PROSTOR - Arhitektonski fakultet - Sveučilište u Zagrebu

68 PROSTOR 1[43] 20[2012] 60-73 V. IVANKOVIÆ Le Corbusierov model Unité Znanstveni prilozi | Scientific PapersSl. 8. Reljef na zidu prizemlja Unitéa u Marseilleukoji prikazuje složene odnose velièina iz ModuloraFig. 8. Relief on the wall of the ground-floor levelin the Unité in Marseille showing complex sizerelationships from the ModulorSl. 9. Reljef na zidu prizemlja Unitéau Briey-en-ForêtuFig. 9. Relief on the wall of the ground-floor level,the Unité in Briey-en-Forêtgotovo 140 m, ali nije smještena u geometrijskojsredini tlocrta zgrade, nego ekscentrièno.To znatno poveæava moment horizontalnesile dužeg dijela pa je ‘prorijeðeni’raster stupova u prizemlju morao biti kompenzirandovoljnom površinom popreènogpresjeka stupa, odnosno dovoljnom dimenzijomstupa, a to zapravo proizlazi iz jednostavnogastatièkog raèuna. Ako usporedimoprve inaèice Unitéa za tri prethodne lokacije iunitée izgraðene nakon Marseillea s onimizvedenim u Marseilleu, oèito je da su u prvimi zadnjim vizijama stupovi bili tanji i gušæi, ato jednako dobro odgovara zahtjevima statike,te da su one bile - kako je veæ reèeno -više u duhu meðuratne avangarde. Kod izvedenesu pak zgrade, koje je konstrukcija koncipirana1947.-1949., vjerojatno iskljuèivoestetski zahtjevi za monumentalnim izrazomuvjetovali odabir drukèijega, složenijega statièkogrješenja. Odreðena monumentalizacijavišestambene graðevine predstavlja oèitoprvi korak od onoga što se danas nazivaposlijeratnom fazom Le Corbusierova stvaralaèkograda, premda toj fazi oblikovno,zbog specifiènoga plastiènog, organskog idekorativnog tretmana betona, u Le Corbusierovuopusu ne odgovara ništa izuzev marseilleskogUnitéa (djelomièno) i crkvice Notre-Dame-du-Hautu Ronchampu.O Le Corbusierovu organskom smjeru prvi jeJames Stirling sredinom 1950-ih objavio dvaeseja u „Architecture Review”. U drugomu izožujka 1956. pod naslovom Ronchamp: LeCorbusier’s Chapel and the Crisis of Rationalism- Stirling, izmeðu ostalog, ukazuje da jeplastika osiromašenog betona ujedno i jedinikonstruktivni element crkvice Notre-Dame--du-Haut.U beton u prizemlju zgrade u Marseilleu utisnutisu brojni skulptorski oblici i ornamentalneigre: od geometrijskog rasporeda velièineploha drvenih letvica korištenih za oplatupo omjerima iz Modulora - složeneautorske interpretacije mjera zlatnoga reza,do otiska èovjeka kao ishodišta svih mjera,takoðer iz Modulora (Sl. 8.). To ponovno evociraidejna humanistièka polazišta te ukazujena konaènu predominaciju vernakularnih elemenatai pobjedu umjetnika nad inženjeromu specifièno podvojenome habitusu njegovekompleksne osobnosti. Isti je princip ponovljeni na sljedeæim unitéima, a najistaknutiji jereljef u Brieyu (Sl. 9.).Na zadnjoj zajednièkoj terasi nalazimo djeèjivrtiæ u vidu konstruktivno samostalnog objekta,kao i djeèji bazen, strojarnice dizala, teretanus krovom poput preokrenutog broda iotvore instalacija koji su takoðer izrazitoplastièno i organski oblikovani te predimenzionirani(Sl. 10.). Vizualna poveznica prizemljai zadnje etaže svojevrsna je igra plastikestupova i oblika konstrukcija zadnje etaže,a to se ne može reæi za primjerice Unité uBrieyu.Osim nosive armiranobetonske konstrukcijeza zgradu u Marseilleu je karakteristièna iprefabrikacija - za drugu polovicu 1940-ih, sobzirom na recentno stanje poslijeratne graðevneoperative - vrlo naprednoga tehnièkogrješenja te pristup koji se može opisatiterminom ‘totalni dizajn’ jer Le Corbusier opremastanove svim elementima interijera. 26Ova monumentalna interpretacija armiranobetonskekonstrukcije u kontekstu tzv. ‘novemonumentalnosti’, koja se s aspekta vizualnedominacije i nekoga idejnog vladanja prostoromu Europi i Americi razvija 1940-ih kaosvojevrstan pandan nacistièkom stilu, a protivise i stilskim odrednicama socijalistièkogrealizma, bila je jednako tako, poput dvaju‘omraženih stilova’, na tragu povratka klasiènimidealima. No, modernistima je taj povratakapstraktniji pa armirani beton, kaonajnoviji materijal kojeg estetska svojstva jošnisu bila ‘ispitana’, sada dolazi u prvi plan.Prema Alanu Colquhounu samo su 1940-ihsmjernice ‘nove monumentalnosti’ povezivalespecifiène socijalne i politièke ideje s arhitekturom,a to se dogodilo u trenutku kad suamerièki modernisti identificirali monumentalnosts demokracijom. 27 Za spomenuto Colquhounnavodi rijeèi kuratora za arhitekturu26 Uz Le Corbusiera (sa Charlotte Perriand) i Jean Prouvéje radio na razvoju dizajna i suvremene tehnologije proizvodnjenamještaja kojim su opremljeni ogledni stanovi uMarseilleu. O tome i o prefabrikaciji kuæa, o odnosu LeCorbusiera i Jeana Prouvéa u razvoju koncepcije industrijskeprefabrikacije dijelova graðevne konstrukcije zgrade uMarseilleu te o suradnji Ateliers Jean Prouvé na projektiranjui gradnji zgrade u Marseilleu, koja je po Prouvéu trebalaimati samo osnovnu nosivu konstrukciju od armira-