PROSTOR - Virtual Af - Arhitektonski fakultet

PROSTOR 

19 [2011] 1 [41] 

ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM 

A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING 

SVEUÈILIŠTE 

U ZAGREBU, 

ARHITEKTONSKI 

FAKULTET 

UNIVERSITY 

OF ZAGREB, 

FACULTY 

OF ARCHITECTURE 

ISSN 1330-0652 

CODEN PORREV 

UDK | UDC 71/72 

19 [2011] 1 [41] 

1-280 

1-6 [2011] 

POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT 

Aktualno Current Themes 

267-279 

Skupovi, tribine 

i predavanja 

Prikazi knjiga 

Conferences, Debates 

and Lectures 

Reviews of Books

Aktualno 

Current Themes 

Eseji i ogledi 

Rezenzije i prikazi knjiga, èasopisa i izložaba. 

Vijesti, suradnja, zanimljivosti, bibliografija, 

znanstveni skupovi, tribine i predavanja. 

Essays and Reviews 

Evaluations & Reviews of Books, Journals and 

Exhibitions. 

Information, Cooperation, Topics of Interest, 

Bibliography, Conferences, Debates and 

Lectures.

Skupovi, tribine i predavanja | Conferences, Debates and Lectures 19[2011] 1[41] PROSTOR 267 

Biserka Dumboviæ Bilušiæ 

Napredak u primjeni Europske konvencije o krajolicima 

i planiranje aktivnosti u razdoblju 2011.-2013. godine 

Strasbourg, 3.-4. svibnja 2011. 

Progress Made in the Implementation of European Landscape Convention 

and the Planning of Activities for the period 2011-2013 

Strasbourg, 3-4 May 2011 

The 6 th conference of the Council of Europe, CEP-CDPATEP, on European 

Landscape Convention was held in Strasbourg on 3-4 May 2011. The conference 

was organized by the Steering Committee for Cultural Heritage and 

Landscape Cultural Heritage, (CDPATEP), Landscape and Spatial Planning 

Division Directorate of Culture and Cultural and Natural Heritage. The conference 

was attended by the European Council member states and observers, 

counties that ratified the convention and international governmental and 

non-governmental institutions whose activities are related to the issues of 

landscape protection. The aim of the conference was to present to all participants 

the progress made in the implementation of the European Landscape 

Convention in the two-year period since the last conference and to 

examine current issues and plans for further actions in the period from 2011 

to 2013. Although the Croatian report on recent activities that facilitated the 

implementation of the European Landscape Convention was judged by the 

Council of Europe as considerable progress, it is necessary to take specific 

measures, primarily related to organization, in order to create jurisdiction 

over acts of planning, management and protection of landscape. 

Vijeæe Europe održalo je 6. konferenciju o Europskoj 

konvenciji o krajolicima, u Strasbourgu 

3.-4. svibnja 2011. Konferenciju je organizirao 

Steering Comittee for Cultural Heritage 

and Landscape Cultural Heritage [CDPATEP], 

Landscape and Spatial Plannig Division, Directorate 

of Culture and Cultural and Natural 

Heritage, a na njoj su sudjelovale zemlje èlanice 

i zemlje promatraèi Vijeæa Europe, zemlje 

potpisnice Konvencije te meðunarodne institucije 

i nevladine organizacije kojima su zadaci 

djelovanja vezani uz pitanja zaštite krajolika. 

Ciljevi konferencije bili su predstaviti 

svim sudionicima napredak u primjeni Europske 

konvencije o krajolicima u protekle dvije 

godine, u razdoblju nakon 5. konferencije te 

razmotriti aktualna pitanja i planove vezane 

uz daljnje aktivnosti u razdoblju 2011.-2013. 

godine. 

Europska konvencija o krajolicima 1 (European 

Landscape Convention, ELC) prihvaæena je 

od Komiteta ministara Vijeæa Europe (Committee 

of Ministers of the Council of Europe) 19. 

srpnja 2000. u Strasbourgu, nakon èega je 

otvorena za potpisivanje zemljama èlanicama 

u Firenci, 20. listopada 2000. godine. Njezin 

je glavni cilj unaprjeðenje i poboljšanje krajolika 

odgovarajuæim metodama upravljanja i 

1 European Landscape Convention prevedena je na hrvatski 

jezik kao Konvencija o europskim krajobrazima, ali 

prijevod bi trebao glasiti Europska konvencija o krajobrazima, 

odnosno krajolicima (pejsažima), buduæi da se u hrvatskom 

jeziku za pojam landscape koriste rijeèi krajolik, 

krajobraz, pejsaž. 

planiranja s naglaskom na uspostavljanje 

me ðunarodne suradnje. Konvencija je prvi 

meðunarodni dokument koji je u cijelosti 

posveæen svim aspektima krajolika, i to na 

europskom podruèju. Njezina je pozornost 

us mjerena posebno na tzv. svakodnevne, 

obiène krajolike koji nisu predmetom zaštite 

prirodne ili kulturne baštine radi poveæanja 

kvalitete života u njima. Osnovna zamisao 

Konvencije jest ukljuèivanje svih krajolika, 

primjenjivost na ukupnom teritoriju svake od 

zemalja èlanica, obuhvaæajuæi pritom prirodna, 

ruralna, urbana i periurbana podruèja, 

bez obzira na njihovu vrijednost kao iznimnih, 

svakodnevnih, obiènih ili degradiranih. Osim 

kopna, podruèja kopnenih voda, ukljuèuje i 

morska podruèja. U širini poimanja i sagledavanja 

krajolika kao važnog aspekta života 

Konvencija daje znaèajan doprinos u provoðenju 

zadataka Vijeæa Europe, osobito u promicanju 

politika demokracije, ljudskih prava i 

uloge zakona, istražujuæi pritom zajednièka 

rješenja u glavnim problemima današnjega 

prostornog razvoja. Namjera je ostvarenje 

održivog razvitka temeljenog na uravnoteženom 

i skladnom odnosu društvenih potreba, 

gospodarskih aktivnosti i krajolika. Oèekuje 

se da bi se razvijanjem nove kulture prostora 

postiglo poboljšanje stanja krajolika, to u konaènici 

znaèi i poveæanje kvalitete života zajednice 

te pojedinaca u njemu. Krajolik je važan 

za dobrobit pojedinaca i društva, stoga 

se njegova zaštita, upravljanje i planiranje 

nameæu kao prava i obveze za svakoga. Kao 

važan element kvalitete života pridonosi 

stvaranju lokalnih kultura i identiteta, èime 

postaje temeljnom sastavnicom europske 

kulturne i prirodne raznolikosti. Kvaliteta i raznolikost 

europskih krajolika èine zajednièko 

bogatstvo koje zahtijeva meðunarodnu suradnju 

u svrhu njegove zaštite, planiranja i 

upravljanja. 

Glavni zadaci zemalja potpisnica Europske 

konvencije o krajolicima jesu: 

- Krajolike zakonom priznati kao bitnu sastavnicu 

èovjekove okoline, kao izraz zajednièke 

raznolikosti kulturne i prirodne baštine 

i temelj identiteta podruèja; 

- Uspostaviti i provoditi krajoliène (krajobrazne) 

politike koje imaju za cilj zaštitu krajolika 

putem donošenja odgovarajuæih posebnih 

mjera; 

- Ugraditi krajolik u politike regionalnog i 

urbanistièkog planiranja te u sve druge politike 

koje bi mogle izravno ili neizravno utjecati 

na krajolik, kao što su: gospodarstvo, turizam, 

poljoprivreda, promet, vodno gospodarstvo, 

šumarstvo, zaštita okoliša, kultura i sl.; 

- Uspostaviti postupke sudjelovanja javnosti, 

lokalnih i regionalnih vlasti u provoðenju 

krajoliènih politika. 

Meðu posebnim mjerama u èlanku 6. Konvencije 

istièe se jaèanje svijesti graðana, privatnih 

organizacija i javnih vlasti o vrijednostima 

krajolika, njihovoj ulozi i promjenama u 

njima. Identifikacija i ocjena krajolika na èitavu 

državnom teritoriju zahtijeva interdisciplinaran 

pristup i posebna znanja, zbog èega je 

posebno važna edukacija struènjaka, ali za

268 PROSTOR 1[41] 19[2011] Skupovi, tribine i predavanja | Conferences, Debates and Lectures 

uspješno provoðenje zaštite krajolika veliku 

ulogu ima i široko obrazovanje koje bi trebalo 

poèeti u osnovnim i srednjim školama te na 

visokoškolskim i sveuèilišnim ustanovama. 

Za uspostavljanje metodologija i kriterija za 

prepoznavanje i ocjenu krajolika na teritorijima 

država predlaže se razvijanje meðunarodne 

suradnje razmjenom iskustava i rezultata 

istraživaèkih projekata. 

TEMATSKI OKVIR KONFERENCIJE 

Dvodnevna, redovna izborna konferencija bila 

je podijeljena u nekoliko tematskih sklopova. 

Nakon uvodnih izlaganja gospodina Jeana 

Françoisa Seguina, dosadašnjeg predsjednika 

Konferencije o Europskoj konvenciji o krajolicima 

(Conference on the European Landscape 

Convention) Vijeæa Europe, gospodina 

Mikkea Haroa, predsjednika Steering Committee 

for Cultural Heritage and Landscape 

Cultural Heritage [CDPATEP] i gospoðe Anne 

Marie Chavanon, predsjednice Sustainable 

Territorial Develop ment Committee of the 

Conference of INGOs Vijeæa Europe, predstavljeni 

su zakljuèci radionica održanih u protekle 

dvije godine: 

- Landscape and driving forces, održana u 

Malmöu 8.-9. 10. 2009., gdje se naglašavaju 

znaèenje krajolika kao vrijednosti za zajednicu 

i pojedince te potreba njegova ukljuèivanja u 

sektorske politike, osobito poljoprivredu. 

- Radionica Landscape and infrastructure 

for the society održana je u Cordobi 15.-16. 4. 

2010. s naglaskom na tome da infrastrukturni, 

energetski i prometni sustavi moraju biti 

usko povezani i razmatrani zajedno s održavanjem 

prirodnih, kulturnih i krajobraznih 

vrijednosti prostora. 

- Radionica Landscape and wind turbines 

razmatrala je utjecaj vjetroelektrana na bioraznolikost, 

kulturnu i prirodnu baštinu. Glavni 

je zakljuèak da prije planiranja podruèja za 

postavu vjetroelektrana treba odrediti podruèja 

zaštite krajolika i obaviti analize osjetljivosti 

temeljem kojih se pojedina podruèja 

iskljuèuju iz takvih planova. 

- Izvješæe s radionce Landscape and territory: 

landscape management as a proces 

upuæuje na znaèenje upravljanja promjenama 

u krajoliku i ukljuèivanje svih sudionika. 

Slijedila su dva bloka izvješæa zemalja èlanica 

i promatraèa, potpisnica Europske konvencije 

o krajolicima, kroz predstavljanje njihovih 

aktivnosti provedenih na primjeni konvencije. 

Do danas su Konvenciju ratificirale tridesettri 

zemlje èlanice Vijeæa Europe: Armenija, 

Belgija, Cipar, Crna Gora, Èeška, Danska, Finska, 

Francuska, Grèka, Gruzija, Hrvatska, Irska, 

Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Makedonija 

(the former Yugoslav Republic of Macedonia), 

Maðarska, Moldavija, Nizozemska, 

Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, San 

Marino, Slovaèka, Slovenija, Španjolska, Švedska, 

Turska, Ukrajina i Velika Britanija. Potpisana 

je takoðer i od šest zemalja promatraèa: 

Andora, Azerbejdžan, Bosna i Hercegovina, 

Malta, Srbija i Švicarska. Treba naglasiti da je 

Hrvatska bila meðu prvim zemljama koje su 

potpisale Konvenciju još 2000., a ratificirala 

je 2002. godine. Izvješæa zemalja sjeverne, 

zapadne i srednje Europe pokazala su uèinkovite 

primjere zaštita krajolika jer su pitanja 

krajolika ugraðena u javne politike i strategije, 

te u administrativni okvir. Velik broj zemalja 

proveo je tipološku klasifikaciju i ocjenu 

karaktera krajolika (Landscape Character 

Assessment i Historic Landscape Character), 

kao npr. Engleska i Škotska, Irska. Atlase krajolika 

izradile su i publicirale: Španjolska, 

Portugal, Italija, Belgija... Zemlje jugoistoène 

Europe još su u poèetnim etapama i bave se 

organizacijskim pitanjima vezanim za provedbu 

Konvencije. Za razliku od Hrvatske, u 

veæem broju njih osnovani su Nacionalni komiteti 

sastavljeni od struènjaka iz upravnih 

tijela i sveuèilišta te imenovani od vlada, sa 

zadatcima izrade kriterija i metodologije prepoznavanja 

i ocjene krajolika. 

