Zena-Kvinna 28-29 - Žena-Kvinna

Ž E N A 

LIST BIH SAVEZA ŽENA U ŠVEDSKOJ 

28-29 

K V I N N A

Ž E N A - K V I N N A 

ISSN: 1650-5204 

Broj/Nummer 28-29 

Godina/Årgång 7 

Maj-Novembar/Svibanj-Studeni 

2005. 

List BiH Saveza žena u Švedskoj 

Tidskrift utgiven av 

Bosnien och Hercegovinas 

Kvinnoriksförbund i Sverige 

Prvi bosanskohercegovački ženski list 

izvan Bosne i Hercegovine. 

Prvi broj: april 1999. 

Den första bosniska kvinnotidskriften 

utanför Bosnien och Hercegovina. 

Första numret: april 1999. 

Izdavački savjet/Utgivningsråd: 

Selma Borovac (predsjednica) 

Fikret Babović 

Hidajeta Babović (Danska) 

Senada Bešić 

Sebiha Crnić 

Enisa Crnkić 

Sajma Dizdarević 

Belma Hafizović 

Selma Kamberović 

Fatima Kovačić 

Sehada Lakota 

Vahida Mehinović 

Emira Mehmedbašić 

Đenana Mrzić (Norveška) 

Asima Pašalić 

Jasminka Jasna Perić 

Ismeta Šeremet 

Haris Tucaković 

Glavna i odgovorna urednica/Chefredaktör: 


Grafički urednik/Grafisk redaktör: 

Haris Tucaković 

Lektor za švedski/Korrekturläsare: 

Petra Berghäll 

Adresa/Adress: 

Bosnien och Hercegovinas 

Kvinnoriksförbund i Sverige 

Box 353, 541 28 Skövde, Sweden 

Tfn: +46 (0)500-48 14 86 

Fax: +46 (0)500-41 42 01 

Mobil: +46 (0)73-556 36 74 

E-post: info@bihsavezzena.com 

Internet: www.bihsavezzena.com 

Postgiro: 1269573-0 

Org. nr: 866601-5824 

Cijena/Pris: 15 SEK 

Tiraž/Upplaga: 1000 

Štampa/Tryck: 

Vadsbo-Tryck AB, Mariestad 

+46 (0)501-101 97 

Printed in Sweden 

RIJEČ UREDNICE 

Poštovani čitaoci, bliži 

se kraj godine kada se 

sumiraju rezultati ostvarenog 

i baca pogled unazad na 

godinu koja je protekla. 

Naš savez, BiH Savez žena 

u Švedskoj, može zaista sa 

ponosom da bude zadovoljan 

svojim radom i aktivnošću 

svojih članova. Ne bih željela 

pominjati sve što se desilo u toku ove 

godine, o tome možete više čitati u 

našem listu, samo bih akcenat stavila 

na obilježavanje desetogodišnjice genocida 

u Srebrenici. Savez žena, zajedno sa 

udruženjem žena Žena 99 u Värnamu, 

pokazao je još jednom svoju ulogu i 

jačinu u pitanju organizovanja značajnih 

FRAMSIDA 

Posten uppmärksammar 100-årsdagen 

av Greta Garbos födelse genom en samutgåva 

med USA. 

Hennes första film i Hollywood blev 

Virveln (1926), och hon 

blev snabbt en av Hollywoods 

största stjärnor. 

Till skillnad från många 

andra skådespelare i 

Hollywood vid denna tid 

klarade Garbo övergången 

till ljudfilm utan 

problem. Tvärtom bidrog 

hennes något hesa 

röst till att ytterligare 

befästa hennes roll som 

filmstjärna. De närmsta 

åren gjordes en mängd 

filmer med Garbo som 

största stjärna, t ex Mata 

Hari (1932), Drottning Kristina (1933), Anna 

Karenina (1935), Kameliadamen (1936) och 

Ninotchka (1939). 

10 godina 

Bosanske pošte 

Jubilej najznačajnijeg bh. pisanog 

medija za dijasporu u Evropi 

BOSANSKA 

pošta 


Greta Garbo 

(1905-1990.) 

manifestacija. 

Kraj godine nije samo vrijeme 

sumiranja ostvarenog 

nego i vrijeme kada se planiraju 

aktivnosti za sljedeću 

godinu. Posjete udruženja, 

Skupština, putovanje za BiH, 

jedne su od aktivnosti za koje 

znamo da stoje pred nama. 

Ukoliko neko ima prijedloge, 

ideje, sugestije i naravno kritiku, 

važno je da se javite bilo 

kojem članu redakcije ili Glavnom odboru. 

Na kraju bih vam svima u moje ime 

i u ime BiH Saveza žena u Švedskoj 

poželjela prijatne novogodišnje praznike 

i puno zdravlja u narednoj godini i da se 

sretnemo na nekom od naših druženja. 

Vaša Senada Bešić 

LICE S NASLOVNICE 

Švedska pošta je obilježila 100-godišnjicu 

rođenja Grete Garbo zajedničkom 

edicijom sa Sjedinjenim Državama. 

Njen prvi film u Hollywoodu bijaše Vrtlog 

(1926.), a ubrzo je postala 

jednom od najvećih zvijezdi 

Hollywooda. Za 

razliku od mnogih tadašnjih 

glumaca u Hollywoodu, 

Greta Garbo je 

bez problema prešla na 

zvučni film. Čak je njen 

pomalo promukli glas 

pridonio učvršćivanju 

njene pozicije kao filmske 

zvijezde. Tih godina 

je snimljeno mnoštvo 

filmova s Gretom Garbo 

kao najvećom zvijezdom, 

npr. Mata Hari 

(1932.), Kraljica Kristina (1933.), Ana Karenjina 

(1935.), Dama s kamelijama (1936.) i 

Ninočka (1939.). 

Već izlaskom prvog broja 7. septembra 

1995., Bosanska pošta je jasno pokazala 

da u prvi plan stavlja zajedničke 

bosanskohercegovačke interese. 10 godina 

ogromnog truda i upornosti su urodili plodom 

i Bosanska pošta je izrasla u najznačajniji 

bh. pisani medij za dijasporu u Evropi. 

Glavnom i odgovornom uredniku Dževadu 

Tašiću, članovima redakcije i svim 

saradnicima Bosanske pošte, upućujemo 

najsrdačnije čestitke povodom 10 godina 

izlaženja i želimo im mnogo uspjeha u 

budućim nastojanjima. 

Cijene oglasa/Annonspriser: 

BOSNISK POST 

1/1 = 2 000 SEK; 1/2 = 1 200 SEK; 1/4 = 700 SEK 

 

 

www.bosniskpost.no 

Naslovna strana/Framsida: 

Greta Garbo 

2 (1905-1990.) 


28-29 | žena

ŽENA I SVIJET 

Selma na 

svjetskom tronu 

Sa samo 14 godina, Selma je 

već broj jedan na svjetskim 

atletskim listama. 

Piše: Chloe ADAMSON 

Učenica srednje ženske škole Randwick, 

nastanjena u Eastlakesu, Australija, 

već ima sportski svijet pod 

nogama. 

Na nedavno održanom Sveškolskom 

atletskom prvenstvu New South Walesa, 

14-godišnjakinja je na 800 metara ostvarila 

najbolje ovogodišnje vrijeme na svijetu za 

svoj uzrast. 

Projurivši stazom za 2 minute i 9,9 

sekundi, Selma je nadmašila i svoju najtežu 

suparnicu Aliciu Keir sa Aquina koledža za 

preko 6 sekundi. 

Kajanova je izjavila da nije očekivala da 

će trčati tako brzo. 

Selma Kajan 

– Tokom utrke sam se osjećala stvarno 

dobro, ali nisam očekivala to vrijeme – kazala 

je ona. 

– Nadala sam se vremenu oko 2:11 jer 

sam mislila da još nisam spremna za 2:09. 

Baš sam bila iznenađena i obradovana. 

Selmin trener Sean Williams u Randwick 

Botany Harriers Athletics Club-u je izjavio 

da je taj rezultat bio samo pitanje vremena. 

– To je došlo sada, a ona je trčala izuzetno 

dobro – kaže on. 

Vid NSW (New South Wales) All Schools 

Track and Field Championships i september 

2005 har 14-åriga Selma Kajan, född i 

Sidney av bosniska föräldrar, sprungit på 

den snabbaste 800-meterstid för hennes 

åldersgrupp i världen i år. 

– Preletila je stazu i porazila dotadašnju 

vlasnicu nacionalnog rekorda. 

Selmina neposredna pažnja se sad 

okreće Sveškolskom prvenstvu Australije 

i Pacifičkim školskim igrama krajem ove 

godine, a gosp. Williams kaže da će njen 

svjetski rezultat uticati da joj Svjetske igre 

mladih 2007. postanju glavni cilj. 

– Svjetske igre mladih su za dvije godine 

i ona do tada mora ”letiti”, ali je čak moguće 

da odradi i Svjetsko juniorsko prvenstvo 

slijedeće godine, što bi bio veliki uspjeh – izjavio 

je gosp. Williams. 

– Selma ima veliki potencijal i trčanje 

joj je u krvi. I njen otac je bio trkač, što je 

motiviše da daje sve od sebe na treninzima. 

Selma ističe da je ovim nastupom dobila 

veliko pouzdanje. 

– Značajno pouzdanje je ubrizgano. 

Dijelom je šašavo da mislim da sam najbrža 

na svijetu za moj uzrast, ali je to baš uzbudljivo 

i to mi daje veliko samopouzdanje 

u vezi postizanja sportskog vrha – kaže 

Selma. (Southern Courier, NSW, Australia, 

sept. 2005., H.T.) 

Miss World 

Sanya u Kini 

domaćin izbora 

za Miss Svijeta 

Sanja Tunjić (18) iz Lukavca, 

ponijela je titulu miss BiH 

za 2005. na 10-tom jubilarnom 

izboru najljepše djevojke 

naše zemlje, održanom u 

sarajevskoj dvorani Zetra. Njoj 

su pripale još dvije titule – miss 

televotinga i miss Oriflamea. 

Prvom pratiljom proglašena je 

Valentina Jurković i Čapljine, 

a titula druge pratilje pripala je 

Samri Menzilović iz Sarajeva. 

Liza Berggren (19) iz Göteborga, 

izabrana je za miss Švedske 

na takmičenju obavljenom u 

Café Opera u Stockholmu. 

55. izbor za miss Svijeta će 

se obaviti 4. decembra u mjestu 

Sanya u Kini. 

š 

Hos oss kan alla få bolån! 

Vem får låna 

t ex: 

Personer med betalningsanmärkningar 

Egenföretagare 

Personer som saknar fast inkomst 

Ränta från 

3,49% 

Vad kan du göra med lånet 

Köpa boende 

Belåna bostad för att lösa 

Fråga om 

dyra skulder 

Bonuslöftet 

Renovera 

Belåna bostad för att uppfylla en dröm 

Effektiv ränta 3,78% 

Sanja Tunjić, miss BiH 

Liza Berggren, miss Sverige 

žena | 28-29 

0770-330 100 

www.bluestep.se

AKTIVNOSTI 

Žene žele 

Skandinavski savez 

U Örebru je 30. aprila održana 10. izvještajna godišnja 

skupština na kojoj se okupilo preko 400 osoba. 

Piše: Fikret TUFEK 

U 

Örebru je 30. aprila održana 10. 

izvještajna godišnja skupština BiH 

Saveza žena u Švedskoj na kojoj se 

okupilo preko 400 osoba. U radnom dijelu 

skupštine učestvovalo je 70 delegata iz šest 

regija u Švedskoj, te delegacije žena Danske 

i Norveške. 

Preteča današnjeg BiH Saveza žena u 

Švedskoj je organizacija Žena Bosanka, 

koja je djelovala od novembra 1995., a februara 

1998. prerasla u BiH Savez žena u 

Švedskoj. 

Pozdravljajući prisutne delegate predsjednica 

BiH Saveza žena u Švedskoj Selma 

Borovac je rekla da se organizacija i dalje 

širi jer su formirana udruženja u Karlskroni 

i Nybru, te posebno pozdravile delegacije 

žena iz Danske i Norveške, iznoseći 

inicijativu da se nakon deset godina rada 

formira BiH Savez žena u Skandinaviji kao 

jedinstvena ženska organizacija. 

– U 2004. godini u okviru BiH Saveza 

žena bilo je angažovano 41 udruženje, 

sekcija i centar u 77 gradova, sa 6,035 

članova. Tokom prošle godine naše predstavnice 

učestvovale su na više skupova 

Integracionog zavoda i drugih ustanova i 

organizacija u Švedskoj. Posebno značajne 

aktivnosti odvijale su se u oblasti kulture, 

dok smo na humanitarnom planu imali 

više akcija među kojima posebno ističem 

pomoć udruženju Majke hendikepirane 

djece u Tuzli i stipendiranje studenata 

u BiH. Naših 50 žena posjetilo je BiH s 

ciljem unapređivanja saradnje. Bili smo i 

domaćini brojnim delegacijama iz BiH te 

obilježili značajnije datume iz naše historije, 

kazala je Borovac. 

Nakon skupštine pred oko 400 prisutnih 

odana je minutom ćutnje ili učenjem 

fatihe počast žrtvama Srebrenice, o čijim 

stradanjima je na skupu govorila gošća iz 

Norveške Đenana Mrzić, predsjednica 

Mreže bh. žena (Nett BK) u Norveškoj. 

Povodom Desete skupštine BiH Saveza 

žena u Švedskoj u Örebru je u organizaciji 

Bošnjačkog kulturnog centra i Islamske zajednice, 

kojima rukovodi Hazim Gurda, 

otvorena i izložba slika Husnije Kriještorca, 

te izložba rukotvorina iz BiH koje su u ime 

aktiva žena postavile Azra Hamzić i Sajma 

Dizdarević. U izložbenoj postavci mogli 

su se vidjeti predmeti i rukotvorine iz BiH 

koje su žene izuzetno dobro aranžirale. 

400 kvinnor i Örebro 

Bosnien och Hercegovinas kvinnoriksförbund 

i Sverige anordnade den 

30 april 2005 det 10: e årsmötet och ett 

kultur- och underhållningsprogram, ett 

sammanträde med ca 400 deltagare. 

– Bosnien och Hercegovinas kvinnoriksförbund 

i Sverige (BHKRF) hade 6,035 

aktiva medlemmar år 2004. De är organiserade 

i 41 föreningar, center och sektioner 

i 77 kommuner i Sverige, Danmark 

och Norge, sade Selma Borovac, BHKRF: s 

ordförande, till deltagarna och gästerna. 

70 ledamöter var närvarande och 

godkände Verksamhetsberättelsen och 

Verksamhetsplanen. Det beslutades också 

att Nett BK – Organisasjon for bosniske 

kvinner i Norge ingår som medlemmar i 

Bosnien och Hercegovinas kvinnoriksförbund 

i Sverige. 

Fadila Jašarević har presenterat IOGT- 

NTO (Sveriges största nykterhetsorganisation). 

IOGT-NTO: s vision är ett samhälle, 

en värld, där droger och alkohol 

inte hindrar människor att leva ett fritt 

och rikt liv. 

Efter årsmötet genomfördes en 

högtidlig ceremoni till minne av folkmordet 

i Srebrenica för tio år sedan. Đenana 

Mrzić, gäst från Norge och ordförande 

för Nett BK, talade om Srebrenicas offer 

och förintelsen på dem. 

Kultur- och underhållningsprogram 

på både bosniska och svenska anordnades 

av flera medlemmar. Medverkade 

gjorde också författare och konstnärerna 

Meho Baraković, Bela Džogović, Fehim 

Džogović, Hadžera-Džerka Omerović, 

Husnija Kriještorac och Sabahudin- 

Cober Bahtijaragić. 

Trevlig stämning fortsattes med 

musikgruppen Nostalgi från Tidaholm. 

4 List BiH Saveza žena u Švedskoj 


Đenana Mrzić (Norveška) Selma Borovac (Švedska) Hidajeta Babović (Danska) 

U kulturnom dijelu programa glumac 

Sabahudin Bahtijaragić Cober, član 

Višekulturalnog umjetničkog udruženja 

Ex Ponto, govorio je za ovu priliku specijalno 

Poemu o ženi. 

Potom se ženama novom knjigom 

Stockholm iznutra i druge pjesme (Stockholm 

inuti och andra dikter) predstavio 

književnik Meho Baraković. 

Hadžera Džerka Omerović predstavila 

je 33 priče u tek objavljenoj knjizi Bošnjačka 

duša, te govorila prigodne tekstove. 

Fehim Džogović je govorio o monografiji 

Od predanja do stvarnosti, koja će 

se pojaviti ove godine na čak 656 stranica 

na kojima se govori o porijeklu i bratstvu 

njegove i drugih bh. porodica, pozvavši sve 

one koji nešto znaju o porijeklu svog prezimena 

da ga kontaktiraju. 

Bela Džogović je predstavila knjigu 

Dragulji vragulji, koja je u štampi, a do 

sada je objavila i knjige Sniježni kristali i 

Suncokreti, dok su njene pjesme objavljene 

i u zbirkama I denna vida värld i Flykten 

valde oss. 

Fadila Jašarević je predstavila organizaciju 

IOGT-NTO koja se bori protiv 

alkohola i drugih narkotika kazavši da je 

upotreba alkohola u Švedskoj porasla 30 % 

u posljednjih 10 godina, da preko 200,000 

djece raste u uslovima koji nisu poželjni, da 

kod Šveđana puši 19 % a kod Bosanaca 40 

% osoba i pozvala na učlanjivanje u IOGT- 

NTO organizaciju. 

Žene su i ovom prilikom pokazale 

solidarnost i tokom susreta iskupile preko 

9,000 kruna koje ovog puta idu za izgradnju 

bolnice u Sanskom Mostu i džamiju u 

Fajtovcima, dok je od tombole prikupljeno 

ca 3,800 kruna koje će biti utrošene za 

školovanje studenata u BiH. 

U nastavku žene su se posebno veselile, 

pjevale i igrale uz Nostalgija Band. 

(Bosanska pošta, br. 10, 13.05.2005.) 


Husnija Kriještorac, Bela Džogović i Meho Baraković 


Vrijedne domaćice iz Örebra 

5

Tople uspomene 

iz Värnama 

Druženje bh. žena iz Norveške i Švedske 

Piše: Fahro KONJHODŽIĆ 

Varmt i Värnamo! 

En särskild insats för detta gav medlemmarna 

av två kvinnoorganisationer 

från Sverige och Norge. De har 

samlats i Värnamo för att visa umgåskunnande, 

matlagning och att fortsätta sina, 

i fjol påbörjade, träffar i Oslo. 

Det gäller ”svarsbesök” av Nett BK – Organisasjon 

for bosniske kvinner i Norge hos 

sina väninnor i Sverige – kvinnoföreningen 

Kvinna 99 i Värnamo. 

Da ovaj tekst kojim slučajem pišem 

na norveškom zgodan naslov bi 

bio Varmt i Värnamo! Ipak: bilo je 

izuzetno toplo tog posljednjega majskog 

vikenda u Värnamu, mjestu smještenom 

negdje usred Švedske. Ali nije samo 

spoljna temperatura zraka bila uzrokom 

te topline. Svoj poseban doprinos rečenoj 

toplini, dale su članice dviju organizacija 

žena iz Švedske i Norveške, koje su se 

okupile u ovom malom mjestu, da bi pokazale 

umijeće druženja, spravljanja lijepe 

hrane i tako nastavile svoja, prošle godine 

započeta druženja u Oslu. Radi se o, 

sportskim rječnikom kazano, ”uzvratnoj 

posjeti” organizacije bh. žena u Norveškoj 

Nett BK, svojim prijateljicama u Švedskoj, 

okupljenim u udruženju Žena 99 u Värnamu. 

Nakon višesatnog putovanja, koje je 

proteklo brzo zahvaljujući umijeću dama 

okupljenih u Nett BK, da dugu vožnju autobusom 

pretvore u svojevrsnu zabavu, 

punu pjesme i smijeha, i time skrate njegovu 

dosadu, stiglo se u, tog dana, izuzetno 

topal grad Värnamo. Čovjek bi bio 

nepravedan kada bi zaboravio doprinos 

lahkoći ovoga putovanja i šofera autobusa 

Safeta Ramadana, koji živi u Norveškoj od 

1987. godine. 

Već po dolasku, oduševljeni zagrljaji 

i uzvici radosti starih prijateljica su nagovještavali 

dobru zabavu. Ipak, sve je 

počelo oficijelnim pozdravima dviju predsjednica, 

Hajrije Sačić ispred udruženja 

Selma Kamberović, Hajrija Sačić, Asima Pašalić, Đenana Mrzić i Ismeta Šeremet 

Miris Bosne 

Žena 99, te Đenane Mrzić ispred Nett BK. 

Goste je pozdravila i Munevera-Vera Hebib, 

predsjednica udruženja žena Fatima 

Gunić iz Göteborga. Potom, kratki kulturni 

program, prvo od domaćina. Oni su 

ovom prilikom pokazali umijeće pjevanja 

i igranja najmlađih, okupljenih u sekciji 

Miris Bosne. Djeca su, odjevena u dijelove 

bh. narodne nošnje, otplesali nekoliko 

zanimljivih tačaka, pobravši salve aplauza, 

zajedno sa svojom koreografkinjom 

šarmantnom Ismetom Šeremet! A ni gosti 

nisu ostali ”dužni”, tek formirani hor, sastavljen 

od nekolicine članica odjevenih, 

u, također živopisne bh. narodne nošnje, 

otpjevali su nekoliko poznatih sevdalinki, 

što je prisutna publika prihvatila sa 

oduševljenjem. I svesrdno pomogla ovaj 

nastup. Pored ovoga, svoje pjesme su kazivale 

Umija Bošnjak i Sadeta Osmanović. 

