FAO pomaže u jačanju protupožarne preventive - Hrvatske šume

Makedonski hrast (Quercus trojana)
Hrast plutnjak (Quercus suber)
se do u podnožje panonskih
gora Papuka, Fruške gore, Dilj
gore i dr. Prostire se na ravnom
ili blago valovitom terenu, na
nadmorskoj visini od 80 do
150 m. Spušta se do hidrološki
uvjetovane šumske zajednice
hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom
na uzdignutija mjesta,
tzv. grede, gdje graniči s tipičnom
šumom hrasta lužnjaka i
običnoga graba.
Makedonski hrast
(Quercus trojana; Q.
macedonica) je listopadni
grm ili manje drvo koje katkada
izraste u visinu i do 20 m
te dostigne prsni promjer veći
od 100 cm. Rasprostranjen je
u jugozapadnom dijelu Balkanskoga
poluotoka, na jugoistoku
Apeninskog poluotoka
(Apulija) te sjeverozapadnom
području Male Azije. U nas ga
ima u južnoj Dalmaciji, a na
okolnom području nalazimo
ga u Hercegovini, Metohiji,
Crnoj Gori i zapadnoj Makedoniji.
Krošnja mu je u mladosti
piramidalnog oblika, kasnije
jajasta ili polukuglasta. Kora
je slična cerovoj, na tanjim izbojcima
i ograncima je glatka,
sivkastozelena i sjajna, a na
deblu i debljim ograncima debela
i po nekoliko centimetara,
sivosmeđa i duboko mrežasto
Stablo, žir i kora
Suplutnjak (Quercus crenata)
ispucala. Korijenov sustav ima
središnji korijen i dobro razvijeno
postrano korijenje. Pupovi su sitni,
jajoliki i crvenkastosmeđi, bez palistića,
oko 5,5 mm dugi i oko 3 mm
debeli. Sastavljeni su od mnoštva
crepasto poredanih ljuskica. Mladi
izbojci su manje ili više obrasli
smeđastim dlačicama. Listovi su
duguljasto-eliptični, uski, kratkih i
trokutastih lapova, tvrdi i polukožasti,
dugi 5–8 cm i 2–3 cm široki.
Odozgo su tamnozeleni i sjajni,
odozdo polugoli, na kratkoj peteljci.
Imaju izraženu nervaturu,
posebice na naličju. Postrane žilice
završavaju trnasto, izvan zubaca.
Požutjelo lišće ostaje na drvetu
do sljedećega proljeća. Cvjetovi su
jednodomni, s 22-36 mm dugim
muškim resama, sa 7–13 cvjetova
i 4–6 prašnika. Ženski cvjetovi
uglavnom su pojedinačni, ili s najviše
4 cvijeta na istoj resi. Cvatnja
je tijekom travnja i svibnja. Žir je
sličan cerovom, dužina mu varira
od 22 do 45 mm, debljina od 13
do 29 mm, do polovice je smješten
u kupuli, koja je bez stapke.
Dozrijeva do rujna druge godine.
Donje su ljuske kupule prilegle,
srednje natrag zavinute, a gornje
uspravne.
Stanište makedonskoga hrasta
su topliji dijelovi submediteranskoga
područja. Dolazi na strmim
vapnenačkim kamenjarima, vrtačastim
terenima, degradiranim
površinama podložnim eroziji,
uvalama i dr. Nerijetko oblikuje
čiste sastojine od nekoliko desetaka
hektara, ili manje šumarke, ili
ima elemenata medunčeve šume
ili šume bjelograbića, katkada i sa
zimzelenim vrstama; česta su pojedinačna,
starija soliterna stabla.
Pojavljuje se i u makedonskoj pseudomakiji.
Rasprostire se od morske
obale (Crnogorsko primorje)
pa do više od 1000 m nadmorske
visine, no ponajviše između 200
i 500 m. Ima najveću izdanačku
snagu među svim listopadnim
hrastovima.
Hrast plutnjak (Quercus
suber) je vazdazeleno drvo zapadnoga
dijela Sredozemlja, koje
se pojavljuje na Sardiniji, Siciliji,
Korzici, u Italiji, Alžiru, Tunisu,
Maroku, Portugalu, Španjolskoj,
južnoj Francuskoj. Nalazimo ga i
u Grčkoj, Albaniji i Turskoj. Najbolje
raste na silikatnim, pjeskovitim
i ilovastim tlima, a proširen je i
u nasadima. U našemu Primorju
neznatno je zastupljen. Voli topla
i suha mjesta u klimatskom pojasu
masline. Doživi starost i do
300 godina, a jake je izdanačke
snage. Stablo je visoko najčešće
do 15 m, rijetko do 22 m, široke
je asimetrične krošnje, sa snažnim
deblom opsega 4–5 m i do 30 cm
debelom mrtvom korom. Vanjski
Listovi
dio kore oblikuje 3–5 cm jednolično
debeli sloj finoga pluta, koji
je cijenjen sporedni šumski proizvod.
Pupovi su obrasli dlačicama.
Izbojci su dlakavi, a lišće eliptično,
dugo od 2,5 do 5 cm i više, te 1–3
cm široko, često napiljena ruba.
Ima 4–7 zubaca na svakoj strani,
a odozdo je slabije bjelkasto-dlakavo.
Lišćem su obrasle dvogodišnje
i trogodišnje mladice. Cvjeta
tijekom travnja i svibnja. Muški su
cvjetovi skupljeni u viseće mace, a
ženski u uspravne klasove, s 2–5
cvjetova. Žir dozrijeva u drugoj
godini poslije cvatnje, kupula je
velika, polukuglasta, donje ljuske
kraće i prilegle, a gornje duže i
uspravne te produžene u šiljak
zakrivljen prema žiru.
Suplutnjak (Quercus
crenata; Q. pseudosuber)
je vazdazeleno drvo zapadnih
područja Sredozemlja. Rasprostranjen
je u Africi, na Pirenejskom i
Apeninskom poluotoku, a rijetko
u nas u Primorju. U Hrvatskoj ga
ima u južnome dijelu Istre (šuma
Šijana kod Pule) te u šumi Dundo
na otoku Rabu, a bolje uspijeva
od plutnjaka. Naime, lakše podnosi
našu primorsku klimu i vapnenačku
podlogu terena. Stablo
je srednje visine (do 20 m), kora
je debla plutasta i jako uzdužno
izbrazdana. Pluto mu je znatno
tanje nego kod plutnjaka i nema
praktične važnosti. Izbojci su dlakavi,
a lišće jajoliko, kožasto, 5–7
cm dugo, oštro napiljeno, sa 6–9
zubaca, na bazi zaokruženo do klinoliko.
Odozgo je tamnozeleno i
sjajno, odozdo bjelkasto-dlakavo,
a ostaje na drvetu do sljedećega
proljeća. Lišćem su obrasle samo
jednogodišnje mladice. Žir je krupan
(do 5 cm) dozrije u drugoj godini,
a ljuske su kupule duguljaste
i prema dolje zavinute. Trnaste su
i slične hrastu oštriki (Quercus coccifera),
kojega smo kao zaštićenu
biljnu vrstu detaljno opisali u broju
108. časopisa »Hrvatske šume«.
24 Broj 114 • lipanj 2006. HRVATSKE ŠUME