PROSTOR - Arhitektonski fakultet - Sveučilište u Zagrebu

Sl. 1. Unité d’habitation à MarseilleFig. 1. Unité d’habitation in Marseille

Znanstveni prilozi | Scientific Papers 20[2012] 1[43] PROSTOR 61Vedran IvankoviæSveuèilište u ZagrebuArhitektonski fakultetHR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26Izvorni znanstveni èlanakUDK 711.6(44)”19”Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam2.01.04. - Povijest i teorija arhitekturei zaštita graditeljskog naslijeðaÈlanak primljen / prihvaæen: 19. 4. 2012. / 14. 6. 2012.University of ZagrebFaculty of ArchitectureHR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26Original Scientific PaperUDC 711.6(44)”19”Technical Sciences / Architecture and Urban Planning2.01.04. - History and Theory of Architectureand Preservation of the Built HeritageArticle Received / Accepted: 19. 4. 2012. / 14. 6. 2012.Le Corbusierov model UnitéSimbolièko znaèenje u obnovi Francuske nakon Drugoga svjetskog rataLe Corbusier’s Model UnitéSymbolic Significance in the Post War Reconstruction in FranceLe CorbusierMarseillestanovanjeUnitévišestambene zgradeLe CorbusierMarseillehousingUnitéapartment blocksAutor u èlanku donosi genealogiju razvoja vizije Le Corbusierova koncepta višestambenogstanovanja u doba poslijeratne obnove Francuske i nekih svjetskihpokušaja redefinicije nekoæ univerzalnoga modernog stila. Analiza njegovekoncepcije u politièkim i društvenim promjenama nakon rata te ukazivanjena bliskost opredjeljenju kojem se ranije u teoriji i praksi Le Corbusier suprotstavljaoimaju za cilj izvedeni marseilleski Unité postaviti kao prekretnicu,nakon koje slijedi nova i posljednja etapa njegova stvaralaèkog rada bez èvrstevizije smisla i temeljnih zadaæa arhitekture i urbanizma.This paper deals with the development of Le Corbusier’s concept of multi-unithousing in the period of post-war reconstruction in France. It also presentssome global attempts to redefine what was once known as the universal Modernstyle. The analysis of his housing concept as well as the emphasis on hiscommitment to principles he earlier rejected aim to show that the Unité in Marseillecan be considered as a breakthrough followed by a new and final stageof his creative work, devoid, however, of a meaningful vision of the basic architecturaland urban planning tasks.

64 PROSTOR 1[43] 20[2012] 60-73 V. IVANKOVIÆ Le Corbusierov model Unité Znanstveni prilozi | Scientific Paperssredišta s visokim neboderima. U l’Urbanisme1924. godine Le Corbusier prvi putspominje pojam ‘cellule’ - tipsku jedinicu zastanovanje dimenzioniranu prema potrebamajedne obitelji, multiplikacijom koje bi nastaleprikladne stambene kolonije: „zajednicekoje bi bile jasne organske jedinice u urbanojshemi”. 8Drugi tip ‘à rédant’ Le Corbusier je predstavio1930. godine. Ona pokazuje zaokret prematradiciji i klasiènim vrijednostima grada.Ville radieuse dolazi iste 1930., u vri jemekada u Le Corbusierovu opusu prevladavaregionalistièki pristup, i to kao razvoj Villecontemporaine, te je i za Ville radieuse - vizijugrada u kojoj su višestambene zgradetipa Immeuble-villas zamijenjene tipom ‘àrédant’ - karakteristièna vremenska i prostornaneodreðenost. Obilježje je svih Le Corbusierovihvizija, koje konstantno sadrže ‘cellules’,neovisnost o resursima (možda zbogkolonijalistièkog poimanja države), a to nijebio sluèaj s ranijim vizijama, kao što su autarkiènivrtni gradovi Ebenezera Howardakoji nemaju moguænost prostornog širenjate proizvode dovoljno tek za samoodrživost,ili socijalistièka Cité industrielle TonyjaGarniera.Razlika izmeðu zgrada Immeuble-villas i ‘àrédant’ bila je u tome što je prva poluzatvoreniblok, a druga ima oblik meandra pa se poputvizije grada kojem pripada i sama moglanastavljati bez ikakva konstruktivnog i prostornogogranièenja (poslije Le Corbusierov‘vertikalni vrt’ iskorištavaju Alison i PeterSmithson za Golden Lane). I upravo je rješenjeproblema ogranièenog rasta i svojevrsnezatvorenosti Ville contemporaine omoguæilopojavu treæeg tipa - velike zgrade u cijelostiimpostirane na stupove, iz koje direktno nastajurješenja za marseilleski Unité. Crtežvišestambene zgrade za oko 3000 stanovnikau obliku velike polegnute prizme koja ‘lebdi’na stupovima u zamišljenom pejsažu objavljenje u Quand les cathédrales étaient blanches.9 Razvoj stambenih jedinica za velikekonstrukcije, u koje æe armiranobetonskurešetku (kostur) Le Corbusier ukapsuliti ‘æelijeza stanovanje’, traje do ljeta 1944. godinekada nastaje precizan model dvoetažnogastana (‘cellule-type’), koji æe postati prototipza daljnji razvoj ka rakteristiènih dvoetažnihstanova.Godine 1928./29. Le Corbusier izraðuje i projektWanner, novi projekt Immeuble-villaskojeg stambene jedinice raspolažu isto takodvostrukom galerijskom