Javni dug i gospodarski razvoj

Dragica Smilaj 1 

Javni dug i gospodarski razvoj 

333 

UDK 330.34 

336.27 

Sa etak 

U voðenju ukupne ekonomske politike vrlo je bitno odreðenu 

pozornost posvetiti politici javnog duga. Naime, osim što se koristi za 

financiranje deficita dr avnog proraèuna, javni dug jest i instrument 

ekonomske politike koji ima svoju fiskalnu i monetarnu funkciju i 

kao takav ima i odreðeni utjecaj na gospodarski razvoj. 

U radu se govori o pojmu javnog duga, o njegovu utjecaju na razvoj 

gospodarstva, o velièini i strukturi javnog duga u Hrvatskoj i daje se 

usporedba s nekim europskim zemljama. Poseban naglasak stavlja se 

na utjecaj javnog duga na buduæi gospodarski razvoj i usporeðuju se 

ciljevi upravljanja javnim dugom u ekonomski razvijenim zemljama 

sa zemljama u tranziciji. 

Postotak javnog duga u Hrvatskoj krajem 2003. godine iznosio je 

51,8% BDP-a. Takva razina zadu enosti još nije zabrinjavajuæa i 

1 Dipl. oec., Dragica Smilaj, Ministarstvo financija RH, Katanèiæeva 5

334 

Dragica Smilaj: Javni dug i gospodarski razvoj 

EKONOMIJA / ECONOMICS, 11 (2) str. 333-348 (2004) www.rifin.com 

ispod je granice zadu enja od 60% odreðene Maastrichtskim 

ugovorom, meðutim zabrinjavajuæa je dinamika rasta javnog duga 

koji se posljednjih godina poveæavao po stopi veæoj od rasta BDP-a. 

Zakljuèak do kojeg dovodi ovaj rad jest da javni dug ima svoje 

pozitivne i negativne konotacije na ukupni gospodarski razvoj, a koje 

æe od njih prevladati ovisi o visini duga, njegovoj strukturi, udjelu 

inozemne i domaæe komponente, te o roènosti javnog duga. Stoga je 

potrebno organizirati dobar sustav upravljanja javnim dugom koji æe 

maksimizirati pozitivne i minimizirati negativne uèinke javnog duga 

na razvoj gospodarstva. 

Kljuène rijeèi: javni dug, gospodarski razvoj, struktura javnog duga, 

zadu enje dr ave 

1. Definicijsko odreðenje javnog duga 

U praksi postoji nekoliko definicija javnog duga. Tako Leksikon 

ekonomije i informatike definira javni dug kao dug središnje i lokalne 

dr avne vlasti prema vanjskim ili unutarnjim vjerovnicima. To je 

najèešæe obveza dr ave koja nastaje javnim zajmom kojem se 

pribjegava kada dr ava ne mo e iz vlastitih prihoda pokriti ukupne 

javne rashode. U javni dug ulaze i sve ostale ugovorne ili neugovorne 

obveze dr ave, nastale prema bilo kojoj osnovi: rekonstrukciji 

gospodarstva, izvršenoj eksproprijaciji, poèinjenoj šteti od strane 

dr avnih tijela ili njihovih slu benika, podmirenju ratnih reparacija i 

sl. (A. Dragièeviæ, D. Dragièeviæ, 1999: 251). Ako polazimo od GFS 

(Government Finance Statistic) metodologije, javni dug mo emo 

definirati kao sumu zadu enja dr avnog proraèuna, 

izvanproraèunskih fondova i agencija te jedinica lokalne i regionalne 

samouprave, odnosno kao ukupno zadu enje opæe dr ave. 2 Ovisno o 

tome duguju li spomenute jedinice središnje i lokalne dr ave 

vjerovnicima u zemlji ili inozemstvu, razlikujemo domaæi i inozemni 

2 U pojam opæe dr ave ubrajaju se i javna poduzeæa, a javno, odnosno dr avno 

poduzeæe svako je financijsko i nefinancijsko poduzeæe koje kontrolira neko 

dr avno tijelo, pri èemu se kontrolom smatra sposobnost odreðivanja opæe politike 

poduzeæa. Kontrola takoðer mo e biti zasnovana na vlasništvu dr ave nad više od 

polovice dionica s pravom glasa ili kontrolom nad više od polovice glasaèke moæi 

dionièara.



335 

javni dug. Javni dug moguæe je nadalje definirati kao pozajmljena 

novèana sredstva dr ave, odnosno kao sumu svih potra ivanja koja 

prema javnom sektoru imaju njegovi vjerovnici u odreðenom 

trenutku. 

Javni dug mo emo smatrati i izvanrednim prihodom dr ave, koji se 

koristi kao jedan od izvora financiranja njezinih funkcija. Iako 

osnovni cilj zadu ivanja dr ave jest prikupljanje sredstava za dr avne 

potrebe, ono se koristi i za provoðenje mjera ekonomske politike te 

izravnanja poreznog optereæenja u odreðenom vremenu. Ono što se 

financira zadu ivanjem jesu akumulirani proraèunski deficiti. Pri 

tome je potrebno razlikovati proraèunski deficit od javnog, odnosno 

dr avnog duga. Proraèunski je deficit tijek, a javni dug stanje, što 

znaèi da se proraèunski deficit formira kretanjima tokom odreðenog 

razdoblja, a visina javnog duga utvrðuje se u odreðenom trenutku. 

