Moraju li naftni derivati u Hrvatskoj biti prekomjerno

Branimir Molak 

MORAJU LI NAFTNI DERIVATI U 

HRVATSKOJ BITI PREKOMJERNO SKUPI? 

SAŽETAK 

539 

U članku se razmatra prekomjerna cijena naftnih derivata i njezino 

formiranje u Hrvatskoj, u koje uopće ne ulazi cijena nafte na tržištu. 

Rezerve su nafte u svijetu u porastu kao i potrošnja nafte, no nema 

mjesta strahu od skorog prestanka njezine proizvodnje u svijetu. 

Trenutačno relativno visoke cijene nafte u realnim (svedenim na 

vrijednost USD 2004.) američkim dolarima nisu ništa neobično, a još 

i više nego su sada već su zabilježene u povijesti. Različite interesne 

grupe nastoje trenutačne cijene nafte iskoristiti da bi se obogatile, 

što se događa i u Hrvatskoj, gdje se daljnja pljačka stanovništva 

previsokim cijenama naftnih derivata opravdava “neviđenim i 

katastrofalnim” poskupljenjem nafte u svijetu. Tome pridonosi 

zatvorenost najmoćnijih medija u Hrvatskoj za iznošenje objektivnih 

podataka. Analiza cijena benzina na benzinskim crpkama u europskim 

zemljama i usporedba s kupovnom moći pokazuje kako je Hrvatska 

po cijenama već dostigla trgovačku Europsku uniju. 

Tijekom povijesti razvitak ljudskog društva pratio je i porast 

potrošnje energije. Potrošnja energije po stanovniku kakva je bila 

u bogatim zemljama (OECD) u prošlosti, danas je u siromašnim 

zemljama (neindustrijalizirane zemlje – izvan OECD-a), tako da 

danas postoje velike razlike u specifičnoj potrošnji energije (potrošnja 

Dr., dipl. ing., Branimir Molak 

UDK 338.26

540 

Branimir Molak: Moraju li naftni... 

EKONOMIJA / ECONOMICS, 2 (3) str. 539-550 (2005) www.rifin.com 

po stanovniku) u zemljama različitog stupnja razvitka. One ovise o 

geografskoj širini, djelotvornosti korištenja energije i stupnju razvitka 

pojedine zemlje. U industrijskom dobu, koje je započelo u drugoj 

polovici 9. stoljeća, potrošnja je energije razvitkom industrije znatno 

porasla, a u najbogatijim zemljama u drugoj polovici 20. stoljeća 

zabilježen je još veći porast potrošnje energije. Danas, stanovnici 

nekih najsiromašnijih zemalja svijeta troše toliko energije koliko se 

trošilo u doba lova ( 0.000 god. pr. Kr.). 

Proizvodnja i potrošnja primarnih energenata u svijetu mijenjaju se 

u vremenu i u stalnom su porastu, kao i broj stanovnika na Zemlji. 

Porast broja stanovnika zahtijevat će i porast potrošnje energije ako 

se ne želi pogoršati uvjete života, posebno u zemljama u razvitku 

gdje broj stanovnika naglo raste, a potrošnja je energije po stanovniku 

mala. Porast potrošnje ukupne energije brži je nego porast broja 

stanovnika, a porast potrošnje električne energije brži je nego porast 

potrošnje ukupne energije. 

Rezerve kao i proizvodnja pojedinih energenata jesu veličine koje se 

mijenjaju s vremenom. Uobičajen je omjer tzv. dokazanih rezervi i 

proizvodnje pojedinih energenata, koji pokazuje koliko će dokazane 

rezerve trajati uz sadašnji tempo korištenja. Dakako, nova otkrića 

pojedinih energenata produljuju vijek trajanja rezervi. 

Rezultati procjena mogu biti obojeni različitim političkim ili 

ekonomskim interesima. Stoga se mora voditi računa o riziku 

ulaganja u daljnja istraživanja pojedinih resursa, o gradnji pojedinih 

energetskih objekata na zalihama niskog stupnja istraženosti te 

o nedovoljno pouzdanim podacima o mogućnostima opskrbe 

energentima sa svjetskog tržišta. Nadalje, rezerve energenata, kao 

i tehnologija njihova korištenja, neravnomjerno su raspoređene u 

pojedinim dijelovima svijeta, predmet su različitih interesa pojedinih 

zemalja i često uzrok njihova sukobljavanja. 