Drugi dan konferencije zapoèeo je izborom 

novoga predsjednika (Chair of the Conference 

on the European Landscape Convention) i 

dopredsjednika. Za novu predsjednicu izabrana 

je dosadašnja dopredsjednica gða Maria 

Jose Festos iz Portugala, a za dopredsjednika 

gospodin Adem Bilgin iz Turske. Slijedilo je 

predstavljanje novog programa za izradu jedinstvene 

baze podataka, geoinformacijskog 

sustava ELCIS (European Landscape Convention 

Information System) za voðenje dokumentacije 

o krajolicima na cjelokupnom podruèju 

Europe. Smjernice za oblikovanje programa 

ELCIS pripremila je grupa struènjaka 

tijekom dvogodišnjeg rada kao bazu podataka 

koja se sastoji od tekstualnog i grafièkog 

dijela (karata, planova i fotografija), koje æe 

za svoje podruèje unositi svaka od zemalja 

èlanica. 

Na kraju je predstavljena nova inicijativa 

UNESCO-a kojom se predlaže donošenje globalne 

konvencije koja bi se na temelju iskustava 

primjene Europske konvencije o krajolicima 

trebala uspostaviti kao nov meðunarodni 

instrument i u ostalim regijama svijeta. 

Dosadašnji pristup UNESCO-a temeljen je na 

kriterijima svjetske baštine iznimnih vrijednosti 

(outstanding value) za kulturnu i prirodnu 

baštinu te za krajolike. Navedena inicijativa 

prihvaæena je od ove konferencije i 

zalaže se za moguænost stvaranja krovne konvencije 

(umbrella convention). Ta krovna konvencija 

može za svaku regiju svijeta razviti 

konvencije na temelju njihovih posebnih vrijednosti 

uzimajuæi u obzir raznolikosti kultura, 

povijesti i geografije. Europska konvencija 

o krajolicima može biti pozitivan primjer primjene 

takve krovne konvencije. 

Na kraju konferencije doneseni su zakljuèci i 

prijedlog programa aktivnosti Europske konvencije 

o krajolicima za razdoblje 2011.-2013. 

godine. Zakljuèeno je ovo: 

- Konvencija je stupila na snagu u veæini zemalja, 

izuzev nekoliko njih koje su ju tek potpisale; 

- Konvencija je èvrsto ugraðena u mnoge nacionalne 

politike te ima podršku javnosti, regionalnih 

i lokalnih vlasti, kao i ostalih sudionika; 

- Ukljuèivanje stanovnika potièe se uvoðenjem 

nagrada Vijeæa Europe za primjenu krajobraznih 

politika i primjera dobre prakse; 

- Europska konvencija o krajolicima inovativan 

je dokument i nov pristup koji istovremeno 

ukljuèuje demokraciju, ekologiju i estetiku, 

stoga kombinira djelovanje u pogledu 

zaštite, upravljanja i razvoja. 

Planirane su glavne aktivnosti za razdoblje 

2011.-2013. godine: 

- Održavati vitalnost Konvencije kroz kontinuirano 

organiziranje sastanaka i radionica 

Council of Europe Conference on the European 

Landscape Convention u podruèju struènog 

djelovanja (Group of Experts). Jaèanje 

veza izmeðu CDPATEP i CEMAT, odnosno krajolika, 

kulturne i prirodne baštine te prostornog 

i regionalnog planiranja; 

- Nastaviti i intenzivirati prepoznavanje i vrjednovanje 

krajolika, osobito u pogledu prekograniène 

suradnje; 

- Razvijati informatièki sustav za dokumentiranje 

krajolika ELCIS; 

- Unaprjeðivati razumijevanje krajolika razvijanjem 

metodologija i javnim djelovanjem; 

- Pripremiti pedagoški materijal za škole; 

- Organizirati nagrade Vijeæa Europe za postignuæa 

u krajolicima. 

IZVJEŠÆE O AKTIVNOSTIMA NA PRIMJENI 

EUROPSKE KONVENCIJE O KRAJOLICIMA 

U HRVATSKOJ 

Kao što je veæ navedeno, na konferenciji su 

zemlje èlanice i zemlje promatraèi Vijeæa Europe 

u vidu izvješæa predstavili svoje aktivnosti 

u protekle dvije godine vezane za primjenu 

Europske konvencije o krajolicima, a meðu 

njima i Hrvatska. Poznato je da je Republika

Skupovi, tribine i predavanja | Conferences, Debates and Lectures 19[2011] 1[41] PROSTOR 269 

Hrvatska bila meðu prvim zemljama potpisnicama 

Europske konvencije o krajolicima. 

Tome su pridonijeli: svijest o znaèenju i vrijednostima 

krajolika te èinjenica posebnosti 

hrvatskog prostora, koja se oèituje u raznolikosti 

tipova krajolika, srednjoeuropskog i 

mediteranskog podruèja, kao i èinjenica da je 

u prostoru Hrvatske zastupljeno 36% šumskih 

površina, 57% poljoprivrednih površina i 

7% izgraðenog prostora (podatci iz 1997. godine), 

a to ukazuje na potencijal za kvalitetan 

prostorni razvitak i oèuvanje krajolika. Dosad 

je razlièitim kategorijama zaštite, temeljem 

Zakona o zaštiti prirode, Zakona o zaštiti i 

oèuvanju kulturnih dobara te Ekološkom mrežom 

staništa, obuhvaæeno približno 30% državnog 

teritorija. Strategijom i Programom 

prostornog ureðenja RH (1997. i 1999.) prepoznate 

su tri glavne krajobrazne regije: panonska, 

gorska i jadranska, a unutar svake 

nalaze se razlièite krajobrazne jedinice. Podruèje 

Hrvatske u postupku je klasifikacije - 

provedene 1995. godine, prema tadašnjoj 

metodologiji koja se temeljila samo na sagledavanju 

prirodnih obilježja i bez korištenja 

alata GIS-a - bilo podijeljeno na 16 krajobraznih 

regija. Iako postoje zakonske obveze 

prepoznavanja i ocjene krajolika, koje proizlaze 

iz Zakona o potvrðivanju Konvencije o 

europskim krajobrazima (2004.) te Strategije 

i Programa prostornog ureðenja (1997. i 

1999.), dosad nije provedena sustavna karakterizacija 

krajolika na nacionalnoj razini. 

Za provedbu Konvencije u Hrvatskoj su zadužena 

dva ministarstva: Ministarstvo zaštite 

okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva 

te Ministarstvo kulture. Da bi se potaknula 

uèinkovitija primjena Konvencije o europskim 

krajolicima [ELC], osnovana je krajem 2009. 

godine u navedenim ministarstvima Meðuresorna 

skupina za krajolike, sastavljena od 

struènjaka raznih disciplina. Tijekom jednogodišnjeg 

rada, u kojem su analizirani sadašnji 

problemi i stanje krajolika u Hrvatskoj, 

osim zakljuèaka radna je skupina predložila 

nadležnima provoðenje prioritetnih mjera radi 

zaustavljanja degradacije krajolika i primjenu 

mjera Konvencije. 

Pitanja krajolika u Hrvatskoj zastupljena su u 

nekoliko temeljnih zakona: Zakonu o zaštiti 

prirode, Zakonu o zaštiti okoliša, Zakonu o 

zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara te Zakonu 

o prostornom ureðenju i gradnji. Krajolik (krajobraz) 

se spominje i u ostalim zakonima: Zakonu 

o regionalnom razvoju, Zakonu o poljoprivredi... 

Glavni strateški dokumenti koji ukljuèuju 

i krajobraznu politiku jesu: Strategija 

prostornog ureðenja, Strategija biološke i 

krajobrazne raznolikosti, Nacionalna strategija 

zaštite okoliša, Strategija održivog razvitka, 

Strategija oèuvanja, zaštite i održivog 

gospodarskog korištenja kulturne baštine i 

Strategija ruralnog razvoja. Ali u navedenim 

je zakonima i strateškim dokumentima krajolik 

tretiran kao uzgredna tema. Osim toga, još 

uvijek nije postignuto usuglašavanje koji je 

resor nadležan za krajolik, odnosno za provoðenje 

Zakona o potvrðivanju Konvencije o 

europskim krajobrazima. 

AKTIVNOSTI NA ŽUPANIJSKOJ RAZINI 

Grad Zagreb prva je administrativna jedinica 

županijske razine koja je zapoèela izradu karakterizacije 

krajolika za potrebe izrade strateškog 

dokumenta: ZagrebPlana - Strategije 

razvoja Grada. Cilj izrade Krajobrazne osnove 

Grada Zagreba bio je prepoznati tipove krajolika 

kako bi se razvoj grada temeljio na uvažavanju 

krajoliènih posebnosti koje pridonose 

oèuvanju njegova identiteta. Prepoznati 

tipovi i podruèja analizirani su i ocijenjeni u 

sklopu njihovih kljuènih obilježja te vizualnog, 

povijesnog i ekološkog karaktera, vizualne 

i ukupne osjetljivosti, jaèine karaktera i 

pritisaka razvoja, koji su bili podloga za smjernice 

razvoja za strateško planiranje i up ravljanje. 

Krapinsko-zagorska županija u suradnji s Hrvatskom 

sekcijom ECOVAST-a, obilježavajuæi 

desetu obljetnicu donošenja ELC i u namjeri 

da potakne izradu Krajobrazne osnove županije, 

organizirala je u listopadu 2010. godine 

Meðunarodnu radionicu: Krajolik Hrvatskog 

zagorja: prošlost, stanje, perspektive. Glavni 

cilj radionice bio je podizanje struène i javne 

svijesti o znaèenju prepoznavanja i zaštite 

krajolika te o potrebi uèinkovitije primjene 

Konvencije. Radionica je sudjelovanjem struènjaka 

iz Austrije i Slovenije naglasila ulo gu i 

znaèenje prekograniène suradnje u pitanjima 

krajolika. Skup je osim struènog dijela bio otvoren 

i za širu javnost, odgovarajuæi na zahtjeve 

jaèanja svijesti, razmjene struènih iskustava 

i znanja, a zakljuèci su upuæeni nadležnim 

ministarstvima na daljnje postupanje. 

U Zagrebu su u travnju ove godine održana 

dva meðunarodna skupa s temama krajolika. 

U organizaciji Hrvatskog društva krajobraznih 

arhitekata i javne ustanove Park Maksimir održan 

je skup, obilježavajuæi mjesec travanj kao 

svjetski mjesec krajobrazne arhitekture, na 

kojem su sudjelovali osim domaæih i struènjaci 

iz susjednih zemalja, Slovenije i Srbije. Meðunarodna 

studentska radionica pod nazi vom 

Tourism and Landscape organizirana je u suradnji 

Udruženja hrvatskih arhitekata i Arhitektonskoga 

fakulteta u Zagrebu s arhitektonskim 

fakultetima iz Lisabona i Barcelone. 