visinom, a dvoetažnise stanovi pojavljuju i u skicoznom konceptuvišestambene zgrade publicirane nakonQuand les cathédrales étaient blanches uLa maison des hommes 1942. godine. Njezinaskica, detaljnija od prve u Quand les cathédralesétaient blanches, s komentarom oindividualizaciji stanova popraæena je i skicamadvoetažnog stana u kojem je zbogvažnosti insolacije - „sunca koje kraljuje nadstanom” - predviðena visina dnevnoga prostoraod 4,5 m. 10 Od ljeta 1945. godine, kadagrad Marseille naruèuje projekt za Unité, LeCorbusier usavršava stan ‘cellule-type’.U izgraðenoj æe graðevini (Sl. 1.) u konaènicibiti 337 stanova u 23 inaèice: od hotelskesobe do stana za obitelj s 4 do 8 djece, kojiukupno ima 5 spavaæih soba i standardandnevni prostor s kuhinjom koji je jednak zasve dvoetažne stanove. Stanovi koji su sviprojektirani u polovici raspona stupova u prizemlju,buduæi da je konstruktivni raspongornjih etaža prepolovljen, zapravo su ‘umetnuti’u konstruktivnu megarešetku poputunaprijed napravljenih dijelova, premda totako nije bilo u izvedbi.NAJVEÆI POJEDINAÈNI POTHVAT POLITIÈKESTANOGRADNJE U FRANCUSKOJ U PRVOMUPOSLIJERATNOM PLANU OBNOVETHE MAJOR INDIVIDUAL ENDEAVOURIN POLITICAL HOUSING CONSTRUCTIONIN FRANCE IN THE FIRST POST-WARRECONSTRUCTION PLANU Francuskoj je 1945. uveden Le Gouvernementprovisoire de la République Française[GPRF], sve do referenduma 21. listopada nakojem je gotovo apsolutnom veæinom od luèenoo uspostavi IV. Republike. Nakon izborau prvi plan dolaze tri politièke stranke: le Particommuniste français [PCF], le Mouvementrépublicain populaire [MRP] demo kršæanskeorijentacije i le Parti socialiste [SFIO] koje formirajutripartistièku vlast. Le Corbusier upoèetku nije bio blizak komunistièkoj gradskojvlasti i gradonaèelniku Jeanu Cristofolu.No njegov prijatelj iz Prvoga svjetskog rata,Raoul Dautry, koji je 1939.-1940. bio ministarnaoružanja i 1939. od Le Corbusiera naruèioviziju Usine verte, zamišljenu kao „plan demasse de l’établissement industriel”, 11 postajeprvi ministar obnove i urbanizma jošuvijek ratne Francuske (1944.-1945.) te je ukolovozu 1945. godine službeno zatražioprojekt za prvu veliku poslijeratnu višestambenuzgradu u toj zemlji. Bilo je to prije prvogapetogodišnjeg plana obnove (1947.-1952.)i prije jasno definirane politike rekonstruk-8 Le Corbusier, 1924: 215; Overy, 1997.9 Le Corbusier, 1937: 269-27110 Le Corbusier, 1942: 115-11711 Le Corbusier, 1945: 187-19012 La loi foncire du 6 août 195313 Sbriglio, 1992: 27-2914 Avermaete, 2005: 31-3815 Eric Mumford piše podrobno o neformalnim radnimsastancima èlanova CIAM-a prije kongresa u Dubrovniku i

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Le Corbusierov model Unité V. IVANKOVIÆ 60-73 20[2012] 1[43] PROSTOR 65cije koju je uvjetovala poslijeratna demografskaeksplozija, te gotovo cijelo de setljeæeprije kljuènoga zakona što je dopustio eksproprijacijuterenaˉ koje je država kupovala zagradnju. 12Tijekom pet godina izgradnje marseilleskogUnitéa promijenilo se pet ministara rekonstrukcijei urbanizma. Le Corbusierov razgovors Dautryjem u kolovozu 1945., objavljen u„Le Point” u studenomu 1950. pod naslovomL’Unité d’habitation de Marseille, u kojem ministarpita Le Corbusiera koji grad urbanizirai koju zgradu gradi, a ovaj odgovara s ‘nijedan’i ‘nijednu’, te u kojem mu nudi ostvarenjejedne od otprije poznatih vizija, otkrivada je Le Corbusier tražio izuzeæe od urbanihpravila što su tada bila na snazi. Dautry jekonaèno s pozicije odlazeæeg ministra obnovei urbanizma uputio Le Corbusieru službenunarudžbu 30. studenoga 1945. i rad na projektuje formalno poèeo. 13Le Corbusier je veæ poèetkom 1946. utemeljioATBAT [Atelier des Bâtisseurs] pod nadzoromAndréa Wogensckyja, pod administrativnimravnanjem Jean-Louisa Lefebvrea, tehnièkimrukovodstvom Vladimira Bodianskogi s ravnateljem radova na gradilištu MarcelomPyjem, vodeæi se idejom omasovljenjaprincipa izgradnje buduæih unitéa. FunkcijaATBAT-a bila je izrada izvedbenog projekta iprovedba izgradnje zgrade u Marseilleu. Odpoèetka 1946. godine radilo se na projektiranjui usavršavanju veæ projektiranoga, praktièkisve do izgradnje 1952. Nakon što se uFrancuskoj u iduæim desetljeæima privremenoodustalo od izgradnje velikih višestambenihgraðevina ATBAT æe dobiti svoju podružnicuu Maroku i Alžiru te odigrati važnu ulogu upokušaju urbanizacije tih zemalja izgradnjomtipskih višestambenih zgrada, a time i u pokušajurješenja goruæega kolonijalnog problemastanovanjem tipa „Marseille”, buduæida æe upravo izgradnja stambenog fonda bitiglavno oruðe kojim æe Francuska nakon Drugogasvjetskog rata pokušati zadržati svojekolonijalno carstvo. 