženog su ljutog okusa. Na podruju <strong>Dalmacije</strong> sadi se<br />
tijekom jeseni i koristi kao mladi luk od ranog proljea. Potpuno razvijene lukovice koriste se<br />
tijekom cijele godine u pripremi raznih jela ili se mariniraju i takove koriste kao prilog.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
Kultura uzgoja luka na podruju <strong>Dalmacije</strong> stara je zasigurno dva milenija i najvjerojatnije su je<br />
na podruje <strong>Dalmacije</strong> donijeli Rimljani. Kroz dugi niz godina uzgoja pod utjecajem specifinih<br />
ekoloških uvjeta izdiferencirale su se vrste i ekotipovi lukova izrazito prilagoeni klimi i<br />
zemljišnim uvjetima <strong>Dalmacije</strong>. Meu njima jedna od raširenijih populacija je i populacija luka<br />
kozjaka poznata kao Domaa ljutika. Zbog iskljuivo vegetativnog razmnožavanja populacija da<br />
bi opstala morala je biti reproducirana svake godine. Obitelj koja ju je uzgajala sama je ostavljala<br />
reprodukcijski materijal za narednu vegetaciju pa je tako stvoreno mnoštvo ekotipova od kojih se<br />
znaajan broj održao i do danas.<br />
107
Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana:<br />
Gospodarska vrijednost populacije luka kozjaka Domaa ljutika nije velika u usporedbi s<br />
vrijednošu proizvodnje drugih vrsta lukova kao što su crveni luk ili ešnjak ali zbog raširenosti i<br />
tradicije uzgoja na podruju <strong>Dalmacije</strong> vrijedno ju je održati. Korisno bi bilo prikupiti i istražiti<br />
pojedine ekotipove koji ine populaciju jer je meu njima zasigurno prisutno jedno ogromno<br />
biološko bogatstvo. Marinirana ljutika kao finalni proizvod kojeg se povremeno može nai na<br />
tržištu, uz dodatnu promociju i marketing kao autohtonog proizvoda <strong>Dalmacije</strong> proizvedenog iz<br />
populacije Domaa ljutika mogla bi poveati njegovu gospodarsku vrijednost. Kao populacija<br />
izuzetno tolerantna na stresne uvjete, bolesti i štetnike veoma je prikladna za ekološki nain<br />
uzgoja pa bi je dobro bilo iskoristiti i za taj vid poljoprivredne proizvodnje.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
- Inventarizacija, prikupljanje i identifikacija ekotipova postojee populacije,<br />
- Zasnivanje kolekcijskog polja i kontinuirano održavanje najznaajnijih ekotipova,<br />
- Pokretanje ekološke proizvodnje i prerade.<br />
108
4.2.2.7 POLAKI OZIMI<br />
Kultura:<br />
ešnjak<br />
Taksonomija: red: Liliales<br />
porodica: Liliaceae<br />
latinsko ime: Allium sativum L.<br />
Kultivar:<br />
Sinonimi:<br />
Polaki ozimi<br />
Bili luk<br />
Službeni status:<br />
Ekopopulacija ozimog ešnjaka Polaki ozimi upisana je na sortnu listu Republike Hrvatske u<br />
skupini Starih domaih sorti. Uzgojno joj je podruje bilo mjesto Polaa kod Knina i bliža<br />
okolica gdje su se do Domovinskog rata uzgajale znaajne koliine. Tijekom Domovinskog rata<br />
prestao je komercijalni uzgoj te lokalne populacije tako da se sa sigurnošu ne zna da li još<br />
populacija postoji.<br />
Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Inventarizacijom starih domaih sorti povra provedenom tijekom 2007. godine na podruju<br />
Polae kod Knina nisu pronaeni uzorci ešnjaka koji bi po svojstvima odgovarali ekotipu<br />
ešnjaka koji je do poetka devedesetih godina bio uzgajan na tom podruju. Mala je vjerojatnost<br />
da je možda biološki materijal sauvan na nekom drugom podruju što bi svakako bilo dobro<br />
istražiti.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Ekopopulacija ešnjaka Polaki ozimi do poetka devedesetih godina prošlog stoljea kao<br />
lokalna populacija uzgajala se na podruju Polae kraj Knina i bližih susjednih mjesta.<br />
Zahvaljujui povoljnim agroekološkim uvjetima i specifinom mikroklimatu na tom su se<br />
podruju postizali relativno dobri prinosi i kvaliteta po kojoj je Polaki ešnjak bio poznat.<br />
Danas komercijalna proizvodnja ešnjaka na tom podruju ne postoji, a ono što se uzgaja u<br />
vrtovima i okunicama za vlastite potrebe prema informacijama mještana ne vodi porijeklo od<br />
materijala uzgajanog na tom podruju do prije petnaestak godina.<br />
Sažeti opis:<br />
Polaki ozimi je lokalna ekopopulacija jesenskog ešnjaka srednje krupnih glavica težine 30 – 40<br />
grama. Glavica se sastoji od 6–10 ešnjeva obavijenih relativno vrstom svjetloljubiastom<br />
zaštitnom ljuskom. Glavica je relativno rahla i ešnjevi se dosta lagano odvajaju. Sklon je<br />
tjeranju cvjetne stabljike koja naraste do 70 cm i završava cvatom sastavljenim od sterilnih<br />
cvjetova i malih zranih lukovica. Cvat je u poetku obavijenim ovojnim listom. Polaki ozimi<br />
ešnjak dobro podnosi niske temperature tijekom zime. Na podruju Polae gdje mu je bila<br />
razvijena proizvodnja sadio se sredinom listopada da bi za vaenje dospijevao poetkom srpnja.<br />
Nakon prosušivanja pleo se u pletenice i u takvom obliku prodavao. Skladišna mu sposobnost<br />
nije naroita jer ve za ranog proljea poinje tjerati.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
ešnjak kao jedna od najstarijih povrtnih kultura na podruju izmeu Kozjaka i Dinare zasigurno<br />
se uzgaja s prvim kolonizacijama tog podruja. Kroz dugi niz godina uzgoja pod utjecajem<br />
specifinih, dosta povoljnih ekoloških uvjeta izdiferencirali su se ekotipovi izrazito prilagoeni<br />
klimi i zemljišnim uvjetima ovog podruja pa je vjerojatno tako nastao i Polaki ozimi ešnjak.<br />
Zbog iskljuivo vegetativnog razmnožavanja da bi se održala, populacija je morala biti<br />
109
eproducirana svake godine. Zbog ratnih zbivanja na tom podruju tijekom devedesetih godina<br />
prošlog stoljea koja su uzrokova migracije stanovništva došlo je do prekida u kontinuitetu<br />
regeneracije tako da je populacija najvjerojatnije izgubljena što bi svakako bilo znaajno istražiti.<br />
Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana:<br />
Gospodarska vrijednost populacije ešnjaka Polaki ozimi u prošlosti za proizvodno podruje<br />
gdje se uzgajao i proizvoae koji su se njegovom proizvodnjom bavili bila je relativno velika,<br />
no više od desetak godina ta proizvodnja ne egzistira. Korisno bi bilo istražiti da li se još negdje<br />
zadržao možda njegov uzgoj, prikupiti eventualno zateene pojedine ekotipove koji su inili<br />
populaciju, pokušati je spasiti od trajnog nestajanja i eventualno u budunosti ponovo razviti<br />
njegovu komercijalnu proizvodnju.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
- Inventarizacija, prikupljanje i identifikacija zateenih ekotipova još eventualno postojee<br />
populacije,<br />
- Zasnivanje kolekcijskog polja i kontinuirano održavanje eventualno prikupljenih ekotipova,<br />
- Pokretanje ponovne komercijalne proizvodnje.<br />
110
4.2.2.8 DOMAI BOB<br />
Kultura:<br />
Bob<br />
Taksonomija: red: Fabales<br />
porodica: Fabaceae<br />
latinsko ime: Vicia faba L.<br />
Kultivar:<br />
Sinonimi:<br />
Domai bob<br />
Bobica<br />
Službeni status:<br />
Kao populacija Domai bob nije upisan na sortnu listu Republike Hrvatske iako se uzgaja u<br />
brojnim vrtovima prvenstveno <strong>Dalmacije</strong> i priobalnog podruja, ali i pojedinim kontinentalnim<br />
dijelovima Hrvatske. Razmnožava se vlastito proizvedenim sjemenom uzgojenim prethodne<br />
godine. Nema organizirane i kontrolirane proizvodnje sjemena pa se ne može nabaviti na tržištu.<br />
Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Domai se bob uzgoja na manjim površinama u mnogim vrtovima i okunicama <strong>Dalmacije</strong> kao<br />
zaseban usjev ili podusjev u mladim maslinicima i vonjacima. U proizvodnji su prisutni razliiti<br />
ekotipovi koji se meusobno razlikuju po morfološkim i biološkim svojstvima. Ukupne površine<br />
pod Domaim bobom na podruju <strong>Dalmacije</strong> su oko petnaestak hektara. Populacija je dosta<br />
ugrožena i pojedini se ekotipovi kontinuirano gube. Trend populacije je opadajui.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Domai se bob uzgaja na itavom podruju <strong>Dalmacije</strong> iskljuivo u vrtovima i na manjim<br />
površinama okunica. Uzgoj je prvenstveno namijenjen za osobne potrebe obiteljskih<br />
gospodarstava, a samo manje koliine prodaju se na mjesnim tržnicama kao mlado zrno ili u<br />
mahunama tijekom proljea.<br />
Sažeti opis:<br />
Domai bob je dosta heterogena populacija sastavljena od velikog broja ekotipova koji se<br />
meusobno više ili manje razlikuju po morfološkim i biološkim obilježjima. U uzgoju uglavnom<br />
prevladavaju ekotipovi šuplje stabljike etverouglastog presjeka koja se prizemno grana<br />
formirajui naješe 3–5 bonih grana što biljkama daje grmolik izgled. Visina biljaka je<br />
naješe 80–100 cm. Listovi su parno perasti s naješe do etiri para ovalnih liski sivozelene<br />
boje. Po nekoliko cvjetova naješe se nalazi u skupinama tvorei malu grozdastu cvat. Cvjetovi<br />
su leptiraste grae, bijele su boje s karakteristinim crnim pjegama na krilcima. Plod je mahuna<br />
okruglog presjeka, dužine 15–20 cm s naješe razvijenih 5–8 sjemenki izmeu kojih se nalazi<br />
bijelo spužvasto tkivo. Na podruju <strong>Dalmacije</strong> sije se tijekom kasnije jeseni, a za berbu<br />
dospijeva tijekom travnja.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
Bob je veoma stara mahunarka porijeklom s podruja istonog dijela Sredozemnog mora gdje se<br />
od davnina uzgaja, a na šire podruje Europe uzgoj je proširen tijekom srednjeg vijeka. Od tada<br />
se vjerojatno uzgaja i na podruju <strong>Dalmacije</strong>. Kroz dugi niz godina uzgoja pod utjecajem<br />
specifinih ekoloških uvjeta i pažljivim odabirom uzgajivaa razvili su se ekotipovi prilagoeni<br />
klimi i zemljišnim uvjetima <strong>Dalmacije</strong> iji se uzgoj do danas zadržao. Za jelo se koristi mlado<br />
zrno, samo ili zajedno se drugim vrstama mediteranskog povra koje za korištenje dospijeva<br />
tijekom ranog proljea.<br />
111
Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana:<br />
Današnja gospodarska vrijednost Domaeg boba neusporedivo je manje od drugih uzgajanih<br />
mahunarki kao što je grah, grah mahunar ili grašak, ali zbog nekadašnjeg znaenja u prehrani,<br />
raširenosti i tradicije uzgoja na podruju <strong>Dalmacije</strong> vrijedno bi je bilo održati. Korisno bi bilo<br />
prikupiti i istražiti pojedine ekotipove koji ine populaciju jer je meu njima zasigurno prisutna<br />
velika biološka raznolikost koju bi trebalo svakako sauvati. Dodatnom promocijom i<br />
znaajnijim ukljuivanjem u gastro ponudu kao tipinog proizvoda <strong>Dalmacije</strong>, gospodarska<br />
vrijednost, a time i sama proizvodnja mogla bi se znaajnije poveati. Kao mahunarka<br />
zahvaljujui kvržinim bakterijama na korijenu bob ima sposobnost fiksacije atmosferskog<br />
dušika ime je veoma prikladan za ekološki nain uzgoja, posebice kao pretkultura pa bi ga<br />
dobro bilo iskoristiti i za taj vid poljoprivredne proizvodnje.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
- Inventarizacija, prikupljanje i identifikacija ekotipova postojee populacije,<br />
- Zasnivanje kolekcijskog polja i kontinuirano održavanje najznaajnijih ekotipova,<br />
- Razvoj proizvodnje i promocija gastro ponude,<br />
- Pokretanje ekološke proizvodnje.<br />
112
4.2.2.9 DOMAA SJEKIRICA<br />
Kultura:<br />
Sjekirica<br />
Taksonomija: red: Fabales<br />
porodica: Fabaceae<br />
latinsko ime: Lathyrus sativus L.<br />
Kultivar:<br />
Sinonimi:<br />
Domaa sjekirica<br />
Sikirica, jari grah<br />
Službeni status:<br />
Nije upisana na sortnu listu Republike Hrvatske. Uzgaja na manjim površinama sjevernog dijela<br />
<strong>Dalmacije</strong> prije svega u zadarskom zaleu. Reproducira se vlastito proizvedenim sjemenom<br />
uzgojenim prethodne godine. Nema organizirane i kontrolirane proizvodnje sjemena pa se ne<br />
može nabaviti na tržištu.<br />
Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije:<br />
Sjekirica se uzgoja na manjim površinama prvenstveno u ruralnim podrujima zadarskog zalea.<br />
Svojstva populacije koja se uzgaja nedovoljno su istražena. Ukupne površine pod sjekiricom na<br />
podruju <strong>Dalmacije</strong> su oko pet hektara. Zahvaljujui medijskoj promociji zadnjih nekoliko<br />
godina popularnost uzgoja, a time i površine pod uzgojem su poveane tako da je jedna od<br />
rijetkih tradicionalnih vrsta povra ija populacija trenutno nije toliko ugrožena i trend joj je<br />
rastui.<br />
Rasprostranjenost:<br />
Domaa se sjekirica uzgaja na uskom podruju sjeverne <strong>Dalmacije</strong> u okolici Zadra. Uzgaja se na<br />
površini od oko pet hektara. Uz uzgoj za osobne potrebe obiteljskih gospodarstava, dio<br />
proizvedenih se koliina, zahvaljujui medijskoj pozornosti posljednjih godina dobro prodaje na<br />
mjesnim tržnicama kao suho zrno.<br />
Sažeti opis:<br />
Populacije sjekirice koja se uzgaja na podruju <strong>Dalmacije</strong> prilagoena je veoma skromnim<br />
proizvodnim uvjetima. Izuzetno je tolerantna na sušu i visoke temperature te teška glinovita,<br />
zaslanjena tla niske plodnosti. Skromnost u zahtjevima prema proizvodnim uvjetima razlogom je<br />
njena opstanka u uzgoju posebice na tlima gdje uzgoj drugih poljoprivrednih kultura nije bio<br />
mogu niti ekonomski isplativ. Prilagodljivost ekstremnim uvjetima proizvodnje uvjetovana je<br />
izuzetno dobro razvijenim korijenom koji duboko prodire u tlo. Stabljika joj je šuplja, u presjeku<br />
uglasta i razgranata. Naješe naraste šezdesetak centimetara. Listovi su parno perasti, sastoje se<br />
naješe od dva para lancetastih liski i razgranate vitice. Cvjetovi se razvijaju iz pazuha listova,<br />
leptiraste su grae, bijele su boje s modro–ljubiastim pjegama na krilcima. Plod sjekirice je<br />
povijena plosnata mahuna dužine 3–4 cm s naješe razvijenih 3–5 sjemenki. Sjeme je<br />
etvrtastog oblika, spljošteno, sivosmee boje oblika slinog sjekiri po emu je i dobila naziv.<br />
Na podruju <strong>Dalmacije</strong> sjekirica se sije tijekom proljea, a za berbu dospijeva sredinom ljeta.<br />
Povijest nastanka i korištenja:<br />
Sjekirica je porijeklom s podruja zapadnog dijela Azije i južnih dijelova Europe. Od kad se<br />
uzgaja na podruju <strong>Dalmacije</strong> nije utvreno ali kao mahunarka izuzetno skromnih zahtjeva imala<br />
je u prošlosti znaajno mjesto u ishrani stanovništva posebice Dalmatinske Zagore. Uvoenjem u<br />
proizvodnju znatno produktivnijih mahunarki njeno znaenje u ishrani opada, da bi se zadnjih<br />
113
nekoliko godina zahvaljujui medijskoj promociji njenih zdravstvenih svojstava povealo.<br />
Tradicionalno za jelo se koristi suho zrno koje se kuha samo ili s drugim mahunarkama.<br />
Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana:<br />
Gospodarska vrijednost Domae sjekirice je relativno mala, ali se zadnjih nekoliko godina<br />
postepeno poveava. Sama vrsta, a posebice populacija koja se nalazi u uzgoju na zadarskom<br />
podruju potpuno je neistražena. Korisno bi bilo prikupiti i istražiti populaciju te je trajno<br />
sauvati od mogueg nestanka. Takoer mogue ju je znaajnije ukljuiti u ponudu kao tipian<br />
proizvod <strong>Dalmacije</strong> ime bi se proizvodnja i njena gospodarska vrijednost mogla poveati. Kao<br />
veoma skromna mahunarka prikladna je za ekološki nain uzgoja kojeg bi se takoer na<br />
podruju <strong>Dalmacije</strong> moglo znaajnije razviti.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja:<br />
- Inventarizacija, prikupljanje i identifikacija postojee populacije,<br />
- Trajno održavanje populacije,<br />
- Razvoj proizvodnje i promocija gastronomske ponude,<br />
- Pokretanje ekološke proizvodnje.<br />
114
4.3 STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA<br />
4.3.1 Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljšanje:<br />
Dio navedenih za podruje <strong>Dalmacije</strong> s raznih stanovišta interesantnih tradicijskih sorti povra<br />
kao što su Domaa raštika, Trogirska rana cvjetaa, Palagruška kapara ili Konavljanski luk<br />
upisani su na Sortnu listu Republike Hrvatske u skupinu Starih domaih sorti, a neke kao<br />
Hvarska artioka, Ljubitovaki ešnjak ili Domai bob nisu, ali su pod tim nazivom bili poznati<br />
u proizvodnji. Prema novom zakonu o sjemenu i prateim pravilnicima svaka sorta sa Sortne<br />
liste mora imati održivaa koji se brine o održavanju njenog genetskog identiteta i plaa godišnju<br />
pristojbu Zavodu za sjemenarstvo i rasadniarstvu za njen ostanak na listi. Budui nijedna<br />
sjemenska tvrtka nikad nije organizirala proizvodnju sjemena navedenih tradicijskih sorti niti ga<br />
stavljala u promet, postoji velika vjerojatnost da se zbog nepostojanja održivaa primjenom<br />
zakona svi navedeni kultivari automatizmom izbrišu sa sortne liste što bi u budunosti, ako se<br />
ukaže potreba i stvore uvjeti onemoguilo legalno prometovanje njihovim sjemenom i<br />
reprodukcijskim materijalom u Hrvatskoj. Isto tako za sorte koje nisu na sortnoj listi, a<br />
potencijalno su znaajne treba iznai model kako provesti njihovu registraciju. I za jednu i za<br />
drugu skupinu tradicijskih sorti treba pronai i financijski poduprijeti instituciju koja e se baviti<br />
održavanjem izabranih, potencijalno vrijednih tradicijskih sorti dalmatinskog podruja, upisati se<br />
u upisnik održivaa sjemena i voditi sustavnu brigu o njihovom ouvanju.<br />
4.3.2 Elementi istraženosti i ouvanja tradicijskih kultivara<br />
4.3.2.1 Strunjaci koji se bave tradicijskim kultivarima:<br />
Prof. dr. sc. Zdravko Matotan,<br />
Dr. sc. Smiljana Goreta,<br />
Dr. sc. Dean Ban,<br />
Prof. dr. sc. Josip Boroši,<br />
Prof. dr. sc. Nada Paraikovi,<br />
Dr. sc. Vesna Samobor<br />
Mr. sc. Jasenka Lovokovi-Milinovi<br />
4.3.2.2 Projekti inventarizacije, karakterizacije i ouvanja tradicijskih kultivara:<br />
Projekt inventarizacije, karakterizacije i ouvanja postojeih biljnih genetskih izvora u Republici<br />
Hrvatskoj koji obuhvaa i povrne vrste, a meu njima i dio onih koje se uzgajaju na podruju<br />
<strong>Dalmacije</strong> potaknula je Švedska agencija za meunarodni razvoj (SIDA) preko projekta<br />
SEEDNet 2006. godine. Inicijalnim sredstvima tog projekta tijekom 2007. godine s podruja<br />
<strong>Dalmacije</strong> sakupljeno je 19 ekopopulacija raštike koje su posaene u kolekcijskom polju<br />
Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu gdje je napravljena deskripcija i<br />
regeneracija dijela izabranih primki od kojih e se sjeme pripremiti za dugorono uvanje u<br />
Hrvatskoj banci biljnih gena.<br />
Od 2008. godine preko Povjerenstva za biljne genetske izvore Ministarstva poljoprivrede,<br />
ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske podržava se projekt inventarizacije,<br />
karakterizacije i ouvanja postojeih biljnih genetskih izvora povrtnih kultura u koji su ukljuene<br />
115
sve relevantne institucije koje imaju znanstvenike koji se bave povrarstvom. Agronomski<br />
fakultet iz Zagreba, Poljoprivredni fakultet iz Osijeka, Visoko gospodarsko uilište iz Križevaca,<br />
Institut za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita, Institut za poljoprivredu i turizam iz<br />
Porea, Povrtlarski centar iz Zagreba i Podravka iz Koprivnice.<br />
4.3.2.3 Institucije, udruge i pojedinci koje se bave ouvanjem tradicijskih kultivara:<br />
Agronomski fakultet iz Zagreba,<br />
Poljoprivredni fakultet iz Osijeka,<br />
Visoko gospodarsko uilište iz Križevaca,<br />
Institut za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita,<br />
Institut za poljoprivredu i turizam iz Porea,<br />
Povrtlarski centar iz Zagreba,<br />
Podravka iz Koprivnice.<br />
4.3.2.4 Kolekcijski nasadi, rasadnici, matina stada, banke gena, uzgajivai i drugi centri<br />
održanja i propagacije:<br />
Tijekom 2007. godine kolekcijski nasad s 19 ekopopulacija raštike prikupljenih s podruja<br />
<strong>Dalmacije</strong> zasnovan je u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, dok se<br />
kolekcijsko polje ostalih povrtnih kultura meu kojima je i dio tradicijskih sorti obraen i ovome<br />
materijalu (Trogirska srednje rana cvjetaa, Dalmatinska ledenka i Dalmatinska kopica) nalazi<br />
pri Visokom gospodarskom uilištu u Križevcima.<br />
116
4.4 MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA<br />
4.4.1 Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih<br />
kultivara:<br />
Nastaviti s inventarizacijom i prikupljanjem što veeg broja postojeih ekopopulacija i<br />
tradicijskih sorti povra s itavog podruja <strong>Dalmacije</strong> te napraviti karakterizaciju i vrednovanje<br />
prikupljenog genfonda. Prikupljenim materijalom zasnovati kolekcijsko polje te genetskim<br />
analizama utvrditi stupanj meusobne razliitosti. Regenerirati najvrednije ekopopulacije i<br />
deponirati proizvedeno sjeme u gen banci. Zasnovati demonstracijska polja s reprezentativnim<br />
ekopopulacijama pojedinih vrsta, organizirati dane pojedinih tradicijskih povrtnih sorti uz<br />
popularizaciju njihovog uzgoja te prehrambenih i gastronomskih vrijednosti. Pokrenuti ekološku<br />
proizvodnju pojedinih vrsta povra temeljenu na izvornim tradicijskim sortama. U tiskanim i<br />
elektronskim medijima objaviti strune i popularne lanke o biološkoj raznolikosti, uzgoju i<br />
njihovoj prehrambenoj i zdravstvenoj vrijednosti.<br />
117
5. RATARSKO BILJE<br />
5.1 UVOD<br />
5.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju<br />
Ratarska proizvodnja je sve do polovice 20. stoljea, usprkos relativno lošim uvjetima imala<br />
iznimno znaenje za Dalmaciju gdje je prisutna još od mlaeg kamenog doba (jeam). Ipak,<br />
opstanak na ratarski nepovoljnom podruju, kao što je Dalmacija, relativno velikoj populaciji<br />
ljudi uope nije mogao biti mogu bez oslonca u stoarstvu, što se posebno odnosi na<br />
Dalmatinsku Zagoru. Dakle, uz vinogradarstvo i maslinarstvo, stoarstvo je u kombinaciji sa<br />
ratarstvom bilo osnova poljoprivrede <strong>Dalmacije</strong> kroz stoljea.<br />
Ratarske kulture <strong>Dalmacije</strong> su:<br />
Žitarice:<br />
Industrijske kulture:<br />
Škrobne i uljane kulture:<br />
Predivo bilje:<br />
Krmno bilje:<br />
pšenice, kukuruz, jeam, raž, proso, sirak zrnaš<br />
duhan, buha, sirak metlaš, akalj, šafranika, šafran, bro<br />
krumpir, ioka, mak, sezam<br />
brnistra, lan, konoplja, pamuk<br />
lucerka, djeteline, stoni kelj, stoni bob, sjekirica, stona repa,<br />
grahorica, sirak<br />
Pšenice i druge žitarice su se prostora <strong>Dalmacije</strong> izgubile u proizvodnji, iako su po cijeloj<br />
Dalmaciji bile prisutne i na najmanjim površinama i u gotovo i u nevjerojatnim uvjetima, na<br />
Dinari i Biokovu i na preko 1.000 m visine. Slina je situacija i s mlinicama za mljevenje žita,<br />
primjerice u Podgori pod Biokovom, gdje je na nevelikom potoku bilo preko 20 mlinica s<br />
pripadajuim akumulacijama vode. Posebnost <strong>Dalmacije</strong> i Hercegovine su i mlinice postavljene<br />
na ponorima, koje koriste stalne ili periodike ponorne vode. Proizvodnja kukuruza bila je<br />
stoljeima kljuna za opstanak u Dalmaciji, a cijele generacije odrasle su na tek malo<br />
zamašenoj puri. Danas se kukuruz, ali prvenstveno za krmu uzgaja još na dijelu Ravnih kotara,<br />
te veih krških polja (Sinjsko, Vrgorako), dok je proizvodnja za ljudsku hranu gotovo u<br />
potpunosti zanemarena, izuzev u novije doba proizvodnja kukuruza šeerca.<br />
Industrijske kulture bile su periodiki jedna od osnova zarade dalmatinskog ovjeka, što se<br />
posebno odnosi na duhan u Dalmatinskoj zagori. Kolika je bila njegova važnost danas ne<br />
možemo ni zamisliti, kao ni stoljetno krijumarenje duhanom. U obalnom dijelu <strong>Dalmacije</strong><br />
slinu je važnost imao buha, a daleko manje, prvenstveno lokalno ostale industrijske kulture.<br />
Globalnim svjetskim promjenama na tržištu tekstila, a posebno pojavom vrlo jeftinih pamunih<br />
odjevnih predmeta iz zemalja treeg svijeta, predivo bilje je nestalo ne samo u Dalmaciji, ve iz<br />
gotovo cijele Europe. U Dalmaciji je postojala vrlo specifina proizvodnja tkanine i užadi iz<br />
vlakana izvorne biljke brnistre koja se do danas nažalost nije ouvala.<br />
Nestankom stoke krmno bilje se potpuno izgubilo iz proizvodnje i danas naješe sreemo<br />
ostatke trajnih kultura kao što su: lucerka, djeteline, grahorice, sjekirica (sikirica) ili se ove<br />
kulture iz sjemena kao podivljale obnavljaju.<br />
Slino kao i kod stoarstva, danas, kad je oslonac ekonomije <strong>Dalmacije</strong> u sasvim drugim<br />
granama privrede i poljoprivrede, Dalmacija je postala ratarski iznimno slabo razvijena regija,<br />
koja gotovo sve ratarske proizvode uvozi, odnosno doprema iz drugih dijelova Hrvatske.<br />
Meutim, podruje <strong>Dalmacije</strong> obiluje ekotipovima ratarskog bilja formiranog prirodnom<br />
selekcijom pod ekološkim prilikama proizvodnog podruja te uslijed prirodne hibridizacije<br />
i predstavlja izvor svojstava i gena za budue selekcije. Pitanje je samo koliko je od tog<br />
118
ogatstva ostalo ouvano do danas, pošto su znanstvena istraživanja dalmatinskih<br />
ratarskih kultura zanemarena.<br />
Nestankom ratarske proizvodnje u Dalmaciji ne samo da gubimo biološku raznolikost<br />
ratarskih kultura, ve i nestaju pratee biljke, životinje i gljive, vezane za ak pet biljnih<br />
pokrova: obraivana poljoprivredna podruja-žitarice, obraivana poljoprivredna<br />
podruja-izuzevši žitarice, usjevi-mješavina travnjaka i šikara, usjevi i urbana podruja te<br />
usjevi s vodenim površinama (ukljuujui navodnjavana podruja).<br />
5.1.2 Povijest uzgoja u Dalmaciji<br />
Iako tradicija ratarske proizvodnje u Dalmaciji datira još u mlae kameno doba, na što upuuju<br />
nalazi sjemena jema na arheološkim lokalitetima, ratarstvo <strong>Dalmacije</strong> je sve do poetka 20.<br />
stoljea bilo na vrlo primitivnoj razini. Zemlja se obraivala plugom zvanim uznaac, ralom i tek<br />
kod najnaprednijih ratara plugom koje su vukli volovi ili konji, rjee magarci, a poneka i sami<br />
ljudi! S tim u vezi postoji dalmatinska narodna poslovica: Gdje je ralo-kruha malo, gdje je<br />
uznaac, zlo i naopaac, a gdje je plug i brana, tu je hrana. Žetva žitarica se vršila srpom, a<br />
vršidba runo mlaenjem cijepcima ili pomou stoke. I danas se u Dalmaciji uz stara,<br />
neurbanizirana sela mogu vidjeti kamena gumna na kojima se obavljala vršidba, a mlaenje<br />
cijepcima nude danas neka etno sela <strong>Dalmacije</strong> kao turistiku atrakciju (Kokorii). Kao jedan od<br />
osnovnih problema poljoprivredni strunjaci istiu iznimno slabu obrazovanost stanovništva koje<br />
naprosto ne zna koristiti naprednu tehnologiju, plemenite pasmine i nove sorte zbog nepostojanja<br />
sustavne edukacije.<br />
Kao primjer nerazvijenosti ratarske proizvodnje <strong>Dalmacije</strong> navodim podatke iz 1900. godine<br />
(Tablica 1), kad je na ukupno oko 110.000 hektara pod žitaricama proizvedeno svega oko 85.000<br />
tona zrna, odnosno niti 800 kg zrna po hektaru, što je u rangu današnjih najsiromašnijih afrikih<br />
država!<br />
Tablica 1: Proizvodnja žitarica na podruju <strong>Dalmacije</strong> 1900. godine<br />
Pšenica 1 Kukuruz Jeam Zob Raž Proso Napolica 2 Sirak<br />
zrnaš<br />
Površina (ha) 27.980 37.207 20.443 3.358 7.441 3.540 8.337 1.000 3<br />
Prinosi (t/ha) 0,7 1,01 0,62 0,28 0,55 1,0 0,6 0,9 3<br />
UKUPNO (t) 19.586 37.579 12.675 940 4.093 3.540 5.002 900<br />
1 U pšenicu je ubrojen i pir<br />
2 Kombinacija pšenice ili jema s raži<br />
3 Procjena autora<br />
119
Tablica 2: Proizvodnja ostalih važnijih ratarskih kultura na podruju <strong>Dalmacije</strong> 1910. godine<br />
Duhan 1 Krumpir Buha Lucerka Krmna Djeteline<br />
repa<br />
Površina (ha) 1.231 5.533 1.359 3.583 186 500 2<br />
Prinosi (t/ha) 1,77 8 2 0,6 14,6<br />
UKUPNO (t) 2.181 44.264 815 2.716<br />
1<br />
Za 1908. godinu; broj sadnica 81, milijun<br />
2 Procjena autora<br />
Plodored je u Dalmaciji bio vrlo zbijen, zbog malih obradivih površina uzgajao se dvoredni<br />
plodored kukuruz-pšenica-kukuruz. Tek od kraja 19. stoljea poljoprivredni strunjaci uspjeli su<br />
educirati proizvoae i postii znaajnije ukljuenje lucerke koja je od jedva kojeg hektara u 19.<br />
stoljeu ve 1910. bila sijana na preko 3.500 ha.<br />
Žitarice su se u Dalmaciji uzgajale od pamtivijeka i bile osnova prehrane stanovništva. U onim<br />
dijelovima <strong>Dalmacije</strong> gdje nije bilo uvjeta za proizvodnju pšenice i kukuruza ili proizvodnja ovih<br />
žitarica nije bila dovoljna, mijenjalo se ulje, vino ili sol za brašno.<br />
U okviru velike skupine pšenica u Dalmaciji su se uzgajali: pir obini (Triticum spelta), pir<br />
jednoredac (Triticum monococcum), pir dvoredac (Triticum dicoccum), tvrda pšenica (Triticum<br />
durum), bijela pšenica (Triticum turgidum) te obina pšenica (Triticum aestivum). Svaka od ovih<br />
vrsta imala je veliki broj podvrsta, varijeteta i kulturnih formi esto meusobno vrlo razliitih.<br />
Ipak, sve pšenice <strong>Dalmacije</strong> možemo svesti na dvije grupe: pireve (obini, jednoredac i<br />
dvoredac) te pšenice (tvrda, bijela i obina). Kroz povijest se mijenjala važnost pojedinih pšenica<br />
i s vremenom se smanjivao udjel pireva na raun tvrde i bijele pšenice, koje su dominirale sve do<br />
prestanka proizvodnje polovicom 20. stoljea. Obina pšenica nikada nije preuzela primat u<br />
proizvodnji kao u kontinentalnom dijelu Hrvatske, prije svega jer je proizvodnja bila<br />
ekstenzivna, a u takvim okolišnim i proizvodnim uvjetima stare sorte tvrdih i bijelih pšenica<br />
pokazale su se bolje.<br />
U narodu je postojalo bezbroj naziva za ove vrste pšenica te pojedine sorte. Pirevi se generalno<br />
nazivaju krupnik, jednozrni pir je šilj, šuljak, a dvozrni dvozrnac, pleaš; tvrda i bijela pšenica se<br />
zbog velike slinosti u narodu isto nazivala, naješe rogosija, velja pšenica, starinsko ili<br />
misirsko žito, ali naješe brkulja s oblicima brkaa i brkuša. Za bijelu pšenicu postoje i posebni<br />
nazivi belija te u narodnoj pjesmi opjevana pšenica bjelica. Ova ogromna populacija domaih<br />
pšenica nikada nije bila predmet opsežnijih znantvenih istraživanja, iako ima iznimno zanimljiva<br />
i vrijedna obilježja, vrlo zanimljiva za daljnju selekciju: otpornost na bolesti, tolerantnost na<br />
sušu, plastinost, vrlo snažne i vrste biljke, velike klasove, krupno i vrlo kvalitetno zrno za<br />
daljnju preradu.<br />
Dolaskom kukuruza u 16. stoljeu on postupno preuzima primat u proizvodnji i prehrana<br />
Dalmatinaca, posebno Zagoraca, se sve veim udjelom oslanja na kukuruzno brašno od kojeg se<br />
radi kruh i pura. Gotovo iskljuivo se uzgajao tvrdunac, prvenstveno domai tvrdunac iz skupine<br />
mediteranskih tvrdunaca. U ovoj skupini bilo je sigurno više sorti od kojih samo po imenu<br />
znamo za stare domae sorte brnda i morac. Manje su se uzgajali tvrdunci sitnog zrna,<br />
prvenstveno talijanski inkvantin i kvarantin, te nešto osmorednih tvrdunaca osmaka. Kasnije su<br />
se u proizvodnji pojavili i ameriki kukuruzi u tipu zubana, prvenstveno na veim krškim<br />
poljima za stonu hranu.<br />
Za njima je slijedio jeam, prvenstveno kao stona krma, ali se kao jemena kaša (prga) koristila<br />
posebno na podruju Zagore. Raž se uzgajala za brašno, ali i slamu koja se kao i manjim dijelom<br />
pšenina slama koristila za prekrivanje kua i drugih objekata te zob prvenstveno kao stona<br />
hrana. Za istu namjenu sijala se i napolica. Konano proso i sirak zrnaš koji su se uzgajali<br />
prvenstveno za stoku, ali i za ljudsku hranu.<br />
120
Industrijske kulture u Dalmaciji imaju veu ulogu tek od 18. stoljea kad se poinje u veoj<br />
mjeri uzgajati duhan koji se pojavio u uzgoju ve u 17. stoljeu. Gotovo potpuno slobodan uzgoj<br />
duhana trajao je preko 100 godina dok 1798. godine Austrougarska ne uvodi državni monopol.<br />
Uz krae razdoblje za vrijeme vladavine Napoleona, ovaj monopol vrijedio je kroz sve sustave<br />
vlasti sve do danas. Vrhunac uzgoja duhana bio je od poetka do tridesetih godina 20. stoljea<br />
kad se na podruju <strong>Dalmacije</strong> sadilo ak do 90 milijuna sadnica duhana što je dosizalo<br />
proizvodnju od preko 350 vagona suhog lista duhana. Posebno se po uzgoju istiu Imotska<br />
krajina, Vrgorac i Poljica.<br />
Buha je, za razliku od duhana koji je daleko više bio proširen na kontinentalnom dijelu<br />
<strong>Dalmacije</strong>, bio daleko više u proizvodnji uz obalu i na otocima. Korištenje traje daleko duže, ali<br />
uzgoj buhaa zapoinje polovicom 19. stoljea u okolici Dubrovnika, širi se na Hvar pa drugdje<br />
po Dalmaciji. Proizvodne površine znatno variraju, ovisno o potražnji i cijeni na tržištu, a svoj<br />
maksimum dosiže tridesetih godina 20. stoljea kad se uzgaja ak na 6.000 ha.<br />
Ostale industrijske kulture sadile su se u znatno manjoj mjeri.<br />
Krumpir se u Dalmaciji gotovo nikad nije koristio za industrijske potrebe ve gotovo iskljuivo<br />
za ljudsku prehranu. Zabilježeni su brojni sluajevi da su Dalmatinci, posebno u gladnim<br />
godinama, za jelo koristili dobiveni stoni, ak i sjemenski krumpir. Proizvodne površine se<br />
kontinuirano poveavaju od pojave krumpira 1767. godine te krajem tridesetih godina 20.<br />
stoljea premašuju 8.000 ha. Danas se krumpir iskljuivo proizvodi kao unosna kultura u ranoj<br />
proljetnoj proizvodnji te za vlastite potrebe uz okunice, ali i u planinskim dolovima (Biokovo).<br />
Ostale škrobne i uljane ratarske kulture uzgajale su se u zanemarivoj mjeri.<br />
Predivo bilje na podruju <strong>Dalmacije</strong> nikad nije bilo uzgajano na veim površinama. Pokusi s<br />
uzgojem pamuka postavljani su od polovice 19. stoljea s relativno dobrim rezultatima, ali<br />
nikada nije zapoela ozbiljnija proizvodnja. Lan i konoplja, uzgajani od davnina u Dalmaciji,<br />
nisu imali uvjete za ozbiljniju proizvodnju i uglavnom su nestali do poetka 20. stoljea. Najvea<br />
proizvodnja ostvarena je s izvornom dalmatinskom biljkom brnistrom, korištenjem divljih,<br />
neuzgojenih populacija, ali postoje podaci i da se sijala i uzgajala na podruju Poljica.<br />
Krmno bilje na podruju <strong>Dalmacije</strong> nije imalo važnost kao u kontinentalnom dijelu Hrvatske, jer<br />
se stoarstvo prvenstveno oslanjalo na pašu i brst. Uzgajale su se: lucerka, crvena i bijela<br />
djetelina, stoni kelj, stoni bob, sjekirica, stona repa, grahorica i sirak.<br />
5.1.3 Okolišni uvjeti i regionalizacija <strong>Dalmacije</strong><br />
Izrazita okršenost, bezvodnost, vrlo plitak pedološki supstrat, ekstremne vruine i suše,<br />
nedostatak oborina i zaslanjenost obalnog podruja najvažniji su ograniavajui imbenici<br />
sveukupne poljoprivrede <strong>Dalmacije</strong>, pa tako i ratarstva.<br />
Službena rajonizacija livada i pašnjaka na podruju <strong>Dalmacije</strong> nije provedena, ali možemo<br />
utvrditi dvije zasebne zone: eumediteransku i submediteransku.<br />
Eumediteranska zona obuhvaa dalmatinsku obalu i otoke i karakterizirana je izrazitom ljetnom<br />
sušom i blagom zimom, odnosno pripada eumediteranskom klimatskom podruju. Kako se<br />
visoki planinski vrhovi dinarskih planina uzdižu neposredno uz obalu Jadranskog mora (Velebit,<br />
Kozjak, Mosor, Biokovo, Rili) obalni je pojas vrlo uzak. U ovom rajonu ne postoje dobri uvjeti<br />
za razvoj ratarstva, osim u manjem dijelu.<br />
121
Submediteranska zona obuhvaa dalmatinsko zalee, odnosno Dalmatinsku Zagoru u širem<br />
smislu. Ovo je podruje izrazito krajobrazno raznoliko i sastoji se od poplavnih depresija, krških<br />
polja, krških zaravni i uzvisina te konano od visokih dinarskih vrhova, pa se tako i izmjenjuje<br />
klima od submediteranske preko kontinentalne sve do hladne, ak snježne planinske klime. Na<br />
ovom podruju ratarstvo je bilo tradicionalno prisutno, prvenstveno na plodnim velikim krškim<br />
poljima: dio Ravnih kotara, Vrana, Sinjsko, Imotsko, Vrgorako polje, dolina Neretve i Konavle.<br />
Nestankom stoke i izrazitim iseljavanjem i depopulacijom ovih prostora ratarstvo je polovicom<br />
20. stoljea bitno smanjeno, dijelom u potpunosti nestalo.<br />
122
5.2 TRADICIJSKI KULTIVARI DALMACIJE<br />
5.2.1 Pregledni popis kultura i kultivara<br />
Žitarice<br />
Pirevi: Pir pravi (Triticum spelta)<br />
Pir jednozrni (Triticum monococcum)<br />
Pir dvozrni (Triticum dicoccon)<br />
Pšenice: Pšenica obina (Triticum aestivum)<br />
Pšenica tvrda (Triticum durum)<br />
Pšenica bijela (Triticum turgidum)<br />
Jeam: Jeam obini (Hordeum vulgare)<br />
Jeam dvoredni (Hordeum distichon)<br />
Raž (Secale cereale)<br />
Zob (Avena sativa)<br />
Kukuruz (Zea mays)<br />
Proso (Panicum miliaceum)<br />
Talijansko proso (Setaria italica maxima)<br />
Sirak zrnaš (Sorghum vulgare)<br />
Industrijsko bilje<br />
Buha (Chrisanthemum cinerariaefolium)<br />
Krumpir (Solanum tuberosum)<br />
Duhan: Duhan (Nicotiana tabacum)<br />
Duhan stari (Nicotiana rustica)<br />
Sirak metlaš (Sorghum saccharatum)<br />
kalj (Cnicus benedictus)<br />
Domai pir<br />
Domai jednozrni pir<br />
Domai dvozrni pir<br />
Domaa pšenica<br />
Domaa pšenica golica<br />
Dalmatinska tvrda brkulja<br />
Dalmatinska bijela brkulja<br />
Domai višeredni jeam<br />
Jeam spasitelj<br />
Jeam goli<br />
Domai jeam dvoredac<br />
Domaa raž<br />
Domaa zob<br />
Domai zuban<br />
Domai tvrdunac<br />
Brnda<br />
inkvantin<br />
Bijelo strnišno proso<br />
Bar<br />
Domai sirak zrnaš<br />
Dalmatinski buha<br />
Bila<br />
Ruževac<br />
Poiteljka<br />
Škuljevac<br />
Dubrovaka bjelka<br />
Ravnjak<br />
Bubalovac<br />
Dalmatinac<br />
Tance<br />
Ruži<br />
Domai sirak metlaš<br />
Domai kalj<br />
123
Silina (Isatis tinctoria)<br />
Šafranika (Carthamus tinctorius)<br />
Šafran (Crocus sativus)<br />
Bro (Rubus tinctorum)<br />
Predivo bilje<br />
Konoplja (Cannabis sativa)<br />
Lan (Linum usitatissimum)<br />
Brnistra (Spartium junceum)<br />
Domaa silina<br />
Domaa šafranika<br />
Domai šafran<br />
Domai bro<br />
Južna konoplja<br />
Domai lan<br />
Brnistra<br />
Krmno bilje<br />
Djetelina bijela (Trifolium repens)<br />
Djetelina crvena (Trifolium pratense)<br />
Djetelina perzijska (Trifolium resupinatum)<br />
Sastrica (Lathyrus sativus)<br />
Kanarska trava (Phalaris canariensis)<br />
Lucerka (Medicago sativa)<br />
Sjekirica (Securigera securidaca)<br />
Stona repa (Beta vulgaris vulgaris crassa)<br />
Stoni bob (Vicia faba minor)<br />
Stoni grašak (Pisum sativum arvense)<br />
Vuika bijela (Lupinus albus)<br />
Domaa bijela djetelina<br />
Domaa crvena djetelina<br />
Domaa perzijska djetelina<br />
Domaa sastrica<br />
Domaa kanarska trava<br />
Mediteranska lucerka<br />
Sredozemna sjekirica<br />
Domaa stona repa<br />
Bobica<br />
Domai stoni grašak<br />
Domaa bijela vuika<br />
124
5.2.2 Pregled najznaajnijih sorti <strong>Dalmacije</strong><br />