Stoga mo emo zakljuèiti da je javni dug zapravo kumulativ prošlih 

proraèunskih deficita. (Jurkoviæ, 2002) 

Vanjski javni dug nastaje zadu ivanjem dr ave u inozemstvu, tj. kod 

stranih dr ava ili meðunarodnih financijskih institucija. Vanjski je 

dug suma zadu enja uime dr avnog proraèuna na stranim 

financijskim tr ištima. S druge strane, unutarnji javni dug nastaje 

zadu ivanjem dr ave na domaæemu financijskom tr ištu, odnosno 

kod domaæeg stanovništva, poduzeæa i domaæih banaka te ostalih 

financijskih institucija. Njegova prednost u odnosu na inozemno 

financiranje jest u tome što po osnovi servisiranja tog duga novac ne 

odlazi izvan granica zemlje, a samim time dr ava se ne dovodi u 

opasnost da bude nelikvidna prema inozemstvu u sluèaju veæeg 

zadu enja. Kao prednost financiranja u inozemstvu èesto se navode 

ni a kamatna stopa te dobar kreditni rejting zemlje. U prilog 

zadu ivanju na domaæem tr ištu govori èinjenica kako bi razvijeno 

domaæe tr ište javnog duga, npr. u Hrvatskoj, moglo dovesti do jaèeg 

razvoja dobro reguliranoga i organiziranoga domaæeg financijskog 

tr išta. 

Jedan od temeljnih problema javnog duga jest pitanje koja generacija 

treba snositi teret javnog duga, sadašnja ili buduæa, te koje je 

optimalno rješenje raspodjele tereta. Uz ovo pitanje èesto se ve e i 

pitanje je li pravednije zadu ivati se i time prevaljivati plaæanje 

sadašnjih rashoda na buduæe generacije ili poveæati poreze i tako 

opteretiti sadašnje generacije? Odgovor na to pitanje uvelike ovisi o 

tome za koje su potrebe utrošeni javni rashodi. Kad se razmatra prob-

336 



lem raspodjele tereta javnog duga meðu generacijama, po mišljenju 

veæine ekonomista najprije je potrebno voditi raèuna o tome za što se 

sredstva namaknuta javnim dugom koriste. (Jurkoviæ, 2002: 134) 

Naime, ako su rashodi nastali zbog ulaganja u razvojne programe od 

kojih æe i buduæe generacije imati koristi, kao npr. u izgradnju 

autocesta, onda je pravednije da se dr ava zadu i i obvezom vraæanja 

duga ravnomjerno optereti sadašnje i buduæe generacije, nego da 

poveæa poreze i time optereti samo jednu generaciju. 

Pri zadu ivanju, odnosno kreiranju javnog duga potrebno je prosuditi 

mo e li domaæe gospodarstvo u dugom roku podnijeti teret otplate 

duga. Kako bi javni dug imao što je moguæe manje negativnih i što 

više pozitivnih efekata, potrebno je fiskalnu politiku uskladiti s 

monetarnom. Isto tako, sredstva namaknuta zadu ivanjem treba 

ulo iti u projekte koji imaju razvojno djelovanje, jer je u protivnom 

politika javnog duga faktor rizika koji mo e ugroziti buduæi 

gospodarski razvoj. 

2. Utjecaj visine javnog duga na gospodarstvo 

Javni dug kao instrument ekonomske politike ima fiskalnu i 

monetarnu funkciju. Fiskalna uloga javnog duga oèituje se u 

financiranju stvorenoga proraèunskog deficita. Njegova je monetarna 

uloga razlièita i ovisna o naèinu zadu ivanja. Ovisno o tome radi li se 

o zadu ivanju dr ave u domaæoj ili stranoj valuti, financijskom ili 

nefinancijskom sektoru, javni dug direktno utjeèe na 

monetarno-kreditne agregate u zemlji, kolièinu novca u opticaju i 

vrijednost nacionalne valute. Potrebno je spomenuti kako se na 

javnom dugu, odnosno na kupovini i prodaji dr avnih vrijednosnih 

papira temelji najva niji instrument monetarne politike, a to su 

operacije na otvorenom tr ištu. Upravo su operacije na otvorenom 

tr ištu, odnosno politika otvorenog tr išta, najva niji monetarni instrument 

kojim se slu e središnje banke razvijenih zemalja pri 

reguliranju kolièine novca u opticaju. Intenzitet spomenute operacije 

u pojedinim ekonomijama ovisi prvenstveno o stupnju razvijenosti 

financijskog tr išta odreðene zemlje. Središnja banka za potrebe 

dr ave emitira razlièite vrijednosnice, najèešæe obveznice, te ih 

prodaje zainteresiranim investitorima preko primarnih dilera koji 

imaju poseban status i va an su dio u provoðenju spomenute politike. 

