Voljeti smrt kao sestru, umirati skupa: autobiografija i ... - Komunikacija

More documents

Recommendations

Info

126 Zoran Jankoviæ egzistencijalna analiza smrti. Ona prethodi svakoj ontologiji ivota, svakom etnološko-psihološkom istraivanju i svakoj ontièko-transcendentnoj spekulaciji, „metafizici smrti“, ili èak „teologiji smrti“. Èitava analiza fenomena smrti u Sein und Zeitu rukovodi se, kao što je poznato, pitanjem kako je moguæe da Dasein bude cjelovit. Rijeè je dakle o ontološkoj analizi okonèavanja Daseina, što zahtijeva preciziranje smisla „cjelovitosti“ i „kraja“. Najprije, Hajdeger nabraja šta sve „cjelovitost“ nije: ona nije prosti zbir, nije dio koji nedostaje kao u sluèaju nekoga umjetnièkoga djela, i okonèati nipošto nije „ispunjenje“, umrijeti ne znaèi sazreti i zato je svaka smrt prerana, a umrijeti znaèi još manje naprosto „isèeznuti“. Sva pomenuta odreðenja pripadaju onome „prema kraju bivstvovanja“ (Zu Ende Sein), a ne onome „bivstvovanju prema kraju“ (Sein zum Ende), koji karakteriše bivstvo Daseina. Podsjetimo se „definicije“ smrti u Sein und Zeit: Smrt je moguænost nemoguænosti Daseina; Na taj naèin smrt se razotkriva kao najvlastitija, apsolutna i neprevazilaziva moguænost. Ili pak ove, potpunije, definicije Od sada je moguæe razgranièiti ontološko-egzistencijalni pojam smrti zahvaljujuæi sljedeæim odreðenjima: smrt kao kraj Daseina jeste najvlastitija, apsolutna, izvjesna i kao takva neodreðena, neprevazilaziva moguænost Daseina 4 Ovo „najvlastitija“, „apsolutna“, „neprevazilaziva“ (eigenste, unbezuglische, unuberholgbare) moguænost ponavlja se poput refrena kroz paragrafe 50 – 53. Ovaj posljednji zapravo skandira ovaj lajtmotiv i na svako odreðenje dodaje, kalemi, novo i precizira prethodno. Najprije, „smrt je najvlastitija moguænost“ što znaèi da bivstvo za smrt otvara Dasein prema njegovoj najvlastitijoj moguænosti. Ova najvlastitija moguænost je apsolutna. Apsolutno treba razumjeti u smislu „odsustva bilo kakve relacije“. Iz toga odsustva svake relacije slijedi da „smrt priziva Dasein kao pojedinaèno“. Apsolutnost smrti „izoluje Dasein prema njemu samome“ (vereinzelt Dasein auf es Selbst). Zatim, „ova najvlastitija, apsolutna moguænost jeste neprevazilaziva“. Ovdje neprevazilazivost je izjednaèena sa slobodom, ona znaèi „biti slobodan za najvlastitiju moguænost“, što æe reæi slobodu. Napokon, ova moguænost je izvjesna: „najvlastitija, apsolutna, neprevazilaziva moguænost je izvjesna“. Izvjesnost smrti jeste izvjesnost a priori. Izvjesnost koja opovrgava kartezijansku izvjesnost i namjesto kartezijanskoga cogito sum postavlja sum moribundus. Samo polazeæi od ovoga sum moribundus Dasein moe reæi „ja jesam“ „Erst im sterben kann ich gewissermassen absolu sagen ich bin“. 5 I kao posljednje odreðenje èitamo: „ova najvlastitija, apsolutna, neprevazilaziva, izvjesna moguænost je neodreðena u svojoj izvjesnosti“. 4 5 Martin Heidegger, Sein und Zeit, p 258. Martin Heidegger, Prolegomena zur Gescichte der Zeitbegriffs, Ga 20, p. 440.