14 Neuspjeli pokušaj modernizacijei dekolonizacija upropastili suATBAT-Afrique, a nakon toga veæim angažmanomGeorgesa Candillisa i ShadrachaWoodsa u Teamu 10 u Europi poèinje postupnonapuštanje modernih odrednica arhitekturei urbanizma, a to æe kulminirati Le Corbusierovimodustajanjem od posljednjega,povijesnog 10. kongresa CIAM-a 1956. u Hrvatskoju Dubrovniku. Nakon Dubrovnika,kao stanovite prekretnice kojom zavr šava‘herojska’ faza modernizma, dolaze godinekoje karakterizira disjunkcija pristupa problemimaarhitekture i urbanizma te pojavaniza neujednaèenih smjerova. Tako zavr šavajedna faza ‘borbe’ za moderne principe, amarseilleski Unité, po svim oblikovnim konstelacijama- od prijeratnoga koncepta dorealizacije u godinama obnove - pripada tojbremenitoj posljednjoj etapi ‘èvrstoga’ stila.Nakon Marseillea i prije Dubrovnika, kada jeLe Corbusier još uvijek bio u stanju artikuliratismjer moderne arhitekture i vlastita puta,vidna polarizacija njegova pristupa i nemoæ uodreðenju jasnoga stajališta vodili su konaènomprepuštanju vodeæe uloge mlaðima. Toje bilo izrièito najavljeno u njegovu pismuupuæenom u Dubrovnik, koje je u utvrdi Revelinproèitao predsjedavajuæi José Louis Sertkao uvod zasjedanju. 15Od studenoga 1945. do listopada 1947. godine,kada je postavljen kamen temeljac, promijenilesu se èetiri lokacije predviðene zaizgradnju Unitéa. Nakon toga promijenila se ipolitièka garnitura na nacionalnoj razini. Dautryja26. sijeènja 1946. nasljeðuje komunistFrançois Billoux, a Le Corbusier u dopisivanjui u razgovorima s novim ministrom i gradonaèelnikomMarseillea Jeanom Cristofolom,èija je uloga bila od presudne važnosti kododabira mjesta moguæe gradnje (obojica susada bili iste politièke opcije - PCF), osiguravauspješan nastavak financiranja.Na nacionalnoj razini nakon 5. svibnja 1946.,kada je glasovanjem - u omjeru 53% protiv i47% za - odbijena moguænost upravljanjaAssembléeom na naèin da veæina, koju sutada imale dvije ljevièarske stranke, ima zadnjurijeè birajuæi predsjednika Republike itako nadjaèa De Gaullea, ljevica gubi moguænostlakog stjecanja legitimne politièkeprednosti, a to æe potvrditi i izbor deuximeConstituante kada dvije stranke ljevice nisuviše imale veæinu. U svibnju 1947. napetostkulminira jer Paul Ramadier povlaèi delegates komunistièkim ministrima u nadi da æe samostalnozdruženim metodama podizanjaštrajkova i demokracije osvojiti vlast. 16Marseille je zapravo za komunistièke gradskevlasti, neovisno o nacionalnom putu, trebaobiti primjer dobrog vladanja. No, najvažnija jepolitièka figura u realizaciji Unitéa bio EugneClaudius-Petit, ministar Obnove i urbanizma(od 11. rujna 1948.) iz L’Union démocratiqueet socialiste de la Résistance [UDSR] - politièkeformacije Èetvrte Republike, utemeljene25. lipnja 1945., koje su glavni predstavniciFrançois Mitterrand i René Pleven.Nakon odabira konaène lokacije za izgradnjumegagraðevine Le Corbusier radi na projekudoba izgradnje Unitéa u Marseilleu, o prvoj kritici mlaðegeneracije arhitekata (kritici grupe Doorn koje su èlanovibili mlaði arhitekti: Bakema, Van Eyck, Van Gynkel, HovensGreve, Peter Smithson i Voelcker), upuæenoj Le Corbusierui Atenskoj povelji, iznesenoj u tzv. Statement onHabitat koji odbacuje Le Corbusierova stajališta o nužnojpodjeli gradskoga prostora na funkcije. [Mumford, 2002:31-38]16 O posljedicama toga podrobnije u poglavlju naslovljenom„Ni De Gaulle, ni les communistes…” [Ferro, 2001:411-414]

68 PROSTOR 1[43] 20[2012] 60-73 V. IVANKOVIÆ Le Corbusierov model Unité Znanstveni prilozi | Scientific PapersSl. 8. Reljef na zidu prizemlja Unitéa u Marseilleukoji prikazuje složene odnose velièina iz ModuloraFig. 8. Relief on the wall of the ground-floor levelin the Unité in Marseille showing complex sizerelationships from the ModulorSl. 9. Reljef na zidu prizemlja Unitéau Briey-en-ForêtuFig. 9. Relief on the wall of the ground-floor level,the Unité in Briey-en-Forêtgotovo 140 m, ali nije smještena u geometrijskojsredini tlocrta zgrade, nego ekscentrièno.To znatno poveæava moment horizontalnesile dužeg dijela pa je ‘prorijeðeni’raster stupova u prizemlju morao biti kompenzirandovoljnom površinom popreènogpresjeka stupa, odnosno dovoljnom dimenzijomstupa, a to zapravo proizlazi iz jednostavnogastatièkog raèuna. Ako usporedimoprve inaèice Unitéa za tri prethodne lokacije iunitée izgraðene nakon Marseillea s onimizvedenim u Marseilleu, oèito je da su u prvimi zadnjim vizijama stupovi bili tanji i gušæi, ato jednako dobro odgovara zahtjevima statike,te da su one bile - kako je veæ reèeno -više u duhu meðuratne avangarde. Kod izvedenesu pak zgrade, koje je konstrukcija koncipirana1947.