(Perišin, Šokman, Lovrinoviæ, 2001: 280)



337 

Javni dug, poglavito njegova domaæa komponenta i tr ište dr avnih 

vrijednosnica koje nastaje temeljem javnog duga va an su instrument 

ukupne gospodarske i financijske politike zbog njegova utjecaja na 

gospodarska kretanja i stabilnost gospodarstva. Ukoliko središnja 

banka koristi dr avne vrijednosnice u okviru politike otvorenog 

tr išta, ona je u moguænosti provoditi monetarnu politiku bez 

radikalnih ekspanzivnih ili restriktivnih mjera. Naime, ukoliko doðe 

do poveæane kolièine novca koja cirkulira u gospodarstvu, 

Ministarstvo financija mo e emitirati tuzemne dr avne obveznice, 

odnosno ponuditi ih za kupnju na financijskom tr ištu i na taj naèin 

povuæi višak novèanih sredstava iz opticaja i sprijeèiti rast inflacije. 

Bitno je napomenuti kako se upravo na segmentu javnog duga 

najbolje ogledaju veze izmeðu monetarne i fiskalne politike, pa je 

tako danas politika javnog duga u razvijenim zemljama vrlo va an 

dio ukupnoga financijskog tr išta i najva nije podruèje koncipiranja i 

provoðenja monetarne politike. (Perišin, Šokman, Lovrinoviæ, 2001: 

281) 

Meðutim, ukoliko na domaæem tr ištu ne postoji višak novèanih 

sredstva koji prijeti rastom razine cijena a dr ava se zadu uje 

kreditima kod središnje banke i poslovnih banaka, tada je situacija 

potpuno drugaèija i taj naèin zadu ivanja dr ave ima potpuno 

drugaèiji utjecaj na cjelokupno gospodarstvo te mo e rezultirati 

rastom inflacije. Kako je veæ prije spomenuto, postoje unutarnji i 

vanjski javni dug, a dr ava se mo e zadu ivati kod raznih 

institucijalnih sektora. Svaka od tih komponenata ima odreðeni 

utjecaj na gospodarske prilike u zemlji koja se zadu uje i javljaju se 

razlièite implikacije zadu enja na gospodarstvo, odnosno na pojedine 

makroekonomske agregate. Financiranje dr ave na domaæem tr ištu 

ima jedan bitan nedostatak u odnosu na inozemno financiranje, a to je 

da dolazi do crowding out efekta, odnosno istiskivanja privatnih 

investicija. Naime, ako doðe do velikog rasta domaæe komponente 

javnog duga, samim time dolazi do poveæane potra nje za kreditima 

te do porasta kamatnih stopa. Viša kamatna stopa nadalje dovodi do 

pada cijena vrijednosnih papira, što rezultira smanjenjem privatnih 

investicija. Ukoliko se dr ava zadu uje kod sektora kuæanstva ili 

poduzeæa, osim spomenutog efekta istiskivanja privatnih investicija, 

neæe biti znaèajnijeg utjecaja na razinu cijena ili kolièinu novca u 

opticaju.

338 



Ukoliko se pak dr ava zadu uje u inozemstvu, dolazi do poremeæaja 

na deviznom tr ištu i do pritiska na politiku teèaja. Takvi pritisci 

imaju utjecaj na monetarnu politiku i nameæu joj razna ogranièenja. 

Središnja banka prisiljena je u takovim situacijama poduzeti 

odreðene mjere, kao što su npr. potreba steriliziranja deviznih 

priljeva te promjene teèaja. Zadu ivanje u inozemstvu mo e dakle 

biti i uzrokom poveæanja cijena, a postoji i opasnost od pojave 

nelikvidnosti prema inozemstvu u sluèaju prezadu enosti, jer u tom 

sluèaju u vrijeme servisiranja duga dolazi do velikog odljeva 

novèanih sredstava u inozemstvo. 

Uzima li dr ava kredite kod središnje banke, dolazi do poveæanja 

primarnog novca, što preko novèanog multiplikatora poveæava 

ukupnu ponudu novca. Prema monetaristièkoj teoriji, ukoliko doðe 

do poveæanja novca u opticaju, a uz nepromijenjenu potra nju za 

novcem, to dovodi do poveæanja razine cijena, odnosno do inflacije. 

Inflacija nadalje povlaèi smanjenje izvoza koji uzrokuje porast 

deficita platne bilance i porast teèajeva. (Perišin, Šokman, 

Lovrinoviæ, 2001) 

S druge strane, zadu ivanjem dr ave kod poslovnih banaka nije 

prisutan znaèajniji utjecaj na monetarnu politiku. Naime, poslovne 

banke raspola u s ogranièenom kolièinom novca, pa æe u tom sluèaju 

doæi jedino do preraspodjele sredstava u portfelju banaka na naèin da 

æe banke manje kreditirati stanovništvo i poduzeæa, a novac 

namijenjen njima preusmjerit æe u kredit dr avi. Meðutim, postoji 

moguænost da banke raspola u viškom likvidnih sredstava iznad 

obvezne rezerve. U tom æe sluèaju kreditiranjem dr ave doæi do 

poveæanog obujma ukupnog kreditiranja, što nadalje mo e rezultirati 

poveæanjem kamatne stope. Tako zadu ivanje dr ave kod poslovnih 

banaka s viškom likvidnih sredstava mo e dovesti do tzv. 

sekundarnog kreiranja novca, a time i do utjecaja na promjene cijena i 

vanjsku ravnote u, ali taj utjecaj nije toliko izra en kao u sluèaju 

zadu enja dr ave kod središnje banke. 