Procjenjuje se da bi uz sadašnju potrošnju primarnih energenata 

poznate, dokazane (2004. god.) rezerve fosilnih energenata mogle 

trajati: ugljen oko 64 godine, nafta 4 , plin 67, mineralni uran u 

klasičnim reaktorima oko 95, a u reaktorima napredne tehnologije 

(oplodni, s brzim neutronima) oko 6.000 godina. Obično su 

novootkrivene rezerve energenata sve teže dostupne i sve skuplje.



Nafta je (2004. god.) energent s najvećim udjelom (oko 2/5) u 

proizvodnji i potrošnji bilančnih primarnih energenata u svijetu. 

Proizvodnja i potrošnja nafte u svijetu danas iznosi oko 3,77 milijardi 

tona na godinu. Najveći su proizvođači Saudijska Arabija oko 3 %, 

Ruska federacija oko 2 % i SAD 9 %, a najveći su potrošači nafte 

SAD oko 25 %, EU (25) oko 8 % te Kina oko 8 % i Japan oko 6 

%. Poznate pridobive rezerve nafte u svijetu krajem 2004. bile su 

oko 62 milijarde tona, što je uz današnju potrošnju dovoljno za oko 

40 godina. Najveće su pridobive rezerve nafte u Saudijskoj Arabiji 

oko 22 %, Iranu oko %, Iraku oko 0 %, Ujedinjenim Arapskim 

Emiratima i Kuvajtu po oko 8 %. 

Rezerve su nafte u svijetu u porastu, ali je i potrošnja nafte u porastu. 

Na slici su prikazane pridobive rezerve nafte i njihov raspored u 

svijetu 984., 994. i 2004. godine. 

Stanovnik Hrvatske danas u prosjeku troši manje energije nego što 

je trošio stanovnik Engleske u drugoj polovici 9. stoljeća. Potrošnja 

ukupne energije u Hrvatskoj nešto je veća od prosječne potrošnje 

energije po stanovniku (specifične potrošnje) u svijetu, manja je od 

one u geografski nam bliskim zemljama, a više nego dva puta manja 

je nego što je u zemljama EU. Stoga su apeli političara za štednju 

energije uz istovremene zahtjeve za «tržišnim», tj. još višim cijenama 

energenata za stanovništvo (pogotovo uza sve veću neimaštinu 

stanovništva i prekomjerne cijene energenata u Hrvatskoj) cinični 

i bez svake su osnove, a služe za skretanje pozornosti javnosti 

od mnogo važnijih pitanja u energetici (rasprodaje energetskih 

54

542 



sustava, nepostojanje jasnih ciljeva ni strategije energetske politike, 

nepostojanja neovisnog instituta za energetiku ...). 

Domaća proizvodnja nafte u stalnom je padu. Danas iznosi oko 

milijun tona, što je tek trećina proizvodnje osamdesetih godina. Ta 

količina zadovoljava danas oko 20 % potreba nafte za preradu u 

rafinerijama za ukupne domaće potrebe za derivatima. Rezerve su 

osjetno manje od onih u svijetu. Prekomjerno izgrađeni rafinerijski 

kapaciteti (tri puta veći od potreba) neiskorišteni su, a istovremeno 

oko 25 % naftnih derivata uvoze privilegirani preprodavači. 

CIJENE NAFTE U SVIJETU 

Cijene nafte u svijetu u povijesti su se mijenjale ovisno o ponudi 

i potražnji energenata, geografskoj raspodjeli rezervi, proizvodnje i 

potrošnje nafte, te o raspodjeli gospodarske i političke moći u svijetu, 

tako da trenutačne relativno visoke cijene nafte u realnim (svedenim 

na vrijednost USD 2004.) američkim dolarima nisu ništa neobično. 

Takve cijene, i još više od sadašnjih, već su zabilježene u povijesti. 

Na slici je prikazana cijena nafte u svijetu od 86 . do današnjeg 

doba. 