-1949., vjerojatno iskljuèivoestetski zahtjevi za monumentalnim izrazomuvjetovali odabir drukèijega, složenijega statièkogrješenja. Odreðena monumentalizacijavišestambene graðevine predstavlja oèitoprvi korak od onoga što se danas nazivaposlijeratnom fazom Le Corbusierova stvaralaèkograda, premda toj fazi oblikovno,zbog specifiènoga plastiènog, organskog idekorativnog tretmana betona, u Le Corbusierovuopusu ne odgovara ništa izuzev marseilleskogUnitéa (djelomièno) i crkvice Notre-Dame-du-Hautu Ronchampu.O Le Corbusierovu organskom smjeru prvi jeJames Stirling sredinom 1950-ih objavio dvaeseja u „Architecture Review”. U drugomu izožujka 1956. pod naslovom Ronchamp: LeCorbusier’s Chapel and the Crisis of Rationalism- Stirling, izmeðu ostalog, ukazuje da jeplastika osiromašenog betona ujedno i jedinikonstruktivni element crkvice Notre-Dame--du-Haut.U beton u prizemlju zgrade u Marseilleu utisnutisu brojni skulptorski oblici i ornamentalneigre: od geometrijskog rasporeda velièineploha drvenih letvica korištenih za oplatupo omjerima iz Modulora - složeneautorske interpretacije mjera zlatnoga reza,do otiska èovjeka kao ishodišta svih mjera,takoðer iz Modulora (Sl. 8.). To ponovno evociraidejna humanistièka polazišta te ukazujena konaènu predominaciju vernakularnih elemenatai pobjedu umjetnika nad inženjeromu specifièno podvojenome habitusu njegovekompleksne osobnosti. Isti je princip ponovljeni na sljedeæim unitéima, a najistaknutiji jereljef u Brieyu (Sl. 9.).Na zadnjoj zajednièkoj terasi nalazimo djeèjivrtiæ u vidu konstruktivno samostalnog objekta,kao i djeèji bazen, strojarnice dizala, teretanus krovom poput preokrenutog broda iotvore instalacija koji su takoðer izrazitoplastièno i organski oblikovani te predimenzionirani(Sl. 10.). Vizualna poveznica prizemljai zadnje etaže svojevrsna je igra plastikestupova i oblika konstrukcija zadnje etaže,a to se ne može reæi za primjerice Unité uBrieyu.Osim nosive armiranobetonske konstrukcijeza zgradu u Marseilleu je karakteristièna iprefabrikacija - za drugu polovicu 1940-ih, sobzirom na recentno stanje poslijeratne graðevneoperative - vrlo naprednoga tehnièkogrješenja te pristup koji se može opisatiterminom ‘totalni dizajn’ jer Le Corbusier opremastanove svim elementima interijera. 26Ova monumentalna interpretacija armiranobetonskekonstrukcije u kontekstu tzv. ‘novemonumentalnosti’, koja se s aspekta vizualnedominacije i nekoga idejnog vladanja prostoromu Europi i Americi razvija 1940-ih kaosvojevrstan pandan nacistièkom stilu, a protivise i stilskim odrednicama socijalistièkogrealizma, bila je jednako tako, poput dvaju‘omraženih stilova’, na tragu povratka klasiènimidealima. No, modernistima je taj povratakapstraktniji pa armirani beton, kaonajnoviji materijal kojeg estetska svojstva jošnisu bila ‘ispitana’, sada dolazi u prvi plan.Prema Alanu Colquhounu samo su 1940-ihsmjernice ‘nove monumentalnosti’ povezivalespecifiène socijalne i politièke ideje s arhitekturom,a to se dogodilo u trenutku kad suamerièki modernisti identificirali monumentalnosts demokracijom. 27 Za spomenuto Colquhounnavodi rijeèi kuratora za arhitekturu26 Uz Le Corbusiera (sa Charlotte Perriand) i Jean Prouvéje radio na razvoju dizajna i suvremene tehnologije proizvodnjenamještaja kojim su opremljeni ogledni stanovi uMarseilleu. O tome i o prefabrikaciji kuæa, o odnosu LeCorbusiera i Jeana Prouvéa u razvoju koncepcije industrijskeprefabrikacije dijelova graðevne konstrukcije zgrade uMarseilleu te o suradnji Ateliers Jean Prouvé na projektiranjui gradnji zgrade u Marseilleu, koja je po Prouvéu trebalaimati samo osnovnu nosivu konstrukciju od armira-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Le Corbusierov model Unité V. IVANKOVIÆ 60-73 20[2012] 1[43] PROSTOR 69MOMA-e u New Yorku Elizabetha Mocka koji1944. godine kaže: „Demokracija treba spomenike,svakodnevne graðevine koje æe seod prosjeènosti izdizati u viši i više ceremonijalanplan, koje æe dati koherentan oblikmeðuovisnosti individualca i društva što jeiznimno karakter demokracije.” 28José Louis Sert, Sigfried Giedion i Fernand Léger1943. godine, neposredno nakon ulaskaSAD-a u rat, pišu manifest Nine Points on Monumentality,gdje u 7. toèki istièu kako ljudižele da graðevine koje predstavljaju njihovsocijalni i društveni život „daju više od zadovoljenjafunkcije za koju su graðene te zadovoljavajupotrebu za monumentalnošæu, ugodom,ponosom i uzbuðenjem”. 29 U posljednjojtoèki naglašavaju da æe monumentalnagraðevina biti nešto više od stroge funkcije,da æe imati lirske vrijednosti te da æe urbanizami arhitektura u bliskoj buduænosti doseæiono što nazivaju ‘new freedom’ i razviti novekreativne dosege poput slikarstva, skulpture,glazbe i pjesništva. 