PLANIRANE AKTIVNOSTI NA PREPOZNAVANJU 

I OÈUVANJU KRAJOLIKA U HRVATSKOJ 

Prema zakljuècima Meðuresorne skupine za 

krajobraze u Hrvatskoj je potrebno hitno poèeti 

provoditi glavne mjere vezane za pri mjenu 

Zakona o potvrðivanju Konvencije o europskim 

krajobrazima, koje se prije svega od nose 

na organizacijska pitanja, uskla ðivanje terminologije 

i sektorske zakonske regulative, 

pripremu jedinstvene metodologije, kriterija i 

standarda za karakterizaciju i identifikaciju 

krajolika, primjenu GIS-a i uspo stavu baze podataka 

o krajolicima te njihovo ukljuèivanje u 

sustav prostornog ure ðenja. Ponajprije treba 

organizirati provoðenje sljedeæih aktivnosti 

vezanih za sprjeèavanje degradacije, poboljšanje 

stanja i zaštitu krajolika: 

- Osnovati struèno tijelo pri nadležnim ministarstvima 

koje bi bilo odgovorno za provoðenje 

sustavne brige o krajolicima; 

- Pripremiti i donijeti strategiju zaštite krajolika 

s akcijskim planom; 

- Osigurati zakonsku osnovu zaštite krajolika 

- ugraditi ga u Ustav RH te provesti izmjene 

i dopune referentnih zakona i podzakonskih 

akata; 

- Integrirati krajolik u ostale sektore koji na nj 

imaju izravan ili posredan utjecaj, kao što su: 

poljoprivreda, šumarstvo, promet, vodno gospodarstvo, 

turizam, regionalni razvoj i dr.; 

- Uspostaviti jedinstvenu metodologiju za 

identifikaciju, inventarizaciju, karakterizaciju, 

ocjenu i zaštitu krajolika - na svim razinama 

(nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj); 

- Ukljuèiti krajolike u sve razine dokumenata 

prostornog i urbanistièkog planiranja; 

- Uspostaviti kriterije za zaštitu kulturnih 

krajolika iznimnih vrijednosti; 

- Osnovati bazu podataka za krajolike i izraditi 

Krajobraznu osnovu Hrvatske; 

- Omoguæiti informiranje i sudjelovanje javnosti 

u postupcima zaštite, upravljanja i planiranja 

krajolikom; 

- Ukljuèivati se u mrežu europske suradnje 

putem prekograniènih i ostalih meðunarodnih 

projekata, u struènoj i znanstvenoj podršci 

razmjene iskustava i znanja u pitanjima 

zaštite, planiranja i upravljanja krajolicima. 

Navedeni se zakljuèci te prijedlozi mjera i aktivnosti 

u Hrvatskoj izravno nadovezuju na 

planirane aktivnosti Europske konvencije o 

krajolicima na meðunarodnom planu. Sadašnjim 

postignuæima Hrvatske na primjeni Konvencije, 

prepoznatim od Vijeæa Europe, dana 

je puna podrška, ali potrebno je uèiniti znaèajnije 

korake koji osim jaèanja struène i javne 

svijesti zahtijevaju pomake na organizacijsko-formalnim 

razinama.

270 PROSTOR 1[41] 19[2011] Prikazi knjiga | Reviews of Books 

Ana Mrða 

Petrinja − Prostorno-povijesni razvoj grada 

oèitan sa starih grafika, planova i karata 

Nenad Lipovac 

Petrinja - Spatio-Historical Development of the Town Shown 

on Old Prints, Plans and Maps 

Nenad Lipovac 

This recently published book was produced as part of the scientific 

project Croatian Space and Landscape Evaluation Criteria undertaken 

at the Faculty of Architecture, Zagreb University. The book is a result 

of the author’s research on the city of Petrinja, especially his expert 

analysis and critical evaluation of numerous plans, maps and prints. 

Written and designed as a monographic catalogue the publication 

contains 79 archival entries, systematically grouped and equally analyzed. 

The book is a valuable and useful reminder of the need for correct 

and comprehensive analysis and scientific evaluation of historical 

prints, plans and maps. Such an approach should serve the purpose 

of discovering and establishing historical and cultural elements 

of identities of cities with an aim of defining guidelines for the creation 

of spatial plans which should form a basis of and encouragement 

to urban planners and architects in their future professional and 

scientific work. 

Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet 

Acta Architectonica - Znanstvene monografije 5 

Ogranak MH u Petrinji 

Zagreb, 2010. 

Str. 183, ilustr. 133, sažetci, literatura, arhivske ustanove, 

o autoru 

[26,5 / 21,5 cm, tvrdi uvez] 

Recenzenti: Mladen Obad Šæitaroci, Agneza Szabo 

Urednik: Zlatko Karaè 

Lektura: Mirjana Ostoja 

Prijevodi: Nenad Lipovac (engleski), 

Ružica Lipovac (njemaèki) 

Dizajn i prijelom: Saša Stubièar 

UDK 711.4(497.5 Petrinja) (091) 

ISBN 978-953-6229-76-5 

CIP 746373 [NSK Zagreb] 

Pet godina nakon objavljivanja knjiga „Petrinja 

- Urban History of a Croatian Town as Revealed 

Through Archive Graphics and Maps” 

i „Petrinja - Urbane Geschichte einer kroatischen 

Stadt auf alten Graphiken, Plänen und 

Topo-Karten” prof.dr.sc. Nenada Lipovca pojavilo 

se i hrvatsko izdanje. Navedene knjige 

nastale su kao proizvod sinteze podataka autorova 

magistarskog rada koji je obranjen 

1994. godine na Arhitektonskom fakultetu 

Sveuèilišta u Zagrebu. 

Tijekom svoga struènog rada krajem 1980-ih 

godina na izradi nove te sreðivanju i usklaðivanju 

postojeæe dokumentacije onodobne opæine 

Petrinja autor knjige uoèio je mnogo nedostataka 

i propusta u dotadašnjem urbanistièkom 

planiranju. Istražujuæi nastajanje i 

stvaranje grada Petrinje tijekom 400 godina 

duge povijesti, pregledao je arhivsku graðu 

pojedinih arhivskih ustanova unutar i izvan Hrvatske, 

u kojima je pronašao velik broj grafièko-likovne 

i plansko-kartografske dokumentacije. 

U knjizi je opisao i vrjednovao ob raðenu 

arhivsku grafièku i kartografsku dokumentaciju 

kako bi procijenio njezinu vjerodostojnost i 

moguænost korištenja pri izradi prostorno- 

-planske dokumentacije za grad Petrinju. 

Razdoblje unutar kojeg je obraðena prikupljena 

dokumentacija ogranièen je na period 

izmeðu 1592. i 1945. godine. Razlog definiranja 

poèetne godine vezan je za godinu osnivanja 

grada (turska palanka Yeni Hissar) i za 

èinjenicu da dosad nije pronaðena nikakva 

grafièka ni kartografska dokumentacija ranije 

srednjovjekovne Petrinje koja se nalazila na 

drugoj lokaciji. Uz tu se godinu u turskim vojnim 

planovima raða zamisao vezana za izgradnju 

utvrde na putu izmeðu Siska i Karlovca, 

na utoku rijeke Petrinjèice na desnoj obali 

Kupe. Kao krajnja vremenska granica istraživanja 

odabrana je godina koja zaokružuje 

veliko razdoblje petrinjske povijesti izmeðu 

dva svjetska rata (od 1918. do 1945. godine). 

Sve urbanistièke planove i ostalu dokumentaciju 

prostora grada izraðenu nakon 1945. 

godine autor smatra suvremenom kartografskom 

dokumentacijom, pa ona u ovoj knjizi 

nije predmet prouèavanja i vrjednovanja. 

Prikupljena dokumentacija razvrstana je u 

dvije velike skupine: grafièko-likovnu i geodetsko-kartografsku 

dokumentaciju. Svaka 

od navedenih skupina još je dodatno sistematizirana 

na grupe i podgrupe radi jednostavnije 

i jasnije obrade podataka. Knjiga je 

uoblièena u obliku kataloga od ukupno 79 

arhivskih jedinica, u kojem se za svaku arhivsku 

jedinicu uz njezinu reprodukciju donose 

svi tehnièki podatci (naslov ili sadržaj prikaza, 

autor, izvor, mjesto i godina objavljivanja, 

ustanova u kojoj se èuva, tehnika izrade, dimenzije 

papira, okvira i mjerilo), kao i opis, 

rasprava i vrjednovanje. Meðusobnom usporedbom 

autor je struèno analizirao i kritièki 

vrednovao svaku pojedinu arhivsku jedinicu 

kako bi od redio i oèuvao povijesni identitet 

osnovnih smjerova urbanoga razvoja grada 

Petrinje. 

Skupina grafièko-likovne dokumentacije, koja 

sadrži vedute i ostale umjetnièke prikaze, od 

iznimnog je znaèenja za razdoblje Petrinje 

kao turske i poslije hrvatske utvrde, buduæi 

da za taj period nije pronaðena odgovarajuæa 

planska ili pisana dokumentacija koja bi preciznije 

dokazala položaj i izgled te utvrde. 

Autor osobito naglašava vrijednost umjetnièkih 

prikaza koji èinjenièno prikazuju Petrinju, 

posebice Jaschkeov akvarel koji pripada tzv. 

specifiènoj vrsti „topografskog vedutnog slikarstva” 

prve polovice 19. stoljeæa. Skupinu 

geodetsko-kartografske dokumentacije autor 

dijeli na planove utvrda i grada te topografske 

karte. Najveæu vrijednost za istraživanje 

prostornog razvoja grada imaju planovi grada, 

a posebno se istièe plan iz 1717. godine 

koji je dosad najstariji otkriveni i potpuno nepoznat 

plan Petrinje, dok iz druge skupine 

autor izdvaja kao najvrjedniju mapu prvih katastarskih 

karata Petrinjskog Komuniteta iz 

1860. godine u kojoj su prvi put sve èestice 

popisane i oznaèene katastarskim brojevima. 

Na ovaj naèin autor nas upoznaje s vrlo bogatom 

osnovom koja æe svoju pravu vrijednost 

pokazati u daljnjem istraživanju radi utvrðivanja 

povijesnih i kulturnih elemenata identiteta 

grada Petrinje, sve u cilju utvrðivanja 

smjernica za daljnju izradu prostorno-planske 

dokumentacije grada. Ova je knjiga potvrda 

nužnosti pravilnog i sveobuhvatnog struènog 

èitanja, analize te znanstvenog vrjednovanja 

povijesnih grafika, planova i karata 

nekog podruèja radi rekonstrukcije njegove 

urbane povijesti koja bi trebala poslužiti kao 

poticaj ostalim planerima i arhitektima da 

istražuju i poštuju povijesne vrijednosti nekoga 

grada/naselja.

Prikazi knjiga | Reviews of Books 19[2011] 1[41] PROSTOR 271 

Ana Mrða 

Preobrazba bastionskih utvrðenja 

u europskim i hrvatskim gradovima 

Damir Krajnik 

Transformation of Bastion-Style Fortifications 

in European and Croatian Cities 

Damir Krajnik 

This book is based on the author’s PhD thesis entitled Urban Transformation 

of Bastion-Style Fortifications defended in 2007 at the Faculty 

of Architecture, Zagreb University. The book presents the topic of 

urban transformations in Croatian and European cities, especially 

those related to bastion-style fortifications. The author takes a great 

interest in the analysis of continental Croatian cities where fortification 

transformation makes an important element in the formation of 

the city image. By comparing urban elements created during the 19 th 

century on the sites of former bastion-style fortifications the author 

concludes that the majority of sites underwent transformation according 

to the same model and having very similar results. The quality 

level of the transformation process in most cases reflected economic 

circumstances of individual cites. The author stresses the fact that the 

biggest number of cases show the fortifications were transformed 

into urban areas containing public buildings and spaces. These urban 

areas have become community spaces and places for social interaction, 

events, and very active day and night life. 



Zagreb, 2011. 

Str. 79, ilustr. 168, pojmovnik, literatura i izvori, sažetci, 

bilješka o autoru 

[26,5 / 21,5 cm, tvrdi uvez] 

Recenzenti: Snješka Kneževiæ, Mladen Obad Šæitaroci 

Urednik biblioteke: Zlatko Karaè 

Urednica: Ariana Štulhofer 

Lektura: Nina Renduliæ 

Dizajn i prijelom: Saša Stubièar, Tin Kruhak 

UDK 711.165:725.963.3 (497.5) „18/00” 

ISBN 978-953-6229-78-9 


Knjiga je nastala na osnovi autorove doktorske 

disertacije koju je obranio 2007. godine na 

Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Za grebu 

pod naslovom „Urbanistièka preobrazba 

bastionskih utvrðenja”. Osnovna tema koja se 

obraðuje u ovoj knjizi jest problematika urbane 

preobrazbe u hrvatskim i europskim gradovima, 

posebice preobrazba bas tionskih utvrðenja. 

Autor s posebnom pozornošæu obraðuje 

gradove kontinentalne Hrvatske kojih su 

procesi preobrazbe utvrðenja iznimno važan 

element u formiranju slike grada. 