Utjecaj javnog duga na gospodarstvo, odnosno na ostale 

makroekonomske varijable, uvelike ovisi i o tome za što se sredstva 

namaknuta zadu enjem upotrebljavaju. Iako se dio javnog duga 

koristi za investicijske projekte, èesto se u komponenti javnog duga 

ogleda i poveæana razina dr avne potrošnje jer samo dopuštanje 

javnog duga skida i ogranièenje s rasta javnih rashoda. Ukoliko doðe 

do rasta javnih rashoda, znaèi da dolazi i do poveæanja dr avne



potrošnje kao komponente BDP-a, a samim time i do porasta BDP-a. 

Meðutim, rast i razvoj gospodarstva nisu sinonimi. Rastom BDP-a 

mjerimo rast gospodarstva, a razvoj mo emo promatrati kao 

kvalitativnu kategoriju rasta, odnosno kroz rast svih 

makroekonomskih agregata, razvoj industrije, prijelaz iz sekundarnih 

u tercijarne djelatnosti i, konaèno, kroz poveæanje blagostanja 

stanovništva kao jedne od najznaèajnijih mjera razvoja. Kako je veæ 

prije spomenuto, javni dug mo e dovesti i do poveæanja razine cijena, 

te istiskivanja privatnih investicija koje su takoðer jedna od 

komponenti BDP-a, a one tada utjeèu na smanjenje BDP-a. Stoga 

mo emo zakljuèiti kako javni dug nikako ne mo e biti instrument 

poticanja rasta gospodarstva. 

Iz iznesenog moguæe je zakljuèiti kako se ne mo e uspostaviti èvrsta 

pozitivna ili negativna korelacija izmeðu javnog duga i razvoja. Javni 

dug mo e biti opravdan u uvjetima kada se sredstva namaknuta 

zadu ivanjem koriste za investicije i poticanje razvoja infrastrukture 

ili u okolnostima izuzetnih potreba za javnim izdacima. Isto tako, 

javni dug mo e poslu iti i u stabilizacijske svrhe, ali kao mjera 

razvojne politike nije uspješan, pa èak mo e i usporiti gospodarski 

rast. Meðutim, potrebno je spomenuti kako postoji dosta razvijenih 

industrijskih zemalja koje imaju visok udio javnog duga u BDP-u. 

Ukoliko javni dug koristimo za postizanje stabilizacijskih ciljeva 

ekonomske politike, vrlo je bitno postaviti odgovarajuæu roènu 

strukturu javnog duga. U tom sluèaju po eljno je da roèna struktura 

javnog duga bude što dulja jer javni dug s duljim rokom otplate ima 

restriktivan utjecaj na agregatnu potra nju, a time pospješuje 

ostvarivanje ciljeva stabilnosti, posebice ako se radi o 

antiinflacijskim ciljevima. 

3. Javni dug u Republici Hrvatskoj 

339 

Javni dug u Hrvatskoj jest dug opæe dr ave. U opæu dr avu ukljuèena 

je središnja dr ava, odnosno središnji dr avni proraèun i 

izvanproraèunski fondovi te lokalna dr ava. Dug lokalne dr ave jest 

dug upanija, opæina i gradova. On je mali i ima tendenciju pada 

udjela u BDP-u. Tako je primjerice u 2003. godini dug lokalne dr ave 

iznosio samo 0,6% BDP-a. Zbog takvih kretanja duga lokalne dr ave 

analizu javnog duga moguæe je usmjeriti na dug središnje dr ave.

340 

Kad govorimo o središnjoj dr avi, bitno je spomenuti da ona 

obuhvaæa dr avni proraèun i izvanproraèunske fondove. Ono što se 

financira javnim dugom jest akumulirani proraèunski deficit i deficit 

izvanproraèunskih fondova. Javni dug u Hrvatskoj sastoji se od 

unutarnjega i vanjskoga javnog duga. 

Tablica 1. Dug središnje dr ave od 1999.-2003. Godine 

Izvor: Bilten HNB-a. 



Napomena: Dug Hrvatskih cesta, Hrvatskih autocesta te Dr avne agencije za osiguranje štednih 

uloga i sanaciju banaka reklasificiran je iz podsektora Republika Hrvatska u podsektor 

republièki fond od, ukljuèujuæi, prosinca 2002. godina. 