Prikazani su podaci cijene barela nafte u trenutnim US dolarima i 

svedenim na vrijednost dolara 2004. godine. Naznačena su i zbivanja 

koja su imala utjecaj na cijenu nafte. Promjene cijene nafte u svijetu 

različite interesne grupe nastoje iskoristiti da bi se obogatile. To je 

očito i u Hrvatskoj, gdje se daljnja pljačka stanovništva s previsokim 

cijenama naftnih derivata (i drugih energenata) opravdava “neviđenim



543 

i katastrofalnim” poskupljenjem nafte u svijetu, čime se plaši javnost 

i priprema ju se za sve dublje “zavlačenje ruke u džep”. Tome 

pridonosi zatvorenost najmoćnijih medija u Hrvatskoj za iznošenje 

objektivnih podataka i učestala “buka” od interesnih grupa plaćenih 

piskarala, koji šire laži, tako da istina ostaje nezamijećena. 

USPOREDBA CIJENA BENZINA I KUPOVNE MOĆI 

Na slici su (zvjezdicama) prikazane cijene benzina (supera) na 

benzinskim crpkama u europskim zemljama za koje su bili dostupni 

podaci. Stupcima (zelenim) prikazani su omjeri koliko puta više ili 

manje benzina mogu kupiti stanovnici navedenih zemalja u odnosu 

na stanovnike Hrvatske za ono što godišnje privrijede. Za Hrvatsku 

je omjer godišnjeg privređivanja i količine benzina koji za taj iznos 

mogu kupiti stanovnici, označen indeksom jedan. 

U analizi su korišteni najnoviji dostupni podaci o cijenama benzina 

na benzinskim crpkama 0. prosinca 2002. njemačkog izvora GTZ.

544 



Cijene (gornja skala) u američkim su centima za jednu litru benzina 

(supera). 

Kao mjera privređivanja stanovnika korišteni su najnoviji dostupni 

podaci Svjetske banke o GNIppp (gross national income) prema 

kupovnoj moći po stanovniku za 2003. godinu. Za ono što je te godine 

privrijedio ( 0.6 0 USD), prosječan stanovnik Hrvatske mogao je 

kupiti .92 litru benzina. 

Iz podataka je vidljivo da je u zemljama niže kupovne moći stanovnika 

niža cijena benzina nego u zemljama više kupovne moći, a ima i 

iznimaka. U 22 europske zemlje stanovnici su plaćali jeftiniji benzin 

nego u Hrvatskoj, a samo u 5 skuplji (u Švicarskoj je cijena benzina 

bila ista kao u Hrvatskoj). Stanovnici 30 analiziranih zemalja mogli 

su za ono što privrijede u istom vremenskom intervalu kupiti više 

benzina, a stanovnici 8 zemalja manje benzina nego u Hrvatskoj. To 

pokazuje da je benzin u Hrvatskoj, u usporedbi s drugima, previše 

skup. U pojedinim zemljama mogli su kupiti za faktor 2-3 (a u jednoj 

zemlji čak za 6) puta više benzina nego u Hrvatskoj, a u nekima tek 

oko 30 – 50 % onog u Hrvatskoj (donja skala). 

Na slici su prikazani podaci Svjetske banke o GNIppp (gross national 

income) prema kupovnoj moći po stanovniku za 2003. godinu.



545 

Očito je da je Hrvatska po visini tog parametra relativno nisko na 

ljestvici europskih zemalja. Stoga bi stanovnici mogli imati problema 

s mogućnostima kupovanja mnogih proizvoda čije će cijene porasti 

s eventualnim uključivanjem u zajednicu bogatih zemalja europske 

trgovačke unije. Vjerojatno se to neće dogoditi s benzinom jer je 

u Hrvatskoj cijena benzina već dosegla razinu cijena u bogatim 

zemljama. Samo u 5 od 38 zemalja cijena benzina bila je viša nego 

u Hrvatskoj, a GNIppp je bio viši nego što je u Hrvatskoj u čak 27 

zemalja. 