O svojim utiscima i organizovanju ovoga 

susreta, kazuje Hajrija Sačić, predsjednica 

udruženja Žena 99: 

– Kao što ste i sami zapazili ovo jeste 

neka vrsta ”uzvratne posjete” našem 

udruženju. Mi smo eto i ovako nastavili 

da na određen način surađujemo. A na 

pitanje u čemu se konkretno sastoji naša 



Učesnici kulturno-zabavnog programa 

suradnja mogu reći da smo, prije svega organizaciju 

Nett BK iz Norveške priključili 

našem BiH Savezu žena u Švedskoj, čime 

je to postala internacionalna organizacija. 

Ubuduće će ova suradnja biti još intenzivnija, 

tako što ćemo sudjelovati u nekim 

aktivnostima koje se budu odvijale 

u Norveškoj, a naravno i naše prijateljice 

će učestvovati i u našim akcijama. Tako je 

već na manifestaciji oko desetogodišnjice 

genocida Srebrenice učestvovala naša organizacija 

i bila naša predstavnica. Tako će 

biti ubuduće. 

Tokom ovoga kratkog razgovora 

doznali smo da organizacija u Värnamu 

ima oko 120 odraslih članova, da djeluje 

kroz nekoliko sekcija kao što su omladinska 

gdje se uglavnom okupljaju mlađi u 

muzičko-folklornim grupama, da postoji 

i likovna sekcija te sekcija kućne radinosti 

– šivanja. U rad ove organizacije su 

uključeni i muškarci, uglavnom muževi 

članica koji također djeluju kroz određene 

sekcije. Također smo doznali i za zapaženu 

suradnju sa švedskim organizacijama, a 

ne zaboravlja se ni domovina, uglavnom 

preko organizovanog slanja pomoći. 

Svoje zadovoljstvo ovim druženjem 

je iznijela i Selma Kamberović, podpredsjednik 

Bosanskohercegovačkog saveza 

žena u Švedskoj, koja je ovdje bila umjesto 

odsutne predsjednice Selme Borovac. 

– Ovdje se osjećam veoma lijepo večeras, 

a vaši iz Norveške su nam uljepšali ovaj 

topli majski dan i unijeli pravo osvježenje 

u naše aktivitete, kaže ona. Ovim se intenzivira 

lani otpočeta suradnja i mislim da 

će ona biti sve veća i veća. Ova suradnja 

sa organizacijom iz Norveške predstavlja 

daljnje internacionaliziranje našeg Saveza. 

Nastojat ćemo da razmjenjujemo naša 

dragocjena iskustva i time doprinosimo 

još većim uspjesima našega rada. Nadamo 

se da će neke aktivnosti koje mi već imamo 

ovdje zaživjeti i u Norveškoj, a naravno i 

mi smo otvoreni za njihove ideje. U svakom 

slučaju važno je da je suradnja već 

otpočela, a svrha ovakvih druženja je prikupljanje 

pozitivne energije za dalji rad. 

Slično zadovoljstvo pokazuju i iz udruženja 

žena Fatima Gunić. Pored, već pomenute 

Munevere Hebib, tu su još Fatima 

Kovačić i Mirzeta Fazlagić, potom 

Dženana Zorlak, potpredsjednik skupštine 

BiH Saveza žena, koje su izrazile nadu da 

će biti još ovakvog druženja. 

Ništa manje svoga zadovoljstva, puni 

lijepih utisaka, nisu pokazali niti članice 

organizacije Nett BK. Fatima Kasumović, 

Mirsada Hadžiosmanović, Katka Dervišević-Eminović 

imaju samo riječi hvale za ovo, 

kako rekoše nezaboravno druženje. Hajra 

Goretić ističe da joj je to jedna od prilika da 

susretne svoje zemljakinje Prijedorčanke, 

a najmlađa u ovoj grupi, ovogodišnji russ 

Fatima Redžić će reći da je ovo druženje 

njezino lijepo životno iskustvo. 

Svi ti dobri utisci, oduševljenje i zadovoljstvo 

već su postali lijepa uspomena, 

sa nadom i željom za sljedeće druženje u 

Oslu, a možda i u Kopenhagenu. A autoru 

ovih redaka, kao posebnom gostu, 

ovo putovanje je bilo veliko zadovoljstvo, 

umnogome olakšano veselom i prijatnom 

atmosferom u autobusu. 

(Bosanska pošta, br. 12, 10.06.2005.) 

Razmjena iskustava: Värnamo, Göteborg, Oslo, Kalmar i Mönsterås 



7

Mångfaldsdagen 

u Karlskroni 

Paul Lappalainen smatra da je težište istraživanja o 

diskriminaciji u Švedskoj do sada bilo pogrešno i da se 

treba preusmjeriti onima koji imaju moć da diskriminišu. 

Piše: Selma KAMBEROVIĆ 

Mångfaldsdagen 

i Karlskrona 

har anordnats den 10 september 2005 av 

Antidiskriminerings byråar från Malmö 

och Karlskrona. 

Konferensens centralpunkt var utläggningen 

av utredaren Paul Lappalainen 

Om strukturell diskriminering i Sverige. 

Lappalainen anser att fokusen hittills 

har legat fel. Politik och forskning har 

alltför mycket inriktat sig på att få invandrare 

att passa in, till exempel på arbetsmarknaden. 

Udden borde i stället riktas 

mot dem som har makt att diskriminera. 

Dan je organizovan 10. septembra od 

strane Antidiskriminacionog biroa 

u Malmöu i novoosnovanog takvog 

biroa u Karlskroni. Nakon dolaska, kratko je 

predstavljen biro iz Malmöa, a zatim biro iz 

Karlskrone, da bi centralna tačka programa 

bilo izlaganje Paula Lappalainena O strukturalnoj 

diskriminaciji u Švedskoj. On je, 

zajedno sa Masoudom Kamalijem, bio postavljen 

za specijalnog istraživača (utredare) 

u ovoj problematici na državnom nivou. 

Strukturalna diskriminacija 

Glavna zadaća istraživanja, koje je počelo 

oktobra 2003., bila je da uporedi šta su 

Švedska i druge zemlje učinile protiv tzv. 

strukturalne diskriminacije useljenika. Pojam 

predstavlja diskriminaciju na osnovu 

vladajućih normi i predrasuda u društvu. 

Rastući broj istraživača, kako međunarodnih 

tako i u Švedskoj, je ukazao da su 

rasno-biološke ideje i misaone strukture koje 

su bile nadmoćne u većini evropskih zemalja 

tokom 19. stoljeća i kasnije do II svjetskog rata 

na razne načine preživjele i preinačile se, iako 

je pojam ”rasa” naučno i politički odbačen. 

Umjesto toga je pojam ”kultura” preuzeo 

ulogu pojma ”rasa” kao razvrstavajući 

princip predrasuda o stanovništvu zemlje. 

Švedska istraživanja u više oblasti pokazuju 

da je jedan oblik kulturalno prožetog 

rasizma najuobičajeniji u Švedskoj. To se 

formuliše kao stereotipne predrasude o kulturama 

useljenika i Šveđana, često potpuno 

”različitim i nespojivim”. 

Polazeći od takovog shvatanja rasizma, 

teško je razlikovati strukturalnu diskriminaciju 

i rasizam, oni zapravo opisuju isti 

fenomen. Neki koriste u Švedskoj pojam 

strukturalni rasizam da bi opisali isti 

fenomen. Npr. u Sjedinjenim Državama i 

Velikoj Britaniji je od konca 1960-ih godina 

korišten termin institucionalni rasizam za 

opis iste stvari. 

Mirsada Kahriman, Emina Čejvan, Selma Borovac, Selma Kamberović i Bojan Cerić 

Paul Lappalainen smatra da je težište 

istraživanja do sada bilo pogrešno. Politika 

i istraživanja su se previše usmjeravali na 

uklapanje useljenika, npr. na tržištu rada. 

Treba se usmjeriti onima koji imaju moć da 

diskriminišu, smatra Lappalainen. 

Među njegovih 50-ak prijedloga postoji 

sve od godišnjih radnih planova za sve 

državne ustanove do punog prava glasa 

za sve osobe nastanjene u Švedskoj. Dalje 

će se ombudsmen za diskriminaciju (DO) 

pojačati, osnovati jedan istraživački institut i 

društveni troškovi diskriminacije istražiti. 

– Slijedeće oblasti su u fokusu: tržište 

rada, tržište stambenog gazdovanja, masmediji, 

politički sistem, pravosuđe, obrazovanje, 

socijalna i zdravstvena skrb, kaže 

Paul Lappalainen. 

”Respekt” posebno zapažen 

Nakon ovog predavanja otvorena je diskusija 

sa mogućnošću postavljanja 

pitanja svim učesnicima, kao i zvaničnim 

predstavnicima Karlskrona komune. 

Poslije zvaničnog dijela upriličen je bogat 

kulturno-zabavni program u kojem je 

učestvovala grupa Sabah koju vodi Edin 

Bahtijaragić. Cijelu publiku su oduševile bosanske 

sevdalinke, a ono što je mene posebno 

impresioniralo bilo je da je djevojka u grupi 

koja pjeva na bosanskom jeziku ustvari Latinoamerikanka. 

Na konferenciji sam učestvovala kao član 

Nättverka, Biroa protiv diskriminacije, kao 

predstavnik našeg saveza. Selma Borovac je 

bila gost kao predsjednica BiH Saveza žena 

u Švedskoj. 

Naše udruženje žena Respekt u Karlskroni 

je posebno zapaženo, ne samo zbog srdačnog 

gostoprimstva, ukusne i raznovrsne hrane 

koju su žene pripremile za goste, nego i 

svojom pojavom u narodnim nošnjama iz 

Bosne i Hercegovine. 



Dijaspora 

okupljena u 

ambasadi BiH 

Sastanak u Stockholmu 

sa ministrom za 

ljudska prava i izbjeglice 

Mirsad Kebo i Jakov Skočibušić 

Piše: Vahida MEHINOVIĆ 

Na inicijativu ministra za ljudska 

prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine 

gospodina Mirsada Kebe i na 

poziv ambasadora BiH u Švedskoj gospodina 

Jakova Skočibušića, u prostorijama 

Bosanskohercegovačke ambasade u Stockholmu 

održan je 11. oktobra sastanak sa 

predstavnicima svih bosanskohercegovačkih 

organizacija svih naroda iz Bosne i Hercegovine 

i uz prisustvo predstavnika Bosanske 

pošte, Glasa BiH, te dvojezičnog časopisa 

Dijaspora. 

Najprije je ambasador Bosne i Hercegovine 

u Švedskoj gospodin Jakov Skočibušić 

poželio dobrodošlicu prisutnima i predao 

riječ ministru Kebi koji je došao u posjetu 

Švedskoj na poziv švedskog ministra za 

migracije i azil (migration minister – Barbro 

Holmberg). Ministar je izrazio želju da 

se sretne sa predstavnicima građana Bosne 

i Hercegovine koji žive u Švedskoj da bi ih 

upoznao sa aktuelnim događajima u Bosni i 

Hercegovini. 

Ministar Kebo je posebno naglasio napore 

koji se čine da bi se započeli pregovori 

za pridruživanje Evropskoj zajednici 

naglašavajući da je usvojen Zakon o reformi 

odbrane i služenja vojnog roka kojim je 

predviđeno jedinstveno ministarstvo i jedna 

komanda i time ispunjen još jedan od uslova 

da bi se moglo pristupiti pregovorima. 

Ministar je govorio o uvođenju PDV 

(poreza na dodatnu vrijednost) koji će se 

primjenjivati od januara slijedeće godine a 

što će osigurati pola milijarde konvertibilnih 

maraka koje će biti usmjerene u različite socijalne 

programe. 

Naglašeno je također da je došlo do 

smanjenja donacija za Bosnu i Hercegovinu 

od strane zapadno-evropskih zemalja zbog 

otvaranja novih kriznih područja. Jedino je 

Švedska svojim petogodišnjim planom predvidjela 

da zadrži isti nivo donacija i Bosna i 

Hercegovina ima punu podršku Švedske na 

putu ka evropskim integracijama. 

U razgovorima sa Zavodom za migracije 

u Švedskoj bilo je govora o iznalaženju 

rješenja za one koji su tražili dozvolu boravka 

u Švedskoj pa je još uvijek nisu dobili 

ili su dobili negativan odgovor a zaista se 

nemaju gdje vratiti a imaju i zdravstvenih 

problema. Predstavnici Bosne i Hercegovine 

su predložili formiranje mješovite radne 

grupe koja bi ispitala situaciju u kojoj se nalaze 

tražioci azila kako bi se donijela korektna 

odluka u svakom pojedinačnom slučaju. 

Švedska strana je obećala da će prijedlog 

razmotriti. Važno je napomenuti da se broj 

ljudi iz Bosne i Hercegovine koji traže azil u 

Švedskoj drastično smanjio i da je što se tiče 

naših građana pažnja usmjerena ka Francuskoj 

gdje je u posljednje vrijeme 11,000 naših 

građana zatražilo azil. 

Prisutni su iskazali zadovoljstvo što su 

se sastanku odazvali predstavnici svih or- 

Učesnici sastanka 

Mirsad Kebo, Bosnien och Hercegovinas 

minister för mänskliga rättigheter och 

flyktingar, och Jakov Skočibušić, Bosnien 

och Hercegovinas ambassadör i Sverige, 

har anordnat ett sammanträde med representanter 

för organisationer av alla nationer 

från B&H som verkar i Sverige. 

ganizacija pokazavši svojim prisustvom da 

su zainteresovani za ono što se događa u 

zajedničkoj nam domovini. Stekao se utisak 

da su svi saglasni da je put ka evropskim integracijama 

ispravan i nešto čemu svi trebamo 

težiti. 

Na pitanje kada bi se mogao očekivati 

ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku 

zajednicu, ministar Kebo je rekao da se 

nada da bi to moglo biti na 100-godišnjicu 

Sarajevskog atentata 2014. Ostaje nam da 

sačekamo i vidimo da li će se prognoza zaista 

ostvariti. 



9

Manifestacija o Srebrenici 

u Värnamu 

SREBRENICA 

1995-2005 

Desetogodišnjica genocida u Srebrenici 

obilježena u Värnamu 

Piše: Senada BEŠIĆ 

Värnamo 

2005-10-22 

U 

Värnamu je 22. oktobra održana 

manifestacija u povodu desetogodišnjice 

genocida nad Bošnjacima i 

ostalim nesrpskim stanovništvom koji je 

izvršen u Srebrenici. 

Ova manifestacija, čiji je organizator bilo 

udruženje žena u Värnamu Žena 99 i pod 

pokroviteljstvom Bosanskohercegovačkog 

saveza žena u Švedskoj, okupila je značajne 

učesnike programa i isto tako probudila veliko 

interesovanje javnosti. Amor Mašović, 

predsjednik Komisije za nestala lica u Bosni 

i Hercegovini svojim izlaganjem je podsjetio 

sve prisutne na činjenicu zbog čega se 

mi nalazimo u Švedskoj a Marie Månson, 

odgovorna osoba za Zapadni Balkan u okviru 

Švedskog Helsinškog komiteta za ljudska 

prava, još je jednom podsjetila koliko 

teško zapadna Evropa i cijeli svijet uopće 

razumije posljedice agresije i rata u BiH. 

Deset godina od genocida 

Kada je bosanskohercegovačko udruženje 

žena u Värnamu uzelo na sebe obavezu 

da organizuje manifestaciju u vezi deset godina 

genocida u Srebrenici bilo se svjesno 

izazova i veličine zadatka. Istovremeno 

je saosjećanje sa svim žrtvama najvećeg 

zločina počinjenog u Evropi nakon drugoga 

Srebrenica 1995-2005 

hela världen anordnas i år minneshögtider 

för att hedra offren i Sre- 

I 

brenica i det värsta folkmordet i Europa 

sedan andra världskriget. Efter 11 juli 1995, 

under ett par dagar, slaktades över 8,000 

bosniska män och pojkar från platsen 

som FN:s Säkerhetsråd hade förklarat ett 

så kallat ”skyddat område”. 

Angående detta har kvinnoföreningen 

Kvinna 99 i samarbete med Bosnien 

och Hercegovinas kvinnoriksförbund i 

Sverige och Kulturnämnden i Värnamo 

organiserat Minneskväll Srebrenica 1995- 

2005 den 22 oktober 2005 i Värnamo. 

Bland deltagarna märktes Amor 

Mašović, ordförande för Kommissionen 

för försvunna personer i Bosnien och Marie 

Månson, programansvarig för Västra 

Balkan vid Svenska Helsingforskommittén 

för Mänskliga Rättigheter (SHK). 

Tekst Roberta Blocka, 

The Independent, 17. jula 1995. 

svjetskoga rata dalo snage i podstreka. 

Srebrenica, u kojoj se sakupilo više hiljada 

Bošnjaka i nesrpskog stanovništva iz 

istočne Bosne tražeći zaštitu u takozvanoj 

”zaštićenoj zoni” postala je simbol 

stradanja ali isto tako simbol stida i srama 

za svijet koji nije ništa preuzeo da zaštiti 

djecu, stare, muškarce, žene i jednom 

riječju bespomoćne ispred oružane srpske 

sile predvođene Ratkom Mladićem i 

neviđenom mržnjom za koju zdravi razum 

ne vidi objašnjenja. 

Srebrenica je simbol stradanja i simbol 

Ismeta Šeremet 

Miris Bosne i Švedske 



majki koje tragaju za svojim nestalim, koje 

se sjećaju posljednjeg dodira ruke, izraza 

lica, pogleda, drhtaja tijela posljednje riječi 

upućene najbližem prije nego što je ludilo 

pomutilo razum zvijerima. 

Amor Mašović, predsjednik Komisije 

za nestala lica u BiH je u svom izlaganju 

iznio podatke da se znalo da se priprema 

genocid, da je upozoravano ali da ništa nije 

učinjeno da se taj genocid spriječi. Istovremeno 

je rekao da je strah od zaborava jači 

od strahota kojih se podsjećamo svaki dan. 

Srebrenica se ne smije zaboraviti. 

U prilogu Mašovićevog predavanja prikazan 

je dokumentarni film Marš smrti 

autora Amora Mašovića i Muhameda 

Mujkića koji je na još autentičniji način osvijetlio 

počinjeni zločin. 

Podrška i pomoć 

švedske javnosti 

Obilježavanje desetogodišnjice genocida 

u Srebrenici održano u Värnamu 

prikupilo je i značajna imena iz političke i 

kulturne sfere u Värnamu. Maria Leifland, 

gradonačelnik Värnama pozdravila je sve 

prisutne i govorila o razvoju ovoga grada, 

dok je Raimond Petersson, predsjednik 

Kulturnog odbora Värnama sa toplinom 

Marie Månson 

i saosjećanjem govorio o ulozi stranaca 

u švedskom sistemu, o prevazilaženju 

kulturnih i religioznih barijera, o svojim 

susretima i iskustvima sa strancima, o 

saosjećanju i razumijevanju povodom ove 

manifestacije. Kulturni odbor u Värnamu 

podržao je ovu manifestaciju sa prilogom u 

iznosu 15,000 kruna i time postao pokrovitelj 

ove manifestacije. 

Od strane Ambasade BiH u Švedskoj 

prisutne je pozdravila Jasminka Ustamujić 

a ispred BiH Saveza žena u Švedskoj je 

predsjednica Selma Borovac sve prisutne 

pozdravila i pozvala da minutom ćutanja 

ili fatihom podsjete se žrtava Srebrenice. 

Poruka manifestacije bila je da se odgovorni 

za ratne zločine stave pred sud. 

Djeca simbol budućnosti 

Povodom manifestacije o Srebrenici prikazan 

je kulturni program u kojem je 

plesna grupa Miris Bosne i Švedske u koreografiji 

Đurđe Krunešić izvela moderni ples. 

Svojom profesionalnom izvedbom još jednom 

su ove vrijedne djevojčice podsjetile da 

su djeca simbol budućnosti. 

Pjesma Mora autorice Mirsade Hadžalić, 

logorašice iz Omarske, pročitana je na 

švedskom i bosanskom jeziku. 

Nakon održanih predavanja i kulturnog 

dijela programa prisutnim je pružena 

mogućnost da postave pitanja Amoru 

Mašoviću, što je naravno iskorišteno. 

Zajedničko druženje 

Pošto je Podsjećanje na Srebrenicu održano 

u mjesecu Ramazanu članice 

udruženja žena u Värnamu i članice BiH 

Saveza žena organizovale su iftar za sve koji 

su imali vremena da ostanu na iftaru i da se 

uz bogatu sofru sa bosanskohercegovačkim 

specijalitetima druže i upoznaju. Amor 

Mašović, karizmatična ličnost bio je naravno 

u centru ali ne smije se zaboraviti Ismeta 

Šeremet, kontakt osoba u udruženju 

žena u Värnamu, koja je najviše uradila na 

organizovanju ove manifestacije. 

Ušli smo u jedanaestu godinu od genocida 

u Srebrenici. Mnoge jame čekaju da budu 

otkrivene, mnogo tabuta čeka da bude iskopano 

i vrijeme prolazi. pitam se ponekad 

otkud im snaga da čekaju novi dan. Sve te 

žene, majke, sestre, kćerke… lutaju i traže… 

pitaju. Da li se nadaju Tu ljudsku potrebu 

da se zna šta se desilo sa najbližim ne može 

ništa uništiti. One imaju snage, ali isto tako 

trebaju podršku svakoga od nas. Širiti istinu 

naša je obaveza. Ne zaboraviti. Ali isto tako, 

kao što Amor Mašović reče, goniti krvnike 

do zadnjega. 