Unutarnji dug središnje dr ave predstavlja zadu ivanje dr ave na 

domaæem tr ištu kapitala, odnosno uzimanje kredita kod Hrvatske 

narodne banke i poslovnih banaka te izdavanje obveznica i trezorskih 

zapisa. U razdoblju od 1994. do 2003. godine unutarnji dug središnje 

dr ave poveæan je za 71,7%. Najveæi udio u unutarnjemu javnom 

dugu ima izdavanje dr avnih obveznica, koje u 2003. godini èini 

57,3% ukupnoga unutarnjeg javnog duga središnje dr ave. Središnja 

se dr ava na domaæem tr ištu u 2003. godini zadu ivala i kreditima 

banaka, koji èine 22,3% ukupnoga domaæeg javnog duga, te 

trezorskim zapisima s udjelom od 20,4%. Vrlo mali udio u ukupnome 

domaæem javnom dugu središnje dr ave imaju instrumenti tr išta 

novca i krediti Hrvatske narodne banke.



341 

Vanjski dug središnje dr ave u RH sastoji se od zadu enja dr ave na 

stranim tr ištima u obliku kredita i izdavanja obveznica te inozemnog 

zadu enja izvanproraèunskih fondova, takoðer u obliku kredita i 

obveznica. U razdoblju od 1994. do 2003. godine vanjski dug 

središnje dr ave poveæan je za 50,3 milijarde kuna. Ako gledamo 

porast od 1996. do 2003. godine, vidimo da je inozemni dug središnje 

dr ave poveæan za 37,6 milijardi kuna, odnosno on je u sedam godina 

poveæan gotovo èetiri puta. Prikazane stope rasta vanjskoga javnog 

duga objektivnije je usporeðivati u odnosu na stanje krajem 1996., 

odnosno poèetkom 1997. godine zato što je u 1995. i 1996. poveæanje 

tog dijela duga nastalo radi Londonskog i Pariškog kluba, dok se 

poveæanje od poèetka 1997. godine mo e promatrati kao posljedica 

zadu ivanja dr ave u inozemstvu zbog povoljnijih uvjeta otplate ili 

pak zbog nedostatnog kapitala na domaæem tr ištu. 

To potvrðuje i èinjenica da je javni dug središnje dr ave u 1994. 

godini bio prete no domaæeg podrijetla, dok se struktura u 2003. u 

potpunosti promijenila u korist inozemnog javnog duga. Naime, 

1994. godine udio unutarnjega javnog duga u ukupnome javnom 

dugu središnje dr ave iznosio je 96,1%, dok je u 2003. godini udio 

unutarnjega javnog duga u ukupnom bio 38,6%, a udio vanjskoga 

javnog duga popeo se èak na 61,4%. 

Vanjsko zadu enje poveæano je dijelom i radi dogaðanja oko 

Republike Hrvatske na meðunarodnom planu, odnosno radi stvaranja 

što boljega kreditnog rejtinga zemlje. Naime, izlaskom dr ave na 

meðunarodna financijska tr išta s eurokunskim obveznicama u 

sijeènju 1997. godine, revizorske su kuæe kreirale njezin kreditni 

rejting. 3 Hrvatska se nadala kako æe zahvaljujuæi dobromu kreditnom 

rejtingu uspjeti privuæi strani kapital i poveæati strane investicije u 

Hrvatsku. U tome se djelomièno uspjelo, meðutim ne u mjeri u kojoj 

je planirano. Tako su primjerice u 1998. godini izravna strana 

ulaganja poveæana za 81,7% u odnosu na prethodnu godinu, a u 1999. 

za još dodatnih 75,6%. Meðutim, potrebno je spomenuti kako su do 

1997. godine inozemna ulaganja u Hrvatsku bila vrlo mala, pa ni tako 

visok postotak rasta nije garancija znaèajnijeg priljeva stranog 

3 Kreditnim rejtingom zemlje ocjenjuje se njezina gospodarska situacija te politièka 

stabilnost i investicijska sigurnost. Povoljnija ocjena revizorskih kuæa doprinosi 

priljevu veæe kolièine stranog kapitala, odnosno povoljnijim uvjetima kreditiranja.

342 



kapitala. U 2000. godini došlo je do novog pada inozemnih ulaganja u 

Hrvatsku i to za 16,1%, dok se u 2001. bilje i ponovni oporavak i 

poveæani priljev stranog kapitala. Nakon pada za 31,6% u 2002. 

godini, u 2003. izravna inozemna ulaganja porasla su za 45,4% u 

odnosu na 2002. Tako u 2003. godini ukupna izravna ulaganja u 

Hrvatsku iznose 12.908,8 milijuna kuna. 

Uz nedostatno poluèen uspjeh u privlaèenju stranog kapitala, kao 

rezultat sve veæeg zadu ivanja u inozemstvu kreiran je sve veæi javni 

dug, a poveæavala se i njegova inozemna komponenta. U strukturi 

vanjskoga javnog duga va niji je segment izdavanje obveznica. 

Naime, u 2003. godini obveznice su èinile 67,7% ukupnoga vanjskog 

javnog duga središnje dr ave, a krediti u inozemstvu 32,3%. 