5.2.2.1 DALMATINSKA TVRDA BRKULJA<br />
a) Kultura: Pšenica<br />
b) Red: Poales<br />
c) Porodica: Poaceae<br />
d) Svojta: Triticum durum expansum Vavilov, 1931<br />
e) Naziv sorte: Dalmatinska tvrda brkulja<br />
f) Sinonimi: rogosija, velja pšenica, starinsko žito, misirska pšenica, brkaa, brkuša<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0<br />
i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija, Hercegovina, primorska Crna gora<br />
j) Sažeti opis<br />
Dalmatinska tvrda brkulja je danas u potpunosti nestala iz proizvodnje u Dalmaciji i eventualno<br />
se ouvala u nekim ekstenzivnijim brdskim podrujima <strong>Dalmacije</strong>, tako da je bez dodatnih<br />
terenskih istraživanja nemogue dati njen najprecizniji opis. Sigurno je pripadala grupi starih<br />
mediteranskih jarih tvrdih (durum) pšenica koje se odlikuju slijedeim osobinama.<br />
Vrlo snažne, robustne biljke vrstih i visokih stabljika i izraženih nodija bez dlaica, uz srednje<br />
busanje s naješe 2-3 vlati, meu kojima praktino nema neplodnih vlati. Vlat je vrlo visoka, od<br />
130-150 cm s 5-6 internodija. Iako visoka, vlat je izuzetno vrsta i otporna na polijeganje. List je<br />
izrazito zelene boje, uzak i šiljast s jakom voštanom prevlakom na vlati, listovima i klasu. Vršni<br />
listovi dužine do 28 cm, širine 15-18 mm. Klas je krupan, dobro ozrnjen, ujednaen, cilindrian,<br />
dugaak, do 10 cm s vrlo vrstim i dugakim osjem, ak do 18 cm. U zriobi su klas i osje smee<br />
do svjetlosmee boje, ali postoje brojne populacije drugaije obojenosti. U klasu ima 22 do 26<br />
klasia, a u jednom klasiu naješe 5 cvjetova, od kojih su 2 do 3 cvijeta, rijetko 4 plodna.<br />
Prosjeno se po klasiu dobije nešto manje od 3 zrna.<br />
Zrno je vrlo krupno i dugako, bijele boje, dugako oko 8 mm, široko do 3,5 mm i debljine do<br />
3,5 mm. Caklavost zrna je gotovo potpuna. Vrlo visok udjel bjelanevina i lijepka. Težina 1.000<br />
zrna varira od 65 sve do ak 75 gr, hektolitarska oko 80 kg. Izvanredna za lošije okolišne uvjete i<br />
slabiju agrotehniku. Daje solidan prinos i na najlošijim tlima.<br />
Srednje kasna do kasna sorta, vrlo prilagodljiva na lošije uvjete. Odline otpornosti na lisne re,<br />
te znatno otporna na snijeti (Ustilago, Tilletia), zbog gotovo zatvorenih pljevica.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Tvrde pšenice najvjerojatnije potjeu s podruja istonog Mediterana, gdje su nastale<br />
najvjerojatnije mutacijom engleske pšenice u prvom tisuljeu prije Krista. Dakle vrlo je velika<br />
mogunost da je dalmatinska tvrda brkulja izvorno nastala na podruju <strong>Dalmacije</strong> te je jedna od<br />
najstarijih izvornih naših sorti. Pšenica se na podruju <strong>Dalmacije</strong> poela uzgajati dolaskom<br />
Rimljana, ali je ozbiljnija ratarska proizvodnja žitarica, pa tako i pšenice zapoela tek dolaskom<br />
Slavena u 7. stoljeu. Oni uzgajaju: pšenicu, jeam, zob, raž i proso. U najstarije doba uzgajale<br />
su se tri vrste pira ili krupnika, u više tipova, a koji se u manjoj mjeri održao sve do polovice 20.<br />
stoljea u proizvodnji. Postupno pirove zamjenjuju tvrde i engleske pšenice, zajedno zvane<br />
rogosija, meu kojima je najproširenija bila dalmatinska tvrda brkulja. Poznato je da brkate tvrde<br />
pšenice daju krupnije zrno boljeg kvaliteta od obinih pšenica pa je to vjerojatno bio razlog<br />
njihove popularnosti u Dalmaciji.<br />
Iako se na podruju <strong>Dalmacije</strong> uzgaja tisuljeima. dalmatinska tvrda brkulja nikada nije bila<br />
predmet istraživanja ili selekcije. Napuštanjem ratarske proizvodnje dalmatinska tvrda brkulja<br />
postupno nestaje iz proizvodnje i danas je pitanje je li uope postoji ili je izumrla, za što je<br />
potrebno provesti terenska istraživanja.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
125
Sasvim je sigurno da pšenica nikada više nee u Dalmaciji imati ono znaenje u proizvodnji koje<br />
je imala u prošlosti. Meutim, dalmatinska tvrda brkulja ima izvanrednu genetsku osnovu,<br />
znaajnu za oplemenjivanje, koja ima brojne odlike važne za daljnju selekciju pšenica. To su<br />
prvenstveno otpornost na polijeganje, bolesti i štetnike te krupnoa i kvaliteta zrna.<br />
Proizvodnja ove tisugodišnje sorte žitarice nužna je za održanje biodiverziteta <strong>Dalmacije</strong>, kako<br />
domaeg izvornog kultivara, tako i staništa strnih žitarica s prateom florom i faunom (kukolj,<br />
makovi, žitne stjenice, poljski miševi, brojne gljive), uz proizvodnju izvornih tradicijskih<br />
proizvoda (pogaa, domai kruh, domaa tjestenina, domai poprženac-brgatski beškot),<br />
posebno na zaštienim podrujima (NP Krka, PP Biokovo), uz eko sela i drugdje. Uz<br />
proizvodnju domae brkulje potrebno je izvršiti obnovu mlinica na kojima bi se mljelo brašno na<br />
tradicionalni nain, s kamenima pokretanim vodom. Proizvodi dalmatinske tvrde brkulje zbog<br />
izvanredne kvalitete zrna postaju premijski proizvodi, kako brašno, tako i pekarski proizvodi.<br />
Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa s<br />
domaom brkuljom u krajobrazu.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda domaih<br />
pšenica na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za dalmatinsku tvrdu brkulju.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, prehrambenih i<br />
gastronomskih vrijednosti dalmatinske tvrde brkulje kroz publikacije, kušaonice,<br />
predavanja, medije.<br />
7. Propagacija dalmatinske tvrde brkulje u Dalmaciji, najprije na zaštienim podrujima.<br />
8. Poticanje veeg korištenja dalmatinske tvrde brkulje u proizvodnji širom <strong>Dalmacije</strong>.<br />
126
5.2.2.2. DALMATINSKA BIJELA BRKULJA<br />
a) Kultura: Pšenica<br />
b) Red: Poales<br />
c) Porodica: Poaceae<br />
d) Svojta: Triticum turgidum mediterraneum Flaksberger, 1917<br />
e) Naziv sorte: Dalmatinska bijela brkulja<br />
f) Sinonimi: rogosija, velja pšenica, starinsko žito, misirska pšenica, brkaa, brkuša,<br />
belija, pšenica bjelica<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0<br />
i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija, Hercegovina, primorska Crna gora<br />
j) Sažeti opis<br />
Dalmatinska bijela brkulja je danas u potpunosti nestala iz proizvodnje u Dalmaciji i eventualno<br />
se ouvala u nekim ekstenzivnijim brdskim podrujima <strong>Dalmacije</strong>, tako da je bez dodatnih<br />
terenskih istraživanja nemogue dati njen toan opis. Sigurno je pripadala grupi starih ozimih<br />
mediteranskih bijelih (engleskih) pšenica koje se odlikuju slijedeim osobinama.<br />
Vrlo snažne, robustne biljke vrstih i visokih stabljika i izraženih nodija bez dlaica, uz srednje<br />
busanje s naješe 2-3 vlati, meu kojima praktino nema neplodnih vlati. Vlat je izuzetno<br />
visoka, od 150-170 cm s 6-7 internodija. Iako iznimno visoka, vlat je izuzetno vrsta i otporna na<br />
polijeganje. List je izrazito zelene boje, uzak i šiljast s jakom voštanom prevlakom na vlati,<br />
listovima i klasu. Vršni listovi dužine do 28 cm, širine 15-18 mm. Klas je krupan, dobro ozrnjen,<br />
ujednaen, cilindrian, dugaak od 8 do 11 cm s vrlo vrstim i dugakim osjem, koje gotovo<br />
nikad nije krae od 15 cm, a dosiže ak i 20 cm. U zriobi su klas i osje zatvorenosmee boje, ali<br />
postoji populacija crvenkaste boje. U klasu ima do 29 klasia, a u jednom klasiu naješe 5-6<br />
cvjetova, od kojih su 3 do 4 cvijeta 4 plodna. Prosjeno se po klasiu dobije nešto manje od 4<br />
zrna, a u cijelom klasu ak preko 90 zrna.<br />
Zrno je vrlo krupno, ovalno, bijele boje, dugako oko 8 mm, široko do 3,8 mm i debljine oko 3,5<br />
mm. Postoje populacije bijele pšenice žuto-naranaste i crvene boje. Caklavost zrna nije<br />
izražena. Vrlo visok udjel bjelanevina i lijepka. Težina 1.000 zrna varira od 60 sve do preko 70<br />
gr, hektolitarska oko 70 kg. Izvanredna za lošije okolišne uvjete i slabiju agrotehniku. Daje<br />
solidan prinos i na najlošijim tlima.<br />
Srednje kasna do kasna sorta, vrlo prilagodljiva na lošije uvjete. Odlino otporna na lisne re, te<br />
znatno otporna na snijeti (Ustilago, Tilletia), zbog gotovo zatvorenih pljevica.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Bijele (engleske) pšenice sigurno potjeu s podruja istonog Mediterana, gdje su nastale<br />
odabirom još u zaecima civilizacije. Dakle vrlo je velika mogunost da je dalmatinska bijela<br />
brkulja izvorno nastala na podruju <strong>Dalmacije</strong> te je jedna od najstarijih izvornih naših sorti.<br />
Pšenica se na podruju <strong>Dalmacije</strong> poela uzgajati dolaskom Rimljana, ali je ozbiljnija ratarska<br />
proizvodnja žitarica, pa tako i pšenice zapoela tek dolaskom Slavena u 7. stoljeu. Oni uzgajaju:<br />
pšenicu, jeam, zob, raž i proso. U najstarije doba uzgajale su se tri vrste pira ili krupnika, u više<br />
tipova, a koji se u manjoj mjeri održao sve do polovice 20. stoljea u proizvodnji. Na boljim<br />
tlima umjesto pirova uzgajaju se tvrde i bijele pšenice, zajedno zvane rogosija, meu kojima je<br />
uz tvrdu brkulju najproširenija bila dalmatinska bijela brkulja. Poznato je da brkate tvrde pšenice<br />
daju krupnije zrno boljeg kvaliteta od obinih pšenica pa je to vjerojatno bio razlog njihove<br />
popularnosti u Dalmaciji.<br />
Iako se na podruju <strong>Dalmacije</strong> uzgaja od samih zaetaka civilizacije, dalmatinska bijela brkulja<br />
nikada nije bila predmet istraživanja ili selekcije. Napuštanjem ratarske proizvodnje dalmatinska<br />
bijela brkulja postupno nestaje iz proizvodnje i danas je pitanje je li uope postoji ili je izumrla,<br />
za što je potrebno provesti terenska istraživanja.<br />
127
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Sasvim je sigurno da pšenica nikada više nee u Dalmaciji imati ono znaenje u proizvodnji koje<br />
je imala u prošlosti. Meutim, dalmatinska bijela brkulja ima izvanrednu genetsku osnovu,<br />
znaajnu za oplemenjivanje, koja ima brojne odlike važne za daljnju selekciju pšenica. To su<br />
prvenstveno otpornost na polijeganje, bolesti i štetnike te krupnoa i kvaliteta zrna, a posebno se<br />
istie izniman broj cvjetova i zrna u klasu.<br />
Proizvodnja ove drevne sorte žitarice nužna je za održanje biodiverziteta <strong>Dalmacije</strong>, kako<br />
domaeg izvornog kultivara, tako i staništa strnih žitarica s prateom florom i faunom (kukolj,<br />
makovi, žitne stjenice, poljski miševi, brojne gljive), uz proizvodnju izvornih tradicijskih<br />
proizvoda (pogaa, domai kruh), posebno na zaštienim podrujima (NP Krka, PP Biokovo), uz<br />
eko sela i drugdje. Uz proizvodnju domae bijele brkulje potrebno je izvršiti obnovu mlinica na<br />
kojima bi se mljelo brašno na tradicionalni nain, s kamenima pokretanim vodom. Proizvodi<br />
dalmatinske tvrde brkulje zbog izvanredne kvalitete zrna postaju premijski proizvodi, kako<br />
brašno, tako i pekarski proizvodi. Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku<br />
atraktivnost manjih polja i vrtaa s domaom bijelom brkuljom u krajobrazu.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda<br />
domaih pšenica na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za dalmatinsku bijelu brkulju.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, prehrambenih i<br />
gastronomskih vrijednosti dalmatinske bijele brkulje kroz publikacije, kušaonice,<br />
predavanja, medije.<br />
7. Propagacija dalmatinske bijele brkulje u Dalmaciji, najprije na zaštienim podrujima.<br />
8. Poticanje veeg korištenja domae brkulje u ekstenzivnoj proizvodnji širom <strong>Dalmacije</strong>.<br />
128
129
5.2.2.3. DOMAA RAŽ<br />
a) Kultura: Raž<br />
b) Red: Poales<br />
c) Porodica: Poaceae<br />
d) Svojta: Secale cereale Linnaeus, 1767<br />
e) Naziv sorte: Domaa raž<br />
f) Sinonimi: -<br />
g) Status:<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0<br />
i) Rasprostranjenost: dinarsko podruje Hrvatske<br />
j) Sažeti opis<br />
Domaa raž je danas u potpunosti nestala iz proizvodnje u Dalmaciji, tako da je nemogue dati<br />
njen toan opis. Sigurno je pripadala grupi starih europskih ranozrelih raži, slijedeih<br />
karakteristika.<br />
Uspravnog do poluuspravnog rasta, srednjeg do jakog busanja s više od 4 vlati u busu. Visina<br />
vlati iznosi oko 150 cm, nerijetko i više, a debljina je manja nego kod plemenitih sorti. Listovi su<br />
kratki i uski. Vlat i listovi slabo prekriveni voštanom prevlakom. Klas je vretenast, rjee<br />
prizmatian. kratak, do 8 cm, te uzak i rijedak s 22-28 klasia. Osje 1-4 cm, krae nego kod<br />
oplemenjenih sorti.<br />
Izuzetno otporne na sušu, ali podložne napadu ražene glavnice. Imaju visoku sterilnost, ak do<br />
40 %, a zrno u punoj zriobi lako ispada iz pljeve. Vegetacija vrlo rana, ranija od svih<br />
oplemenjenih sorti. Zrno dugo, usko, na kraju zašiljeno, glatko. Boja zrna izuzetno varijabilna,<br />
sivkasta, žukasta, zelenkasta, smea. Dužina 7 do 8,5 mm, širina 2,2-2,5 mm, debljina do 2,5<br />
mm. Težina 1.000 zrna 20 do 28 gr, hektolitarska težina 69 do 73 kg.<br />
Izvanredna za lošije okolišne uvjete i slabiju agrotehniku. Daje solidan prinos i na najlošijim,<br />
suhim, kamenitim i pjeskovitim tlima.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Raž se na podruju <strong>Dalmacije</strong> poela uzgajati dolaskom Rimljana, ali je ozbiljnija ratarska<br />
proizvodnja žitarica, pa tako i raži zapoela tek dolaskom Slavena u 7. stoljeu. Oni uzgajaju:<br />
pšenicu, jeam, zob, raž i proso. U najstarije doba udjel raži je bio znatno vei, ali je s vremenom<br />
opadao. Sijala se pomalo po cijeloj Dalmaciji, a najviše u Dalmatinskoj Zagori na podruju<br />
Benkovca. Raž se tradicionalno koristila sama ili miješana s pšeninim brašnom za proizvodnju<br />
kruha, a dugaka slama za pokrivanje kua, štala i drugih gospodarskih objekata.<br />
Iako se na podruju <strong>Dalmacije</strong> uzgaja tisuljeima domaa raž nikada nije bila predmet<br />
istraživanja ili selekcije. Napuštanjem ratarske proizvodnje domaa raž postupno nestaje iz<br />
proizvodnje i danas je pitanje je li uope postoji ili je izumrla.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Sasvim je sigurno da raž nikada više nee u Dalmaciji imati ono znaenje u proizvodnji koje je<br />
imala u prošlosti. Meutim proizvodnja ove drevne žitarice nužna je za održanje biodiverziteta<br />
<strong>Dalmacije</strong>, kako domaih kultivara, tako i pratee flore i faune (ražena glavnica, kukolj, makovi,<br />
žitne stjenice, poljski miševi), uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda (ražena pogaa,<br />
domai raženi kruh), posebno na zaštienim podrujima (NP Krka, PP Biokovo), uz eko sela i<br />
drugdje. Uz proizvodnju domae raži potrebno je izvršiti obnovu mlinica na kojim a bi se mljelo<br />
brašno na tradicionalni nain, s kamenima pokretanim vodom, ali i obnovu gospodarskih<br />
objekata pokrivenih slamom. Proizvodi domae raži zbog izvanredne kvalitete zrna postaju<br />
premijski proizvodi, kako brašno, tako i pekarski proizvodi.<br />
Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa s<br />
domaom raži u krajobrazu.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
130
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda<br />
domaih pšenica na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za domau raž.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, prehrambenih i<br />
gastronomskih vrijednosti domae raži kroz publikacije, kušaonice, predavanja, medije.<br />
7. Propagacija domae raži na podruju <strong>Dalmacije</strong>, najprije na zaštienim podrujima.<br />
8. Poticanje veeg korištenja domae raži u proizvodnji širom <strong>Dalmacije</strong>.<br />
131
5.2.2.4. BRNDA<br />
a) Kultura: Kukuruz<br />
b) Red: Poales<br />
c) Porodica: Poaceae<br />
d) Svojta: Zea mais indurata Sturtevant, 1899<br />
e) Naziv sorte: Brnda<br />
f) Sinonimi: ? Morac<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0<br />
i) Rasprostranjenost: Dalmacija<br />
j) Sažeti opis<br />
Stari sortni kukuruzi tvrdunci danas su u potpunosti nestali iz proizvodnje u Hrvatskoj, pa tako i<br />
u Dalmaciji, tako da je nemogue dati toan opis dalmatinskog domaeg krupnozrnog tvrdunca<br />
zvanog brnda. Sigurno je da pripada grupi starih mediteranskih tvrdunaca, koji porijeklo vuku od<br />
prvih linija kukuruza donesenih iz Amerike u Europu, koji imaju slijedee generalne<br />
karakteristike.<br />
Srednje razvijena, relativno vrsta stabljika visine 170-190 cm na kojoj se zametnu 2-3 klipa.<br />
Klip je obavijen dugom i vrstom komušinom na ijem su vrhu 2-4 zelena listia izmeu kojih<br />
izbija svjetlozelenkasta svila. Metlica srednje razvijena.<br />
Klip izduljen, dužine 17-20 cm s 10-16 redova. Oklasak jak, vrst i bijele boje. Srednjerane je<br />
vegetacije od 130-140 dana. Podnosi gušu sjetvu, do 40.000 biljaka na hektar.<br />
Zrno okruglo, srednje krupno do krupno, žute boje s preko 11 % bjelanevina, 5 % ulja, do 60 %<br />
škroba, preko 3 % šeera, do 2 % celuloze i 1,3 % pepela. Težinski udjel zrna u odnosu na klip<br />
oko 80 %. Težina 1000 zrna iznad 330 gr, a hektolitarska težina oko 75 kg.<br />
Brnda ima vrlo kvalitetno zrno, odlino za ljudsku hranu, prvenstveno za kukuruzno brašno, ali i<br />
kao klip u mlijenoj zriobi za kuhanje i peenje.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Kukuruz je na podruju <strong>Dalmacije</strong> donesen od strane španjolskih trgovaca preko Italije<br />
vjerojatno ve poetkom 16. stoljea, a sigurno 1572. godine. Vrlo se brzo poeo masovnije<br />
uzgajati, ve u 17. stoljeu postaje zbog sigurnih i viših prinosa od pšenice omiljen u narodu i<br />
jedan od oslonaca u prehrani stanovništva.<br />
Koristio se prvenstveno za prehranu ljudi i to kao pura te rjee kao kukuruzni ili miješani kruh<br />
od pšeninog i kukuruznog, eventualno i raženog brašna.<br />
Iako se na podruju <strong>Dalmacije</strong> uzgaja tisuljeima brnda nikada nije bila predmet istraživanja ili<br />
selekcije. Napuštanjem ratarske proizvodnje brnda postupno nestaje iz proizvodnje i danas je<br />
pitanje je li uope postoji ili je izumrla.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Kukuruz nikada više nee u Dalmaciji imati ono znaenje u proizvodnji koje je imao u prošlosti.<br />
Meutim proizvodnja brnde nužna je za održanje biodiverziteta <strong>Dalmacije</strong>, kako domaih<br />
kultivara, tako i pratee flore i faune (okopavinski korovi, hrak, jazavac), uz proizvodnju<br />
izvornih tradicijskih proizvoda (domai kukuruzni kruh, pura), posebno na zaštienim<br />
podrujima (NP Krka, PP Biokovo), uz eko sela i drugdje. Uz proizvodnju brnde, kao i kod<br />
ostalih žitarica potrebno je izvršiti obnovu mlinica na kojima bi se mljelo brašno na tradicionalni<br />
nain, s kamenima pokretanim vodom. Proizvodi brnde zbog izvanredne kvalitete zrna postaju<br />
premijski proizvodi, kako brašno, tako i pekarski proizvodi i jela s njom.<br />
Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa u<br />
krajobrazu, u kojima raste stari kukuruz tvrdunac brnda.<br />
132
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda brnde i<br />
drugih sortnih tvrdunaca na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za brndu.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, prehrambenih i<br />
gastronomskih vrijednosti brnde kroz publikacije, kušaonice, predavanja, medije.<br />
7. Propagacija brnde na podruju <strong>Dalmacije</strong>, najprije na zaštienim podrujima.<br />
8. Poticanje veeg korištenja brnde u proizvodnji širom <strong>Dalmacije</strong>.<br />
133
5.2.2.5 DALMATINSKI BUHA<br />
a) Kultura: Buha<br />
b) Red: Asterales<br />
c) Porodica: Asteraceae<br />
d) Svojta: Tanacetum cinerariifolium (Treviranus, 1844) Schultz<br />
e) Naziv sorte: Dalmatinski buha<br />
f) Sinonimi: buharica, brmljina, peljen<br />
g) Status:<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, VU, 0<br />
i) Rasprostranjenost: mediteransko podruje Hrvatske, Crne gore i Albanije<br />
j) Sažeti opis<br />
Buha je višegodišnja zeljasta biljka koja raste u obliku polugrma visine od 30 do 70 cm,<br />
iznimno i do 100 cm, obino 6-12 godina. U polugrmu može biti ak do 400 pojedinih stabljika.<br />
Stabljika je brazdasta prekrivena sivozelenim dlaicama. Tamnozeleni perasti listovi nalaze se u<br />
donjoj treini stabljike i stvaraju gusti zeleni polugrm. Iznad ovog gustog lisnog dijela polugrma<br />
uzdižu se stabljike sa cvjetovima. Cvjetovi buhaa su graeni od žutih, cjevastih plodnih cvjetia<br />
koji se nalaze u centru cvijeta i neplodnih bijelih jeziastih cvjetova koji okružuju plodne u 1-2<br />
reda. Po grai i izgledu cvjetovi podsjeaju na cvijet ivanice odnosno krizanteme, pa od tuda<br />
potjeu nazivi dalmatinska krizantema, dalmatinska ivanica. Promjer cvijeta iznosi 2-5 cm, od<br />
ega je promjer žutih plodnih cvjetova 1-2 cm. Na jednom višegodišnjem grmu može se<br />
formirati ak do 1.000 cvjetova koji poinju cvasti u svibnju i cvatu sve do kraja lipnja. U prirodi<br />
se mogu nai i jednogodišnje biljke u cvatu i u srpnju. Za proizvodnju kilograma suhog cvijeta<br />
potrebno je oko 4 kg svježeg. Plod buhaa je sivožuta ahenija, a sjeme izrazito sitno, mase 1.000<br />
sjemenki 0,8-1,1 grama.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Buha je izvorna biljka <strong>Dalmacije</strong>, opisana sa stijena Omiške dinare iznad Omiša. Na podruju<br />
<strong>Dalmacije</strong> buha se od davnina koristio kao insekticidni prašak za kuanstvo koji se prodavao<br />
pod nazivom Flores Chrisanthemi. Posipale su se pukotine u podu, zidovi, postelje. Ljeti su se u<br />
sumrak na žaru palio buhaev prah (lizike) ili koristile buhaeve svijee kao repelent protiv<br />
komaraca, a praškom se posipala i stoka. S alkoholom i eterinim uljima radila se tinktura kojem<br />
se mazalo tijelo Osim u kuanstvu koristio se prah buhaa u kožarama i suknarama za posipanje<br />
koža i tkanina te u poljoprivredi za zaštitu bilja kao otopina, kaša i buhaev sapun. Zanimljivo da<br />
se buha koristio i u narodnoj medicini kao istilo protiv crijevnih nametnika te za lijeenje rana<br />
na domaim životinjama. Poeci uzgoja buhaa datiraju u polovicu 19. stoljea kad u okolici<br />
Dubrovnika zapoinje njivski uzgoj. Braa Bartul i Andrija Petri Škontre iz Selaca kod<br />
Starigrada na otoku Hvaru prvi su poznati proizvoai buhaa. Proizvodnja se širi obalnim i<br />
otonim dijelom <strong>Dalmacije</strong> gdje buha daje najbolju kvalitetu. Svoj vrhunac proizvodnja dosiže<br />
u prvom dijelu 20. stoljea kad se godišnje sadi 1.000 do ak 6.000 ha buhaa, uz prinose od 400<br />
do 800 kg suhog cvijeta po hektaru. U rekordnoj 1926. godini proizvedeno je i izvezeno ak<br />
1.350 tona suhog cvijeta buhaa u USA i zemlje zapadne Europe. Spominju se razne populacije<br />
buhaa koje su po svojoj kvaliteti bile raspoznatljive. Tako imamo: crnogorski, starigradski,<br />
šibenski, arbanaski, kaštelanski i trogirski, šoltanski, drveniki te dubrovaki buha.<br />
Dalmatinski buha je danas u potpunosti nestao iz proizvodnje u Dalmaciji, ali kako je to izvorna<br />
dalmatinska biljna vrsta, sreemo ga esto divljeg i podivljalog iz nekadašnje kulture širom<br />
srednje i južne <strong>Dalmacije</strong>. Iako je bio jedna od najvažnijih kultura <strong>Dalmacije</strong> buha nikada nije<br />
bio predmet znanstvenog istraživanja ili selekcije, ve su sami proizvoai birali produktivnije<br />
populacije.<br />
134
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Buha je iznimno znaajan prirodni izvor insekticida piretrina koji se sintetizira u cvijetu i<br />
sjemenu, dok ga u ostalim dijelovima biljke ima vrlo malo. Kako je piretrin prirodni insekticid<br />
izvrsne uinkovitosti i brze razgradnje te uz to neotrovan za toplokrvne organizme, a koji se<br />
može koristiti u organskoj i ekološkoj poljoprivredi, buha je svakako biljka budunosti. Za<br />
važnost ove naše izvorne kulture je zaslužan hrvatski nobelovac Lavoslav Ružika, koji je 1920.<br />
otkrio i objelodanio insekticidno svojstvo buhaa. Cvijet i sjeme buhaa sadrže od 0.4-0,8 %<br />
piretrina. Danas se u svijetu buha prerauje u industriji pesticida, kao prašak (Piretrin, Pyrozin),<br />
tekuine (Solutax, Pyrotot) i aerosoli (Pyrotox, Chemotox). Ovih dana na televiziji možemo<br />
vidjeti reklamu u kojoj njemaki farmaceutski div Bayer uz rascvjetala polja buhaa reklamira<br />
repelentne tablete na bazi piretrina (Baygon protector), koje ukljuene u struju oslobaaju<br />
mirisna eterina ulja bogata piretrinom koji odbija komarce i druge napasnike. Uz današnju<br />
agrotehnologiju mogue je proizvesti u punoj proizvodnji ak 700-1.400 kg suhog cvijeta po<br />
hektaru.<br />
Ne manje zanemariva vrijednost buhaa je njegova estetska, ukrasna vrijednost o emu govori<br />
injenica da se od sedam vrsta roda Tanacetum koje se komercijalno uzgajaju, njih ak šest,<br />
odnosno svi osim dalmatinskog buhaa koriste kao ukrasne biljke. Potrebno je provesti pokusnu<br />
proizvodnju buhaa u teglama, ali i proizvodnju sadnica za sadnju u dalmatinskim vrtovima.<br />
Konano, kao završnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost polja obalne <strong>Dalmacije</strong> s<br />
rascvjetanim cvjetovima buhaa u krajobrazu.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda<br />
dalmatinskog buhaa na podruju <strong>Dalmacije</strong><br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za dalmatinski buha.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, estetskih vrijednosti<br />
dalmatinskog buhaa kroz publikacije, kušaonice, predavanja, medije.<br />
7. Propagacija dalmatinskog buhaa na podruju cijele <strong>Dalmacije</strong>.<br />
8. Osmišljavanje proizvoda od buhaa i poticanje industrije prerade prvenstveno u obliku<br />
lokalnih manjih obiteljskih pogona.<br />
9. Poticanje proizvodnje buhaa i preraevina širom <strong>Dalmacije</strong>.<br />
135
136
5.2.2.6 POITELJKA<br />
a) Kultura: Krumpir<br />
b) Red: Scrophulariales<br />
c) Porodica: Solanaceae<br />
d) Svojta: Solanum tuberosum Linnaeus, 1767<br />
e) Naziv sorte: Poiteljka<br />
f) Sinonimi: -<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0<br />
i) Rasprostranjenost: južna Dalmacija, Hercegovina<br />
j) Sažeti opis<br />
Poiteljka razvija grm tamnozelenih listova s brojnim jakim, uspravnim stabljikama. Cvat je na<br />
vrlo kratkoj peteljci koja se ne uzdiže iznad grma. Cvate vrlo slabo i ne razvija plodove, a cvijet<br />
je srednje veliine, ljubiaste boje.<br />
Gomolji Poiteljke su jajasto-dugoljasti, okrugli u presjeku s gustim ispupenim okcima.<br />
Pokožica je žukaste boje, a meso gomolja je bijelo. Mogu biti vrlo krupni, posebno u prvoj<br />
berbi, ak preko 1 kg. Klice su nježno ružiaste boje.<br />
Vegetacija je vrlo rana i Poiteljka se koristila kao najraniji krumpir.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Krumpir se pojavio u Dalmaciji vjerojatno još u 17. stoljeu, ali zbog otpora, u uzgoju tek od<br />
1767. godine, a u veoj proizvodnji tek poetkom 19. stoljea. Brzo je postao sastavni dio jela<br />
<strong>Dalmacije</strong>, pa se danas gotovo ne može zamisliti blitva ili raštika bez krumpira. Poiteljka je<br />
stara sorta krumpira ije je porijeklo nepoznato, najvjerojatnije je nastala na podruju doline<br />
Neretve, prema imenu u okolici Poitelja u Hercegovini. Poiteljka je raširena uz Neretvu u<br />
donjoj Hercegovini te u Hrvatskoj. Sadila se vrlo rano, ve u veljai, a vadila u srpnju. Za sjeme<br />
su se koristili vrlo sitni gomolji, veliine oraha. Uvoenjem holandskih i njemakih namjenskih<br />
sorti u proizvodnju poiteljka postupno nestaje iz proizvodnje i danas je pitanje je li uope<br />
postoji ili je izumrla.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Poiteljka je vrlo zanimljiva sorta zbog svoje ranozrelosti, pogotovo danas kad je proizvodnja<br />
krumpira u Dalmaciji usmjerena na najraniju proizvodnju. Nažalost nedostaju podaci o njenim<br />
detaljnijim karakteristikama, otpornosti na bolesti i štetnike, kvaliteti i drugom.<br />
Sasvim je sigurno da stare sorte krumpira nikada više nee u Dalmaciji imati ono znaenje u<br />
proizvodnji koje je imala u prošlosti. Meutim proizvodnja domaih sorti nužna je za održanje<br />
biodiverziteta <strong>Dalmacije</strong>, uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda, jela od domaeg<br />
krumpira, posebno na zaštienim podrujima (PP Biokovo, budui PP Donja Neretva), uz eko<br />
sela i drugdje.<br />
Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa s<br />
domaom sortom krumpira poiteljke u krajobrazu šireg podruja Donje Neretve. Konano<br />
2008. godina proglašena Meunarodnom godinom krumpira i vrijeme je da ponovo otkrijemo<br />
naše domae sorte krumpira.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda<br />
poiteljke na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
137
138<br />
5. Izrada proizvodnog i marketinškog plana za poiteljku.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, prehrambenih i<br />
gastronomskih vrijednosti poiteljke kroz publikacije, kušaonice, predavanja, medije.<br />
7. Propagacija poiteljku na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
8. Poticanje veeg korištenja poiteljke u proizvodnji širom <strong>Dalmacije</strong>
5.2.2.7 ŠKULJEVAC<br />
a) Kultura: Krumpir<br />
b) Red: Scrophulariales<br />
c) Porodica: Solanaceae<br />
d) Svojta: Solanum tuberosum Linnaeus, 1767<br />
e) Naziv sorte: Škuljevac<br />
f) Sinonimi: -<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0<br />
i) Rasprostranjenost: srednja Dalmacija, zapadna Hercegovina<br />
j) Sažeti opis<br />
Škuljevac razvija snažan grm tamnozelenih listova s brojnim jakim, uspravnim i visokim<br />
stabljikama. Cvat je na vrlo kratkoj peteljci koja se ne uzdiže iznad grma. Cvate vrlo slabo i ne<br />
razvija plodove, a cvijet je srednje veliine, ljubiaste boje. Neoploeni masovno otpadaju.<br />
Gomolji škuljevca su dugoljasti, uglatog presjeka s jakim vrlo dubokim okcima. Po tim dubokim<br />
okcima, škuljama, škuljevac je dobio ime. Pokožica je žukaste boje, a meso gomolja je bijelo.<br />
Klice su nježno ružiaste boje.<br />
Rane je vegetacije i Škuljevac se koristio kao rani krumpir.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Krumpir se pojavio u Dalmaciji vjerojatno još u 17. stoljeu, ali zbog otpora, u uzgoju tek od<br />
1767. godine, a u veoj proizvodnji tek poetkom 19. stoljea. Brzo je postao sastavni dio jela<br />
<strong>Dalmacije</strong>, pa se danas gotovo ne može zamisliti blitva ili raštika bez krumpira. Poiteljka je<br />
stara sorta krumpira ije je porijeklo nepoznato, najvjerojatnije je nastala na podruju doline<br />
Neretve, prema imenu u okolici Poitelja u Hercegovini. Poiteljka je raširena uz Neretvu u<br />
donjoj Hercegovini te u Hrvatskoj. Sadila se vrlo rano, ve u veljai, a vadila u srpnju. Za sjeme<br />
su se koristili vrlo sitni gomolji, veliine oraha. Uvoenjem holandskih i njemakih namjenskih<br />
sorti u proizvodnju poiteljka postupno nestaje iz proizvodnje i danas je pitanje je li uope<br />
postoji ili je izumrla.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Škuljevac je kao i poiteljka vrlo zanimljiva sorta zbog svoje ranozrelosti, pogotovo danas kad je<br />
proizvodnja krumpira u Dalmaciji usmjerena na najraniju proizvodnju. Nažalost nedostaju<br />
podaci o njegovim detaljnijim karakteristikama, otpornosti na bolesti i štetnike, kvaliteti i<br />
drugom.<br />
Sasvim je sigurno da stare sorte krumpira nikada više nee u Dalmaciji imati ono znaenje u<br />
proizvodnji koje je imala u prošlosti. Meutim proizvodnja domaih sorti nužna je za održanje<br />
biodiverziteta <strong>Dalmacije</strong>, uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda, jela od domaeg<br />
krumpira, posebno na zaštienim podrujima (PP Biokovo, budui PP Donja Neretva), uz eko<br />
sela i drugdje. Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost manjih polja i<br />
vrtaa s domaom sortom krumpira poiteljke u krajobrazu srednje <strong>Dalmacije</strong>.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda<br />
škuljevca na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada proizvodnog i marketinškog plana za škuljevac.<br />
139
140<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, prehrambenih i<br />
gastronomskih vrijednosti škuljevca kroz publikacije, kušaonice, predavanja, medije.<br />
7. Propagacija škuljevca na podruju srednje <strong>Dalmacije</strong>.<br />
8. Poticanje veeg korištenja škuljevca u proizvodnji širom srednje <strong>Dalmacije</strong>.
5.2.2.8 RUŽI<br />
a) Kultura: Duhan<br />
b) Red: Scrophulariales<br />
c) Porodica: Solanaceae<br />
d) Svojta: Nicotiana rustica Linnaeus, 1753<br />
e) Naziv sorte: Ruži<br />
f) Sinonimi: -<br />
g) Status:<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0<br />
i) Rasprostranjenost: mediteransko podruje Hrvatske<br />
j) Sažeti opis<br />
Ruži duhan je stari dalmatinski naziv za škiju (Nicotiana rustica). Stabljika je niža od obinog<br />
duhana, obino visine 60 do 100 cm i jako se grana. Listovi su jajasti, glatki i tanki, zaobljeni<br />
kod peteljke koja je gruba i jako izdužena s izraženim centralnim nervom. Cvijet je zelenkastožut,<br />
okruglog vjenia. Vrlo je otporan na nepogode i odlino podnosi sušu.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Rijetko koja kultura se tako brzo proširila Dalmacijom kao duhan. Pojavio se polovicom 17.<br />
stoljea i ve je 1665. godine postojala ozbiljna proizvodnja i trgovina duhanom. Uzgajale su se<br />
tri vrste: ruži duhan (Nicotiana rustica), bjelušina (Nicotiana macrophylla) te pravi duhan<br />
(Nicotiana tabacum). Proizvodnja je bila prisutna u cijeloj Dalmaciji, ali su prednjaile opine:<br />
Poljica, Vrgorac, Slivno, Runovi, Podbablje, Vinjani, Imotski, Glavina, Podstranje, Riice,<br />
Lokvii i Imotska Poljica te Ston, Dubrovnik i Cavtat. U poetku je bio više proširen ruži, a<br />
potom je primat preuzeo pravi duhan. Ruži se koristio u Dalmaciji iskljuivo za pušenje.<br />
Iako se na podruju <strong>Dalmacije</strong> uzgaja stotinama godina ruži nikada nije bio predmet<br />
istraživanja ili selekcije. Napuštanjem duhana, ruži postupno nestaje iz proizvodnje i danas je<br />
pitanje da li još uope postoji ili je izumro.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Duhan ima prvenstveno gospodarsku vrijednost kao industrijska kultura koja se koristi za<br />
proizvodnju lista koji se suši, reže i priprema na razne naine za pušenje. Danas, kad je ukus<br />
potrošaa skroz prešao na stranu blagih, virginija duhana, nekadašnjih punila, teško je oekivati<br />
vei zamah aromatinih duhana. Ipak u manjoj mjeri bila bi zanimljiva obnova proizvodnje ruži<br />
duhana kao izvornog proizvoda <strong>Dalmacije</strong> (dalmatinski ruži duhan).<br />
Ne treba zanemariti ni vrlo slabo istraženo insekticidno i repelentno svojstvo ružia, az što je<br />
potrebno provesti dodatna istraživanja.<br />
Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti održanje <strong>bioraznolikost</strong>i domaih kultivara <strong>Dalmacije</strong><br />
te turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa s ružiem u krajobrazu.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda ružia<br />
na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za ruži duhan.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, vrijednosti ružia kroz<br />
publikacije, kušaonice, predavanja, medije.<br />
7. Propagacija ružia na ogranienom podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
8. Proizvodnja ružia u proizvodnji i preradi.<br />
141
142
5.2.2.9 RAVNJAK<br />
a) Kultura: Duhan<br />
b) Red: Scrophulariales<br />
c) Porodica: Solanaceae<br />
d) Svojta: Nicotiana tabacum Linnaeus, 1753<br />
e) Naziv sorte: Ravnjak<br />
f) Sinonimi: hercegovaki ravnjak<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0<br />
i) Rasprostranjenost: Dalmacija i Hercegovina<br />
j) Sažeti opis<br />
Ravnjak je stara domaa sorta Hercegovine i <strong>Dalmacije</strong>. Pripada skupini sorti poluorijentalnog<br />
aromatinog cigaretnog tipa i pripada grupi hercegovako-dalmatinskih duhana. Cvijet je<br />
izduljen i valjkast, crvene boje. Biljka je košastog izgleda, visoka 70-80 cm s 18-25 listova.<br />
Listovi su privršeni za stabljiku pod oštrim uglom, nježnog su tkiva i finih žilica. Dugaki su<br />
preko 40 cm, široki oko 20 cm, na vrhu zašiljeni i vrlo krupni. Osušeno liše je zlatnožute do<br />
naranaste boje, prijatnog okusa i specifine arome.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Rijetko koja kultura se tako brzo proširila Dalmacijom kao duhan. Pojavio se polovicom 17.<br />
stoljea i ve je 1665. godine postojala ozbiljna proizvodnja i trgovina duhanom. Uzgajale su se<br />
najviše tri vrste: ruži duhan (Nicotiana rustica), bjelušina (Nicotiana macrophylla) te pravi<br />
duhan (Nicotiana tabacum). Proizvodnja je bila prisutna u cijeloj Dalmaciji, ali su prednjaile<br />
opine: Poljica, Vrgorac, Slivno, Runovi, Podbablje, Vinjani, Imotski, Glavina, Podstranje,<br />
Riice, Lokvii i Imotska Poljica te Ston, Dubrovnik i Cavtat. U poetku je bio više proširen<br />
ruži, a potom je primat preuzeo pravi duhan. Ravnjak je prvenstveno bio uzgajan u Dalmaciji u<br />
opinama Dalmatinske Zagore uz hercegovaku granicu. Ravnjak je na cijeni kao odlian duhan<br />
i služio je za popravak okusa cigareta virginija duhana.<br />
Iako se na podruju <strong>Dalmacije</strong> uzgaja stotinama godina ravnjak nikada nije bila predmet<br />
istraživanja ili selekcije. Napuštanjem duhana ravnjak postupno nestaje iz proizvodnje i danas je<br />
proizvodnja u minimalnoj mjeri, za osobne potrebe prisutna još samo u Hercegovini.<br />
n) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Duhan ima prvenstveno gospodarsku vrijednost kao industrijska kultura koja se koristi za<br />
proizvodnju lista koji se suši, reže i priprema na razne naine za pušenje. Danas, kad je ukus<br />
potrošaa skroz prešao na stranu blagih, virginija duhana, nekadašnjih punila, teško je oekivati<br />
vei zamah aromatinih duhana. Ipak u manjoj mjeri bila bi zanimljiva obnova proizvodnje<br />
ravnjaka kao izvornog proizvoda <strong>Dalmacije</strong> (dalmatinski ravnjak).<br />
Ne treba zanemariti ni vrlo slabo istraženo insekticidno i repelentno svojstvo ravnjaka za što je<br />
potrebno provesti dodatna istraživanja.<br />
Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti održanje <strong>bioraznolikost</strong>i domaih kultivara <strong>Dalmacije</strong><br />
te turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa s ravnjakom u krajobrazu.<br />
o) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda<br />
ravnjaka na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za ravnjak.<br />
143
144<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, vrijednosti ravnjaka kroz<br />