Maria Leifland 

Raimond Petersson 


Jasminka Ustamujić 

11

TIO ÅR HAR GÅTT AV DEN STÖRSTA 

FÖRBRYTELSEN SOM HAR HÄNT 

PÅ EUROPEISK JORD SEDAN ANDRA 

VÄRLDSKRIGET, SEDAN FÖRINTELSEN AV 

JUDAR. 

Detta folkmord blev utfört av Miloševićs 

och Karadžićs tjetnicker över bosniakiskt folk 

i Srebrenica, en plats som FN:s Säkerhetsråd 

hade förklarat ett så kallat ”skyddat område”. 

Detta folkmord i motsättning till förintelsen 

kunde följas direkt på TV skärmar av alla européer. 

Satelliter med välutvecklad utrustning för 

att filma de minsta detaljer har försiktigt följt 

likvidationer, masskjutningar, begravningar 

och förflyttningar av Srebrenicas offer, och 

ingen har rört ett finger för att stoppa detta 

folkmord eller i det minsta förmildra dess 

konsekvenser. 

VI KAN KONKLUDERA ATT KARADŽIĆ 

OCH MLADIĆ INTE VAR DE ENDA SOM VAR 

INBLANDADE I DETTA FOLKMORD. Fullt 

ansvar bär också de som i strid mot plikter 

som följer av FN:s deklarationen, som 

de skrivit under, och inte bara nekat hjälp 

till regeringen av Bosnien och Hercegovina, 

utan har med sitt passiva förhållande, 

uppmanat förbrytarna att fortsätta med sina 

förbrytelser över de oskyldiga invånarna av 

Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Vlasenica, Foča, 

Rogatica, Višegrad, Rudo, Čajniče, Gacko, 

Nevesinje, Trebinje, Mostar, Sanski Most, 

Ključ, Prijedor, Bosanski Novi, Teslić, Sarajevo, 

Brčko och till slut Srebrenica. Inte bara 

bosniskt folk från dem nämnda städer utan 

alla icke-serber (bosniska kroater, albaner, 

romer och andra) i städer, byar, kvarter, gator 

var de bodde tillsammans för många århundraden. 

Men världen har inte bara varit medskyldig 

i folkmordet mot det bosniska folket med 

sin passiva hållning. Många av aktioner som 

blev företagna av FN eller dess enskilda medlemmar, 

under aggressionen mot Bosnien 

och Hercegovina, var riktad mot dem som 

försvarade Bosnien och Hercegovina. 

Hur kan man tolka vapenembargo för regeringen 

i Sarajevo när vi attackerades av den 

fjärde starkaste armén i Europa, med armén 

som hade flygplaner, stridsvagnar, transportörer, 

bombkastare, helikoptrar, haubitser, 

raketvapen, kanoner och mest moderna 

infanterivapen tillgänglig 

Hur kan man tolka demilitariseringen av 

Srebrenica Slutsatsen är väldigt enkelt: EN- 

SKILDA REGERINGAR, FÖRST OCH FRÄMST 

FRÅN EUROPA, HAR AKTIVT DELTAGIT 

I AGGRESSIONEN OCH HAR HJÄLPT TILL 

FOLKMORD ÖVER BOSNIAKER. En del av europeiska 

regeringar har inte tagit direkt del 

i aggressionen, utan har stöttat förbrytarna, 

medan resten av världen var nästan helt indifferent, 

dvs. har tolererat aggressionen och 

folkmordet! 

Bara ett litet antal länder och enskilda 

personer har höjt sin röst och stått i försvar 

Amor Mašović i samtal med de överlevande från Srebrenica 

Minneskväll Srebrenica 1995-2005 i Värnamo 

Uttalande av 

Amor Mašović, 

ordförande för Kommissionen 

för försvunna personer 

i Bosnien och Hercegovina 

av civilisationsprinciper, som var dyrkat som 

en sällsynt växt för många århundraden i 

Bosnien och Hercegovina. 

Denna växt heter enighet i mångfalden. 

Denna mångfald stammar från olika etniska 

och religiösa tillhörligheter, annorlunda 

kulturer, seder och traditioner av folkgrupper 

i Bosnien och Hercegovina vilka hade 

funnit ett gemensamt recept hur de ska leva 

vid sidan av varandra och med varandra. Det 

ser ut att en sådan modell var helt obekant 

i Europa. MED SORGEN KAN VI ÄVEN 

KONKLUDERA ATT DET SER UT SOM ATT 

FÖRBRYTARNA LYCKADES. 

Nu kan vi komma tillbaka till dagens tema, 

dvs. Srebrenica. I dag, när vi hedrar offren 

efter folkmordet är mycket oklart när 

det gäller Srebrenica. 

Den definitiva listan av alla som har försvunnit 

i 6 dagarna i juli 1995 i FN:s ”säkerhetszon” 

är ännu inte klar. Varför finns det 

inte en sådan lista För att, på den tiden, i Srebrenicas 

enklav bodde inte bara bosniaker 

från Srebrenica, utan också från andra städer: 

Zvornik, Vlasenica, Bratunac, Višegrad, Rogatica, 

Žepa och andra platser i floden Drinas 

område, som klarade att fly från förbrytarna 

i de nämnda städerna. Det var inte 

ovanligt att de som kommit till Srebrenica 

var de enda överlevande i sina familjer från 

dessa städer. Eftersom detta överlevande förlorat 

livet eller forsvunnit, var det ingen som 

kunde meddela att de saknades eller dödats. 

Spår efter många familjer har sopats bort. 

Kvarlevor efter Srebrenicaoffren har funnits 

i 39 sekundära och primära massgravar 

och flera tusen enskilda och gemensamma 

gravar. Men vi är inte i stånd till att svara på 

frågan: Hur många av dessa är Srebrenicas 

offer 

Vi vet med säkerhet att det finns mer än 

7,000 vita säckar med kvarlever av Srebreni- 




Senada Bešić och Amor Mašović 

Poštovana Selma 31. oktobra 2005. 

Koristim još jednom priliku da Vam se 

zahvalim na gostoprimstvu i svemu 

što ste učinili da mi kratkotrajni boravak 

u Värnamu i Växju i druženje sa našim ljudima 

ostane u trajnoj uspomeni. 

Molim Vas da prenesete izraze moje 

zahvalnosti svim ovim dobrim ljudima čiji 

sam bio gost na iftarima kao i onima koji 

su se brinuli da mi boravak protekne u nezaboravnom 

druženju. 

U prilogu Vam dostavljam kopiju naloga 

za uplatu 5.800 SEK odnosno 1.170,5 KM 

Fondaciji Djeca Srebrenice. 

Zamoljen sam od gospodina Senada 

Hadžifejzovića da Vam prenesem njegovu 

zahvalnost i iskrene selame. 

S poštovanjem, Amor Mašović 


casoffer i bårhusen i Tuzla, Lukavac och Visoko. 

Men dessa 7,000 betyder inte motsvarande 

antal av Srebrenicasoffer. Kvarlevor 

av, för exempel en och samma man, hittar vi 

i olika säckar som stammar från olika massgravar. 

Nämligen, kvarlever av en man från 

Srebrenica blev funnit på tre olika platser vid 

tre olika massgravar i en radie på 3 mil. Historien 

kommer att minnas denna del av bosnien-serbisk 

och serbisk del av befolkningen 

som slutit sig till krigsförbrytare Milošević 

och Karadžić. 

Krigsförbrytarna återvände till skådeplatserna 

och grävde upp och rev i stycken 

sina offer med grävmaskiner för att flytta 

dem och gömma alla spår. På det sättet har 

de begått en ny förbrytelse mot de döda. En 

död man har rätt att få ro och frid och att 

hans kvarlevor inte blir förstörda. 

Detta var en ny förbrytelse också mot de 

överlevande och mot dem som förlorat sina 

närmaste. Förstörelsen av gravar, speciellt att 

utfördes med maskiner och stympningen av 

kroppar, gjorde identifiering av offren nästan 

omöjlig. 

Hur kan man förklara det för en mor, en 

syster, en kvinna, en dotter som i 10 år har 

levt i ovissheten och sorg efter sina närmaste, 

att vi har funnit hennes son, bror, man eller 

far, när det enda vi har funnit ett ben och en 

sko, men resten av hans kvarlevor ligger i den 

andra eller den tredje graven, som kanske aldrig 

blir funnen. 

Hur ska man kunna meddela en sådan 

nyhet I stället för att ge dem själsro, ge dem 

ännu större sorg, smärta, ångest och evig 

sömnlöshet framför frågan: Var är resten 

av deras barn, om de fortfarande ligger obegravda 

i en eller annan skog, bäck, äng… 

Därför kan vi med full rätt säga, att FOLK- 

MORDET SOM ÄGDE RUM FÖR 10 ÅR SEDAN, 

FORTSÄTTER FORTFARANDE OCH ÄR INTE 

AVSLUTAT. Alla de som var med vid förflyttningar 

av Srebrenicas offer, sitter fortfarande 

med information om de sekundära och 

tertiära massgravarna och begår fortfarande 

ett folkmord, men denna gång på ett mer sofistikerat 

sätt, utan knivar och vapen. 

I nästan 10 år har alla regeringar av republiken 

Srpska, ledd av Klicković-er, 

Kasagić-er, Dodik-er, Ivanić-er, Mikerovićer, 

Bukejlović-er och andra nekat folkmordets 

proportioner i Srebrenica. Först nyligen, 

under en enorm press från internationella 

samhället, har de ställts inför ett val: antingen 

republiken Srpska eller ett erkännande av att 

folkmordet begått i Srebrenica. En av dessa 

regeringar har tveksamt erkänt förbrytelsen, 

men hade inte nog mod till att kalla den med 

sitt rätta namn: FOLKMORD!, I stället citerade 

de utvalda delar av Haagtribunalens dom 

mot general Krstić, angående folkmordet. 

Vi är dessvärre, fortfarande långt från 

ögonblicket när det skall dyka upp en serbisk 

Willy Brandt som skall stå framför det serbiska 

folket och alla oss andra och säga osagda 

ord: ”Ja, serbiska folket, det är fortfarande 

personer bland oss som har varit med på att 

organisera och systematiskt begå de mest 

monstruösa förbrytelser i mänsklighetens 

historia. De är förbrytare och skall bli dömda 

för det. De är inte våra hjältar!” 

Jag är rädd att årtionden skall passera 

innan vi hör dessa ord från munnen av en 

serbisk politiker för vi har lärt att tomma 

ord betyder ingenting. Vi har lärt oss att 

krigsförbrytaren Biljana Plavšić, med tårar i 

ögonen visade ånger, men det var bara för att 

få ett reducerat straff. Nyligen har hon gett 

ett klart besked från fängelset, att hon skulle 

följa samma förbrytelses väg som hon en 

gång har gått. 

Rättegången mot krigsförbrytaren Slobodan 

Milošević är fortfarande under gång 

och det är inte säkert att han blir dömd för 

folkmordsförbrytelse i Srebrenica. Det är 13 

år sedan krigsförbrytare Radovan Karadžić 

och Ratko Mladić begick sina första förbrytelser 

i östra Bosnien och Bosanska Krajina 

och 10 år sedan förbrytelserna i Srebrenica. 

Men de är fortfarande på fri fot och det är 

inget tecken på att de någon gång blir tagna 

eller dömda för deras förbrytelser. 

I DAG ÄR DET FLERA AV SREBRENICAS 

INVÅNARE SOM HAR ÅTERVÄNT TILL SRE- 

BRENICA DÖDA ÄN DE SOM HAR ÅTERVÄNT 

DIT LEVANDE. 

Till slut vill jag rikta två budskap. Det första 

är riktad till er eller snarare sagt till oss 

alla: 

”Min fruktan av förglömmelse är större 

än grymheter som jag är tvungen att bli påmind 

om varje dag.” 

Det andra budskapet är riktat till dem, 

förbrytarna: 

”Vi skall förfölja er till domedagen, vi och 

våra barn, och våra barnbarn, och alla våra.” 

(H.T.) 

Mašović teško povrijeđen 

Zdravstveno stanje Amora Mašovića nakon 

teške traume je stabilno, ali je još 

rano govoriti o dalekosežnim prognozama, 

izjavio je šef Klinike za ortopediju i traumatologiju 

Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo 

prof. dr. Ismet Gavrankapetanović. 

Amor Mašović je teško povrijeđen u 

saobraćajnoj nezgodi koja se dogodila 13. 

novembra oko 18 sati u mjestu Leava u Sokocu, 

na magistralnom putu Podromanija 

– Han Pijesak. 

Njegovi saputnici – potpredsjednik 

Federalne komisije za nestale Marko Jurišić 

i predsjednica Udruženja članova porodica 

nestalih osoba i civilnih žrtava agresije 

Višegrad ’92. Hedija Kasapović – nisu ozbiljnije 

povrijeđeni. 

13

Sastanak tri saveza žena 

u Švedskoj 

U Jönköpingu održan sastanak Bosanskohercegovačkog 

saveza žena, Bosansko-švedskog saveza žena i Organizacije 

žena Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj. 

På initiativ av Fadila Jašarević från IOGT- 

NTO och Ulla Lingesjö från NBV anordnades 

i Jönköping ett sammanträde för 

Bosnien och Hercegovinas kvinnoriksförbund, 

Bosnisk-svenska kvinnoförbundet 

och Kvinnoorganisation vid Bosniska 

islamiska församlingen i Sverige. 

Piše: Muhamed MAHMUTOVIĆ (Avaz) 

Na poziv organizatora, pratili smo 

zanimljiv susret, tri saveza žena 

koji djeluju na području Švedske, a 

održan je 15. oktobra u Jönköpingu. 

Susret su inicirale obrazovna organizacija 

IOGT-NTO, sa svojom podorganizacijom 

NBV, koje su poznate ovdje i kao ”Pokret 

trezvenjaka”. Ove obrazovne organizacije u 

sklopu svoje kampanje u borbi protiv droga 

i alkohola, provode raširenu akciju pod nazivom 

Tolerancija nula, a akcija osim kampanje 

za totalnu neupotrebu droga i alkohola 

ima za cilj podići glas javnosti, kako vlada ne 

bi uvela predviđena pojeftinjenja alkoholnih 

proizvoda. 

Koordinatorice akcije su nama poznate 

dvije gospođe, koje su čest gost naših 

udruženja ispred IOGT-NTO, gospođa Fadila 

Jašarević, a ispred NBV gospođa Ulla Lingesjö. 

Na ovaj sastanak su pozvane predstavnice 

iz upravnih odbora: Bosanskohercegovačkog 

saveza žena, Bosansko-švedskog saveza 

žena i Organizacije žena Islamske zajednice 

Bošnjaka u Švedskoj. 

Zašto su inicirali ovaj susret, upitali smo 

Fadilu Jašarević 

Sa sastanka u Jönköpingu 

– Mnogo saveza sa bh. predznakom 

formirano je samo radi velikih geografskih 

razdaljina. Pošto su naše organizacije 

raširene po cijeloj Švedskoj, mi smo se 

odlučili na jedinstvenu akciju, u borbi protiv 

droga i alkohola, u saradnji sa svima zajedno. 

Ideju su jednoglasno podržali predstavnici 

svih saveza i danas smo već došli do nekih 

zaključaka, što me jako veseli. Odlučili smo 

osnovati koordinaciono tijelo, koje bi koordiniralo 

aktivnosti svih saveza, da ne bi dolazilo 

u aktivnostima saveza do nekih važnih 

događaja istovremeno. Na tim događajima 

se okuplja puno ljudi i tad mi dobivamo priliku 

za našu kampanju. Dogovorena su već tri 

termina za održavanje ”studijskih kružoka”, 

na kojima ćemo edukovati članice udruženja 

o štetnosti droga i alkohola, a prvi je već 12. 

novembra u Boråsu. 

Predstavnice saveza su bile takođe zadovoljne, 

što je do sastanka došlo, kao i rezultatima: 

– Najvažnije od svega je da su sve organizacije 

sa bh. predznakom ujedinjene u 

što više aktivnosti, te se na taj način češće 

viđamo i družimo, riječi su Bedrije Bekiri iz 

Fadila Jašarević i Ulla Lingesjö 

Organizacije žena IZ. 

Selma Borovac, predsjednica Bosanskohercegovačkog 

saveza žena, bila je prezadovoljna: 

– Ovo je ustvari realizacija naše ideje od 

samog osnivanja, da sve naše organizacije 

međusobno sarađuju. Svi ćemo imati koristi 

od ovoga. 

Sličnog mišljenja je i predsjednica Bosansko-švedskog 

saveza žena, Almedina Sačić: 

– Kojem god savezu mi pripadale mi smo 

i dalje Bosanke i Hercegovke, to je nešto što 

se ne može promijeniti, a i ne treba mijenjati. 

To je najveći razlog da se družimo i radimo 

zajedno. 

Jedna od najstarijih učesnica Raza 

Štitkovac, bila je vrlo kratka: 

– Važno je biti aktivan, na bilo koji način, 

to je spas. 

Na kraju su svi željeli da pohvalimo IZ 

Jönköping, za sjajnu organizaciju sastanka, 

nakon kojeg su priredili zajednički iftar za 

sve učesnike sastanka. Svi su mišljenja da 

raznovrsnijih i boljih jela nisu odavno vidjeli 

na ”švedskom stolu”. 



Na inicijativu Fadile Jašarević iz 

IOGT-NTO i Ulle Lingesjö iz NBV u 

Jonköpingu održan sastanak Bosanskohercegovačkog 

saveza žena, Bosanskošvedskog 

saveza žena i Organizacije 

žena Islamske zajednice Bošnjaka u 

Švedskoj. 

Alla kvinnor 

mot droger och alkohol 

Alla bosniska kvinnoförbund i Sverige har samlats under november 

månad för att tillsammans med NBV öka kunskapen 

om droger och alkohol och svensk alkoholpolitik. 

Av: Ulla LINGESJÖ 

Alla bosniska kvinnoförbund i Sverige 

har samlats under november månad 

för att tillsammans med NBV (Nykterhetsrörelsens 

Bildningsverksamhet) öka 

kunskapen om droger och alkohol och 

svensk alkoholpolitik. 

Alkohol och andra droger är för oss i 

NBV ett hinder för utveckling, kunskap, 

förmåga och äkta glädje. Så ser inte alla det, 

men de flesta kan hålla med om att alkohol 

inte är vilken handelsvara som helst. 

Det påverkar hälsa, omdöme, säkerhet och 

trygghet i trafiken, på arbetet, i familjelivet 

och i samhället i stort. 

VI SOM KVINNOR, MAMMOR OCH MOR- 

FARMÖDRAR har ett särskilt engagemang 

för framtiden och för våra barn. Vi ser att 

alkohol och droger orsakar våld och dåligt 

omdöme, konflikter och olyckor. Vi kan 

tillsammans göra världen lite bättre med 

ökad kunskap som leder till förståelse och 

handling. 

NBV har ju ett extra stort engagemang 

i dessa frågor tillsammans med våra 

medlemsorganisationer. Vi har 16 medlemsorganisationer 

med mycket olika profil 

kring frågor om droger, hälsa, friskvård, 

demokrati, internationell förståelse och 

samhällsengagemang. Vår allra nyaste 

medlemsorganisation är KRIS, Kriminellas 

Revansch i Samhället, som verkligen har ett 

samhällsengagemang som ger resultat. 

NBV är partipolitiskt obundet och religiöst 

neutralt och kan därför samarbeta 

med många olika grupper i vårt samhälle. 

NBV arbetar med integration och internationell 

förståelse. Vi har ett stort projekt 

tillsammans med Sida, där vi lyfter fram 

KVINNORS VILLKOR I VÄRLDEN I FILM, 

SPEL, BÖCKER OCH FÖREDRAG. Vi arbetar 

med att öka kunskapen om FN och Milleniemålen, 

om vattnets betydelse för allas 

vår överlevnad och om alkoholen som ett 

stort hinder för verklig utveckling i världen. 

Sa seminara u Helsingborgu 

I integrationsarbetet engagerar NBV 

sig i att både lyfta upp förståelsen för andra 

kulturer, andra sätt att tänka, men 

också att hjälpa till att göra det svenska mer 

förståeligt, att lära ut ”Den svenska koden”. 

Vi har nu ett intressant projekt tillsammans 

med Allmänna Arvsfonden, Fryshuset, 

Lugna gatan, Skolor mot rasism m.fl. 

där vi lyfter upp allas våra fördomar och 

rädslor för det som är olikt. CMO, Centrum 

mot olikfientlighet, finns att läsa om på vår 

hemsida www.nbv.se/CMO. 

Vi arbetar med människors positiva 

idéer kring hälsa och folkhälsa, kring det 

som är livsbejakande och kreativt som eget 

skapande, musik, hantverk och teater. 

Vi stöttar människor i deras kunskapssökande 

som i språk, data, skönlitteratur, 

läs och res. 

Vi har i nästan 10 år varit nära förbundna 

med bosnier i Sverige. De flesta av de bosniska 

förbunden i Sverige har sedan lång tid 

haft samarbetsavtal med NBV. Vi har också 

under 6 år arbetat med Sidaprojekt i Bosnien, 

där vi hjälpt ungdomar att säga nej till 

droger och i stället få ett positivt, konstruktivt 

engagemang i ungdomsklubbar, skolor 

och scouting. 

Välkommen att kontakta NBV! 

Ulla Lingesjö 

Tfn: 08-672 61 07 

Fax: 08-672 61 20 

Mobil: 0733-72 63 07 

E-post: ulla.lingesjo@nbv.se 

Hemsida: www.nbv.se 

Seminar u 

Helsingborgu 

Piše: Selma KAMBEROVIĆ 

Nakon uspješnog seminara tri bh. organizacije 

žena u Jönköpingu, u Helsingborgu 

je 26. novembra održan 

seminar na temu Politika prema alkoholu, 

treći u redu planiranih regionalnih obrazovnih 

seminara u Švedskoj. 