30Le Corbusier je prvi anticipirao težnje iz ovogmanifesta i dao monumentalan karakter jednojstambenoj graðevini. Za prezentaciju novogmonumentalizma odabrao je materijalkoji se podatno oblikuje lijevanjem u unaprijedodreðeni kalup, kojim se usto mogugraditi velike i zahtjevne konstrukcije, a toje bilo na tragu idejnih polazišta o ‘bjelini’i ‘velièini’, iznesenih još 1920. u Vers unearchitecture.VERS UNE CONCLUSIONVERS UNE CONCLUSIONUnitéi, zatvoreni i samodostatni falansteriji ukojima vladaju skladni meðuljudski odnosi,bili bi po Le Corbusieru osnovne jedinice grada20. stoljeæa. Prvi planovi izgradnje novogaMarseillea ujedno su bili i prve poslijeratneurbanistièke vizije u Francuskoj. Izgradnjanovih gradskih predjela unitéima proizlazi izdugoga meðuratnog iskustva Le Corbusiera iiz aktualnih politièkih perturbacija u Francuskoj,unatoè kojima pronalazi financijskupotporu države i velik angažman gradonaèelnikagradova u kojima se unitéi grade teodreðeni idejno-ideološki poticaj. U Le Corbusierovimranijim vizijama urbanizma, arhitekturei buduænosti svijeta krije se bit nastanka,uporabe i oblikovanja konstrukcija snog betona i prethodno proizvedene (prefabricirane) stanovekao završene jedinice (kapsule) što se dizalicamapostavljaju na armiranobetonsku konstrukciju, vidjeti podrobnijeu: Barsac, 2006.27 Colquhoun, 2002: 21228 Citirano u: Colquhoun, 2002: 21329 Citirano u: Ockman,1993: 2930 Citirano u: Ockman,1993: 30otvorenim prizemljem i masivnim betonskimstupovima završenim jednostavnim skidanjemoplate sa svježeg betona. I dok je razvojniput njegovih urbanistièkih vizija dobropoznat, brutalistièka je estetika toga grubimborama izbrazdanoga materijala bilasimbolièna refleksija grube životne stvarnostiposlijeratne europske radnièke klase,koje su „brazde poljaˉ natopljene krvlju vlastitarada”. Ta njihova slika i razvoj konceptapoklapaju se s odreðenom društvenom bipolarizacijomnakon rata i istovremeno reflektirajudualizam svjetonazora u otprijepoznatome Le Corbusierovu dihotomiènomhabitusu. Nakon što je L’Ésprit Nouveau1920-ih donekle rješavao problem spoja klasiènihvrijednosti i moderne tehnologije, LeCorbusier 1930-ih mijenja poèetnu strategijuuvodeæi kate gorije kao što su promjena inesigurnost - elemente koji su prije bili recesivni,poput organièkih oblika, tzv. iznenadnogiskustva ili bljeska i intuicije, koji sadadolaze u prvi plan. Poznato je naime da se LeCorbusier prije L’Ésprit Nouveaua pridružiopokretu neosindikalista koji su vodili HubertLagardelle i Philippe Lamour, a ta je grupabliska saint-simonovskoj administraciji antiliberalnihteh nièkih elita, pa je promjena1930-ih dijelom bila samo povratak ranijimpredespritovskim tendencijama. Politièki iideološki zaokret koji Le Corbusier zapoèinjepotkraj rata rezultirat æe deklarativnimopredjeljenjem soci jalistièkim vrijednostima.Stilski æe i estetski ostati na evolucijskometragu 1930-ih i na tragu stvaralaèkog zaokretakoji je nakon rastakanja filozofijeL’Ésprit Nouveaua koncem 1920-ih bio usmjerenklasiènim, platonistiè kim vrijednostima,kojih je tehnološki napredak bio samoSl. 10. Maketa krovne terase Unitéa u Marseilleuiz ureda u Rue de Svres krajem 1940-ihFig. 10. Scale model of the roof terrace of the Unitéin Marseille from the office in rue de Svres, late1940s

70 PROSTOR 1[43] 20[2012] 60-73 V. IVANKOVIÆ Le Corbusierov model Unité Znanstveni prilozi | Scientific Paperspuko sredstvo provedbe. Promjena i nesigurnost,nekoæ latentno postojane, nakonrata sve su dominantnije, a to koincidira spredominacijom demokratskih naèela u njegovujoš uvijek autoritativnom (djelomièno itotalitarnom) naèinu razmišlja nja. No, nisusve implikacije relativno mlakoga politièkograzuvjerenja i promjene nakon razoèaranjakolektivistièkim ideologijama jasnovidljive u odabiru egzemplarne estetike sirovogbetona i megakonstrukcije kao izraza‘idealnih demokratskih masa’.Odabir monumentalnog izraza, gotovo u manirispomenika, te izgradnja i odreðenjeestetskih obi lježja zgrade pokazuju na krajusvu složenost Le Corbusierova pristupa - njegovudvo znaènu, èak i višeznaènu, istovremenuusmjerenost te slojevitu višestrukostkojom je arhitekt-umjetnik obojio novu estetikutrenutno vrlo aktualnoga i cijenjenoga‘kolektivnog rada’. Glavni su akteri te novevrijednosti - društvenog rada - bili ljudi organiziraniu strogu shemu obitelji i pojedinaca,u društve ni kalup koji je sav zatvoren u meðusobneeksperimentalne preokupacije. Akruta je shema Le Corbusierove obitelji zapravoèvr sto od reðenje njegove definicije‘novoga društva’. Ta definicija, objavljena u„Œuvre Complte” 1958. godine, naglašavadvije temeljne jedinice: socijalnu grupu kaooblik zajedništva/jedinstva (fr. unité) i onošto bismo današnjim rjeènikom nazvali ‘klasiènaobitelj’, te nadilazi pojam samostanskogži vota kao odreðene inicijacije za koncepcijumegakonstrukcije Unitéa. Štoviše,ona nagla šava stanovit pred civilizacijski konceptplemenskog ustrojstva.