SADRZAJ

Korak dalje učinjen je u predmetu Furundžija. Sukladno definiciji iz tog predmeta
silovanje je „seksualna penetracija, bez obzira koliko neznatna, vagine ili anusa žrtve
penisom počinitelja ili bilo kojim drugim predmetom kojim se počinitelj poslužio ili usta žrtve
penisom počinitelja, kada je takva penetracija izvršena uz upotrebu prinude ili sile ili pod
prijetnjom sile protiv žrtve ili treće osobe.“
Međutim, nisu samo sudovi utjecali na svojevrsno podizanje svijesti o nužnosti
prevencije seksualnih zločina počinjenih u oružanim sukobima. U posljednjih nekoliko godina
svjedoci smo pojačane aktivnosti Ujedinjenih naroda na polju nastojanja ka sprečavanju
ratnog seksualnog nasilja. Ovdje se prvenstveno misli na aktivnost Vijeća sigurnosti, čija
aktivnost u posljednjem desetljeću ukazuje na pojačanu potrebu zaštite djece i žena. I
upravo s ciljem pojačane zaštite mira i sigurnosti Ujedinjeni narodi, a posebice Vijeće
sigurnosti se posljednjih nekoliko godina (od kraja prošlog stoljeća) svojim rezolucijama
intenzivno bave (između ostalog i) pitanjem seksualnog nasilja u ratu.
Prva je bila Rezolucija 1325 iz listopada 2000., koja je na uopćeni način ukazala na
potrebu pojačane zaštite žena od utjecaja oružanih sukoba, među ostalim i od silovanja i
ostalih oblika seksualnog zlostavljanja.
Uslijedile su Rezoluciju 1820 (u lipnju 2008.), Rezolucija 1888 (u rujnu 2009. )
Rezolucija 1889 (iz listopada 2009.) te Rezolucija 1960 iz prosinca 2010.
U toj rezoluciji je dan naputak Glavnom tajniku da u svom sljedećem izvješću posebnu
pozornost posveti stranama sukoba za koje se sumnja da su počinile ili su odgovorne za
počinjena silovanja i ostale oblike seksualnog nasilja tijekom sukoba, što je Glavni tajnik u
svom izvješću iz siječnja 2012. godine i učinio.
Izvješće je zanimljivo utoliko više što sadrži podatke o različitim državama u kojima su
se seksualna zlostavljanja događala tijekom ili neposredno nakon oružanih sukoba i
previranja u zemlji. Tako su primjerice zabilježena izvješća iz zemalja u kojima se trenutno
odvijaju sukobi: Kolumbije, Obale bjelokosti, Demokratske Republike Kongo, Libije, Somalije,
Južnog Sudana, Darfura, ali i iz post-konfliktnih područja (Nepal, Sri Lank, Liberia, Siera
Leone, Istočni Timor), među kojima je izvješće o stanju u Bosni i Hercegovini.
Izvješće za BiH započinje napomenom da je broj slučajeva procesuiranih ratnih
silovanja iznimno nizak. Domaći sudovi se još uvijek suočavaju sa zaprekama pri pokušaju
procesuiranja, određenim brojem odbjeglih što osuđenih, što samo optuženih za seksualna
nasilja u ratu. Po podacima prikupljenih od Tužiteljstva i sudova BiH, zaključno s lipnjem
2011., sveukupno su procesuirano 174 slučaja ratnog silovanja i njemu srodnih djela. Među
njima je pravomoćnih 12 presuda pred domaćim sudovima i 18 pred ICTY-em.
Praksa sudova ima značajnu ulogu i ne smije se zanemariti, ali ni dopustiti „iskrivljenje“
kaznenog postupka na način da on za žrtvu postane dodatna trauma.
Postupak prije svega treba biti pravedan za žrtvu.
32