Knjiga se sastoji od šest poglavlja. U uvodnom 

poglavlju navode se europski primjeri (Rim, 

Pariz, London, Nancy, Bordeaux, Toulouse) 

urbanih preobrazbi od antike do 19. stoljeæa. 

Prema autoru, preobrazbu gradova u povijesti 

bitno odreðuje izgradnja graðevina javne namjene 

i oblikovanje javnih gradskih prostora. 

Takvi prostori s koncentracijom javnih graðevina, 

nastali kao spojevi urbanoga tkiva, nositelji 

su prostornog razvoja grada. 

Razvoj javnih predjela doseže svoj vrhunac tijekom 

19. stoljeæa - u doba velikih preobrazbi 

urbanog tkiva europskih prijestolnica, a koje 

su rezultat društveno-politièke situacije te intenzivnoga 

ekonomskog i demografskog razvoja 

gradova. O navedenoj temi govori se u 

drugom poglavlju knjige na primjerima Milana, 

Atene, Pariza, Londona i Barcelone. 

U treæem poglavlju autor se podrobnije bavi 

tematikom bastionskih utvrðenja, njihovom 

izgradnjom kao i preobrazbom, koju osobito 

ilustrativno prikazuje na primjerima Beèa, 

Brna, Bremena i Zittaua. Primjerima svjedoèi 

da su prostori na mjestu nekadašnjih utvrðenja 

kvalitetno oblikovana proširenja gradske 

jezgre, da u njima prevladavaju zgrade javne 

namjene, reprezentativne stambene graðevine 

i javni gradski prostori, odnosno da se u 

procesima urbane implozije na prostoru gradskih 

fortifikacija tijekom 19. stoljeæa redovito 

formiraju nove urbane vrijednosti i nov identitet 

grada. Oblikovanje prostora na mjestu 

bastionskih utvrðenja u navedenim gradovima 

autor povezuje s fenomenom ringa, kao i 

s pojmom Fringe belta. 

U èetvrtom poglavlju autor se okreæe domaæoj 

problematici izgradnje bastionskih utvrðenja 

i njihovoj preobrazbi u 19. i 20. stoljeæu, 

osobito u gradovima kontinentalne Hrvatske 

(Bjelovar, Karlovac, Kopriv nica, Križevci, 

Osijek, Petrinja i Varaždin). Preobrazbe bastionskih 

utvrðenja u veæini navedenih gradova 

pokazuju, po autorovu mi šljenju, da su 

tadašnje gradske vlasti tražile uzore u velikim 

gradovima Habsburške Mo narhije, odnosno 

u modelu ringa. Konkretni rezultati provedbe 

u pojedinim gradovima naj više su ovisili o 

ekonomskoj situaciji, no u svim je analiziranim 

primjerima bitno da novi urbani identitet 

redovito nastaje upravo na mjestu nekadašnjih 

fortifikacija. U nekim su gradovima, po 

uzoru na europske primjere i urbanistièka 

kretanja toga doba, nastali kvalitetno oblikovani 

središnji gradski predjeli, pretežito s 

izgradnjom zgrada javne namjene i velikim 

udjelom javnih gradskih prostora u ukupnoj 

tlocrtnoj površini. No, u nekim grado vima 

prostori dobiveni razgradnjom bastionskih 

utvrðenja nikada nisu urbanistièki dovršeni. 

U zakljuèku knjige autor istièe da je cilj dugoroènog 

i sustavnog istraživanja ukljuèiti hrvatsko 

urbanistièko i pejsažno naslijeðe u širi 

kontekst te pokazati da su gradograditeljski 

procesi u Hrvatskoj bili isti ili slièni kao i u Europi, 

ali i da imaju neka svojstvena obilježja. 

Takoðer naglašava da su u najveæem broju 

primjera preobrazbom utvrðenja oblikovani 

urbani predjeli s koncentracijom javnih gradskih 

prostora i graðevina javne namjene. Stoga 

se postavlja pitanje naèina njihova konaènog 

uoblièavanja u buduænosti. Autor postavlja 

pitanje: kako riješiti te urbanistièko- 

-arhitektonske probleme, kako ih pomiriti ili 

uskladiti s konzervatorskim zahtjevima 

Posljednje, šesto poglavlje sadrži: Pojmovnik, 

Literaturu i izvore, Summary, Zusammenfassung, 

Riassunto te Bilješku o autoru. 

Na kraju autor poruèuje struènjacima i planerima 

da u njihovim planerskim razmišljanjima o 

središnjim gradskim prostorima nastalim na 

mjestu nekadašnjih bastionskih utvrðenja treba 

postojati jasna svijest o njihovoj povijesnoj 

vrijednosti i potrebi zaštite. Ali takoðer poziva 

na uoèavanje moguænosti i potencijala urbanistièkog 

dovršavanja pojedinih neizgraðenih i 

neureðenih dijelova takvih prostora, sa snažnim 

naglaskom na ishodišni princip koji je te 

predjele odredio kao mjesta koncentracije javnih 

gradskih prostora i graðevina javne namjene, 

a ujedno i kao oblikovno-funk cionalne 

spone urbanih cjelina jezgre i predgraða.


Nikola Matuhina 

Urbanistièko planiranje 3 i 4 

‘Tromostovlje’ i Borongaj u Zagrebu 

Izbor studentskih radova akademske godine 2007./08. 

Urban planning 3 and 4 

‘The area of three bridges’ and Borongaj in Zagreb 

Selected student projects of 2007-2008 academic year 

Urban planning 3 and 4: ’The area of three bridges’ and Borongaj 

in Zagreb is the title of a catalogue of students’ works 

within the urban planning course programmes of the pre-Bologna 

period, completed with the academic year 2007/08 at 

the Fa culty of Architecture of the University of Zagreb. Uncompromising 

and in some cases even radical solutions are conceptually 

grouped together and represented graphically. 

Scale models and written descriptions are also included. 

These works show the students’ maturity in dealing with current 

issues of urban transformations regarding the city of Zagreb. 

The catalogue is supplemented with a series of texts 

written by the heads of the courses and other people involved 

in the research as well as a collection of graphic works providing 

additional explanations of the proposed solutions. 

Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu 

Zagreb, 2010. 

Str. 207, ilustr., popis studenata 

[20 / 20 cm, meki uvez] 

Uvodni tekstovi: Krunoslav Šmit, Dubravka Vraniæ, 

Jesenko Horvat, Sonja Jurkoviæ, Mladen Obad Šæitaroci 

Urednici: Krunoslav Šmit, Dubravka Vraniæ 

Suradnici: Blanka Levaèiæ, Domagoj Marakoviæ 

Izvršni urednik: Zlatko Karaè 

Recenzenti: Tihomir Jukiæ, Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci 


Prijevod na engleski: Vlatko Broz 

Grafièko oblikovanje i prijelom: Dubravka Vraniæ, 

Blanka Levaèiæ, Domagoj Marakoviæ 

UDK 711.4(497.5 Zagreb)”00” 

ISBN 978-953-6229-70-3 


Objavljena u sklopu fakultetskoga znanstvenoistraživaèkog 

programa „Prostorne transformacije 

Hrvatske - oèuvanje identiteta i 

održivi razvoj” voditeljice Sonje Jurkoviæ, ova 

je knjiga svojom formom kataloškog pregleda 

zapravo izbor najuspješnijih studentskih 

radova kolegija Urbanistièko planiranje 3 i 4 

pri Katedri za urbanizam, prostorno planiranje 

i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskoga 

fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Ona sadrži 

nekoliko od ‘kompromisa’ osloboðenih, èak 

radikalnih vizija buduæega razvoja grada vezanih 

za urbane preobrazbe strateških gradskih 

predjela - u ovom kontekstu podruèja 

„Tromostovlja” i Borongaja u Zagrebu. 

Prologom urednika Krunoslava Šmita i Dubravke 

Vraniæ daje se uvid u osnovnu strukturu 

publikacije, kao i preliminaran problemski 

kontekst lokacija te osnovnih didaktièkih 

zamisli provoðenja kolegija Urbanistièko planiranje 

3 i 4. U uvodnom su dijelu, odnosno u 

tekstualnim osvrtima profesora - koordinatora 

zadataka Sonje Jurkoviæ i Jesenka Horvata, 

obrazloženi procesi i kriteriji vrjednovanja 

pojedine lokacije. Mladen Obad Šæitaroci 

zakljuèuje uvod konciznim osvrtom na dotadašnji 

razvoj i èvrstu tradiciju Katedre, o 

èemu zorno svjedoèe i radovi odabrani za ovu 

knjigu. 

Kljuèni dio publikacije - preglednik studentskih 

radova - tematski je podijeljen u dva dijela 

naslovljena sukladno urbanistièkom kolegiju 

pri kojem su rješenja nastala, odnosno 

prema prostornim cjelinama kojih se problematika 

obraðuje: „Urbanistièko planiranje 3: 

Tromostovlje” i „Urbanistièko planiranje 4: 

Borongaj”. Svaki od navedenih dijelova opremljen 

je popisom studenata - autora publiciranih 

projekata i njihovih voditelja, nakon 

èega koordinatori kolegija dodatnim tekstualnim 

prikazima pobliže izlažu osnovne 

probleme i stajališta vezana za pojedinu lokaciju. 

Nailazimo zatim na jezgrovit osvrt 

mentora - voditelja, kao i na sažetak predavanja 

prorektora Sveuèilišta Bojana Baletiæa 

vezanog za povijest razvoja Sveuèilišta i sadržajnu 

koncepciju buduæega sveuèilišnog 

kampusa Borongaj. 

Iako naglašeno individualnih pristupa, studentski 

su projekti grupirani po srodnosti planerskih 

stajališta i novoproizvedenih urbanih 

oblika. Tako su radovi Urbanistièkog planiranja 

3: „Tromostovlje” kategorizirani u èetiri 

grupe: „Urbani artefakti”, „Potezi”, „Vertikalni 

akcenti” i „Platforme”, od kojih je svaka predstavljena 

odabranim dijelovima teoretskih publikacija 

autora poput Alda Rossija, Rema Koolhaasa 

i dr. Programi kolegija Urbanistièko 

planiranje 4: „Borongaj” predstavljeni su kroz 

„Urbane poveznice”, „Ge neratore razvoja”, 

„Uravnoteženi razvoj” i „Etapnost i protokol” 

te su takoðer popraæeni isjeècima tekstova 

uglednih arhitekata i teoretièara. Svaki od 

objavljenih studentskih radova predstavljen je 

nizom prostornih shema, nacrtima urbanistièkog 

rješenja te vizualizacijama i prostornim 

prikazima. Navedeni prilozi upotpunjeni su 

autorovim tekstualnim obrazloženjem stajališta 

izgraðenog na teme lju analitièkog pristupa 

problemu, kao i tumaèenjem osnovne zamisli i 

završnog rješenja. Sadržaj knjige popraæen je i 

fotografskom dokumentacijom koja dodatno 

tumaèi kontekst te omoguæuje stjecanje svojevrsnih 

‘instant’ impresija. 

Knjigom je dokumentirana više od èetiri desetljeæa 

razvijana ‘predbolonjska’ tradicija prenošenja 

urbanistièkih znanja u postupku sazrijevanja 

studenata arhitekture, pri èemu æe u 

reformi urbanistièkih kolegija (koju su veæ iskusile 

prve ‘bolonjske’ generacije) zasigurno 

biti i metodološki korisna. Ova knjiga nesumnjivo 

pridonosi buduæim naraštajima arhitekata 

u uèenju procesa promišljanja i oblikovanju 

vlastita intelekta tijekom studija, a bit æe zanimljiva 

i velikom broju struènih osoba i ustanova 

ukljuèenih u aktualnu problematiku urbanoga 

razvoja i preobrazbe gradova.


Tin Oberman 

Zagreb - stanovanje u gradu i stambena naselja 

Tihomir Jukiæ, Ivan Mlinar, Marina Smokvina 

Zagreb - City Dwelling and Residential Estates 

Tihomir Jukiæ, Ivan Mlinar, Marina Smokvina 

Zagreb - City Dwelling and Residential Estates is a scientific monograph 

which deals with the issues of habitation from the standpoint of spatial 

demographics, sociology, contemporary history and urban planning 

theory. An interdisciplinary approach to the topic provides an objective 

insight into the conditions of residential estates planning and Zagreb 

housing projects. In the light of the ongoing economic crisis this analytically 

structured and graphically comprehensive treatment of the 

topic is of considerable use. Through tables, text and illustrations the 

publication gives a critical overview on the current situation serving 

thus as a basis for better planning of residential development in Zagreb. 