15

Seminar je organizovan u saradnji 

projekta Nolltolerans IOGT-NTO, NBV 

Nykterhetsrörelsens Bildningsverksamhet 

i Wendelsbergs folkhögskola, sa 

Bosanskohercegovačkim savezom žena, 

Bosanko-švedskim savezom žena i Organizacijom 

žena Islamske zajednice Bošnjaka 

u Švedskoj. 

U Helsingborgu se okupilo 30-tak žena iz 

Regije Jug, Helsingborga, Malmöa, Arlöva, 

Karlskrone, Trelleborga i Hässleholma. 

Nikada kao do sada se nije poduzimalo 

toliko mnogo aktivnosti u borbi protiv konzumiranja 

alkohola. Naime, u Švedskoj se 

danas pije alkohol više nego u posljednjih 

100 godina. Svaki stanovnik pije 10,5 litara 

čistog alkohola godišnje. U zadnjih deset 

godina potrošnja je porasla za više od 30%. 

Cilj seminara je bio da se predoče negativne 

posljedice konzumiranja alkohola, 

kako bi svi uzeli aktivno učešće u borbi protiv 

istog. 

Pošto je vrlo interesantno i prikladno 

za sve učesnike predstavljen cilj i sadržaj 

programa i održan dio predavanja, aktivnu 

ulogu su uzele žene, učesnice seminara. 

Nakon analiziranja kako utiču masmediji 

na potrošače, kroz netačno ili djelimično 

informisanje, reklamisanje alkohola i ostalo, 

podijeljene u četiri grupe, učesnice seminara 

su kroz diskusije po grupama došle do 

zaključaka na koji način bi se svaki pojedinac 

mogao oduprijeti, odnosno uključiti u 

borbu protiv alkohola. Nakon referisanja 

svake grupe za sve učesnike, svaka grupa je 

iznijela svoje, konkretne prijedloge, savjete 

i zaključke. 

Možda je najvažnije istaći da su sve 

grupe bile jedinstvene u podršci IOGT- 

NTO i NBV da se ne odobri smanjenje 

poreza na kupovinu alkohola; da odrasli 

moraju pružiti primjer djeci svojim vlastitim 

uzdržavanjem od alkohola; da se ne lageruje 

alkohol u domovima samo zato što 

je trenutna ponuda jeftina; da se traži veća 

odgovornost medija u reklami i uopšte nastupu 

kad se radi o alkoholu; da se podigne 

na veći nivo saznanje o štetnom uticaju 

alkohola, te da se insistira na ulozi porodice 

u odgoju djece i zaštiti od svih štetnih uticaja. 

Voditeljica seminara je pohvalila radne 

grupe i napomenula da je ovaj seminar jedan 

od najuspješnijih koji je održan u posljednje 

vrijeme. 

Za vrijeme ručka koje su žene udruženja 

BiH Žena 2000 iz Helsingborga i Perla 

iz Arlöva pripremile za učesnike i goste, 

nastavljena je konstruktivna diskusija i 

zaključeno da se dalje angažujemo na osnivanju 

kružoka i širenju korisnih informacija 

koje su dobivene u toku dana. 

Behar probeharao 

Uspješna godina udruženja Behar iz Skövdea. Tokom 

svoje treće švedske turneje, Kolo bosansko nastupilo u 

Malmöu, Landskroni, Kristianstadu, Skövdeu i Värnamu. 

Kulturno bosanskohercegovačko udruženje 

Behar Skövde ulazi u 15. godinu 

svog uspješnog djelovanja. Iz 

prvog Biltena objavljenog 1996., povodom 

petogodišnjice udruženja, čitamo: 

”Inicijativni odbor se sastao 30.09.1991. 

godine u restoranu Bugrens gdje je donesen 

zaključak da se izrade Statut udruženja, 

prijedlozi za naziv, i zakaže Osnivačka 

skupština… Skupština, kojom je 13.10.1991. 

u prostorijama Bugrensa predsjedavao gospodin 

Rejhan Musić, održana je u prisustvu 

37 članova … za predsjednika udruženja je 

izabran gospodin Alija Maksumić, za sekretara 

Salih Pašalić i za blagajnika Mehmed 

Piralić… udruženje je zvanično registrovano 

25.10.1991. … sa još devet udruženja i humanitarnom 

organizacijom Bosnien hjälpen 

održana je i Osnivačka skupština BiH Saveza 

u Švedskoj, u Örebru 1992.” 

Pored velike podrške u osnivanju i stasavanju 

BiH Saveza u Švedskoj (kasnije Savez 

bh. udruženja u Švedskoj), Behar je koncem 

90-ih godina odigrao značajnu ulogu i u osamostaljenju 

BiH Saveza žena u Švedskoj. 

U tom prvom Biltenu se pohvaljuju: fudbalska 

sekcija – stalni ili ”pretplaćeni” prvak 

gradskog kupa Skövdekorpen, folklorna 

sekcija – koja je tada harala regionalnim i 

saveznim manifestacijama kulture, i list Behar 

– kojem su izišla samo 2 broja. Ali ”rijetko 

je naći udruženje da ima i svoje novine”, 

kaže se u Biltenu. 

Uspješna godina 

Tokom 2005. godine je u Beharu došlo do 

vidnih osvježenja u radu, a zahvaljujući 

i mobilnom Upravnom odboru i aktivnim 

članovima udruženja. Ovdje posebno valja 

istaći angažman Hajrudina Zukanovića, 

koordinatora kulturnih aktivnosti, na obnovi 

rada folklorne, muzičke i dramske sekcije. 

Nakon 8-martovskog dogovora, osnovan je i 

mješoviti hor udruženja, kojim vrlo uspješno 

rukovodi Amela Maksumić. Članovi Hora 

Piše: Haris TUCAKOVIĆ 

Bosniska föreningen Behar i Skövde har 

under årets gång återupplivat folkdans-, 

drama- och musiksektionen och även 

inrättat en ny kör. Föreningens lokaler har 

renoverats och det har byggts ett separat 

rum för rökare. Folkdansgruppen Kolo bosansko 

från Sarajevo framträdde i Skövde i 

november månad. 

Behar i Amela su ubrzo postali zaštitnim 

znakom udruženja, tako da njihovim probama 

prisustvuju mnogi, od najmlađih do 

najstarijih članova. 

Od svog osnivanja Behar gaji dobru saradnju 

sa drugim bh. udruženjima i organizacijama. 

Ove godine je obnovljena, ranije vrlo živa, 

saradnja sa udruženjem Miris iz Örebra. 

Behar je prije tri godine, putem kredita 

od komune, otkupio i počeo otplaćivati 

prostorije u kojima obavlja svoje aktivnosti. 

Tokom godišnjeg odmora su iste kompletno 

okrečene, spolja ponovo obojene, a 

nakon toga je izgrađena i jedna prostorija za 

pušače. 

5. oktobra je u Beharu održana regionalna 

izložba ručnih radova distrikta Skaraborg. 


28-29 | žena 

Kolo bosansko

Amela Maksumić 

Hor Behar 

Pored bogato urađenih ručnih radova, brojni 

posjetioci udruženja su tom prilikom mogli 

pratiti i prvi javni nastup Hora Behar. 

Prijem kulturno-umjetničkih društava iz 

BiH je jedna od stalnih aktivnosti Behara. 1. 

maja prošle godine je upriličen nastup folklora 

iz Kladnja, a 12-20. novembra, u saradnji 

sa distriktom Skaraborg, organizovana je 

desetodnevna švedska turneja KUD Grmeč 

iz Bosanske Krupe. Ove godine su članovi 

Behara u svojim domovima ugostili KUD 

Osman Džafić iz Prijedora i Kolo bosansko 

iz Sarajeva. 

Nastup Kola bosanskog 

Udruženje Behar i BiH distrikt Skaraborg 

su u petak 11. novembra bili domaćini 

Ansamblu narodnih igara i pjesama Bosne i 

Hercegovine Kolo bosansko iz Sarajeva. Organizator 

i glavni domaćin ove veoma uspješne, 

treće po redu, švedske turneje tog renomiranog 

ansambla od 3. do 13. novembra je bilo 

bh. udruženje Ljiljan iz Landskrone. Ipak, 

najveće zasluge za organizaciju cijelog gostovanja 

pripadaju Seadu Halalkiću, predsjedniku 

Ljiljana. Kolo bosansko se tokom ove 

turneje predstavilo u Malmöu, Landskroni, 

Kristianstadu, Skövdeu i Värnamu. 

Kolo bosansko je osnovano 1993. godine 

sa ciljem i osnovnom orijentacijom sakupljanja, 

obrade, umjetničke dogradnje i 

prezentacije igara i pjesama, respektabilne 

kulturne baštine, bogate folklorne tradicije 

i narodnih običaja naroda u Bosni i Hercegovini. 

Ansambl nastupa igrama i pjesmama 

svih konstitutivnih naroda Bosne 

i Hercegovine, pri čemu su zastupljeni svi 

krajevi drage nam domovine. O radu Kola 

bosanskog govore brojni nastupi i koncerti 

širom Bosne i Hercegovine i u inostranstvu 

– u Austriji, Belgiji, Egiptu, Njemačkoj, Sloveniji, 

Španiji, Švedskoj, Turskoj… 

Program je otvorio nedavno osnovani Hor 

Behar iz Skövdea svojim drugim dosadašnjim 

javnim nastupom i potvrdio da su redovne 

probe i uspješno vodstvo Amele Maksumić 

urodili plodom. Zatim je Salih Pašalić, predsjednik 

udruženja Behar, u ime Behara i 

distrikta Skaraborg, poželio dobrodošlicu 

gostima iz Sarajeva, udruženju Miris Örebro 

(cijeli autobus omladine), kao i brojnim gostima 

iz Skövdea i okoline. Riječi dobrodošlice 

su uputili i Asima Pašalić, u ime BiH Saveza 

žena u Švedskoj, kao i Faik Saltagić, u ime 

Saveza bh. udruženja u Švedskoj. 

Potpredsjednik Behara Jusuf Ćorić je tom 

prilikom uručio specijalnu diplomu Jasminu 

Maksumiću za svesrdan doprinos u radu 

udruženja Behar, a posebno zbog njegovog 

nesebičnog angažovanja oko novoizgrađene 

klupske prostorije za nepušače. Specijalne 

diplome su uručene i Horu Behar i Kolu 

bosanskom za svesrdan doprinos u razvoju 

prijateljskih odnosa i međukulturalnu saradnju 

Bosne i Hercegovine i Švedske. Direktor 

ansambla Sejo Mandić se na toplom prijemu 

zahvalio u ime Kola bosanskog. 

Preko 200 prisutnih je moglo uživati 

u zaista profesionalnoj predstavi Kola bosanskog 

koje je odigralo Svatovske običaje 

Bošnjaka, Igre iz Kraljeve Sutjeske, Nijemo 

kolo Glamoč, Gradske igre Sarajeva, Kolo 

poskočica Linđo, Igre iz okoline Ilijaša i Igre 

naroda Bosne i Hercegovine. U ovoj završnoj 

koreografiji su prikazane igre i pjesme sva tri 

konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine 

– Bošnjaka, Hrvata i Srba, koje predstavljaju 

simbol zajedničkog življenja u BiH. 



Kolo bosansko 

17

LJEPOTA I ZDRAVLJE 

Zašto nam 

pušenje 

škodi 

Ženski organizam teže 

ispravlja štete izazvane 

kancerogenima iz dima 

Ta štetna navika izaziva 

30 % poznatih vrsta raka, 

ali i niz drugih bolesti 

Kad je riječ o uzrocima smrti koje 

možemo izbjeći, ovisnost o cigaretama 

je na prvom mjestu. Procjenjuje se 

da pušenje udvostručuje rizik obolijevanja 

od koronarne bolesti srca i infarkta srca, šest 

puta povećava vjerovatnoću emfizema, deset 

puta vjerovatnoću obolijevanja od raka 

pluća i skraćuje život za 5 do 8 godina. 

Štetnije je za žene 

Jedno istraživanje Sjevernoameričkog društva 

radiologa otkrilo je da su žene koje 

puše u većoj opasnosti da obole od raka 

pluća nego muškarci pušači, iako neka novija 

istraživanja govore da je ona podjednaka. Ali, 

dokazano je da ženski organizam ima manju 

sposobnost ispravljanja štete na genima izazvane 

kancerogenim materijama iz dima 

cigareta. Osim toga, kod žena je sistem obnove 

sporiji nego kod muškaraca i one teže 

izbacuju iz organizma štetne materije. 

‣ Pušenje je činilac kojeg treba uzeti u 

obzir i u nastanku raka maternice, usana, 

usne šupljine, jezika, grla, grkljana, ždrijela, 

jednjaka, mokraćnog mjehura i bubrega. 

‣ Druge štetne posljedice pušenja u organizmu 

žene su, npr. raniji ulazak u menopauzu, 

tri puta veća vjerovatnoća spontanog 

pobačaja te veći rizik nastanka osteoporoze 

zbog gubitka kalcija iz kostiju. 

‣ I kod muškaraca i kod žena pušenje 

je u 90 % slučajeva odgovorno za hroničnu 

opstruktivnu bolest pluća, a ona je po 

učestalosti četvrti uzrok smrti kod nas. Osim 

toga, pušenje izaziva nepovratnu štetu na 

krvnim žilama. 

Kako nastaje ovisnost 

Cigaretni dim koji udahnete šalje štetne 

materije u krv, kojom one, a posebno 

nikotin, vrlo brzo stižu u mozak. Nikotin 

djeluje na nervni sistem pa se pojačano luče 

materije poput dopamina, serotonina i noradrenalina. 

One stvaraju osjećaj ugode koji 

potiče na daljnje pušenje. 

‣ Nikotin djeluje vežući se za posebne 

bjelančevine – nikotinske receptore koji, 

kada se ne ”popune” nikotinom, sudjeluju u 

nastanku sindroma apstinencije. 

Kako možete prestati pušiti 

Do 1988. godine, kada je Svjetska zdravstvena 

organizacija priznala da pušenje 

stvara ovisnost, ono se smatralo tek lošom 

navikom koja se mora prevladati s malo 

snage volje. Danas se zna da treba provesti 

Test 

Jeste 

1 

Koliko vremena prođe od trenutka kad 

ustane te iz kreveta do paljenja prve cigarete 

a) 5 minuta (3 boda) 

b) Od 6 do 30 minuta (2 boda) 

c) Između 31 i 59 minuta (1 bod) 

2 

d) Jedan sat ili više (0 bodova) 

Koje biste se cigarete najteže odrekli kada 

biste prestali pušiti 

a) One prve dnevne (1 bod) 

b) Bilo koje druge (0 bodova) 

Je li vam teško ne pušiti na mjestima gdje 

je to zabranjeno 

3 

potpuno liječenje, to jest odvikavanje. 

‣ PSIHOLOŠKA POMOĆ: odlazak terapeutu 

jača motivaciju. Cilj je razbiti vezu između 

li ovisni o cigaretama 

Fargeströmov test određuje stepen ovisnosti o pušenju. Izaberite 

jedan od odgovora ponuđenih uz svako pitanje i zbrojite 

bodove navedene uz svaki odgovor. 

a) Da (1 bod) 

4 

b) Ne (0 bodova) 

Koliko obično popušite cigareta na dan 

a) 10 ili manje (0 bodova) 

b) Između 11 i 20 (1 bod) 

c) Između 21 i 30 (2 boda) 

5 

d) Više od 30 (3 boda) 

Primjećujete li da više pušite ujutro 

a) Da (1 bod) 


6 

Pušite li kad ste bolesni 

a) Da (1 bod) 


Rezultat: Ako je zbir vaših bodova 7 ili više, to ukazuje na visok stepen ovisnosti. Morate 

se odlučiti na prestanak pušenja, inače će vaše zdravlje biti ozbiljno ugroženo. Obratite se 

svom liječniku primarne zdravstvene zaštite da vam pomogne u tome. 



Hur rökning 

skadar din hälsa 

Denna skadliga vana orsakar 30 % av 

de kända cancerslagen och även 

flera andra sjukdomar. 

När man talar om dödorsaker vilka 

kan undvikas, cigarettberoendet ligger 

på första plats. Det bedömas att rökning 

fördubblar risken att insjukna av kransliknande 

hjärtsjukdom och hjärtinfarkt, 

sex gånger förhöjer sannolikhet av emfysem, 

tio gånger sannolikhet av lugncancer 

och även förkortar livet med 5 till 8 år. 

Forskarna har bevisat att kvinnoorganism 

har mindre förmåga att reparera 

skador på gener orsakade av de cancerogena 

ämnena från cigarettröken. 

pušenja i svakodnevnog života (pušenje zbog 

stresa i sl.). 

‣ ZAMJENSKA NIKOTINSKA TERAPIJA: 

preporučuje se osobama s jakom tjelesnom 

ovisnošću o pušenju. Njome se sprječava 

sindrom apstinencije, jer se nikotin koji se 

udisao pušenjem zamjenjuje nikotinskim 

flasterima ili gumama za žvakanje. Ova 

terapija se ne smije primjenjivati duže od tri 

mjeseca. 

‣ LIJEKOVI: Bupropion (Wellbutrin) je 

lijek protiv depresije koji se izdaje na recept 

i kojim se postiže da ovisnici o nikotinu ne 

puše godinu dana. Održava visok nivo dopamina, 

kontrolišući time želju za pušenjem i 

sprječavajući sindrom apstinencije. 


Šta dobijamo 

prestankom 

pušenja 

20 minuta Nakon 20 minuta bez pušenja 

normalizuju se povišeni krvni pritisak i 

ubrzani ritam rada srca. 

8 sati U krv pristiže više kisika i smanjuje 

se koncentracija nikotina u njoj. 

24 sata Pluća počinju uklanjati štetne 

materije i smanjuje se rizik infarkta srca. 

48 sati Živci se pokušavaju obnoviti, a 

izoštravaju se čula mirisa i okusa. 

72 sata Pluća bolje dišu i zrak s lahkoćom 

ulazi u njih. 

2-3 sedmice Poboljšava se cirkulacija 

krvi i funkcija pluća. 

9 mjeseci Rastu cilije u bronhima, što ih 

čini otpornijim kod infekcija. 

1 godina Rizik infarkta srca je 50 % manji 

nego dok ste pušili. 

Pušenje može 

oštetiti vid 

Šanse pušača da će u starosti 

oslijepiti četiri puta su veće 

od šansi osoba koje ne puše, 

pokazuju rezultati novih 

istraživanja 

Rezultati istraživanja objavljeni u Britanskom 

medicinskom časopisu pokazuju 

da pušači imaju povećane šanse za razvoj 

makularnih degeneracija u starijoj dobi. 

Degenerativne promjene vida povezane sa 

starenjem su vodeći uzrok staračkog sljepila 

koje u Britaniji pogađa oko 500,000 osoba, 

uglavnom starijih od 60 godina. 

Kutije cigareta već posjeduju nekoliko 

upozorenja o štetnosti pušenja, ali istraživači 

sa Univerziteta u Manchesteru traže da se 

doda i upozorenje o mogućem osljepljenju. 


Oftalmološki kirurg Simon Kelly i njegov tim 

tvrde da oko 54,000 Britanaca ima problema 

s vidom kao direktnu posljedicu dugotrajnog 

pušenja. Od toga broja njih 17,800 je potpuno 

slijepo. Istraživači pozivaju na nužnost 

pokretanja nove zdravstvene kampanje kojom 

bi se upozorilo na povezanost pušenja 

i sljepoće, jednako kao što je dokazana veza 

između pušenja i raka. Dr. Kelly je izjavio: 

– Rezultati ukazuju na to da su više od 

četvrtine bolesnika koji su patili od problema 

s vidom bili dugogodišnji pušači. Pacijenti, 

zdravstveni djelatnici i javnost trebali bi obratiti 

veću pozornost na povezanost pušenja 

i gubitka vida. 

Istraživanja pokazuju da prestanak pušenja 

uveliko smanjuje rizik od sljepoće u kasnijoj 

životnoj dobi. Prestanak pušenja utiče i na 

brži oporavak te dugotrajno poboljšanje vida 

nakon laserskog liječenja. 

19

Živite 

punim 

plućima! 

Uz današnji tempo života, 

24 sata nerijetko nisu 

dovoljna da učinimo sve 

što želimo. Zato je najbolje 

unaprijed organizovati dan. 

Možda zvuči nevjerovatno, 

ali da biste uspjeli što više 

toga učiniti u jednom danu 

– ne hitite. 

Koliko vam se puta učinilo da život prolazi 

mimo vas jer naprosto ne stižete obaviti 

sve što ste zamislili, da i ne spominjemo 

kako malo vremena imate za se i ljude koji su 

vam dragi Stalno imate osjećaj da još mnogo 

toga u životu morate učiniti, a dok se okrenete 

godine su već prošle. 

Događa li se to svakom ili samo vama I je 

li tačno da, za razliku od prijašnjih naraštaja, 

našoj generaciji vrijeme ”naprosto leti” Istina 

je, uz današnji tempo života i obaveze 

koje imamo, 24 sata jednog dana zaista nisu 

ono što su bili prije sto godina. Danas u ta 24 

sata najčešće ne uspijevamo ugurati sve ono 

što smo namjeravali učiniti, bilo da se radi o 

obavezama, poslu, porodici ili jednostavno 

razonodi. 

Ali, zašto odustati Zašto od života ne uzeti 

sve, zašto baš svaki dan ne iskoristi u cijelosti 

To ne znači da morate krasti od sna. Rješenje 

je mnogo jednostavnije i zahtijeva tek malo 

lukavstva. Nije uzalud Seneka još u 1. stoljeću 

govorio da je vrijeme najdragocjenije dobro 

koje posjedujemo. Naučite ga pravilno koristiti, 

jer time podižete kvalitet života. 

