Voljeti smrt kao sestru, umirati skupa: autobiografija i ... - Komunikacija
Voljeti smrt kao sestru, umirati skupa: autobiografija i ... - Komunikacija
Voljeti smrt kao sestru, umirati skupa: autobiografija i ... - Komunikacija
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
126 Zoran Jankoviæ<br />
egzistencijalna analiza <strong>smrt</strong>i. Ona prethodi svakoj ontologiji ivota, svakom<br />
etnološko-psihološkom istraivanju i svakoj ontièko-transcendentnoj spekulaciji,<br />
„metafizici <strong>smrt</strong>i“, ili èak „teologiji <strong>smrt</strong>i“.<br />
Èitava analiza fenomena <strong>smrt</strong>i u Sein und Zeitu rukovodi se, <strong>kao</strong> što je poznato,<br />
pitanjem kako je moguæe da Dasein bude cjelovit. Rijeè je dakle o ontološkoj<br />
analizi okonèavanja Daseina, što zahtijeva preciziranje smisla „cjelovitosti“<br />
i „kraja“. Najprije, Hajdeger nabraja šta sve „cjelovitost“ nije: ona nije prosti<br />
zbir, nije dio koji nedostaje <strong>kao</strong> u sluèaju nekoga umjetnièkoga djela, i okonèati<br />
nipošto nije „ispunjenje“, umrijeti ne znaèi sazreti i zato je svaka <strong>smrt</strong> prerana, a<br />
umrijeti znaèi još manje naprosto „isèeznuti“. Sva pomenuta odreðenja pripadaju<br />
onome „prema kraju bivstvovanja“ (Zu Ende Sein), a ne onome „bivstvovanju<br />
prema kraju“ (Sein zum Ende), koji karakteriše bivstvo Daseina.<br />
Podsjetimo se „definicije“ <strong>smrt</strong>i u Sein und Zeit:<br />
Smrt je moguænost nemoguænosti Daseina; Na taj naèin <strong>smrt</strong> se razotkriva<br />
<strong>kao</strong> najvlastitija, apsolutna i neprevazilaziva moguænost.<br />
Ili pak ove, potpunije, definicije<br />
Od sada je moguæe razgranièiti ontološko-egzistencijalni pojam <strong>smrt</strong>i zahvaljujuæi<br />
sljedeæim odreðenjima: <strong>smrt</strong> <strong>kao</strong> kraj Daseina jeste najvlastitija, apsolutna,<br />
izvjesna i <strong>kao</strong> takva neodreðena, neprevazilaziva moguænost Daseina 4<br />
Ovo „najvlastitija“, „apsolutna“, „neprevazilaziva“ (eigenste, unbezuglische,<br />
unuberholgbare) moguænost ponavlja se poput refrena kroz paragrafe 50 – 53.<br />
Ovaj posljednji zapravo skandira ovaj lajtmotiv i na svako odreðenje dodaje, kalemi,<br />
novo i precizira prethodno. Najprije, „<strong>smrt</strong> je najvlastitija moguænost“ što<br />
znaèi da bivstvo za <strong>smrt</strong> otvara Dasein prema njegovoj najvlastitijoj moguænosti.<br />
Ova najvlastitija moguænost je apsolutna. Apsolutno treba razumjeti u smislu<br />
„odsustva bilo kakve relacije“. Iz toga odsustva svake relacije slijedi da „<strong>smrt</strong> priziva<br />
Dasein <strong>kao</strong> pojedinaèno“. Apsolutnost <strong>smrt</strong>i „izoluje Dasein prema njemu<br />
samome“ (vereinzelt Dasein auf es Selbst).<br />
Zatim, „ova najvlastitija, apsolutna moguænost jeste neprevazilaziva“.<br />
Ovdje neprevazilazivost je izjednaèena sa slobodom, ona znaèi „biti slobodan<br />
za najvlastitiju moguænost“, što æe reæi slobodu. Napokon, ova moguænost je<br />
izvjesna: „najvlastitija, apsolutna, neprevazilaziva moguænost je izvjesna“. Izvjesnost<br />
<strong>smrt</strong>i jeste izvjesnost a priori. Izvjesnost koja opovrgava kartezijansku<br />
izvjesnost i namjesto kartezijanskoga cogito sum postavlja sum moribundus.<br />
Samo polazeæi od ovoga sum moribundus Dasein moe reæi „ja jesam“ „Erst im<br />
sterben kann ich gewissermassen absolu sagen ich bin“. 5 I <strong>kao</strong> posljednje odreðenje<br />
èitamo: „ova najvlastitija, apsolutna, neprevazilaziva, izvjesna moguænost<br />
je neodreðena u svojoj izvjesnosti“.<br />
4<br />
5<br />
Martin Heidegger, Sein und Zeit, p 258.<br />
Martin Heidegger, Prolegomena zur Gescichte der Zeitbegriffs, Ga 20, p. 440.