publikacije, kušaonice, predavanja, medije.<br />
7. Propagacija ravnjaka na ogranienom podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
8. Proizvodnja ravnjaka u proizvodnji i preradi.
5.2.2.10 BRNISTRA<br />
a) Kultura: Brnistra<br />
b) Red: Fabales<br />
c) Porodica: Fabaceae<br />
d) Svojta: Spartium junceum Linnaeus, 1753<br />
e) Naziv sorte: Brnistra<br />
f) Sinonimi: žuka, žilj žuti<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: LC, 0<br />
i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija i Mediteran<br />
j) Sažeti opis<br />
Brnistra je grm do 1,5 m visine ili rjee manje stablo do 6 m visine, promjera do 20 cm. Grm je<br />
graen od brojnih tamnozelenih okruglih i vrlo savitljivih stabljika koje su ispunjene srikom.<br />
Na stabljikama su nasuprotno smješteni rijetki dlakavi listii. Brnistra cvate od sredine svibnja<br />
do kraja srpnja žutim cvjetovima graenim od uzdignute lastavice i dva donja krila koja tvore<br />
laicu, tipinim za porodicu Fabaceae. Cvjetovi su izrazito žute boje, smješteni na kratkim<br />
peteljkama u skupine nalik na grozdove na vrhu granica. Imaju izrazit slatkast miris, slian<br />
mirisu bagrema u cvatu i pele ga rado posjeuju. Plod je mahuna, dugaka do 8 cm i široka do 6<br />
mm s 6 do 9 sjemenki kestenaste boje. Fotosintezu uglavnom vrši stabljika, a cvjetovi i listii u<br />
nepovoljnim uvjetima otpadaju. Brnistra je izrazita kserofilna biljka koja raste po kamenjaru i na<br />
najlošijim tlima.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Brnistra ili žuka je autohtona biljka <strong>Dalmacije</strong>, ije je porijeklo vezano za Mediteran gdje raste<br />
ponegdje i na preko 1.300 m nadmorske visine. Iz Mediterana je prenesena u Novi svijet, osobito<br />
u Kaliforniju, Meksiko, Brazil i Boliviju. Korištenje brnistre kao predive biljke zapoinje još u<br />
zaetku civilizacije. Spominju je stari grki filozofi koji istiu vrijednost njenih vlakana za<br />
izradu užeta, stabljika za vezanje loze, sjemena kao lijeka i cvjetova kao pelinju pašu. Uz lan i<br />
pamuk spominje se i u Bibliji. U Grkoj, Španjolskoj, Portugalu i Francuskoj služi za pokrivanje<br />
kua, a u sjevernoj Africi zidovi kua se grade od blata pomiješanog s brnistrom. U 19. stoljeu<br />
u Italiji se od brnistre izraivao papir i platno.<br />
Kod nas na obali raste cijelom dužinom ali vrlo neujednaeno. Koristila se od davnina za brojne<br />
namjene: važno krmivo za koze, vezanje loze i svežnjeva drva, izradu brodskih konopa, izradu<br />
odjevnih predmeta, iz brnistre se izrauju metle, pletu ograde oko imanja, košare, cjedila za<br />
maslinovo ulje i sušila za smokve. Stabljikom se kao iglom krpaju vree, a na stabljiku brnistre<br />
nizale su se suhe smokve. Konano brnistra je važna pelinja paša. U statutu grada Korule iz<br />
1214. godine spominje se namakanje brnistre za izradu vlakana, a u statutu otoka Braa iz 1656.<br />
godine zabranjuje se strancima branje brnistre, koja je oito bila zanimljiva za preradu. Putopisac<br />
Fortis spominje 1774. godine da se Betinjani na Murteru bave tkanjem platna brnistre te da za te<br />
potrebe beru brnistru ak i po Istri i Kvarneru. Za razliku od Francuske i Italije kod nas nikada<br />
nisu zasnovane vee plantaže za uzgoj brnistre ve se koristila divlja populacija. Meutim u<br />
Omišu je 1919. godine osnovana tvornica za preradu, koja je ubrzo propala, a prema povijesnim<br />
podacima sijala se i uzgajala na podruju Poljica krajem 19. stoljea.<br />
Nakon 2. svjetskog rata raste interes za brnistru koja je bila jedan od elemenata budueg razvoja<br />
<strong>Dalmacije</strong>, pa je kao važnu buduu kulturu posebno apostrofira Tito u govoru 1946. godine u<br />
Splitu.<br />
Podignuto je više pogona za preradu i zapoeo otkup, ali je ubrzo sve propalo. Brnistra polako<br />
pada u zaborav i danas više nema proizvodnje za vlakno. U svakom sluaju brnistra nikada nije<br />
kod nas bila predmet istraživanja ili selekcije.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
145
Sasvim je sigurno da brnistra nikada nee u Dalmaciji imati ono znaenje u proizvodnji koje je<br />
za nju bilo predviano poslije 2. svjetskog rata. Meutim, ona je biljka iznimne tradicije utkana u<br />
narodnu povijest i brojne toponime, od kojih je jedan i grad Split. Proizvodnja izvornih<br />
tradicijskih proizvoda (užadi, odjevnih predmeta, obue), posebno na zaštienim podrujima (NP<br />
Krka, PP Biokovo), uz eko sela i drugdje sigurno ima perspektivu za obiteljska gospodarstva.<br />
Proizvodi brnistre postaju premijski proizvodi, koji imaju posebnu cijenu i vrijednost.<br />
Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti vrijednost brnistre kao elementa krajobrazne estetike<br />
te vrijedne pelinje paše. Kako je za proizvodnju vjerojatno dovoljna prirodna populacija,<br />
potrebno je samo optimalno gospodarenje postojeim sastojinama.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Evidentiranja brnistrišta pogodnih za korištenje i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa<br />
2. Ureenje brnistrišta za eksploataciju i održavanje<br />
3. Izrada marketinškog plana za brnistru.<br />
4. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, i drugih vrijednosti brnistre<br />
kroz publikacije, predavanja, medije.<br />
5. Poticanje proizvodnje i prerade brnistre.<br />
6. Poticanje proizvodnje odjevnih i drugih predmeta od brnistre u manjoj mjeri širom<br />
<strong>Dalmacije</strong>.<br />
146
5.2.2.11 MEDITERANSKA LUCERKA<br />
a) Kultura: Lucerka<br />
b) Red: Fabales<br />
c) Porodica: Fabaceae<br />
d) Svojta: Medicago sativa Linnaeus, 1753<br />
e) Naziv sorte: Mediteranska lucerka<br />
f) Sinonimi: Lucerna<br />
g) Status:<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, VU, 0<br />
i) Rasprostranjenost: Dalmacija i Hercegovina<br />
j) Sažeti opis<br />
Mediteranska lucerka je višegodišnja mahunarka koja formira snažan busen visine do 100 cm.<br />
Ima izrazit vretenast korijen koji ve u drugoj godini razvoja dosegne dužinu od 2,5 m, a u<br />
punom razvoju nakon 6-7 godina nevjerojatnih 5 metara dubine i raspon od 15-20 metara, kao<br />
nijedna druga biljka. Ovakav korijen je osnova izvanredne otpornosti lucerne na sušu. Korijenov<br />
vrat smješten je u tlu i tako zaštien od mraza. Na njemu se stvaraju pupoljci iz kojih se razvijaju<br />
stabljike. Listovi se nalaze na dugim peteljkama i graeni su od tri liske i prekriveni finim<br />
dlaicama. Cvijet je tipine grae mahunarki, plavo-ljubiaste boje formiran u izduljeni cvat na<br />
vrhovima stabljika i njihovih ogranaka. Plod je mahuna tamno smee boje u kojoj nastaju<br />
bubrežaste sjemenke tamnožute boje. U odnosu na lucerne zapadnoeuropskog i<br />
istonoeuropskog tipa, mediteranska ima brži poetni porast, manje je otporna na hladnou, ali<br />
više na sušu.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Lucerka je u kulturi ve barem 3.000 godina, jer se zna da su je uzgajali još u staroj Perziji,<br />
odakle je prenesena u Grku. Za vrijeme Rimskog carstva, a možda i prije preko grkih kolonija<br />
prenesena je po cijelom Mediteranu. Smatra se najstarijom krmnom kulturom, a i najvažnijom<br />
zbog ega je dobila naziv alfalfa. Lucerka je izuzetno vrijedna krmna biljka, koja obogauje tlo<br />
dušikom uslijed simbioze s dušinim bakterijama koja se nalaze u korijenovim kvržicama.<br />
Koristi se za napasivanje, pokošena svježa, osušena ili samljevena u brašno. Lucerka ima dugu<br />
povijest primjene i u medicinske svrhe. Neka istraživanja pokazala su da dodatak lucerne u<br />
prehrani snižava razinu kolesterola i glukoze u krvi. Isto tako lucerka je vrijedna medonosna<br />
biljka.<br />
Iako se na podruju <strong>Dalmacije</strong> vjerojatno uzgaja tisuljeima i predstavlja potpuno drugu grupu<br />
lucerni u odnosu na kontinentalne, naša mediteranska lucerka nikada nije bila predmet<br />
istraživanja ili selekcije. Napuštanjem ratarske proizvodnje lucerka postupno nestaje iz<br />
proizvodnje i danas je sreemo podivljalu iz nekadašnje proizvodnje, kao dio travnjake flore.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Mediteranska lucerka je vjerojatno najkvalitetnija i najzahvalnija višegodišnja krmna kultura<br />
<strong>Dalmacije</strong>. ak i u najlošijim godinama od nje možemo oekivati nekakav prinos, a u<br />
uobiajenim godinama i do pet otkosa. Vrlo je pogodna za napasivanje goveda, ovaca i druge<br />
stoke, tako da je reintrodukcija stoke u stvari teško ostvariva bez reintrodukcije lucerišta, barem<br />
u manjoj mjeri kao prihrana za stoku.<br />
Mediteranska lucerka je izvanredan izvor svojstava i gene poželjnih za buduu selekciju,<br />
posebno vezanih za prilagodbu na loša, kamenita i pjeskovita tla, tolerantnost na sušu i drugo.<br />
Ne treba zanemariti ouvanje <strong>bioraznolikost</strong>i, kako ove kulture na podruju <strong>Dalmacije</strong>, tako i<br />
nekih prateih kukaca, posebno divljih pela koji oplouju cvjetove (Medachile, Andrena,<br />
Eucora) štetnika koji koriste cvjetove, mahune i sjemenke (lucerkina pipa, lucerkina buba mara i<br />
dr.), ali i korovskih te parazitskih biljaka, kao što je vilina kosica (Cuscuta sp.).<br />
147
Konano, treba istaknuti turistiku atraktivnost manjih polja i vrtaa s mediteranskom lucernom i<br />
stadima u paši u krajobrazu.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda<br />
mediteranskih lucerni na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za mediteransku lucernu.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, i ljekovitih vrijednosti<br />
mediteranske lucerne kroz publikacije, kušaonice, predavanja, medije.<br />
7. Propagacija mediteranske lucerne na podruju <strong>Dalmacije</strong>, na podrujima uzgoja stoke.<br />
148
5.3 STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA<br />
5.3.1 Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljšanje:<br />
Osim dalmatinskog buhaa te duhana ravnjak ostali obraeni dalmatinski kultivari ratarskih<br />
kultura ne nalaze se na sortnoj listi RH, a slina je situacija i s ostalim ratarskim kultivarima<br />
<strong>Dalmacije</strong>. Osnovni razlog je nedostatna istraživanja ratarskih kultura na podruju <strong>Dalmacije</strong>,<br />
iako postojei kultivari predstavljaju izvorište zanimljivih svojstava vrlo zanimljivih za<br />
oplemenjivaki rad, a neki ak i svoj centar razvoja upravo imaju na Mediteranu.<br />
Meutim, ak i za kultivare koji se nalaze na sortnoj listi trenutno ne postoji službena<br />
proizvodnja sjemena niti se sjeme može kupiti na tržištu.<br />
5.3.2 Elementi istraženosti i ouvanja tradicijskih kultivara<br />
5.3.2.1 Strunjaci koji se bave tradicijskim kultivarima<br />
Trenutno se nijedan strunjak ne bavi ratarskim biljem na podruju <strong>Dalmacije</strong>, uz izuzetak koji<br />
predstavljaju dalmatinski buha i brnistra:<br />
Dr. sc. Ivan Kolak<br />
Agronomski fakultet Zagreb<br />
Svetošimunska 25<br />
10 000 Zagreb<br />
Dr. sc. Franjo Šatovi<br />
Agronomski fakultet Zagreb<br />
Svetošimunska 25<br />
10 000 Zagreb<br />
Boris Filipaj dipl. ing.<br />
Bioaromatica d.o.o.<br />
Vlaška 7<br />
10 000 Zagreb<br />
Mr. sc. Roman Ozimec<br />
Orehoveki ogranak 37<br />
10 040 Zagreb<br />
5.3.2.2 Projekti inventarizacije, karakterizacije i ouvanja tradicijskih kultivara<br />
Projekt revitalizacije uzgoja dalmatinskog buhaa u Hrvatskoj, nositelj Bioaromatica d.o.o.<br />
5.3.2.3 Institucije, udruge i pojedinci koje se bave ouvanjem tradicijskih kultivara<br />
Trenutno ne postoje institucije, udruge i pojedinci koje se bave ouvanjem tradicijskih kultivara<br />
ratarskog bilja na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
5.3.2.4 Kolekcijski nasadi, rasadnici, matina stada, banke gena, uzgajivai i drugi centri<br />
održanja i propagacije: održava, lokacija, kulture/kultivari, populacije, nain uvanja, broj<br />
primki…<br />
Trenutno ne postoje kolekcijski nasadi, rasadnici, banke gena, uzgajivai i drugi centri održanja i<br />
propagacije ratarskih kultura na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
149
5.4 MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA<br />
5.4.1. Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih<br />
kultivara:<br />
terenska istraživanja,<br />
detaljni opisi formi zanimljivih za kultiviranje,<br />
sakupljanje sjemenskog i sadnog materijala,<br />
formiranje i dopuna kolekcija,<br />
daljnja selekcija,<br />
oplemenjivaki rad,<br />
razrada bussines planova,<br />
poboljšanje državne strategije,<br />
predavanja,<br />
izložbe,<br />
promotivni materijal,<br />
publikacije.<br />
150
6. LIVADE I PAŠNJACI<br />
6.1 UVOD<br />
6.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju<br />
U Hrvatskoj je do sada utvreno 4275 biljnih vrsta, odnosno s podvrstama, 5347 biljnih svojti.<br />
Po broju vrsta nalazi se na sedmom mjestu u Europi, ali je po broju vrsta po jedinici državne<br />
površine na treem mjestu, iza Slovenije i Albanije. Ako bi izdvojili samo Dalmaciju ona bi po<br />
broju vrsta na jedinici površine bila prva zemlja u Europi. U ovom floristikom bogatstvu oko 6<br />
% vrsta su endemi, meu kojima je veliki broj stenoendema, vrsta vrlo uske rasprostranjenosti. U<br />
isto vrijeme, oko 11 % biljnih vrsta Hrvatske je ugroženo, od kojih najvei broj na podruju<br />
<strong>Dalmacije</strong>.<br />
U ovom floristikom bogatstvu <strong>Dalmacije</strong> posebno se istiu krški dalmatinski travnjaci, koji su<br />
po bogatstvu vrsta najbogatije biljne zajednice Europe. Osim u botanikom smislu, ove biljne<br />
zajednice u gospodarskom smislu gotovo da nikada nisu istraživane, iako je pašarenje i kosidba<br />
ovih zajednica stoljeima bila osnova stoarstva <strong>Dalmacije</strong>. U isto vrijeme nestankom stoke i<br />
ovjeka na kontinentalnom dijelu <strong>Dalmacije</strong> zapoeo je proces zarastanja (sukcesija) i nestajanja<br />
ovog pokrova. Tako dalmatinski krški travnjaci, odnosno livade i pašnjaci, postaju jedan od<br />
najugroženijih biljnih pokrova u Dalmaciji, a pripadajue biljne i druge vrste ugrožene.<br />
Osnovnu gospodarsku vrijednost livadama i pašnjacima daju biljke iz dvije porodice, mahunarki<br />
ili leguminoza (Fabaceae) i trava (Poaceae). Udjel ovih porodica u flori Hrvatske je iznimno<br />
visok, oko 9 % za mahunarke i 6 % za trave, odnosno najvei nakon glavoika (Compositae)<br />
koje su zastupljene s oko 12 %.<br />
Najvažnije biljne vrste dalmatinskih livada i pašnjaka su:<br />
Mahunarke (Fabaceae): lucerka, crvena djetelina, bijela djetelina, dalmatinska<br />
djetelina, dunjica, domaa grahorica, dlakava grahorica,<br />
dalmatinska grahorica, bijeli kokotac, domaa vuika,<br />
svinuša rogata, djeteljnjak<br />
Trave (Poaceae):<br />
perasta kostrika, granata kostrika, tvrda vlasulja, sitna<br />
vlasulja, dalmatinska vlasulja, svijetla smilica, opora tvrdika,<br />
jesenska šašika, španjolska oštrica<br />
One koje su u Dalmaciji bile i u poljskoj, ratarskoj proizvodnji, obraene su u okviru krmnih,<br />
ratarskih kultura.<br />
6.1.2. Povijest uzgoja u Dalmaciji<br />
Krajem 18. stoljea, za vrijeme Mletake republike u Dalmaciji su zabilježeno 5.772 hektara<br />
livada, dok je pašnjaka bilo ak 594.000 hektara. Sto godina kasnije za vrijeme Austrougarske<br />
bilo oko 10.500 ha livada. Oito je da se udjel livada poveavao u odnosu na pašnjake, ali<br />
neznatno te su ipak pašnjaci predstavljali osnovu stoarstva <strong>Dalmacije</strong>. Procjenjuje se da su<br />
prinosi livada u najboljim godinama iznosili do 2 tone po hektaru. Ozbiljnije unaprjeenje<br />
livadarstva zapoinje krajem 19. stoljea kad se za popravak krmne vrijednosti livada uvodi<br />
lucerna, u Dalmaciji zvana ljekarica. Ve do 1910. bilo je 3.583 ha lucerišta, livada s pretežnim<br />
udjelom lucerne. Prinosi ovih livada drastino su porasli, 1910. godine ak na 6,28 tona po<br />
hektaru.<br />
Pašnjaci su se krajem sezone veim dijelom kosili, uz prinos dosta lošeg sijena od svega oko 400<br />
kg po hektaru. Organizacija pašarenja je bila vrlo loša i neorganizirana, pa su brojni pašnjaci bili<br />
pod prevelikim optereenjem. Za Dalmaciju su tipine stoarske ljetne migracije na vee<br />
151
planine: Dinaru, Kamešnicu, Svilaju, Mosor, Biokovo. Na visokogorske pašnjake Dinare od<br />
pamtivijeka dalmatinski i bosanski stoari izdižu svoja stada, a postojea državna granica izmeu<br />
Republike Hrvatske i BIH upravo je tradicionalna granica stoarskih razgranienja utvrena još<br />
u 18. stoljeu izmeu tadašnje Venecije i Turskog carstva.<br />
Krajem 19. stoljea na podruju Sinja zasnovani su pokusi za popravak prirodnih pašnjaka na<br />
izrazito okršenoj površini od 5 hektara. Ne baš povoljni rezultati pokusa, obustavili su daljnje<br />
pokušaje, a osnovni problem bilo je korištenje alohtonih biljnih vrsta, odnosno kultivara<br />
nepodesnih za travnjaku proizvodnju u Dalmaciji. Nažalost, problem odabira najkvalitetnijih<br />
izvornih travnjakih vrsta <strong>Dalmacije</strong> te proizvodnje njihovog sjemena ostaje do danas.<br />
Za vrijeme Banovine Hrvatske imenovan je poseban strunjak za pašnjake koji je utvrdio da<br />
Dalmacija u odnosu na broj stoke i površinu ima stalan manjak krmiva od oko 800.000 tona.<br />
Do tada se taj manjak nadoknaivao izgonom stoke u planinska podruja tadašnje Turske, uz<br />
plaanje pristojbe te uvozom sijena iz Italije i Albanije. Ideja je bila da se dio pašnjakih<br />
površina prenamjeni za ratarsku proizvodnju krmnih kultura. Vršeni su pokusi i sa sjeckanom<br />
vinovom lozom, kominom maslina i groža, a siliranje sijena zapoelo je 1931. godine kod<br />
Knina i Sinja.<br />
Konano, prestankom stoarenja i nestankom stoke na podruju <strong>Dalmacije</strong> livade i pašnjaci u<br />
potpunosti su zapušteni i prijeti im zarastanje (sukcesija) te prijelaz u makiju.<br />
6.1.3. Okolišni uvjeti i regionalizacija <strong>Dalmacije</strong><br />
Izrazita okršenost, bezvodnost, vrlo plitak pedološki supstrat, ekstremne vruine i suše,<br />
nedostatak oborina i zaslanjenost obalnog podruja najvažniji su ograniavajui imbenici<br />
sveukupne poljoprivrede <strong>Dalmacije</strong>, pa tako i livada i pašnjaka.<br />
Službena rajonizacija livada i pašnjaka na podruju <strong>Dalmacije</strong> nije provedena, ali možemo<br />
utvrditi dvije zasebne zone: eumediteransku i submediteransku.<br />
Eumediteranska zona obuhvaa dalmatinsku obalu i otoke i karakterizirana je izrazitom ljetnom<br />
sušom i blagom zimom, odnosno pripada eumediteranskom klimatskom podruju. Kako se<br />
visoki planinski vrhovi dinarskih planina uzdižu neposredno uz obalu Jadranskog mora (Velebit,<br />
Kozjak, Mosor, Biokovo, Rili) obalni je pojas vrlo uzak. U ovom rajonu gotovo da uope ne<br />
postoje uvjeti za opsežnije livadarstvo i pašnjarstvo, ve se stoarstvo dijelom mora oslanjati na<br />
zalee, odnosno planinske travnjake.<br />
Submediteranska zona obuhvaa dalmatinsko zalee, odnosno Dalmatinsku Zagoru u širem<br />
smislu. Ovo je podruje izrazito krajobrazno raznoliko i sastoji se od poplavnih depresija, krških<br />
polja, krških zaravni i uzvisina te konano od visokih dinarskih vrhova, pa se tako i izmjenjuje<br />
klima od submediteranske preko kontinentalne sve do hladne, ak snježne planinske klime. Na<br />
ovom podruju livadarstvo i pašnjarstvo je bilo tradicionalno prisutno, prvenstveno uz rubove<br />
velikih krških polja: dio Ravnih kotara, Vrana, Sinjsko, Imotsko, Vrgorako polje, dolina<br />
Neretve i Konavle, manjih brda te planinskih obronaka i visokoplaninskih pašnjaka. Nestankom<br />
stoke i izrazitim iseljavanjem i depopulacijom ovih prostora ratarstvo je polovicom 20. stoljea<br />
bitno smanjeno.<br />
152
6.2 TRADICIJSKI KULTIVARI DALMACIJE<br />
6.2.1 Pregledni popis vrsta<br />
6.2.1.1 Mahunarke (Leguminoze)<br />
Djetelina bijela (Trifolium repens)<br />
Djetelina crvena livadna (Trifolium pratense perenne)<br />
Djetelina dalmatinska (Trifolium dalmaticum)<br />
Djetelina rumena (Trifolium incarnatum molinerii)<br />
Djetelina srednja (Trifolium medium)<br />
Djetelina perzijska (Trifolium resupinatum)<br />
Djetelina žutozelena (Trifolium ochroleucum)<br />
Djeteljnjak (Bituminaria bituminosa)<br />
Dunjica (Medicago lupulina)<br />
Kozlinac ilirski (Astragalus illyricus)<br />
Graholika sitna (Lathyrus inconspicuus)<br />
Grahorica jara (Vicia sativa)<br />
Grahorica dlakava (Vicia villosa)<br />
Grahorica dalmatinska (Vicia dalmatica)<br />
Grahorica dinarska (Vicia dinara)<br />
Grahorica nježna (Vicia gracilis)<br />
Grahorka visianijeva (Onobrychis ocellata)<br />
Kokotac bijeli (Melilotus albus)<br />
Lucerka (Medicago sativa)<br />
Svinuša rogata (Lotus corniculatus)<br />
Vuika rutava (Lupinus hirsutus)<br />
153
6.2.1.2 Trave (Poaceae, Gramineae)<br />
Kostrika razgranjena (Brachypodium ramosum)<br />
Kostrika perasta (Brachypodium pinnatum)<br />
Kršin primorski (Chrysopogon gryllus)<br />
Ljulj sušni (Lolium sicculum)<br />
Ljulj stegnuti (Lolium strictum)<br />
Muhar zeleni (Setaria viridis)<br />
Oštrica primorska (Robrada) (Dactylis hispanica) (nekad su od korijenja robrade izraivali etke za ribanje podova)<br />
Ovsik polumeki (Bromus molliformis)<br />
Ovsik sredozemni (Bromus madritensis)<br />
Ovsik uspravni (Bromus erectus)<br />
Ovsik zbijeni (Bromus scoparius)<br />
Pirika primorska (Agropyrum litorale)<br />
Pirika priobalna (Agropyrum elongatum)<br />
Pirika srednja (Agropyrum intermedium)<br />
Repak mješinasti (Alopecurus utriculatus)<br />
Sirak alepski (Sorghum halepense)<br />
Smilica sjajna (Koeleria splendens)<br />
Smilica tvrda (Koeleria phleoides)<br />
Šašika jesenska (Sesleria autumnalis)<br />
Tvrdika opora (Desmazeria rigida)<br />
Vlasulja dalmatinska (Festuca dalmatica)<br />
Vlasulja sitna (Festuca valesiaca)<br />
Vlasulja tvrda (Festuca duriuscula)<br />
Vlasulja brazdiasta (Festuca sulcata)<br />
Tvrdulja kruta (Scleropoa rigida)<br />
154
6.2.2 Pregled najznaajnijih izvornih livadnih i pašnjakih vrsta <strong>Dalmacije</strong><br />
6.2.2.1 DJETELINA DALMATINSKA<br />
a) Kultura: Djetelina dalmatinska<br />
b) Red: Fabales<br />
c) Porodica: Fabaceae<br />
d) Svojta: Trifolium dalmaticum Visiani, 1829<br />
e) Naziv sorte: Djetelina dalmatinska<br />
f) Sinonimi: Trifolium filicaule<br />
g) Status: -<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, VU, 0<br />
i) Rasprostranjenost: Dalmacija<br />
j) Sažeti opis<br />
Dalmatinska djetelina je jedno ili dvogodišnja travnjaka mahunarka visine do 30 cm. Listovi<br />
jajoliko izduženi, izmjenini, na postranim ograncima stabljike ima više cvjetnih glavica. Žile<br />
lista su prema rubu u luku svinute i odebljale. Cvjetne glavice su ružiaste boje, sjedee ili na<br />
vrlo kratkim stapkama, esto omotane najvišim listovima. Vjeni cvijeta dvostruko duži od<br />
aške koja za vrijeme cvatnje nema u ždrijelu odebljani prsten.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Dalmatinska djetelina je endemina biljka dalmatinskih travnjaka. Nije nikada selekcionirana niti<br />
korištena u kulturi.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Dalmatinska djetelina je jedna od karakteristinih travnjakih djetelina <strong>Dalmacije</strong>. Predstavlja<br />
važnu biljku travnjake flore s visokom vrijednosti kao livadna i pašnjaka biljka. Zajedno s<br />
lucernom, crvenom i bijelom djetelinom predstavlja jednu od najvažnijih mahunarki<br />
dalmatinskih livada i pašnjaka.<br />
Potrebno je obaviti odabir biljaka u prirodnim populacijama te istražiti njihova proizvodna<br />
svojstva.<br />
Dalmatinska djetelina je izvanredan izvor korisnih svojstava i gena poželjnih za buduu<br />
selekciju, posebno vezanih za prilagodbu na loša, kamenita i pjeskovita tla, tolerantnost na sušu i<br />
drugo.<br />
Ne treba zanemariti ouvanje <strong>bioraznolikost</strong>i nekih prateih kukaca, posebno divljih pela koji<br />
oplouju cvjetove (Megachile, Andrena, Eucera) štetnika koji koriste cvjetove, mahune i<br />
sjemenke, ali i parazitskih biljaka, kao što je vilina kosica (Cuscuta sp.).<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda<br />
dalmatinske djeteline na podruju <strong>Dalmacije</strong><br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za dalmatinsku djetelinu.<br />
6. Popularizacija ekoloških i gospodarskih vrijednosti dalmatinske djeteline kroz<br />
publikacije, kušaonice, predavanja, medije.<br />
7. Propagacija dalmatinske djeteline na podruju <strong>Dalmacije</strong>, na podrujima uzgoja stoke.<br />
8. Promocija nove kulture na svjetskoj razini.<br />
155
Napomena: Fotografija preuzeta iz Flora Croatica Database, autor M. Milovi<br />
156
6.2.1.2. DJETELINA RUMENA<br />
a) Kultura: Djetelina rumena<br />
b) Red: Fabales<br />
c) Porodica: Fabaceae<br />
d) Svojta: Trifolium incarnatum molinerii (Balb. ex Hornem.) Syme, 1864<br />
e) Naziv sorte: Djetelina rumena<br />
f) Sinonimi: -<br />
g) Status: -<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, VU, 0<br />
i) Rasprostranjenost: cijeli svijet<br />
j) Sažeti opis<br />
Rumena djetelina je jednogodišnja djetelina koja naraste do 70 cm visoko. List je trodijelan,<br />
jajoliko izdužen, izmjenino postavljeni na stabljici. Cvijetovi su skupljeni u duguljastu glavicu,<br />
lijepe intenzivno crvenkaste boje. Cvate u svibnju ili lipnju.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Rumena djetelina ili inkarnatka je biljka mediteranskih travnjaka odakle je odavno<br />
selekcionirana za proizvodnju krmiva. Danas je proširena po cijelom svijetu, osobito u USA,<br />
Francuskoj, Italiji, Njemakoj i Španjolskoj.<br />
Koristi se kao monokulturni jednogodišnji krmni usjev ili u raznim jednogodišnjim krmnim<br />
smjesama, vrlo skromnih zahtjeva i zato posebno omiljena kod individualnih proizvoaa.<br />
Pokazala se odlina i za sideraciju (zelenu gnojidbu) u nasadima voaka, maslina i vinove loze,<br />
posebno na slabijim tlima i okolišnim uvjetima.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Rumena djetelina je jedna od karakteristinih travnjakih djetelina <strong>Dalmacije</strong>. Predstavlja važnu<br />
biljku travnjake flore s visokom vrijednosti kao livadna i pašnjaka biljka.<br />
Rumena djetelina je izvanredan izvor korisnih svojstava i gena poželjnih za buduu selekciju,<br />
posebno vezanih za prilagodbu na loša, kamenita i pjeskovita tla, tolerantnost na sušu i drugo.<br />
Ne treba zanemariti ouvanje <strong>bioraznolikost</strong>i nekih prateih kukaca, posebno divljih pela koji<br />
oplouju cvjetove (Megachile, Andrena, Eucera) štetnika koji koriste cvjetove, mahune i<br />
sjemenke, ali i parazitskih biljaka, kao što je vilina kosica (Cuscuta sp.).<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda rumene<br />
djeteline na podruju <strong>Dalmacije</strong><br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Stvaranje sorte dalmatinske rumene djeteline.<br />
6. Izrada marketinškog plana za dalmatinsku rumenu djetelinu.<br />
7. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, i ljekovitih vrijednosti<br />
rumene djeteline kroz publikacije, predavanja, medije.<br />
8. Propagacija dalmatinske djeteline na podruju <strong>Dalmacije</strong>, na podrujima uzgoja stoke.<br />
9. Promocija novog kultivara na svjetskoj razini.<br />
157
158
6.2.1.3. GRAHORICA DALMATINSKA<br />
a) Kultura: Grahorica dalmatinska<br />
b) Red: Fabales<br />
c) Porodica: Fabaceae<br />
d) Svojta: Vicia dalmatica Kern.<br />
e) Naziv sorte: Grahorica dalmatinska<br />
f) Sinonimi: -<br />
g) Status: -<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, VU, 0<br />
i) Rasprostranjenost: Dalmacija i Hercegovina<br />
j) Sažeti opis<br />
Grahorica dalmatinska je višegodišnja mahunarka koja formira dugake vitke stabljike s<br />
viticama koje se ovijaju oko druge vegetacije. Može dosei dužinu preko 1 metra. Listovi<br />
sastavljeni od 16 usko linearnih 1-2 mm širokih lisaka. Cvjetovi veliki, ljubiasti, dugi do 2 cm,<br />
visei, smješteni na dugom dršku. Na jednoj stabljici razvija se od 5 do 15 cvjetova.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Grahorica dalmatinska je endemina biljka dalmatinskih travnjaka. Nije nikada selekcionirana<br />
niti korištena u kulturi.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Grahorica dalmatinska je jedna od karakteristinih travnjakih mahunarki <strong>Dalmacije</strong>. Predstavlja<br />
važnu biljku travnjake flore s visokom vrijednosti kao livadna i pašnjaka biljka. Potrebno je<br />
obaviti odabir biljaka u prirodnim populacijama te istražiti njihova proizvodna svojstva.<br />
Grahorica dalmatinska je izvanredan izvor korisnih svojstava i gena poželjnih za buduu<br />
selekciju, posebno vezanih za prilagodbu na loša, kamenita i pjeskovita tla, tolerantnost na sušu i<br />
drugo.<br />
Ne treba zanemariti ouvanje <strong>bioraznolikost</strong>i nekih prateih kukaca, posebno divljih pela koji<br />
oplouju cvjetove (Megachile, Andrena, Eucera) te štetnika koji koriste cvjetove, mahune i<br />
sjemenke.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda<br />
dalmatinske grahorice na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za dalmatinsku grahorice.<br />
6. Popularizacija ekoloških i gospodarskih vrijednosti dalmatinske grahorice kroz<br />
publikacije, kušaonice, predavanja, medije.<br />
7. Propagacija dalmatinske djeteline na podruju <strong>Dalmacije</strong>, na podrujima uzgoja stoke.<br />
8. Promocija nove kulture na svjetskoj razini.<br />
159
160
6.2.1.4. KOSTRIKA PERASTA<br />
n) Kultura: Kostrika perasta<br />
o) Red: Poales<br />
p) Porodica: Poaceae<br />
q) Svojta: Brachypodium pinnatum (L.) P. Beauv<br />
r) Naziv sorte: -<br />
s) Sinonimi: Goštica perasta,<br />
t) Status: -<br />
u) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0<br />
v) Rasprostranjenost: Afrika, Azija, Europa<br />
w) Sažeti opis<br />
Kostrika perasta je trava koja naraste od 60 do 120 cm visoko i razvija dugake vriježe. Rukavci<br />
su mekani i dlakavi, a lisne plojke vrste, ravne ili žljebaste. Jeziac je kratak, tup i rascjepkan.<br />
Raste na prisojnim, osunanim padinama, u svijetlim bukovim i borovim šumama, nasipima i<br />
brežuljcima, planinskim livadama i toilima. Kostrika perasta je vrlo otporna na sušu i loše<br />
proizvodne uvjete.<br />
x) Povijest nastanka i korištenja<br />
Kostrika perasta je autohtona biljka dalmatinskih travnjaka. Nije nikada selekcionirana niti<br />
korištena u kulturi.<br />
y) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Kostrika perasta je jedna od karakteristinih travnjakih trava <strong>Dalmacije</strong>. Predstavlja važnu<br />
biljku travnjake flore s visokom vrijednosti kao livadna i pašnjaka biljka. Stoka je vrlo rado<br />
pase dok ne otvrdne liše. esto dolazi zajedno s uspravnim ovsikom (Bromus erectus) i<br />
vrijeskom (Erica sp.).<br />
Predstavlja iznimno prilagoenu vrstu na loše okolišne uvjete <strong>Dalmacije</strong>.<br />
Potrebno je obaviti odabir biljaka u prirodnim populacijama te utvrditi njihova proizvodna<br />
svojstva Kostrika perasta s podruja <strong>Dalmacije</strong> je izvanredan izvor korisnih svojstava i gena<br />
poželjnih za buduu selekciju, posebno vezanih za prilagodbu na loša, kamenita i pjeskovita tla,<br />
visoku tolerantnost na sušu i drugo.<br />
n) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda kostrike<br />
peraste na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za kostriku perastu.<br />
6. Popularizacija ekoloških i gospodarskih vrijednosti kostrike peraste kroz publikacije,<br />
kušaonice, predavanja, medije.<br />
7. Propagacija kostrike peraste na podruju <strong>Dalmacije</strong>, na podrujima uzgoja stoke.<br />
8. Promocija nove kulture na svjetskoj razini.<br />
161
162
6.2.1.5. KRŠIN PRIMORSKI<br />
a) Kultura: Kršin primorski<br />
b) Red: Poales<br />
c) Porodica: Poaceae<br />
d) Svojta: Chrysopogon gryllus (Torn.) Trin.<br />
e) Naziv sorte: -<br />
f) Sinonimi: Hrobrada, brkaš<br />
g) Status: -<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, EX/CR, 0<br />
i) Rasprostranjenost:<br />
j) Sažeti opis<br />
Kršin primorski je trava koja naraste od 50 do 100 cm visoko i razvija kratak, gusti bus. Listovi<br />
su uski, obrasli dugim dlakama, posebno njihovi rukavci. Metlica velika, izdužena, pojedine<br />
pljeve s vrlo dugakim, vijugavim osjem.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Kršin primorski je autohtona biljka dalmatinskih travnjaka. Nije nikada selekcionirana niti<br />
korištena u kulturi.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Kršin primorski je jedna od karakteristinih travnjakih trava <strong>Dalmacije</strong>. Predstavlja važnu<br />
biljku travnjake flore s visokom vrijednosti kao livadna i pašnjaka biljka. Na dalmatinskim<br />
otocima na nezaslanjenim, suhim podrujima tvori sa uspravnim ovsikom (Bromus erectus)<br />
zajednicu Brometo-Chrysopogonetum grylli. Ova zajednica sadrži brojne biljne vrste kserofilnog<br />
karaktera i prekriva velike površine dalmatinskog krša. esto predstavlja jedinu pašu otonih<br />
ovaca. S vriskom tvori svezu Chrysopogoneto-Satureion subspicate koja je isto vrlo<br />
rasprostranjena na otocima i dalmatinskom kršu.<br />
Kršin primorski je po svemu jedna od najprilagoenijih trava na ekstremne dalmatinske uvjete.<br />
Potrebno je obaviti odabir biljaka u prirodnim populacijama te istražiti njihova proizvodna<br />
svojstva.<br />
Kršin primorski je izvanredan izvor korisnih svojstava i gena poželjnih za buduu selekciju,<br />
posebno vezanih za prilagodbu na loša, kamenita i pjeskovita tla, tolerantnost na sušu i drugo.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda kršina<br />
primorskog na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za oplemenjene kultivare kršina primorskog.<br />
6. Popularizacija ekoloških i gospodarskih vrijednosti kultivara kršina primorskog kroz<br />
publikacije, predavanja, medije.<br />
7. Propagacija kultivara kršina primorskog na podruju <strong>Dalmacije</strong>, na podrujima uzgoja<br />
stoke.<br />
8. Promocija nove kulture na svjetskoj razini.<br />
163
164
6.2.1.6. VLASULJA DALMATINSKA<br />
a) Kultura: Vlasulja dalmatinska<br />
b) Red: Poales<br />
c) Porodica: Poaceae<br />
d) Svojta: Festuca dalmatica (Hackel) Richter, 1890<br />