1Ne hitite 

Možda zvuči nevjerovatno, ali da biste uspjeli 

što više toga učiniti u jednom danu – usporite. 

‣ Prvo je, dakle, pravilo smanjiti brzinu i 

uobičajenu užurbanost. Želja da sve učinimo 

odmah i sad izaziva nervozu. Zbog toga pristupate 

zadacima s tjeskobom, a to znači da 

gubite kontrolu nad situacijom. 

‣ Želite li vladati svojim vremenom, 

pokušajte sve činiti nešto sporije i posvetite se 

svakom zadatku posebno, koncentrišući se na 

to što činite i ne misleći pri tome šta vas još tog 

dana očekuje. Uštedićete vrijeme i izbjeći stres. 

2Načinite program 

Morate li u jednom danu obaviti više stvari, 

mogli biste se izgubiti u obavezama. Zato je 

korisno napraviti dnevni program. 

‣ Ujutro nakon vježbanja i tuširanja, ili 

navečer prije spavanja, napravite popis poslova 

koje morate obaviti: poslovni sastanci, 

neodgodivi telefonski razgovori, susreti s 

prijateljima… Stavite li sve na papir, izbjećete 

onaj pritisak zbog razmišljanja jeste li štogod 

propustili i zaboravili učiniti baš tog dana. 

‣ Sastavljanje programa dnevnih obaveza 

će vam oduzeti malo vremena, pa ga možete 

napisati dok ispijate jutarnju kahvu. 

‣ Takav postupak vam daje osjećaj da su 

vaše zamisli jasne i da tačno znate šta vam je 

činiti, a time ćete uštediti barem sat vremena 

koje ćete moći posvetiti sebi. 

3Iskoristite jutro 

Iskoristite li dobro prve jutarnje sate, imaćete 

pozitivan osjećaj koji će vas pratiti cijelog 

dana. Zašto, dakle, u to ime ne biste ustajali 

malo ranije Tako ćete započeti dan s malom 

vremenskom prednošću, pa ćete npr. moći 

duže vježbati u krevetu. 

‣ Dovoljno je nekoliko vježbi: čak i obično 

zijevanje omogućuje ”promjenu zraka” u organizmu. 

Protežući se lijeno u krevetu, istežući 

ruke, noge i leđa, činimo dobro svom tijelu jer 

podstičemo cirkulaciju. 

‣ Tako ste već gotovo sasvim budni. 

Slijedećih desetak minuta možete posvetiti 

vježbanju na tlu ili vožnji sobnog bicikla. 

Pustite laganu, umirujuću muziku ili poslušajte 

prve vijesti, ako ste već spremni za to. 

‣ Tuširanje je slijedeći korak pripreme organizma 

za dnevne napore. Ako ste ustali malo 

ranije, možete staviti masku na lice i laganu 

kremu za peeling na tijelo. Zatim se istuširajte 

ili lezite na par minuta u hidromasažnu kadu 

ako je imate. 

4Ne žurite na posao 

Ostavite sebi dovoljno vremena za dolazak na 

posao. 

‣ Ako se koristite javnim prijevozom, ponesite 

walkman da biste se izolovali od buke 

i slušali omiljenu muziku. Možete i čitati novine 

ili pripremati program za taj dan ako to 

već prije niste učinili. 

‣ Ako idete na posao automobilom, vrijeme 

vožnje iskoristite za dogovor o večernjem 

izlasku s prijateljima. Ali pazite kada koristite 

mobitel: uvijek razgovarajte preko razglasa. 

Ruke vam moraju biti na upravljaču, a oči na 

cesti. 

5Naučite se osjećati dobro u uredu 

Radni dan je započeo. Imate brdo sastanaka 

‣ Naučite prepoznati ono što vam odu- 



Få luft under vingarna! 

Med livets tempo, nuförtiden, så räcker 

24 timmar sällan till att uträtta det 

vi vill. Därför är det bästa i färdriktningen 

att organisera dagen. Det låter kanske 

omöjligt, men att lyckas med detta – skynda 

inte. 

Hur många gånger tycks det vara att 

livet flyter förbi er eftersom ni inte hinner 

fullgöra allt som ni tänkt er. För att inte 

nämna hur lite tid ni har för er själva och 

rara människor. Ni har jämt och ständigt 

förnimmelse att ännu fler saker i livet 

måste göras, men medan man vänder 

sig – åren gick förbi. 

Det händer vem som helst eller bara 

dig Till skillnad mot de föregående generationerna, 

för vår generation tiden ”flyger 

lätt iväg” Med dagens livstempo och 

förpliktelser som vi har, 24 timmar är visst 

inte samma som för hundra år sedan. 

Kom ihåg: För att maximalt utnyttja 

tiden – planera dagen i sinom tid. 

Postupci koji 

štede vrijeme 

‣ Izbjegavajte odlazak frizeru praznikom, 

subotom, pa čak i petkom 

navečer. Odaberite dane kada nema 

gužve. 

‣ Najbolje vrijeme za kupovinu je 

rano poslije podne. Ako zbog posla ne 

uspijevate u tome, odaberite subotu. 

‣ Manikiranje, mirisne kupke i depilaciju 

ostavite za kraj sedmice. Ti tretmani 

ljepote zahtijevaju više vremena. 

‣ I eksperimente s izgledom ostavite 

za vikend. 

‣ Izbjegavajte odgovarati na telefonske 

pozive koji nisu hitni i uključite sekretaricu. 

‣ Ako lakirate nokte, odaberite lak koji 

se brzo suši kad znate da nemate dovoljno 

vremena čekati. 

‣ Neka vam prijeđe u naviku navečer 

pripremiti što ćete ujutro obući. 

‣ Postavite stol za i doručak prije odlaska 

na počinak. 

‣ Na kraju dana provjerite imate li baš 

sve u novčaniku. 

‣ Prethodne večeri pripremite i stvari 

koje su vam potrebne za sat fitnessa, 

plivanja ili joge. Tako ćete smanjiti gubitak 

vremena pa će ga više ostati za vježbu. 

‣ Činite stvari u pravo vrijeme! 

zima najviše vremena. Npr. sve telefonske 

razgovore koji nisu važni odgodite za neki 

drugi dan. Također izbjegnite razgovore s kolegama 

koji pričaju o svojim privatnim stvarima 

i problemima. 

‣ Morate znati reći ”ne” ako ste pretrpani 

poslom. Koncentrišite se na jedan po jedan 

zadatak i održavajte pisaći stol urednim. Tako 

nećete gubiti važne papire, a time ni vrijeme 

potrebno za traženje. 

‣ Ne jurite cijeli dan, ponekad se treba i 

zaustaviti. To što stalno sjedite pred kompjuterom 

ne znači da ćete brže završiti posao (a 

stalno sjedenje nije dobro ni za liniju!). 

‣ Povremeno ustanite i načinite nekoliko 

koraka da protegnete noge. Otvorite prozor da 

uđe svjež zrak, što će vam razbistriti mozak. 

‣ Za radnim stolom možete vježbati. 

Stanite uspravno iza stolice, ruke naslonite na 

naslon i kružite glavom s lijeva na desno deset 

puta. Zatim ponovite u drugom smjeru. 

‣ U istom položaju podižite se na prste 

dobro istežući mišiće. Ponovite deset puta. 

Osjetićete lahkoću u nogama. 

6 

Iskoristite 

pauzu za ručak 

8Odmorite se kući: može i uz TV 

mislite na posao nakon posla 

9Na miru pripremite večeru 

10 

Zapamtite 

21 

Podnevna pauza idealno je vrijeme koje 

možete posvetiti sebi. 

‣ Možete u to vrijeme otići u žustru šetnju 

parkom: tjelesna aktivnost će umanjiti osjećaj 

gladi. 

‣ Nakon toga, umjesto ručka uzmite tek 

lagani zalogaj (npr. voće ili povrće). Za to vam 

neće trebati više od 20 minuta. 

‣ Dobro je i nakon jela malo prošetati da 

biste razbistrili misli i prevladali pospanost. 

‣ Pauzu možete iskoristiti i za obavljanje 

telefonskih razgovora koje ste zacrtali u 

dnevnom programu: možete nazvati prijatelje 

ili supruga, dogovoriti privatne ili poslovne 

sastanke i izlaske. Takođe, u pauzi možete otići 

u dnevni shopping ili frizeru (ali samo ako ste 

se najavili, da ne biste zbog gužve morali otići 

neobavljenog posla). 

7 

Ne 

Nakon napornog rada u uredu, u pet ili šest 

sati poslije podne, vrijeme je da poslu kažete 

”stop”. Ako ste dogovorili susret s prijateljicom, 

dovoljno je pet minuta da popravite šminku. 

S malo tekućeg pudera, maskare i rumenila 

izgledaćete svježe. Zato je dobro u torbi uvijek 

nositi toaletnu torbicu. 

‣ Izlazite li na večeru, možete ponijeti 

večernju haljinu ako namjeravate duže ostati 

u uredu ili čak otići kući na presvlačenje. 

‣ Idete li na fitness, jogu ili plivanje, možete 

to učiniti odmah nakon posla. Do večere vam 

ostaje tek nekoliko sati pa je najbolje to vrijeme 

posvetiti brizi o tijelu. 

‣ Imate li za to snage, možete se nakon 

ureda posvetiti hobiju: možda učenju stranog 

jezika, plesu ili bilo čemu što vam pomaže da 

se rastresete. 

‣ Sasvim se odvojiti od posla u slobodno 

vrijeme je najbolja taktika da sačuvate energiju. 

Ako ste jedna od onih koje nakon posla trče 

ravno kući, zapravo tražite odmor. Ako pritom 

mislite i na zdravlje, možete malo vježbati. 

‣ I pred televizorom možete vježbati ili 

voziti sobni bicikl. 

‣ Nakon pola sata vježbanja, ispružite se 

slušajući radio ili gledajući TV, to će pridonijeti 

vašem odmoru. 

‣ Možete sebi priuštiti i automasažu, jer ona 

sjajno razbija stres: stavite ruke na sljepoočnice 

i blago ih pritišćite masirajući u smjeru suprotnom 

od kazaljki na satu. Dovoljne su 3-4 

minute da se smanji osjećaj umora. 

Odaberite neko lagahno jelo koje se brzo priprema. 

Za intimnu večeru nije toliko važno 

jelo koliko ugođaj: muzika, cvijeće na stolu… 

‣ Dok kuhate, možete npr. telefonirati prijateljima. 

‣ Odlučili ste izaći na večeru s prijateljima, 

ali vaš partner kasni Samo mirno: dok 

ga čekate opružite se u kadi, uređujte nokte 

ili obavite nešto s vašeg popisa što ste tokom 

dana preskočili. 

Da biste maksimalno iskoristili vrijeme, 

unaprijed isplanirajte svoj dan. 


List BiH Saveza žena u Švedskoj

DRUŠTVO 

Životni status: single 

Sve brojnija i samosvjesnija grupa, samci mijenjaju sliku 

društva. Novo stoljeće pripada njima, a tržište ih je kao 

snagu prepoznalo medu prvima – nudi se sve za samce, od 

namještaja do hrane i putovanja… 

Piše: Silvia MALOŠEVAC (Glamour) 

Att leva singel 

Som en alltmer omfattande och självmedveten 

grupp, förändrar singlar 

samhällsbilden. Det nya århundradet tillhör 

dem, och marknaden insåg dem som 

kraften bland de första och erbjuder allt för 

singlar, från möbler till mat och resor… 

Efter feminismen, gayrörelsen, metrosexuella, 

tillträder nu singlarna på scenen 

självsäkert. Den nya 21-seklets scenario 

skrivs av kvinnorna vilka är okänsliga för 

den biologiska klockans tickande, männen 

vilka har avstått sökandet efter en besläktad 

själ och till slut upptäckt sig själva, de 

unga vilka fritagits av dåligt samvete eftersom 

de reser ensamma, de mogna människorna 

vilka utan besvär köper bara för en. 

Nakon feminizma, gay pokreta, metroseksualaca, 

na scenu su samouvjereno 

stupili samci. Novi scenarij 

21. stoljeća pišu žene neosjetljive na kucanje 

biološkog sata, muškarci koji su odustali 

od traženja srodne duše i pronašli na kraju 

sami sebe, mladi oslobođeni grižnje savjesti 

što putuju sami, zreli ljudi koji bez nelagode 

kupuju samo za jednoga. 

Stvoren je cijeli jedan novi slalež koji je 

temeljito promijenio stigmu o samcima i 

predrasude o njima kao o nepopravljivim 

vukovima samotnjacima koji se ne žele 

izložiti opasnostima veze. Naprotiv, oni se 

danas ponose svojim statusom i taj ponos 

pokazuju kao prsten na ruci. Štoviše, prsten 

na desnoj ruci, jer se taj klasični simbol 

bračnog obećanja u samačkoj verziji nosi 

na desnoj ruci. Slobodne Amerikanke poklanjaju 

ga same sebi, bez iščekivanja potencijalnog 

zaručnika. Kada ga je reklamna 

agencija Ruta Fox lansirala na internet, 

nije niti slutila da će ga pet tisuća ”single” 

Njujorčanki odmah kupiti. 

Upravo munjevitom brzinom, samci 

su postali globalni fenomen. Brojke su impresivne. 

Procjenjuje se da u SAD-u samci 

predstavljaju četvrtinu stanovništva, u Francuskoj, 

prema nekim istraživanjima, čak 14 

milijuna: 1 od 3 odrasle osobe je samac. U 

Njemačkoj sociolog Stefan Hradil govori 

o samcima kao ”seizmografima modernizacije”, 

a Francuz Jean-Claude Kaufmann 

pozdravlja početak ”autentične obiteljske 

revolucije”. 

Nemoguće je ne upitati se kako će sve 

to utjecatti na društvenu, kulturnu, ekonomsku 

i političku sliku svijeta u narednim 

godinama, s obzirom na važnost i snagu 

društvene grupe, koja osim stvaranja novog 

korisnog tržišta, predstavlja također 

dragocjen izvor glasova za političare u lovu 

na nove žrtve. Zauzvrat političari mogu 

očekivati da će samci nametnuti neke nove 

teme, od usvajanja djece, poreznih olakšica, 

do novih profesija i traženja jamstva protiv 

diskriminacije. Sve brojniji i snažniji, samci 

više ne prihvaćaju živjeti na margini. 

Zaručena za sebe samu 

Prodor osvještenih samaca na javnu scenu 

počeo je preko najmoćnijeg medija, 

televizije. Serije poput Prijatelja, a potom 

još eksplicitnije Seksa i grada, promovirale 

su ovaj novi društveni fenomen. ”Ja sam 

Carrie Bradshow i objavljujem da sam se 

upravo zaručila za samu sebe. Popis darova 

sam ostavila u dućanu Manolo Blahnik. 

Hvala”, kaže u jednoj od epizoda Carrie. 

Glumica Angelina Jolie, koja je s 28 godina 

posvojila djevojčicu iz Kambodže, pripada 

tom svijetu slavnih i uvelike promovira 

”status samac”: ”Posvojit ću i drugu djecu, 

ali ne želim očeve. Biti ”majka samac” je 

blaženstvo”, izjavila je u jednom intervjuu. 

U međuvremenu, predviđajući promjenu 

društvenih struktura, tržište se već 

pokrenulo. 

Proizvođači specijalizirani za kuhinjsku 

opremu izbacili su linije za samce, izdavači 

ubrzano tiskaju priručnike za život samaca, 

turističke agencije osmislile su ”pakete 

za jednoga”, a pakiranja za samce u 

samoposluživanjima već su uobičajena 

stvar. Nedavno je u Parizu održana i izložba 

posvećena ”umjetnosti samačkog života”. 

Čak je i vječito mlada Barbie promijenila 

strategiju, u 45. je godini postala samac. 

Biti sam postalo je aktivnom obranom 

od prepotentnosti svijeta. Nije riječ samo 

o osjećajnim izborima, nego i o psihološkoj 

higijeni, o oslobađanju od pritisaka, od onih 

bezbrojnih ”moraš” koje nameću jednako 

tradicija kao i suvremenost. Samački život 



”Samoća dobro pristaje unutarnjem zadovoljstvu, 

ali ona ne žari toplinom, za to 

su potrebni prijatelji”, piše Nicolas Jaeger, 

liječnik i alpinistički vodič, u svojoj knjizi 

Samoća u kojoj opisuje 60 dana samoće 

na 6,700 metara nadmorske visine. Jaeger 

je nestao 1980. pri pokušaju da sam osvoji 

jedan od vrhunaca. 

”Samoću želiš, ali i bojiš je se. Kada 

hodaš pustinjom u kojoj ti ništa ne plijeni 

pogled, ulaziš u aktivnu samoću i misao te 

nosi”, napisao je novinar Bernard Ollivier u 

knjizi Dugo putovanje o svojim putovanjima 

Kinom. To su ekstremni primjeri onoga 

što je danas postala tendencija: solo travel, 

putovati sam, Tako New York Times ima rubriku 

Exploring a singular world, a Guardian 

žensku verziju koju potpisuje Sara Wheeler, 

autorica bestselera o istraživanjima Antarktika. 

U svakom slučaju, očita je razlika 

između putovati sam i samačkog putovanja 

čiji je temeljni cilj biti sam (dakle, 

kretati se u potpunoj slobodi). Solo travel 

se, pak, bolje može definirati drugim terminom: 

vagabonding. 

Rolf Potts, koji se smatra njegovim guruom, 

ovako ga opisuje; ”Putovati sam, 

nekoliko tjedana ili nekoliko godina, 

nešto je što nema nikakve veze s dobi, 

ideologijom ili visinom primanja. To je 

usredotočavanje snage na traženje osobne 

slobode, umjesto na zaradu ili karijeru”. 

Vagabonding. Lutanje. Najbolje ga 

možemo opisati kao ”prepustiti se sudbini”. 

To odgovara onome što futurolog Faith 

Popcorn definira kao full time vacationing, 

stil života onih koji veliki dio vremena provode 

putujući iz zadovoljstva. Nekad je 

to bilo prikladno samo za imućnije ili za 

mlade. 

Danas je to zajednički fenomen: sve 

je više onih koji rade šest mjeseci kako bi 

mogli putovati narednih šest. Problem je u 

nečem drugom. Na duge staze i samotno 

lutanje može dosaditi. Ali lijek za to je u 

samom putovanju. Sami, lakše pronalazite 

suputnika. Tako razmišlja i Ollivier: ”Susreti 

na putu daju ti snagu za napredovanje, 

oni daju čar. Samo samaća može stvoriti 

stvarno snažne veze”. 

podupiru 

i psiholozi koji tvrde da samoća 

može imati sasvim pozitivan predznak, da 

je bogata mentalnom otvorenošću i intelektualnom 

radoznalošću, prvenstveno ljudi 

između 35. i 50. godina starosti. Biti samac, 

naime, ne isključuje bogatstvo druženja, 

kao ni otvorenost za vezu. Međutim, pravo 

na izbor ”biti samac” zadržavaju sve dok ne 

nađu nekoga s kime bi im bilo bolje nego sa 

samima sobom. 

Pravo na izbor 

Kako će izgledati budućnost samaca 

Projekcije su već tu. Na Sveučilištu u Essexu 

predviđaju grad s četvrtima za single 

žene, četvrti bogate kulturnim sadržajima i 

mjestima za susrete te četvrti za muškarce, 

pretrpane restoranima brze prehrane i 

lokalima s video igrama. U Bremi grade 

cijele zgrade s mini stanovima za žene bez 

obitelji, modernu verziju srednjovjekovnih 

zajednica neudatih žena, takozvanih béguinages, 

samo mnogo bogatijih komunalnim 

službama. Jer, samoća (ni)je uvijek odricanje 

od sentimentalnog života, samo bez 

rutine suživota. Raste broj ”fizijskih” parova 

u odnosu na one ”fuzijske”, odnosno onih 

koji žive zajedno nekoliko dana u tjednu, 

zadržavaju i tako slobodan prostor. 

Pisac Franco Cordelli, koji, iako sada ima 

60, od svoje osamnaeste godine živi u istoj 

sobici u stanu svojih roditelja, ne sumnja: 

”Ne živjeti u obitelji je potreba. Prvo, kako bi 

se spasila ljubav. Drugo, kako bi se egoistički 

i bez uplitanja rasporedilo slobodno vrijeme. 

Treće, kako bi se pripremili na jedinu 

važnu promjenu u životu, na smrt”. 

Mnoge žene nakon šoka rastave ponovno 

pronalaze prednosti samoće, život u 

svojem prirodnom ritmu: bez poraza, u 

slobodi. I kada ponovno pronađu partnera, 

ne upuštaju se ni lako ni brzo u zajednički 

život i danas se sve uspješnije nose s pritiskom 

društva koje još uvijek favorizira 

bračnu zajednicu te posebno uz sliku žene 

veže muškarca. ”Samice” su oduvijek bile 

više na udaru društvene kritike i podsmijeha, 

nego samci. 

Biti sam predstavlja fazu života, slučajno 

ili namjerno. A kada je tako, treba se osjećati 

dobro, sa samim sobom i s drugima. Jer, 

samci su normalni ljudi. Imaju čak i svoju 

himnu kojom se ponose, So Lonely od Police-a, 

koju pjeva, gle paradoksa, čovjek toliko 

puta oženjen i s mnogo djece. Jer, lošija 

je i puno bolnija samoća unutar nesretnih 

parova. Tko je, dakle, samac Za onoga 

tko je uložio u obitelj, samac je netko tko 

je tražio, ali nije našao. Tko pak uživa u 

vlastitoj samoći, smatra je uzbudljivom i 

vrijednom. Ismijava one koji su prisiljeni na 

suživot i koji podižu glas samo kad su sami 

u kupaoni. Samoća Zadivljujući luksuz. 