Potrebno je spomenuti kako ostali makroekonomski pokazatelji u 

vremenu od 1994. do 2003. godine, uz nekoliko izuzetaka, ipak 

bilje e pozitivna kretanja. Naime, kretanje BDP-a i industrijske 

proizvodnje te prometa u trgovini na malo u èitavom je razdoblju u 

porastu izuzev 1999. godine kada su svi ti pokazatelji bilje ili 

negativna kretanja zbog bankarske krize koja je te godine uzrokovala 

pad hrvatskoga gospodarstva. Inflacija je u cijelom razdoblju 

stabilna, a i teèajna politika nije zabilje ila znaèajnije nestabilnosti. 

Meðutim, posljednjih godina dolazi do pogoršanja i sve veæeg 

deficita u vanjskotrgovinskoj bilanci i na tekuæem raèunu platne 

bilance. To se javlja zbog toga što je porast uvoza u Hrvatsku daleko 

veæi od rasta izvoza. Takvo je kretanje vrlo nepovoljno za daljnji 

razvoj hrvatskoga gospodarstva. 

4. Javni dug u zemljama èlanicama EU-a i zemljama u 

tranziciji 

Veæina zemalja u tranziciji susreæe se s istim problemima, pa tako i s 

problemom rastuæega javnog duga. Koliko je visina javnog duga i 

deficita opæe dr ave bitna za cjelokupno funkcioniranje 

gospodarstva, govori i èinjenica da su te dvije velièine odreðene 

Maastrichtskim ugovorom. Naime, prema kriterijima konvergencije 

ekonomskih politika zemalja èlanica Europske unije (EU), a 

poglavito zemalja èlanica Europske monetarne unije (EMU) 

utvrðenim u Maastrichtu, javni dug zemalja èlanica ne bi smio 

prelaziti udio od 60% BDP-a, a deficit opæe dr ave ne bi smio 

prelaziti 3% BDP-a. Ti su kriteriji indikativni za zemlje kandidate za



ulazak u EU i nameæu se kao jedan od uvjeta za ulazak zemalja u 

Europsku uniju. 

Tablica 2. Javni dug u % BDP-a u zemljama Europske 

unije od 1995. do 2002. Godine 

Izvor: Europska komisija 

343 

U tablici 2 vidljivo je da mnoge od zemalja èlanica Europske unije ne 

zadovoljavaju kriterije koje nameæu svojim potencijalnim èlanicama. 

Tako je krajem 2002. godine granicu od «dopuštenih» 60% javnog 

duga prešlo pet zemalja, od kojih su Belgija, Grèka i Italija imale 

javni dug koji je bio èak i viši nego li BDP tih zemalja, odnosno 

prelazio je 100% BDP-a. Isto tako, zanimljivo je pogledati kretanje 

visine javnog duga u pojedinim zemljama Europske unije. Vidljivo je 

da je u spomenute tri zemlje od 1995. godine javni dug konstantno 

prelazio granicu od 100% BDP-a. Pozitivno je to što se u navedenom 

razdoblju zadu enje u tim zemljama ipak smanjuje, meðutim, u bli oj 

buduænosti nema naznaka da bi se javni dug mogao spustiti ispod 

razine od 60% koja je zadana u maastrichtskim kriterijima. Prosjeèni 

udio javnog duga u BDP-u u zemljama Monetarne unije kreæe se oko 

70% BDP-a. Unazad nekoliko godina on se takoðer smanjuje, iako 

vrlo sporim tempom. Mo emo, dakle, zakljuèiti kako ni neke od 

najrazvijenijih europskih zemalja koje su èlanice Europske 

monetarne unije ne poštuju granicu zadu enja od 60% BDP-a, a u 

nekima je od njih postotak koji premašuje tu granicu vrlo visok, pa 

tako èak i prosjeèni javni dug u zemljama Monetarne unije granicu od

344 

60% BDP-a prelazi za èak deset postotnih poena. To takoðer mo emo 

uzeti kao dokaz da se unatoè visokom javnom dugu mo e postiæi i 

visok stupanj razvoja. Od zemalja koje èine EMU za promatranje 

razine javnog duga znaèajno je još spomenuti dvije zemlje, 

Luksemburg i Irsku. Naime, kako je vidljivo iz tablice 2. javni se dug 

Luksemburga tijekom promatranog razdoblja konstanto kretao na 

razini od samo 5 do 6% BDP-a. Irska je, s druge strane, u 1995. godini 

imala javni dug na razini 82,7% BDP-a. Tijekom godina Irska je 

smanjivala udio svojega javnog duga u BDP-u i to u znaèajnim 

poenima, pa je tako u 2002. godini dosegnula razinu od 33,4%, èime 

je postala druga zemlja Europske unije s najmanjim javnim dugom, 

odmah iza Luksemburga. Taj je podatak još zanimljiviji ako 

istaknemo da je još 1992. godine irski javni dug iznosio više od 100% 

BDP-a te dr ave. 

Na grafikonu 1, na kojem je prikazan javni dug zemalja u tranziciji od 

kojih su neke veæ postale èlanicama Europske unije a druge su 

kandidati, uoèavamo jednu sasvim razlièitu sliku. Naime, u elji da 

postanu èlanice spomenute integracije sve zemlje kandidati, a 

sadašnje nove èlanice EU-a, odr avale su svoj javni dug u niskim 

postocima BDP-a ili barem ne tolikima da prijeðu spornu granicu od 

60%. 