This study has been made at the request of the City Office for 

Strategic Planning and Development of the City headed by Prof. Tiho mir 

Jukiæ. This book forms part of the Zagreb trilogy which also includes 

recently published City Projects and still unpublished Spatial and Demographic 

Changes. 



Grad Zagreb, Gradski ured za strategijsko planiranje 

i razvoj Grada 

Zagreb, 2011. 

Str. 128, ilustr. 117, lit. 52, dokumentacija, internetski izvori 

[30 / 23 cm] 

Recenzenti: Alenka Deliæ, Sreèko Pegan 

Urednici: Zlatko Karaè, Irena Matkoviæ 


Grafièka oprema: Saša Stubièar 

ISBN 978-953-6229 

UDK 711.582 (497.5 Zagreb) ”19/00” 

CIP 766104 

‘Zagreb - stanovanje u gradu i stambena naselja’ 

znanstvena je monografija koja obraðuje 

problematiku stanovanja s gledišta prostorne 

demografije, sociologije te novije povijesti 

i teorije urbanizma. Primijenjeni interdisciplinarni 

pristup daje objektivan uvid u stanje 

zagrebaèke stanogradnje i planiranja stambenih 

podruèja. Uz recentne publikacije na 

temu stambenoga standarda [Bežovan, 2005.] 

i tržišta nekretninama [Tica, 2002.], autori 

smatraju kako se radi o kvalitetnom doprinosu 

temi koji bi trebao služiti kao temelj buduæoj 

izradi nove strategije razvoja Zagreba. 

Autori otvaraju nekoliko važnih tema, meðu 

kojima kao najvažnije izdvajaju analitièki pregled 

planiranja gradskih naselja i kritièki os vrt 

na planirana podruèja stambene namjene u 

aktualnom Generalnomu urbanistièkom planu 

Grada Zagreba. U prvom dijelu knjige obraðena 

su odabrana zagrebaèka stambena naselja, 

kronološki poèevši s Prvim svjetskim ratom. 

Naselja su sistematizirana u cjeline prema 

dekadama koje u grubo odgovaraju i razlièitim 

srednjoroènim gradskim planerskim strategijama. 

Standardi stanovanja i planerske 

strategije analizirani su u kontekstu vremena 

kroz smjenu razlièitih društveno-politièkih 

ureðenja i u kontekstu prostora kroz razlièite 

obuhvate zagrebaèke administrativne regije. 

Stanovanje je jedna od najvažnijih planerskih 

tema. Bez obzira na društveno-politièko ureðenje, 

planiranju stanovanja trebalo bi pristupati 

cjelovito, i to razraðenom dugoroènom 

strategijom koja obuhvaæa i kratkoroène 

i srednjoroène aspekte planiranja. Autori 

obraðuju i nezaobilaznu temu bespravne i divlje 

gradnje koja je svojevrstan lajtmotiv svih 

razvojnih razdoblja na našemu prostoru. 

U svjetlu aktualne gospodarske krize razlikovanje 

podruèja gradnje na novim prostorima 

(greenfield) i gradnje unutar podruèja preobrazbe 

(brownfield) èini se posebno korisno. 

Buduænost gradskoga planiranja stambene 

gradnje prouèena je i u kontekstu povijesno 

oèitanoga principa prenamjene vojnih i industrijskih 

podruèja. Radi procjene trenutaènoga 

stanja planirana su gradska stambena podruèja 

podrobno grafièki i tabelarno obraðena 

prema kriterijima prenamjene, površine obuhvata, 

planirane namjene (prateæi sadržaji), 

vrsti intervencije i provedbene procedure. U 

tome kontekstu posebno je zanimljiva i analiza 

sadašnjim Generalnim urbanistièkim planom 

propisanih parametara za stambenu 

izgradnju, stavljenih u korelaciju s antologijskim 

Gropiusovim i Le Corbusierovim analizama 

odnosa brojèanih pokazatelja i tipova 

stambene gradnje. 

Koristan je prilog i sažetak o Društveno usmjerenoj 

stambenoj izgradnji [DUSI], dodan 

kao posljednji prilog, ‘izvan službenoga 

programa’. DUSI, meðu ostalim, govori i o 

ulozi Arhitektonskoga fakulteta kao znaèajnog, 

znanstvenog i struènog sudionika u formiranju 

razvojnih strategija osamdesetih godina 

prošloga stoljeæa. Kratak pregled europskih 

povelja vezanih za temu planiranja 

stambenih podruèja dodan je s namjerom da 

ilu strira potrebu za usklaðivanjem zakonske 

regulative radi osiguravanja kvalitetnijeg stanovanja 

i moguæeg ulaska Republike Hrvatske 

u Europsku uniju. 

Ova je studija realizirana na zahtjev Gradskoga 

ureda za strategijsko planiranje i razvoj 

Grada Zagreba u Zavodu za urbanizam, prostorno 

planiranje i pejsažnu arhitekturu pod 

vodstvom autora, prof. dr.sc. Tihomira Jukiæa. 

Sudeæi prema domišljato dizajniranim žutim 

koricama, knjiga se može èitati kao poèetni ili 

kao završni dio trilogije ‘Zagreb’. Središnji ili 

poèetni dio trilogije jesu ‘Gradski projekti’ 

naranèastih korica, a završni ili središnji dio 

još su neobjavljene ‘Prostorno-demografske 

promjene’ crvenih korica. Poredane jedna uz 

drugu, žuta, naranèasta i crvena naslovnica 

otkrivaju slova ‘ZG’. Pomno osmišljen vizualni 

identitet pridonosi vrijednosti i suvremenosti 

izdanja. 

Ova monografija donosi vrlo kvalitetno grafièki 

popraæen povijesni analitièki pregled 

izvedenih i planiranih stambenih naselja na 

podruèju Grada Zagreba. Kao takva, zasigurno 

je znaèajan doprinos i nastavi na Arhitektonskom 

fakultetu. Ona æe poslužiti i kao vrijedan 

podsjetnik i izvor podataka arhitektonskoj 

i široj javnosti.


Marko Rukavina 

Zagreb - gradski projekti u postupku planiranja grada 

Tihomir Jukiæ, Mojca Smode Cvitanoviæ 

Zagreb - urban projects in the process of urban planning 

Tihomir Jukiæ, Mojca Smode Cvitanoviæ 

Urban projects in Zagreb raise a delicate issue primarily due to an imprecise 

definition of the term ”urban project” as well as to a relatationship 

beteen politics and profession. This publication is a significant 

scientific contribution to the first stages of research of this complex 

topic in Croatia. The authors have provided a critical analysis of Zagreb’s 

political and architectural circumastances and scientifically elaborated 

the need to redefine urban project with an emphasis on precise 

definition of criteria for project selection. The authors showed seven 

positively assessed models of west european cities in order to illustrate 

their arguments. The authors created for this scientific monograph 

graphic representations of the main topics and problems which make 

possible for the readers to explore the data individually and come to 

their own conclusions. 



Zagreb, 2011. 

Str. 123, ilustr. 93, lit. 36, dokumentacija, internetski izvori, 

[30 / 23 cm] 

Recenzenti: Hildegard Auf-Franiæ, Sreèko Pegan 

Urednici: Zlatko Karaè, Irena Matkoviæ 

Lektura: Zlata Santriæ 

Grafièka oprema: Saša Stubièar 

ISBN 978-953-6229-79-6 [AF] 

UDK 711.16 (497.5 Zagreb)”00” 

CIP 760794 

Termin ‘gradski projekt’ u planerskoj dokumentaciji 

Grada Zagreba, prema autorima, 

javlja se prvi put 2000. godine u dokumentu 

Zagreb 2000+ Nova urbana strategija. Pitanje 

pretaciju podruèja grada oznaèenih kao gradski 

projekt. Pedeset i sedam prostora prema 

trenutaèno važeæem GUP-u Grada Zagreba iz 

2007. (2009.) egzaktno je popisano, numerirano 

odreðen je fokus i odabran podnaslov s intencijom 

ukazivanja na moguæe modele primjenjive 

na Zagreb. To su Mitterrandovi ‘veliki 

projekti’ urbane obnove (Parc de la Villette, 

i zatim tablièno obraðeno prema krite- 

Opéra Bastille, Bibliothque Nationale de 

gradskih projekata u Zagrebu delikatno je 

ponajviše zbog nejasnoæe definicije te odnosa 

politike i struke. Ova je publikacija znaguænosti 

etapne realizacije, približnoj površicije 

s fokusom na stanovanju u Berlinu, ‘urrijima 

raspoznatljivosti u samom planu, mo- 

France i drugi) u Parizu, projekti rekonstrukèajan 

znanstveni doprinos poèetku istra živanja 

te kompleksne teme u Republici Hr- 

kategorizacija velièine (50 ha), prema vlasništvu i planiranoj dišta i transformacija luke u Rotterdamu, 

Knjiga je strukturirana u sedam poglavlja, namjeni. Sukladno tabliènoj numeraciji, grafièki 

prikazane lokacije razraðene su i prema gija transformacijskih fokusa u Beèu, rekon- 

‘poticanje specifiènosti’ u Londonu, strate- 

kroz koja autori rasvjetljavaju problem definicije 

gradskoga projekta i genezu problematike 

koju pojam oznaèava. Tekst donosljednjega 

biva primjerice vidljiva diskrepantenzifikacija’ 

u Helsinkiju. U odabranih osam 

kriteriju provedbene procedure. Iz ovoga postrukcija 

obalnoga pojasa Osla i ‘urbana insi 

analizu aktualne planersko-zakonodavno- cija izmeðu grafièkog i tekstualnog dijela gradova prikazani su primjeri koji se razlikuju 

-politièke zbilje i prikaz potencijalnih stranih 

komparativnih primjera. Ovaj rad autori za znaèajan broj gradskih projekata nije ucr- 

sustava manjih potprojekata do jedinstvenih 

GUP-a Grada Zagreba 2007. (2009.). Naime, brojem i velièinom zahvata, u rasponu od 

zakljuèuju odreðivanjem kriterija za odabir tana obveza ni za izradu detaljnoga urbanistièkoga 

‘strateških megagradskih projekata’. Svi pri- 

gradskih projekata. 

plana ni urbanistièko-arhitektonskazani 

planovi imaju jasan zajednièki naziv- 

Povijest ‘zagrebaèkoga gradskog projekta’ koga natjeèaja unatoè jasnoj odrednici iz nik. Provedeni su kao dio jasne i cjelovite 

20. stoljeæa autori dijele na dva bitna razdoblja. 