Èinjenica da se radi o prvoj monumentalnojvišestambenoj graðevini koje je oblikovanjerezultat i aktualnih razmatranja buduænostiarhitekture poslijeratnoga demokratskog svijetau kontekstu ‘novoga monumentalizma’1943.-1945. ukazuje takoðer na Le Corbusierovosvrstavanje meðu stilski autoritativnearhitekte koji vjeruju u društvenu ulogu arhitekture.To je meðutim u suprotnosti s nekimod temeljnih postavki modernizma, koje nekolikogodina ranije ponajbolje ocrtava LewisMumford tvrdeæi da graðevina ako je spomenikne može biti moderna, a ako je moderna,ne može biti spomenik. 31 To je, uostalom, biosvojevrstan projektantski moto ve æine modernista.Moderna je arhitektura tako 1940-ihimala dva prepoznatljiva divergentna smjera.Le Corbusier se svrstao na stranu ‘demokratskogmonumentalizma’ predvidivo kratkogaživotnog vijeka. Meðutim ipak je, uza sve navedeno,konaèan ‘demokratski’ oblik zgrade uMarseilleu eks plicitno zatvorio jedan društveniuzorak iza èvrste ’rešetke’, iza koje pojedinci’zaštiæeno gledaju svijet’. Ta gruba vizijazaštite u æe lijama za stanovanje, lišenim kontaktasa zemljom, upuæuje na kritiku krajnjelijeve opcije prije nego se njen politièki svijetpoèeo urušavati u vlastitim metodama pokušajai promašaja u planiranome procesupreuzimanja vlasti u Francuskoj.Kritizirajuæi vlastitim radom kroz konceptemegakonstrukcija francusku ljevicu, prikazujuæiarhitekturom njihov kolektivistièki pristupkao pokušaj kontrole života i mišljenjamasa, te specifiènim ekspresionistièkim oblikovanjemgrubog betona kao metafore životaradnièke klase - Le Corbusier se ipaksvrstao u individualiste koji potièu razvoj po-31 Mumford, 1938.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Le Corbusierov model Unité V. IVANKOVIÆ 60-73 20[2012] 1[43] PROSTOR 71jedinca, ali je istovremeno autoritativnomdefinicijom klasiène obitelji i života, odnosnosvoga specifiènoga društvenog koncepta, zapaoi sam u zamku koju je isplela dodijeljenamu moguænost stvaranja i predodreðenja.Armirani beton i prefabrikacija dosegli su uMarseilleu gotovo savršenstvo izvedbe. U tojpomalo paradoksalnoj kombinaciji tehnika,po kojoj se prefabrikati prvo proizvode da bise koristili na više gradilišta, pa se potomulažu velika financijska sredstva i vrijeme uprecizno oblikovanje jedinstvenih detalja betonskeoplate, sama je tehnologija bila jedinstveni nikad ponovljen Le Corbusierov konceptkoji je on razvijao još od projekta Dom--ino iz 1914. godine. Izvedba zajednièkekrovne terase sa sadržajima poput djeèjegvrtiæa, djeèjeg bazena i sunèališta, prostoraza igru, teretane, nekih klupskih prostora itrim- staze, te izvedba predimenzioniranih armiranobetonskihkuæišta strojarnica dizala iventilacijskih otvora, koji nisu imali samokonstruktivnu veæ i estetsku funkciju, otkrivaeksplicitnu i na prvi pogled uoèljivu vizualnupoveznicu višestambene zgrade i prekooceanskogbroda. To je bila tehnološka inspiracija,poznata još iz Vers une architecture,koja evocira usporedbe Victora Considrantai najavljuje buduænost gradnje daleko odgradilišta, u nekim specijaliziranim proizvodnimpogonima, baš kao što je to u doba pojaveautomobila, samo na potpuno individualnojrazini, bilo u projektima Dom-ino iCitrohan. Tako marseilleski prototip i udruštvenom i u tehnièkom pogledu nedvojbenokarakterizira inovativnost jednog eksperimentaveæih razmjera, u Francuskoj prviput izvedenog.Le Corbusier oèito u novo, zrelo i kompleksnostvaralaèko razdoblje, posljednje u svomeopusu - razdoblje koje karakteriziraju nesigurnosti sumnja te višestruka podvojenostpristupu problemima urbanizma (habitata) -ulazi prije nego što se mislilo, puno prije dubrovaèkog10. kongresa CIAM-a i svjetskogazaokreta koji potièu èlanovi Teama 10, pa iprije izgradnje marseilleskog Unitéa, u vrijemekonaènog odabira njegove koncepcije krajem1940-ih godina, u doba paralelne preobrazbesocijalizma u totalitarizam i falansterija u zatvor(Panopticum. M. Foucault).Sl. 11. Marseille, Unité d’habitationFig. 11. Marseille, Unité d’habitation

72 PROSTOR 1[43] 20[2012] 60-73 V. IVANKOVIÆ Le Corbusierov model Unité Znanstveni prilozi | Scientific PapersLiteraturaBibliographyIzvoriSources1. Abram, J. (2003.), Le Corbusier à Briey, Histoiremouvementée d’une Unité d’habitation, Jean-Michel Place éditions, Paris2. Avermaete, T. (2005.), Another Modern, NAiPublishers, Rotterdam3. Barsac, J. (2005.), Charlotte Perriand; Un artd’habiter 1903-1959, Éditions NORMA, Paris4. Collins, C.; Collins, G. (1984.), Monumentality:A Critical Matter in Modern Architecture, HarvardArchitectural Review IV: Monumentalityand the City, The MIT Press: 15-35, Cambridge,Massachusetts, London5. Colquhoun, A. (2002.), Modern Architecture,Oxford University Press, Oxford6. Ferro, M. (2001.), Histoire de France, ÉditionsOdile Jacob, Paris7. Fishman, R. (1982.), Urban utopias in the TwentiethCentury: Ebenezer