23

KULTURA 

Šta smo učinili 

da se ne 

dogodi 

Srebrenica 

Razglednica iz groba. Emir 

Suljagić. Sarajevo: Biblioteka 

Dani, 2005. 

Piše: Atif KUJUNDŽIĆ 

Srebrenica je najzahtjevnija tema pred 

kojom, kao izazovom, najrađe šutimo. 

Kakva umjetnost. Kakva književnost 

i kakvi bakrači. U koju to književnost 

može stati! Ako može, onda to mora biti 

književnost koja se upravo, zove: Srebrenica. 

Svaki književni rod, vrsta i podvrsta: 

Srebrenica. Autentično. I nikako, i ni u 

čemu, drugačije. Mada, šutnja s početka, 

prema Srebrenici ostaje ponajbolja opcija. 

Naime, u svojoj i našoj tragediji i stradanju, 

Srebrenica je bila sama na svijetu i 

deset godina kasnije, po svemu, to je još uvijek. 

Taj svijet smo i mi, bosansko bošnjački 

korpus. Srebrenica je i od nas ostavljena 

zločincima na milost i nemilost. Na zlu 

volju i zadnju namjeru. Zato, samo ime: Srebrenica, 

zaslužuje najviše što Čovjek i Umjetnost 

uopće mogu u očajničkom pregnuću 

da dosegnu Istinu i ne ostanu: nemušti i 

osramoćeni sami pred sobom. Jedini lijek za 

Srebrenicu i njoj i nama, jeste: Istina. Istina će 

omogućiti da profunkcioniramo. 

Slika. Skulptura. Priča. Roman. Drama. 

Pjesma. Muzika. Film. Ali, kako prići 

književnom, dramskom, filmskom, muzičkom 

umjetnošću – ovoj temi, kada su tu, 

oko nas, ljudi koji su nam ispričali svoje 

priče, drame, romane, kada smo vidjeli 

autentične snimke izvršenja zločina, kad 

čujemo plač i jauke, kad vidimo patnju i njihove 

oči Kada su zločinci na slobodi… 

Srebrenica je žrtva strašnog zločina 

koji će zauvijek mučiti sve što možemo 

nazvati ljudskom savješću i tako savješću 

čovječanstva. I ako sutra sve razjasnimo i 

zločince osudimo, sam događaj i ovih deset 

godina, nemaju ljudsko pokriće i ostaju 

saučesništvo u zločinu. Tema Srebrenica 

izazov je koji će dobiti odgovor samo u djelima 

najvećih. 

Skoro pedeset godina, svijet je čekao 

Stivena Spilberga i Šindlerovu listu, a onda, 

zanijemio i nijem – izlazio iz kino dvorana 

u apsolutnoj šutnji. A bio je to svijet koji 

je u sklopu antifašističke koalicije porazio 

fašističke falange. No, u tih 45 i više 

godina čekanja, napisano je sve i svašta o 

Drugom svjetskom ratu i strahoti koncentracionih 

logora Trećeg Rajha, o Adolfu 

Hitleru i nacističkoj Njemačkoj. Dogodio 

se Nirnberški proces. Ali, to su već, opća 

mjesta. 

Srebrenica je, naime, za nas i cijeli svijet 

još uvijek sasvim konkretno mjesto na 

kojem se dogodio strašni, gnusni, genocidni 

zločin. Potom, taj zločin je nagrađen 

državnošću, a fašisti nisu, ni poraženi, ni 

kažnjeni. 

Srebrenica je deset godina čekala svoga 

Emira Suljagića i njegovu memoarsku 

prozu Razglednica iz groba. I dočekala je, 

još uvijek sva u znaku pitanja, koje traži odgovor. 

Nije nejasno, kako smo o Srebrenici već 

dobili tekstove, predstave, dokumentarce, 

knjige, pjesme, spjev. Ali, niti jedno ostvarenje, 

nema i ne doseže snagu Suljagićevog 

svjedočenja. Suljagićeva knjiga, snagom 

njegove jednostavne i čiste riječi, otiskuje 

ustranu i u pozadinu sve do sada napisano 

o Srebrenici i predstavlja domet koji stoji u 

samom vrhu ljudske svijesti i savjesti, u istom 

nivou – kao i tema – Srebrenica. 

Razumije se, znamo, kako umjetnost i 

umjetnička istina, uistinu mogu nadigravati 

životne izazove. Čak, život osvijetliti i 

učiniti ga stvarnijim u svojoj opservaciji, 

nego li što je to on sam sobom. No, kako 

je govorio prof. dr. Muhsin Rizvić, rahmetli, 

trebamo razumijevati, kako je to tek 

rijetkima dato i kako ne mogu svi autori i 

sva djela imati magistralnu ulogu, jer, kako 

bismo shvatili smisao i ulogu saputnika 

Magistralne vrijednosti moraju imati svoj 

umnožen odraz u saputnicima. Moraju se 

međusobno obasjavati, pa lijepo vidimo, 

kako umjetnost funkcionira po principu 

uvjeravanja multipliciranjem slika različite 

snage. Sada je to moguće činiti i na osnovu 

Suljagićeve knjige. 

Sjajni čovjek i pisac Emir Suljagić je iz Bratunca, 

odakle je, prije svršetka srednje 

škole prognan u Srebrenicu, a koja će, samo 

neki mjesec po njegovome dolasku, postati 

od Međunarodne zajednice zaštićena enklava. 

U zaštićenoj enklavi Srebrenica, 

Emir Suljagić će doživjeti punoljetstvo, 

završiti srednju školu i početi raditi kao prevoditelj 

engleskog jezika uz jedinice OUN iz 

Kanade i Holandije. 

Emir Suljagić, tako, postaje prvorazrednim 

i neprijepornim svjedokom iznutra, 

iz Srebrenice, iz infrastrukture OUN 

i Međunarodne zajednice. Dakle, iz opkoljenog 

grada Srebrenica, iz infrastrukture 

Međunarodne zajednice čija je inercija i 

tromost, čija je neefikasnost bitno utjecala, 

ako ne i omogućila velikosrpski genocidni 

zločin nad razoružanim i već zarobljenim, 

bošnjačkim življem. 

Danas, skoro, pa nevjerojatno, izgleda 



Vykort från graven 


Postcards from the Grave 

Emir Suljagić 

London: Saqi Books and 

The Bosnian Institute, 2005 

”Vykort från graven, är första boken om 

Srebrenica av en bosnier på engelska. 

Suljagićs berättelse är visst inte en 

självömkande berättelse om de passiva 

offren förrådd av utsidans värld. Han ger 

oss full berättelse eller åtminstone, en 

suspekt, den fullaste som kan ge utan att 

få en kula i huvudet. 

Bara att bevittna vore tillräckligt, men 

Suljagić skriver med skickligheten av en 

fulländad romanförfattare.” (Tim Judah, 

The Observer) 

”Ett underbart författat verk. Han 

varken orerar eller förolämpar, han bara 

berättar historien om Srebrenica.” (The 

Economist) 

”Suljagić undviker inte heller en enda 

av de svåra och pinsamma frågor vilka 

påtvingar varje uppriktig skrivelse om 

kriget. Detta är frågor om krigsförbrytelse, 

skuldfrågor, men inte bara om fiendens 

utan även om egna krigssidan, pinsamma 

och aldrig förklarade frågor vilka politikerna 

av densamma sidan lämnat för alltid 

obesvarade.” (Zarez) 

”Ett gripande vittnesmål av en överlevande, 

publicerad att högtidlighålla tionde 

årsdagen av Srebrenicas folkmord.” (Bookseller) 

”En utmärkt bok.” (The New York Review 

of Books) 

”En gripande, brutal grafisk redogörelse 

av de åren under belägringen.” (Metro) 

sjajna ljudska mjera, objektivno mladog 

čovjeka imenom: Emir Suljagić, a kojom i 

svojim tekstom svjedoči o Srebrenici. Tekstom, 

koji nije književnost i umjetnost u 

najboljem smislu i značenju samo zato, 

jer postoji ta strašna činjenica, fakticitet 

zločina počinjenog u zaštićenoj enklavi. To, 

razumije se, interaktivno i referentno znači, 

kako Suljagićeva knjiga čuva Srebrenicu, a 

Srebrenica čuva Suljagićevu knjigu. A to je 

odnos, čije postvarenje ima istinski smisao 

autorske zrelosti i odgovornosti prema 

tematskom izazovu, sopstvenoj ulozi i ostvarenju: 

RAZGLEDNICA IZ GROBA. 

Ustvari, Suljagić je u cijelosti pristao na 

svoju poziciju, pa makar to značilo 

i da ga je osobno – Srebrenica zatukla do 

mjere, pa o njoj piše razglednicu iz groba. 

Nije nelogično i neshvatljivo, kako smo kao 

suvremenici Srebrenice – svi njezini krivci i 

zatočenici i kao ljudi – mrtvi, do časa opće 

spoznaje istine o Srebrenici kad ćemo moći 

reći kako smo progledali svojim očima. Jer, 

u međuvremenu, svi se držimo i ponašamo 

kao slijepci. 

Naime, kao ljudi, ne možemo izbjeći 

činjenicu, da se krećemo u sjeni srebreničke 

tragedije i sami kao sjene, jer se ni međusobno 

ne razaznajemo, jer svoj usud ne 

možemo odvojiti od srebreničkih žrtava 

i njihove strašne smrti, od svoje odgovornosti, 

pa makar to bilo samo i unutar nacionalnog 

bošnjačkog korpusa. 

Suljagić je, dakle, krenuo iz svoje stojne 

tačke, vjerujući svojim očima, pamćenju i 

razumu. To, što je ljudski sazrijevao na licu 

mjesta u vrijeme trajanja opsade i zločinačke 

likvidacije od agresora opkoljene enklave 

Srebrenica, njegov ljudski profil pretvara u 

instalaciju kojom kao solipsizam cirkulira 

događaj: Srebrenica. 

Navikli smo, da nas svjedoci zločina 

i suzama uvjeravaju u istinitost svoga 

svjedočenja o Srebrenici. Ali, Suljagić nema 

suza, on ih je isplakao u Srebrenici. Ta 

činjenica, Suljagićevu knjigu čini strašnim 

sižeom od kojega zaziremo, sukusom 

zločina ispred kojega prestravljeni šutimo. 

Emir Suljagić je, nesumnjivo, čovjek iznimno 

snažnog dara i sjajnog osjećanja za jezik kao 

medij, a napisao je relevantnu i neizbježnu 

knjigu za svaku recepciju i poimanje Srebrenice, 

ma kako taj pojam razumijevali i, 

ma zbog čega u tom nijjetu istrajavali. 

No, radi humanizacije budućega svijeta 

i ideala čovječnosti, trebalo bi posebno cijeniti 

knjigu Emira Suljagića i njega kao autora. 

Jer, Suljagić se javlja kao civilizacijsko 

postignuće na najstrašnijem mjestu na Planeti. 

U najtežim i bez sumnje nemogućim uvjetima 

borbe za goli opstanak, on poima: u 

kojoj mjeri je egoistična infrastruktura vlasti 


u opkoljenoj enklavi. Suljagić, naime, iako 

mlad čovjek, vrlo brzo sazrijeva i spoznaje 

kako je vlast u osnovi svake pošasti koja se 

događa čovjeku. 

Suljagićeva knjiga razobličava pokušaj 

stvaranja mita i kulta ličnosti koji se treba 

zvati: Naser Orić. U organiziranim akcijama 

potrage za hranom u napuštena sela, 

prije jedinica i pripadnika Armije BiH, stižu 

nenaoružani civili! Kako su sela neposredni 

ciljevi agresorovog (JNA!) naoružanja, civili 

stradaju. Događaju se pravi masakri, kao da 

su akcije komandanta Orića – planirane 

javno, na pijaci. A Orića se smatra i naziva 

herojem! 

Općinske vlasti trguju sa agresorom. Infrastruktura 

Armije BiH organizira pljačke 

u srpskim selima, u neposrednoj blizini 

i okruženju Srebrenice. U strukturama 

općinske vlasti Srebrenica, autor vispreno 

razaznaje: samo borbu za sopstveni ćar i 

poziciju. Bježeći u Potočare prema bazi 

snaga OUN, od Srba koji već ulaze u grad, 

ljudi zapanjeno gledaju: kako, u nasilu i 

nabrzinu otvorenim skladišitima leže brda 

hrane: mlijeka u prahu, brašna, šećera, 

soli, konzervi, graha, krompira, tjestenine, 

odjeće, obuće, posuđa… za čiju kupnju više, 

ma koliko izgladnjeli, goli i bosi – nisu imali 

novaca. 

Uostalom, te prepune magacine hrane, 

kao dokaz o dobrom životu Srebreničana u 

zaštićenoj enklavi, ponudila nam je u slikama 

i svemoćna televizija agresora – nakon 

što je enklava zaposjednuta i povodom srpskog 

praznika Petrovdana darovana Srbima 

kao naknada za bunu protiv dahija! Barem, 

tako, reče zločinac Mladić. 

Emir Suljagić se, izuzetno pošteno suočava 

s tom, po svemu, najstrašnijom 

činjenicom trogodišnjeg života u opsjednutom 

gradu, i par exellence – opasnim i 

opakim, kardinalnim mjestom o kojem je 

nepoželjno govoriti, jer isti ljudi još uvijek su 

utjecajni u mafijaškoj infrastrukturi vlasti. 

Mada, za očaj življa u opsjednutoj Srebrenici 

nisu ništa manje krivi nego li zločinici koji 

su opsjedali enklavu i pobili nedužne ljude. 

U najmanju ruku, odgovornost za 

usud tog življa, morali bi dijeliti napola sa 

zločincima. Jer, riječ je o elementu koji ima 

svoje bitno mjesto u činjenici koja je rezultirala 

svakim beznađem, pa je sve završilo 

genocidom nad žiteljima Srebrenice. Potom, 

da su bili u funkciji organiziranja i opstanka 

opkoljenog življa, njegova bi tragedija, ako 

ne sasvim izbjegnuta, mogla biti barem: 

upola manja. 

Svakako, riječ je i o tome, da su općinske 

i vojne strukture vlasti podjednako i na isti 

način gledale zatočenost Srebrenice i prisustvo 

Međunarodne zajednice, kao i zlikovci 

25

iz opsade sa okolnih brda: tek u funkciji 

svoga probitka. Za Srebrenicu su se borili 

i ginuli izgladnjeli ljudi. Oni su od pripadnika 

vojne policije Armije BiH koji su imali 

poseban tretman ishrane i režim života, 

bili uhvaćeni na ulici i potrpani u kamione 

koji će ih odvesti da nedjelju dana provedu 

na linijama odbrane. Kakva ratna organizacija 

i vojna formacija! Bio je to buljuk 

neodgovornih ljudi, bašibozuka, dobro organiziranih 

samo za pljačku. 

Poznato je, ljudi, koji su u komisijama za 

prikupljanje činjenica o ratnim zločinima 

uzimali stotine izjava od prognanih izbjeglih 

Srebreničana, neprekidno su nailazili 

na taj užasni podatak: priču o kriminalu, 

švercu, maltretiranju i izgladnjivanju, u enklavu 

stjeranog življa, a zloupotrebljavanu 

od sopstvenih sunarodnika. Naravno, i 

priču o raskošnom životu kojim su živjeli 

ljudi na funkcijama vlasti. 

Zanimljivo je, da kad bi se o tome 

oglasili u medijima, doživljavali su pravo 

rašomonsko nipodaštavanje, odricanje i 

najgore ocjene, a nerijetko i zlostavljanja. 

A cijelu priču, kao enigmu ispred koje još 

uvijek samo stojimo, trebalo bi rješavati 

upravo iz te pozicije i odgovoriti na pitanje: 

šta smo to mi učinili da se Srebrenica 

uopće ne dogodi Ili, da makar, pred nama 

odgovaraju naši grješnici, kako bismo 

smirili sopstvenu savjest. 

Naime, kada su nešto pokušavali učiniti 

Hasan Nuhanović i Emir Suljagić, to više 

nije imalo nikakvog smisla, niti je moglo 

imati bilo kakvog utjecaja. 

Osim toga, pitanje utvrđivanja odgovornosti 

Armije BiH – posebno njezinog 

Drugog korpusa i njegovoga komandanta, 

brigadnog generala Seada Delića, potom 

komandnog sastava 28. divizije i 282. brigade 

Armije BiH Srebrenica, te organa 

civilnih vlasti u Srebrenici, jeste uistinu i 

prvorazredno pitanje mogućnosti etičke 

konsolidacije cjelokupnog bošnjačko-bosanskog 

korpusa, ne samo u Bosni i Hercegovini. 

To je naše pitanje svih pitanja, a 

Međunarodni sud u Den Haagu, neka radi 

svoj posao. To su ljudi koji znaju šta je njihov 

zadatak. 

Suljagić, naime, iznosi sjajne primjere 

ljudskog požrtvovanja i poštenja sa kojim 

su kao sopstvenim idealom, izgarajući, iz 

dana u dan i noću radili ljudi na lokalnoj 

radio-stanici, posredujući okupljenim 

prognanicima radi uspostavljanja veza 

sa najbližima, razasutim već, širom svijeta. 

Primjere neustrašivih boraca, koji su 

napustivši bilo kakvu nadu u dobar ishod, 

išli da do kraja ostanu ljudi i branitelji: 

jednako prognane i opkoljene sirotinje i 

budućih bogataša koji su im popili i zadnju 

kap krvi. O beznadnim ženama koje su 

se počele prodavati i odavati prostituciji, o 

pripadnicima OUN snaga – koji su ih kupovali 

za paklicu cigareta, nerijetko i onih 

najgorih, srpske proizvodnje (Partner). 

Pod naslovom SVJEDOČANSTVO IZ EN- 

KLAVE PREPUŠTENE POKOLJU, urednik 

knjige, Ivan Lovrenović, napisao je 

izvanredan predgovor koji već u prvom 

pasusu objašnjava problem odnosa autora 

i Srebrenice, sui generis. Lovrenović kaže: 

Je li moguće pisati o Srebrenici! Kako 

pisati o pogromu kojim je Dvadeseti vijek 

skončao u Srebrenici i u šumama istočne 

Bosne, a da se ne izgovori niti jedna prazna 

riječ, jer je to nedopustivo! O Srebrenici 

izgovoreno je i napisano more prijetvornih 

riječi, lažnih svjedočenja, opskurnih falsifikata, 

uvredljivo plitkih deklamacija; nije 

rijetko da Srebrenica služi čak i kao ulog u 

trivijalnim političkim trgovinama i nadbijanjima. 

Emir Suljagić, svjedočimo, nije izgovorio 

ni jednu praznu riječ. Nažalost, kako 

je rat u samoj osnovi strašni proces svekolikog 

moralnog urušavanja, možemo 

razumjeti i kako je srebrenička tragedija 

istodobno i krah mučnog, dugotrajnog i 

bezizglednog procesa – završen strašnim 

genocidnim zločinom. 

No, i prava je sreća u nesreći, pa je 

preživio i postoji čovjek, svjedok i autor 

Emir Suljagić, koji nam i deset godina 

nakon događaja može poslati RAZGLED- 

NICU IZ GROBA. U ovoj fazi i trebaju nam 

Srebreničani mrtvi i živi dolaziti u san, i trebamo 

dobijati poruke, pisma i razglednice iz 

grobova hiljada identificiranih i pokopanih, 

kao i hiljada neidentificiranih i pomiješanih 

posmrtnih ostataka srebreničkih žrtava u 

bijelim plastičnim vrećama, u više navrata 

premiještanih grobnica, i, do planetarnog 

nivoa neviđenog zločina. 

Ali, tragedija Srebrenice i naša tragedija 

jest, i u tome, što povodom desetogodišnjice 

zločina u Srebrenici, Prvi Čovjek Srebrenice 

– njezin Općinski Načelnik, daje interview 

za Federalnu televiziju BiH i pritom, 

ne prestaje jesti trešnje i pljuvati košpice 

– pred kamerom i novinarom Zvonkom 

Marićem. 

Opća kultura, najveća je akceptirana 

kultura – viđena i shvaćena, a za račun 

koje je: sve najviše srozano i sve najniže podignuto 

u prosjek općeg, pa kad tog prosjeka 

nema osoba koja je Načelnik Općine 

Srebrenica. Vrijedi li, treba li uopće, o 

drugome postavljati pitanja 

Čini se, dovoljno je doživjeti Razglednicu 

iz groba, podržati autora i biti uz istinoljubivost 

Emira Suljagića. 

Srpnja/jula, 2005. 

Životni eliksir 

Erica Hermelina 

Perzijska antologija: Prijevodi 

Erica Hermelina u izboru Carl- 

Görana Ekerwalda. Stokholm: 

Ordfront, 2004. 

Piše: Haris TUCAKOVIĆ 

”Ako se kaže da je postojala veća poetska 

stvaralačka snaga i nadahnuće kod 

tog čovjeka nego u cijeloj savremenoj 

švedskoj književnosti, rečeno je jako 

malo.” 1 

Od 1909. do 1944. godine u sanatoriju 

za duševne bolesti ’Sveti Lars’ u 

Lundu, bio je smješten izvjesni baron 

Eric Hermelin i prevodio perzijsku sufijsku 

poeziju. Tu se nije radilo o nekoliko pjesama 

ili knjiga, već o preko 10,000 stranica objavljenih 

u 36 debelih svezaka. Na prvi pogled 

se uočava kvantitet radova, a ono što je krasilo 

rad tog ’mahnitog’ barona jeste vrhunski 

kvalitet njegovih prijevoda uz mnogo, njemu 

svojstvenih, komentara. Baron, ustvari, i 

nije bio mahnit. Jedan od osnovnih razloga 

njegovog smještanja u sanatorij bijaše teški 

alkoholizam. 

