Studija naselja i pojedinačnih građevina u Parku prirode - Osječko ...

Eugenu Savojskom za njegove zasluge u vojnim pohodima. Nakon njegove smrti 1736.
vlastelinstvo je vraeno bekom dvoru, pa 1780. dodjeljeno keri carice Marije Terezije u ijoj
obitelji ostaje do 1918. godine. Zadnji vlasnik posjeda u tom obliku bio je nadvojvoda
Fridrich.
Opisano je razdoblje bilo vrlo poticajno u smislu razvoja ovog podruja. Intezivno isušivanje
movara, kopanje kanala, gradnja cesta i gospodarskih jedinica, te intezivno naseljavanje
uinilo je Beljsko vlastelinstvo jednim od najnaprednijih u Europi.
Tikveška šuma 1896., vrijeme kada je meunarodno priznat «Beljski jelen»
izvor:
Katalog izložbe Povijesni izvori zaštienih poplavnih podruja baranjskog dijela
Dunava i Drave, Arhiva Županije Baranje u Maarskoj, 2002.
Posebno vrijedno nasljee toga doba su brojni zemljovidi i nacrti izraeni u vlastitoj Beljskoj
mjerakoj službi koja je vršila premjere i izraivala karte za službene, zemljišne,
vodnogospodarske i graevinske potrebe. Na nacrtima su prikazani razliiti objekti i
graevine – od crkava i gospodarskih ekonomija do stambenih i industrijskih objekata.
Upravo na kartama ovog vlastelinstva su 1798. na kartama Kopaeva ucrtani arheološki
ostaci pravokutne graevine rimskog kastruma s 5 kula i zemljanim bedemom, uoljivim još
danas. Na žalost, veliki fond ovog materijala je uništavan i otuivan u ratnim periodima i
velikim poplavama tako da danas raspolažemo manjim dijelom.
6