Howard, Frank LloydWright, Le Corbusier, The MIT Press, Cambridge,Massachusetts, London8. Le Corbusier (1924.), l’Urbanisme, G. Crs, Paris9. Le Corbusier (1925.), Almanach d’architecturemoderne, G. Crs, Paris10. Le Corbusier (1930.), Précisions sur un étatprésent de l’architecture et de l’urbanisme, G.Crs, Paris11. Le Corbusier (1937.), Quand les cathédralesétaient blanches, Plon, Paris12. Le Corbusier; de Pierrefeu, F. (1942.), La maisondes hommes, Plon, Paris13. Le Corbusier (1945.), Les trois établissementshumains, Denoël, Paris14. Legault, R. (1997.), L’appareil de l’architecturemoderne: new materials and architectural modernityin France, 1889-1934, The MIT Press,Cambridge15. Mumford, E. (2001.), Case: Le Corbusier’s VeniceHospital, in: The Emergence of Mat or FieldBuilding [ed. Sarkis], Prestel Harvard UniversityGraduate School of Design: 45-54, Boston16. Mumford, E. (2002.), The CIAM Discourse onUrbanisme 1928-1960, The MIT Press, Cambridge,Massachusetts, London17. Mumford, L. (1938.), The Culture of Cities, HarcourtBrace & Company, Orlando18. Mumford, L. (1968.), The Urban Prospect, Harcourtand Brace & World, New York19. Ockman, J. (1993.), Architecture Culture 1943-1968: A Documentary Anthology, ColumbiaBooks of Architecture; Rizzoli, New York20. Overy, P. (1997.), The Cell in The City, „Architectureand Cubisme” [ed. Blau, Troy], The MITPress and CCA: 117-140, Cambridge, Montréal21. Sbriglio, J. (1992.), Le Corbusier - L’Unité d’habitationde Marseille, Parenthses, Marseille22. Smithson, A.; Smithson, P. (1970.), Ordinarinessand Light, The MIT Press, Cambridge23. FLC (2005.), Le Corbusier - Plans, 5-8 (2), Paris24. FLC (2006.), Le Corbusier - Plans, 9-12 (3), Paris25. *** (1950.), Le Point No 4, novembre 1950„L’Unité d’habitation de Marseille”, Paris26. *** (1958.), Œuvre Complte 1952-1957 [ed.Bœsiger], Éditions Girsberger, ZürichArhivski izvorArchive Source1. FLC - Fondation Le Corbusier, 10 Square duDocteur Blanche, 75016 Paris, FranceIzvori ilustracijaIllustration SourcesSl. 1. FLC, Vol. 8, 5/19Sl. 2. FLC, 19212Sl. 3. FLC, L3(20)9Sl. 4. Foto: autorSl. 5. FLC, 23112ASl. 6. Nepoznati izvorSl. 7. FLC, 17322Sl. 8. FLC, Vol. 8, 6/19Sl. 9. Foto: autorSl. 10. FLC, L1(12)37Sl. 11. Arhiva autora

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Le Corbusierov model Unité V. IVANKOVIÆ 60-73 20[2012] 1[43] PROSTOR 73SažetakSummaryLe Corbusier’s Model UnitéSymbolic Significance in the Post War Reconstruction in FranceThis paper, which considers Le Corbusier’s visionof Unité in the context of some worldwide attemptsat redefining what was once known as a universalModern style, gives an analysis of a specific type ofarchitectural design and a commitment to a monumentalhousing concept. In an attempt to analyze atendency Le Corbusier used to oppose earlier in hiscareer, this paper also aims to argue that the Unitéin Marseille was a breakthrough in his work followedby a new and final creative stage in his careerdevoid, however, of a meaningful vision of thebasic architectural and urban planning tasks.After the problem of linking classical values withmodern technology had been solved to a certain extentwithin the context of L’Esprit Nouveau in the1920s, Le Corbusier changed his initial strategy inthe 1930s. Slightly perceptible change and insecurityappeared for the first time in his work althoughthis fluid change had little in common with a strongsense of uncertaintly that imbued his writings anddialogues in the 1950s. This was a period when auniversal modern style in architecture and urbanplanning, based on the principles put forward by theCIAM (in particular the Athens chart) between thetwo world wars, came to an end. It is well known thatLe Corbusier joined the neo-union leaders headedby Hubert Lagardelle and Philippe Lamour who wereclose to Saint-Simone’s antiliberal technical élitistsin the period before the dominance of L’Esprit Nouveau.Therefore the first changes in the 1930s werejust a return to the earlier pre-Esprit tendencies. Politicaland ideological turning point initiated by theend of the war, which became noticeable in his workin the 1950s, resulted in his declarative orientationtowards socialist principles. Nevertheless, he remainedfirmly committed to the evolutionary tendenciesof the 1930s in terms of his style and aestheticsand was on the track of a creative breakthroughwhen - after disintegration of the L’EspritNouveau philosophy - he turned to classical, Platonicvalues relying on technology solely as a practicalmeans of their implementation.Change and insecurity in his work became moreintensive in the postwar period coinciding with thepredominance of democratic principles in his stillauthoritative (and partly even totalitarian) way