e) Naziv sorte: -<br />
f) Sinonimi: Festuca ovina L. subsp. sulcata Hack. var. dalmatica Hack.<br />
g) Status: -<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0<br />
i) Rasprostranjenost: Dalmacija<br />
j) Sažeti opis<br />
Vlasulja dalmatinska je višegodišnja, snažna trava koja naraste od 20 do 50 cm visine. Tankih je<br />
vlasti i zbijenog busa.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Vlasulja dalmatinska je endemina biljka dalmatinskih travnjaka. Nije nikada selekcionirana niti<br />
korištena u kulturi.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Vlasulja dalmatinska je jedna od karakteristinih travnjakih trava <strong>Dalmacije</strong>. Predstavlja važnu<br />
biljku travnjake flore s visokom vrijednosti kao livadna i pašnjaka biljka. Potrebno je obaviti<br />
odabir biljaka u prirodnim populacijama te istražiti njihova proizvodna svojstva.<br />
Vlasulja dalmatinska je izvanredan izvor korisnih svojstava i gena poželjnih za buduu selekciju,<br />
posebno vezanih za prilagodbu na loša, kamenita i pjeskovita tla, tolerantnost na sušu i drugo.<br />
Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda vlasulje<br />
dalmatinske na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za vlasulju dalmatinsku.<br />
6. Popularizacija ekoloških i gospodarskih vrijednosti vlasulje dalmatinske kroz publikacije,<br />
kušaonice, predavanja, medije.<br />
7. Propagacija vlasulje dalmatinske na podruju <strong>Dalmacije</strong>, na podrujima uzgoja stoke.<br />
8. Promocija nove kulture na svjetskoj razini.<br />
165
166
6.3 STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA<br />
6.3.1 Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljšanje<br />
Osim rumene djeteline, ostali obraeni dalmatinski kultivari livadskih i pašnjakih kultura ne<br />
nalaze se na sortnoj listi RH, a slina je situacija i s ostalim navedenim livadskim i pašnjakim<br />
kultivarima <strong>Dalmacije</strong>. Osnovni razlog su nedostatna istraživanja livadskih i pašnjakih kultura<br />
na podruju <strong>Dalmacije</strong>, iako postojei kultivari predstavljaju izvorište zanimljivih svojstava vrlo<br />
zanimljivih za oplemenjivaki rad, a neki ak i svoj centar razvoja upravo imaju na Mediteranu.<br />
Meutim, ak i za kultivare koji se nalaze na sortnoj listi trenutno ne postoji službena<br />
proizvodnja sjemena izvornih populacija, niti se sjeme može kupiti na tržištu.<br />
6.3.2 Elementi istraženosti i ouvanja tradicijskih kultivara<br />
6.3.2.1 Strunjaci koji se bave tradicijskim kultivarima<br />
Trenutno se nijedan strunjak ne bavi livadnim i pašnjakim biljem na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
6.3.2.2 Projekti inventarizacije, karakterizacije i ouvanja tradicijskih kultivara<br />
Trenutno ne postoji ni jedan Projekti inventarizacije, karakterizacije i ouvanja tradicijskih<br />
kultivara vezan uz livadno i pašnjako bilje na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
6.3.2.3 Institucije, udruge i pojedinci koje se bave ouvanjem tradicijskih kultivara<br />
Trenutno ne postoje institucije, udruge i pojedinci koje se bave ouvanjem tradicijskih kultivara<br />
livadnog i pašnjakog bilja na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
6.3.2.4 Kolekcijski nasadi, rasadnici, matina stada, banke gena, uzgajivai i drugi centri<br />
održanja i propagacije: održava, lokacija, kulture/kultivari, populacije, nain uvanja, broj<br />
primki…<br />
Trenutno ne postoje kolekcijski nasadi, rasadnici, banke gena, uzgajivai i drugi centri održanja i<br />
propagacije livadnog i pašnjakog bilja na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
167
6.4 MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA<br />
6.4.1. Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih<br />
kultivara:<br />
terenska istraživanja,<br />
detaljni opisi formi zanimljivih za kultiviranje,<br />
sakupljanje sjemenskog i sadnog materijala,<br />
formiranje i dopuna kolekcija,<br />
daljnja selekcija,<br />
oplemenjivaki rad,<br />
razrada bussines planova,<br />
poboljšanje državne strategije<br />
predavanja,<br />
izložbe,<br />
promotivni materijal,<br />
publikacije.<br />
168
7. AROMATINO, ZAINSKO, LJEKOVITO, MEDONOSNO,<br />
UKRASNO I DIVLJE JESTIVO BILJE<br />
7.1 UVOD<br />
7.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju<br />
U Hrvatskoj je do sada utvreno 4275 biljnih vrsta, odnosno s podvrstama 5347 svojti. Po broju<br />
vrsta nalazi se na sedmom mjestu u Europi, ali je po broju vrsta po jedinici državne površine na<br />
treem mjestu, iza Slovenije i Albanije. Ako bi izdvojili samo Dalmaciju ona bi po broju vrsta na<br />
jedinici površine bila prva zemlja u Europi. U ovom floristikom bogatstvu oko 6 % vrsta je<br />
endemino, meu kojima je veliki broj stenoendema, vrsta vrlo uske rasprostranjenosti, a oko 11<br />
% vrsta je ugroženo.<br />
S druge strane, u Dalmaciju je kroz povijest introduciran veliki broj biljnih vrsta i sorti, koje su<br />
korištene u poljoprivredi i šumarstvu, a od kojih su danas neke sastavni dio krajobraza i biljnog<br />
pokrova <strong>Dalmacije</strong>. Tako je danas gotovo nezamislivo da maslina, vinova loza, alepski bor,<br />
palme ili empres, vrste koji daju osnovni peat <strong>Dalmacije</strong>, nisu izvorne dalmatinske vrste. Uz<br />
njih introducirane su gotovo sve kulturne biljke: ratarske, industrijske, vone, povrtne i ukrasne,<br />
s rijetkim iznimkama.<br />
Dalmacija je i domovina posebno aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i<br />
divljeg jestivog bilja, pravi pelinji rajski vrt. Samo manji dio ovog bilja je kroz povijest<br />
kultiviran ili je bio predmet bilo kakvog opsežnijeg istraživanja i selekcije. Sve razvijene<br />
mediteranske države (Italija, Francuska, Španjolska, Grka) su na državnoj razini poticale<br />
gospodarski razvoj ove proizvodnje raznim sustavima subvencija. U Dalmaciji je gotovo sve<br />
nažalost završavalo na sakupljanju (i uništavanju) samoniklih divljih populacija i njihovom<br />
izvozu kao sirovinu u razvijene zemlje. Rijetki su primjeri gdje se išlo i do sekundarnih<br />
proizvoda (eterina ulja, medovi), a tercijarni kao što su izvorni ljekoviti, kozmetiki ili<br />
prehrambeni proizvodi gotovo da uope ne postoje. Uz to nikada nije sainjen sustavni popis<br />
kultivara i divljih oblika ove skupine biljaka, stanje njihovih populacija, procjena njihove<br />
vrijednosti, procjena ugroženosti i oblici tradicionalnog korištenja, niti je donesen ni jedan<br />
strateški dokument vezan uz ovu problematiku. Kao posljedica, danas ne postoji proizvodnja<br />
sjemena i sadnica domaih kultivara aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog<br />
i divljeg jestivog bilja, uz poneku rijetku iznimku, ve se kultivari uvoze iz inozemstva, ponekad<br />
doslovno naši vlastiti.<br />
Mnoge od ovih biljaka pripadaju gotovo svim navedenim kategorijama, primjerice ružmarin i<br />
lavanda koriste se za dobivanje aromatskih eterinih ulja, odnosno kao aromatino bilje, kao<br />
zain, kao ljekovito bilje, medonosne su biljke a esto imaju i izraženi estetski karakter, odnosno<br />
imaju veliki potencijal kao ukrasno bilje te se u te namjene i (nedovoljno) koriste. Zbog toga je<br />
teško za veinu ovih biljaka odrediti njihovu pripadnost samo jednoj namjenskoj grupi kultura,<br />
pa istiemo njihovu uporabnu vrijednost u okviru pojedine skupine bilja:<br />
Aromatino i zainsko:<br />
Ljekovito:<br />
ružmarin, lavanda, kadulja, bosiljak, ubar, mravinac,<br />
komora, rutvica, matinjak, metvica, pelin, lovor, kim, kleka,<br />
ružmarin, lavanda, kadulja, majina dušica, neven,<br />
Medonosno: kadulje, vrisovi, ružmarin, lavanda, vrijesovi, planika,<br />
brnistra, divlja riga<br />
Ukrasno:<br />
ružmarin, lavanda, kadulja, bijeli, žuti i ostali sunovrati, šeboj,<br />
kane, zvonca, iglice, agave, opuncija, zumbuli, mirta, šparoga<br />
169
Divlje jestivo bilje:<br />
šparoga, kapari, planika, mirta, matar, košela.<br />
Za gotovo sve ove biljke teško bi se kod nas moglo rei da pripadaju skupini kulturnog bilja, jer<br />
njihovog gospodarskog uzgoja u Dalmaciji nema, s izuzetkom otoka Hvara, koji je upravo po<br />
uzgoju ružmarina, lavande, a u manjoj mjeri i kadulje te proizvodnji njihovih eterinih ulja<br />
postao uven i van granica Hrvatske.<br />
Vrijednost i potencijal aromatinog i zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg<br />
jestivog bilja <strong>Dalmacije</strong> je izniman i to u nekoliko glavnih pravaca.<br />
Ponajprije treba istaknuti izraženu <strong>bioraznolikost</strong> dalmatinskog aromatinog i zainskog,<br />
ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja. Podruje <strong>Dalmacije</strong>, kao i šire<br />
podruje Mediterana, jedno je od najraznolikijih regija ovog bilja na svijetu s brojnim<br />
endeminim, ak stenoendeminim vrstama te jedan od svjetskih centara razvoja kulturnog bilja.<br />
Neke od ovih vrsta osnova su iz koje su selekcijom dobivene slijedee kulture: durum pšenice,<br />
kupus, repe, repice, gorušica, blitva, šparoga, riga, maslaak-radi, pastrnjak, grašak, lupine,<br />
bijela djetelina, djetelina inkarnatka, lan, celer, salata, endivija, kim, anis, majina dušica,<br />
metvica, maslina, hmelj i drugo. Ovo bogatstvo postoji velikim dijelom i danas i predstavlja<br />
pravo skladište gena, odnosno ljudima korisnih svojstava bilja, koje selekcijom razvijamo i<br />
stvaramo nove kultivare.<br />
Prema tome, selekcijska vrijednost dalmatinskog aromatinog i zainskog, ljekovitog,<br />
medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja je izvanredna i do sada nedovoljno korištena. To je<br />
donekle razumljivo, jer selekcija ovog bilja ima smisla tek u razvijenom gospodarskom<br />
okruženju, što se za Dalmaciju nikada nije moglo rei, dapae stoljeima je gospodarski izrazito<br />
nerazvijeno podruje. Vjerojatno tek slijedi prava valorizacija nativnog bilja, rad na selekciji i<br />
korištenje pojedinih vrsta, kultivara ili svojstava u daljnjoj poljoprivrednoj proizvodnji.<br />
Gospodarska vrijednost ovog bilja je sve znaajnija. Svjetsko tržište ima veliki i sve vei interes<br />
za svježim i sušenim aromatinim, zainskim i ljekovitim biljem, a pogotovo za destiliranim<br />
eterinim uljima koja se sve više koriste u farmaceutskoj, ali i prehrambenoj industriji. Posebno<br />
se traži u okviru sve popularnije aromaterapije. Iako prinosi ovih kultura u Dalmaciji ne dosižu<br />
prinose ostvarene u kontinentalnoj europskoj proizvodnji, kvaliteta i udjel aromatskih, ljekovitih<br />
i aktivnih tvari u biljkama ubranim ili uzgojenim u Dalmaciji je izvanredna. Kvaliteta<br />
dalmatinskog aromatinog i zainskog te ljekovitog bilja bila je prepoznata kroz povijest i sva<br />
proizvodnja je otkupljivana za inozemne kupce, što se za današnje stanje situaciju ne može rei.<br />
Izvanrednu gospodarsku vrijednost imaju i sekundarni proizvodi ovog bilja, medovi <strong>Dalmacije</strong>,<br />
najcjenjeniji i najskuplji svjetski medovi. I gospodarska vrijednost ukrasnog bilja u Dalmaciji<br />
postupno raste, iako je još zanemariva. Tradicija ekonomske proizvodnje ukrasnog bilja postoji<br />
gotovo iskljuivo za sunovrate na širem podruju Dubrovnika te u manjoj mjeri mimoze,<br />
bugenvilije i drugo importirano bilje u eumediteranskom pojasu.<br />
Usporedno s gospodarskom, dalmatinsko aromatino i zainsko, ljekovito, medonosno, ukrasno i<br />
divlje jestivo bilje ima iznimno veliku medonosnu vrijednost, odnosno vrijednost za pelinju<br />
pašu.<br />
Postoji vrlo veliki broj medonosnih biljaka na podruju <strong>Dalmacije</strong>, ali se istiu brojne<br />
medonosne vrste 5. i 6. kategorije, koje imaju prinose od 200 do 500 kg meda po hektaru,<br />
odnosno preko 500 kg. Od njih je na podruju <strong>Dalmacije</strong> prošireno preko 250 vrsta, a najbrojni<br />
su predstavnici porodice usnjaa (Lamiaceae), slijede Fabaceae, Rosaecae i Asteraceae, dok su<br />
ostale porodice manje zastupljene. Po važnosti se posebno istiu: ružmarin, lavanda, kadulja,<br />
vrisovi i vrijesovi. Kvaliteta medova ovih biljaka s izuzetkom vrijesova (Erica sp.) spada u sam<br />
svjetski vrh, a medovi postižu najviše cijene na svjetskom tržištu. Nažalost, potencijal<br />
170
medonošenja dalmatinskih biljaka, koji doduše znatno varira, ovisno o sezonskoj suši, koristimo<br />
tek vrlo malim dijelom, po nekim procjenama, manje od 5 %, tako da godišnje gubimo tisue<br />
tona najkvalitetnijih svjetskih medova.<br />
Estetska vrijednost dalmatinskog bilja je opet izvanredna i gotovo u potpunosti neiskorištena.<br />
Osim odreenog broja importiranih ukrasnih biljaka za koje možemo rei da se u manjoj mjeri<br />
gospodarski ili hobistiki uzgajaju (sunovrati, mimoze, agave, opuncije, bugenvilija, pitospora i<br />
dr.), ogroman je broj autohtonih biljnih vrsta koje imaju veliki potencijal kao ukrasno bilje. Ovaj<br />
potencijal u novije doba sve više prepoznaju stranci koji ga skupljaju u prirodi i selekcioniraju,<br />
tako da se danas ve mogu kupiti kultivari dalmatinske iglice Biokovo, kleke Velebit i drugi, a<br />
još vei broj ih slijedi. Važnost uzgoja u kulturi autohtonih, ak stenoendeminih vrsta<br />
<strong>Dalmacije</strong> te njihovo poticanje u proizvodnji danas dobiva i dodatnu dimenziju. Kultiviranje<br />
divljih rijetkih i ugroženih divljih populacija, odnosno komercijalni uzgoj u smislu njihovog<br />
ouvanja ex situ, preporuka je svjetske organizacije za ouvanje i zaštitu živog svijeta IUCN.<br />
Prehrambena vrijednost divljeg bilja u Dalmaciji ima svoju posebnu dimenziju, jer se za hranu<br />
od pamtivjeka koristi možda i najvei broj biljaka na svijetu. Samo u okviru popularne mišance u<br />
Dalmaciji se bere i koristi kao salata, prilog i varivo preko 100 vrsta biljaka. Meu njima, neke<br />
su ve odavno selekcionirane i ukljuene u kulturu (kupusi, repe i repice, šparoga, riga,<br />
maslaak-radi, pastrnjak i druge). Izniman potencijal imaju i neke uvjetno vone vrste, posebno<br />
planika i mirta, za koje je potrebno istraživanje divljih populacija te daljnja selekcija. Zanimljivo<br />
je da prehrambenu vrijednost imaju i neke importirane ukrasne biljke, kao što je opuncija ili<br />
indijska smokva. Prehrambena vrijednost ovog bilja dolazi do punog izražaja tek za vrijeme<br />
ratova, kad se iz nužde vade stare recepture i provode poluzaboravljeni postupci prerade i<br />
pripreme hrane.<br />
Industrijska vrijednost postoji kod nekog autohtonog bilja koje se ve i koristilo, kao što je<br />
brnistra. U ovu grupu spadali bi i dalmatinski crni i bijeli bor, korišteni za dobivanje smole,<br />
odnosno terpentina. Treba istaknuti i industrijsku vrijednost nekih uvezenih ukrasnih biljaka. Od<br />
agave, koja je prvenstveno kod nas ukrasna biljka, dobija se konac za izradu uvenih ipki,<br />
paške, hvarske i viške. Ovdje bi trebalo pridodati i emprese ije se drvo se koristilo u graevini,<br />
a dijelom i brojne aromatine biljke ije se eterino ulje koristi u industriji.<br />
Krajobrazna vrijednost dalmatinskog aromatinog i zainskog, ljekovitog, medonosnog,<br />
ukrasnog i jestivog bilja je van svake sumnje posebna za Dalmaciju. Mnogi je upravo i<br />
prepoznaju po gore navedenim, karakteristinim biljnim vrstama koje tvore miris i okus<br />
<strong>Dalmacije</strong>. Split je dobio ime po gustoj brnistri koja je oko njega rasla. Kadulja i vrisovi<br />
prekrivaju nepregledna kamena prostranstva <strong>Dalmacije</strong>, a planika, lovor i mirta daju posebnu<br />
estetsku i olfaktornu dimenziju eumediteranskoj makiji. Hvar je danas u svjetskim razmjerima<br />
prepoznatljiv po krajobrazima racvjetalih grmova ružmarina i lavande. Danas uznapredovalu<br />
promjenu krajobraza <strong>Dalmacije</strong> u betonske površine treba hitno zaustaviti, a krajobraze<br />
oplemeniti nasadima izvornog aromatinog i zainskog, ljekovitog i medonosnog bilja.<br />
171
7.1.2 Povijest uzgoja i korištenja u Dalmaciji<br />
Uzgoj i korištenje aromatinog i zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja u<br />
Dalmaciji zasigurno seže u najdavniju povijest civilizacije na ovom prostoru. Iz izvornih oblika<br />
divljeg bilja selekcionirane su brojne ratarske, predive, a posebno povrtne, aromatine, zainske i<br />
ljekovite biljke.<br />
Ljekarništvo (farmacija) na podruju <strong>Dalmacije</strong> ima izrazito dugu i slavnu tradiciju i seže još u<br />
13. stoljee. Ljekarne su osnovane u Trogiru (1271.), Dubrovniku (1272.), Zadru (1289.), Splitu<br />
(1345.). Najstarija samostanska ljekarna u Samostanu Male brae u Dubrovniku osnovana je<br />
1318. godine, a najstarija bolnika ljekarna na svijetu je dubrovaka Domus Christi, osnovana u<br />
16. stoljeu.<br />
Ružmarin se od pamtivjeka koristio kao zainska, aromatina i ljekovita biljka. Stara narodna<br />
uzreica kaže da jela zainjena ružmarinom pomažu boljem pamenju, a moderna medicina<br />
dokazuje ovu postavku. Kako bilo, peena riba u Dalmaciji ne može se zamisliti bez ružmarina,<br />
kao ni razni umaci i marinade. Tradicija branja i korištenja ružmarina za destilaciju eterinog<br />
ulja seže u 1462. godinu kad je na Hvaru utvren prvi zapis o angažiranju ljekarnika koji e<br />
brinuti o opskrbi apoteka ovim proizvodom. Gospodarska proizvodnja ružmarinova ulja<br />
zapoinje u 17. stoljeu, a širi se u 18. stoljeu posebno na Hvaru i Šolti. Posebno se intenzivira<br />
od 1740. godine, kad poinju masovne sjee divljeg ružmarina za destilaciju, emu se protive<br />
pelari, a proizvodnja se širi i na Vis te Šibenik. Tek krajem 19. stoljea zapoinje uzgoj<br />
ružmarina, a u Grablju na otoku Hvaru osnovana je 1902. godine i prva ružmarinska zadruga.<br />
Proizvodnja se širi i na otoku Hvaru i tridesetih godina 20. stoljea procijenjena je na 20.000 kg.<br />
Danas je ova proizvodnja minimalna, gotovo zanemariva, a domae potrebe zadovoljavaju se<br />
uvozom ružmarinovog ulja iz Španjolske.<br />
Lavanda se poela uzgajati 1928. godine u Velom Grablju na otoku Hvaru, kad je Bartol Tomi<br />
na polju u uvali Sv. Ante, potaknut predavanjem kojeg je na otoku održao agronom Franjo<br />
Tabain s otoka Korule, rasadio tri grma koja su tamo rasla i koristila se za blagoslov za Sv.<br />
Antuna Padovanskog. Dok su još 1939. godine površine pod lavandom na Hvaru bile svega 4 ha,<br />
a proizvodnja ulja neznatna, ve 1956. ima gotovo 80 ha pod lavandom, a 1973. ak 720 ha uz<br />
proizvodnju i do 70 tona ulja godišnje.<br />
Kadulja nikada nije bila u tržišnom uzgoju. Uz ružmarin i lavandu, na Hvaru se poetkom 20.<br />
stoljea u manjoj mjeri proizvodilo eterino kaduljino ulje, ali iskljuivo sabiranjem divljih<br />
populacija. Stara rimska poslovica kaže: Ne može biti bolestan ovjek u ijem vrtu raste kadulja.<br />
Ona nam govori da se u rimsko doba izuzetno cijenila ljekovitost kadulje, ali i da se ve u to<br />
doba uzgajala u vrtovima!<br />
Ostalo ukrasno bilje zapoinje se uzgajati ve naseljavanjem <strong>Dalmacije</strong> za osobne i obiteljske<br />
potrebe, ali tržni uzgoj spominje se tek od polovice 19. stoljea u vidu proizvodnje sadnica ruža<br />
u zadarskim rasadnicima. U vrtu Poljodjelskog dubrovakog društva od 1887. je postojala<br />
proizvodnja sadnica ukrasnog bilja, prvenstveno empresa, oleandra, palma te voa. Proizvodnja<br />
sadnica limuna i narani ovdje je uspostavljena po prvi puta u Hrvatskoj.<br />
Na širem dubrovakom podruju, posebno u rasadniku ibaa i u Župi, od poetka 20. stoljea<br />
tradicionalan gospodarski uzgoj ukrasnog bilja, prvenstveno sunovrata, zumbula, ljubiica, ruža,<br />
karanfila, šeboja, asparagusa, mimoza i kala. Od osnutka Sokolarsko povrarsko-voarskocvjearske<br />
zadruge u ibai 16. srpnja 1933., a posebno Povrtlarsko-voarsko-cvjearske<br />
zadruge u Mlinima 09. svibnja 1937., do pred drugi svjetski rat, u zlatno doba cvjearstva Župe,<br />
90 zadrugara proizvodilo je do 400 000 kitica cvijea koje su se plasirale u preko 30 gradova<br />
tadašnje države. Treba istaknuti da je u Šibeniku 1888. godine Petar Biankini objavio jedno od u<br />
svijetu prvih monografskih djela o ukrasnom bilju, O uzgoju i njegovanju cviea, uresnog grmlja<br />
172
i drvea. Djelo je izazvalo oduševljenje u strunim krugovima u Hrvatskoj te veliki interes širom<br />
svijeta.<br />
7.1.3 Okolišni uvjeti i regionalizacija <strong>Dalmacije</strong><br />
Izrazita okršenost, bezvodnost, vrlo plitak pedološki supstrat, ekstremne vruine i suše,<br />
nedostatak oborina i zaslanjenost obalnog podruja najvažniji su ograniavajui imbenici<br />
sveukupne poljoprivrede <strong>Dalmacije</strong>, pa tako i proizvodnje aromatinog, zainskog, ljekovitog,<br />
medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja. Ipak, treba istaknuti da su ovi faktori daleko manje<br />
ograniavajui za mnoge od ovih vrsta.<br />
Službena rajonizacija aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja<br />
na podruju <strong>Dalmacije</strong> nije provedena, ali možemo, kao i kod drugog bilja utvrditi dva zasebna<br />
rajona. Prvi obuhvaa dalmatinsku obalu i otoke i karakteriziran je izrazitom ljetnom sušom i<br />
blagom zimom, odnosno pripada eumediteranskom klimatskom podruju. Kako se visoki<br />
planinski vrhovi dinarskih planina uzdižu neposredno uz obalu Jadranskog mora (Velebit,<br />
Kozjak, Mosor, Biokovo, Rili) obalni je pojas vrlo uzak. U ovom rajonu zbog eumediteranske<br />
klime i zaštienosti postoje dobri uvjeti za proizvodnju posebno aromatinog, zainskog,<br />
ljekovitog, medonosnog i ukrasnog te divljeg jestivog bilja.<br />
Drugi rajon obuhvaa dalmatinsko zalee, odnosno Dalmatinsku Zagoru u širem smislu. Ovo je<br />
podruje izrazito krajobrazno raznoliko i obuhvaa poplavne depresije, krška polja, krške zaravni<br />
i uzvisine te konano visoke dinarske vrhove, pa se tako i izmjenjuje klima od eumediteranske<br />
preko kontinentalne sve do hladne, ak snježne planinske klime. Na ovom podruju u nižim<br />
dijelovima prisutna je submediteranska klima i postoje ak uvjeti za masovniju proizvodnju<br />
dijela vrsta aromatinog, zainskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja,<br />
prvenstveno na plodnim velikim krškim poljima: dio Ravnih kotara, Vrana, Sinjsko, Imotsko,<br />
Vrgorako polje, dolina Neretve i Konavle.<br />
Ovi potencijali gotovo uope nisu iskorišteni i iz ove grupe bilja još se koriste divlje populacije u<br />
vrlo maloj mjeri.<br />
Za uzgoj osjetljivog ukrasnog bilja postoje gotovo idealni uvjeti na podruju Dubrovakoneretvanske<br />
županije, a posebno u Župi dubrovakoj, klimarskom dragulju, kako navodi<br />
upravitelj botanikog vrta u Beu, R. Wettstein 1906. godine. Zato ne udi da je stanica za južne<br />
kulture uspostavljena upravo na podruju Župe u ibai, a da je cijelo podruje Župe bilo<br />
uveno po tržišnoj proizvodnji cvijea.<br />
173
7.2 TRADICIJSKI KULTIVARI DALMACIJE<br />
7.2.1 Pregledni popis kultura i kultivara<br />
Brojne vrste navedene u preglednom popisu tradicijskih kultura <strong>Dalmacije</strong> pripadaju u više<br />
navedenih skupina bilja, ali su svrstane u skupinu prema svojem dominantnom svojstvu.<br />
Aromatino, zainsko i ljekovito bilje<br />
Anis (Pimpinella anisum)<br />
Bora (Borago officinalis)<br />
Bosiljak (Occimum basilicum)<br />
Dubaac (Teucrium chamaedrys)<br />
Dubaac planinski (Teucrium montanum)<br />
Estragon (Artemisia dracunculus)<br />
Gorska metvica (Calamintha officinalis)<br />
Kadulja (Salvia officinalis minor)<br />
Kadulja muškatna (Salvia sclarea)<br />
Kim (Carum carvi)<br />
Kleka (Juniperus communis)<br />
Komora (Foeniculum vulgare)<br />
Konopljika (Vitex agnus-castus rosea)<br />
Korijandar (Coriandrum sativum microcarpum)<br />
(Coriandrum sativum vulgare)<br />
Lavandin (Lavandula hibrida)<br />
Lavanda (Lavandula angustifolia)<br />
Lovor (Laurus nobilis)<br />
Majina dušica obina (Thymus pulegioides)<br />
Majina dušica tankolisna (Thymus longicaulis)<br />
Marulja (Marrubium vulgare lanatum)<br />
Matinjak (Melissa officinalis)<br />
Mažuran (Majorana hortensis)<br />
Miloduh (Hyssopus officinalis)<br />
Mravinac (Origanum vulgare)<br />
Neven (Calendulla officinalis)<br />
Pelin (Artemisia absinthium)<br />
Rutvica (Ruta graveolens)<br />
Ružmarin (Rosmarinus officinalis officinalis)<br />
Timijan (Thymus vulgaris)<br />
Vrisak (Satureja hortensis)<br />
Vrisak primorski (Satureja montana)<br />
Domai anis<br />
Domai bora<br />
Domai sitnolisni bosiljak<br />
Domai krupnolisni bosiljak<br />
Dalmatinski dubaac<br />
Iva trava<br />
Domai zeleni estragon<br />
Dalmatinska obina marulja<br />
Primorska kadulja<br />
Kadulja krstašica<br />
Paška ušarica<br />
Domaa mirisna muškatna kadulja<br />
Domai rani kim<br />
Dalmatinski smri<br />
Dalmatinski komora<br />
Ružiasta konopljika<br />
Domai sitnozrni korijandar<br />
Domai krupnozrni korijandar<br />
Budrovka<br />
Primorska lavanda<br />
Dalmatinski lovor<br />
Dalmatinska obina majina dušica<br />
Dalmatinska tankolisna majina dušica<br />
Dalmatinska marulja<br />
Dalmatinski matinjak<br />
Domai mažuran<br />
Domai ljubiasti miloduh<br />
Domai mravinac<br />
Domai neven<br />
Domai pelin<br />
Domaa sedefasta rutvica<br />
Dalmatinski uspravni ružmarin<br />
Dalmatinski bjelocvjetni ružmarin<br />
Dalmatinski puzavi ružmarin<br />
Domai timijan<br />
Vrtni ubar<br />
Domai primorski vrisak<br />
174
Medonosno bilje<br />
Bilu (Marrubium incanum)<br />
Divlja metvica (Calamintha nepeta)<br />
Draa (Paliurus spina-christi)<br />
Grohotuša (Pucalina) (Colutea arborescens)<br />
Lemprika (Viburnum tinus)<br />
Sikavica krugloglava (Echinops sphaerocephalus)<br />
Sjeruša (Salvia verticillata)<br />
Tilovina (Cytisus ramentaceus)<br />
Vrisak planinski (Satureja subspicata)<br />
Vrisak pelješki (Satureja visianii)<br />
Vrijes drveni (Erica arborea)<br />
Vrijes mnogocvjetni (Erica multiflorea)<br />
Vrijes pršljenasti (Erica verticillata)<br />
Vrijes sredozemni (Erica mediterranea)<br />
Ukrasno bilje<br />
Agava (Agave americana)<br />
Dalmatinska iglica (Geranium dalmaticum)<br />
(G. dalmaticum x G. macrorrhizum)<br />
Sunovrat bijeli (Narcissus poëticus)<br />
Sunovrat žuti (Narcissus pseudonarcissus)<br />
Sunovrat žuti (Narcissus sp.)<br />
Hrvatsko zvonce (Edraianthus graminifolius)<br />
Biokovsko zvonce (Edraianthus pumilio)<br />
Zumbul (Hyacinthus sp.)<br />
Obina agava<br />
Viška pjegava agava<br />
Album<br />
Bressingham Pink<br />
Bridal Bouquet<br />
Biokovo<br />
Župski bijeli sunovrat<br />
Župski žuti sunovrat<br />
Bobaraš<br />
Domai plavi zumbul<br />
Rijeki zumbul<br />
Divlje jestivo bilje<br />
Kapar (Capparis spinosa)<br />
U okviru ovog Elaborata obraen je u skupini povrtnica<br />
Kostriš primorski (Sonchus maritimus)<br />
Košela (Celtis australis)<br />
Kupina (Rubus sp.)<br />
Maslina divlja (Olea sativa oleaster)<br />
Matar (Critmum maritimum)<br />
Mirta (Myrtus communis)<br />
Morska blitva (Beta maritma)<br />
Omaga (Salicornia herbacea)<br />
Opuncija (Opuntia ficus indica)<br />
Pinjol (Pinus pinea)<br />
Planika (Arbutus unedo)<br />
Rašeljka (Prunus mahaleb)<br />
Riga divlja (Diplotaxis tenuifolia)<br />
Solnjaa (Salsola kali)<br />
Šparoga (Asparagus officinalis)<br />
Tetivika (Smilax aspera)<br />
175
7.2.2 Pregled najznaajnijih kultivara (vrsta/sorata/ pasmina) <strong>Dalmacije</strong><br />
7.2.2.1 DALMATINSKI USPRAVNI RUŽMARIN<br />
a) Kultura: Ružmarin<br />
b) Red: Lamiales<br />
c) Porodica: Lamiaceae<br />
d) Svojta: Rosmarinus officinalis Linnaeus, 1767<br />
e) Naziv sorte: Dalmatinski uspravni ružmarin<br />
f) Sinonimi: ruzmarin, rusmarin, lužmarin, zimrad, zimorad, žmurod, ruzman<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0<br />
i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija, Hercegovina, primorska Crna gora<br />
j) Sažeti opis<br />
Dalmatinski ružmarin je mali zimzeleni grm, visok do 2 m, graen od brojnih šibastih ogranaka,<br />
gusto prekrivenih listovima. Listovi su mu vrlo uski, zadebljali tamnozelene boje na licu i<br />
svjetlije na naliju, malo svinuti na rubovima. U pršljenima izmeu listova nalaze se cvjetovi<br />
plave do ljubiaste boje. Ružmarin cvate gotovo cijele godine od rujna do svibnja, a cijela biljka<br />
ima vrlo ugodan miris. Dalmatinski ružmarin je autohtona biljna vrsta <strong>Dalmacije</strong>.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Ružmarin je kao kulturna biljka poznat još davno prije Krista, kad je prvenstveno služio kao<br />
zain, dok u srednjem vijeku raste njegov znaaj kao ljekovite biljke.<br />
Tradicija branja i korištenja ružmarina za proizvodnju ružmarinovog suhog lista (Rosmarini<br />
folium) i destilaciju ružmarinovog eterinog ulja (Rosmarini aetheroleum) u Dalmaciji seže u<br />
1462. godinu kad je na Hvaru utvren prvi zapis o angažiranju ljekarnika koji e brinuti o<br />
opskrbi apoteka ovim proizvodima. Gospodarska proizvodnja ružmarinova lista i ulja zapoinje<br />
u 17. stoljeu, a širi se u 18. stoljeu posebno na Hvaru i Šolti. Posebno se intenzivira od 1740.<br />
godine, kad poinju masovne sjee divljeg ružmarina za proizvodnju suhog lista i destilaciju,<br />
emu se protive pelari, a proizvodnja ulja se širi i na otoke Korulu, Vis i Bra te u okolicu<br />
Šibenika. Tek krajem 19. stoljea zapoinje uzgoj ružmarina na otocima Hvaru, Visu i Šolti, a u<br />
Grablju na otoku Hvaru osnovana je 1902. godine i prva ružmarinska zadruga. Proizvodnja se<br />
širi i na otoku Hvaru doseže 20 tona ružmarinovog ulja. Danas u Dalmaciji ne postoji<br />
proizvodnja suhog lista i eterinog ružmarinovog ulja, osim na otoku Hvaru gdje je proizvodnja<br />
minimalna.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Dalmatinski ružmarin je biljka izvanredne važnosti i potencijala za Dalmaciju, kao važna<br />
aromatina, zainska, ljekovita, medonosna, ukrasna i krajobrazna vrsta.<br />
Osnovi koncepta bussines plana trebaju se bazirati na istraživanju i odabiru najboljih autohtonih<br />
populacija, njihovom umnažanju te zasnivanju rasadnika dalmatinskog ružmarina. Vei dio<br />
rasada koristio bi za zasnivanje plantaža dalmatinskog ružmarina, dio za prodaju kao zain u<br />
svježem stanju, a dio za sadnju u vrtovima širom <strong>Dalmacije</strong>. Uz plantažnu proizvodnju potrebno<br />
je integrirati pelarstvo, preradu liša i turizam te tako ostvariti dodatnu gospodarsku vrijednost.<br />
Primarni proizvodi su suho liše, destilirano eterino ružmarinovo ulje te med, sekundarni razni<br />
farmaceutski pripravci (kreme, vodice, sapuni) na bazi ružmarina, pekarski proizvodi<br />
(ružmarinove kifle, ružmarinovi medenjaci), a tercijarni turistiki obilasci proizvodnih plantaža u<br />
cvatu, destilerija, sušara, pogona za proizvodnju farmacutskih pripravaka i drugih proizvoda, ali i<br />
turistiki obilasci ouvanih znaajnijih prirodnih sastojina.<br />
Proizvodi dalmatinskog ružmarina, kako primarni, tako i sekundarni, zbog izvanredne kvalitete<br />
trebaju postati premijski proizvodi. Kao iznimnu krajobraznu vrijednost treba istaknuti turistiku<br />
atraktivnost prirodnih sastojina i plantaža racvjetalih grmova ružmarina u krajobrazu, što treba<br />
iskoristiti za organizaciju turistikih posjeta i prodaju in situ domaih proizvoda od ružmarina.<br />
176
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda<br />
dalmatinskog ružmarina na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za dalmatinski ružmarin.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, farmaceutskih,<br />
prehrambenih i gastronomskih vrijednosti dalmatinskog ružmarina kroz publikacije,<br />
kušaonice, predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije.<br />
7. Propagacija dalmatinskog ružmarina u Dalmaciji.<br />
8. Poticanje zasnivanja plantaža za proizvodnju.<br />
9. Poticanje zasnivanja pogona za sušenje i preradu ružmarina<br />
10. Poticanje zasnivanja pogona za izradu sekundarnih premijskih tradicijskih proizvoda na<br />
bazi ružmarina.<br />
11. Ukljuenje plantaža, pogona i proizvoda u turistiku ponudu <strong>Dalmacije</strong>.<br />
177
7.2.2.2 BUDROVKA (HVARSKI LAVANDIN)<br />
a) Kultura: Lavandin<br />
b) Red: Lamiales<br />
c) Porodica: Lamiaceae<br />
d) Svojta: Lavandula hybrida Reverchon II<br />
e) Naziv sorte: Budrovka<br />
f) Sinonimi: lavandin, lavandula, despik, lavendl, lefendel<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, LC, uzlazni<br />
i) Rasprostranjenost: Dalmacija (otok Hvar), danas Istra i kontinentalna Hrvatska<br />
j) Sažeti opis<br />
Budrovka je izvorni hvarski hibrid lavande (Lavandula hybrida Reverchon II) nastala spontanim<br />
križanjem uskolisne, francuske lavande ili prave lavande Lavandula angustifolia Mill. (L.<br />
officinalis, L. vera) s lavandinom Lavandula hybrida (L. vera DC x L. latifolia Vill.).<br />
Razvija se u obliku niskog polugrma s mnoštvom uspravnih izdanaka prekrivenih uskim<br />
listovima, svjetloplave boje. Ljubiasti cvjetovi se razvijaju u cvatovima koji su smješteni na<br />
vrhu produženih cvjetnih stabljika. U odnosu na pravu lavandu lavandin Budrovka je otporni<br />
kultivar, pogodan za uzgoj u kontinentalnim podrujima jer podnosi temperature i do -20ºC.<br />
Listovi su mu izrazito tamnozelene boje, a cvjetovi vei i intenzivne modre boje. Cijela biljka<br />
ima vrlo ugodan miris.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Lavanda potjee s podruja sunanih kamenjara zapadnog dijela Sredozemlja. Ve u srednjem<br />
vijeku bile su poznate vrste lavandi koje se i danas uzgajaju. Od 13. stoljea lavanda se širi po<br />
cijeloj Europi, a u 16. stoljeu poinje uzgoj hibrida lavande (L. intermedia).<br />
Rod lavanda ima preko 48 poznatih vrsta od kojih je najstarija i najpoznatija uzgojena vrsta<br />
uskolisna, francuska Lavandula angustifolia Mill. (L. officinalis, L. vera) ili prava lavanda. U<br />
Europi je uzgojena i širokolisna muška lavanda (Lavandula latifolia Med.). Gospodarski je vrlo<br />
znaajna i hibridna lavanda Lavandula hybrida (L. vera DC x L. latifolia Vill.) poznatija kao<br />
lavandin. Danas je na tržištu je sve prisutnija, L. stoechas, poznata još iz starog vijeka, razliitih<br />
sorti i izrazito atraktivnog cvijeta, te L. dentata.<br />
U Europi su najvei i najpoznatiji proizvoai lavande, ali i lavandina: Francuska (Provansa),<br />