Grafikon 1. Javni dug u % BDP-a u 2002. godini u nekim novim 

èlanicama EU-a te u zemljama kandidatima za pristup EU-u 

Izvor: MMF 


EKONOMIJA / ECONOMICS, 11 (2) str. 333-348 (2004) www.rifin.com



345 

Od zemalja koje su u svibnju 2004. godine postale punopravne 

èlanice EU-a, Maðarska je 2002. godine imala najviši javi dug, koji je 

iznosio 57,1%, ali ga je još uvijek uspjela zadr ati na prihvatljivoj 

razini. Slijede je Poljska s 46,0%, Slovaèka s 44,3%, te Slovenija s 

28,4%. Èeška je jedna od zemalja koja je u 2002. godini imala 

najmanji javni dug, koji je iznosio 19,5% BDP-a. Uz taj podatak 

potrebno je navesti i èinjenicu kako je Èeška jedna od razvijenijih 

zemalja pristupnica Europskoj uniji. Pri tome ne uzimamo u obzir 

samo rast BDP-a, veæ i sve ostale makroekonomske pokazatelje, od 

kojih veæina pokazuje tendenciju poboljšanja. Estonija konstantno 

ima najmanji javni dug, koji veæ nekoliko godina ne prelazi granicu 

od 10,0% udjela u BDP-u. 

Bugarska je, kao zemlja kandidat za ulazak u EU u iduæem krugu 

proširenja, svoj javni dug konstantno smanjivala od 1999. do 2002. 

godine i 2002. došla je na razinu od 65,2%, a u 2003. na 60,1% 

BDP-a. Nastavi li se taj trend, Bugarska veæ ove godine mo e 

oèekivati spuštanje granice javnog duga ispod 60% BDP-a. 

Rumunjska pak, unatoè tome što ima nizak udio duga u BDP-u, spada 

u manje razvijene tranzicijske zemlje. 

Iz iznesenog vidljivo je kako su neke od zemalja s visokim javnim 

dugom uspjele postiæi visok stupanj razvoja, primjerice Belgija, dok 

je za druge zemlje, kao npr. Bugarsku, otplata visokoga javnog duga 

bila prevelik teret i kao takva onemoguæivala je cjelokupni razvoj 

njihova gospodarstva. Irska je uspjela drastièno smanjiti svoj javni 

dug, koji je u sedam godina pao za 49,3 postotna poena, a unatoè 

velikim otplatama uspjela je postiæi visok stupanj razvoja. U 

Hrvatskoj postoji trend stalnog porasta javnog duga, a opæa 

gospodarska kretanja ipak bilje e konstantne stope rasta, koje 

meðutim nisu dovoljne da bi se postigao kvalitetan razvoj 

gospodarstva. Takva su kretanja gospodarstava europskih zemalja još 

jedna potvrda kako je nemoguæe postaviti èvrstu pozitivnu ili 

negativnu korelaciju izmeðu visine javnog duga i gospodarskog 

razvoja neke zemlje. 

Osnovni cilj upravljanja javnim dugom 4 

u razvijenim 

gospodarstvima jest smanjivanje ukupnih troškova zadu ivanja, dok 

se u tranzicijskim gospodarstvima veæi naglasak stavlja na neke 

sekundarne ciljeve. Tu se prije svega misli na ulogu koju vlada i 

središnja banka imaju u razvoju financijskih tr išta. Naime, 

refinanciranje starog duga novim, gdje bi se smanjila dominacija

346 



izdavanja trezorskih zapisa i obveznica a poveæala uloga 

instrumentima tr išta novca, po eljno je rješenje u zemljama u 

tranziciji. Na taj naèin razvilo bi se domaæe tr ište javnog duga, koje 

bi pridonijelo jaèem razvoju financijskog tr išta, što bi u konaènosti 

moglo dovesti i do poveæanih investicija, ukoliko potencijalni 

investitori steknu povjerenje u domaæi financijski sustav. 

5. Zakljuèna razmatranja 

Visina javnog duga i kretanje ostalih makroekonomskih agregata u 

odreðenom gospodarstvu nije striktno u pozitivnoj ili negativnoj 

zavisnosti jedno od drugog. Kako je veæ prije spomenuto, javni dug 

mo e imati i pozitivne i negativne uèinke na pojedine gospodarske 

pokazatelje, ali u konaènici visok javni dug, posebice ako se još radi i 

o visokoj inozemnoj komponenti javnog duga, ne mo e pridonijeti 

razvoju gospodarstva i nikako ne smije biti instrument poticaja 

gospodarskog rasta. 

Svaka vlada trebala bi voditi raèuna o visini javnog duga i 

moguænosti njegove otplate jer kratkoroèno razmišljanje mo e 

utjecati na kvalitativno su avanje prostora za buduæe odluke. 

Korištenje javnog duga radi financiranja trenutnog deficita ili 

investicijskih projekata od strane dr ave i prevaljivanje takvih 

troškova na buduænost, negativno utjeèe na fleksibilnost dr avnih 

financija i uglavnom podrazumijeva usporeni razvoj gospodarstva i u 

iduæim godinama. 