Tako je to zbog činjenice da je u “famoznoj” formuli za formiranje 

cijene u Hrvatskoj jedino mjerilo cijena naftnih derivata u Genovi – 

Italija. Način određivanja cijena benzina i naftnih derivata u Hrvatskoj 

sasvim je eksteritorijalno rješenje, gdje je jedna gospodarska grana 

po cijenama već u EU, a sve ostale su izvan, što je loše za cjelokupno 

gospodarstvo i nema nikakve veze s tržišnim određivanjem cijena 

naftnih derivata, ali ni s cijenama nafte na svjetskom tržištu. 

BESMISLENA FORMULA ZA ODREĐIVANJE CIJENA 

NAFTNIH DERIVATA 

Cijene naftnih derivata utječu na cijene mnogih drugih proizvoda 

i usluga. Svaka država mora voditi brigu i o tome da su energenti 

dostupni stanovništvu po cijeni koju to stanovništvo može platiti. 

Ne smije maloprodajna cijena naftnih derivata u Hrvatskoj biti ista 

kao što je u bogatim državama zapadne Europe ili Mediterana, ili 

pak znatno viša nego npr. u bogatom SAD-u. Cijena naftnih derivata 

u Hrvatskoj previsoka je s obzirom na kupovnu moć stanovnika, 

što pokazuju usporedbe s drugim državama. To govori da nešto s 

formiranjem njihovih cijena u Hrvatskoj nije u redu. 

Trošak nafte uz njezinu cijenu u svijetu 65-70 USD po barelu 

u cijeni derivata danas u Hrvatskoj ne prelazi 2,5 kune po litri. U 

razdoblju porasta cijene nafte u svijetu za jednu kunu po litri, benzin 

je u Hrvatskoj poskupio za više od tri kune. Dakle, ako je cijena 

nafte u svijetu porasla za jednu kunu po litri, koji su to troškovi 

trgovaca derivatima, INA-e ili države u Hrvatskoj zbog toga porasli 

za još dvije ili više kuna? Nema takvih troškova. Očito je stoga da 

se porast cijene nafte u svijetu koristi da bi se netko u Hrvatskoj

546 



bogatio dodatnim dubokim posezanjem u džep potrošača tj. njihovim 

osiromašivanjem. 

U svijetu cijenu naftnih derivata određuje cijena nafte, zatim cijena 

prerade nafte i distribucija derivata na benzinske postaje, te davanja 

državi. Po Pravilniku o utvrđivanju cijena naftnih derivata (NN 

2/2003 http://www.nn.hr/sluzbeni-list/sluzbeni/index.asp) ta 

cijena nije ovisna o cijeni nafte. Taj pravilnik gotovo se ne razlikuje 

od Uredbe o cijenama (NN 2/200 ) koja je 2003. stavljena izvan 

snage. U Pravilniku je svuda samo riječ uredba zamijenjena riječju 

pravilnik i dodan još jedan namet (X5= troškovi nabave). Nigdje se 

niti ne spominje cijena nafte. 

Umjesto cijene nafte, kao ulazne varijable za određivanje cijena 

derivata, ulazni pokazatelj u Pravilniku (članak 5.) jest cijena naftnih 

derivata u Genovi (?!), što u potpunosti dokida odgovornost za 

poslovanje rafinerija (u formuli nema troškova rafinacije, ali ima 

troškova skladištenja i nabave derivata). Pravilnik je pisan kao 

da Hrvatska nema rafinerija, a ima ih kapaciteta osjetno većih od 

potreba, i kao da sve derivate nabavlja u Genovi u Italiji, a tvrde 

da naftu uvozi iz Rusije. Što je najzanimljivije, trenutačni ministar 

gospodarstva takav model određivanja cijena naziva tržišnim. Po 

takvom “tržišnom” modelu mogli su kao ulaznu varijablu za cijenu 

naftnih derivata kod nas staviti i npr. cijenu peradi u Mađarskoj, 

banana u Kolumbiji ili metli u Kini. Dobili bi isti ili sličan rezultat 

– “tržišne” cijene naftnih derivata po potrebi onih koji ih određuju. 

“Formulom” određenoj cijeni derivata, dakako, dodaju dažbine za 

izgradnju cesta i autocesta, PDV ... 