Španjolska, Italija, Bugarska, Maarska, Ukrajina, Grka i Engleska (Norfolk), a na drugim<br />
kontinentima SAD, Alžir, Argentina i Tasmanija.<br />
Lavanda se u Dalmaciji poela uzgajati poslije Prvog svjetskog rata u vrijeme poznate vinske<br />
krize. Postojale su kulture prave lavande, ali i križanaca na otocima Hvaru, Brau i Visu te u<br />
Zagori. Danas je glavno podruje uzgoja otok Hvar, a uzgaja se najviše domaa lavanda,<br />
odnosno lavandin, tamnozelenih listova i izrazito plavih cvjetova koji se morfološki razlikuje od<br />
L. hybrida, a i ulje mu je kvalitetnije. Otkriven je 1948. godine u vrtu Budrovia s Hvara i<br />
nazvan Lavandula hybrida Reverchon II ili plava lavanda - modrulja, a danas na tržištu poznatiji<br />
kao Lavandula budrovka. U Hrvatskoj se godišnje proizvede svega oko 2 t eterinog ulja ove<br />
lavande. Podataka o znaajnijem uzgoju drugih vrsta i sorti lavande nema.<br />
Požari su 1999. godine na otoku Hvaru uništili treinu nasada lavande.<br />
Uzgoj lavande, temeljem znaajnih državnih poticaja, dans se razmahao u kontinentalnoj<br />
Hrvatskoj te u Istri.<br />
178
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Budrovka je kultivar izvanredne važnosti i potencijala kakao za Dalmaciju, tako i za<br />
kontinentalnu Hrvatsku, kao važna aromatina, zainska, ljekovita, medonosna, ukrasna i<br />
krajobrazna vrsta.<br />
Osnovi koncepta bussines plana trebaju se bazirati na istraživanju i odabiru najboljih populacija<br />
budrovke, njihovom umnažanju te zasnivanju rasadnika. Vei dio rasada koristio bi za<br />
zasnivanje plantaža budrovke, dio za prodaju u svježem stanju, a dio za sadnju u vrtovima širom<br />
Hrvatske. Uz plantažnu proizvodnju potrebno je integrirati pelarstvo, preradu liša i turizam te<br />
tako ostvariti dodatnu gospodarsku vrijednost. Primarni proizvodi su suho liše (Flores<br />
Lavandulae), destilirano eterino lavandino ulje (Oleum lavandulae) te med. Koliko budrovka<br />
može biti medonosna govori podatak da j 1974. godine na Hvaru proizvedeno oko 200 tona<br />
lavandinog meda. Sekundarni proizvodi su razni farmaceutski pripravci (kreme, vodice, sapuni)<br />
na bazi lavande, a tercijarni turistiki obilasci proizvodnih plantaža u cvatu, destilerija, sušara,<br />
pogona za proizvodnju farmaceutskih pripravaka i drugih proizvoda. Lavandini su jaeg mirisa,<br />
ali nemaju tako izražena ljekovita svojstva kao prava lavanda. Stoga imaju i drugaiju primjenu,<br />
a Budrovka se pokazala kao odlian analgetik. Svi lavandini koriste se u industriji deterdženata i<br />
sredstava za išenje, a suhi cvijet lavandina, u prigodnoj vreici, koristi se za zaštitu od moljaca.<br />
Od 2000. godine budrovka se masovno širi po Istri i kontinentalnoj Hrvatskoj. Proizvodi<br />
budrovke trebaju dobiti oznaku izvornosti i postati prepoznatljiv hrvatski proizvod. Kao iznimnu<br />
krajobraznu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost plantaža racvjetalih grmova<br />
budrovke u krajobrazu, što treba iskoristiti za organizaciju turistikih posjeta i prodaju in situ<br />
domaih proizvoda.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, farmaceutskih,<br />
prehrambenih i gastronomskih vrijednosti budrovke kroz publikacije, kušaonice,<br />
predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije.<br />
2. Daljnje poticanje zasnivanja plantaža za proizvodnju.<br />
3. Poticanje zasnivanja pogona za sušenje i preradu budrovke.<br />
4. Poticanje zasnivanja pogona za izradu sekundarnih premijskih tradicijskih proizvoda na<br />
bazi budrovke.<br />
5. Ukljuenje plantaža, pogona i proizvoda u turistiku ponudu <strong>Dalmacije</strong>.<br />
179
180
7.2.2.3 PRIMORSKA KADULJA<br />
a) Kultura: Kadulja<br />
b) Red: Lamiales<br />
c) Porodica: Lamiaceae<br />
d) Svojta: Salvia officinalis Linnaeus, 1767<br />
e) Naziv sorte: Primorska kadulja<br />
f) Sinonimi: ljekovita kadulja, žalfija, slavulja, kuš, pelin<br />
g) Status: SLRH<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0<br />
i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija, Hercegovina, primorska Crna gora<br />
j) Sažeti opis<br />
Primorska kadulja je mali zbijeni grmi visok do 70 cm s drvenastom stabljikom i snažnim<br />
korijenom, koji izuzetno duboko prodire u zemlju. Stabljika je obrasla brojnim ovalnim, vrstim<br />
listovima koji su s lica i nalija obrasli gustim dlaicama, pa djeluju sive boje. U gornjem dijelu<br />
stabljike razvijaju se relativno veliki ljubiasti cvjetovi. Kadulja cvate od kraja travnja do<br />
polovice lipnja, što ovisi prvenstveno o nadmorskoj visini. Cijela biljka ima vrlo ugodan miris.<br />
Primorska kadulja je autohtona biljna vrsta <strong>Dalmacije</strong>, proširena na podruju Mediterana, duž<br />
cijele naše obale.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Kadulja je prvenstveno ljekovita biljka, ali se koristi i kao zain. Ljekovitost kadulje spoznali su<br />
još antiki Grci, koji su je vjerojatno uveli u kulturu, a posebno su je cijenili Stari Rimljani. Još<br />
prije njih, u faraonskim grobnicama u Egiptu, jedan od glavnih sastojaka smjese za balzamiranje<br />
bila je upravo kadulja. U srednjem vijeku spravljao se ljubavni napitak od listova kadulje i rute te<br />
latica ruže. U Dalmaciji se kadulja koristi još davno prije antike. Sakupljalo se liše kadulje<br />
(Folia Salviae) neposredno prije cvatnje jer tada ima najviše aktivnih tvari. Poznati centri<br />
sabiranja i otkupa su bili: Trogir, Ston, Slano, Malinska na Krku, te Boka Kotorska. Destilacijom<br />
listova i cvjetova dobivalo se eterino kaduljino ulje (Oleum Salviae). Kako je kadulja na<br />
podruju Dalmacija izuzetno proširena uglavnom se koristila divlja kadulja, a poeci uzgoja<br />
datiraju na poetak 20. stoljea na otoku Hvaru.<br />
Danas u Dalmaciji ne postoji proizvodnja suhog lista i eterinog kaduljinog ulja, osim možda u<br />
manjoj mjeri, za osobne potrebe na otoku Hvaru.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Primorska kadulja je možda najvažnija divlja biljka <strong>Dalmacije</strong>. Prekriva ogromne površine<br />
najljueg krša, gdje je esto pionirska i jedina biljka, koja daje osnovno obilježju krajobrazu<br />
gologa krša. Izvanredna je aromatina, zainska i ljekovita biljka, a posebno treba istaknuti njenu<br />
medonosnost, jer je za Dalmaciju najvažnija pelinja paša.<br />
Osnovi koncepta bussines plana trebaju se bazirati na istraživanju i odabiru najboljih autohtonih<br />
populacija, njihovom umnažanju te zasnivanju rasadnika primorske kadulje. Vei dio rasada<br />
koristio bi za zasnivanje plantaža, dio za prodaju kao zain u svježem stanju, a dio za sadnju u<br />
vrtovima širom <strong>Dalmacije</strong>. Uz plantažnu proizvodnju potrebno je integrirati pelarstvo, preradu<br />
liša i turizam te tako ostvariti dodatnu gospodarsku vrijednost. Primarni proizvodi su suho liše,<br />
destilirano eterino kaduljino ulje te izvanredan med, sekundarni razni farmaceutski pripravci<br />
(kreme, vodice, sapuni) na bazi kadulje, a tercijarni turistiki obilasci proizvodnih plantaža u<br />
cvatu, destilerija, sušara, pogona za proizvodnju farmacutskih pripravaka i drugih proizvoda, ali i<br />
turistiki obilasci ouvanih znaajnijih prirodnih sastojina kadulje, osobito u razdoblju cvatnje.<br />
Proizvodi primorske kadulje, kako primarni, tako i sekundarni, zbog izvanredne kvalitete trebaju<br />
postati premijski proizvodi. Kao iznimnu krajobraznu vrijednost treba istaknuti turistiku<br />
atraktivnost prirodnih sastojina i plantaža racvjetalih grmia kadulje u krajobrazu, što treba<br />
iskoristiti za organizaciju turistikih posjeta i prodaju in situ domaih proizvoda na bazi kadulje.<br />
181
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda<br />
primorske kadulje na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za primorsku kadulju.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, farmaceutskih,<br />
prehrambenih i gastronomskih vrijednosti primorske kadulje kroz publikacije, kušaonice,<br />
predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije.<br />
7. Propagacija primorske kadulje u Dalmaciji.<br />
8. Poticanje zasnivanja plantaža za proizvodnju<br />
9. Poticanje zasnivanja pogona za sušenje i preradu primorske kadulje<br />
10. Poticanje zasnivanja pogona za izradu sekundarnih premijskih tradicijskih proizvoda na<br />
bazi primorske kadulje.<br />
11. Ukljuenje plantaža, pogona i proizvoda u turistiku ponudu <strong>Dalmacije</strong>.<br />
182
7.2.2.4 DOMAI PRIMORSKI VRISAK<br />
a) Kultura: Vrisak<br />
b) Red: Lamiales<br />
c) Porodica: Lamiaceae<br />
d) Svojta: Satureia montana variegata (Host) P. W. Ball<br />
e) Naziv sorte: Domai primorski vrisak<br />
f) Sinonimi: primorski vrijesak, primorski ubar, osoguz, bresina<br />
g) Status: SLRH<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0<br />
i) Rasprostranjenost: cijeli Mediteran, a Dalmacija, Hercegovina, primorska Crna gora<br />
j) Sažeti opis<br />
Domai primorski vrisak je trajan, gusto razgranan polugrm, visok 20-40 cm. Stabljika i ogranci<br />
su okrugli, obrasli finim kratkim dlakama. Listovi su mali, uski, zašiljeni, cijelog ruba, istokanižlijezde<br />
s eterinim uljima, a rastu po dva ukriženi nasuprotno. Cvjetovi se razvijaju u pazušcima<br />
gornjih listova, bijele su boje i ljubiasto istokani. Domai primorski vrisak cvate od kolovoza<br />
do listopada, što ovisi prvenstveno o nadmorskoj visini. Cijela biljka ima vrlo ugodan miris.<br />
Domaa primorska kadulja je autohtona biljna vrsta <strong>Dalmacije</strong>, proširena na podruju<br />
Mediterana, duž cijele naše obale.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Domai primorski vrisak je prvenstveno medonosna biljka, ali se koristi i kao ljekovita biljka.<br />
Ljekovitost vriska spoznali su još antiki Grci, koji su uveli u kulturu srodnu vrstu Satureja<br />
hortensis, a posebno su je cijenili Stari Rimljani. U Dalmaciji se vrisak koristi još davno prije<br />
antike. Sakupljalo se liše vriska (Folia Saturejae) za vrijeme cvatnje jer tada ima najviše<br />
aktivnih tvari. Kako na podruju Dalmacija ima izuzetno mnogo primorskog vriska i drugih<br />
divljih vrsta roda Satureja, iskljuivo se koristila divlja populacija i nije poznat uzgoj. Listovi su<br />
se koristili za lijeenje, ali i kao aromatino bilje za sireve, zain mesu, ribama, a za pice je<br />
možda i bolji od origana. Danas u Dalmaciji ne postoji gospodarska proizvodnja suhog lista.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Domai primorski vrisak u Dalmaciji prekriva ogromne površine najljueg krša, gdje je esto<br />
pionirska i jedina biljka, koja daje osnovno obilježju krajobrazu gologa krša. Izvanredna je<br />
aromatina, zainska i ljekovita biljka, a posebno treba istaknuti njenu medonosnost, jer je za<br />
Dalmaciju nakon kadulje, najvažnija pelinja paša.<br />
Osnovi koncepta bussines plana trebaju se bazirati na istraživanju i odabiru najboljih autohtonih<br />
populacija, njihovom umnažanju te zasnivanju rasadnika domaeg primorskog vriska. Vei dio<br />
rasada koristio bi za zasnivanje plantaža, dio za prodaju kao zain u svježem stanju. Uz<br />
plantažnu proizvodnju potrebno je integrirati pelarstvo, preradu liša i turizam te tako ostvariti<br />
dodatnu gospodarsku vrijednost. Primarni proizvodi su suho liše, te izvanredan med, sekundarni<br />
razni farmaceutski pripravci (kreme, vodice, sapuni) na bazi domaeg primorskog vriska, a<br />
tercijarni turistiki obilasci proizvodnih plantaža u cvatu, destilerija, sušara, pogona za<br />
proizvodnju farmacutskih pripravaka i drugih proizvoda, ali i turistiki obilasci ouvanih<br />
znaajnijih prirodnih sastojina vriska, osobito u razdoblju cvatnje.<br />
Proizvodi domaeg primorskog vriska, kako primarni, tako i sekundarni, zbog izvanredne<br />
kvalitete trebaju postati premijski proizvodi. Kao iznimnu krajobraznu vrijednost treba istaknuti<br />
turistiku atraktivnost prirodnih sastojina i plantaža racvjetalih grmia vriska u krajobrazu, što<br />
treba iskoristiti za organizaciju turistikih posjeta i prodaju in situ domaih proizvoda na bazi<br />
vriska.<br />
183
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda<br />
domaeg primorskog vriska na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za primorski vrisak.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, farmaceutskih,<br />
prehrambenih i gastronomskih vrijednosti primorskog vriska kroz publikacije, kušaonice,<br />
predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije.<br />
7. Propagacija domaeg primorskog vriska u Dalmaciji.<br />
8. Poticanje zasnivanja plantaža za proizvodnju<br />
9. Poticanje zasnivanja pogona za sušenje i preradu primorskog vriska.<br />
10. Poticanje zasnivanja pogona za izradu sekundarnih premijskih tradicijskih proizvoda na<br />
bazi primorskog vriska.<br />
11. Ukljuenje plantaža, pogona i proizvoda u turistiku ponudu <strong>Dalmacije</strong>.<br />
184
7.2.2.5 OBINA AGAVA<br />
a) Kultura: Agava<br />
b) Red: Liliales<br />
c) Porodica: Agavaceae<br />
d) Svojta: Agave americana Linnaeus, 1753<br />
e) Naziv sorte: Obina agava<br />
f) Sinonimi: aloj, smokva glušica, loparina, primorski netres<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0<br />
i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija, Hercegovina, primorska Crna gora<br />
j) Sažeti opis<br />
Agava je sukulentna biljka lako prepoznatljiva po ogromnim, mesnatim, sonim listovima sivozelene<br />
boje, dugakim preko metra, koji su na rubu i vrhu bodljikavi. Agava prvi put cvjeta tek<br />
nakon nekoliko desetaka godina, ponekad punih 40. Stabljika koja nosi cvat visoka je i preko 6<br />
metara i na vrhu nosi velike cvatove s brojnim svijetložutim cvjetovima koji poinju cvasti u<br />
lipnju i cvatu cijelo ljeto. Pred jesen, po cvatnji cijela biljka ugiba.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Obina ili amerika agava potjee iz Meksika i Južne Amerike odakle su je španjolski i<br />
portugalski pomorci prenijeli zajedno s kukuruzom, krumpirom i drugim kulturama na jug<br />
Europe. Kod nas su je donijeli Španjolci 1561. godine iz istonog Meksika. Odavno se proširila,<br />
podivljala iz kulture i sada raste samonikla uz obale Sredozemlja. U Dalmaciji zabilježena još<br />
prije više stoljea, pa ak Visiani poetkom 19. stoljea dvoji da li je za Dalmaciju alohtona ili se<br />
ve treba ubrojiti u autohtone biljke <strong>Dalmacije</strong>. Nikada u Dalmaciji nije uzgajana, osim lokalno<br />
razmnožavana i saena kao ukrasna biljka.<br />
Agava je zanimljiva biljka koja kod nas prvenstveno služi kao ukrasna biljka, meutim ima<br />
karakteristike ljekovite, aromatine, industrijske, medonosne i krajobrazne vrste. Podzemni dio<br />
biljke se nekad upotrebljavao kao lijek protiv sifilisa, mesnati soni dijelovi lista služe protiv<br />
reume, kao diuretik, ali i kao insekticid. Lisni pupoljci sirovina su za aromatiziranje tekile i<br />
drugih domaih meksikih rakija. Lisna vlakna služe za proizvodnju vlakna od kojih se i kod nas<br />
izraivao konop, a u Italiji i neke grublje vrste papira. Kod nas su se koristila vlakna agava i kao<br />
sirovina za izradu tradicionalnih dalmatinskih ipki, od kojih su najpoznatije: paška, hvarska i<br />
viška. Cvjetovi agave iznimna su pelinja paša. U novije doba pokušava se iz agave u<br />
gospodarskim koliinama ekstrahirati ugljikohidrat inulin kojeg u listovima ima u velikim<br />
koliinama.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Agava je vrlo zahvalna biljka koja raste doslovno na svim terenima. Iznimno je pogodna za<br />
svježe nasute, strme terene gdje svojim gustim korijenom sprjeava eroziju. Na podruju<br />
<strong>Dalmacije</strong> daje karakter brojnim krajobrazima, osobito uz more. Nakon više stoljea postala je<br />
naša tradicijska kultura za koju se vežu tradicijski proizvodi, dalmatinske ipke.<br />
Agava je biljka izuzetno dobro prilagoena na uvjete <strong>Dalmacije</strong>, gdje je odavno pobjegla iz<br />
kulture te raste kao divlja, dajui karakter brojnim dalmatinskim krajobrazima, pri emu dobro<br />
podnosi zaslanjenje. Potrebno je izvršiti dodatna istraživanja populacija te odabrati najpogodnije<br />
za korištenja prvenstveno za sanacije smetlišta i drugih devastiranih podruja. U manjoj mjeri<br />
mogue je zasnovati nasade za proizvodnju vlakana za tradicijske dalmatinske ipke te isprobati<br />
mogunost proizvodnje novog proizvoda – dalmatinske tekile.<br />
185
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda agave<br />
na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za agavu.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, farmaceutskih, vrijednosti<br />
agave kroz publikacije, kušaonice, predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije.<br />
7. Propagacija agave u Dalmaciji, posebno za sanaciju svježe nasutih tala.<br />
8. Poticanje zasnivanja plantaža za proizvodnju.<br />
9. Poticanje zasnivanja ipkarskog obrta u okviru obiteljskih gospodarstava.<br />
10. Ukljuenje ipkarskih proizvoda u turistiku ponudu <strong>Dalmacije</strong>.<br />
186
7.2.2.6 BIOKOVO<br />
a) Kultura: Velika iglica<br />
b) Red: Geraniales<br />
c) Porodica: Geraniaceae<br />
d) Svojta: Geranium dalmaticum x Geranium macrorrhizum<br />
e) Naziv sorte: Biokovo<br />
f) Sinonimi: ()<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, 0, 0<br />
i) Rasprostranjenost: proizvedena kao ukrasna kultura u Njemakoj<br />
j) Sažeti opis<br />
Biokovo je relativno nedavno selekcioniran kultivar hibrida dalmatinske iglice na bazi<br />
primjeraka sakupljenih na podruju Biokova. Tvori niski do poluvisoki grm s zelenim listovima<br />
prošaranim crvenim prugama. Cvate s brojnim cvjetovima bijele boje s ljubiastim centrom,<br />
promjera oko 2 cm. Cvjeta od kasnog proljea do sredine ljeta. Vrlo tolerantan na vruinu i<br />
vlagu.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Biokovo je hibrid dalmatinske iglice nastao prirodnom mutacijom na Biokovu, gdje je sakupljen<br />
te naknadno selekcioniran od strane njemakih selekcionera. Danas se proizvodi u brojnim<br />
rasadnicima širom svijeta i nudi na prodaju ak i na internetu.<br />
Biokovo je sve popularnije u Europi i ubrzano se širi po cijelom svijetu.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Biokovo je jedan od primjera korištenja izvornih, endeminih biljnih vrsta u selekciji za ukrasno<br />
bilje. Vrlo je teško dati sud koje naše bilje ima ovaj potencijal, ali sigurno je da na podruju<br />
<strong>Dalmacije</strong> rastu brojni endemi izražene estetske vrijednosti.<br />
Trenutno se kod nas nudi samo u jednom rasadniku u Istri. Nije poznato da li postoji u prirodi,<br />
na Biokovu.<br />
Koncept bussines plana vrijedi za sve naše estetski vrijedne endemine biljke. Potrebno je na<br />
osnovi dosadašnjih istraživanja odabrati endemine vrste koje imaju visoku estetsku vrijednost,<br />
te organizirati pokusno polje. Analizom vrsta u procesu kultiviranja odabrati najoptimalnije vrste<br />
za daljnju selekciju, te zapoeti s pokusnom proizvodnjom. Usporedo s ovom aktivnosti raditi na<br />
promociji ove proizvodnje te informirati javnost o djelatnosti. Završni kultivari trebaju imati<br />
poseban status meu našim ukrasnim biljem te ih promovirati kroz sve turistike aktivnosti, kao i<br />
na meunarodnim sajmovima u inozemstvo.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda<br />
izvornog endeminog estetski vrijednog bilja na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
3. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
4. Izrada marketinškog plana za najperspektivnije biljne vrste.<br />
5. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, estetskih i drugih<br />
vrijednosti kroz publikacije, predavanja, edukativne i turistike obilaske, medije.<br />
6. Propagacija najperspektivnijih estetskih biljnih vrsta u Dalmaciji,<br />
7. Poticanje zasnivanja proizvodnje sadnica u rasadnicima.<br />
8. Poticanje prodaje i promocije izvornih endeminih ukrasnih biljaka <strong>Dalmacije</strong>.<br />
9. Ukljuenje u turistiku ponudu <strong>Dalmacije</strong>.<br />
10. Izlazak na svjetsko tržište ukrasnog bilja<br />
187
188
7.2.2.7 DALMATINSKA PLANIKA<br />
a) Kultura: Planika<br />
b) Red: Ericales<br />
c) Porodica: Ericaceae<br />
d) Svojta: Arbutus unedo Linnaeus, 1753<br />
e) Naziv sorte: Dalmatinska planika<br />
f) Sinonimi: maginja, planiac, prpak, jagodinica, jagodnjak, jagodica<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0<br />
i) Rasprostranjenost: cijeli Mediteran, kod nas od Istre do <strong>Dalmacije</strong>, te primorja Crne gore<br />
j) Sažeti opis<br />
Dalmatinska planika je zimzeleno drvo koje može narasti do 6 metara visine. Listovi su izduženo<br />
jajasti, kožasti i na rubovima pilasto nazubljeni, dugi 6–9 cm, 2–3 cm široki, na 3–10 mm dugoj<br />
peteljci. Zvonoliki bijeli cvjetovi nalaze se u cvatovima. Cvate od listopada do kraja prosinca.<br />
Plodovi planike, maginje su okrugli, debljine oko 2 cm, naranasto crveni, a crvenkasta kora im<br />
je bradaviasta, tokasta slina vrtnoj jagodi ili kori na plodu liija. Plodovi dozrijevaju u<br />
listopadu, kada poinju mijenjati boju iz zelene u žutu, naranastu i žarko crvenu. Taj se proces<br />
odvija postupno, tako da se plodovi poinju bojiti u razliito vrijeme. U isto vrijeme postupno se<br />
razvija cvat, pa se iz bijelih grozdova razvijaju cvjetovi slini cvijetu vrijesa. Kod planike je vrlo<br />
zanimljivo da ima istovremeno zrijue plodove, nezrele plodove i bijele cvjetove, koji e u<br />
razdoblju od jedne godine dozrijeti. Crveni zreli plodovi su vrlo ukusni i sadrže veliku koliinu<br />
vitamina C, do 300 mg u 100 grama ploda.<br />
Dalmatinska planika pripada biljnoj zajednici makiji somine (Juniperus phoenicea) koja pripada<br />
asocijaciji Pistacio-Juniperetum phoeniceae.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Dalmatinska planika izvorna je mediteranska vrsta, sastavni dio mediteranske makije. Njezina<br />
jestivost je poznata od davnina, ali se ne preporuuje u veim koliinama, o emu govori njeno<br />
latinsko ime unedo, što znai da je jestiv samo jedan plod. Kod nas ne postoji tradicija<br />
kultiviranja planike, ali postoji tradicija korištenja plodova za proizvodnju vina, peenje rakije,<br />
preradu u marmeladu. Za ratnih godina plodovi su se sušili i mljeli u brašno, a u Italiji, južnoj<br />
Francuskoj i sjevernoj Africi plodovi se prodaju na tržnicama i jedu se sirove sa šeerom, a<br />
postoji i tradicija ušeeravanja zrelih plodova. Listovi planike su se kod nas koristili i kao zain,<br />
zamjena za listove lovora. Cvjetovi planike iznimna su pelinja paša, kad nijedna druga biljka ne<br />
cvate, samo dolaze kasno, kad je obino ve prehladno za pele i med rijetko dozrije.<br />
U kozmetici se plodovi planike upotrebljavaju kao dodatak kremi za njegu lica (omoguuje<br />
jednakomjerno tamnjenje kože), jer sprjeava nastajanje smeih pjega na obrazima. Krema je<br />
preporuljiva protiv starenja kože, raznih izraslina, nejednolike puti, pjega nastalih od izlaganja<br />
suncu, hormonskih poremeaja i sl.<br />
U novije doba dolazi do izražaja estetska vrijednost planike koja se formirana u manja stabla sadi<br />
sve više po Mediteranu, ali i dublje u kontinentu, jer se pokazalo da izdrže hladnou i do -15 ºC.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Dalmatinska planika ima veliku potencijalnu gospodarsku vrijednost kao vona vrsta,<br />
industrijska kultura, dekorativna ili ukrasna vrsta te kao medonosna vrsta. Posebna je vrijednost<br />
planike što ona cijele godine ima dekorativne plodove koji postupno dozrijevaju, što dozriju<br />
krajem kalendarske godine kad nema drugog svježeg voa te što cvate u kasnu jesen, kad ne<br />
cvate praktiki ni jedna druga autohtona vrsta.<br />
Potrebno je izvršiti selekciju populacije planike kako bi se odabrali kultivari pogodni za daljnju<br />
selekciju na osnovi vremena cvatnje i dozrijevanja, veliine i ukusnosti ploda, rodnosti,<br />
otpornosti na hladnou i sušu, dekorativnih elemenata i drugog. Oplemenjene kulture planike<br />
189
treba razmnožiti i zasnovati rasadnike i nasade. Plodovi se mogu ponuditi kao svježe voe i to u<br />
vrijeme kad nema drugog svježeg voa, mogu se sušiti ili preraditi u džemove i marmelade.<br />
Plodovi slabije kvalitete mogu služiti kao industrijska sirovina za proizvodnju vina ili peenje<br />
rakije. Kultivari selekcionirani<br />
Na niže temperature mogu se saditi i dublje u kontinentu, a kao ukrasna parkovna i vrtna kultura,<br />
vjerojatno po cijeloj Hrvatskoj. Proizvodi, plodovi i preraevine, trebaju se marketinški obraditi i<br />
ponuditi ponajprije kroz turistike aktivnosti kao izvorni tradicionalni proizvod <strong>Dalmacije</strong>.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda planike<br />
na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za planiku.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, farmaceutskih i<br />
dekorativnih vrijednosti planike kroz publikacije, kušaonice, predavanja, edukativne i<br />
turistike obilaske, medije.<br />
7. Propagacija planike u Dalmaciji.<br />
8. Poticanje zasnivanja rasadnika za proizvodnju sadnica planike.<br />
9. Poticanje zasnivanja plantaža za proizvodnju planike.<br />
10. Poticanje zasnivanja pogona za pakiranje svježih plodova, sušenje i preradu u okviru<br />
obiteljskih gospodarstava.<br />
11. Ukljuenje proizvoda planike u turistiku ponudu <strong>Dalmacije</strong>.<br />
12. Ukljuenje prirodnih sastojina, plantaža, pogona za preradu i kušaonica u turistiku<br />
ponudu <strong>Dalmacije</strong>.<br />
190
191
7.2.2.8 DALMATINSKA MIRTA<br />
a) Kultura: Mirta<br />
b) Red: Myrtales<br />
c) Porodica: Myrtaceae<br />
d) Svojta: Myrtus communis Linnaeus, 1753<br />
e) Naziv sorte: Dalmatinska mirta<br />
f) Sinonimi: mra<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0<br />
i) Rasprostranjenost: cijeli Mediteran, kod nas od Istre do <strong>Dalmacije</strong>, te primorja Crne gore<br />
j) Sažeti opis<br />
Dalmatinska mirta je zimzeleni grm do malo drvce koje može narasti do 5 metara visine. Listovi<br />
su na granama smješteni nasuprotno, na kratkoj peteljci, usko jajasti, kožasti, prema vrhu suženi<br />
i sjajni, dugaki do 3 cm. Bijeli, mirisavi cvjetovi nalaze se pojedinano u pazušcima listova na<br />
dugakim peteljkama. Cvate od lipnja do polovice kolovoza. Plodovi mirte su okrugle,<br />
tamnomodre, mesnate bobe, veliine graška odnosno 5-7 mm u promjeru, s ostacima aške na<br />
vrhu. Plodovi dozrijevaju od kraja listopada do kraja studenog, kada poinju mijenjati boju iz<br />
zelene u tamno modru. Zreli plodovi su ugodnog, slatkastog i pomalo smolastog okusa.<br />
Dalmatinska mirta pripada biljnoj zajednici makiji somine (Juniperus phoenicea) koja pripada<br />
asocijaciji Pistacio-Juniperetum phoeniceae.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Dalmatinska mirta potjee iz podruja Male Azije, odakle je prenesena na Mediteran još u<br />
prethistoriji. Koristili su je ve stari Grci , ali je osobito cijenjena, ak kultno štovana za vrijeme<br />
Rimskog carstva, slino kao i lovor. Uzgoj su zapoeli stari Grci koji su jeli svježe plodove kao<br />
ukusno i ljekovito voe. Iz listova se u manjoj mjeri destilira eterino ulje. U Italiji se bobe<br />
koriste kao zain, a u Francuskoj se od boba proizvodi alkoholno pie nazvano eau d'Agnes. U<br />
Dalmaciji se plodovi mirte tradicionalno koriste konzervirani u soli ili slanoj otopini, a za<br />
vrijeme ratova su se sušili i mljeli u brašno. Na našim otocima tradicionalno se dodaju u<br />
lozovau za proizvodnju posebne crne rakije, vjerojatno jedne od najboljih u Dalmaciji. Mirta je<br />
važna mediteranska medonosna biljka.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Dalmatinska mirta ima potencijalnu gospodarsku vrijednost kao vona vrsta, industrijska kultura,<br />
dekorativna ili ukrasna vrsta te kao medonosna vrsta. Potrebno je izvršiti selekciju populacije<br />
planike kako bi se odabrali kultivari pogodni za daljnju selekciju na osnovi vremena cvatnje i<br />
dozrijevanja, veliine i ukusnosti ploda, rodnosti, otpornosti na hladnou i sušu, dekorativnih<br />
elemenata i drugog. Oplemenjene kulture mirte treba razmnožiti i zasnovati rasadnike i nasade.<br />
Plodovi se mogu ponuditi kao svježe voe i to u vrijeme kad nema drugog svježeg voa, mogu se<br />
sušiti ili preraditi u džemove i marmelade. Plodovi slabije kvalitete mogu služiti kao industrijska<br />
sirovina za proizvodnju crne rakije. Kultivari selekcionirani na niže temperature mogu se saditi i<br />
dublje u kontinentu, ali ne preduboko jer je mirta prilino osjetljivija na hladnou.<br />
Proizvodi, plodovi i preraevine, trebaju se marketinški obraditi i ponuditi ponajprije kroz<br />
turistike aktivnosti kao izvorni tradicionalni proizvod <strong>Dalmacije</strong>.<br />
192
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda mirte na<br />
podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za mirtu.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, farmaceutskih i<br />
dekorativnih vrijednosti mirte kroz publikacije, kušaonice, predavanja, edukativne i<br />
turistike obilaske, medije.<br />
7. Propagacija mirte u Dalmaciji.<br />
8. Poticanje zasnivanja rasadnika za proizvodnju sadnica mirte.<br />
9. Poticanje zasnivanja plantaža za proizvodnju mirte.<br />
10. Poticanje zasnivanja pogona za pakiranje svježih plodova, sušenje i preradu u okviru<br />
obiteljskih gospodarstava.<br />
11. Ukljuenje proizvoda mirte u turistiku ponudu <strong>Dalmacije</strong>.<br />
12. Ukljuenje prirodnih sastojina, plantaža, pogona za preradu i kušaonica u turistiku<br />
ponudu <strong>Dalmacije</strong>.<br />
193
194
7.2.2.9 DALMATINSKI MATAR<br />
a) Kultura: Matar<br />
b) Red: Capparales<br />
c) Porodica: Brassicaceae<br />
d) Svojta: Crithmum maritmum Linnaeus, 1753<br />
e) Naziv sorte: Dalmatinski matar<br />
f) Sinonimi: motar, motrika, petrovo zelje, petrovac, šulac, obalac, omaalj,<br />
sirotinjska šparoga, divlji koroma<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0<br />
i) Rasprostranjenost: cijeli Mediteran, kod nas od Istre do <strong>Dalmacije</strong>, te primorja Crne gore<br />
j) Sažeti opis<br />
Dalmatinski matar je trajna i snažna, razgranata u gornjem dijelu, a pri dnu odvenjela halofitna<br />
biljka iz porodice štitarki (Apiaceae), visoka do 50 cm. Listovi su rasperani, plavozeleni, izrazito<br />
mesnati do 5 cm dugi i oko 6 mm široki. Na vrhu biljke razvijaju se štitasti cvatovi sastavljeni od<br />
brojnih zelenkasto žutih cvjetia koji cvatu od kolovoza do kraja rujna. Raste neposredno uz<br />
more, naješe u pukotinama vapnenakih stijena. esto prekriva cijele komplekse obalnih<br />
ploastih vapnenaca.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Dalmatinski matar je izvorna biljka Europe, proširena gotovo svim europskim obalama, ali sve<br />
rjea. Koristi se još od pretpovijesnog doba, po grkoj mitologiji božica Hekata ga je pripremila<br />
Tezeju. Mesnati i vrsti listovi imaju slan i aromatian okus. Pomorci su listove matara u<br />
prošlosti nosili uložene u octu na svoje plovidbe kao sredstvo protiv skorbuta. Svježe ubrani<br />
listovi su zapravo relativno siromašni vitaminom C. Sušenjem listova dio eterinog ulja (kojemu<br />
je glavni sastojak dilapiol) ispari, pa se mogu prirediti jela s blažim mirisom. Upotrebljava se u<br />
prehrani, za salate, ukiseljena i za umake, ali i u medicini kao antiskorbutno sredstvo i diuretik.<br />
Kao povrtnicu posebno su je cijenili i koristili Englezi za brojne salate i umake, a Shakespeare je<br />
spominje u drami Kralj Lear.<br />
U Dalmaciji se tradicionalno koristi na otocima, kao prilog jelima u octu ili u ulju, posebno<br />
Hvaru, Brau, iovu, Visu. Smatra se specijalitetom kao i kapari, s kojima se esto zajedno<br />
konzervira.<br />
Jedan dalmatinski gurman kaže za matar: „njegova visost matar...bar ga ja tako zoven...beren ga<br />
na južnoj strani otoka iova...delicija da ne more bit vea...raste i na sjeveru...u engleskoj je na<br />
dvoru uvik bila cijenjena, sad je u EU zaštiena biljka...prije se u Dalmaciji puno duperela, a ja<br />
u njoj guštan ve godinan...na salatu oli sa par maslin i kapari sa dobrin ovjin siren, a more i<br />
koja fetica pršuta.“<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Dalmatinski matar ima potencijalnu gospodarsku vrijednost kao izvorna dalmatinska povrtnica i<br />
zainska biljka. Potrebno je izvršiti selekciju populacije matra kako bi se odabrali kultivari<br />
pogodni za daljnju selekciju na osnovi veliine i ukusnosti listova, koliine eterinih ulja,<br />
mogunosti uzgoja na nezaslanjenom tlu, otpornosti na hladnou i sušu i drugog. Oplemenjene<br />
selekcije matra treba razmnožiti i zasnovati rasadnike i nasade.<br />
Selekcionirani dalmatinski matar s manjim udjelom eterinog ulja može se koristiti kao svježa<br />
mediteranska salata ili kao konzervirani listovi u domaoj kvasini ili maslinovom ulju. Ove<br />
proizvode treba marketinški obraditi i ponuditi ponajprije kroz turistike aktivnosti kao izvorni<br />
tradicionalni proizvod <strong>Dalmacije</strong>. Nije zanemariva ni turistika atraktivnost ouvanih sastojina<br />
matra uz obalu Jadrana.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
195
196<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda matra<br />
na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
5. Izrada marketinškog plana za matar.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, farmaceutskih i<br />
dekorativnih vrijednosti matra kroz publikacije, kušaonice, predavanja, edukativne i<br />
turistike obilaske, medije.<br />
7. Propagacija matra u Dalmaciji.<br />
8. Poticanje zasnivanja rasadnika za proizvodnju sadnica matra.<br />
9. Poticanje zasnivanja plantaža za proizvodnju matra.<br />
10. Poticanje zasnivanja pogona za pakiranje svježih listova i preradu u okviru obiteljskih<br />
gospodarstava.<br />
11. Ukljuenje proizvoda matra u turistiku ponudu <strong>Dalmacije</strong>.<br />
12. Ukljuenje prirodnih sastojina, plantaža, pogona za preradu i kušaonica u turistiku<br />
ponudu <strong>Dalmacije</strong>.