Hermelin je svojim perzijskim prijevodima 

jedinstven u zapadnoj civilizaciji, 

a tu se ističu Sa’dījev 2 Vrt uživanja (Lustgården 

[Būstān], 1918.), Hajamove 3 Rubaije 

(Ruba’iyat, 1928.), ‘Attārov 4 Govor ptica 

(Mantiq-ut-tayir, I-II, 1929.), Knjiga savjeta 

(Pand-Namah, I-II, 1929.) i Iz Tazkiratú l- 

awliya/Sjećanja prijatelja (Ur Tazkiratú l- 

awliya/Vännernas minne, I-IV, 1931-43.), kao 

i Rūmījeva 5 Mesnevija (Mesnavi, I-VI, 1933– 

39.). Sa latinskog je preveo Jacoba Böhmea 6 

na švedski, a kompletan prijevod je uvršten 

u ovu antologiju. 

Bio je, bez sumnje, najbolji zapadni 

poznavalac sufizma. Razmjenjivao je pisma 

sa međunarodno priznatim ekspertima u 

toj oblasti. Odlikovan je iranskim ordenima 

Sunca i Lava. Održavao je vezu s teologom 

i nadbiskupom Erlingom Eidemom. Učio 

je hebrejski od rabina Josepha Wohlsteina, 

kojem je posvetio Kalīlah III. Podučavao 

je perzijski švedskog poliglotu i diplomatu 

Gunnara Jarringa. Svog najbližeg prijatelja, 

književnika Vilhelma Ekelunda (1880.-1949.), 

nikada nije sreo. Izgleda da to nijedan od njih 



nije ni želio i da im je bilo važnije duhovno 

poznanstvo. Učestvovao je u političkoj borbi 

protiv nacizma i antisemitizma pišući brošure 

u humanističkom duhu, npr. O Jevrejima 

[Om judarne], 1938., Factum et Causa, 1940. 

itd. Ta štiva svojim visokointelektualnim i 

dubokoproduhovljenim sufijskim pristupom 

nadvisuju vrhunske književne i teološke 

tekstove. Što bi se reklo – obaraju s nogu. 

Eric Hermelin, rođen 1860., umro 1944., 

plemić, književnik i prevodilac, potiče iz 

veoma poduzetne i uspješne porodice. Otac 

mu bijaše veleposjednik na Gripenbergs 

slottu južno od Tranåsa, a mati, kći poznatog 

misionara Petera Fjellstedta. 

I Eric Hermelin bijaše takođe poduzetan, 

ali u mahnitlucima. Prva polovina njegovog 

života sastojaše se neprekidnog niza krahova. 

Drugu polovinu je posvetio tasawwufu 

i odredio da postavi sve na pravo mjesto 

– težio je, kako piše svom ocu – ”biti koristan 

u službi dobra” (23.1.1909.). A kako to 

ponekad biva, to je ’fukara’ ili crna ovca svojim 

prijevodima dala veći sjaj rodu nego svi 

Hermelini zajedno. 

U potrazi za srećom, emigrirao je maja 

1883. u Ameriku. Međutim, ono što je našao 

– bijaše sifilis. To je bio i povod da se zapita 

kako je ”pao u te grozne patnje … u to 

odvratno smeće”. 

U takvom stanju, skrhan alkoholom i 

bolešću, upoznao je Leandera Whitcomba 

Munhalla, radikalnog evangelistu, bivšeg 

oficira. Munhall mu je tada rekao: 

”Za te bijedniče, koji si tako jadan i tijelom 

i duhom, pomaže jedino ekstra jaka medicina 

– za dušu Biblija, za tijelo vojna disciplina.” 

Hermelin je držao siromašnog svještenika 


za riječ. Počeo je čitati Bibliju. Prijavio se u 

18. pješadijsku regimentu i tako postao vojnik, 

da se popravi, baš kao i Vauvenargues, 

Stendhal, Cervantes i Tolstoj. 

Sedam mjeseci kasnije je otpušten – ”nesposoban 

za vojnu službu”. Bolest mu se razbuktala 

pa je otputovao u Njemačku, gdje je 

donekle izliječen. Pokušao je ponovo kao vojnik. 

Ovaj put u Engleskoj. Novembra 1886. 

se prijavio na 12 godina u The Middlesex 

Regiment. Decembra 1887. je njegov bataljon 

premješten u Indiju. U Indiji mu je ’pravo 

krenulo’. Ili – ako je tačna tvrdnja u njegovim 

djelima da neuspjeh ustvari znači napredak, to 

je njegov život u Indiji bio isključivo uspješan: 

dva puta dizenterija, malarija, ponovo sifilis, 

tifus, delirijum tremens (bolesnički žurnal 

od 6.9.1890.) … a kao desert su dolazili česti 

boravci po zatvorima i teški kazneni radovi. 

Od svojih pet godina u Indiji, dvije godine je 

proveo po bajbukanama. 

Početkom 1908. se Eric Hermelin vratio 

kući u Švedsku. Jeseni iste godine je primljen 

u Katarina bolnicu u Stokholmu. 20. 

februara 1909. je upisan u bolnicu u Lundu. 

Narednih 35 godina bijahu, takođe, dijelom 

burne – uz povremena bjekstva i revolte. Ali, 

on je radio. K’o pčelica Maja – 0,78 stranica 

dnevno. Ako je njegov raniji život iz sufijskog 

ugla bio idealan … ’sretan’ život, to kasniji dio 

nije bio nimalo lošiji. 

Perzijska antologija Carl-Görana Ekerwalda 

je doživjela svoje prvo izdanje 1976. godine. 

Prošle, 2004., je objavljeno peto izdanje 7 

pod istim naslovom Persiska antologin. Eric 

Hermelins tolkningar i urval av Carl-Göran 

Ekerwald. Izdavač je Ordfront iz Stokholma. 

Knjiga sadrži 336 strana, dimenzija 17,8 x 11 

cm, pisane površine 14,8 x 9,1 cm, težine 187 

g. Štampana je kao džepna knjiga, E pocket 

standard. Objavljeno je i tonsko izdanje 1986. 

godine. 

Carl-Göran Ekerwald, rođen 1923., 

književnik je i počasni doktor filozofije Umeå 

Univerziteta. Njegov bogati književni opus 

obuhvata romane, novele i kulturno-filozofsku 

esejistiku, usmjerenu individualcima i 

osobenjacima. 

U zbirci novela Polje kima (Kumminåkern, 

1962.) opisuje sjevernošvedski miljé pun svojstvenih 

ljudskih tipova, kojima se kasnije 

vraća u svojim burlesknim pričama i historijskim 

romanima. U esejistici, npr. Diogenovoj 

svjetiljci (Diogenes lykta, 1983.) i Arktičkom 

ljetnikovcu (Sommarhus i Arktis, 1986.) se 

ispoljava kao branilac demokratskih vrijednosti 

i srodna duša literarnih klasika, npr. 

Goethea, Emersona i Ekelunda. Preveo je i 

objavio Svedenborgove Memorabilije (1988.) 

a napisao je i knjigu o francuskoj revoluciji 

Sloboda, jednakost i bratstvo (1988.). 

Perzijska antologija sadrži 300 od preko 


10,000 stranica Hermelinovih prijevoda. 

Nakon Ekervaldovog predgovora (str. 9-29) 

slijedi ‘Attár (31-108) kojem je posvećena 

trećina knjige. To su kratki izvodi iz njegovih 

djela o prijateljima, sufijima. 

Slijede: Rūmī (109-43), Kalīlah (145-80), 

Böhme (181-224), Omar Khaiyām (225-48), 

Sa’di (249-84) i Sanā’i (285-302). Od 303. 

stranice do kraja su Hermelinovi lični komentari. 

Za Böhmeov kratki tekst O nadčulnom 

životu, koji je u potpunosti uvršten u ovu 

antologiju, rekao je da te 42 stranice jednako 

važu kao i ostalih 10,000 koje je preveo. 

On je to shvatao kao ključ (zapadnjaku) 

za razumijevanje Atara, Rumija, Hajama… 

Kristjanski ili muslimanski za Hermelina ne 

čine nikakvu razliku. Ti tekstovi su iznad svih 

religija. Za sve što je prevodio, smatrao je da 

potiče iz jednog zajedničkog izvora. 

Hermelin nije težio nekom književnom ili 

ideološko-historijskom značenju svog djela – 

ali je to postigao. On se svim svojim snagama 

predao zadovoljstvu golemog prevođenja, 

čvrsto uvjeren da je ta perzijska poezija pravi 

životni eliksir, ne samo za one koji se kao on 

nalaze u manje ili više apsurdnoj situaciji, zatvoren 

u zavodu, odvojen od svijeta. Knjige 

će, pravilno čitane, otopiti ”našu zaleđenu 

sposobnost mišljenja”, rastjerati bezvoljnost, 

povećati našu nezavisnost u svijetu i od svijeta 

a prije svega ”zatalasati srce”. Time ćemo 

”mi Zemljani” biti ljudskiji a život na Zemlji 

dobiti ukus nebeske sreće. 

Sufizam [sufism; sufiism] je zapadni termin 

koji se koristi od ranog 19. stoljeća a 

odnosi se na ’islamski misticizam’ ili tačnije 

tasawwuf, što se obično (bukvalno) prevodi 

kao dress in wool (odjeven u vunu). Apstraktna 

riječ sufizam [sufism] potiče od arapske 

Carl-Göran Ekerwald 

27

iječi suf, koja se najčešće prevodi kao wool 

(vuna). 8 

Organizacija Tasawwuf 9 daje šire tumačenje. 

Osim prethodne, druga moguća derivacija 

dolazi od arapske riječi safa, u značenju 

to clean (čistiti), jer su učenjaci tasawwufa 

usmjereni on cleansing the heart (čišćenju 

srca/duše). 

Hermelin je shvatao sufizam u skladu sa 

tumačenjima svojih prijatelja sufija kao läran 

om tomheten (učenje o praznini). Etimologija 

je saf (prazan), ne suf (vunena tkanina) (‘Attār, 

Vännernas minne/Sjećanja prijatelja, III, s. 

261.). Sufi nastoji biti ’prazan’ od sebičnosti. 

On se ’čisti’ od svih želja, planova, špekulacija 

i proračuna. 

Većina onoga što su sufiji ukazali u svoje 

vrijeme je jednako skandalozno i šokantno 

kao i danas – religijski jer oni ne pitaju 

za religiju (”Ateisti nisu daleko od Istine”, 

Rūmī, Mesnavi, IV, 1706; I, 2446.) i rado ismijavaju 

vjerske ceremonije; politički jer 

pojačavaju imunitet na nagovore i udahnjuju 

ravnodušnost na bilo kakvu vrstu pritisaka; 

socijalno jer odbacuju karijerizam, moralno 

jer izjavljuju da je ’dobro’ i ’loše’ u suštini jednaka 

stvar… 

Eric Hermelin je svoje prijevode komentarisao 

podvlačenjima, bilješkama i prilozima. 

Obično je za to koristio citate, većinom 

iz Biblije ili Kur’ana, da bi tekst bio što bolje 

razjašnjen. Takođe je koristio i bilješke iz novina 

– što prijevodima daje aktuelni otisak; 

anegdote, izvode iz savremene književnosti, 

porodična sjećanja i lična iskustva. Za njega 

je bilo prirodno da čitaocu pruži sve varijante 

i alternativna tumačenja. 

Kao prevodilac je nastojao savjesno pratiti 

original, riječ po riječ, i što više se držati 

etimološki motivisanih tumačenja. Poštujući 

etimologiju čvrsto se držao starog pisanja 

(starije nereformisane varijante švedskog 

jezika, prije 1906.). 

Za polazište svojih prijevoda je birao 

najbolja izdanja koja su postojala, a izbjegavao 

unaprijed ’očerupan’ materijal. Njegov 

prijevod Omara Hajama obuhvata 632 

pjesme i uključuje sve sablažnjive, kurvarske 

i hašiš pjesme. Čitalac upoznaje Ljubavnog 

bezbožnika necenzurisanog. Npr. bestidnije 

dijelove kod Rumija prevodi, ali ih izlaže na 

latinskom. Njegov osjećaj za takt se tu suprotstavljao 

švedskom prijevodu. 

Pri iznalaženju podesnih ekvivalenata za 

perzijske izraze, ispoljavala se njegova golema 

načitanost i nenadmašiva jezička mašta da 

stvori vlastite idiome u svom, ’hermelinskom 

jeziku’. Kada švedski ne bi bio dovoljan, bez 

ustručavanja je koristio njemački, engleski, 

francuski ili latinski. 

Jedan od najpoznatijih komentatora perzijskih 

klasičnih pjesnika je naše gore list: 

Mawlāna Sūdī al-Bosnawī. Dr. Smail Balić u 

Kulturi Bošnjaka o njemu kaže: 

”Sūdī al-Bosnawī, Mawlāna, umro 1591. 

ili 1592., je jedan od najboljih tumača perzijskih 

klasičnih pjesnika Hāfiz’a, Sa’dī’a i 

Rūmī’a. Njegova jezikoslovna objašnjenja su 

izvrsna. Dok je Orijent trojicu perzijskih klasika, 

osobito Hāfiz’a, shvaćao u mističnom 

smislu, ovaj istaknuti bosanski učenjak im 

je pristupao s realnog gledišta. On je tako 

postao pretečom realističkog tumačenja 

ovih velikih majstora pjesništva. Njegov tiskani 

komentar Hāfiz’ovu Dīvān’u obuhvaća 

1330 stranica. Zahvaljujući nemalim dijelom 

njegovu tumačenju Hammer-Purgstall je 

uočio formalno-retoričku narav perzijskog i 

turskog pjesništva i tako pobudio za nju interes 

Goethe’a. 

S perzijskog je preveo na turski i komentirao 

Gulistān od Muslihaddīn Sa’dī’a te na- 

Eric Hermelin: Budi budala! 

pisao komentare na Sa’dī’ev Bustān, Hāfiz’ov 

Dīvān i …” 10 

O Sūdīju se u Nordijskom leksikonu iz 

1920. godine, pod stavkom Turski jezik i 

književnost, kaže slijedeće: 

”Od opsežne komentarske književnosti 

su oni, što raspravljaju o velikim perzijskim 

pjesnicima, za nas najvažniji. Ovdje možemo 

jedino navesti Sūdījev komentar na Hāfizov 

Dīvān (u Brockhaus’ izd. 1854-60.) i Sa’dījev 

Bustān i Gulistān, Sururīsov Hāfiza, Sa’dīja, 

Djāmija i ‘Attāra, i Ismail Hakkijev Rūhu-lmesnevi 

(Duh Mesnevije; 1869.) na Rūmījevu 

Mesneviju.” 11 

Književni veteran Ingemar Algulin ističe 

da je zahvaljujući Hermelinu švedskim 

čitaocima, kao malo kojim drugim, od prve 

polovine 20. stoljeća bilo dostupno golemo 

blago perzijske klasične poezije. 

Hermelinovo djelo je inspirisalo cijeli niz 

švedskih pjesnika i intelektualaca, navešću 

samo neke: Vilhelm Ekelund, Hjalmar Gullberg, 

Karl Vennberg, Carl-Göran Ekerwald, 

Erik Lindgren, Axel Liffner, Lars Gyllensten, 

Willy Kyrklund, Torbjörn Säfve, Kerstin Ekman 

itd. 

Dvije žene, Elsa Haglund i Anna-Greta 

Ångström, su putem vjerskih službi, prijevoda 

i objavljivanja sufijskih tekstova i djela, kao 

i drugih aktivnosti, doprinijele širenju sufijskih 

poruka. Tu su i Torbjörn Säfve i Viveca 

Wessel, koji su pisali o poznatom umjetniku 

i sufiju Ivanu Aguéliju i njegovom doprinosu 

sufijskoj baštini u Švedskoj. 

Hermelinova velika zasluga jeste uključivanje 

sufijskog univerzalizma, altruizma 

i humanizma u švedsku kulturu odijevanjem 

perzijske sufi poezije u švedsko jezično 

ruho. 

Ovaj osvrt na Ekerwaldovu Perzijsku 

antologiju i djelo Erica Hermelina, 

najvećeg zapadnog sufiera, ću završiti kraćim 

izvodom iz Perzijske antologije, iz njegovog 

teksta O odgoju djece: 

”…Onaj ko dobije dijete za prijatelja, dobija 

prijatelja za cijeli život. Djeca su najprijateljskija 

i najbolje pamte. Dijete nikad ne 

zaboravlja srdačnu pomoć, srdačnu riječ, 

srdačan pogled… 

…Ko ih uči, u historijskim knjigama, svejedno 

je. Tu su sunarodnjaci, koji su uvijek u 

pravu. A narodi drugih zemalja, drugih vjera, 

su oni koji griješe…” 

______________ 

1 

Ekelund, Vilhelm u Plus salis, 1945. 

2 

Musharrif od-din Muslih od-din Sa’di (oko 1213., 

Shiraz, Iran – 9.12.1291., Shiraz.), jedna od najvećih figura 

klasične perzijske literature. 

3 

Ghiyath al-Din Abu al-Fath ‘Umar ibn Ibrahim al-Nisaburi 

al-Khayyami (18.5.1048., Nishapur [ili Neyshabur], 

Iran – 4.12.1131, Nishapur), veliki matematičar, astronom 

i pjesnik, kod nas uglavnom poznat po Rubaijama, autor 

poznate Rasprave o algebarskim problemima [Risalah 

fi’l-barahin ‘ala masa’il al-jabr wa’l-muqabalah]. 

4 

Farid od-Din Mohammad ebn Ebrahim ‘Attar (oko 

1142., Nishapur, Iran – oko 1220., Mecca, Arabia), jedan 

od najvećih islamskih mističnih književnika i mislilaca, 

napisao preko 45,000 distiha i više briljantnih proznih 

radova. 

5 

Jalal ad-Din ar-Rumi (oko 30.9.1207., Balkh, Ghurid 

[sada u Afghanistanu] – 17.12.1273.), poznat kao Mawlāna, 

najveći sufi i pjesnik na perzijskom jeziku. 

6 

Jacob Böhme (1575., Altseidenberg, Görlitz, Saksonija 

[sada u Njemačkoj] – 21.11.1624., Görlitz), njemački religijski 

filozof i mistik; već u istom stoljeću su njegova djela 

prevedena na engleski kao The Works of Jacob Behmen 

I-IV, Kantov i Schopenhauerov omiljeni filozof. 

7 

Prema podacima Kraljevske biblioteke, Stockholm: 

prvo izdanje: 1976.; drugo izdanje: 1986.; obnovljena izdanja: 

1999., 2002. i 2004. 

8 

’Sufism.’ Encyclopædia Britannica. 2005. Encyclopædia 

Britannica Premium Service 15 May 2005 

. 

9 

http://www.tasawwuf.org 

10 

Balić, Smail. Kultura Bošnjaka: Muslimanska komponenta. 

Tuzla: R&R, 1994., s. 107-108. 

11 

Nordisk familjebok, konversationslexikon och realencyklopedi. 

Stockholm: Nordisk familjeboks förlags 

aktiebolag, 1920., s. 435-36. 

28 List BiH Saveza žena u Švedskoj 


Dječija 

pjesnikinja 

iz Kalmara 

Bela Džogović član 

Švedskog društva književnika 

Piše: Meho BARAKOVIĆ 

Sve je više kvalitetnih knjiga Bosanaca i 

Hercegovaca na bosanskom jeziku koji 

su u Švedsku došli kao izbjeglice. Među 

njima ima i onih koji pišu, reklo bi se, zaista 

uspješno, i za djecu. Jedna od njih je, svakako 

i književnica Bela Džogović, nastanjena u 

Kalmaru, koja je nedavno postala članom 

Švedskog društva književnika. 

Pjesnikinja Bela piše isključivo dječiju 

poeziju. Pjesme je objavljivala u raznim 

časopisima i listovima u Švedskoj, Bosni i 

Hercegovini, Sloveniji, Sandžaku i Kosovu. 

Objavila je prvu samostalnu zbirku pjesama 

za djecu pod naslovom Suncokreti godine 

2002. u Wuppertalu, u Njemačkoj, u izdanju 

Reklo bi se, oduvijek se tako radi! Knjiga 

se pravi kada se hoće nešto trajno 

da sačuva – od zaborava. Takvog su 

mišljenja bili i članovi bosanskohercegovačkog 

udruženja Ljiljan iz grada Växjöa. Ono 

sto su zamislili, i uradili su. Napravili su 

knjigu – o sebi i svome udruženju. 

Između debelih korica na 130 stranica 

u dvojezičnom tekstu (bosanski i švedski) 

i sa više od 100 kolor fotografija, našlo se 

zabilježeno i ”uklopljeno”, slovom i brojem, 13 

godina života ovog, po mnogo čemu, uzornog 

i značajnog bh. udruženja, koje se nalazi 

u centralnom dijelu Švedske. 

Neka se zabilježi i treba tako da se učini, 

ako se zna da je ovo, zapravo, prvo predstavljanje 

jednog bh. udruženja u Skandinaviji. 

Zbog knjige o sebi – članovi Ljiljana mogu 

biti ponosni. A knjiga, knjiga je puna imena, 

podataka i aktivnosti koje su krasile (a i 

sada krase) kreativni rad ovog kolektiva, po 

mnogim parametrima uzornog i jednog od 

ponajboljih bh. udruženja u skandinavskom 

okruženju. 

Tekstove o Ljiljanu, što bi istovremeno 

značilo i o sebi, napisali su Sadik Beglerović, 

Bakir Dizdar i Galib Kazić, a na švedski preveli 


Bela Džogović 

Bosanske riječi. Zatim, zastupljena je u antologijama 

poezije za djecu svijeta: I denna 

vida värld (U ovom širokom svijetu) i Flykten 

valde oss (Izbjeglištvo je izabralo nas) 

– obje štampane 1999. godine u Švedskoj. 