Uobičajena je praksa da oni koji odlučuju u hrvatskoj energetici, i 

ne samo u njoj, kada žele što dublje zavući ruku u džep potrošača, 

izmišljaju za taj cilj “čudesne” formule kao što je spomenuta o 

naftnim derivatima. Slična je bila i formula za određivanje čudesne 

paušalne “snage” (HEP-a) ukinuta 200 ., kada je ponovno uvedena 

naplata prodaje ničega – paušala sa smiješnim obrazloženjem (zbog 

potreba očitavanja brojila ...), po kojoj se i danas prodaje električna 

energija. 

Sve je to posljedica nepostojanja neovisnog instituta za energetiku 

koji bi se brinuo i o interesu stanovništva, a ne samo interesnih 

grupa političara koji donose štetne odluke u energetici. Davna ideja 

o formiranju takva instituta zloupotrijebljena je – ukrao ju je jedan 

političar i formiran je njegov tzv. energetski institut koji nije u stanju



547 

niti napraviti valjane energetske bilance, a kamoli što drugo. Kroz taj 

tobožnji institut daje se samo “znanstveno ruho” štetnim odlukama 

interesnih grupa u energetici u dosizanju “tržišnih” (čitaj viših) cijena 

energenata. 

Tragično je da se u Hrvatskoj struka ne smije pojavljivati ni s kakvim 

idejama o tome kako riješiti neki problem jer te ideje umrežena mafija 

i politika najčešće ukradu, “pokupe” za njihovo tobožnje rješavanje 

– tzv. projekti – novac iz proračuna i, dakako, ništa ne naprave jer ni 

ne znaju, niti im je cilj nešto napraviti za bolji život ljudi. 

“INFORMIRANJE” O “NUŽNOSTI” DALJNJEGA 

POSKUPLJENJA NAFTNIH DERIVATA 

Razlika između proizvodne cijene domaće nafte ( 0- 5 USD/bbl 

uključujući i troškove istraživanja novih izvora) u INA-i i one 

svjetske (60–70 USD/bbl) po kojoj je INA prodaje iznosi oko 50 USD 

po barelu. Odnosno, INA zaradi samo na godišnjoj proizvodnji oko 

milijun tona domaće nafte oko 500 milijuna USD. To se lako može 

pokazati izračunom. Zacijelo preradom te nafte do maloprodajne 

cijene derivata (i tri puta više nego cijena nafte) INA zaradi još 

podosta, kao i preradom uvozne nafte (oko 80 % potrebne nafte iz 

uvoza je), a da pritom profit od prodaje plina – razliku prodajne i 

proizvodne cijene domaćeg plina i onog uvoznog – i ne spominjemo. 

Mađarima su prodali četvrtinu INA-e za samo 505 milijuna USD, 

koliko iznosi jednogodišnji profit samo od domaće nafte ili što je 

danas dvadesetak puta manje od njezine stvarne vrijednosti. Taj iznos 

koji su platili, zacijelo, Mađari mogu sudjelovanjem u profitu INA-e 

(25 %) namiriti u vremenu kraćem od dvije godine. Stoga je posve 

smiješno da u daljnjim bezrazložnim nastojanjima za prodajom INAe, 

oni koji je žele rasprodavati tvrde da ona vrijedi između tri i četiri 

milijarde USD, kad vrijedi desetak puta više. Zašto uopće prodaju 

ono što nije njihovo i donosi golemi profit? 

Stoga je kuknjava političara kako treba novac za modernizaciju 

rafinerija (pa zbog toga i nadalje treba poskupjeti naftne derivate) 

bez osnove, kao da 500 milijuna USD godišnjeg profita samo od 

prodaje domaće nafte to ne omogućuje. 

Postavlja se i pitanje da li u svjetlu nedavne izjave jednoga bivšeg 

ministara gospodarstva – sada trgovca naftnim derivatima, kako

548 



njegova firma uvozi naftne derivate visoke kakvoće – bolje od onih 

koje proizvodi INA, uopće treba obnoviti rafinerije ili samo manji 

dio njihova kapaciteta. Bivši ministar hvalio se kako njegova firma 

uvozi kvalitetnije derivate nego što ih proizvodi INA, koje prodaje na 

svojima, prije INA-inim postajama. Zanimljivo bi bilo znati kako i 

zašto je uopće došlo do promjene vlasništva. Od donošenja spomenute 

uredbe 200 . osjetno je povećan uvoz naftnih derivata i 2003. iznosio 

je ,307 milijuna tona, što čini oko 25 % njihove ukupne potrošnje u 

Hrvatskoj. Istovremeno je, čak i uz izvoz svojih proizvoda, iskorištena 

samo trećina kapaciteta domaćih rafinerija. Očito samohvala bivšeg 

ministra ima za svrhu povećanje uvoza “kvalitetnijih” derivata, 

a daljnje smanjenje korištenja i time štetu INA-inim rafinerijama. 