197
7.2.2.10 DIVLJA RIGA<br />
a) Kultura: Divlja riga<br />
b) Red: Capparales<br />
c) Porodica: Brassicaceae<br />
d) Svojta: Diplotaxis tenuifolia (L.)DC.<br />
e) Naziv sorte: Divlja riga<br />
f) Sinonimi: dvoredac, uskolisni dvoredac, razgranjeni dvoredac, divlja rikula, rigula,<br />
divlji kupus, divlja salata, nadimaa<br />
g) Status: 0<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, LC, 0<br />
i) Rasprostranjenost: od Bliskog istoka do južne Europe; kod nas u obalnom dijelu, od Istre<br />
do primorja Crne gore, posebno u Dalmaciji; kao korov proširena u<br />
USA<br />
j) Sažeti opis<br />
Divlja riga je do 60 cm visoka trajnica snažnog korijena, pri dnu odvenjela biljka iz porodice<br />
vrzina (Capparaceae). Listovi su debeli i soni, plavozeleni, do 12 cm dugi i duboko perasto<br />
urezani na 3-5 nasuprotna režnja. Na vrhu biljke razvija se visoka stabljika s grozdastim cvatom<br />
sastavljenim od mirišljavih žutih cvjetova koji cvatu od svibnja do kraja listopada. Po cvatnji<br />
razvijaju se 3 cm dugake komuške pune sitnih, u dva reda složenih sjemenki, odakle dolazi<br />
latinsko ime diplotaxis (dvoredac). Svježi listovi imaju tipian miris na rigu odnosno peeno<br />
svinjsko meso. Naješe raste na aridnim kamenitim strminama.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Divlja riga sastavni je dio svih dalmatinskih mišancija u sklopu kojih se redovito prodavao na<br />
dalmatinskim tržnicama. Koriste se mladi listovi koji se razvijaju od travnja sve do kraja srpnja.<br />
Na isti nain koristi se i u Italiji i Francuskoj.<br />
Poznata je i ljekovitost divlje rige. Koristi se kao sredstvo za išenje krvi, za iskašljavanje, kao<br />
diuretik i antiskorbutik. Sjeme koje je ljutog okusa od glikozida sinergina, se u srednjem vijeku<br />
mljelo za izradu senfa, a smatralo se da biljka ima afrodizijaka svojstva.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Divlja riga ima potencijalnu gospodarsku vrijednost kao izvorna dalmatinska povrtnica. Ona je<br />
nutricionistiki vrjednija od rige, ima dvostruko više C vitamina i oko 20 % više karotena. Biljka<br />
je vrlo vrijedna pelinja paša, posebno oko Postira na otoku Brau gdje daje redovito jedno<br />
vrcanje.<br />
Potrebno je izvršiti selekciju populacije divlje rige kako bi se odabrali kultivari pogodni za<br />
daljnju selekciju na osnovi veliine, tvrdoe i ukusnosti listova, mogunosti uzgoja, otpornosti na<br />
hladnou i sušu i drugog. Oplemenjene selekcije divlje rige treba razmnožiti i zasnovati<br />
sjemensku proizvodnju i nasade.<br />
Selekcionirana divlja riga može se koristiti kao svježa mediteranska salata, na identian nain<br />
kao i poznatija riga, od koje je nutricionistiki vrjednija. Ovaj proizvod treba marketinški<br />
obraditi i ponuditi ponajprije kroz turistike aktivnosti kao izvorni, tradicionalni proizvod<br />
<strong>Dalmacije</strong>.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genofonda divlje<br />
rige na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
3. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
4. Zasnivanje demonstracijskog pokusnog polja s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
198
5. Izrada marketinškog plana za divlju rigu.<br />
6. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, i prehrambenih vrijednosti divlje rige<br />
kroz publikacije, kušaonice, predavanja, medije.<br />
7. Propagacija divlje rige u Dalmaciji.<br />
8. Poticanje zasnivanja proizvodnje sjemena odabranih kultivara divlje rige.<br />
9. Poticanje zasnivanja proizvodnje divlje rige.<br />
10. Poticanje zasnivanja pogona za pakiranje svježih listova u okviru obiteljskih<br />
gospodarstava.<br />
11. Ukljuenje proizvoda divlje rige u turistiku ponudu <strong>Dalmacije</strong>.<br />
199
7.3 STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA<br />
7.3.1 Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljšanje:<br />
Osim svega nekoliko vrsti i sorta ostali obraeni dalmatinski kultivari aromatinog, zainskog,<br />
ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja ne nalaze se na sortnoj listi RH.<br />
Osnovni razlog je nedostatna istraživanja ratarskih kultura na podruju <strong>Dalmacije</strong>, iako postojei<br />
kultivari predstavljaju izvorište zanimljivih svojstava vrlo zanimljivih za oplemenjivaki rad, a<br />
neki ak i svoj centar razvoja upravo imaju na Mediteranu.<br />
Meutim, ak i za kultivare koji se nalaze na sortnoj listi trenutno ne postoji službena<br />
proizvodnja sjemena, a sjeme kadulje, lavande i ružmarina koje se može kupiti na tržištu<br />
redovito dolazi iz izvoza i ne predstavlja ovdje obraene populacije. Iznimka je budrovka, ije se<br />
sadnice razmnožavaju u više rasadnika i mogu se kupiti.<br />
7.3.2 Elementi istraženosti i ouvanja tradicijskih kultivara<br />
7.3.2.1 Strunjaci koji se bave tradicijskim kultivarima<br />
200<br />
Dr. sc. Ivan Kolak<br />
Agronomski fakultet Zagreb<br />
Svetošimunska 25<br />
10 000 Zagreb<br />
Dr. sc. Franjo Šatovi<br />
Agronomski fakultet Zagreb<br />
Svetošimunska 25<br />
10 000 Zagreb<br />
Mr. sc. Ines Vršek<br />
Agronomski fakultet Zagreb<br />
Svetošimunska 25<br />
10 000 Zagreb<br />
Mr. sc. Mihaela Kurtela<br />
Agronomski fakultet Zagreb<br />
Svetošimunska 25<br />
10 000 Zagreb<br />
Mr. sc. Vesna Židovec<br />
Agronomski fakultet Zagreb<br />
Svetošimunska 25<br />
10 000 Zagreb<br />
Mr. sc. Ksenija Karlovi<br />
Agronomski fakultet Zagreb<br />
Svetošimunska 25<br />
10 000 Zagreb<br />
Mr. sc. Roman Ozimec<br />
Orehoveki ogranak 37<br />
10 040 Zagreb
7.3.2.2 Projekti inventarizacije, karakterizacije i ouvanja tradicijskih kultivara<br />
Državni poticaji za zasnivanje plantaža lavandina budrovke<br />
7.3.2.3 Institucije, udruge i pojedinci koje se bave ouvanjem tradicijskih kultivara<br />
Agronomski fakultet Zagreb<br />
Svetošimunska 25<br />
10 000 Zagreb<br />
Milan i Vesna Vojinovi<br />
Anemona d.o.o.<br />
Kovaki prolaz bb<br />
20 260Korula<br />
Ratko Kovaevi<br />
Kapar d.o.o.<br />
Kvaternikova 12<br />
21 000 Split<br />
7.3.2.4 Kolekcijski nasadi, rasadnici, matina stada, banke gena, uzgajivai i drugi centri<br />
održanja i propagacije: održava, lokacija, kulture/kultivari, populacije, nain uvanja, broj<br />
primki…<br />
Trenutno ne postoje kolekcijski nasadi, rasadnici, banke gena, uzgajivai i drugi centri održanja i<br />
propagacije.<br />
201
7.4 MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA<br />
7.4.1 Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih<br />
kultivara:<br />
terenska istraživanja,<br />
opisi kultivara,<br />
sakupljanje sjemenskog i sadnog materijala,<br />
formiranje i dopuna kolekcija,<br />
daljnja selekcija,<br />
oplemenjivaki rad,<br />
razrada bussines planova,<br />
poboljšanje državne strategije<br />
predavanja,<br />
izložbe,<br />
promotivni materijal,<br />
publikacije.<br />
202
8. DOMAE ŽIVOTINJE<br />
8.1 UVOD<br />
8.1.1 Gospodarsko znaenje za Dalmaciju<br />
Prvi poznati stanovnici <strong>Dalmacije</strong> bili su pripadnici ilirskog plemena Dalmati, od kojeg je<br />
izveden naziv regije – Dalmacija. Obje rijei etimološki potjeu od stare ilirske rijei dalma<br />
(delma), što znai ovca, dakle Dalmacija je zemlja ovaca, odnosno ovara. Tako ve samo ime<br />
<strong>Dalmacije</strong> ukazuje na iznimnu važnost stoarstva i uzgoja domaih životinja na ovom podruju.<br />
Prema popisu iz 1781. godine u Dalmaciji je bilo oko 1,2 milijuna grla stoke, od ega preko<br />
milijun ovaca i koza, što je u odnosu na broj stanovnika (250.000) inilo Dalmaciju<br />
najstoarskijom zemljom tadašnje Europe, jer je na jednog Dalmatinca bilo 5 grla stoke!<br />
Ova iznimno velika zastupljenost stoke za Dalmaciju ne udi ako se zna da opstanak na ratarski<br />
nepovoljnom podruju, kao što je Dalmacija, relativno velikoj populaciji ljudi uope nije mogao<br />
biti mogu bez oslonca u stoarstvu, što se posebno odnosi na Dalmatinsku Zagoru. Za Zagoru je<br />
stoka bila gotovo jedini izvor prihoda, uvjet i oslonac opstanka zagorskog puanstva.<br />
Danas, kad je oslonac ekonomije <strong>Dalmacije</strong> u sasvim drugim granama privrede, a Zagora<br />
izrazito depopulizirano podruje, Dalmacija je postala stoarski iznimno slabo razvijena regija,<br />
koje prema najnovijim popisima iz 2007. godine ima svega oko 250 0000 grla stoke (bez peradi i<br />
pela), što je dakle oko pet puta manje nego prije 200 godina (Tablica 1).<br />
Tablica 1: Službeno evidentirane domae životinje na podruju <strong>Dalmacije</strong> 2007. godine<br />
Županija Konji Magarci Goveda Ovce Koze Svinje* Perad Pele***<br />
Zadarska 18 134 2.166 105.261 13.473 0 ? 7.738<br />
Šibenskokninska<br />
28 125 1.571 70.207 5.264 52 ? 6.820<br />
Splitskodalmatinska<br />
413 213 351 48.809 7.793 360 ? 29.950<br />
Dubrovakoneretvanska<br />
72 28 668 3.729 1.176 0 ? 9.026<br />
UKUPNO u 531 500 4.756 228.006 27.706 412 ? 53.534<br />
Dalmaciji<br />
**8.000<br />
U Hrvatskoj 12.938 1.348 179.627 538.827 50.238 167.131 700.000 313.978<br />
U Hrvatskoj<br />
procjena<br />
15.000 1.500 235.000 600.000 70.000 650.000 1.200.000 320.000<br />
* Broj rasplodnih krmaa<br />
**Procijenjen broj svinja u uzgoju<br />
***Broj košnica, broj pelara 684/2007<br />
203
8.1.2 Povijest uzgoja u Dalmaciji<br />
Za Dalmaciju najvažnije vrste stoke i ostalih domaih životinja bile su, po redu važnosti za<br />
gospodarstvo: ovce, koze, goveda, magarci s križancima, svinje, konji, pele, kokoši, pure,<br />
dudov prelac, kunii, golubovi, psi. Uzgoj ribe nije poznat do najrecentnijeg razdoblja.<br />
Prema najstarijim nalazima paleontoloških ostataka domaih životinja u špiljama <strong>Dalmacije</strong>,<br />
utvreno je da su najstarije u uzgoju bile ovce, koze, goveda i psi. Od poetaka civilizacije<br />
dominiraju goveda, ali na prijelazu iz bronanog u bakreno doba (4000 godina prije Krista)<br />
primat preuzimaju ovce, po kojima Dalmacija i dobiva ime. U rimsko doba zapoeo je uzgoj<br />
konja i magaraca, te pelarstvo, peradarstvo i golubarstvo, a kasnije poinje uzgoj svinja.<br />
Pokušaji sustavnijeg oplemenjivanja stoke zapoinju tek krajem Mletake republike, pa jae kroz<br />
razdoblje francuske vladavine, križanjem domaih ovaca s merino ovcama. Osobito se nastojanja<br />
merinizacije te ostale mjere unaprjeenja stoarstva pojaavaju za vrijeme Austrougarske, od<br />
1808. godine. Imenuju se osobe odgovorne za unaprjeenje, izrauju i provode planovi, uvozi<br />
rasplodni materijal, osnivaju uzgajivanice i ergele.<br />
Važnost konjogojstva i uzgoja magaraca naglo je porasla krajem 18. stoljea uslijed razvoja<br />
trgovine i prometa, a zbog nepostojanja prometnica u Dalmaciji, da bi njihov broj do kraja 19.<br />
stoljea dosegao preko 50 000 grla. Kako su konji u Dalmaciju došli za Rimskog carstva, osnova<br />
dalmatinskih konja su rimski mali konji, poniji. Kasnije, okupacijom dijela <strong>Dalmacije</strong> od strane<br />
Turskog carstva dolazi do utjecaja arapskih konja te posebno u planinskim dijelovima <strong>Dalmacije</strong><br />
utjecaja sitnog bosanskog tovarnog konja, a u dijelu Zagore i hrvatskog hladnokrvnog konja,<br />
zvanog bušak. Od polovice 19. stoljea osnivane su ergele od strane Austrougarske, pri emu su<br />
križanja uglavnom vršena arapskim i lipicanskim konjima.<br />
Uzgoj magaraca zasnivao se na dva osnovna tipa. Afriki, manji i mirniji tip te europski vei i<br />
tvrdoglaviji. Krajem 19. stoljea bilo je u Dalmaciji preko 30 000 magaraca. Oplemenjivanje<br />
domaih populacija zapoelo je polovicom 19. stoljea talijanskim apulijskim magarcem, koji<br />
nije ostavio traga u populaciji dalmatinskih magaraca.<br />
Osnova govedarstva <strong>Dalmacije</strong> je kratkorogo balkansko govedo-buša. Naknadno su Rimljani<br />
doveli dugorogo govedo u podolskom tipu koje se nije održalo. Oplemenjivanje zapoinje<br />
polovicom 19. stoljea, najprije uvoenjem simentalske i montafonske pasmine, a kasnije još i<br />
altgauske i meltalske pasmine. Konano se zbog slabih rezultata zakljuilo da e se<br />
oplemenjivanje najbolje provesti s tirolskom, odnosno austrijskom oberintalskom pasminom.<br />
Sustavnim križanjem ove pasmine s bušom nastalo je sivo dalmatinsko govedo.<br />
Ovarstvo je u Dalmaciji bilo iznimno dobro razvijeno, ponegdje u gotovo nemoguim uvjetima<br />
(Pag, Kornati). Osnova ovarstva <strong>Dalmacije</strong> je ovca pramenka, tipina ovca jugoistone Europe,<br />
koja se od davnina, a od poetka 19. stoljea sustavno oplemenjivala prvenstveno sa<br />
španjolskom merino ovcom, radi dobivanja kvalitetnije vune. Smanjenjem važnosti vune poinju<br />
križanja s mesnatijim i mlijenijim pasminama, te se uz merino ukljuuju talijanska bergamo<br />
ovca, sorthdown ovca, vlašika ovca, romanovska, karakul ovca i brojne druge<br />
U pojedinim dijelovima <strong>Dalmacije</strong>, posebno na otocima, uslijed izoliranosti populacija,<br />
specifinih ekoloških uvjeta te raznovrsnog križanja nastao je veliki broj zasebnih populacija,<br />
odnosno pasmina<br />
pramenki s veim ili manjim utjecajem merino ovce, a vjerojatno i drugih pasmina. Tako<br />
poznajemo brojne sojeve/pasmine pramenki: paška, silbska, kornatska, sinjska, braka, olibska,<br />
koje sve pripadaju velikoj skupini dalmatinskih pramenki, više ili manje križanih s drugim<br />
pasminama.<br />
204
Kozarstvo u Dalmaciji ima iznimno dugu tradiciju, vjerojatno još od predgrkih vremena, iz<br />
doba Ilira. Rimljani posebno kao otok koza istiu otok Bra. S preko 400 000 grla polovicom 19.<br />
stoljea kozarstvo <strong>Dalmacije</strong> je doseglo svoj vrhunac, da bi se do 1930. smanjilo na oko 250 000<br />
grla.<br />
Zbog nekontrolirane paše i brsta, što je navodno nepovoljno utjecalo na razvoj šuma na kršu,<br />
donesen je 1954. godine Zakon o zabrani držanja koza. Nakon ove mjere broj koza je drastino<br />
smanjen, a struka i statistika prestale su, nažalost, pratiti.<br />
Osnova dalmatinskog kozarstva je domaa (dinarska, hrvatska) šarena koza koja se manjim<br />
dijelom oplemenjivala sa sanskom i njemakom bijelom kozom te je tako stvorena hrvatska<br />
bijela koza.<br />
U pojedinim dijelovima <strong>Dalmacije</strong> (Bukovica, dio Ravnih kotara, Kamešnica) opstanak drugih<br />
domaih životinja, pa tako ni ovjeka, gotovo nije bio mogu bez koze.<br />
Za Bukovicu se istie kao podvrsta dinarske koze, bukovika koza. Trebalo bi istražiti<br />
opravdanost ovog soja ili bukoviku kozu sinonimizirati s dinarskom. Nažalost, populacija<br />
bukovikih koza je gotovo potpuno uništena za Domovinskog rata.<br />
Svinjogojstvo u Dalmaciji nema povoljne okolišne uvjete tako da je slabije razvijeno, iako je<br />
jedan od tradicijskih specijaliteta dalmatinski pršut. Osnova uzgoja bila je stara domaa,<br />
ekstenzivna pasmina šiška, autohtona za podruje Balkanskog poluotoka. Uzgoj se prvenstveno<br />
provodio u plodnijim dijelovima Zagore, prvenstveno uz krška polja, dok su u ostalim<br />
podrujima <strong>Dalmacije</strong> kupovali i dohranjivali manji broj svinja. Uzgoj je dosizao do 40 000<br />
svinja, a oplemenjivanje se vršilo prvenstveno s engleskim pasminama. Svinjogojstvo se<br />
razvojem prometa i trgovine, te uvozom iz kontinentalnih dijelova Hrvatske, svelo u Dalmaciji<br />
na minimum, a izvorne populacije šiške su u potpunosti nestale.<br />
Peradarstvo se prvenstveno zasnivalo na domaim kokošima zvanim dalmatinska pogrmuša.<br />
Oplemenjivanje se pokušalo vršiti brojnim stranim pasminama bolje mesnatosti i nesivosti. ak<br />
je zabilježen pokušaj stvaranja izvorne dalmatinske kokoši, na osnovi populacija pogrmuša.<br />
Uz kokoši, znatniji je bio uzgoj domae pasmine purana ili tuka, kako se u Dalmaciji nazivalo,<br />
koja nažalost nikada nije bila predmet ozbiljnijeg istraživanja.<br />
Daleko manje su bile proširene patke i guske, prvenstveno uz rijeke jadranskog sliva: Zrmanju,<br />
Krku, Cetinu, a još manje bisernice.<br />
Manje životinje su zbog oskudice u hrani i lošim uzgojnim uvjetima slabije zastupljene u<br />
Dalmaciji, prvenstveno kroz golubarstvo i kuniarstvo.<br />
Ipak, treba istaknuti da je golubarstvo prisutno još od Rimskog razdoblja i ima iznimno dugu<br />
tradiciju. Na podruju <strong>Dalmacije</strong> prisutni su golubinjaci zidani u obliku manjih kula, kao što su<br />
golubinjak u Hektorovievom Tvrdlju u Starigradu na otoku Hvaru i Golubarda u elopecima u<br />
Župi Dubrovakoj. Goluba Dalmatinsku zimovku zapazili su još stari putopisci, a slino kao<br />
kod dalmatinskog psa, ljubitelji goluba prenijeli su pasminu, održali je i oplemenili u Austriji i<br />
Njemakoj (dalmatinska gimpla), dok je u Dalmaciji nestala. Smatra se da je ova pasmina<br />
nastala još u predrimsko, ilirsko doba.<br />
Psi su u Dalmaciji prisutni od samih poetaka naseljavanja ovjeka i zaetaka civilizacije.<br />
Tisuugodišnje stoarstvo nije se moglo ni zamisliti bez pastirskih, ovarskih pasa, o kojima<br />
danas gotovo ništa ne znamo, a mogue je da su bili u tipu dalmatinskog psa. Dolaskom Slavena<br />
pojavljuje se pastirski pas u tipu današnjeg hrvatskog ovara, dok se dalmatinski prenamjenjuje u<br />
lovakog psa, psa uvara, te konano prodorom Osmanskog carstva u vojnog, ratnog psa. Uz<br />
njih su Putem svile s podruja Tibeta došli veliki psi moloskog tipa, preci današnjeg tornjaka.<br />
Nažalost zbog periodiki izrazito loših uvjeta, gladi i oskudica, osobito pojavom filoksere i<br />
uništenjem vinogradarstva u 19. stoljeu, psi <strong>Dalmacije</strong> gotovo nestaju, a uveni dalmatinski pas<br />
selekcioniran je u Engleskoj od matinih pasa iz <strong>Dalmacije</strong>. Nestankom stoke gube se još<br />
205
donedavno korisni ovarski i moloski psi i tek je posljednjih godina zapoelo spašavanje i<br />
reintrodukcija.<br />
Pelarstvo u Dalmaciji ima izuzetno dugu i slavnu tradiciju koja poiva na iznimnim uvjetima,<br />
pravom pelinjem rajskom vrtu medonosnih biljaka. Organizirano pelarenje su vjerojatno<br />
zapoeli stari Grci zasnivanjem kolonija duž istone jadranske obale. Osnova pelarenja je<br />
izvorna mediteranska populacija sive pele, mediteranska pela. Za vrijeme Rimskog carstva<br />
pelarstvo se unaprjeuje, a med s otoka Šolte smatra se tada najboljim na svijetu. Dolaskom<br />
Slavena koji su i sami bili vrsni pelari ova se grana stoarstva i dalje razvija, meutim<br />
zasnivajui se na najprimitivnijoj tehnici pelarenja, pri emu su se društva prilikom vaenja<br />
meda iz prirunih kamenih ili glinenih košnica gušila, odnosno ubijala. Kao svojevrsni unikat<br />
treba istaknuti pelinjak sa 266 kamenih košnica u samostanu Blaca na otoku Brau, izgraen još<br />
1905. godine.<br />
Veliki pomak ostvaren je polovicom 19. stoljea uvoenjem pokretnih saa, ve 1875. godine<br />
osnovano je na Šolti prvo pelarsko društvo, a 1905. godine Prva dalmatinska pelarska zadruga.<br />
Ipak, nedovoljna podrška vlasti za loših, sušnih godina onemoguila je razvoj pelarstva kakvo<br />
Dalmacija omoguuje, tako da je 1938. godine bilo tek oko 36 000 košnica. U posljednjih<br />
pedesetak godina izuzetne uvjete za pelarstvo koriste pelari iz drugih krajeva, posebno<br />
Slovenije koji dovoze košnice na pašu, posebno na otok Hvar. Osamostaljenjem Hrvatske ova<br />
aktivnost gotovo potpuno prestaje i godišnje se izgube tisue tona najkvalitetnijeg svjetskog<br />
meda. Danas na podruju <strong>Dalmacije</strong> aktivno pelari oko 700 pelara organiziranih u desetak<br />
pelarskih udruga.<br />
Svilogojstvo u Dalmaciji poelo se razvijati još najvjerojatnije u 10. stoljeu. Stoljeima su za<br />
svilarstvo posaena stabla murvi davala karakteristiku mnogim predjelima <strong>Dalmacije</strong>. Manjim<br />
dijelom stabla širokolisnih sorti preostala su i danas, ali se rabe za potpuno druge svrhe, stvaranja<br />
sjene uz kue i u gradskim drvoredima. Davne 1780. godine trogiranin Petar (Piere) Grisogono<br />
knjižicu o svilarstvu, koje se potie krajem Mletake republike, jae za vrijeme francuske<br />
vladavine te dalje za vrijeme Austrougarske. Zlatno doba dalmatinskog svilarstva bilo je<br />
polovicom 18. stoljea, kad se zbog bolesti u ostalom dijelu Europe traži sjeme dudovog prelca<br />
iz <strong>Dalmacije</strong>. Svilarstvo je bilo posebno razvijeno na podruju Zadra, Šibenika, Trogira, Splita,<br />
Dubrovnika i Kotora, koji je tada pripadao Dalmaciji. Ipak bolest dudovog prelca pojavila se<br />
naknadno i u Dalmaciji i od nje je svilarstvo znatno nazadovalo. Konano, otkriem umjetne<br />
svile u 20. stoljeu svilarstvo potpuno nestaje u Dalmaciji.<br />
Slatkovodno ribnjaarstvo je u Dalmaciji gotovo nepoznato, što ne treba posebno uditi<br />
prvenstveno zbog oslanjanja na morsku ribu i ribolov, a u odreenoj mjeri i zbog tehnološke<br />
nerazvijenosti i oskudice u slatkoj vodi. Ipak, poetkom 30-tih godina 20 stoljea zasnovano je<br />
mrijestilište pastrva na izvoru rijeke Jadro kod Splita koje je bilo kratkog vijeka.<br />
Na podruju <strong>Dalmacije</strong> postoje brojne endemine salmonidne vrste (pastrve) koje imaju izniman<br />
selekcijski i uzgojni potencijal, a koji je u potpunosti neiskorišten. Sve autohtone salmonidne<br />
vrste na podruju <strong>Dalmacije</strong> su ugrožene. U BIH i Sloveniji je ostvaren uzgoj mlai nekih<br />
izvornih vrsta salmonidnih riba, neretvanske mekousne pastrve i glavatice, a od 2007. godine<br />
provodi se u Hrvatskoj uzgoj mlai mekousne pastrve u svrhu jaanja populacija poribljavanjem.<br />
206
8.1.3. Okolišni uvjeti i regionalizacija <strong>Dalmacije</strong><br />
Izrazita okršenost, bezvodnost, vrlo plitak pedološki supstrat, ekstremne vruine i suše, slaba<br />
obraslost vegetacijskim pokrovom i zaslanjenost obalnog podruja uz more najvažniji su<br />
ograniavajui imbenici poljoprivrede <strong>Dalmacije</strong>, pa tako i stoarstva.<br />
Okolišni uvjeti (pedološki, klimatski, biljni pokrov) na podruju <strong>Dalmacije</strong> izuzetno su<br />
nepovoljni za razvoj krupnije stoke, tako da se Dalmacija tradicijski oslanja na stoku sitnog<br />
zuba, ovce i koze.<br />
Od krupnije stoke prevladavaju sitnije pasmine, a ništa bolje nije ni sa ovcama i kozama kod<br />
kojih su izvorne pasmine takoer sitnije i slabijih proizvodnih osobina. Meutim ove su pasmine<br />
svojevrsna tisugodišnja rezultanta iznimno nepovoljnog okoliša, zahtjeva ovjeka i mogunosti<br />
domae životinje. Zbog toga su izvorne dalmatinske pasmine svojevrsno savršenstvo,<br />
najoptimalniji prirodni resurs <strong>Dalmacije</strong>.<br />
Službena rajonizacija stoarstva na podruju <strong>Dalmacije</strong> nije provedena, ali možemo utvrditi dva<br />
zasebna rajona. Prvi obuhvaa dalmatinsku obalu i otoke i karakteriziran je izrazitom ljetnom<br />
sušom i blagom zimom, odnosno pripada eumediteranskom klimatskom podruju. Kako se<br />
visoki planinski vrhovi dinarskih planina uzdižu neposredno uz obalu Jadranskog mora (Velebit,<br />
Kozjak, Mosor, Biokovo, Rili) obalni je pojas vrlo uzak. U ovom rajonu gotovo da uope nije<br />
zastupljena krupnija stoka, a prisutno je tradicijsko ovarstvo obale i otoka.<br />
Drugi rajon obuhvaa dalmatinsko zalee, odnosno Dalmatinsku Zagoru u širem smislu. Ovo je<br />
podruje izrazito krajobrazno raznoliko i obuhvaa poplavne depresije, krška polja, krške zaravni<br />
i uzvisine te konano visoke dinarske vrhove, pa se tako i izmjenjuje klima od eumediteranske<br />
preko kontinentalne sve do hladne, ak snježne planinske klime. Na ovom podruju stoarstvo je<br />
bilo tradicionalno iznimno dobro razvijeno u odnosu na loše okolišne uvjete, ali je polovicom 20.<br />
stoljea izrazitim iseljavanjem i depopulacijom ovih prostora gotovo u potpunosti nestalo.<br />
207
8.2 TRADICIJSKE PASMINE DALMACIJE<br />
8.2.1 Pregledni popis vrsta, pasmina i sojeva<br />
Govedo (Bos taurus):<br />
Dalmatinska buša<br />
Dalmatinsko sivo govedo<br />
Konj (Equus caballus):<br />
Magarac (Equus asinus):<br />
Koza (Capra prisca):<br />
Ovca (Ovis aries):<br />
Svinja (Sus scrofa):<br />
Kokoš (Gallus gallus):<br />
Pura (Meleagris gallopavo):<br />
Pas (Canis familiaris):<br />
Dalmatinski poni<br />
Dalmatinski hladnokrvnjak (Bušak)<br />
Alkar<br />
Bosanski brdski konj<br />
Primorsko-dinarski magarac<br />
Sitni magarac<br />
Bukovika koza<br />
Dinarska šarena koza<br />
Hrvatska bijela koza<br />
Braka koza<br />
Paška ovca<br />
Kornatska ovca<br />
Olibska ovca<br />
Silbska ovca<br />
Zlarinska ovca<br />
Braka ovca<br />
Sinjska ovca<br />
Dubrovaka ruda<br />
Dalmatinska pramenka<br />
Šiška<br />
Dalmatinska pogrmuša<br />
Domaa tuka<br />
Dalmatinski pas<br />
Hrvatsko-bosanski planinski pas tornjak<br />
Pela (Apis mellifera carnica mediterana): Mediteranska siva pela<br />
Golub (Columba livia):<br />
Dalmatinska zimovka<br />
Zadarski prevrta<br />
Riba (Salmo dentex): Rijeni zubatak<br />
(Salmo marmoratus):<br />
Glavatica<br />
(Salmo farioides):<br />
Primorska pastrva<br />
(Salmo visovacensis):<br />
Visovaka pastrva<br />
(Salmo zrmanjaensis):<br />
Zrmanjska pastrva<br />
(Salmothymus obtusirostris krkensis): Zlousta<br />
(Salmothymus o. oxyrhynchus): Neretvanska mekousna<br />
(Salmothymus o. salonitana): Solinska mekousna<br />
208
Sukladno do sada objavljenim zakonskim pravnim aktima koja obuhvaaju slijedee propise:<br />
- POPIS IZVORNIH I ZAŠTIENIH PASMINA I SOJEVA DOMAIH ŽIVOTINJA TE<br />
NJIHOV POTREBIT BROJ (Narodne novine 127/1998) na snazi od 07.10.1998<br />
- DOPUNA POPISA IZVORNIH I ZAŠTIENIH PASMINA I SOJEVA DOMAIH<br />
ŽIVOTINJA TE NJIHOV POTREBNI BROJ (Narodne novine 73/2003) na snazi od 06.05.2003<br />
- IZMJENA I DOPUNA POPISA IZVORNIH I ZAŠTIENIH PASMINA I SOJEVA<br />
DOMAIH ŽIVOTINJA, TE NJIHOV POTREBNI BROJ (Narodne novine 39/2006) na snazi<br />
od 10.04.2006<br />
- DOPUNA POPISA IZVORNIH I ZAŠTIENIH PASMINA I SOJEVA DOMAIH<br />
ŽIVOTINJA TE NJIHOV POTREBNI BROJ (Narodne novine 126/2007) na snazi od<br />
10.12.2007<br />
Izvorne i zaštiene pasmine i sojevi domaih životinja nastalih na teritoriju Republike Hrvatske<br />
jesu:<br />
1. Goveda pasmine:<br />
1.1. Slavonsko srijemski podolac<br />
1.2. Istarsko govedo<br />
1.3 Buša<br />
2. Konji pasmine:<br />
2.1. Lipicanac<br />
2.2. Hrvatski posavac<br />
2.3. Meimurski konj<br />
2.4. Hrvatski hladnokrvnjak<br />
3. Magarci soja:<br />
3.1. Istarski magarac<br />
3.2. Primorsko-dinarski magarac<br />
3.3. Sjeverno-jadranski magarac,<br />
4. Ovce pasmine:<br />
4.1. Cigaja<br />
4.2. Creska ovca<br />
4.3. Dalmatinska pramenka<br />
4.4. Dubrovaka ruda<br />
4.5. Istarska ovca<br />
4.6. Krka ovca<br />
4.7. Lika pramenka<br />
4.8. Paška ovca<br />
4.9. Rapska ovca,<br />
5. Koze pasmine:<br />
5.1. Hrvatska šarena koza<br />
5.2. Hrvatska bijela koza<br />
6. Svinje pasmine:<br />
6.1. Crna slavonska<br />
6.2. Turopoljska<br />
7. Perad vrste:<br />
7.1. Purani pasmine:<br />
7.1.1. Zagorski puran<br />
209
7.2. Kokoši pasmine:<br />
7.1.2. Kokoš hrvatica<br />
*8. Pele pasmine:<br />
*8.1. Siva pela.<br />
Potrebit broj životinja (odraslih grla) pojedine pasmine i soja, za održavanje uzgoja i uvanje<br />
njihove genetske posebnosti, pri poželjnom odnosu spolova je kod:<br />
goveda 300<br />
konja 350<br />
magaraca 350<br />
ovaca 250<br />
koza 250<br />
svinja 200<br />
peradi 300<br />
Kako ovaj Elaborat obuhvaa najširu bazu tradicijskih populacija, u njemu se nalazi vei broj<br />
vrsta, pasmina i sojeva (populacija) domaih životinja od službenih zakonskih Popisa.<br />
Razlike izmeu važeih zakonskih Popisa izvornih pasmina u odnosu na predstavljeni popis<br />
tradicijskih dalmatinskih pasmina u ovom Elaboratu proizlazi iz slijedeih razloga:<br />
- u Elaborat su ukljuene sve tradicijske, a ne samo izvorne pasmine (npr. Šiška, Bosanski<br />
brdski konj)<br />
- u Elaborat su ukljuene i vjerojatno izumrle tradicijske pasmine za koje postoje pisani i<br />
drugi podaci (npr. Braka koza, Dalmatinski poni)<br />
- u Elaborat su ukljuene i novostvorene izvorne pasmine domaih životinja (npr. konj<br />
Alkar, golub Zadarski prevrta)<br />
- u službeni zakonski Popis nisu ukljuene neke vrste (pas, golub, ribe)<br />
- za neke pasmine i sojeve koje nisu ukljuene u službeni Popis potrebna su dodatna<br />
istraživanja kako bi se uvrstile (dalmatinsko sivo govedo, dalmatinska pogrmuša,<br />
domaa tuka)<br />
- za neke populacije koje nisu ukljuene u službeni Popis su potrebna dodatna istraživanja<br />
kako bi se izdvojile ili sinonimizirale s ve uvrštenim pasminama (dalmatinski<br />
hladnokrvnjak, sitni magarac, gotovo sve pasmine i sojevi ovaca, bukovika koza,<br />
mediteranska siva pela)<br />
- salmonidne ribe navedene u Elaboratu nisu nikada bile predmet selekcije i uzgoja, pa<br />
predstavljaju potencijalne kultivare, a ne postojee pasmine.<br />
210
8.2.2 Pregled najznaajnijih pasmina <strong>Dalmacije</strong><br />
8.2.2.1 BUŠA<br />
a) Kultura: Govedo<br />
b) Red: Artiodactyla<br />
c) Porodica: Bovidae<br />
d) Svojta: Bos primigenius Bojanus, 1827<br />
e) Pasmina: Buša<br />
f) Sinonimi: Domarac, Ilirsko govedo, Lika buša, Dalmatinska buša<br />
g) Status: HSC, NN 73/2003<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: 125, CR, silazni<br />
i) Rasprostranjenost: dinarsko podruje Hrvatske (71 u Dubrovako-neretvanskoj županiji)<br />
j) Sažeti opis<br />
Buša je jedna od najmanjih pasmina goveda na svijetu. Boja dlake je razliito pigmentirana, buše<br />
mogu biti crne, tamnije i svjetlije smee, svjetlosive, pa sve do gotovo bijele boje. Glava je<br />
relativno dugaka sa kratkim rogovima tamne boje. Za bušu je karakteristina tzv. srnea gubica<br />
pod kojom podrazumijevamo vijenac svijetlih dlaka oko tamno pigmentirane gubice. Kod<br />
životinja koje imaju tamniju dlaku može se duž lea primijetiti karakteristina svjetlija jeguljasta<br />
pruga. Kako pasmina nikada nije bila predmetom ozbiljnijeg uzgojnog rada, na bušama se esto<br />
uoava dosta eksterijernih nedostataka. S druge strane nepravilnosti u držanju i izuzetno loše<br />
okolišne i hranidbene prilike doprinose kržljanju i razvoju eksterijernih grešaka. Iako je u pravilu<br />
vime buše kratko, plitko i maleno, ima krava s izrazito lijepo razvijenim i oblikovanim vimenom.<br />
Papci buše su kao i rogovi tamno pigmentirani, relativno široki, tvrdi i dobro prilagoeni teškom<br />
kamenitom terenu.<br />
Obilježja krave bikovi<br />
visina grebena (cm) 110-112 120<br />
tjelesna težina (kg) 200 350<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Bušu prvi opisuje L. Adametz, kao kratkorožno govedo Balkanskog poluotoka koje potjee od<br />
posebnog izvornog oblika goveda nazvanog Bos brachyceros europeus. Danas se smatra da je<br />
vrsta Bos primigenius jedini predak goveda, a buša se toliko razlikuje od podolskih goveda da je<br />
teško zamisliti da potjeu od zajednikog pretka. Adametz je bušu nazvao ilirsko govedo, jer ju<br />
je našao sve do Albanije. Postoji teorija prema kojoj su Slaveni dolazei na ove prostore doveli<br />
sa sobom kratkorožno govedo koje se križalo sa sitnim kratkorožnim govedom koje su uzgajali<br />
Iliri i tako je nastala buša. Noviji arheološki i paleontološki podaci ne idu u prilog ovoj teoriji i<br />
ini se da je buša nastala prije dolaska Slavena. U svakom sluaju, buša je autohtono govedo<br />
Balkanskog poluotoka, a razliiti okolišni uvjeti, ciljevi i uvjeti uzgoja rezultirali su nastankom<br />
razliitih sojeva buše kao što su lika buša, dalmatinska buša, bosanska buša i druge.<br />
Do prije stotinjak godina buša je, uz podolsko govedo, bila dominantna pasmina u Hrvatskoj.<br />
Danas je u Hrvatskoj preostalo tek nešto više od 100 grla buše.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Buša se koristila kao kombinirano govedo u ekstenzivnom sustavu proizvodnje. Ovisno o<br />
prilikama može biti radno-mlijeno, mlijeno-radno ili mlijeno-tovno-radno govedo. U laktaciji<br />
(6-8 mjeseci) daje do 1000 l mlijeka vrlo visokog postotka mlijene masti, ak do 6 %. Odabrane<br />
buše (Gospi 1955.) proizvele su u prosjeku 1600 l mlijeka, što je 5-6 puta više od njihove<br />
tjelesne mase! To znai da su po proizvodnji mlijeka u odnosu na veliinu, odnosno potrošnju<br />
hrane, jednake simentalskim kravama koje daju 4000 l mlijeka.<br />
211
Buša je iznimno otporna i prilagoena krškom terenu tako da su se u nekim dijelovima<br />
<strong>Dalmacije</strong> držale vani ljeti i zimi na vrlo oskudnoj hrani (paša, brst, kukuruzovina, slama) pri<br />
emu bi zimi smršavile, a ljeti bi nadoknadile izgubljenu težinu i stvorile rezervu za zimu. Buša<br />
je otpornija na zarazne bolesti od veine drugih pasmina i sposobna za samostalno teljenje i<br />
podizanje teleta.<br />
Buša je idealno govedo za ekstenzivan do poluintenzivan uzgoj na otvorenom na podruju cijele<br />
<strong>Dalmacije</strong>, od puinskih otoka do najviših vrhova Dinare, pri emu traži minimalnu njegu i<br />
ulaganje. Nemogue je zamisliti bolje prilagoeno govedo za Dalmaciju i ekonominije<br />
održavanje postojeih krajobraza, staništa i pratee <strong>bioraznolikost</strong>i.<br />
Kao daljnju vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost stada buše u krajobrazu, uz<br />
proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda: mlijeko, mladi i punomasni sir, skuta, vrhnje,<br />
posebno na zaštienim podrujima (NP Krka, PP Biokovo), uz eko sela i drugdje.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija postojeeg genfonda buše na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog stada.<br />
3. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
4. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
5. Zasnivanje demonstracijskog uzgajališta s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
6. Izrada marketinškog plana za bušu.<br />
7. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, prehrambenih i<br />
gastronomskih vrijednosti buše kroz publikacije, predavanja, medije.<br />
8. Poticanje uzgoja i držanja buše na podruju <strong>Dalmacije</strong>, najprije na zaštienim<br />
podrujima.<br />
9. Poticanje veeg korištenja buše u proizvodnji širom <strong>Dalmacije</strong>.<br />
212
8.2.2.2. SIVO DALMATINSKO GOVEDO<br />
a) Kultura: Govedo<br />
b) Red: Artiodactyla<br />
c) Porodica: Bovidae<br />
d) Svojta: Bos primigenius Bojanus, 1827<br />
e) Pasmina: Sivo dalmatinsko govedo<br />
f) Sinonimi: Smea pasmina<br />
g) Status: nije na službenom popisu pasmina<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: 700*, CR, silazni<br />
i) Rasprostranjenost: Dalmatinska Zagora<br />
* procjena autora<br />
j) Sažeti opis<br />
Sivo govedo je nešto krupnije od buše, jednobojno sive boje dlake. Glava mu je relativno<br />
dugaka sa kratkim rogovima. Papci su vrlo vrsti što je vrlo važno s obzirom na kameniti krški<br />
teren.<br />
Kao kod buše niti kod ove pasmine nikada nije bilo nekog ozbiljnijeg uzgojnog rada. Stoga je<br />
postojea populacija sivog goveda u Dalmaciji vrlo šarolika i jako varijabilna.<br />
Obilježja krave bikovi<br />
visina grebena (cm) 115-120 125<br />
tjelesna težina (kg) 300-350 400<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Sivo dalmatinsko govedo nastalo je križanjem buše i uvezenog sivog tirolskog goveda<br />
(oberintalsko govedo). Do kraja 19. stoljea na podruju <strong>Dalmacije</strong> uzgajala se gotovo iskljuivo<br />
buša. Austrougarska vlada potie oplemenjivanje buše, zbog poboljšanja proizvodnih svojstava.<br />
Nakon više neuspješnih pokušaja s raznim pasminama, zakonom je 1908. godine propisano da se<br />
za križanje koristi iskljuivo najoptimalnija oberintalska pasmina. Prva rasplodna grla uvezena<br />
su u Knin 1898. godine, a uvoz je nastavljen pri emu toan broj uvezenih grla nije poznat zbog<br />
uništenja arhiva. Sivo govedo, boljih proizvodnih i radnih sposobnosti od buše bilo je kod<br />
stoara vrlo dobro prihvaeno. Od 1947. do 1975. godine u matinu evidenciju je upisano 119<br />
bikova sivog goveda, od kojih su 24 uvezena iz Austrije, dok su ostali bili križanci iz domaeg<br />
uzgoja. Veina bikova je smještena u Centru za umjetno osjemenjivanje u Kninu, koji je<br />
pokrivao podruje cijele <strong>Dalmacije</strong>.<br />
Ovaj proces križanja domae buše s oberintalskim bikovima traje i danas, jer se još uvijek za<br />
oplodnju koristi njihovo sjeme. Osim u Dalmaciji goveda slinog nastanka Austrougarska je<br />
uzgojila i na podruju Hercegovine (Gatako govedo).<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Sivo govedo <strong>Dalmacije</strong> je kombinirana pasmina u ekstenzivnom sustavu proizvodnje. Ovisno o<br />
hranidbenim prilikama krave proizvode 1500-2000 l mlijeka i daju kvalitetniju telad za tov od<br />
buše. Uzgojno selekcijskim radom mogla bi se znaajno popraviti proizvodna svojstava uz<br />
zadržavanje velike otpornosti i dobre prilagoenosti po emu je ova pasmina poznata.<br />
Dalmatinsko sivo govedo je vrlo dobro prilagoeno krškom terenu <strong>Dalmacije</strong> i idealno je govedo<br />
za poluintenzivan do intenzivan uzgoj na otvorenom i zatvorenom na podruju <strong>Dalmacije</strong>, s<br />
nešto boljim okolišnim uvjetima. Posebno treba istaknuti podruje dijela Ravnih kotara,<br />
Vranskog jezera, Sinjskog i drugih polja u podnožju Dinare, Vrgorakog polja, doline rijeke<br />
Neretve i Konavle.<br />
Slino kao kod buše, kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku atraktivnost stada sivog<br />
dalmatinskog goveda u krajobrazu, uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda (mlijeko, sir,<br />
vrhnje), posebno na zaštienim podrujima (PP Vransko jezero), uz eko sela i drugdje.<br />
213
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija postojeeg genfonda dalmatinskog sivog goveda<br />
2. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog stada.<br />
3. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
4. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
5. Zasnivanje demonstracijskog uzgajališta s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
6. Izrada marketinškog plana za dalmatinsko sivo govedo.<br />
7. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, prehrambenih i<br />
gastronomskih vrijednosti dalmatinskog sivog goveda kroz publikacije, predavanja,<br />
medije.<br />
8. Poticanje uzgoja i držanja dalmatinskog sivog goveda na podruju <strong>Dalmacije</strong>, najprije na<br />
zaštienim podrujima (PP Dinara, PP Biokovo).<br />
9. Poticanje veeg korištenja pasmine u proizvodnji širom <strong>Dalmacije</strong>.<br />
214
8.2.2.3. DALMATINSKI HLADNOKRVNI KONJ (BUŠAK)<br />
a) Kultura: Konj<br />
b) Red: Perissodactyla<br />
c) Porodica: Equidae<br />
d) Svojta: Equus ferus Boddaert, 1785<br />
e) Pasmina: Dalmatinski hladnokrvni konj (Dalmatinski bušak)<br />
f) Sinonimi: Hrvatski hladnokrvnjak<br />
g) Status: nije na službenom popisu pasmina<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: 1000, CR, silazni<br />
i) Rasprostranjenost: Dalmatinska zagora<br />
j) Sažeti opis<br />
Dalmatinski hladnokrvnjak je vrst radni konj, jakih kostiju, nešto teže, iako u odnosu na tijelo<br />
ne prevelike glave, uglavnom ravnog profila. Vrat je kratak i snažan, esto kod pastuha s<br />
izboenim gornjim dijelom, greben je relativno dug i izražen, lea i spoj srednje dugi i široki, a<br />
sapi mišiave, raskoljene i spuštene. Prsa su široka i duboka, a noge vrste, obraslih putica.<br />
Kopita su široka i vrsta, a hod izdašan. Mirni su i dobroudni u radu, izdržljivi i ustrajni,<br />
ranozreli i dobre plodnosti.<br />
Veinom su dorati, rjee šarci, bijelci i vranci, a rijetko sivci i alati.<br />
Obilježja kobile pastusi<br />
Visina grebena (cm) 140-160 150-170<br />
Tjelesna težina (kg) 600-700 650-750<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Dalmatinski hladnokrvnjak pripada velikoj i neujednaenoj grupi hrvatskih hladnokrvnjaka,<br />
nastalih križanjem bezbrojnih pasmina koje su prolazile širim podrujem Hrvatske. Iako danas<br />
hladnokrvnjaci gube svoj znaaj, u povijesti su igrali vrlo važnu ulogu. U srednjem vijeku<br />
hladnokrvnjaci su bili veoma traženi vojniki konji, a intenziviranjem poljoprivrede u 18. i 19.<br />
stoljeu hladnokrvni konji postaju znaajni kao radni konji. Razvojem industrije zapoinje uzgoj<br />
konja za vuu, odnosno transport roba, pa ih ponegdje zbog toga i zovu konji za korak.<br />
U Hrvatskoj su se hladnokrvni konji uzgajali uglavnom na podruju kontinentalne Hrvatske:<br />
Podravine, Moslavine, Meimurja i Hrvatskog zagorja. Uz Hrvatskog posavca i Meimurskog<br />
konja, koji su se izdvojili kao zasebne pasmine, donekle ujednaena populacija hrvatskog<br />
hladnokrvnjaka zadržala se i danas na podruju SZ Hrvatske.<br />
Meutim, znaajan uzgoj hladnokrvnih konja postojao je na podruju Dalmatinske zagore,<br />
uslijed dugogodišnje tradicije uzgoja težeg konja, prvenstveno za obavljanje poljoprivrednih<br />
radova i poslova na planinskim podrujima.<br />
U poetku vjerojatno s veim genetskim udjelom izvornog dalmatinskog ponija, turskih i<br />
arapskih konja, njegov kasniji razvoj bio je pod veim utjecajem bosanskih brdskih te konano<br />
lipicanca i hladnokrvnih pasmina konja, prije svega hrvatskog hladnokrvnjaka. On danas<br />
pokazuje svojstva karakteristina za hladnokrvni tip konja. Meutim, uzgajan je u daleko lošijim<br />
okolišnim prilikama, osobito u pogledu ishrane.<br />
Oblikovanje današnjeg tipa dalmatinskog hladnokrvnjaka nikada nije bilo predmetom sustavnog<br />
rada, jer su se u ergelama u Drnišu, Sinju i Vrani bavili veinom uzgojem toplokrvnih konja i<br />
lipicanaca, tako da je nastao stihijski prema zahtjevima pojedinih samostalnih uzgajivaa.<br />
215
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Dalmatinski hladnokrvnjak kao tipini radni konj, koristio se za poljoprivredne radove u<br />
podrujima<br />
intenzivne poljoprivrede, prvenstveno na veim krškim poljima, gdje su postojale vee obradive<br />
površine, ali i na dalmatinskim planinama, Dinari, Mosoru, Biokovu i drugdje.<br />
Iako je broj ovih konja nekada bio znaajan današnja je populacija svedena na svega nekoliko<br />
stotina grla s tendencijom daljeg opadanja. U matinim knjigama HSSC-a za 2007. je<br />
registrirano nešto preko 500 konja za podruje <strong>Dalmacije</strong>, od ega oko 500 pripada populaciji<br />
Dalmatinskog hladnokrvnjaka, što ga ini kritino ugroženom pasminom.<br />
Danas je nemogue oekivati da e se vratiti potreba za korištenjem ovog konja za obavljanje<br />
radova ili vuu, tako da se osnova bussines plana treba bazirati na njegovom korištenju u<br />
održanju krajobraza i <strong>bioraznolikost</strong>i, posebno kao važnu veliku pašnu životinju, kao sportskoturistikog<br />
