Voljeti smrt kao sestru, umirati skupa: autobiografija i ... - Komunikacija

More documents

Recommendations

Info

130 Zoran Jankoviæ pokušaj da se „moja smrt“ èita bez navodnika, ili, drugaèije reèeno, kao Deridin egzistencijelni pokušaj da smrt prigrli kao sestru. Derida piše: „Treba uzeti u obzir jednu izvornu vrstu alovanja, što ne rade, èini mi se, ni Hajdeger, ni Frojd, ni Levinas“ 10 Kod Hajdegera, sve što se tièe alovanja svrstano je u ontièko i nedostatno za egzisetencijalnu analitiku. U alovanju za preminulim, preivjeli su u brigovanju koja odaje poèast preminuilom. Umrli je napustio naš svijet, i upravo polazeæi od toga svijeta preivjeli mogu „biti“ sa njim. Ali „Mitsein mit dem Toten“, Hajdeger odmah kvalifikuje kao neprihvatljivo iskusavane smrti preminuloga: „Wir erfahren nicht im egenem Sinne der Sterben der Anderen“ 11 . Derida, dakle, najprije okreæe ovu tezu o svijetu: ne isèezava drugi nego svijet, dakle, ne povlaèi se libido od pojedinaènih predmeta (Frojd), niti svijeta preminuloga (Romano) nego od èitavoga svijeta. Èitav svijet nestaje, smrt drugoga je kraj svijeta. „Smrt drugoga ne samo, nego naroèito ako ga volimo, ne objavljuje kraj išèeznuæe ovoga ili onoga ivota, to jeste moguænosti svijeta da se pojavljuje tom ivome biæu. Smrt najavljuje svaki put kraj svijeta i to svaki put kraj èitavoga svijeta, kraj svakoga moguæega svijeta i to svaki put kao jedinstvenoga…“. 12 Izvorno alovanje brisalo bi granice izmeðu moje smrti i smrti drugoga, i ovdje treba reæi da „drugoga“ Derida, u suštini, razumijeva kao voljeno biæe, odnosno prijatelja uprkos pokušajima ili upravo zahvaljujuæi pokušajima da ga onda „proširi“ i na ostale. Na taj naèin, suprotstavljajuæi se „fundamentalistièkim tipovima diskursa o smrti“ Derida pokušava da iznova promisli problematiku odnosa moje smrti i smrti drugoga, i da briše granice koje ovi diskursi postavljaju. Tako èitamo: „Ako Jemeinigkeit Daseina ili moje (u psihoanalitièkom ili Levnasovom smislu) se konstituiše u svom sopstvu polazeci od izvornoga alovanja, onda taj odnos prema samome sebi prihvata ili pretpostavlja drugoga unutar svoga sopstva kao razlièitoga od sebe i reciproèno: odnos prema drugome (u sebi izvan mene u meni) nikada se neæe razlikovati od oalošæene aprehenzije.“ 13 Dakle, ovo alovanje koje nije ni unutrašnje ni izvanjsko prerasporeðivalo bi granice i polazeæi od njega bi bilo tek moguæe misliti sopstvo i drugoga. U tom smislu smrt drugoga kao prva smrt davala bi smisao izrazu moja smrt. Taènije: bila bi to smrt drugoga u meni koja relativizira prividno nepremostive granice. Na taj naèin izvorno alovanje razotkriva se kao temelj mene i drugoga. Naravno, 10 Jacques Derrida, Apories, p. 115. 11 Martin Heidgger, Sein und Zeit, p. 239. 12 Jacques Derrida, The Work of Mourning, p.9. 13 Jacques Derrida, Apories, p. 114.
Voljeti smrt kao sestru, umirati skupa: autobiografija i alovanje 131 Derida odmah precrtava ovaj temelj, jer temelj nije uzet u tradicionalnom smislu, nego, obrnuto, kao nešto što briše granice i moguænost temelja. Htjeli bismo napraviti samo dvije naznake u pogledu ovoga izvornoga alovanja i pokušaja da se, polazeæi od njega, contra Hajdegera, pokae moguænost da se „umre skupa“. 1. Najprije, sta znaèi kada se alovanje, u jednom auobiografskom nastojanju, prièa, preprièava? Kakvo je mjesto alovanja u autobiografiji? Da li bi bila moguæa jedna autobiografija koja bi bila saèinjena iskluèivo od mojih, isprièanih, alovanja? Recimo kakvom bi se mogla smatrati Deridina The Work of the Mourning. Meðutim, uprkos svim prisvajanjima, u autobiografiji ovo „umrijeti skupa“ nije moguæe. U prièi, u prièanju, a ovo bi se sigurno moglo izvesti lakše polazeæi od Deridnog pojma testamentarnosti pisma, granica izmeðu moje smrti i smrti drugog se briše, ali u anonimnoj smrti: u smrti ostalih. Autobiografija je historiografija i u tom smislu. Jednako kao historiografija ona uklanja vlastitu smrti i vraæa neumoljivo navodnike oko izraza „moja smrt“. Autobiografija, kao i nesvjesno ne poznaje smrt. 2. Ukoliko izvorno alovanje promišljamo naslanjajuæi se na ono mjesto kod Levinasa, koje nas, kako kae Derida, poziva da napustimo logiku zdravoga razuma, koje Derida komentariše i iskušava, ukoliko hoæemo da ga tumaèimo do kraja, onda bi, vjerujemo, konsekventno i paradoksalno, izvorno alovanje bilo ujedno i mjesto nasilja, jer bi ukljuèivalo drugoga u moju vlastitu smrt. Poslušajmo najprije Levinasa. Ja sam odgovoran za smrt drugoga i to do taèke gdje se ukljuèujem u smrt. Što se pokazuje u jednoj moda prihvatljviijoj formulaciji „ja sam odgovoran za drugoga kao smrtnoga“. Smrt drugoga je prva smrt. 14 Ako slijedimo logiku Deridinoga izvornoga alovanja, i ako ga èitamo u svjetlu ovoga i za Deridu kljuènoga mjesta kod Levinasa, onda u izvornom alovanju ne samo da se ja ukljuèujem u smrt drugoga, nego i ja u moju smrt ukljuèujem drugoga. Ovim brisanjem granice, anticipacijom tuðega alovanja povodom moje buduæe smrti, kalkulisanjem i raèunanjem sa tuðim alovanjem, ukljuèivanjem drugoga u moju vlastitu smrt, ja vršim nasilje. Umirati skupa utemeljeno (na temelju koji to nije) i na izvornom alovanju poèivalo bi onda na jednom specifiènom nasilju, koje oklijevamo da nazovemo izvornim. Mirenje sa vlastitom smræu ostvaruje se onda nuno kao ubistvo: prva smrt je uvijek nasilna smrt. 14 Emmanuel Levinas, Le temps, la mort et l’autre, Paris, p. 38.
Page 1 and 2: Zoran Jankoviæ Voljeti smrt kao se
Page 3 and 4: Voljeti smrt kao sestru, umirati sk
Page 5: Voljeti smrt kao sestru, umirati sk

Voljeti smrt kao sestru, umirati skupa: autobiografija i ... - Komunikacija

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?