ofthinking.Some implications of a relatively mild change of hispolitical opinion and disappointment in collectiveideologies became clearly visible in his aestheticsof exposed concrete and megaconstruction as anexpression of ”democratic masses”. This conceptwas discussed by the end of the Second World Warby Jose Louis Sert, Sigfried Giedion and FernandLeger in their 1943 manifesto Nine Points on Monumentalityas well as by Elizabeth Mock, a curatorfor architecture in MOMA in New York who in 1944required monumental monuments of a ”democraticarchitecture”. In the 1950s James Stirling wrotetwo essays published in Architecture Review aboutLe Corbusier’s work in this context, i.e. the contextof organic design.In the last point of Nine Points of Monumentality,Sert, Giedion and Leger put forward their vision ofa monumental structure that would be perceivedbeyond its functional aspect. It was meant to acquirealmost lyrical values. Architecture and urbanplanning would in the near future win the so-called”new freedom” and reach a degree of creativityusually associated with painting, sculpture, musicor poetry. Le Corbusier was the first to anticipatethe manifesto aspirations and give a monumentalcharacter to a residential building. To present hisconcept of new monumentalism he chose a versatilematerial that can be easily formed by pouring itin a mould in order to build monumental and demandingstructures. These ideas were already embodiedin the guiding principles promoting whitenessand massive size in Vers une architecture in1920.Le Corbusier’s choice of a monumental expressionfor apartment blocks such as Unité in Marseille,built almost in the manner of a monument and hisdefinition of aesthetic principles of apartmentblocks in general (primarily in relation to the conceptRoque and Rob) reflect all the complexity of LeCorbusier’s approach: his ambiguous and evenpolysemic interpretation of a new aesthetics of a”collective endeavour” whose protagonists wereorganized hierarchically in a rigid social structure(the family) which is, similar to the Unité itself,closed within its own experimental preoccupations.The rigid scheme of Le Corbusier’s conceptof a family is in fact his definition of a ”new society”.This definition, published in OEuvre Complète(1958), focused on two basic units: a social groupas a form of community (unité) and on the otherhand what we could call today a ”conventionalfamily”. Moreover, it emphasizes a certain pre-civilizationconcept of a tribe organization.It was Le Corbusier’s new concept of a postwarfamily. However, his rigid insistence on a particularmodel of housing and a concept of a communityled him into the concept of an industrialized societybased primarily on demographic growth andmass production. His approach might be thereforetermed autocratic despite his declarative humaneprinciples. In this context Robert Fishman elaboratedhis comparison with Rousseau whose workwas criticized for having a certain authoritative(even a totalitarian) aspect based on his idea thatthe public will-power is a genuine expression of thewill-power of all citizens. This is precisely the fundamentalshortcoming of Le Corbusier’s ”controlledfamily”.The elaboration of the topic of this paper pointsout that Le Corbusier entered a new, mature andcomplex creative stage much earlier than it wasusually thought.This final stage of his career was coloured essentiallyby insecurity and doubt as well as a complexapproach to urban planning (habitat) issues. Thisphase in his career started much earlier than the10 th CIAM conference in Dubrovnik and a worldwideturning point encouraged by the members of Team10 and even before the construction of the MarseilleUnité. It was the period (late 1940s), when hefinally chose his conception. At the same time aparallel process was going on: transformation ofsocialism into totalitarianism on the one hand andtransformation of a co-housing unit (falanstere)into a form of prison on the other.VEDRAN IVANKOVIÆBiografijaBiographyDr.sc. VEDRAN IVANKOVIÆ, dipl.ing.arh, zaposlen jena Katedri za urbanizam Arhitektonskog fakultetaSveuèilišta u Zagrebu. Pod pokroviteljstvom VladeRepublike Francuske završio je dvogodišnji poslijedoktorskiznanstvenoistraživaèki projekt u FondationLe Corbusier u Parizu. Autor je više od 20 znanstvenihradova i nekoliko nagraðenih struènih natjeèajnihprojekata.VEDRAN IVANKOVIÆ, Ph.D., Dipl.Eng.Arch. works inthe Department of Urban Planning of the Faculty ofArchitecture of the University of Zagreb. He wasgranted a two-year post-doctoral scholarship bythe French government for a scientific researchproject in the Le Corbusier Foundation in Paris. Hehas published more than 20 papers and receivedseveral awards for his competition projects.