Izgleda da je to primjena parole “Kupujmo hrvatsko” na način bivšeg 

ministra, pa je vjerojatno i “famozna” formula za cijene naftnih 

derivata “izumljena” za taj uvoz derivata. Ako nam je potrebna samo 

trećina kapaciteta rafinerija za zadovoljavanje domaćih potreba za 

derivatima, zašto bi trebalo obnavljati i one kapacitete koji se ne 

koriste? 

Stalna poskupljenja naftnih derivata i drugih energenata u Hrvatskoj 

u biti ni nemaju veze s cijenom nafte i drugih energenata na svjetskom 

tržištu, nego su rezultat teških promašaja onih koji vladaju energetskim 

sustavima (prodaja u bescjenje četvrtine INA-e Mađarskoj, štetan 

ugovor o prodaji jadranskog plina Italiji, vrlo štetan ugovor o NE 

Krško sa Slovenijom ...). 

U Hrvatskoj je uhodan model, formula ponašanja, da političari dok 

su na vrlo visokim pozicijama odlučivanja pripremaju teren za svoje 

“uspješno poduzetništvo” kada horizontalno rotiraju ili privremeno 

siđu s funkcija. Stoga se ne treba čuditi što se to preslikava i na 

sve niže razine vladanja i zašto je u Hrvatskoj vlast tako “slatka”, 

a gospodarstvo tone sve brže. U igri za puk, koja se ponavlja, kada 

postanu opozicija tobože žestoko napadaju one na vlasti da ništa ne 

rješavaju od onoga što su sami trebali riješiti dok su bili vlast, a u 

biti ne dopuštaju ništa promijeniti za dobrobit puka jer bi to ugrozilo 

njihove osobne interese. 

Za to što se događa odgovorni su i mediji. Ima u Hrvatskoj novinara 

koji se koriste glasilima u kojima rade za besplatno reklamiranje 

“uspjeha” interesnih grupa o kojima pišu. U biti njihovi su 

glasnogovornici, one ih za to plaćaju, pa su znatno bolje plaćeni od 

svojih kolega koji nastoje objektivno informirati javnost. Stoga se



549 

neki, zahvaljujući “novinarima”, bogate, a posljedice njihova pisanja 

(prekomjerne cijene i drugo) trpi sve siromašniji puk. 

SUMMARY 

The article contains exorbitant price of oil distillates formed in 

Croatia, although the price of oil in the market is not involved in it. The 

reserve of oil in the world are increased as well as the consumption 

of oil, but there is no fear of stopping the oil production in the world 

soon. The relative high prices of oil at the moment are not unusual in 

real American dollars ( reduced to USD value, 2004.), and they are 

recorded more than now in the history. There are different groups of 

interest that try to use the momentary prices of oil to get rich as well 

as it happened in Croatia, where the further robbery of population is 

going to be excused by too high prices of oil distillates as „invisible 

and catastrophic“ raise of oil price in the world. The reason is the 

isolation of the most powerful medias in order to take out objective 

pieces of information in Croatia. The analysis of oil price at petrol 

stations in European countries and the comparison with purchasing 

power shows that Croatia achieved the commercial European unit in 

prices. 

LITERATURA 

Energija u Hrvatskoj 2003., MINGO RH. 

BP Statistical Review of World Energy 2004. 

GNIppp per Capita 2003., WB. 

International Fuel Prices, GTZ, 2003.

550 


EKONOMIJA / ECONOMICS, 2 (3) str. 539-550 (2005) www.rifin.com

Moraju li naftni derivati u Hrvatskoj biti prekomjerno

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?