Prva je bila kao uporedni prijevod na jezicima 

pjesnika i na švedskom jeziku, a druga 

samo u prijevodu na švedski jezik. U ovim 

antologijama najbolje poezije za djecu, Bela 

se nasla u društvu najvećih pjesnika Evrope, 

Indije, Kine, Amerike… 

Poetska afirmacija Bele Džogović prešla 

je granice njene uže domovine. Sad joj je 

domovima cijeli svijet – dječiji svijet. Djeca 

i pjesma su joj stalni i bliski prijatelji. Djeca 

Sanja Kapetanović, Amra Zulić, Avdo Džebo 

i Mensur Numanspahić. Takođe, švedski dio 

teksta uredio je Gunnar Rydgård. 

Zanimljiv je i predgovor ove knjige koji 

je napisao Torbjörn Hedhammer, koji ističe 

zatečenost političara ovog grada pristizanjem 

izbjeglica sa Balkana 1992., a onda da 


svijeta su joj ”jedno dvorište – Mamino 

dvorište”. Oni su ”Mamina svjetlost u očima 

– najljepši kristali u ogrlici od zlata sa usana”. 

Bela sa djecom, i svijetom, komunicira 

pjesmom i lijepim riječima, a u njenom 

poetskom govoru sve su riječi lijepe, blage, 

čudotvorne – otvaraju sva dječija srca i 

dječiju maštu. Tako ona komunicira i sa 

starim zavičajem, i sa ponosnom Bosnom i 

sa cijelim svijetom… 

Pjesnikinja Bela Džogović je zastupljena 

i u velikoj antologiji Bijel behar bošnjačkih 

pjesnika Kosova i Sandžaka (Prizren/Cirih, 

2002). 

Zbirka pjesama Sniježni kristali (2004.) 

je druga Belina knjiga poezije za djecu, koja 

je objavljena, takođe, kod izdavača Bosanska 

riječ iz Tuzle i ponovo, po drugi put u 

biblioteci Mali princ, kako knjiga broj 33. 

Obzirom da ova knjiga u svojoj literarnoidejnoj 

osnovi sadrži jedinstvenu i univerzalnu 

humano-edukativnu komponentu, 

ona je knjiga za svu djecu svijeta. Knjiga 

Sniježni kristali posjeduje nove pjesničke 

kvalitete koje pjesnikinja nastavlja iz prethodnih 

iskustava. 

I na samom kraju još i ovo: Bela Džogović 

je nedavno u izdavačkoj kući Planjax iz 

Tešnja objavila novu, sada već treću knjigu 

poezije za djecu pod naslovom Dragulji vragulji. 

Recenzenti knjige: profesor i književnik 

Alija Džogović iz Peći i dr. Izet Muratspahić 

iz Uppsale, još jednom su naglasili svu vrijednost 

poetskom govora Belinog, adresiranog 

djeci, ali i odraslima, zašto da ne! 

Knjiga 

o Ljiljanu 

iz Växjöa 

su Bosanci za ovaj grad postali, a ovdje ih ima 

više od 1.000, nešto najpozitivnije, što na izvjestan 

način sve vuče naprijed – u bolje. 

U predgovoru knjizi o Ljiljanu Hedhammer 

ističe: ”BiH udruženje je rano postalo 

mjesto okupljanja i susreta. Za komunu je 

ono postalo važna spona za usmjeravanje 

novih žitelja… Udruženje je danas najveće 

i najvažnije komunalno udruženje sa obimnim 

i raznovrsnim aktivnostima…” 

Samo da se istraje u iznalaženju novih oblika 

aktivnosti u sadržajnom smislu. Knjiga 

ovakvog tipa o bh. udruženju Ljiljan sigurno 

je podstrek da se ide naprijed i da se ne posustane. 

Još jedno bravo – Ljiljanima! (M.B.) 

29

Izložba 

Crno 

na bijelo 

okupila i slikare 

sa bivših Yu prostora 

Piše: Meho BARAKOVIĆ 

Tokom cijele kalendarske godine u 

Švedskoj, u Kraljevini Švedskoj se organizuje 

i priredi na stotine najrazličitijih 

izložbi i prezentacija likovnih umjetnosti. 

Ipak, u trećem kvartalu svake godine, izložbe 

se, naprosto, furiozno otvaraju, tako je diljem 

Švedske to vrijeme likovnog izraza, boje i plata, 

vrijeme kičice i palete, vrijeme naglašenog 

druženja i ”saosjećanja” sa likovnim stvaraocima, 

bilo odakle da su došli i obreli se u ovoj 

prostranoj skandinavskoj zemlji. A još, ako 

ste uz to – i slikar. Eto, pravog povoda i razloga, 

za druženje. 

Ovih dana, preciznije, u Malmöu je 

15. oktobra, u Galleri J.T. & Art otvorena 

zajednička izložba deset slikara sa područja 

Sve češće bosanskohercegovački slikari 

u Švedskoj, pored brojnim samostalnih 

nastupa i izlaganja, odlučuju se, i ”ne 

zaboravljaju” ponešto uraditi na likovnom 

planu, što bi se reklo, u formi ”dvojac” – kao 

što se to nedavno dogodilo. 

Naime, slikarka Kristin Dorfhuber (Postdam, 

Njemačka), koja od 1996. godine živi u 

Landskroni (Švedska) i bh. akademski slikar 

Enes Lević, imali su 14. oktobra u Biblioteci u 

Staffanstorpu, neobičan, i zaista, jedinstven 

po mnogo čemu, zajednički slikarski nastup. 

To se događalo u okviru tradicionalne manifestacije 

Kulturnatten (Kulturna noć). 

Kristin i Enes su zajedno napravili performans 

i pred publikom u velikoj sali Biblioteke, 

slikali umjetničku sliku na platnu dimenzija 

2 x 1,6 metara, radeći sa pastelom 

uz zvuke Devete Betovenove simfonije, koja je 

trajala 17 minuta i tokom kojih su ovi poznati 

slikari stvarali svoju zajedničku sliku. Publika, 

pomalo zatečena neobičnom ”pojavom”, 

Enes Lević: iz ciklusa ”Under bar himmel” 

bivše Jugoslavije (BiH, Makedonije i Srbije i 

Crne Gore), a koji stvaraju u Švedskoj, kao i 

slikara iz Švedske. Izložba je tematska i pod 

naslovom Crno na bijelo (Black & White), 

tako da su svi izloženi radovi u crno-bijeloj 

tehnici. 

Radove su izložili slikari iz BiH koji žive 

u Švedskoj: Zdravko Jojić, Muhamed Ćejvan 

Aki, Amneriz Handžić, Enes Lević i Vera 

Glumac, Slikari Iz Makedonije koji, također, 

stvaraju u Švedskoj: Miodrag Stankovski i 

Vujka Radivojević, slikarka iz Srbije i Crne 

Gore Branka Marić, kao i švedski slikari Lage 

Löfdahl i Kristin Dorfhuber. 

Vrijedi zapisati i da se zna: centralno 

mjesto na izložbi imaju dvije instalacije Mu- 

hameda Ćejvana Akija (Banjaluka-Malmö), 

jedna od njih pod nazivom Civilizacija, koja 

je inspirisana Afrikom. 

Slikar Enes Lević (Brčko-Staffanstorp) 

je izložio portrete rađene ugljenom na papiru, 

a Zdravko Jojić (Sarajevo-Malmö), akril 

Autoportret pod nadzorom Crvenog krsta, 

Amneriz Handžić (Mostar-Landskrona) se 

predstavio objektom od drveta i voska, dok 

je Vera Glumac (Sarajevo-Lund) izložila 

akril na platnu bez naziva. Makedonski 

slikar Miodrag Stankovski je u tehnici fotografije 

izložio po formatu najveće djelo U 

očekivanju Zoroa, dok je njegova zemljakinja 

Vujka Radivojević izložila dvije grafike pod 

nazivom Simboli. Branka Marić (Novi Sad- 

Malmö) predstavila se slikom bez naziva 

rađenom tempera bojama na papiru. Nadalje, 

švedski slikar Lage Löfdahl izložio je dvije 

slike bez naziva, dok je slikarka njemačkog 

porijekla koja živi u Švedskoj, izvjesna Kristin 

Dorfhuber, izložila dva objekta, rada u ulju. 

Treba da se zna i zapiše: ovu izložbu, 

pomalo provokativnog naziva pripremio je 

slikar i galerista Zdravko Jojić, koji je između 

ostaloga kazao da je u Švedskoj jako puno 

doseljenika i da bi oni mogli simbolički 

predstavljati ”crne”, dok su na drugoj strani 

Šveđani ili ”bijeli”. Međutim, radovi nisu na 

tu temu i svaki je slikar odabrao rad koji se 

samo po izgledu uklapa u temu. Izložba će 

biti otvorena do 30. oktobra. 

Iz godine u godinu, i sve više, bosanskohercegovački 

slikari bivaju u fokusu svojim 

zanimljivim i visokokvalitetnim umjetničkim 

prezentacijama. Oni zaista, a ima ih preko 

dvadeset (20), imaju šta da likovnim jezikom 

kažu, i to govore istiha, svjesni da se samo radom 

i velikim odricanjem stiže do cilja – do 

vrhunca. Dakle, rad, rad i samo rad. 

Zajednički performans 

Dorfhuberove i Levića 

umjetnike je tokom rada bodrila i na kraju 

nagradila gromoglasnim aplauzom. 

– Bilo je zaista lijepo, i podosta uzbudljivo, 

učestvovati na ovoj renomiranoj kulturnoj 

manifestaciji, na kojoj sam prisutan svih deset 

(10) godina. Ova slika je nas zajednički 

(Kristinin i moj) poklon za Konstlotteri, čime 

se daje podsticaj razvoju kulture, objasnio 

nam je Enes Lević, veoma tih i blag čovjek. 

Uz ovu Levićevu jednostavnu izjavu, 

slikarka Kristin Dorfhuber, ushićeno dodaje: 

– Slika je predivna, zar ne Slažemo 

Zabilježeno u švedskom gradu Staffanstorpu 

se i nadopunjavamo izvanredno. Enesovi 

bosanski i moji njemački korijeni, s 

onim što smo ”zatekli i naučili” ovdje u 

Švedskoj, dali su ustvari sliku koja u sebi ima 

bosanskohercegovačko-njemačko-švedsko 

ili evropsko sazviježđe. Presretna sam što 

sam mogla likovno dati ”dio sebe” i što sam 

učestvovala u projektu sa Enesom koji je 

veoma raznovrstan, maštovit i agilan (radan) 

likovni umjetnik, ali i čovjek samo-takav. 

Da se ne bi zaboravilo, vrijedno je da se 

zapiše i tako otrgne od zaborava. (M.B.) 



BAJKA ZA KLINCE I KLINCEZE 

Braća Grimm: 

Trnoružica 

Živjeli nekad davno car i carica koji su 

govorili svakog dana: ”Ah, kad bismo 

imali dijete!” – a nikako nisu mogli da 

ga dobiju. No, jedanput se dogodi, kad se 

kraljica kupala, da neka žaba izmili iz vode i 

reče joj: ”Tvoja želja će se ispuniti. Prije nego 

prođe godina dana, donijećeš kćerku na svijet.” 

Kako žaba reče tako se i dogodi i carica 

rodi djevojčicu koja je bila tako lijepa da car 

nije znao šta će od radosti, pa priredi veliko 

slavlje. Nije pozvao samo rođake, prijatelje i 

poznanike, nego i mudre vile da bi bile blage 

i naklonjene djetetu. Bilo ih je trinaest u njegovom 

carstvu, ali pošto je imao samo dvanaest 

zlatnih tanjira, morala je jedna od njih 

ostati kod kuće. 

Slavilo se u punom sjaju, a kad je slavlje 

bilo pri kraju, počeše mudre vile darivati 

dijete svojim čudesnim darovima: jedna vrlinom, 

druga ljepotom, treća bogatstvom i 

tako redom sa svim što se može poželjeti na 

ovome svijetu. Upravo kad je jedanaesta izrekla 

svoje, uđe iznenada ona trinaesta. Ona 

je htjela da se osveti što nije bila pozvana, pa, 

niti koga pogleda niti pozdravi, nego glasno 

viknu: ”Neka se careva kći u svojoj petnaestoj 

godini ubode na vreteno i padne mrtva.” I ne 

rekavši više ni riječi, ona se okrenu i napusti 

dvoranu. Svi su bili uplašeni, ali tada istupi 

dvanaesta koja još nije bila izrekla svoju želju. 

Pošto nije mogla otkloniti zlo proročanstvo, 

nego ga samo ublažiti, ona reče: ”Neka to ne 

bude smrt, nego stogodišnji dubuk san.” 

Car koji je htio da sačuva svoje drago 

dijete od te nesreće izdade naređenje da se 

sva vretena u njegovom carstvu spale. A na 

djevojčici se počeše ogledati svi darovi mudrih 

vila, tako da je bila lijepa, čedna, prijazna 

i razborita, pa je svako ko bi je samo vidio, 

morao i da je zavoli. 

No, dogodi se da baš onoga dana, kad je 

ona napunila petnaest godina, car i carica ne 

budu kod kuće i da djevojčica sasvim sama 

ostane u dvorcu. Tako ona poče švrljati naokolo, 

razgledati sobe i odaje do mile volje, 

dok ne dođe do jedne stare kule, pope se uz 

uske, zavojite stepenice i stiže do malih vrata. 

U bravi je bio neki zahrđali ključ i kad ga ona 

okrenu, vrata se otvoriše i ona ugleda u maloj 

sobi neku staru ženu kako sjedi s vretenom u 

ruci i vrijedno prede lan. 

”Dobar dan, bakice”, reče careva kći, ”šta 


ti to radiš” 

”Predem”, reče starica i klimnu glavom. 

”A šta ti je to što tako veselo skakuće” 

reče djevojčica, uze vreteno i htjede da prede. 

Ali samo što ga je dotakla, zlo proročanstvo 

se ispuni i ona se ubode u prst. 

U istom trenu, kad je osjetila ubod, ona 

pade na krevet koji se tu nalazio i utonu u 

dubok san. A taj san se proširi po čitavom 

dvorcu: car i carica, koji su upravo stigli kući 

i ušli u dvoranu, zaspaše, a s njima i cijela 

dvorska svita. Zaspaše i konji u štali i psi u 

dvorištu, golubovi na krovu i muhe na zidovima, 

da, i vatra što je plamsala na ognjištu 

utiša se i zaspa, a kuhar koji je baš htio da 

povuče za kosu kuhinjskog momka jer je 

nešto ubrljao, pusti ga i zaspa. Čak se i vjetar 

stiša i na drveću oko dvorca nije se više pomakao 

ni jedan listić. 

Sad oko dvorca poče da raste trnova 

živica koja je svake godine bila sve viša, dok 

ga najzad nije sasvim obavila i prerasla da se 

više nije mogla vidjeti ni zastava na krovu. 

A po zemlji se širila priča o lijepoj, usnuloj 

Trnoružici, jer tako nazvaše carevu kćer, pa 

su s vremena na vrijeme dolazili carevići i 

pokušavali da kroz trnovu živicu prodru u 

dvorac. To im nije polazilo za rukom jer ih je 

trnje, kao da ima ruke, hvatalo i zadržavalo, 

pa se mladići nisu mogli osloboditi, ostajali 

su da vise i umirali jadnom smrću. 

Poslije dugo vremena dođe opet jedan 

carević u ovu zemlju i ču kako neki starac 

priča o trnovoj živici i da se iza nje nalazi 

dvorac u kojem već stotinu godina spava 

prelijepa careva kći Trnoružica a s njome 

zajedno i car i carica i čitava dvorska svita. 

On je još od svog djeda slušao da su mnogi 

carevići dolazili i pokušavali da se probiju 

kroz trnje, ali da su ostajali da vise na njemu i 

umirali tužnom smrću. 


Tada mladić reče: ”Ja se ne bojim, idem 

unutra da vidim lijepu Trnoružicu.” Starac ga 

je mogao odvraćati koliko god je htio, on nije 

ni slušao njegove riječi. 

Ali upravo je bilo proteklo onih stotinu 

godina i došao dan kad Trnoružica treba da 

se probudi. Kad se carević približio živici, ona 

se pretvori u velike i lijepe cvjetove koji su se 

sami od sebe razmicali i propuštali ga, a onda 

se opet za njim zatvarali. U dvorištu ugleda 

konje i šarene kerove kako leže i spavaju, a na 

krovu su sjedili golubovi držeći svoje glavice 

pod krilima. Kad je ušao u kuću, spavale su 

muhe na zidovima, kuhar je još držao ruku 

kao da hoće da ščepa momka, a služavka je 

sjedila pred crnim pijetlom, koga je trebalo 

da operuša. Išao je dalje i vidio u dvorani 

čitavu dvorsku svitu kako leži i spava, a gore 

na prijestolju spavali su car i carica. 

Išao je dalje, a sve je bilo tako tiho da je 

mogao svoj dah čuti i došao najzad do one 

kule i otvorio vrata male sobe u kojoj je spavala 

Trnoružica. Ležala je tu i bila tako lijepa 

da nije mogao oči od nje odvojiti, pa se saže 

i poljubi je. Kako je poljupcem dotače, ona 

otvori oči, probudi se i pogleda ga ljubazno. 

Tada siđoše zajedno, a car se probudi, zatim 

carica i cijela dvorska svita i gledahu se 

začuđenim očima. I konji u dvorištu ustadoše 

i stresoše se, kerovi skočiše i zamahaše repovima, 

golubovi na krovu izvukoše glavice 

ispod krila, pogledaše oko sebe i prhnuše u 

polje. Muhe nastaviše da mile po zidovima. 

Vatra u kuhinji se diže, zapucketa i poče kuhati 

jelo, pečenje opet zacvrča, kuhar prilijepi 

momku takav šamar da je zajaukao, a 

služavka operuša pijetla. 

A onda se u punom sjaju proslavi svadba 

carevića i Trnoružice, pa su živjeli sretno do 

kraja svog života. 

(Prevela: Zeina Mehmedbašić) 

31

Ungdom 

I sommarnattens mjuka dagerspel 

gick du och jag och talade om livet. 

Vi visste att vi båda hade fel: 

så blev vårt tal alltmera överdrivet. 

Du påstod att det bara var en villa, 

och jag gick ed på att det inte fanns. 

Och sedan blev vi tysta och stod stilla 

och såg rakt in i junimånens glans. 

Sen talade vi visst om något annat – 

om månen vill jag minnas att det var – 

och daggen föll och vinden hade stannat 

och rymden var förväntansfull och klar. 

Vi vandrade i månskensflodens svall 

så sakta som två människor kan vandra, 

och tillstod lite skamset för varandra, 

att livet kanske fanns i alla fall – 

Vid yttersta gränsen 

Vid yttersta gränsen av det som är jag 

finns något som är varken natt eller dag – 

kanhända en gryning med sjöfågelsskrik, 

kanhända en skymning med kammarmusik, 

kanhända en blandning av oror och ro, 

kanhända en jordmån där något kan gro. 

Från: Orgelpunkt, 1944 

Mladost 

U nježnom bjelasanju ljetne noći 

šetali smo i razgovarali o životu. 

Znali smo da oboje griješimo: 

pa nam riječi bijahu sve neumjerenije. 

Tvrdio si da je to bila samo iluzija, 

a ja se klela da nije bila. 

A potom se ušutili i mirno stajali 

i gledali pravo u sjaj junskog mjeseca. 

Kasnije smo naravno govorili o nečem drugom – 

o mjesecu da se radilo želim se sjećati – 

i rosa je pala i vjetar stao 

a zrak bio pun iščekivanja i čist. 

Šetali smo plimom mjesečine 

tako sporo kako dvije osobe mogu ići, 

i priznali malo postiđeno jedno drugom, 

da je život možda postojao u svakom slučaju – 

Na krajnjoj granici 

Na krajnjoj granici onog što sam ja 

postoji nešto ni noć ni dan – 

možda svitaj s morskih ptica skrikom, 

možda suton s kamernom muzikom, 

možda smjesa nemira i mira, 

možda tlo iz kojeg nešto klija. 

Preveo: Haris Tucaković 

Anna Greta WIDE 

(1920-1965.) 

ANNA GRETA WIDE, pjesnikinja, 

objavila je samo šest 

zbirki poezije. Svojim skladnim, 

rječitim, formom perfektnim 

ali izbirljivim pjesmama je pobudila 

ljubav mnogih obožavalaca. 

Rođena je u Göteborgu, gdje joj 

je otac radio kao učitelj, i tu je 1951. 

stekla zvanje magistra umjetnosti. 

Radila je kao nastavnica realne gimnazije 

u Göteborgu i Kungsbacki. 

Već je kao gimnazijalka pjesmom 

o Afroditi pobijedila na jednom 

državnom književnom takmičenju. 

Poetski uzori su joj bile Harriet 

ŽENA 28-29 

Löwenhjelm i Karin Boye. Anna 

Greta Wide se 1942. pojavila zbirkom 

Noćna muzika (Nattmusik) i može 

se reći da je baš muzika igrala važnu 

ulogu u njenoj poeziji. U prvim 

zbirkama dominira lirska poezija dok 

u dvije naredne zbirke prelazi na slobodniji, 

više modernistički stil, da bi 

završila sa dvije sadržajne pobožne 

zbirke poezije. 

Anna Greta Wide je bila žrtva 

književne konjunkture 40-ih godina 

prošlog stoljeća (ko je tada čitao lijepu 

književnost!) i zapažena je tek 

nakon smrti. Išla je uz vjetar do svoje 

smrti u 45. godini, ističe književni 

veteran Sven Delblanc i dodaje: nema 

sumnje da se kao pjesnikinja podigla 

iz mrtvih. (H.T.)

Zena-Kvinna 28-29 - Žena-Kvinna

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?