konja za jahanje, osobito u planinskim dijelovima <strong>Dalmacije</strong> te konano stada<br />
dalmatinskih konja kao turistiku atrakciju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija postojeeg genfonda dalmatinskog hladnokrvnjaka, bušaka.<br />
2. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog stada.<br />
3. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
4. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
5. Zasnivanje demonstracijskog uzgajališta s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
6. Izrada marketinškog plana za dalmatinskog hladnokrvnjaka, bušaka.<br />
7. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, vrijednosti dalmatinskog<br />
hladnokrvnjaka, bušaka kroz publikacije, predavanja, medije i druge oblike promocije.<br />
8. Poticanje uzgoja i držanja dalmatinskog hladnokrvnjaka, bušaka na podruju <strong>Dalmacije</strong>,<br />
najprije na zaštienim podrujima (PP Dinara, PP Biokovo).<br />
9. Poticanje veeg korištenja pasmine u proizvodnji dalmatinskog hladnokrvnjaka, bušaka<br />
širom <strong>Dalmacije</strong>.<br />
216
8.2.2.4. PRIMORSKO-DINARSKI MAGARAC<br />
a) Kultura: Magarac<br />
b) Red: Perissodactyla<br />
c) Porodica: Equidae<br />
d) Svojta: Equus asinus Boddaert, 1785<br />
e) Pasmina: Primorsko-dinarski magarac<br />
f) Sinonimi: Dalmatinski magarac<br />
g) Status: HSC, NN 39/06<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: 1000, CR, silazni<br />
i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija<br />
j) Sažeti opis<br />
Dalmatinski magarac je manjeg okvira i skladne grae. Boja tijela je pepeljasto siva, rjee tamno<br />
smea ili potpuno crna. Trbuh je svjetliji, a duž lea i u predjelu lopatica jasno su uoljive tamne<br />
pruge koje tvore karakteristian križ. Na nogama su tamnije pruge, kolutovi. Glava je umjerene<br />
veliine s izboenim eonim dijelom, na kojoj su istaknute uške, u sredini obrasle duljom<br />
svjetlijom dlakom i crnih rubova. Njuška je svjetlija u odnosu na tijelo. Vrat je srednje dug,<br />
vrst, skladno povezan, obrastao kratkom stršeom grivom. Greben je slabo izražen, lea uska,<br />
ponekad blago uleknuta, a sapi spuštene i slabo mišiave. Prsa su uska, a noge vrste i košate s<br />
mekim puticama. Kopito je malo, okruglo i vrlo tvrdo. Pulad je tamnija, esto smea, no<br />
vremenom posivi.<br />
Obilježja<br />
visina grebena (cm) 88-100<br />
tjelesna težina (kg) 80-95<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Povijest uzgoja magaraca u Hrvatskoj traje koliko i povijest ovjeka na prostoru Mediterana,<br />
kolijevci europske civilizacije. Primorsko-goranski magarac je najmanja europska pasmina,<br />
dobro prilagoen skromnim životnim uvjetima, više produkt prirodne selekcije, nego utjecaja i<br />
odabira uzgajivaa. Polovicom 19. stoljea izvršena je introdukcija talijanskog apulijskog<br />
magarca prvenstveno u ergeli Vrana kod Biograda i u selekcijskoj stanici Njive na otoku Brau.<br />
Ovaj uzgoj nije ostavio traga, jer su križanci imali slaba kopita za teški krški teren, pa je ak<br />
porasla cijena domaih magaraca. Osim u Dalmaciji, proširen je u Hercegovini, jugozapadnoj<br />
Bosni i crnogorskom primorju.<br />
Magarci su oduvijek zauzimali važno mjesto u životu ovjeka na kršu, i brojne su anegdote i<br />
uzreice vezane uz ovu dobroudnu životinju, u narodu zvanom tovar, kenjac, osel i dr.. Magarac<br />
se spominje u starim statutima dalmatinskih gradova Korule (1214.) i Dubrovnika (1272.). U<br />
svojim književnim djelima spominju ga Gunduli, Drži, Marinkovi i brojni drugi.<br />
Neki autori smatraju da su primorsko-goranski i sitni magarac (minijaturni) dvije razliite<br />
pasmine, koje se fenotipski i genetski razlikuju. Prema standardnoj klasifikaciji visina grebena<br />
sitnog magarca iznosi do 91 cm, dok je prosjena visina dalmatinskog magaraca 88-100 cm.<br />
Kako nema drugih važnijih fenotipskih razlika potrebno je izvršiti daljnja istraživanja genetskih<br />
razlika temeljnih na polimorfizmima (prije svega DNA), uz uvažavanje uzgojne povijesti.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Magarac se koristio prvenstveno kao tovarna životinja za prijenos roba i ljudi, ali ne treba<br />
zanemariti ni magarei gnoj koji je bio iznimno cijenjen, osobito u povrarstvu i cvjearstvu. Još<br />
nedavno smo na našim krškim podrujima redovito susretali natovarene magarce sa samarima.<br />
Brojne su graevine na najtežim terenima izgraeni uz njegovu pomo, a jematva i berba<br />
maslina se nije mogla zamisliti bez magarca. Posjeduje zadivljujuu sposobnost da na leima<br />
nosi teret teži od 100 kg, dakle više od vlastite težine. Rjee se koristio za poljoprivredne radove<br />
217
i vuu tereta upregnut u lagana kola pri emu može vui teret i do 600 kg. Razvojem tehnologije<br />
magarac gubi svoju važnost, te samo sporadino služi kao turistika atrakcija. U Hrvatskoj je<br />
krajem tridesetih godina 20. stoljea populacija magaraca brojila 40.000 grla, dok se danas svela<br />
na najviše 1500 primjeraka, dakle smanjila se gotovo 30 puta. Populacija primorsko-dinarskih<br />
magaraca ima izrazito mali udjel rasplodnih životinja, što dovodi do polaganog, ali sigurnog<br />
smanjenja populacije. Magarac je danas KRITINO UGROŽENA VRSTA za koju je<br />
potrebno osmisliti i provesti plan ouvanja, kako ga naša djeca ne bi viala samo u ZOO<br />
vrtovima.<br />
Magarac kao nijedna druga pasmina <strong>Dalmacije</strong> predstavlja svojevrsni njen simbol, duboko<br />
ukorijenjen u tradiciju i kulturu Dalmatinaca. Prvenstveno ga treba ukljuiti u sve vidove<br />
turizma, stada izvornih magaraca u sve naše Parkove (NP Krka, PP Vransko jezero, PP Biokovo,<br />
PP Lastovo), zatim eko centre, etno sela i drugdje. Treba osuvremeniti i marketinški osmisliti<br />
aktivnosti kao što su izložbe magaraca, trke magaraca, otoci magaraca i drugo.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija postojeeg genfonda primorsko-dinarskog magarca.<br />
2. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog stada.<br />
3. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja<br />
razliitosti meu njima.<br />
4. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
5. Zasnivanje demonstracijskog uzgajališta s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
6. Izrada marketinškog plana za primorsko-dinarskog magarca.<br />
7. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, vrijednosti primorsko-dinarskog<br />
magarca kroz publikacije, predavanja, medije.<br />
8. Poticanje uzgoja i držanja primorsko-dinarskog magarca na podruju <strong>Dalmacije</strong>, najprije na<br />
zaštienim podrujima.<br />
9. Poticanje veeg korištenja pasmine u proizvodnji primorsko-dinarskog magarca širom<br />
<strong>Dalmacije</strong>.<br />
218
8.2.2.5. DINARSKA ŠARENA KOZA<br />
a) Kultura: Koza<br />
b) Red: Artiodactyla<br />
c) Porodica: Bovidae<br />
d) Svojta: Capra prisca Boddaert, 1785<br />
e) Pasmina: Dinarska šarena koza<br />
f) Sinonimi: Hrvatska šarena koza, Domaa šarena koza, Domaa koza, Dalmatinska<br />
koza,<br />
g) Status: HSC, NN 39/2006<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: 15000, CR, silazni<br />
i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija<br />
j) Sažeti opis<br />
Dinarska šarena koza pokrivena je gustom, vrstom i dugakom dlakom, crno-bijele, smee ili<br />
sivo-bijele boje, a rjee je jednobojna. Glava je nešto manja, s obveznim rogovima naješe<br />
savinutim unatrag. Kod mužjaka su rogovi izduljeni i spiralno uvinuti. Vrat je uzak i plosnat, a<br />
prsa i zdjelica uska. Noge su vrste, a papci tvrdi i prilagoeni na kamenite krške terene. Vime je<br />
slabije razvijeno, esto pigmentirano i obraslo dugom dlakom. Vrlo je skromna, otporna i<br />
dugovjena. Dinarska šarena koza opstaje i u najlošijim uvjetima držanja i nalazimo je i na<br />
najkamenitijim i najsiromašnijim terenima.<br />
Osobine koza jarac<br />
visina grebena (cm) 52-55 60-70<br />
tjelesna težina (kg) 30-40 45-50<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Koza je jedna od najranije udomaenih i najrasprostranjenijih domaih životinja, u narodu esto<br />
zvana krava siromaha. Vrlo je živahna, pokretljiva i spretna životinja koja se odlino kree po<br />
krškim terenima i liticama gdje brsti i pase oskudno bilje koje odlino iskorištava. Od svih<br />
udomaenih životinja koza u prehrani koristi najviše biljnih vrsta, a po prilagodljivosti lošim<br />
životnim uvjetima ne mogu joj konkurirati ni goveda niti ovce.<br />
U Hrvatskoj se znaajniji uzgoj koza odvijao na podruju krša Istre i <strong>Dalmacije</strong>. Za Dalmaciju se<br />
u rimsko doba posebno apostrofira braka koza. Sredinom 19. stoljea u Dalmaciji se uzgajalo<br />
preko 427.000 koza, no kroz naredna desetljea broj im opada, te se poetkom 20. stoljea<br />
uzgaja manje od 200.000, a 1939. godine svega oko 115.000 koza. Spominju se proizvodni<br />
sojevi dinarske šarene koze, bukoviki, dalmatinski, neretljanski i drugi.<br />
Zbog nekontrolirane paše i brsta, što je navodno nepovoljno utjecalo na razvoj šuma na kršu,<br />
donesen je 1954. godine Zakon o zabrani držanja koza, nakon ega je broj koza drastino<br />
smanjen, a struka i statistika prestale su, nažalost, pratiti ovu granu stoarstva..<br />
Iz šarolike i nikad standardizirane populacije koza u Dalmaciji izdvojena je izvorna pasmina,<br />
dinarska šarena koza, rasprostranjena na podruju južnog Velebita, Dinare i Dalmatinske Zagore,<br />
gdje brsti po teško pristupanim terenima. U brdskim selima ovog podruja, nekada je svako<br />
domainstvo držalo po nekoliko koza, a vea stada imali su planinski stoari. Nije zabilježeno da<br />
je u nekom periodu ova pasmina znaajnije i planski oplemenjivana, osim sporadinih pokušaja,<br />
te možemo ustvrditi da je izvorno oblikovana na ovom prostoru. Pripada grupi ekstenzivnih<br />
mediteranskih pasmina koje potjeu od vrste Capra prisca..<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Dinarska šarena koza uzgaja se uglavnom za proizvodnju mesa. Veinom ojari jedno jare težine<br />
2,5-3 kg. U nekim našim krajevima peena jaretina više se cijeni od peene janjetine. Obino se<br />
koriste jarii starosti 2-3 mjeseca i težine 10-12 kg. Nekada se koristila i kozja dlaka tzv.<br />
kostrijet, koje se dobivalo 300–1000 gr po kozi. Vrlo je otporna na bolesti i loše životne uvjete.<br />
219
Po svemu, naša je dinarska šarena koza idealna za ekstenzivno stoarenje na škrtim krškim<br />
terenima. Proizvodnja mlijeka u laktaciji kree se od 100-140 kg, s masnoom do 4 %.<br />
Dinarska šarena koza idealna je za ekstenzivan do poluintenzivan uzgoj na otvorenom za<br />
podruje cijele <strong>Dalmacije</strong>, od puinskih otoka do najviših vrhova Dinare, pri emu traži<br />
minimalnu njegu i ulaganje. Nemogue je zamisliti bolje prilagoenu kozu za Dalmaciju i<br />
ekonominije održavanje postojeih krajobraza, staništa i pratee <strong>bioraznolikost</strong>i. Posebno je<br />
prikladna za najkrševitija podruja, dok je u boljim uvjetima može zamijeniti hrvatska bijela<br />
koza, nešto boljih proizvodnih osobina. Kao sekundarnu vrijednost treba istaknuti turistiku<br />
atraktivnost stada koza u krajobrazu, uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda (mlijeko, sir,<br />
vrhnje), posebno na zaštienim podrujima (NP Paklenica, NP Krka, PP Biokovo), uz eko sela i<br />
drugdje.<br />
U novije vrijeme uvia se znaaj uzgoja koza u krškim podrujima <strong>Dalmacije</strong>, izmeu ostalog i<br />
poradi išenja terena, što smanjenje rizik od nastanka i širenja požara.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija postojeeg genfonda dinarske šarene koze.<br />
2. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog stada.<br />
3. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja<br />
razliitosti meu njima.<br />
4. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
5. Zasnivanje demonstracijskog uzgajališta s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
6. Izrada marketinškog plana za dinarsku šarenu kozu.<br />
7. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, prehrambenih i gastronomskih<br />
vrijednosti dinarske šarene koze kroz publikacije, predavanja, medije.<br />
8. Poticanje uzgoja i držanja dinarske šarene koze na podruju <strong>Dalmacije</strong>, najprije na zaštienim<br />
podrujima (Parkovima).<br />
9. Poticanje veeg korištenja pasmine u proizvodnji dinarske šarene koze širom <strong>Dalmacije</strong>.<br />
220
8.2.2.6. DALMATINSKA PRAMENKA<br />
a) Kultura: Ovca<br />
b) Red: Artiodactyla<br />
c) Porodica: Bovidae<br />
d) Svojta: Ovis aries Linnaeus, 1758<br />
e) Pasmina: Dalmatinska pramenka<br />
f) Sinonimi: Pramenka<br />
g) Status: HSC, NN 39/2006<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: 3600, CR, silazni<br />
i) Rasprostranjenost: cijela Dalmacija<br />
j) Sažeti opis<br />
Dalmatinska pramenka pripada skupini dugorepih ovaca s otvorenim runom. Izrazito je otporna,<br />
vrste grae tijela i snažne konstitucije. Za razliku od drugih pramenki, dalmatinska ima izraženu<br />
širinu prsiju, dok prema visini grebena pripada grupi srednje razvijenih pramenki. Glava i noge<br />
dalmatinske pramenke, a kod nekih i trbuh, obrasli su kratkom dlakom, žuto mrke ili crne boje,<br />
ponekad i šareni, odnosno sa žutim ili crnim pjegama na bijeloj podlozi. Runo je otvoreno, a<br />
pramenovi šiljati, dužine do 20 cm. Obraslost i gustoa runa je dosta slaba, Ovce su veinom<br />
šute, a ovnovi imaju rogove u obliku spirale. Janjci su u dobi od 3 mjeseca teški oko 20 kg.<br />
Obilježja Ovce Ovnovi<br />
Visina do grebena (cm) 60 - 63 65 - 68<br />
Tjelesna težina (kg) 28 - 38 40 - 65<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
U rano prethistorijsko doba na podruju Južne Europe došlo je do križanja neolitske dugorepe<br />
ovce (Ovis aries palustris) s kratkorepim muflonom (Ovis musimon). Narodi koji su kasnije<br />
prodirali u ove krajeve, Kelti i Slaveni, doveli su dugorepe ovce. Njihovim križanjem nastala je<br />
grupa pramenki jugoistone Europe, kojoj pripadaju sve naše stare populacije kontinentalnih i<br />
primorskih pramenki. To su ovce s grubom, miješanom vunom, kombiniranih proizvodnih<br />
svojstava (meso, mlijeko, vuna) i izrazito prilagoene na krška podruja i loše uvjete. Uzgojno<br />
podruje dalmatinske pramenke je cijela Dalmacija s otocima, gdje se idealno prilagodila<br />
okolišnim uvjetima. Izvanredno dobro podnosi ekstremne zime u planinskim dijelovima<br />
<strong>Dalmacije</strong>, kao i sušna ljeta u obalnom pojasu. Kroz povijest su u više navrata provoeni razliiti<br />
sustavi ”oplemenjivanja” dalmatinske pramenke, esto bez jasnog plana i cilja. Poetkom 19.<br />
stoljea sustavno se križalo prvenstveno s Merino ovcom, radi dobivanja kvalitetnije vune.<br />
Smanjenjem važnosti vune poinju križanja s mesnatijim i mlijenijim pasminama, te se uz<br />
merino ukljuuju talijanska bergamo ovca, sorthdown ovca, vlašika ovca, romanovska, karakul<br />
ovca i brojne druge.<br />
U pojedinim dijelovima <strong>Dalmacije</strong>, posebno na otocima, uslijed izoliranosti populacija,<br />
specifinih ekoloških uvjeta te raznovrsnog križanja nastao je veliki broj zasebnih populacija,<br />
odnosno sojeva pramenki s veim ili manjim utjecajem merino ovce i drugih pasmina: silbska,<br />
kornatska, sinjska, braka, olibska. Populacija dalmatinske pramenke danas pokazuje odreen<br />
otklon od nekadašnje izvorne pasmine, ali još uvijek je vrlo bliska arhainom, izvornom obliku.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Dalmatinska pramenka je izrazito otporna na klimatske prilike koje su u Dalmaciji esto<br />
ekstremne. Dobro koristi ekstenzivne planinske pašnjake i krška tla oskudne vegetacije. Podnosi<br />
dugotrajnu potragu za hranom, i do nekoliko desetaka kilometara dnevno.<br />
Proizvodnja mlijeka iznosi u prosjeku 70 do 80 l u pet mjeseci laktacije, od kojeg najvei dio<br />
posiše janje, a samo mali dio se koristi za proizvodnju sira ili se pije kao svježe mlijeko. Vuna<br />
dalmatinske pramenke je veinom bijele boje, vrlo gruba i malog prinosa, do 1.5 kg. Od ove<br />
221
grube vune u Dalmaciji su se izraivale vunene arape i brdske torbe. Uzgoj ovih ovaca danas<br />
pretpostavlja poseban management u iskorištavanju ekstenzivnih pašnjaka sustavom ovca-janje,<br />
posebno važan za održanje krajobraza travnjaka s brojnim staništima i endeminim vrstama. Ne<br />
treba zaboraviti ni proizvodnju hrane prema ekološkim naelima održive poljoprivrede koja<br />
podrazumijeva hranidbu ovaca bez ikakvih dodataka u osnovnoj hrani (iskljuivo paša i majino<br />
mlijeko). U zimskom razdoblju mogu se dodavati minimalne koliine žitarica, uglavnom<br />
kukuruza i jema, proizvedenih u sustavu organske poljoprivrede.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija postojeeg genfonda dalmatinske pramenke.<br />
2. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog stada.<br />
3. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
4. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
5. Zasnivanje demonstracijskog uzgajališta s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
6. Izrada marketinškog plana za dalmatinsku pramenku.<br />
7. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, prehrambenih i<br />
gastronomskih vrijednosti dalmatinske pramenke kroz publikacije, predavanja, medije.<br />
8. Poticanje uzgoja i držanja dalmatinske pramenke na podruju <strong>Dalmacije</strong>, najprije na<br />
zaštienim podrujima.<br />
9. Poticanje veeg korištenja pasmine u proizvodnji dalmatinske pramenke širom <strong>Dalmacije</strong>.<br />
222
8.2.2.7. DUBROVAKA RUDA<br />
a) Kultura: Ovca<br />
b) Red: Artiodactyla<br />
c) Porodica: Bovidae<br />
d) Svojta: Ovis aries Linnaeus, 1758<br />
e) Pasmina: Dubrovaka ruda<br />
f) Sinonimi: Dubrovaka pramenka<br />
g) Status: HSC, NN 39/2006<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: 396, CR, silazni<br />
i) Rasprostranjenost: Dubrovako-neretvanska županija<br />
j) Sažeti opis<br />
Dubrovaka ruda je osrednje razvijena i prilino skladno graena ovca pretežno bijele boje.<br />
Janjad se raa s bijelom do sivom bojom, a crne ovce se pojavljuju vrlo rijetko. Runo je veinom<br />
zatvorenog tipa, a kod manjeg broja ovaca može biti i poluotvorenog tipa. Glava, donji dijelovi<br />
nogu i trbuh pokriveni su bijelom dlakom, a ostali dijelovi tijela bijelom vunom. Glava je srednje<br />
dužine s konveksnim profilom u nosnom dijelu. Na njoj se nalaze vodoravno položene male i<br />
uske uši. Ovce su uglavnom bez rogova, dok se kod ovna mogu pojaviti rogovi. Vrat je dosta<br />
dug i tanak, a prsa mišiava i zaobljena. Greben je nešto viši od križnog dijela, a lena linija se<br />
blago spušta prema sapima, koja su relativno duga i široka. Veina ovaca ima kravlji stav zadnjih<br />
nogu, što je prednost pri kretanju po strmom i kamenitom tlu. Rep im je dug i esto doseže ispod<br />
skonog zgloba.<br />
Obilježja Ovce Ovnovi<br />
Visina do grebena (cm) 59 62<br />
Tjelesna težina (kg) 33 43<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Autohtone ovce pramenke na podruju <strong>Dalmacije</strong> bile su kroz povijest nesustavno<br />
oplemenjivane s merino ovnovima. Prvi uvoz merino ovnova datira iz ranog doba Dubrovake<br />
Republike. Stihijskim križanjem kroz duže vremensko razdoblje stvorene su u 18. i 19. stoljeu<br />
razliite populacije ovaca koje su se razlikovale od autohtonih pasmina.<br />
Dubrovaka ruda je nastala križanjem domaih pramenki s merino ovnovima koje su najprije<br />
dovozili mornari iz Italije, Španjolske i Francuske, a za vrijeme Austrougarske monarhije i iz<br />
Australije. Od svih naših izvornih ovaca utjecaj merino ovce je najizraženiji, a vuna<br />
najkvalitetnija. Uzgaja se na uskom, ali dugakom podruju dubrovakog primorja od Stona do<br />
Herceg Novog, ukljuujui otoke Lopud, Šipan i Koloep, a manje u zaleu Dubrovnika.<br />
Još do Domovinskog rata vea populacija dubrovake rude održavala se na podruju Konavala i<br />
Sniježnice, te na poluotoku Pelješcu. Okupacijom ovog podruja došlo je do potpunog uništenja<br />
stada, te je samo sporadino preostala poneka manja grupa ovaca, koje se ubrzano križaju sa<br />
ovcama drugih pasmina. Prema matinoj evidenciji HSC za 2007. godinu preostalo je 396 ovaca<br />
dubrovake rude. Ova veliina populacije ovaca dubrovake rude je izrazito mala, tako da je<br />
svrstavamo u kategoriju kritino ugroženih (CR). Potrebna je hitna akcija i formiranje matinog<br />
stada ako se želi spasiti ova pasmina.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Dubrovaka ovca predstavlja autohtonu hrvatsku pasminu dobivenu nesustavnim križanjem, tzv.<br />
merinizacijom dalmatinskih pramenki, s željom poboljšanja proizvodnih svojstava, prvenstveno<br />
vune. Uzgaja se u manjim stadima s ciljem proizvodnje mesa i mlijeka, a u manjem udjelu i<br />
vune. Proizvodnja mlijeka je dosta izražena, odnosno daje oko 90 l, emu treba još dodati oko 30<br />
l koje posiše janjad u 7 do 8 mjeseci laktacije. Jedan dio mlijeka koristi se kao svježe mlijeko,<br />
dok se od drugog dijela proizvodi tradicionalni polumasni ili punomasni sir. Daje od 1 do 1.5 kg<br />
223
ijele vune, kvalitetnije od ostalih pramenki. Randman vune je 50 % . Danas je proizvodnja vune<br />
u Hrvatskoj u potpunosti nestala, vuna se uvozi ve finalizirana za pletenje i drugu uporabu, a<br />
ostriženo runo predstavlja ekološki problem. Zbog toga se više pažnje kod koncepta bussines<br />
plana mora posvetiti korištenju mesa i mlijeka. Mlada janjetina se tradicionalno sprema pod<br />
pekom ili na ražnju, a starija ovetina se soli, salamuri i dimi, te jede suha, zvana kaštradina.<br />
Tradicionalan specijalitet dubrovakog podruja je zelena maneštra, kuhana kaštradina s<br />
izvornom dubrovakom brokulom.<br />
Tradicionalni dubrovaki sir proizveden od mlijeka dubrovake rude izvorni je proizvod<br />
Dubrovako-neretvanske županije, a danas se može probati još samo u najzabaenijim selima<br />
Županije. Potrebno je izraditi bussines plan za promociju i proizvodnju ovih proizvoda.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija postojeeg genfonda dubrovake rude.<br />
2. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog stada.<br />
3. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i stupnja<br />
razliitosti meu njima.<br />
4. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
5. Zasnivanje demonstracijskog uzgajališta s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
6. Izrada marketinškog plana za dubrovaku rudu.<br />
7. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, prehrambenih i gastronomskih<br />
vrijednosti dubrovake rude kroz publikacije, predavanja, medije.<br />
8. Poticanje uzgoja i držanja dubrovake rude na podruju <strong>Dalmacije</strong>, najprije na zaštienim<br />
podrujima.<br />
9. Poticanje veeg korištenja pasmine u proizvodnji dubrovake rude širom Dubrovakoneretvanske<br />
županije.<br />
224
8.2.2.8. DALMATINSKI PAS<br />
a) Kultura: Pas<br />
b) Red: Carnivora<br />
c) Porodica: Canidae<br />
d) Svojta: Canis familiaris Linnaeus, 1763<br />
e) Pasmina: Dalmatinski pas<br />
f) Sinonimi: dubrovaki goni, dalmatinski ptiar, bengalski goni, danski pas,<br />
dalmatinski brakirac<br />
g) Status: FCI 153 /14.04 1999.<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: kako se uzgaja širom svijeta<br />
nije poznat ukupni broj primjeraka dalmatinskog psa, LC, stabilan<br />
i) Rasprostranjenost: cijeli svijet<br />
j) Sažeti opis<br />
Dalmatinski pas je skladne grae, izduljene, srednje velike glave, priljubljenih ušiju, vretenasta<br />
tijela i šiljata repa. vrsta i gusta dlaka bijele boje prošarana je crnim, rjee smeim tokama,<br />
koje mu daju karakteristian i prepoznatljiv izgled. Veliina pjega na tijelu je 2-3 cm, dok sitnije<br />
nisu poželjne, a manje su na glavi, repu i ekstremitetima. Upadljivo je tamnih oiju. Visok je 55-<br />
60 cm, a težak do 30 kg.<br />
Dalmatinski pas je inteligentan, osjeajan i privržen ovjeku, ali vrlo temperamentan, snažan i<br />
uporan. Voli tranje i velike površine.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Neki autori smatraju da dalmatinski pas potjee iz starog Egipta, odakle se preko Grke<br />
rasprostranio u Dalmaciju, dok drugi istiu njegovo Sredozemno porijeklo. Ve u 14. stoljeu<br />
organizirano se uzgaja u akovakoj biskupiji, kao uvar, pratilac koija i konjanika, te kao<br />
vojniki i lovaki pas.<br />
Prvi poznati pisani podaci o dalmatinskom psu datiraju iz 1719. godine. akovaki biskup Petar<br />
Baki u djelu De vita populi et de cultura armentorum et peccorum Diacove et eius Districtus,<br />
pod latinskim imenom Canis dalmaticus spominje psa kratke bijele dlake s okruglim pjegama<br />
crne boje, visine 4-5 pedlja (60-75 cm). Istie da ga najviše uzgajaju plemii i ostali odlinici u<br />
Hrvatskoj, a najviše u Dalmaciji, za lov i osobnu obranu u miru i ratu, no uzgaja ga i ostali<br />
narod.<br />
Franjevaki samostan u Zaostrogu (Makarsko primorje) uva sliku Posljednja veera, rad<br />
nepoznatog autora iz polovice 18. stoljea, na kojoj nalazimo prikaz dalmatinskog psa.<br />
U vrijeme Napoleonovih ratova dalmatinski pas proširio se preko Francuske u Englesku, gdje je<br />
engleski kinolog T. Bewick 1792. godine objavio njegov opis i crtež. U Engleskoj je<br />
standardiziran još krajem 19. stoljea, dok je 1999. godine kao matina selekcijska država<br />
priznata Hrvatska. Danas je dalmatinski pas jedna od najpopularnijih pasmina, proširena po<br />
cijelom svijetu.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
U prošlosti je dalmatinski pas korišten za gotovo sve mogue namjene. Bio je vojni pas koji je<br />
pratio konjaništvo i izazivao pomutnju meu neprijateljskim konjima; lovaki pas koji je u<br />
brzom trku hvatao divlja; pratilac koija i osobni uvar; pas kojim se Romi i putujue kazališne<br />
družine privlaile pažnju u srednjem vijeku, dok njegova graa upuuje na porijeklo gonia i<br />
ptiara.<br />
Danas se dalmatinski pas koristi najviše kao pas za šetnju i rekreaciju. Karakteristino je da<br />
uporno slijedi svojeg gospodara.<br />
Zbog svoje inteligencije i osebujnog pjegavog tijela oduvijek je plijenio zanimanje ljudi - kako<br />
ovjeka uzgajivaa, tako i djece. Korišten je u amerikoj vojsci i kao vatrogasni pas, Pas Sv.<br />
Florijana, a svjetsku slavu stekao je u crtanom filmu W. Disney-a «101 Dalmatinac».<br />
225
Danas je dalmatinski pas izgubio svoju gospodarsku vrijednost i prvenstveno se koristi kao<br />
obiteljski pas. Uzgoj u Hrvatskoj je daleko mnaji od svjetskog uzgoja, ali jak. Nažalost, ovisi o<br />
trendu i pomodarstvu. Meutim kao svojevrsni simbol <strong>Dalmacije</strong>, prepoznatljiv širom svijeta, na<br />
podruju <strong>Dalmacije</strong>, njegove domovine, dalmatinski pas ima posebnu vrijednost za promociju.<br />
Potrebno je njegov uzgoj proširiti na podruju <strong>Dalmacije</strong> i koristiti ga kroz razne aktivnosti: No<br />
dalmatinaca, Bal dalmatinaca, Izložbe dalmatinskih pasa, a posebno u kombinaciji s drugim<br />
tipinim dalmatinskim pasminama, primorsko-dinarskim magarcem, dalmatinskom zimovkom.<br />
Karakteristini pjegavi uzorak trebao bi na podruju <strong>Dalmacije</strong> postati sveprisutni prepoznatljivi<br />
motiv i garancija izvornosti proizvoda.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Poticanje uzgajivanica dalmatinskog psa.<br />
2. Izrada marketinškog plana za dalmatinskog psa.<br />
3. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških vrijednosti dalmatinskog<br />
psa kroz publikacije, predavanja, manifestacije, medije.<br />
4. Osmišljavanje turistikih aktivnosti: No dalmatinaca i slino, te turistike posjete<br />
uzgajivanicama: Dalmatinac na dalmatinskom kršu<br />
226
8.2.2.9. BOSANSKO-HERCEGOVAKO HRVATSKI PASTIRSKI PAS-TORNJAK<br />
a) Kultura: Pas<br />
b) Red: Carnivora<br />
c) Porodica: Canidae<br />
d) Svojta: Canis familiaris Linnaeus, 1763<br />
e) Pasmina: Bosansko-hercegovako hrvatski pastirski pas-tornjak<br />
f) Sinonimi: hrvatski tornjak, bosanski tornjak, tornjak<br />
g) Status: FCI 355 /16.05 2007.<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: trenutno je nepoznat toan<br />
broj primjeraka pasmine, VU, uzlazni<br />
i) Rasprostranjenost: Hrvatska, BIH<br />
j) Sažeti opis<br />
Bosansko-hercegovako hrvatski pastirski pas-tornjak je krupan i snažan pas, duge i vrste<br />
dlake, pretežito bijele boje s ploastim tamnijim podrujima na glavi i tijelu. Glava je klinasto<br />
izdužena, sa snažnim eljustima i izraženim onjacima. Uši su velike i preklopljene, a vrat dug,<br />
ali vrlo mišiav i prekriven bujnom dlakom. Tijelo je kvadratnog okvira, snažno i vrsto, vrlo<br />
dubokog i širokog grudnog koša. Rep je izrazito dug i upav, vrlo esto podignut, po emu ga<br />
lako raspoznajemo u stadu ovaca.<br />
Ženke visine 60-65 cm, mužjaci 65-70 cm (dozvoljeno +/- 2 cm), težine i preko 50 kg. Iako<br />
velik, iznimno je žilav, izdržljiv i skroman. Djeluje smireno i opušteno, ali vrlo odluno brani<br />
povjereno stado i odbija nepoznate.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Tornjaci su skupina krupnih, molosoidnih pasa vezanih uz tradicionalni pastirski nain života<br />
stoara na visokim dinarskim planinama. Ishodište svih tornjaka najvjerojatnije je najviše<br />
svjetsko gorje, Himalaje, gdje i danas obitava tibetanska doga koja predstavlja osnovu iz koje su<br />
se razvili tornjaci. Kako je toliko udaljena pasmina dospjela u Europu danas nije sasvim jasno,<br />
pretpostavlja se kao pratilac karavana koji su dolazili s istoka jantarnim putem.<br />
Boravei prvenstveno na izoliranim planinskim podrujima Balkana, ali i šire u Europi, te<br />
križanjem sa lokalnim pasminama, došlo je do nastanka i diferencijacije razliitih populacija i<br />
pasmina pastirskih pasa, a jedni od najpoznatijih su šarplaninac i kraški ovar.<br />
Na graninom podruju Dalmatinske Zagore i Hercegovine, prvenstveno na planinskim<br />
masivima Dinare, Svilaje, Kozjaka, Golije, Cincara i Kupresa formirala se populacija bosanskohercegovako<br />
hrvatskog pastirskog psa-tornjaka, koji se proširio i do Like, Grobnikog polja<br />
iznad Rijeke, a s ovcama i u ravniarska podruja Hrvatske.<br />
Nestajanjem brojnih stada i depopulacijom tradicionalno ovarskih podruja visokih Dinarida,<br />
ova pasmina bila je osuena na izumiranje. Ipak ostaci nekadašnje populacije ouvali su se na<br />
izoliranom podruju sjeverozapadne Hercegovine i na širem podruju Dinare, podruju sinjskih<br />
ovara. U Zagrebu je 1982. godine, a naknadno i u Tomislavgradu, utemeljen organizirani uzgoj<br />
bosansko-hercegovako hrvatskih pastirskih pasa-tornjaka, za što su poglavito zaslužni: Šandor<br />
Horvath, Tihomir Kovaevi i fra Petar Krasi. Danas u Hrvatskoj postoji nekoliko stotina pasa,<br />
dok je pasmina službeno priznata 2007. godine.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Kao što mu ime govori, bosansko-hercegovako hrvatski pastirski pas-tornjak se drži uz torove,<br />
odnosno ograeni prostor za stoku, gdje štiti grla od napada krupnih predatora, prvenstveno<br />
vukova i medvjeda. Meu starijim ovarima vrijedi izreka: Gdje ima tornjaka nema vukova.<br />
Poznato je da je nekada služio i kao obrana karavana na dugim putovanjima, te za osobnu<br />
zaštitu.<br />
Danas se u Hrvatskoj provodi sustavan program za uvoenje Bosansko-hercegovako hrvatskih<br />
pastirskih pasa-tornjaka, kao prirodne zaštite od nasrtaja vukova na stada u brdsko-planinskim<br />
227
podrujima, ime bi se izbjegli gubici stoke, te troškovi naknade šteta. Pokusno je na uporabi i u<br />
hrvatskoj vojsci.<br />
U konceptu bussines plana bosansko-hercegovako hrvatske pastirske pse-tornjake svakako treba<br />
sustavno širiti zajedno sa stadima stoke prvenstveno na širem podruju Dalmatinske Zagore.<br />
Drugi element je njihovo korištenje u turistike svrhe, posebno uz stada eko sela, turistiki<br />
organiziranih uzgajivanica i drugo.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Poticanje osnivanja uzgajivanica pasmine bosansko-hercegovako hrvatski pastirski<br />
pas-tornjak.<br />
2. Poticanje uzgoja radnih linija i osnivanja udruga uzgajivaa.<br />
3. Popularizacija i promocija povijesnih, socioloških, etnoloških i ekoloških vrijednosti<br />
pasmine kroz publikacije, predavanja, manifestacije, medije.<br />
4. Poticanje uzgoja i držanja pasmine na podruju <strong>Dalmacije</strong>, najprije uz stada i eko sela.<br />
5. Poticanje veeg korištenja pasmine širom <strong>Dalmacije</strong>, posebno Dalmatinske Zagore.<br />
228
8.2.2.10 MEDITERANSKA PELA<br />
a) Kultura: Pela<br />
b) Red: Hymenoptera<br />
c) Porodica: Apiidae<br />
d) Svojta: Apis mellifera carnica mediterana Pollmann, 1879<br />
e) Pasmina: Mediteranska pela<br />
f) Sinonimi: Dalmatinska pela, Mediteranski tip sive pele<br />
g) Status: pod Siva pela HSC, NN 126/07<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: 50.000, VU, stabilan<br />
i) Rasprostranjenost: Hrvatska, BIH, CG<br />
j) Sažeti opis<br />
Mediteranska pela pripada vrsti medne pele (Apis mellifera) kod koje postoji više podvrsta, a<br />
na podruju jugoistone Europe proširena je siva ili kranjska pela (Apis mellifera carnica) koja<br />
se od drugih pasmina raspoznaje prije svega bojom kolutia i dlaica na zatku. Oni su sive boje,<br />
po emu je ova pela i dobila ime, rjee sa smee-crvenkastim pjegama. Ima široki tomentum,<br />
odnosno dlaice na etvrtom kolutiu pokrivaju oko 2/3 površine kolutia. Na petom kolutiu<br />
dlaice su kratke, odnosno dužine 0.25-0.35 mm. Jedna od važnijih osobina je dužina rilca koja<br />
kod sive pele iznosi 6.4-6.8 mm, što je znatno duže od rilca veine ostalih pasmina pela.<br />
Unutar sive pele utvreno je više sojeva: alpski, subalpski, panonski, dinarski, mediteranski, a<br />
vjerojatno ih ima i više. Mediteranski se od ostalih prvenstveno razlikuje nešto dužim rilcem i<br />
jaom obojenosti.<br />
Obilježja Radilica Trut Matica<br />
Masa (gr.) 0.1 0.2 0.2<br />
Duljina (mm) 12-14 15-17 15-20<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Osnovu za pelarenje u Hrvatskoj predstavlja siva pela Apis mellifera carnica, koja je nastala<br />
na podruju jugoistono od Alpa, izmeu Dunava i Jadranskog mora, dakle jedan od centara<br />
razvoja predstavlja upravo naša domovina. Razvoj podvrste je poeo nakon posljednjeg ledenog<br />
doba, prije oko 8 000 godina. Osim kod nas, proširena je u Sloveniji, Austriji, djelu Maarske,<br />
Rumunjske i središnjem dijelu Balkanskog poluotoka. U Sloveniji je poznata pod imenom<br />
kranjska pela. Kod nas su prisutna etiri tipa sive pele: subalpski tip, proširen na podruju<br />
gorske Hrvatske, odnosno u Gorskom kotaru i Lici; panonski tip (kontinentalni) proširen na<br />
podruju panonske nizine, odnosno kontinentalne Hrvatske; dinarski tip, proširen na unutrašnjem<br />
dijelu Dinarida te mediteranski tip, proširen na podruju mediterana i submediterana, odnosno<br />
naše obale i otoka. Od ukupnog broja košnica 70 % se nalazi na podruju kontinentalne<br />
Hrvatske, 25 % na mediteranskom podruju, a svega 5 % u gorskom podruju.<br />
U svom djelu Naturalis Historia Plinije Stariji (23.-79. n.Kr.) hvali med zvan Olintio (Olynta,<br />
Šolta) koji je kod Rimljana traženiji od himetskog meda (Hymettos, brdo kod Atene), koji se u to<br />
doba smatra najboljim na svijetu. To je ujedno i prvi spomen organiziranog pelarenja na<br />
podruju <strong>Dalmacije</strong>, ali i Hrvatske.<br />
Godine 1905. na podruju Hrvatske, bez <strong>Dalmacije</strong>, bilo je 96.000 košnica, od ega 87 000 sa<br />
nepokretnim i tek 9 000 sa pokretnim saem. Razvojem tehnologije pelarenja poveava se broj<br />
košnica pa je tako 2007. godine u Hrvatskoj registrirano preko 300.000 košnica od kojih je<br />
vjerojatno manje od 50.000 košnica mediteranske pele.<br />
Mediteranska pela je osjetljiva pasmina, ija populacija ne omoguava sigurnost u njen<br />
opstanak i svaki poremeaj ekološkog sustava može je vrlo brzo dovesti u skupinu ugroženih<br />
pasmina.<br />
229
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Mediteranske pele su poznate kao vrlo dobre za uzgoj zbog svoje blage naravi i izrazito dobrog<br />
medonošenja. Vitalne su i brzo reagiraju na promjene u okolini. Cijene se zbog dobre radinosti i<br />
mirnoe, a poznato je da mogu prezimiti i u malim zajednicama, te da matice imaju visoku<br />
plodnost. Prezime s relativno malo hrane, i imaju brzi proljetni razvoj. Jedina loša karakteristika<br />
svih pasmina sive pele je izražena sklonost rojenju. Od 1994. godine zapoinje eksperimentalni<br />
uzgoj i praenje selekcije matica, a 1997. godine usvojen je program pelarstva i selekcije u<br />
pelarstvu, po kojem se na podruju Hrvatske ne mogu držati druge pasmine pela osim sive, a u<br />
okviru osnovnih uzgojnih ciljeva provodi se selekcija i odabiru matice najboljih i najtipinijih<br />
svojstava.<br />
Mediteranska pela tradicionalno se uzgaja prvenstveno za proizvodnju voska, peluda i meda,<br />
vrcanog i u sau, a u novije vrijeme i za brojne druge proizvode kao što su: matina mlije,<br />
propolis, pelinji otrov i dr. Ipak njena najvea vrijednost je u oplodnji. Kod mediteranske pele<br />
trebalo bi se ipak prvenstveno orijentirati na proizvodnju najkvalitetnijih svjetskih medova<br />
(vrisak, kadulja, ružmarin, lavanda), a za druge proizvode rajonizirati proizvodnju na kontinentu.<br />
Mediteransku pelu treba ukljuiti u programe uzgoja ljekovitog i aromatinog bilja, koje je<br />
upravo neshvatljivo zanemareno na podruju <strong>Dalmacije</strong> koja je od davnine uvena po kvaliteti<br />
aromatinog bilja.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Zasnivanje demonstracijskog pelinjaka s reprezentativnim ekopopulacijama<br />
mediteranske pele.<br />
2. Izrada marketinškog plana za mediteransku pelu i njene proizvode.<br />
3. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, prehrambenih i<br />
gastronomskih vrijednosti mediteranske pele i njenih proizvoda kroz publikacije,<br />
predavanja, kušaonice, medije.<br />
4. Poticanje uzgoja i držanja mediteranske pele u proizvodnji širom <strong>Dalmacije</strong>.<br />
230
8.2.2.11 GLAVATICA<br />
a) Kultura: Riba<br />
b) Red: Salmoniformes<br />
c) Porodica: Salmonidae<br />
d) Svojta: Salmo marmoratus Cuviers, 1829<br />
e) Pasmina: Glavatica<br />
f) Sinonimi: neretvanska glavatica<br />
g) Status: nije na popisu pasmina<br />
h) Populacija, stupanj ugroženosti i postojei trend populacije: ?, CR, silazni<br />
i) Rasprostranjenost: Jadranski sliv: Italija, Slovenija, Hrvatska, BIH, Crna gora,<br />
Makedonija, Albanija<br />
j) Sažeti opis<br />
Tijelo glavatice je vretenasto i izduženo kao kod svih salmonidnih vrsta riba, odnosno pastrva.<br />
Glava velika, kao i usta s velikim zubima, a oi razmjerno male. Boja tijela je vrlo<br />
karakteristina, išarano je tamnim prugama i šarama, koje su na glavi nepravilno svinute, pa lie<br />
na šare mramora, po emu je glavatica dobila latinsko ime (marmoratus). Glavatica nema crnih i<br />
crvenih pjega karakteristinih za ostale salmonidne vrste. Mlai primjerci imaju manje izražene<br />
pruge i znatno se razlikuju od starijih, što je u prošlosti dovelo do višekratnog opisa ove vrste i<br />
od strane vrsnih strunjaka. Glavatica može živjeti vrlo dugo i narasti ak do 140 cm uz težinu<br />
do 30 kg, ali danas je nemogue nai ovakve primjerke.<br />
k) Povijest nastanka i korištenja<br />
Glavatica je autohtona vrsta Jadranskog sliva, proširena od Italije do Albanije. Njena izvorna<br />
populacija je zbog ugroženosti slatkih voda cijelog jadranskog sliva ugrožena, a veliini<br />
populacije, kao i biologiji se vrlo malo zna.<br />
Glavatica za razliku od veine ostalih izvornih salmonidnih vrsta vrlo brzo raste i može se<br />
uspješno ekonomski uzgajati. Koliko je poznato, prvi uzgoj ostvaren je na izvoru rijeke Bune, na<br />
podruju BIH, a od 90-tih se uzgoj glavatice provodi u Sloveniji s ciljem obnavljanja populacije<br />
zbog izlova i hibridizacije s potonom pastrvom Salmo trutta.<br />
Glavatica je u ribolovnim krugovima izuzetno cijenjen trofej, kojim se isticala sposobnost<br />
ribolovaca. Nažalost uslijed tehnikih zahvata na rijekama jadranskog sliva postala je iznimno<br />
rijetka i ugrožena vrsta, gotovo nepoznata suvremenim ribolovcima.<br />
l) Gospodarska i druga vrijednost te koncept bussines plana<br />
Osnovna prednost glavatice u odnosu na druge izvorne salmonidne vrste <strong>Dalmacije</strong> je njena<br />
gospodarska vrijednost, odnosno prikladnost za uzgoj. Kako je glavatica kritino ugrožena (CR)<br />
u Hrvatskoj, njenim uzgojem e se ujedno riješiti problem opstanka vrste.<br />
Kvaliteta mesa glavatice daleko je iznad kvalitete dužiaste (kalifornijske) pastrve i ona se po<br />
odabiru populacija, te razradi tehnologije uzgoja može uzgajati i ponuditi posebno uz rijeke Krku<br />
i Neretvu kao izvorni specijalitet <strong>Dalmacije</strong>, pri emu bi vodeu ulogu imali Parkovi, ali i druge<br />
popularne rijene ugostiteljske lokacije (Radmanove mlinice, Etno selo Kokorii kod Vrgorca,<br />
Konavoski dvori). Kako za rijeke Zrmanju i Cetinu glavatica nije zabilježena treba razmotriti<br />
eventualni uzgoj na ovim rijekama.<br />
m) Prijedlog elemenata plana upravljanja<br />
1. Inventarizacija, prikupljanje, karakterizacija i vrednovanje postojeeg genfonda glavatice<br />
na podruju <strong>Dalmacije</strong>.<br />
2. Izrada selekcijskog plana i zasnivanje matinog mrjestilišta.<br />
3. Proizvodne i genetske analize odabranih ekopopulacija radi utvrivanja vrijednosti i<br />
stupnja razliitosti meu njima.<br />
4. Odabir najprikladnijih ekopopulacija i deponiranje sjemena u gen banci.<br />
231
232<br />
5. Zasnivanje demonstracijskog uzgajališta s reprezentativnim ekopopulacijama.<br />
6. Izrada bussines i marketinškog plana za glavaticu.<br />
7. Popularizacija povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, prehrambenih i<br />
gastronomskih vrijednosti glavatice kroz suvenire, publikacije, predavanja, manifestacije,<br />
medije.<br />
8. Poticanje uzgoja i držanja glavatice na podruju <strong>Dalmacije</strong>, najprije na zaštienim<br />
podrujima (NP Krka, budui PP Donja Neretva).<br />
9. Poticanje veeg korištenja pasmine u proizvodnji glavatice u proizvodnji i ponudi širom<br />
<strong>Dalmacije</strong>, gdje postoje prikladni uvjeti.