Voljeti smrt kao sestru, umirati skupa: autobiografija i alovanje 127 Riker: Umirati skupa Riker |Ricoeur| predlae jedno alternativno èitanje ovoga „moæi umrijeti“, gdje centralno pitanje glasi: Kako se smrt upisuje u odnosu na put (chair). Ova putena figura Brige i sopstva, elja, (desir), upisana u put ivoga, jeste dimenzija koja kod Hajdegera ostaje potpuno iskljuèena. Temeljna suprotnost kod Rikera postaje suprotnost izmeðu „elje za ivotom“ i onoga „morati umrijeti“ i ona se ne da jednostavno obrisati ili ukloniti, guranjem u podruèje ontièkoga. Domen iz kojega crpemo to znanje i koji Riker, još od prvih spisa naziva biologija, ne spada ni u Zuhandenheit ni u Vorhendenheit jer upravo put, elja, dovodi u pitanje ovakva razlikovanja nivoa bivstvovanja. Tematiziranje ove Desir de vivre svojstvene svakom ivom biæu izostaje kod Hajdegera, i zato mu izmièe ova elja upisana u put, na jednom nivou koji je izvorniji i koji prethodi onome na kojem se odvija egzistencijalna analitika. elja (desir), upisana u put ivoga. Smrt je uvijek nesto strano, tuðe, suprotstavljeno i heterogeno jer je strano našoj elji. Redukcija koju izvodi fundamentalna ontologija nije dovoljno radikalna i nije nikada potpuna. Putena dimenzija Brige ostaje neukidiva, èak i onda kada je sopstvo, kada je Briga, nauèila da interiorizira i prisvoji smrt kao svoju. Kada iskljuèimo, kada neutrališemo, stavimo u zagrade svako individualno dranje, svaki individualni stav prema smrti, ili na opštijem nivou, svaki pristup svojstven jednoj kulturi ili civilizaciji – i u ovoj persepktivi Hajdegerov stoicizam iz Sein und Zeit je samo jedan od moguæih pristupa, individualan i lièan, dakle u Hajdegerovom vokabularu ono što pripada egzistencijelnome, a ne egzistencijalnome – ostaje ova suprotnost izmeðu eljeti ivjeti i morati umrijeti. Upravo stoga što je smrt radikalno heterogena mojoj elji, moje sopstvo nije satkano od smrtnosti, smrtnost nije „konstitiutivna“ za moje sopstvo, za Brigu, kako to kae Hajdeger; smrtnost nije prva izvjesnost, ona je, kao moja, nešto što je rezultat uèenja. Smrt nije odmah moja; sum moribundus jeste izvjesnost, ali izvjesnost koja se konstituiše naknadno kao moja, i koju moram prihvatiti, nauèiti da bude dio moga sopstva. „Samo putem dugotrajnoga rada na sebi sasvim faktièka izvjesnost umiranja moe se preobraziti, sigurno ne u moæi umrijeti, nego u prihvatanje onoga morati umrijeti. U krajnjoj liniji, naposlijetku, „voljeti smrt kao sestru, na naèin siromaška iz Assisija, ostaje dar koji proizilazi iz jedne ekonomije“ nedostupne èak i egzistencijalnoj analitici. 6 Sada se neæemo baviti pitanjem, a Rikentakoðe ne otvara to pitanje, zašto sestra, zašto je smrt sestra, i šta znaèi obraæati se braæi, savjetovati braæu da prihvate smrt kao sestru; šta znaèi poeljeti dobrodošlicu sestri-smrti: „budi onda dobrodošla, moja sestro-smrti“, izgovara poverello u trenutku u kojem mu brat-ljekar saopštava skoru smrt. 6 Paul Ricoeur, Memoire, histoire, oublie, Seuil, Paris, 2000, p. 467.
Page 1: Zoran Jankoviæ Voljeti smrt kao se
Page 5 and 6: Voljeti smrt kao sestru, umirati sk
Page 7 and 8: Voljeti smrt kao sestru, umirati sk

Voljeti smrt kao sestru, umirati skupa: autobiografija i ... - Komunikacija

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?