To su razdoblje od 1930. do 1986. s intencijom moguænosti jasne usporedbe sa brigom za društveni interes, ‘kontrolu grad- 

tekstualnog dijela. Odabrani kriteriji birani su gradske dugoroène strategije s izraženom 

godine i ono od 1986. do 2009. godine. U ranijem 

razdoblju autori su kao primjere mode- 

Odabir stranih primjera znakovit je, uzevši u 

stranim primjerima. 

skog teritorija i gospodarsko urbanu reprodukciju 

grada’. 1 

la gradskoga projekta izdvojili kapitalne planove 

poput Idejnog rješenja Južnoga Zagreba jekta, kao i nepostojanje identiènog termina fièkim prilozima koji odlièno ilustriraju osnov- 

obzir problematiku definicije gradskoga pro- 

Ova je studija opremljena autorskim gra- 

(Novi Zagreb) i nekoliko natjeèaja koji se u planovima odabranih zemalja. Na taj naèin ne teme i probleme te èitatelju omoguæavaju 

bave središnjom gradskom osi. Vezano za autori izražavaju jasno stajalište o svrsi, kriteriju 

odabira i društvenoj ulozi podruèja kljuèke. Autori predlažu ponovno vrjednova- 

da sam prouèi podatke i donese svoje za- 

novije razdoblje, posebno je zanimljivo i detaljno 

prikazan odnos neprihvaæenoga prijedloga 

GUP-a iz 2000. godine i donesenoga iz zapadne Europe i mahom su znaèajno veæi ljanje jasnih kriterija za njihov odabir. 

oznaèenih kao gradski projekt. Svi su primjeri nje aktualnih gradskih projekata uz postav- 

plana iz 2003. godine. Definicija gradskoga 

projekta usporeðena je kroz tekstualni i zakonski 

aspekt te kroz autorsku grafièku interod 

veæine obuhvata ‘zagrebaèkih gradskih 

projekata’. Karakterizira ih dugo razdoblje ili 

etapnost realizacije. Za svaki od primjera 1 Autori citiraju: Zagreb 2000+ Nova urbana strategija


Marko Špikiæ 

Zgrada Željpoha u Zagrebu 

Rasprave o arhitektonskoj interpolaciji 

Zlatko Juriæ, Ana Vukadin 

Željpoh Building in Zagreb 

Debates on architectural interpolation 

Zlatko Juriæ, Ana Vukadin 

The book is an overview of the history of construction and reception of 

the Željpoh building in Zagreb designed by Stanko Fabris. The history 

of Maršal Tito Square, where the building was erected is presented 

through Historicist design of the square, monumental architecture 

and the space in the north side of the square which for decades remained 

unbuilt. The prehistory of the building construction comprises 

several designs made from 1911 to 1938 by esteemed Croatian architects 

(Ehrlich, Albini, Kauzlariæ, Carnelutti, Ebert, Denzler, Turina). After 

WWII a new generation of modernist architects considered both 

interpolation and the construction of new large-scale structures in the 

vicinity of the building to the detriment of the existing historical structures 

(Ibler, Turina, Rašica, Vitiæ). The book also brings the history of 

the reception and criticism of Fabris’ design for the Željpoh building 

which facilitated the formation of theoretical syntheses on interpolation 

even before the ICOMOS charter of 1972 on introduction of contemporary 

architecture into ancient groups of buildings. 


Acta architectonica - Znanstvene monografije 7 

Zagreb, 2011. 

Str. 159, ilustr. 192, bilj. 307, bibl. 119, arhiv. izvori 6, 

biografije autora 

[26 / 21 cm, meki uvez] 

Recenzenti: Julija Lozzi-Barkoviæ, Ariana Štulhofer, 

Andrej Uchytil 


Urednica knjige: Ariana Štulhofer 

Lektura: Vesna Arsovski, Nina Renduliæ 

ISBN 978-953-6229-77-2 

UDK 72.02(497.5 Zagreb)”19/00” 

CIP 757238 

Zgrada Željpoha arhitekta Stanka Fabrisa izgraðena 

je na zagrebaèkom Trgu maršala Tita 

od 1961. do 1964. godine. Veæ desetljeæima 

izaziva rasprave, da bi nakon pola stoljeæa 

postojanja izgubila izvorni izgled. Knjiga arhitekta 

Zlatka Juriæa i povjesnièarke umjetnosti 

Ane Vukadin govori o njezinu nastanku, nijekanju 

prava na postojanje i zaboravu, a u 

naše doba i osudi na pregradnju. U knjizi se 

istražuje povijest arhitektonskih, urbanistièkih 

i konzervatorskih koncepcija kao povijest 

straha od praznine i strukovne recepcije graðevine 

koja se pojavila na sjeverozapadnom 

dijelu Trga, podsjeæajuæi da rasprave o uvoðenju 

novih struktura u stare ambijente nisu 

zaobišle ni naše krajeve. 

Knjiga je podijeljena u šest kritièko-povijesnih 

poglavlja. Autori su se na poèetku vratili 

u pretpovijest problema, vraæajuæi èitatelja u 

doba nastanka Trga. Tako je otvoren problem 

odnosa nove arhitekture prema genezi jednoga 

od omiljenih gradskih trgova, kao kljuèan 

za poimanje i tretiranje Fabrisova djela. U 

prvom se poglavlju govori o oblikovanju prostora 

koji je iz trgovišta pretvoren u trg s reprezentativnim 

javnim graðevinama, namijenjenim 

znanosti i kulturi. Spomen Kožariæeva 

Prizemljenog sunca u tom kontekstu 

upuæuje na ‘neprihvatljivost’ novih sadržaja 

unutar stilski i namjenski postojanog ambijenta. 

Kako bi se shvatila složenost izazova 

za arhitekta koji je, nakon višedesetljetnog 

prekida u projektiranju, trebao ‘dovršiti’ Trg, 

autori u nekoliko odlomaka prikazuju što se 

zbivalo s parcelom na spoju Trga i Deželiæeva 

prilaza. Rijeè je o još jednoj pretpovijesti, 

obilježenoj neizvedenim projektima za Oficirski 

dom izmeðu 1911. i 1938. godine. Tom je 

razdoblju, kao i onomu nakon 1945., zajednièka 

pojava uglednih projektantskih imena: 

H. Ehrlicha, A. Albinija, M. Kauzlariæa, A. Carneluttija, 

V. Eberta, J. Denzlera i V. Turine. 

Da nakon 1945. nije bila rijeè tek o punkcijskoj 

dogradnji veæ i o šire postavljenom urbanistièkom 

promišljanju osjetljiva ambijenta, 

pokazuju zamisli modernistièkih arhitekata. 

Projekti Iblera iz 1954. te Turine, Rašice i 

Vitiæa iz 1958. pokazuju da nova arhitektura 

nije trebala služiti kao usamljen glasnik utopije, 

nego se predstaviti kao osvajaè prostora 

koji zbog poboljšanja životnoga standarda nameæe 

invenciju, nijeèuæi povijesne ambijente. 

Upoznajuæi se s takvim prijedlozima, èitatelju 

postaju jasnije pozicije s kojih je 1957. kretao 

Fabris kada je zapoèeo risati graðevinu dovršenu 

1964. godine. Autori knjige posvetili su 

jedno poglavlje genezi projekta i mijenama 

izazvanim osudama koje su dolazile iz redova 

arhitekata, a od 1961. i gradskih konzervatora. 

Te rasprave ukazuju na jaèanje skepse 

koja se nije odnosila na percepciju modernizma, 

nego na problem njegova dijaloga s postojeæim 

ambijentom. Tim problemom autori 

se bave u treæem poglavlju gdje se u kronološkom 

redu donose ocjene kritièara interpolacije: 

G. Gamulina, M. Preloga, V. Turine, 

R. Ivanèeviæa, A. Albinija, A. Pasinoviæ i B. 

Magaša. Oni su pomogli nastanku veæih teorijskih 

rasprava o interpolaciji. Zato u èetvrtom 

poglavlju èitamo o nastanku teorijskih 

sinteza kod veæ spominjanih pisaca, koji su 

1969. okupljeni u anketi èasopisa ”Arhitektura”. 

Autori pritom istièu Ivu Maroeviæa koji je 

od 1975. do 1986. pisao o teoriji i metodama 

interpolacije. 

Knjiga je zakljuèena pregledom posljednjih 

desetljeæa propadanja Fabrisove graðevine, 

od prijedloga redizajna osamdesetih godina 

preko pokušaja naknadne izvedbe izvornoga 

projekta devedesetih do prenamjene za Muzièku 

akademiju od 2003. godine. Autori su 

trima završnim poglavljima znatno obogatili 

ovu zanimljivu i dragocjenu knjigu dodavši joj 

Katalog projekata vezanih za prostor na 

kojem je nastala Fabrisova zgrada, životopise 

sudionika dogaðanja i preglednu kronologiju 

zbivanja na Trgu od 1856. do 2004. godine. 

Fabrisova graðevina danas je u agoniji: veæ 

se godinama rastavlja, a u bliskoj buduænosti 

èeka je pregradnja prema projektu arhitekta 

Milana Šosterièa. Knjiga æe nas podsjetiti na 

njezin kratak i buran život, ali i na odnos koji 

imamo prema arhitektonskoj kreaciji, bez obzira 

na to koji ideološki, povijesni ili estetski 

predznak nosi. Djelo je osvježavajuæe jer 

objedinjuje arhitektonska i povijesno-umjetnièka 

gledišta, sretno izbjegavajuæi odvojenost 

struka. Pisana je pohvalno jasnim i sažetim 

stilom, stapajuæi brojna povijesna svjedoèanstva 

i komentare u izvrsnu interpretaciju 

jednog projekta koji je postao sinegdohom 

interpolacije i tretiranja modernistièke 

arhitekture u našoj zemlji.


Melita Èavloviæ 

Povijest moderne arhitekture II. 

Od Franka Lloyda Wrighta do Franka O. Gehryja: Organski slijed 

Udžbenik za studij arhitekture 

Bruno Zevi 

History of Modern Architecture II 

From Frank Lloyd Wright to Frank O. Gehry: Organic Continuity 

Textbook for Architectural Studies 

Bruno Zevi 

The recently translated book History of Modern Architecture II has been 

published as a second volume of Zevi’s original one-volume handbook. 

It presents the development of an organic approach to architecture in 

the USA in the period from the end of the 19 th century to the 1990s. The 

shift in design methodology, which was recognized and interpreted by 

Zevi through accomplishments of selected architects, emerged for the 

first time in the works of American architect Frank Lloyd Wright. Better 

understanding of the wider context of this architectural development 

was made by chronological tables of prominent scientific and artistic 

contributions at the end of the book. Each introductory text about a 

topic is accompanied by rich illustrative material which includes drawings 

and photographs of each analyzed period. Even if published with a 

60 year delay, the book offers a coherent approach to what was at that 

time a current architectural concept. 

Golden marketing - Tehnièka knjiga 


Zagreb, 2010. 

Str. 640, bibliografija, kronološke tablice, popis 

ilustracija, kazalo, pogovor, bilješka o autoru 

[28,5 / 22 cm, tvrdi uvez] 

Recenzenti: Nikola Filipoviæ, Ivan Juras, 

Karin Šerman, Tomislav Premerl 

Urednica: Mia Roth-Èerina 

Struèna redaktura: Karin Šerman 

Prijevod: Zorana Sokol Gojnik 


ISBN 978-953-212-267-1 

Organizam kao zatvorena forma, kojoj ništa 

ne nedostaje i kojoj su svi egzistencijalni dijelovi 

veæ inherentni, poslužila je kao izvor inspiracije 

za cijeli set arhitekata koji su naknadno 

bili oznaèeni kao sljedbenici organskog 

principa. Kao što je sama pretpostavka 

nosila u sebi dozu idealizacije, tako i arhitektura 

oznaèena kao organska nosi simbolièku 

poruku koja se više ili manje uspješno prepoznaje 

u projektima ovog pristupa, onih u skicama 

ili realizacijama. Organski se pristup 

dosljedno prikazuje kao superiorniji onomu 

koji je u isto to doba bio izuzetno prisutan, a 

taj je racionalan, dok u sebi dovodi u uzroèno-posljediènu 

vezu arhitektonsku strukturu 

s izborom materijala njezine realizacije. 

„Povijest moderne arhitekture”, informativan 

je prikaz koncepta organske arhitekture s posebnim 

naglaskom na njezinu amerièku epizodu. 

Strukturiran kronološki, unutar pet poglavlja, 

poèinje s razdobljem kraja 19. stoljeæa, 

moderne amerièke arhitekture i njezina 

zaèetnika Franka Lloyda Wrighta, da bi se završilo 

s 1990-im godinama 20. stoljeæa i aktivnostima 

Franka Gehryja. Dodatan bonus knjiga 

nudi na samom kraju gdje se u vidu kro noloških 

tablica daje širi kulturološki kontekst 

svakog razdoblja. Svako poglavlje identiène 

je strukture, a ona se sastoji od cjelovitog 

problematskog prikaza odreðenog razdoblja, 

koje je zatim potkrijepljeno uglavnom fotografskim 

ilustrativnim materijalom arhitektonskih 

ostvarenja. Oni autori ili pristupi koji 

su nedovoljno predstavljeni uvodom, dobili 

su širu tekstualnu elaboraciju upravo na pripadajuæim 

im ilustrativnim stranicama. 