8.3 STANJE TRADICIJSKIH KULTIVARA<br />
8.3.1 Postojee stanje, zakonski okviri i prijedlozi za poboljšanje<br />
Trenutno stanje tradicijskih pasmina u Dalmaciji je iznimno loše, kao što je i generalno sluaj sa<br />
stoarstvom ovog podruja, jer su danas ostali tek ostaci ostataka nekadašnjeg slavnog stonog<br />
fonda <strong>Dalmacije</strong>. Gotovo sve pasmine <strong>Dalmacije</strong> su ugrožene, neke kritino i njima ubrzano<br />
prijeti nestanak, a neke su ve izumrle.<br />
Osnovnu skrb za tradicijske pasmine domaih životinja u Hrvatskoj, pa tako i u Dalmaciji vodi<br />
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, a u okviru Ministarstva posebno<br />
Hrvatski stoarski centar (HSC), osnovan 1994. godine.<br />
Kao dijelu tradicijske i kulturne baštine te dijelu <strong>bioraznolikost</strong>i Hrvatske o tradicijskim<br />
pasminama skrbe i Ministarstvo kulture, a u okviru Ministarstva posebno Državni zavod za<br />
zaštitu prirode, osnovan 2003. godine te Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureenja i<br />
graditeljstva (MZOPU), a u okviru Ministarstva posebno Uprava za gospodarenje okolišem.<br />
Službene publikacije (popisi, knjige, zakonski okviri) vezani uz katalogizaciju pasmina navedene<br />
su u Tablici 2:<br />
Tablica 2: Pregled službenih publikacija i propisa tradicijskih kultivara <strong>Dalmacije</strong><br />
RB Publikacija Izdava Godina<br />
objave<br />
Broj<br />
pasmina<br />
Za<br />
Dalmaciju<br />
1. Popis izvornih i zaštienih pasmina i Vlada RH 1998. 15 3<br />
sojeva domaih životinja te njihov<br />
potrebit broj, NN 127/98<br />
2. Nacionalna strategija i akcijski plan MZOPU 1999. 23 7<br />
zaštite biološke i krajobrazne<br />
raznolikosti (NSAP): Ouvanje<br />
raznolikosti kulturnih biljnih vrsta i<br />
domaih životinja u Hrvatskoj<br />
3. Hrvatske pasmine domaih životinja MZOPU 2002. 29 9<br />
(<strong>Croatia</strong>n Breeds of Domestic<br />
Animals)<br />
4. Dopuna Popisa izvornih i zaštienih Vlada RH 2003. 19 5<br />
pasmina i sojeva domaih životinja te<br />
njihov potrebit broj, NN 73/03<br />
5. Izmjena i dopuna Popisa izvornih i Vlada RH 2006. 25 7<br />
zaštienih pasmina i sojeva domaih<br />
životinja te njihov potrebit broj, NN<br />
39/06<br />
6. Izmjena i dopuna Popisa izvornih i Vlada RH 2006. 26 8<br />
zaštienih pasmina i sojeva domaih<br />
životinja te njihov potrebit broj, NN<br />
126/07<br />
7. HSC Godišnje izvješe 2007* HSC 2008. 22 6<br />
* Objavljuje se od 1998. godine<br />
233
Bitan pomak je uinjen Uredbom vlade o isplati poticaja za uzgoj i držanje domaih pasmina,<br />
meutim nedostaje osnovna strategija razvoja stoarstva <strong>Dalmacije</strong>, a posebno ouvanja<br />
tradicijskih pasmina domaih životinja. Isto tako, iznimno je važno percipirati ulogu stoke u<br />
održanju krajobraza, staništa te generalne <strong>bioraznolikost</strong>i <strong>Dalmacije</strong>, te zapoeti upravljati ovim<br />
sustavima jer u suprotnom ostaje stihijsko zarastanje i betonizacija ogromnih površina <strong>Dalmacije</strong><br />
uz gubitak velikog broja staništa i vrsta.<br />
Ouvanje tradicijskih pasmina danas je u rukama entuzijasta koji uz nedostatak državne skrbi ili<br />
uz minimalne poticaje održavaju kritini broj jedinki pojedinih pasmina.<br />
Ne postoji službeni gen centar, kolekcija ili uzgajivanica tradicijskih pasmina <strong>Dalmacije</strong>.<br />
8.3.2 Prijedlozi za poboljšanje stanja tradicijskih pasmina <strong>Dalmacije</strong>:<br />
1. Izrada strategije na državnoj razini<br />
2. Poboljšanje komunikacije i izbjegavanje prepletanja ingerencija državnih tijela vezanih uz<br />
domae pasmine<br />
3. Izrada menadžment planova sve, a prvenstveno za kritino ugrožene pasmine<br />
4. Izrada Crvene knjige pasmina Hrvatske<br />
5. Osnivanje i stroga kontrola genetskih centara za pojedine pasmine<br />
6. Poticanje uzgoja i stvaranja uzgojnih kolekcija tradicijskih pasmina<br />
7. Osnivanje udruge/udruga za ouvanje tradicijskih pasmina<br />
8. Podrška kod promocije<br />
9. Ukljuivanje tradicijskih pasmina i njihovih proizvoda u sve aspekte turistike promidžbe<br />
10. Ukljuivanje svih aspekata tradicijskih pasmina u bazne edukativne školske programe<br />
8.3 3 Elementi istraženosti i ouvanja tradicijskih kultivara<br />
8.3.3.1 Strunjaci koji se bave tradicijskim pasminama <strong>Dalmacije</strong> (abecednim redom)<br />
Mr. Sc. Zdravko Bara<br />
Hrvatski stoarski centar<br />
zdravko.barac@zd.t-com.hr<br />
Dr. Sc. Mario Bauer<br />
Veterinarski fakultet Zagreb<br />
mbauer@vef.hr<br />
Dr. Sc. Pavo Caput<br />
Zavod za specijalno stoarstvo<br />
Agronomski fakultet Zagreb<br />
pavo.caput@zg.t-com.hr<br />
Mr. Sc. Miljenko Ernoi<br />
Varaždinska županija<br />
miljenko.ernoic@varazdinska-zupanija.hr<br />
234<br />
Dr. Sc. Ante Ivankovi<br />
Zavod za specijalno stoarstvo<br />
Agronomski fakultet Zagreb
aivankovic@agr.hr<br />
Dr. Sc. Boro Mio<br />
Zavod za specijalno stoarstvo<br />
Agronomski fakultet Zagreb<br />
bmioc@agr.hr<br />
Dr. Sc. Marijan Posavi<br />
University of Wisconsin, USA<br />
posavi@wisc.edu<br />
Franjo Poljak<br />
Hrvatski stoarski centar<br />
franjo.poljak@kc.htnet.hr<br />
Mr. Sc. Roman Ozimec<br />
Orehoveki ogranak 37, 10 040 Zagreb<br />
roman.ozimec@zg.t-com.hr<br />
8.3.3.2 Projekti inventarizacije, karakterizacije i ouvanja tradicijskih kultivara <strong>Dalmacije</strong><br />
1. Crvena knjiga tradicijskih pasmina Hrvatske<br />
Održani preliminarni dogovori, izrada zapoinje 2008. godine.<br />
Nositelj Državni zavod za zaštitu prirode<br />
8.3.3.3 Institucije, udruge i pojedinci koje se bave ouvanjem tradicijskih kultivara<br />
Udruga ovara i kozara Velebit Obrovac, A. Starevia 5, 23 450 Obrovac<br />
Tornjak klub Šibenik, Šibenik<br />
Udruga Hrvatski tovar, Put Vodica 11, 22 212 Vodice<br />
Udruga ovara i kozara Promina, Sunkovci, 22 303 Oklaj<br />
Udruga uzgajivaa domaih životinja Sveti Juraj , Gornji Humac, otok Bra, 21 412 Puiša,<br />
Udruga uzgajivaa ovaca i koza Dubrovako-neretvanske županije, Kuna, 20 243 Kuna Pelješka<br />
Pelarske udruge:<br />
PELARSKA UDRUGA "PELA", 8. DALMATINSKE UDARNE BRIGADE, 2822000<br />
ŠIBENIK<br />
PELARSKA UDRUGA "PLANIKA", PUT PORTIRNE 1, 20340 PLOE<br />
UDRUGA PELARA CETINA, 21310 OMIŠ<br />
PELARSKA UDRUGA "VRISAK", BRUNE BUŠIA BB, 21260 IMOTSKI<br />
235
PELARSKO DRUŠTVO "KADULJA", MLINSKA 47, 20350 METKOVI<br />
PELARSKO DRUŠTVO DUBROVAKO PRIMORJE SLANO, 20232 MAJKOVI<br />
UDRUGA PELARA "NADA", GRUDA BB, 20215 GRUDA<br />
UDRUGA PELARA "VELEBIT", N.TESLE 30, 23000 ZADAR<br />
UDRUGA PELARA "VRISAK", VRLIKA 17, 21230 SINJ<br />
8.3.3.4 Kolekcijski nasadi, rasadnici, matina stada, banke gena, uzgajivai i drugi centri<br />
održanja i propagacije: održava, lokacija, kulture/kultivari, populacije, nain uvanja, broj<br />
primki…<br />
Matina stada ni banke gena trenutno na podruju <strong>Dalmacije</strong> za tradicijske pasmine ne<br />
postoje. Postoje brojni sitni, srednji i vei uzgajivai za koje je potrebno izraditi Bazu<br />
podataka i poticati ih na udruživanje.<br />
236
8.4 MJERE ZA UPRAVLJANJE TRADICIJSKIM KULTIVARIMA<br />
8.4.1 Prijedlog mjera za promociju, ouvanje i gospodarsku revitalizaciju tradicijskih<br />
kultivara:<br />
predavanja,<br />
izložbe,<br />
promotivni materijal,<br />
publikacije,<br />
terenska istraživanja,<br />
izrada baza podataka uzgajivaa<br />
opisi kultivara,<br />
sakupljanje sjemenskog i sadnog materijala,<br />
formiranje i dopuna kolekcija,<br />
daljnja selekcija,<br />
oplemenjivaki rad,<br />
razrada bussines planova,<br />
poboljšanje državne strategije.<br />
237
LITERATURA<br />
Adamovi, L.,1887., Gradja za floru Dubrovaku-Dio Prvi, Glasnik hrvatskoga naravoslovnoga<br />
družtva, 2/4-6:161-216, Zagreb.<br />
Aganovi, M., 1979., Salmonidne vrste riba i njihov uzgoj, IGRO Svjetlost, Zavod za udžbenike,<br />
Sarajevo.<br />
Ani, M., 1937., Žuka (Spartium junceum) kao industrijska biljka, Šumarski list, 61:240-249,<br />
Zagreb.<br />
Bakari, P., 1970., Variaciono statistiki podaci plodova nekih matinih stabala rogaa u južnoj<br />
Dalmaciji. Izdanje povodom 25 godina rada i djelovanja Stanice za južne<br />
kulture Dubrovnik: 72.<br />
Bakari, P. 1997., Stanje i nametnici rogaa s otoka Korule. Blatski ljetopis.<br />
Bakari, P. 1997., Razvitak zadrugarstva u Župi dubrovakoj do 1941. (Prilog povijesti) Uz 90.<br />
obljetnicu zadrugarstva u Župi dubrovakoj, Zbornik Župe Dubrovake,<br />
2:131-152, Dubrovnik.<br />
Bakari, P., 2000., Rasadnik ibaa (1908.-1998.), Zbornik Župe Dubrovake, 3:135-159,<br />
Dubrovnik.<br />
Bakari, P., 2002., Sorte maslina Dubrovakog primorja. Alfa 2, Dubrovnik.<br />
Bakari, P. 2005., Autohtone sorte masline poluotoka Pelješca. Alfa 2, Dubrovnik.<br />
Bakari, P., 2005., Razvoj trgovakog cvjearstva u Župi dubrovakoj do 2001., Zbornik Župe<br />
Dubrovake, 4:164-190, Dubrovnik.<br />
Bali, M., 1948., Poljoprivreda krša i planinskih krajeva, Poljoprivredni nakladni zavod, 1-64,<br />
Zagreb.<br />
Bauer, M., 1996., Kinologija, Školska knjiga, 1-135, Zagreb.<br />
Bekri, V., Teodorovi, N. (Ur.), 1989., Žita Jugoslavije, Jugoslovenski fond za žita, 1-376,<br />
Beograd.<br />
Benko, S., 1946., Brnistra-Uzgoj, preradba i upotreba, Ministarstvo industrije i rudarstva NRH,<br />
1-62, Zagreb.<br />
Biankini, P.L., 1882., Predivno bilje, Narodni list, 1-36, Zadar<br />
Biankini, P.L., 1884., Duhan (Nicotiana) ili naputak kako se goji i priredjuje, Narodni list, 1-79,<br />
Zadar<br />
Biankini, P.L., 1888., O uzgoju i njegovanju cviea, uresnog grmlja i drvea, Gospodarski list, 1-<br />
1116, Šibenik<br />
Biankini, P.L., 1889., Buha, Vlastita naklada, 1-46, Šibenik.<br />
Bobanovi, M., 1923., Neke južne kulture, Zemaljsko gospodarsko vijee, 1-72, Split.<br />
Borojevi, S., Milohni, J., Seen, B. (ur.), 1956., Sorte žitarica i aprobacija usjeva (Struni<br />
prirunik za ratare), Poljoprivredni informator, Zagreb.<br />
Braica, S., 1995., Puko gospodarstvo, U: Mihovilovi, M. (ur.),Otok Hvar: 301-305, Matica<br />
Hrvatska, Zagreb.<br />
Brzica, K., 1991., Voarstvo za svakog. Naprijed, Zagreb.<br />
Bubi, Š., 1977., Specijalno voarstvo. Svijetlost, Sarajevo.<br />
Buan, L., 1998., Kultivari artioke (Cynara scolymus L.) za višegodišnji i jednogodišnji uzgoj u<br />
Dalmaciji. Disertacija, Zagreb.<br />
Buli, S., 1921., Graa za Dalmatinsku elajografiju. Odl. Tisk. Lit. Zavod E. Vitaliani, Šibenik.<br />
Buli, S., 1949., Dalmatinska ampelografija. Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb.<br />
Caput, P., 2007., Osvrt na sustav uvanja izvornih pasmina stoke u Republici Hrvatskoj,<br />
Catara, S., Scuderi, D., Romano, D., Karlovi, K., 2006., Ukrasne vrste s moguom upotrebom u<br />
Mediteranskom okruženju, Sjemenarstvo, 23/1:67-80, Zagreb.<br />
Crespan, M., Cabello, F., Giannetto, S., Ibanez, J., Karoglan Konti, J., Maleti, E., Peji,<br />
I.,Rodriguez-Torres, I., and D. Antonacci (2006) Malvasia delle Lipari,<br />
Malvasia di Sardegna, Greco di Gerace, Malvasia de Sitges and Malvasia<br />
dubrovaka-synonyms of an old and famous grape cultivar. Vitis 45:69-73.<br />
238
ižek, J., 1970., Proizvodnja krmnog bilja, Sveuilište u Zagrebu, 1-262, Zagreb.<br />
Daki, R., 2002., Dalmatinski pas, Složna braa, 1-97, Beograd.<br />
Devetak, Z., 1949., Lavanda (Lavandula vera D.C., L. latifolia Vill.), Farmaceutski glasnik, 1,<br />
Zagreb.<br />
Devetak, Z., 1950., Kadulja i njeno iskorištavanje, Farmaceutski glasnik, 2, Zagreb.<br />
Devetak, Z., 1963., Prilog poznavanju kadulje u Jugoslaviji, Radovi poljoprivrednog fakulteta<br />
Univerziteta u Sarajevu, 12/14:241-261, Sarajevo.<br />
Devetak, Z., 1977., Proizvodnja eterinog ulja od ružmarina na Hvaru, Simpozij Hvar u<br />
prirodnim znanostima:109-123, Zagreb.<br />
Domac, R., 2002., Flora Hrvatske – Prirunik za odreivanje bilja, 2. izdanje, 1-504, Školska<br />
knjiga, Zagreb.<br />
Draži, M., Bubalo, D., Kezi, D., Odak, M., Grbi, D. Kezi, N., 1998., Morfometrijska<br />
prepoznatljivost mediteranskog ekotipa sive pele (A.m.carnica), 34. Znan.<br />
Skup Hrv. Agronoma, 338, Opatija<br />
Elezovi D., 1981., Praktino maslinarstvo. Slobodna Dalmacija, Split.<br />
Fadi, J., 1996., Ampelografska istraživanja kultivara Vugava na razliitim položajima otoka<br />
Visa. Diplomski rad. Agronomski fakultet Sveuilišta u Zagrebu.<br />
Frangeš, O., 1903., Die Buša, Eine Studie uber da sin Konigreichen Kroatien und Slavonien<br />
heimische Rind, 1-140, Zagreb (Agram).<br />
Gelenir, Jo., Gelenir, Ja., 1991., Atlas ljekovitog bilja, Prosvjeta, 1-415, Zagreb.<br />
Gizdi, Š., 1998., Višegodišnje povre. Zadružni savez Dalmacija „Zadrugar”, Split.<br />
Gizdi, Š., 2004., Dalmatinski zadružni prvijenci. Zadružni savez <strong>Dalmacije</strong>, Mediteranska<br />
poljoprivredna biblioteka, 14:1-190, Split.<br />
Golovenko, O., 2008: Lupin: an ecologically clean mediterranean crop, Natura Montenegrina,<br />
7/2:423-427, Podgorica<br />
Gotlin, J. i sur., 1967., Suvremena proizvodnja kukuruza, Agronomski glasnik, 1-737, Zagreb.<br />
Grli, Lj., 1956., Naše samoniklo jestivo bilje, Poljoprivredni nakladni zavod, 1-323, Zagreb.<br />
Grli, Lj., 1986., Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, ITRO August Cesarec, 1-392, Zagreb.<br />
Grupa autora, 2008., Hrvatski stoarski centar Godišnje izvješe 2007., 1-, Zagreb.<br />
Hajoš, D., Vršek, I., Karlovi, K., Židovec, V., Mori, S., 2003: Komercijalni uzgoj samoniklih<br />
biljnih vrsta, mjera ex situ ouvanja, Sjemenarstvo, 20/1-2:37-45, Zagreb.<br />
Horvath, Š., 1996., Hrvatske baštinjene pasmine, Pokret prijatelja prirode Lijepa naša, 1-213,<br />
Zagreb.<br />
Horvath, Š., 2003., Staro blago novi sjaj. Hrvatske izvorne pasmine, Barbat, 1-202, Zagreb.<br />
Hrasnica, F., Ilani, D., Pavlovi, S., Rako, A., Šmalcelj, I., 1958., Specijalno stoarstvo,<br />
Poljoprivredni nakladni zavod, 1-612, Zagreb.<br />
Hulji, V., 1995., Razvitak zadrugarstva na otoku Hvaru-Od prvih poetaka do drugog svjetskog<br />
rata-Opi podaci., U: Mihovilovi, M. (ur.),Otok Hvar: 305-314, Matica<br />
Hrvatska, Zagreb.<br />
Ivaniševi, F., 1906., Poljica – narodni život i obiaji, Zbornik za narodni život i obiaje, JAZU,<br />
Zagreb.<br />
Ivankovi, A., 2004., Konjogojstvo, Hrvatsko Agronomsko društvo, 1-372, Zagreb.<br />
Ivoš, J., Kralj, M. i sur., 1966., Peradarstvo, 1:1-448, Centar za peradarstvo Veterinarskog<br />
fakulteta Sveuilišta u Zagrebu, Zagreb.<br />
Jurin, I., 1997., Istraživanja kultivara Babi na dva lokaliteta Primoštenskog vinogorja.<br />
Diplomski rad. Agronomski fakultet Sveuilišta u Zagrebu, Zagreb<br />
Karoglan Konti, J., Peji, I., Maleti, E., Sladonja, B., Vokurka, A., Ruehl, E. (2006). Virus<br />
diseases screening in clonal selection of <strong>Croatia</strong>n grapevine cultivars. 9th<br />
International Conference on Grape Genetics and Breeding / Peterlunger,<br />
Enrico ; Di Gaspero, Gabriela (ur.). - Udine : ISHS.<br />
Kati, M., 2008., Uloga krških lokava u prethistoriji u svjetlu neolitikog nalazišta Bliznice kod<br />
Gustirne – Opina Marina, Povijest u kršu, 71-75, Zagreb<br />
239
Kolak, I., 1998., Vuika (Lupinus spp.) – Monografija, 1-100, Hrvatsko agronomsko društvo,<br />
Zagreb<br />
Kolak, I., Šatovi, Z., 1996., Ouvanje biljnih genetskih izvora, Sjemenarstvo, 13/5-6:423-432,<br />
Zagreb.<br />
Kolak, I., Šatovi, Z., Rukavina, H., Filipaj, B., 1999., Dalmatinski buha (Tanacetum<br />
cinerariifolium /Trrevir./Sch.Bip.), Sjemenarstvo, 16/5:425-440, Zagreb.<br />
Kolak, I., Šatovi, Z., Rukavina, H., 1997., Mogunosti proizvodnje i prerade ljekovitog,<br />
aromatinog i medonosnog bilja na hrvatskim prostorima, Sjemenarstvo,<br />
14/3-4:203-229.<br />
Kolak, I., Šatovi, 2003., Lavanda u krajobrazu, Sjemenarstvo, 20/1-2:47-54.<br />
Kolak, I., Šatovi, Z., Rukavina, H., Rozi, I., 1997., Ljekovito bilje na hrvatskim prostorima,<br />
Sjemenarstvo, 14/5-6:341-353.<br />
Kovaevi I., Perica S., 1994., Suvremeno maslinarstvo. Avium, Split.<br />
Kralik, G., Kušec, G., Kralik, D., Margeta, V., 2007., Svinjogojstvo. Biološki i zootehniki<br />
principi, Poljoprivredni fakultet, Sveuilište Josipa Jurja Strossmayera u<br />
Osijeku-Agronomski fakultet, Sveuilište u Mostaru, 1-506, Osijek.<br />
Kurtela, M., Vršek, I., Matotan, S., 1996., Stanje i perspektive u uzgoju ukrasnog bilja u<br />
Hrvatskoj, Sjemenarstvo, 13/1-2:113-116, Zagreb.<br />
Kušan, F., 1938., Ljekovito bilje: Sistematski prikaz najvažnijeg ljekovitog, otrovnog i<br />
industrijskog (tehnikog) bilja itavoga svijeta, Vlastita naklada, 1-452,<br />
Zagreb.<br />
Kuštrak, D., 2005., Farmakognozija – Fitofarmacija, Goledn Marketing – Tehnika knjiga,<br />
Zagreb.<br />
Kuštrak, D., Antoli, A., 2000., Eterino ulje konopljike (Vitex agnus-castus L.), Ekološke<br />
monografije, Biokovo 2:127-139, Zagreb<br />
Kvakan, P., 1948., Trave - Poznavanje krmnih trava i proizvodnja travnog sjemena, Struna<br />
poljoprivredna knjižnica, 7:1-332, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb.<br />
Kvakan, P., 1951., Okopavine, Poljoprivredni nakladni zavod, 1-352, Zagreb.<br />
Leši, R. i sur., 2002. Povrarstvo. Zrinski, akovec.<br />
Maleti, E., 1993., Ampelografska istraživanja kultivara Maraština, Bogdanuša, Vugava i Pošip<br />
(Vitis vinifera L.) u uvjetima Ravnih Kotara, magistarski rad, Univerza v<br />
Ljubljani Biotehniška fakulteta, Ljubljana, Slovenija.<br />
Maleti E., Peji, I., Karoglan Konti, J., Piljac, J., Dangl, G. S., Vokurka, A., Lacombe, T.,<br />
Miroševi, N., Meredith, C.P. (2004) Zinfandel, Dobrii and Plavac mali –<br />
the genetic relationship among three cultivars of the Dalmatian coast in<br />
<strong>Croatia</strong>. Am J. Enol. Vitic., 55(2): 174-180.<br />
Maleti, E., Sefc, K.M., Steinkellner H., Konti, J.K., and Peji, I., 1999., Genetic<br />
characterization of <strong>Croatia</strong>n grapevine cultivars and the detection of<br />
synonymous cultivars in neighboring regions. Vitis 38: 79-83.<br />
Mandeki, V., 1949., Lucerka, Seljaka sloga, Zagreb.<br />
Mandeki, V., 1953., Pšenica, Seljaka sloga, Zagreb.<br />
Matotan, Z., 2008., Zeljasto povre. Neron, Bjelovar.<br />
Micheli Vitturi R. A., 1788. Sull` Introduzione degli Ulivi nei Territotj mediterranei dell<br />
Dalmazia, e sulla loro coltivazione. Nella Stamperia Coleti, Venezia.<br />
Mikolevi, V., 1950., Luk i ešnjak. Seljaka sloga, Zagreb.<br />
Mikolevi, V., 1982., Introdukcija sorti povrtnih kultura. Fakultet poljoprivrednih znanosti<br />
Sveuilišta u Zagrebu, Zagreb.<br />
Mio, B., Pavi, V., 2002., Kozarstvo, Hrvatska mljekarska udruga, 1-300, Zagreb.<br />
Miškovi, B., 1986., Krmno bilje, Nauna knjiga, 1-503, Beograd.<br />
Mladar N., Striki F., Rošin J., 1999., Clonal selection of the olive`s cultivar «Oblica» of the<br />
natural population. Zbornik radova Meeting of experts, mediteranean<br />
agriculture and olive growing, Izola. 27-36<br />
240
Miljkovi I., 1991. Suvremeno voarstvo. Znanje, Zagreb<br />
Miroševi, N., Turkovi, Z., 2003. Ampelografski atlas. Golden marketing-Tehnika knjiga, 1-<br />
375, Zagreb.<br />
Miškovi, B., 1986., Krmno bilje, Nauna knjiga, Beograd.<br />
Modun E. 1956. Stanje maslinarstva i uljarstva na podruju FNRJ. Maslinarstvo 1:5-10.<br />
Modun E., 1957. Maslinarstvo u starim zapisima, Maslinarstvo 6: 13-14.<br />
Mrakovi, M., Brigi, A., Buj, I., aleta, M., Mustafi, P. & Zanella, D., 2006., Crvena knjiga<br />
slatkovodnih riba Hrvatske, Ministarstvo kulture, DZZP, Zagreb<br />
Naki-Petrina, Lj., 2002., Hrvatski planinski pas tornjak, Tornjak klub Šibenik, Šibenik<br />
Nikoli, T., Topi, J., 2005., Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske, Ministarstvo kulture-<br />
Državni zavod za zaštitu prirode-Republika Hrvatska, Zagreb.<br />
Ogrizek, A., 1930., U obranu naših primitivnih domaih pasmina, Agronomski glasnik, 1-11,<br />
Zagreb.<br />
Ogrizek, A., 1940.,Uzgoj goveda, 1:1-118, Zavod za živinogojstvo Poljoprivredno-šumarskog<br />
fakulteta sceuilišza u Zagrebu, Zagreb.<br />
Ogrizek, A., 1941.,Uzgoj goveda, 2:1-184, Zavod za živinogojstvo Poljoprivredno-šumarskog<br />
fakulteta sceuilišza u Zagrebu, Zagreb.<br />
Ogrizek, A., 1948., Ovarstvo, Poljoprivredni nakladni zavod, 1-291, Zagreb.<br />
Ogrizek, A., Hrasnica, F., 1952., Specijalno stoarstvo, 1. dio Uzgoj konja, 1-417, Poljoprivredni<br />
nakladni zavod, Zagreb.<br />
Ozimec, R., 2004: Dalmatinski pas-autohtona hrvatska pasmina – Pjegavi ljepotan s<br />
dalmatinskoga krša (Der Dalmatiner-eine autochthone kroatische Hundrasse –<br />
Der getupfte Schöne vom dalmatinischen Karst), EuroCity, 12/42:56-59,<br />
Zagreb.<br />
Ozimec, R., 2004: Hrvatski planinski pas tornjak-Pas jai od vuka, Meridijani, 85:82-85,<br />
Zagreb.<br />
Ozimec, R., 2005: uvar <strong>Dalmacije</strong> – Dalmatinski pas, Meridijani, 96:26-29, Samobor.<br />
Ozimec, R., 2005: Lavanda s Hvara, najsunanijega jadranskog otoka – Najkvalitetnija na svijetu<br />
(Lavandel von Hvar, der sonnigsten Adriainsel – Lavandel von weltweiter<br />
Spitzenqualität), EuroCity, 13/46:70-73, Zagreb.<br />
Ozimec, R., 2006: Hrvatska postala kinološka velesila – Pas tornjak službeno priznat, Meridijani,<br />
105:13, Samobor.<br />
Ozimec, R., 2006: Domae životinje i okoliš, Meridijani, 105:66-73, Samobor.<br />
Ozimec, R., 2006: Biokovska dalmatinska buša (Dalmatinisches Biokovo Rind – Buša;<br />
Dalmatian<br />
Biokovo Cattle – Buša), Makarska rivijera info, 6:14-15, Zagreb.<br />
Ozimec, R., 2007: Upravljanje okolišem korištenjem izvornih pasmina i sorti, Konferencija o<br />
izvornim pasminama i sortama kao dijelu prirodne i kulturne baštine Šibenik,<br />
13.-16. studenog 2007., Knjiga sažetaka:201-205, Zagreb<br />
Ožani, S., 1902. Povrtljarstvo. Centralno kraljevsko namjesnštvo dalmatinsko, Zadar.<br />
Ožani S., 1923. Poljoprivreda, Dalmacija Spomen knjiga, Izdanje o Kongresu Udruženja<br />
Jugoslavenskih inženjera i Arhitekta. Jugoslavenska štamparija, Split.<br />
Ožani, S., 1930., Buha (Pyrethrum Cinerariaefolium D.C.), Izdanje Ministarstva poljoprivrede<br />
24:1-97, Beograd.<br />
Ožani, S., 1938., Najvažnije vrsti povra i njihovo gajenje u primorju. Trgovaka tiskara<br />
Desman i drug, Split.<br />
Ožani, S., 1955., Poljoprivreda <strong>Dalmacije</strong> u prošlosti, Prilozi za povijest poljoprivrede<br />
<strong>Dalmacije</strong>. Društvo agronoma NRH-Podružnica Split, Split.<br />
Pavievi, Lj., 1975., Diploidne i tetraploidne pšenice u Crnoj gori i susjednim oblastima,<br />
Prirodoslovna istraživanja 40, Acta biologica 7/3:217-307, Zagreb.<br />
Pavlek, P., 1985., Specijalno povrarstvo. Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveuilišta u<br />
Zagrebu, Zagreb.<br />
241
Perica S., Striki F., Rošin J., 2003. Istraživanje genetskih resursa masline u Hrvatskoj.,<br />
Zbornik Priopenje XXXVIII znanstveni skup Hrvatskih agronoma, Opatija.<br />
Perica S., Striki F., Rošin J., 2003., Agronomski programi i trenutna situacija maslinarstva u<br />
Hrvatskoj. Izlaganje na meunarodnom seminaru «Poboljšanje kvalitete<br />
maslinovog ulja», Split.<br />
Perii, Š., 1995., Pregled razvitka gospodarstva otoka Hvara do 1941., U: Mihovilovi, M.<br />
(ur.),Otok Hvar: 266-291, Matica Hrvatska, Zagreb<br />
Pešev, N., 1965., Podvrste i sorte kukuruza, 133-146, U: Grupa autora, Kukuruz, Beograd<br />
Pezo, I.; Budic Leto, I.; Kacic, S.; Zdunic, G.; Mirosevic, N., 2006., Medna bijela (*Vitis<br />
vinifera* L.) - Ampelographic properties. Agriculturae Conspectus<br />
Scientificus 71 (3) 81-86.<br />
Piljac, J., Maleti E., Karoglan Konti J., Dangl G.S., Peji I., Miroševi N. and Meredith C.P.<br />
2002. The parentage of cv. Pošip bijeli, a major white wine cultivar of<br />
<strong>Croatia</strong>. Vitis 41/2:83-89.<br />
Posavi, M., Uremovi, M., Kolak, I., Ugarkovi, ., Šatovi, Z. & Ernoi, M., 1999., Nacionalna<br />
strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NSAP):<br />
Ouvanje raznolikosti kulturnih biljnih vrsta i domaih životinja u Hrvatskoj,<br />
DZZP, Zagreb.<br />
Posavi, M., Ernoi, M., Ozimec, R., & Poljak, F., 2001: Hrvatske izvorne pasmine domaih<br />
životinja: 187-189, Zbornik Veterinarski dani 2001, pp. 240, Zagreb.<br />
Posavi, M., Ernoi, M., Ozimec, R. & Poljak, F., 2002: Hrvatske pasmine domaih životinja<br />
(<strong>Croatia</strong>n Breeds of Domestic Animals): 1-96, Ministarstvo zaštite okoliša i<br />
prostornog ureenja, Zagreb.<br />
Posavi, M., Ernoi, M., Ozimec, R., 2003: Bioraznolikost hrvatskih pasmina domaih životinja<br />
(Domestic animal biodiversity in <strong>Croatia</strong>), U Besendorfer, V., Kopjar, N. (eds.):<br />
Zbornik sažetaka osmog hrvatskog biološkog kongresa: 396-397, Zagreb.<br />
Posavi, M., Ernoi, M., Ozimec, R., Poljak, F., 2003: Enciklopedija hrvatskih domaih životinja,<br />
Katarina Zrinski, pp. 240, Varaždin.<br />
Preiner D., 2006., Ampelografska i genetika evaluacija mutanta Plavac mali sivi (V. vinifera L.)<br />
/ diplomski rad, Agronomski fakultet Sveuilšta u Zagrebu.<br />
Preiner, D., Šimon, S., Maleti, E., Peji, I., 2008., Primjena mikrosatelitskih (SSR) markera u<br />
identifikaciji - utvrivanju sinonima za sorte Topol i Beretinjok (Vitis vinifera<br />
L.) Proceedings. 43rd <strong>Croatia</strong>n and 3rd International Symposium on<br />
Agriculture. Opatija. <strong>Croatia</strong> / Pospišil, Milan (ur.). 873-876.<br />
Radi, J.,1976., Bilje Biokova, Institut Planina i more, 1-237, Makarska.<br />
Ramírez, J.A., Gómez-Ayala, R., Hernández, C.-J. and Vázquez, M., 2006., Evaluation of<br />
Treatments to Reduce Hardness of Agave americana Core, Food tecnology<br />
and biotechnology, 44/4:545-551, Zagreb<br />
Skokandi, I., 2002., Ampelografska istraživanja cv. Bratkovina bijela i Bratkovina crvena (Vitis<br />
vinifera L.), diplomski rad. Agronomski fakultet Sveuilišta u Zagrebu.<br />
Slaus-Kantshieder G., 1914., Olivecultura e Produzione d`olio d`oliva Nelle Provincie<br />
Meridionali Austriache. Tipografia Sociale Spalatina, Spalato.<br />
Šatovi, F., 1983., Važnost proizvodnje i korištenja jema u prošlosti i sadašnjosti,<br />
Poljoprivredne aktualnosti, 20/4-5:375a-432a, Zagreb.<br />
Šatovi, F., 1987., Lan u prošlosti i sadašnjosti, Bilten poljodobra, 35/11-12, Zagreb.<br />
Šatovi, F., 1988., Brnistra (Spartium junceum L.) celuloznovlaknata mediteranska biljka,<br />
Poljoprivreda i šumarstvo, 34/2-3:61-77, Titograd.<br />
Šatovi, F., 1989., Agrikultura u najstarijoj i antikoj literaturi, Bilten poljodobra, 37/7-8:163-<br />
183, Zagreb.<br />
Šiki, M., 1976., Lista priznatih sorata poljoprivrednog bilja za podruje SR Hrvatske, Zagreb.<br />
Šili, ., 1984., Endemine biljke, Svjetlost, Sarajevo.<br />
Šimi, F., 1980., Naše medonosno bilje, Znanje, 1-217, Zagreb.<br />
242
Šimon, S., Maleti, E., Karoglan Konti, J., Crespan, M., Schneider, A. and I. Peji, 2007., Cv.<br />
Maraština – a New Member of Malvasia Group. Paper presented at II<br />
Simposio Internazionale“Malvasie del Mediterraneo“ October, 2007, Salina,<br />
Italy.<br />
Šimunovi, A., 2001., Ampelografske karakteristike kultivara Gustopupica i Plavina. Diplomski<br />
rad. Agronomski fakultet Sveuilišta u Zagrebu.<br />
Škegro, A., 1999., Gospodarstvo Rimske provincije <strong>Dalmacije</strong>, Sveuilište u Zagrebu, Hrvatski<br />
studiji, Zagreb.<br />
Šmalcelj, J., Rako, A., 1955., Govedarstvo, Poljoprivredni nakladni zavod, 1-800, Zagreb.<br />
Šoli, M. E., 2000., Prilog poznavanju hortikulturne dendroflore i nekih perena Makarskog<br />
primorja, Ekološke monografije, Biokovo 2:91-101, Zagreb.<br />
Špoljari, B., 2008., Hrvatska kinološka baština, Hrvatski kinološki savez, 1-353, Zagreb.<br />
Tadi, M., 1984., Jugoslovenske rase pasa, Nolit, 1-145, Beograd.<br />
Taler, Z., 1932., Vode i ribe Jugoslavije u slici i rei, 1-175, Zagreb.<br />
Tavar, A., 1953., Izvještaj o putu na otok Mljet u svrhu orijentacije za osnivanje odsjeka za<br />
nauna poljoprivredna istraživanja u sklopu Prirodoslovne stanice<br />
Jugoslovenske akademije na otoku Mljetu., Ljetopis JAZU, 57:210-214.<br />
Tavar, A., 1954., Izvještaj o sakupljanju i kultiviranju nativnog kulturnog bilja u Dalmaciji i<br />
Istri u god. 1952., Ljetopis JAZU, 59:122-129.<br />
Tavar, A., 1955., Istraživanja nativnih odlika ratarskog bilja, Ljetopis JAZU, 60:309-314.<br />
Tavar, A., 1956., Istraživanja nativnih odlika ratarskog bilja, Ljetopis JAZU, 61:359-362.<br />
Tavar, A., 1957., Izvještaj o prouavanju nativnih sorata ratarskog bilja na podruju južne<br />
<strong>Dalmacije</strong> i Istre, Ljetopis JAZU, 62:323-328.<br />
Tavar, A., 1959., Izvještaj o naunim istraživanjima izvršenim god. 1956. na poljoprivrednim<br />
biljkama uzgajanim na pokusnom polju u Arboretumu Trsteno i u Frlaniji<br />
Instituta za eksperimentalno šumarstvo JAZU i o novoprikupljenom<br />
sortimentu, Ljetopis JAZU, 63:388-395.<br />
Tavar, A., 1960., Genetska prouavanja ekonomski važnih svojstava poljoprivrednog bilja<br />
južne <strong>Dalmacije</strong>, Ljetopis JAZU, 64:321-324.<br />
Tavar, A., 1960., Varijetete i genotipovi Triticum turgiduma s Pelješca i njihovi prirodni i<br />
proizvedeni hibridi, JAZU, Spomenica, 2:156-176.<br />
Tavar, A., 1963., Izvještaj o genetskim istraživanjima sortimenta poljoprivrednih biljaka južne<br />
<strong>Dalmacije</strong>, Ljetopis JAZU, 67:218-220.<br />
Tavar, A., 1966., Izvještaj o genetskim istraživanjima ekotipova poljskog poljoprivrednog bilja,<br />
Ljetopis JAZU, 71:289-293.<br />
Tavar, A., 1967., Izvještaj o istraživanjima u Trstenom i na Pelješcu, Ljetopis JAZU, 72:423-<br />
426.<br />
Tomi, LJ., Demin, A., 1977., Tehnologija proizvodnje i poznavanja duhana, Minerva, Subotica-<br />
Beograd.<br />
Turina, B., 1932., Trave – Njihovo odreivanje i proizvodnja, <strong>Poljoprivredna</strong> knjižnica Kr.<br />
Banske uprave Savske Banovine Poljoprivrednog odjeljenja u Zagrebu, 4:1-<br />
221, Zagreb.<br />
Vali, D., Mesari, M, Teskeredži, E., 2007., Uzgoj nekih ugroženih i autohtonih vrsta<br />
slatkovodnih riba, Konferencija o izvornim pasminama i sortama kao dijelu<br />
prirodne i kulturne baštine, Knjiga sažetaka : 274-275, Državni zavod za<br />
zaštitu prirode, Zagreb.<br />
Veramenta-Paviša, P., 2000., Golubinjak Golubarda u elopecima, Zbornik Župe Dubrovake,<br />
3:93-101, Župa<br />
Vincek, D., Ernoi, M. & Ozimec, R., 2002: Quo vadis, magare, Hrvatski Zemljopis, 65:56-59,<br />
Zagreb.<br />
243
Vinceljak-Toplak, M., Kurtela, M., Vršek, I., 1993., Povijesni razvoj i sadašnje stanje u<br />
sjemenarstvu i rasadniarstvu ukrasnog bilja u Hrvatskoj, Sjemenarstvo,<br />
10/6:457-462, Zagreb.<br />
Visiani, R., 1978., (1826.), Ogled dalmatinskog bilja (Stirpium Dalmaticarum Specimen),<br />
akavski sabor, Biblioteka prirodne znanosti, 2 (Reprint):1-207, Split.<br />
Vlaši A., 1958. Praktina vrijednost nekih bioloških saznanja o maslini. Maslinarstvo 3:9-18.<br />
Vlaši A., 1964. Prouavanje gospodarskih vrijednosti sorata i ekotipova masline-Izvještaj za<br />
1963. godinu-rukopis. Institut za jadranske kulture, Split.<br />
Vrsalovi M., 1901., Maslinarstvo i uljarstvo za puk. Nagragjena tiskarnica Vitalijani, Zadar.<br />
Vršek, I., Kurtela, M., 1995., Razvojna istraživanja novih vrsta u cvjearskoj proizvodnji,<br />
Sjemenarstvo, 12/6:465-469, Zagreb.<br />
Zavod za sjemenarstvo i rasadniarstvo (Institute for Seed and Seedlings), 2004., Sortna lista za<br />
2004. godinu (National list of varieties), 1-278, Osijek.<br />
Zdanovski, N., 1946., Vuna naših ovaca, Stoarski institut zemaljskog poljoprivrednog zavoda,<br />
1:1-75, Zagreb.<br />
Zdilar, V., 2001., Ampelografske karakteristike kultivara Kujundžuša i Rudežuša. Diplomski<br />
rad. Agronomski fakultet Sveuilišta u Zagrebu.<br />
Zduni, G., 2005., Ampelografska i genetika evaluacija autohtonih sorata vinove loze (V.<br />
vinifera L.) u podruju Kaštela. Magistarski rad. Agronomski fakultet<br />
Sveuilišta u Zagrebu.<br />
Zduni, G., Peji, I., Karoglan Konti, J., Vukievi, D., Vokurka, A., Pezo, I., and E. Maleti,<br />
2008., Comparison of genetic and morphological data for inferring similarity<br />
among native Dalmatian (<strong>Croatia</strong>) grapevine cultivars (Vitis vinifera L.).<br />
Journal of Food, Agriculture & Environment, 6(2): 333-336.<br />
Zima, D., 2007., Prilog poznavanju medonosnog bilja Hrvatske, Agronomski glasnik, 2:147-160,<br />
Zagreb<br />
Znidari, M., 1960., Selekcija varijeteta Trogirsko-splitskih karfiola. Institut za jadranske<br />
kulture, Split.<br />
Znidari, M., 1963., Dalmatinska kopica. Institut za jadranske kulture, Split.<br />
Židovec, V., Vršek, I., Kolak, I., Liber, Z., Šatovi, Z., 2006., Mirisava kadulja, potencijalna<br />
vrsta za ureenje krajobraza, Sjemenarstvo, 23/1:45-56, Zagreb.<br />
244
Projekt COAST razvijen je uz potporu Programa Ujedinjenih naroda za<br />
razvoj (<strong>UNDP</strong>), u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog<br />
uređenja i graditeljstva te drugim nadležnim ministarstvima, 4 dalmatinske<br />
županije te brojnim lokalnim udrugama, tvrtkama i pojedincima, a<br />
provodi se uz financijsku potporu Globalnog fonda za okoliš (GEF).<br />
Planirano trajanje projekta je 7 godina. Lokalni ured za provedbu Projekta<br />
smješten je u Splitu.<br />
Projekt obuhvaća obalno područje četiri dalmatinske županije: Zadarske,<br />
Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske. Unutar<br />
tog područja prepoznata su i odabrana 4 demonstracijska područja<br />
zbog svoje iznimne biološke i krajobrazne vrijednosti. To su (1) Pelješac,<br />
Dubrovačko primorje, Malostonski zaljev i Mljet; (2) Vis i viški akvatorij; (3)<br />
šire područje ušća rijeke Krke; te (4) otok Pag (jugoistočni dio u Zadarskoj<br />
županiji), područje uz Novigradsko i Karinsko more.<br />
Osnovni cilj projekta COAST je učinkovito utjecati na poduzetničke<br />
aktivnosti i prakse u turizmu, poljoprivredi, ribarstvu i marikulturi, izravno i<br />
kroz bankarski sektor, kako bi isti u svoje prakse uključili održivo korištenje<br />
i očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti.<br />
Očuvanje biološke raznolikosti dalmatinske obale, kroz promicanje<br />
održivog razvoja, moguće je jedino kroz suradnju svih partnera na<br />
nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini, kao i svih zainteresiranih strana,<br />
prvenstveno na području <strong>Dalmacije</strong>. Svoje prijedloge i pitanja možete<br />
uputiti projektnom timu na sljedeću adresu:<br />
Kraj Sv. Ivana 11<br />
HR-21000 Split<br />
Tel: +385 21 340480<br />
Fax: +385 21 340484<br />
e-mail: coast@undp.hr<br />
http://www.undp.hr/coast