Na četiri (i dvije !) noge - Hrvatske šume
Na četiri (i dvije !) noge - Hrvatske šume
Na četiri (i dvije !) noge - Hrvatske šume
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
vlast 23. lipnja 1543. i njihova vladavina traje sve do<br />
30. rujna 1687. godine, kada se valpovački aga Muharem<br />
predao carskoj vojsci koja je nadirala sa sjevera,<br />
pod vodstvom princa Eugena Savojskog.<br />
Poslije oslobođenja od Turaka, valpovačkim posjedom<br />
je vladala Bečka komora od 1687. do 1721.<br />
godine kada car Karlo III. valpovački posjed daruje<br />
savjetniku Bečke dvorske komore Petru Antunu Hilleprandu<br />
od Prandaua. Posjed je darovan 31. prosinca<br />
1721. godine.<br />
Barunska porodica Hilleprand de Prandau vladala<br />
je valpovačkim posjedom sve do 1885. godine, kada<br />
umire posljednji iz loze, barun Gustav, a posjed prešumska<br />
razglednica<br />
ŠUMARIJA VALPOVO /<br />
UPRAVA ŠUMA OSIJEK<br />
Šumarska tradicija<br />
valpovštine duga<br />
je tri stoljeća!<br />
Piše: Antun Zlatko Lončarić<br />
Foto: A. Z. Lončarić<br />
Prvi pisani izvještaj nadšumara valpovačkog vlastelina grofa Antuna Hilleprandau<br />
von Prandaua o šumskom prihodu od prodaje ogrjevnog drveta i pašarenja, koji je<br />
ubran od domaćeg življa na području valpovštine, datira još iz 1723. godine.<br />
U<br />
niz pitomih slavonskih gradića koji imaju svoju povijest, tradiciju i<br />
dušu, pripada svakako i Valpovo, smješteno na rječici Karašici. Valpovo<br />
je općinsko, upravno, sudsko i gospodarsko središte, na čijem<br />
području je 1990. živjelo nešto više od 32.000 stanovnika.<br />
<strong>Na</strong>jstarija naselja na području današnjeg Valpova sežu sve do mlađeg<br />
kamenog doba, gdje je živjelo neolitsko stanovništvo. Kasnije, u antičko<br />
doba, vladavinom Rima na ovim našim područjima, od I. do V. stoljeća poslije<br />
Krista, na cesti koja je vodila uz desnu obalu Drave od Poetovije do Murse i<br />
dalje prema <strong>Na</strong>isusu i Serdici nalazimo rimsku vojničku postaju Iovallium na<br />
mjestu današnjeg Valpova. Taj rimski put spajao je ilirske dijelove Rimskog<br />
carstva sa Panonijom, već u II. stoljeću nove ere. Prvi poznati pisani spomen o<br />
Valpovu potječe iz 1332. g. kada je sačinjen popis župa prigodom prikupljanja<br />
Papine desetine za župljane, a valpovačku utvrdu pod imenom „Castrum<br />
Upravitelj Šumarije dipl. i Oppidum walpo “ povijesni izvori spominju prvi puta 1438. g. Danas su saču-<br />
ing. Dalibor Tonc<br />
vani dijelovi te utvrde uklopljeni u dvorac grofa Prandau – Normann.<br />
Ime Valpovo nije staroslavenskog ni hrvatskog<br />
podrijetla. Ono zapravo govori i svjedoči<br />
o vremenu nastanka vlastelinstva, vjerojatno poslije<br />
najezde Tatara i dolaska tada mnogih stranaca<br />
u srednjovjekovnu Slavoniju. <strong>Na</strong> čelu vlastelinstva<br />
nalazio se, očito, doseljenik porijeklom iz austrijskih<br />
pokrajina u svojstvu valpota ili valputa, upravitelja ili<br />
blagajnika feudalnog vlastelinstva.<br />
Kroz sačuvane pisane dokumente, kao feudalni<br />
vlasnici Valpova spominju se kralj Sigismund, ban<br />
Ivan Morović i njegov bratić Stjepan, ban Ladislav<br />
Morović, braća Matija i Petar Gereb od Wingartha,<br />
ugarski palatin Emerik Pereny, Turci, Anton Hilleprandau<br />
von Prandau i drugi.<br />
<strong>Na</strong>jezdom Turaka Valpovo potpada pod njihovu<br />
Zgrada Šumarije<br />
Šumski radovi – sječa i izrada još uvijek<br />
se obavljaju u pojasu uz Dravu,<br />
u neposrednoj opasnosti od mina<br />
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010.<br />
HRVATSKE ŠUME 15