Prvi je svezak „Povijesti moderne arhitekture”, 

koji prati slijed od Williama Morrisa do Alvara 

Aalta, identiène unutarnje strukture i prisutan 

u hrvatskom prijevodu od 2006. godine. Zajedno 

s ovim prijevodom, njegovim sastavnim 

dijelom, dobivena je tako, opsežno ilustrirana 

i vrijedna monografija. Ona je na talijanskom 

jeziku tiskana 1950. godine, nakon Giedionova 

djela „Prostor, vrijeme i ar hitektura”, usporednog 

diskursa. Kratka sek venca organskog pristupa 

arhitekturi zastup ljena je i u Zevijevoj 

knjizi „Znati gledati ar hitekturu”, tiskanoj u 

hrvatskom prijevodu 2000. godine, dok se na 

temu organske arhitekture, i to kroz njezino 

znaèenje iskonske povezanosti s prirodom, 

osvræe i Neven Šegviæ u tekstu „Organska arhitektura 

F. L. Wrighta”. 

U prvom poglavlju pod naslovom „Moderna 

tradicija i rani racionalizam u SAD-u” autor se 

bavi poèetcima i dostignuæima Èikaške škole. 

Iako inovacije koje istièe kao kljuène za promjenu 

arhitektonske oblikovne paradigme 

nisu bile amerièki, veæ zapravo europski izum, 

njihovo je oživotvorenje rezervirano za Veliki 

kontinent. To je razdoblje predstavljeno kao 

pripremno za pojavu jednog autora, pa iako 

se to isprva tek naznaèuje, kasnije postaje sve 

oèitije. Frank Lloyd Wright protagonist je sljedeæeg 

poglavlja, a njegova æe arhitektonska 

misao biti u pozadini svake interpretacije kasnijih 

povijesnih arhitektonskih tendencija. 

Upravo se na njegovom primjeru autora - arhitekta 

koji se nije osjetio sputan ogranièavajuæim 

elementima tradicije koju su mnogi 

prije njega bezrezervno slijedili - iznosi sasvim 

nov pristup stvaranju. Odbacuju se poznati, 

sigurni pristupi arhitektonskog jezika 

oponašanja i dopušta se tadašnjem suvremenom 

trenutku da bude proživljeno kroz arhitektonski 

projekt. Kao argument potvrde odreðene 

metode usporeðuju se dva pristupa, 

onaj Le Corbusiera s onim F. L. Wrighta. Tamo 

gdje prvi postavlja pravila kontrolirajuæi krajnji 

arhitektonski proizvod, ovaj drugi bavi se 

postupcima i naèinom pristupa problemu, ne 

sluteæi u potpunosti kamo æe ga on dovesti. 

Ovaj koncept propitkuje se dalje u poglavlju 

„Wrightova meðunarodnog utjecaja” u kojem 

se nagoviješta pitanje istinitosti slijeðenja 

Wrightova pristupa, za razliku od iskljuèivo 

formalne pripadnosti pokretu, koja postaje 

sve aktualnija. „Organski pokret u SAD-u” 

donosi sada veæ razvijenu organsku prièu u 

metropolitanskom kontekstu, za razliku od 

one europske. Meðuratno razdoblje nije bilo 

blagonaklono prema realizaciji organskog 

koncepta na primjerima veæeg mjerila novih 

europskih gradova jer je tu pristup testiran 

iskljuèivo unutar granica pojedinaènih ostvarenja. 

Posljednje poglavlje, vremenski najduže, 

obiluje generacijski ne baš složnim arhitektima. 

Upravo zbog njihove brojnosti i rastakanja 

organske ideje u niz frakcija i autorskih 

pristupa, ovo razdoblje obiluje arhitektonskim 

strujanjima. 

Iako napisana nedugo nakon rata i više puta 

naknadno nadopunjavana, ova knjiga svjedo èi 

o proteklom vremenu kroz ideološki obojane 

rakurse, pa se zbog toga može i ona izložiti kritici 

s današnje pozicije suvremenog trenutka.


Boris Dundoviæ 

Kastélyépítészet és kastélykultúra Magyarországon 

A historizmus kora 

Sisa József 

Arhitektura i kultura dvoraca Maðarske 

Doba historicizma 

Sisa József 

The book ”Arhitecture and Culture of the Hungarian Castles - Historicism” 

about the Hungarian castles as well as the customs and cultural 

habits of their inhabitants between 1840 and 1914, written by dr.sc. 

József Sisa, is the result of the author’s in-depth research over the years 

into the Hungarian architecture and culture. The first part of the book 

gives an account of the commissioners and architects who designed the 

castles including the social circumstances of their origin. The author 

gives particular prominence to the most influential historical figures of 

the period: the Károly and Andrássy families as the major patrons, and 

Miklós Yblo as the most influentical architect. In addition, the book 

gives a description of the styles and building technologies, the interior 

designs and parks. The second part of the book gives a brief analysis of 

each castle including a survey of their most important features, original 

drawings, plans and photographs, and historical reviews. The castles in 

Cabuna, Donji Miholjac and Dioš in Slavonia have also been included. 

This lavishly produced book offers a unique, comprehensive and accessible 

survey of more than 80 castles. 

Vince Kiadó, Budimpešta, 2007. 

Str. 388, ilustr. 306, lit., kazalo imena, izvori, summary 

Jezik: maðarski 

[25 / 19 cm, tvrdi uvez] 

Glavna urednica: Katalin Krén 

Kartu izradio: Béla Nagy 

Prijevod na engleski: Jeremy Howard 

Grafièka dizajnerica: Tünde Kálmán 

ISBN 978-963-9731-31-8 

O maðarskim se dvorcima, tijekom gotovo 

stotinjak godina moglo èitati samo u kraæim 

èlancima i nedostupnim fakultetskim studijama, 

a svaki pokušaj njihove sinteze u jedinstveno 

djelo bio je naizgled nemoguæ. Stoga 

je knjiga uglednoga povjesnièara umjetnosti 

dr.sc. Józsefa Sise, od 2007. godine kada je 

izašla, prepoznata kao jedno od najvažnijih 

izdanja koje govori o maðarskom graditeljstvu 

i kulturi izvan velikih gradova. Veæ i sâm 

naslov, kojeg je prijevod na hrvatski jezik „Arhitektura 

i kultura dvoraca Maðarske”, èitatelju 

unaprijed govori o dvojnosti u autorovu 

znanstvenom pristupu - on je ujedno poznavatelj 

povijesti umjetnosti i arhitekture, ali i 

vrstan sociolog koji objašnjava društvene prilike 

toga doba. Smjestivši ih u odreðeni povijesni 

kontekst od 1840. do 1914. godine, autor 

objedinjuje dvorce podnaslovom „Doba 

historicizma”, èime jasno naglašava kako je 

to razdoblje maðarskoga graditeljstva zapravo 

eklektièna mješavina raznih stilova koji su 

uživali popularnost meðu tadašnjim dobrostojeæim 

obiteljima. Pritom je važno napomenuti 

kako je veæina dobrostojeæih obitelji bila 

okarakterizirana sintagmom nouveaux riches, 

što svakako opravdava zavidan broj više od 

osamdeset u knjizi spomenutih i opisanih 

zdanja. Nastojeæi se asimilirati s aristokratskim 

naèinom života, novonastali bogataši 

iskoristili su tada moguæu punu slobodu gradnje 

izvan gradova kako bi pokazali svoju moæ 

pa je to naposljetku iznjedrilo poseban oblik 

stilistièkog pluralizma koji je bio slika mnogih 

putovanja i velikog bogatstva, ali ponajviše 

osobnog ukusa. 

U prvoj od dvije glavne cjeline knjige autor se 

osvræe na naruèitelje i graditelje dvoraca. Pritom 

spominje kako neke od starih aristokratskih 

obitelji poput Esterházyja ili Batthyányja 

(hrv. Baæana) grade u ovom razdoblju veoma 

malo, dok obitelj Károly i braæu Andrássy istièe 

kao najznaèajnije pokrovitelje, a u pojedinim 

sluèajevima i kao projektante. U to su 

doba arhitekti veæinom pristizali iz Austrije. 

Upravo iz tog razloga autor naglašava važnost 

Arthura Meiniga kao omiljenog arhitekta 

budimpeštanske aristokracije. Takoðer spominje 

- nama poznatije - arhitekte H. Helmera 

i F. Fellnera te Otta Wagnera. No ipak, unatoè 

sveprisutnosti stranih projektanata, najznaèajniji 

je bio upravo maðarski arhitekt 

Miklós Ybl èije ime autor posebno naglašava 

na više mjesta. Slijede opisi stilova, interijera 

i funkcija pojedinih dijelova dvoraca, koji 

ukazuju kako je (tada veæ zastarjela) barokna 

pravilnost uvelike zamijenjena romantièkom 

sluèajnošæu unutrašnjih prostorija, a i vanjskog 

izgleda dvorca, te ureðenja pripadajuæeg 

perivoja imanja na kojemu se nalazi. Oblikovanje 

u svojoj je raznolikosti tako ukljuèivalo 

i stilove kao što su alt-deutsch, tous les 

Louis i orijentalizam, kojim je opisima u ovoj 

knjizi posveæena velika pozornost. Usto, ponekad 

i ulomcima iz drugih izvora, autor doèarava 

ugoðaj života i obièaje u dvorcima: od 

vlasnika i njegove obitelji do mnogobrojne 

posluge. 

Koncizno i sustavno pojedinaèno obraðeni 

dvorci u drugoj cjelini knjige nude èitatelju 

pregled njihovih najvažnijih obilježja, prikupljenih 

izvornih crteža, tlocrta i fotografija, te 

povijesne osvrte. U tome dijelu autor navodi i 

tri dvorca koji se nalaze na podruèju Slavonije, 

a njihove arhitekte opisuje kratkim biografijama 

na kraju knjige. To su dvorac Jankoviæ 

u Cabuni (djelo beèkog arhitekta Moritza 

Wapplera), dvorac Mailáth u Donjem Miholjcu 

(prema projektu arhitekta Istvána Möllera) 

i dvorac Tüköry u Diošu (arhitekta Gyule Sándyja 

u suradnji s Erno½om Foerkom). Takoðer, 

natuknicama su spomenuti i Bajnski Dvori 

obitelji Erdo½dy te Trakošæan obitelji Draškoviæ 

u Varaždinskoj županiji. 

Pomno biranim izvorima autor je postavio 

nove temelje prouèavanju maðarske arhitekture. 

Takoðer, posebna je pozornost pridodana 

strukturiranju podataka. Nastala na temeljima 

njegove doktorske disertacije, ova bogato 

opremljena knjiga dr. sc. Józsefa Sise 

odiše jednostavnošæu izraza i pristupaènošæu 

èitatelju.


Vladimir Kuliæ 

Modern Architecture 

and the Mediterranean: 

Vernacular Dialogues 

and Contested Identities 

Jean-François Lejeune 

i Michelangelo Sabatino, eds. 

Pride in Modesty: 

Modernist Architecture 

and the Vernacular Tradition 

in Italy 

Michelangelo Sabatino 

Arhitektura modernizma 

i Mediteran: 

tradicijski dijalozi 

i osporeni identiteti 

Jean-François Lejeune 

i Michelangelo Sabatino, ur. 

Dostojanstvo skromnosti: 

arhitektura modernizma 

i vernakularna talijanska 

tradicija 

Michelangelo Sabatino 

Vernakularno naslijeðe mediteranskog bazena 

jedno je od kljuènih izvorišta arhitektonskog 

modernizma. Dovoljno je podsjetiti se 

Le Corbusierova glasovitog „Putovanja na istok” 

1911. godine i njegovih mnogobrojnih 

kasnijih projekata na obalama Mediterana, ili 

utjecaja koji je vernakularna arhitektura regije 

imala na beèke arhitekte na prijelomu stoljeæa 

- kako na pripadnike secesije, tako i na 

njihova protivnika Adolfa Loosa. No, za razliku 

od klasiènog naslijeða, kojega je uloga u 

formuliranju moderne arhitekture temeljito 

osvijetljena veæ desetljeæima, dijalog izmeðu 

modernizma i takozvane „narodne”, „folklorne”, 

„spontane”, „anonimne” ili „arhitekture 

bez arhitekata” Mediterana ostao je bez sveobuhvatnije 

historizacije i teoretizacije. Sveden 

na sporadiène izolirane epizode, taj je 

dijalog ostao nekom vrstom „potisnute prošlosti” 

modernizma, koja usprkos svom nedvojbenom 

znaèenju zauzima podreðen položaj 

u povijestima arhitekture 20. stoljeæa. 