Valja imati na umu kako javno zadu ivanje i štete, a u manje 

sluèajeva koristi, koje nastaju takvim zadu ivanjem, u konaènici 

pogaðaju cjelokupno stanovništvo. Kako bi se maksimizirale koristi, 

a štete svele na najmanju moguæu mjeru, potrebno je postaviti jasan 

zakonodavni okvir radi kontrole zadu ivanja javnog sektora. Nije cilj 

u potpunom nestajanju javnog duga jer bi tako nestali i pozitivni 

uèinci koje on ima na gospodarski razvoj. Cilj je svesti javni dug u 

odreðene optimalne granice. Optimalnom granicom javnog duga 

4 

Pod upravljanjem javnim dugom razumijeva se donošenje odluka o refinanciranju 

ili otplati javnog duga, zatim o njegovoj konverziji i reprogramiranju, emisiji novog 

duga, izboru roène strukture koja æe minimizirati troškove zadu enja i sl. (Jurkoviæ, 

2002: 135)



mo emo smatrati onaj iznos duga koji æe omoguæiti da se postignu 

po eljni ekonomski ciljevi, konkretno ciljevi stabilizacije, razvoja 

financijskog tr išta i gospodarskog rasta, a da time nije ugro en 

daljnji gospodarski i socijalni razvoj. Zemlja se, meðutim, ne smije 

dovesti u stanje prezadu enosti u kojem bi došlo do financijske 

nesolventnosti i nestabilnosti i u kojem bi bilo ugro eno njezino 

gospodarstvo. Isto tako, bitno je da kroz dulje razdoblje stopa rasta 

javnog duga ne bude veæa od stope rasta BDP-a, kako se kroz 

odreðeno razdoblje zemlja ne bi dovela do stanja nemoguænosti 

financiranja duga. 

Dakle, u širem makroekonomskom kontekstu javne politike, dr ava 

treba nastojati da je razina i stopa rasta javnog duga temeljno odr iva 

te da se javni dug mo e servisirati. Javni dug u Hrvatskoj danas 

poprilièno zabrinjava, ne toliko svojom visinom, koja je još uvijek 

ispod razine od 60% BDP-a, odreðene u maastrichtskim kriterijima, 

veæ dinamikom kojom se kretao posljednjih godina. Naime, stopa 

rasta ukupnoga javnog duga u Hrvatskoj proteklih je godina bila veæa 

od stope rasta BDP-a. 

Na osnovi svih iznesenih èinjenica mo emo zakljuèiti kako je 

potrebno uspostaviti dobar sustav upravljanja javnim dugom, koji æe 

omoguæiti da se iskoriste svi njegovi pozitivni uèinci, a svi oni 

negativni svedu na najmanju moguæu mjeru kako se ne bi ugrozio 

sadašnji ili buduæi razvoj gospodarstva. 

Summary 

347 

It is very important to pay some attention to the public debt policy in 

conducting the entire economic policy. Namely, besides using it to finance 

the budget deficit, the public debt is an economic policy instrument 

with its fiscal and monetary function and as such it has certain 

effect on the economic development. 

This paper is about the notion of public debt, about its influence on 

the development of the economy and about the size and structure of 

the public debt in Croatia. Also, a comparison with some European 

countries is offered. Special emphasis is placed on the influence of 

the public debt on the future economic development and the aims of 

public debt management in economically developed countries are 

compared to the transition countries.

348 



The percentage of the public debt in Croatia at the end of 2003 

amounted to 51.8% of the GDP. Such level of indebtedness is still not 

disturbing and is below the 60% of the GDP limit set by the 

Maastricht Agreement. However, what is disturbing is the growth dynamics 

of the public debt, which has over the past few years been increasing 

at a faster rate than the GDP. 

The conclusion that this paper comes to is that the public debt has its 

positive and negative implications on entire economic development, 

and which of them will prevail depends on the amount of the debt, on 

its structure, on the foreign and domestic component share and on the 

term of payment of the public debt. It is thus necessary to organize a 

good public debt management system that will maximize the positive 

effects and minimize the negative effects of the public debt on the development 

of the economy. 

Literatura 

Bilten Hrvatske narodne banke, razni brojevi. 

Dragièeviæ, A.; Dragièeviæ, D. (1999.), Leksikon ekonomije i informatike, 

Informator, Zagreb 

Dr avni zavod za statistiku, priopæenja Dr avnog zavoda za statistiku, 

www.dzs.hr/priopcenja 

Europska komisija, http://europa.eu.int/comm/economy_finance/ 

publications/european_economy/ee303en.pgf 

Jurkoviæ, P. (2002.), Javne financije, Masmedia, Zagreb. 

Meðunarodni monetarni fond, www.imf.org/external/country/indeks.htm 

Mjeseèno izvješæe Vlade Slovenije, Slovenian Econimic Mirror, razni 

brojevi; http://www.sigov.si/zmar/arhiv/ankazalo.php 

Perišin, I.; Šokman, A.; Lovrinoviæ, I. (2001.), Monetarna politika, Fakultet 

ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirkoviæ", Pula

Javni dug i gospodarski razvoj

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?