U svojim dvjema novim knjigama kanadsko- 

-amerièki povjesnièar arhitekture Michelangelo 

Sabatino donosi nov i znaèajan doprinos 

sustavnom istraživanju odnosa izmeðu moderne 

arhitekture i mediteranskoga vernakulara. 

Modern Architecture and the Mediterranean: 

Vernacular Dialogues and Contested 

Identities zbirka je eseja koju Sabatino potpisuje 

u suradnji s Jean-Françoisom Lejeuneom 

s namjerom da prvi put poveže i objedini razlièita 

istraživanja utjecaja narodnih graditeljskih 

tradicija Mediterana na uspon i širenje 

arhitektonskog modernizma. S druge strane, 

Pride in Modesty: Modernist Architecture and 

the Vernacular Tradition in Italy Sabatinova 

je samostalna studija u kojoj on prati na koje 

su naèine anonimne, predindustrijske, vernakularne 

graðevine i predmeti utjecali na arhitektonsku 

praksu i diskurse u Italiji izmeðu 

1910. i 1970. godine. Ove dvije knjige metodološki 

su razlièite, ali kompatibilne, buduæi 

da prva predstavlja široku mapu, a druga detaljniju 

studiju sluèaja srodnih fenomena. 

Modern Architecture and the Mediterranean 

zasniva se na premisi da je u formiranju arhitektonskoga 

modernizma južnjaèki, mediteranski 

vernakular bio važna konstitutivna protuteža 

sjevernjaèkom racionalizmu, kojoj su 

meðutim anglo-germanski teoretièari i povjesnièari, 

svjesno ili ne, umanjivali znaèenje. 

Usprkos takvim predrasudama, kako pokazuje 

uvodnièar u knjigu Barry Bergdoll, Mediteran 

je još od 18. stoljeæa bio važnim odredištem 

arhitekata sa sjevera, ne samo kao kolijevka 

klasiène tradicije veæ i zbog svoje 

„anonimne” arhitekture, pa je tako veæ Friedrich 

Schinkel bio veoma fasciniran talijanskim 

otokom Caprijem, koji æe poslije nadahnjivati 

i Josefa Hoffmanna te mnoge druge 

arhitekte. Naglašavajuæi dualitet izmeðu sjevera 

i juga, Lejeuneova i Sabatinova knjiga 

podijeljena je na dvije cjeline, od kojih se 

prva bavi graditeljima koji su živjeli i radili u 

zemljama Mediterana, a druga arhitektima sa 

sjevera koji su Mediteranom putovali i njime 

se nadahnjivali. Prvi dio donosi šest eseja i 

poèinje širokim pregledom „mita o Mediteranu”, 

u kojem talijanski povjesnièar arhitekture 

Benedetto Gravagnuolo prati utjecaje mediteranskog 

vernakulara na arhitekte, od 

Schinkela do Le Corbusiera. Daljnji eseji usredotoèuju 

se na pojedine zemlje regije, pa 

tako Sabatino piše o politièkim konotacijama 

koje je „mediterraneitá” imala u talijanskom 

modernizmu; Lejeune piše o španjolskim arhitektima 

Sertu, Bohigasu, De la Soti i Del 

Amu; Sheila Crane o utjecaju Le Corbusierova 

èitanja Mediterana na francuske arhitekte 

Fernanda Pouillona i Rolanda Simouneta; Ioanna 

Theocharopoulou o potrazi za „istinskom” 

grèkom arhitekturom u djelima Dimitrisa 

Pikionisa, Arisa Konstantinidisa i Constantinosa 

Doxiadisa, a Sibel Bozdog¢an o 

istambulskom arhitektu Sedadu Eldemu. Šest 

eseja drugoga dijela divergentniji su ne samo 

po temama nego i po kvaliteti. Meðu njima su 

tekstovi Kaia Gutschowa o nacionalistièkom 

antimediteranizmu njemaèkog arhitekta i kritièara 

Paula Schultze-Naumburga; Ite Heinze-Greenberg 

o arhitekturi Ericha Mendelsohna 

u Palestini; Esre Akçan o radu Bruna 

Tauta u Turskoj i Japanu; Francisa Lyna o 

utjecajima Gottfrieda Sempera na Erika Gunnara 

Asplunda; Andree Guarnerija o Bernardu 

Rudofskom, te Toma Avermaetea o inspiraciji 

koju su arhitekti Teama X našli u sjevernoafrièkim 

tradicionalnim naseobinama. 

Veæini od navedenih dvanaest eseja zajednièko 

je to da razmjerno uspješno ponovno 

problematiziraju odnos moderne arhitekture 

prema regionalnim i lokalnim identitetima, te 

prema predmodernom naslijeðu, a koji su povjesnièari 

prije po pravilu reducirali na meðusobno 

iskljuèive suprotnosti. 

Sabatinova knjiga Pride in Modesty dublje 

istražuje taj odnos, koristeæi ga kao leæu kroz 

koju promatra talijansku arhitektonsku kulturu 

u veæem dijelu 20. stoljeæa. Kako pisac 

kaže, utjecaj vernakularne kulture u talijan-


The two books offer a fresh and significant 

contribution to the understanding 

of the relationship between modern architecture 

and Mediterranean vernacular 

heritage. Modern Architecture and 

the Mediterranean is a pioneering collection 

of twelve essays, which explore 

the efforts of native modern architects at 

incorporating the lessons of Mediterranean 

vernacular buildings, as well as the 

work of their colleagues from the North 

who traveled to and were inspired by the 

region. Pride in Modesty explores in 

depth the influence of anonymous, preindustrial, 

vernacular buildings and objects 

on architectural practices and discourses 

in Italy between 1910 and 1970. 

Routledge 

New York, 

2010. 

Str. 320, ilustr., bilješke, 

literatura, kazalo 

[24,4 / 17,3 cm, meki uvez] 

ISBN 978-0-415-77634-9 

University of Toronto Press, 

Scholarly Publishing Division 

Toronto, 2010. 

Str. 336, ilustr. 85, bilješke, 

literatura, kazalo 

[22,9 / 15,3 cm, tvrdi uvez] 

ISBN: 978-0-8020-9705-7 

skom modernizmu bio je poput „podzemne 

rijeke koja krivuda kroz pukotine u tlu da bi 

povremeno izbila na površinu i zatim ponovo 

nestala”. Tu fluktuirajuæu fascinaciju kritièar 

Lionello Venturi opisao je frazom „ponos na 

skromnost” (orgoglio della modestia), po kojoj 

je knjiga naslovljena da bi naglasila znaèenje 

svakodnevne, nepretenciozne, istovremeno 

primitivne i duboko racionalne kulture 

neprivilegiranih masa za razvoj talijanskog 

modernizma. No ono što posebno iznenaðuje 

jest to da su se u „podzemnoj rijeci” vernakularne 

tradicije, na ovaj ili onaj naèin, simbolièno 

okupali gotovo svi znameniti talijanski 

arhitekti, kritièari i teoretièari modernog razdoblja, 

kako oni koji se uobièajeno povezuju 

s vernakularistièkim tendencijama poput 

Giuseppea Pagana i studija BBPR, tako i oni 

koje obièno smatramo radikalnim protivnicima 

bilo kakve tradicije poput futurista. U tako 

širokom rasponu arhitektonskih pozicija bilo 

je neminovno da se upotreba vernakulara poveže 

s razlièitim, èesto i dijametralno suprotnim 

identitetima i politièkim pozicijama - od 

ljevice do fašistièke desnice, proizvodeæi vrlo 

složeno polje sila u kojem razlièite tendencije 

lako mijenjaju smjer, baš poput podzemne 

rijeke. Sabatino posveæuje puno pozornosti 

tome da talijanska dostignuæa stavi u širi meðunarodni 

kontekst, a u završnom poglavlju 

govori o njihovu utjecaju na amerièku arhitekturu 

šezdesetih i sedamdesetih godina 

kroz djelovanje arhitekata Giancarla De Carla, 

Alda Rossija i Roberta Venturija. 

Hrvatskoj bi struènoj javnosti mogle biti zanimljive 

obje knjige, zato što one govore o širem 

kulturalnom i povijesnom kontekstu u 

kojem je formiran i znatan dio korpusa hrvatske 

moderne arhitekture. Zahvaljujuæi politièkim 

i povijesnim okolnostima, gravitacijsko 

polje velike susjedne kulture poput talijanske 

neizbježno je ostavilo traga na hrvatske 

arhitekte, te bi stoga bilo znaèajno preispitati 

jesu li i u kojoj mjeri utjecali na Hrvatsku i raznorodni 

vernakularistièki idiomi koji su se 

razvijali u Italiji. S druge strane, kako svjedoèi 

knjiga Modern Architecture and the Mediterranean, 

potraga za inspiracijom u narodnom 

graditeljstvu Mediterana paralelno se 

javljala diljem regije pa su sliène tendencije u 

Hrvatskoj bile dijelom daleko šireg konteksta, 

s kojim ih je neophodno usporediti. No 

ova knjiga postavlja pred hrvatsku struènu 

javnost i jedno znaèajno meta-pitanje: zašto 

u njoj nema nikoga od domaæih arhitekata 

Na teritoriju Hrvatske radio je ili iz nje potekao 

èitav niz znaèajnih modernista koji su se 

eksplicitno nadahnjivali raznovrsnim graditeljskim 

tradicijama Mediterana. Spomenimo 

samo Alfreda Albinija, Nevena Šegviæa, Jurja 

Neidhardta ili Nikolu Dobroviæa. Svaki od 

njih, kao i mnogi drugi, mogao je s punim pravom 

uæi u knjigu Lejeunea i Sabatina te biti 

izvanredno „otkriæe” za meðunarodnu struènu 

javnost. Razlog što se to nije dogodilo, 

naravno, jednostavan je: o ovim se arhitektima 

u inozemstvu malo zna. To meðutim ukazuje 

na potrebu aktivnog i sustavnog tumaèenja 

te promicanja lokalnog naslijeða na 

meðunarodnom planu kako bi hrvatska arhitektura 

na globalnoj mapi zauzela mjesto na 

koje bi, objektivno, trebala imati pravo. Tu se 

ne radi samo o tome da lokalna istraživanja 

postanu dostupna na engleskom jeziku, toj 

lingua franca suvremenoga globalnog svijeta. 

Neophodno je, prvo, da ona identificiraju 

jedinstvenost kojom se odreðena arhitektura 

izdvaja iz repetitivnog mora naizgled sliènih 

pojava, a zatim da se tu arhitekturu, kroz 

stalnu prisutnost u meðunarodnim forumima, 

sustavno promovira kao primjer od kojeg 

se globalno može nešto nauèiti. U tom je smislu 

sluèaj Turske izvanredno indikativan: zahvaljujuæi 

nekolicini povjesnièara koji veæ 

duže vrijeme djeluju na relaciji izmeðu domovine 

i SAD-a - tu prije svega mislim na Sibel 

Bozdog¢an i Zeynep Çelik, ali i na nekoliko njihovih 

mlaðih kolega - prije razmjerno nepoznata 

i marginalizirana turska moderna arhitektura 

postala je jednim od paradigmatiènih 

primjera „drugog modernizma” (other modernisms), 

a arhitekt Sedad Eldem prihvaæen 

je kao jedan od najznaèajnijih predstavnika 

takozvanog kritièkog regionalizma. Njega je, 

doduše, „otkrio” još prije Kenneth Frampton, 

ali bez sustavnog djelovanja turskih povjesnièara 

on danas ne bi uživao meðunarodnu 

reputaciju koju posjeduje. Juraj Neidhardt po 

mnogo je èemu Eldemu izravan pandan, a 

možda je, usuðujem se reæi, još i zanimljiviji 

primjer beskompromisno modernog arhitekta 

duboko nadahnutog vernakularnim naslijeðem. 

Neidhardt je meðutim na globalnoj mapi moderne 

arhitekture gotovo nevidljiv. Da bi se 

na nju stavio, potrebno ga je - zajedno s njegovim 

drugim istaknutim hrvatskim kolegama 

- mudro protumaèiti u svjetlu kozmopolitskog 

konteksta u kojem je živio, a zatim 

neumorno promovirati. Taj zadatak nije lagan, 

ali nije ni nedostižan.

PROSTOR - Virtual Af - Arhitektonski fakultet

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?