SMJERNICE ZA LABORATORIJSKO-MEDICINSKU PRAKSU ...

Smjernice za laboratorijsko-medicinsku praksu 

Prijevod 

Translation 

SMJERNICE ZA LABORATORIJSKO-MEDICINSKU PRAKSU 

Laboratorijska podrška dijagnozi i praćenju bolesti štitnjače 

Monografija pod nazivom “LABORATORY MEDICINE PRACTICE GUIDELINES — Laboratory 

Support for the Diagnosis and Monitoring of Thyroid Disease”, objavljena na (http:// 

www.nacb.org/), nastala je kao trud svjetskih organizacija i autoritativnih tijela u istraživanju i objavljivanju 

standarda za liječenje bolesti štitnjače u pojedinim regijama svijeta: American Association 

of Clinical Endocrinologists (AACE), Asia & Oceania Thyroid Association (AOTA), American Thyroid 

Association (ATA), British Thyroid Association (BTA), European Thyroid Association (ETA) i Latin 

American Thyroid Society (LATS). 

Cjelokupna monografija biti će prevedena i dostupna na internet stranicama Hrvatske komore 

medicinskih biokemičara (www.hkmb.hr) tijekom 2004. godine, dok je ovaj tekst skraćena verzija i navodi 

samo smjernice za dijagnostiku i praćenje bolesti štitnjače. 

Urednici: Laurence M.Demers, Ph.D.,F.A.C.B., Carole A.Spencer Ph.F.A.C.B. 

Kvalitetne laboratorijske pretrage neophodna 

su podrška liječnicima za pravilnu dijagnostiku 

i ekonomičnu obradu bolesnika s bolestima štitnjače. 

Laboratorijskim pretragama jednostavno 

se potvrđuje hipertireoza kod mladih osoba te 

postojanje naglog bujanja tkiva štitnjače. U tim 

se primjerima sumnja jednostavno potvrđuje u 

laboratorijima mjerenjem koncentracije hormona 

štitnjače. Međutim, u većini bolesnika simptomi 

su prikriveni tako da se bolest može otkriti jedino 

biokemijskim pretragama ili citopatološkom procjenom. 

Bez obzira bili problemi jasni ili nejasni, 

otvorena suradnja između liječnika i medicinskog 

biokemičara osnova je za optimalnu, ekonomičnu 

obradu bolesnika s bolestima štitnjače. 

Smjernica 1. Osnovne smjernice 

za inženjere i liječnike 

q Laboratoriji trebaju čuvati sve uzorke seruma 

koji su korišteni za ispitivanje štitnjače na 4-8 

°C najmanje 7 dana nakon izdavanja rezultata 

kako bi se liječnicima omogućilo da zatraže 

dodatne pretrage kad je to potrebno. 

q Uzorke bolesnika s diferenciranim karcinomom 

štitnjače koji su poslani na mjerenje 

tiroglobulina (Tg) treba čuvati na -20 °C najmanje 

6 mjeseci. 

Smjernica 2. Ispitivanje štitnjače 

kod ambulantnih bolesnika 

q Bolesnici sa stabilnim statusom štitnjače: 

Kad je status štitnjače stabilan i funkcija hipotalamus-hipofiza 

očuvana, mjerenje TSH 

je osjetljivije od mjerenja slobodnog T4 

(FT4) za otkrivanje blagog (subkliničkog) 

viška ili nedostatka hormona štitnjače. Veća 

dijagnostička osjetljivost TSH odražava log/ 

linearni odnos između TSH i FT4 te izvanrednu 

osjetljivost hipofize na abnormalnosti 

slobodnog T4 u odnosu na individualnu genetički 

određenu vrijednost slobodnog T4. 

q Bolesnici s nestabilnim statusom štitnjače: 

Mjerenje FT4 je pouzdaniji pokazatelj statusa 

štitnjače od TSH kad je status štitnjače 

nestabilan kao, npr. tijekom prva 2-3 mjeseca 

liječenja hipo- ili hipertireoze. Bolesnici s 

kroničnom, teškom hipotireozom mogu razviti 

hiperplaziju tireotropnih stanica hipofize 

koja može oponašati adenom hipofize, ali se 

stanje rješava nakon nekoliko mjeseci nadomjesne 

terapije s L-T4. Kod hipotiroidnih bolesnika 

kod kojih se sumnja na izostanak ili 

nepridržavanje nadomjesne terapije s L-T4 za 

praćenje treba koristiti i TSH i FT4. Bolesnici 

koji se ne pridržavaju terapije mogu pokazati 

BIOCHEMIA MEDICA god. 14, br. 1-2, 2004. 63


neusklađene vrijednosti TSH i FT4 (visoki 

TSH/visoki FT4) zbog trajne neravnoteže 

između FT4 i TSH. 


kod dojenčadi i djece 

Hipotalamus-hipofiza-tiroidna os sazrijeva tijekom 

djetinjstva do kraja puberteta. 

q Koncentracije TSH i FT4 su povišene kod 

djece, posebno u prvom tjednu i tijekom prve 

godine života. Ta činjenica može dovesti do 

neotkrivanja i/ili neadekvatnog liječenja slučajeva 

urođene hipotireoze. 

q Normalne referentne intervale s obzirom na 

godine starosti treba koristiti za sve pretrage. 


kod trudnica 

Brojni dokazi pokazuju da hipotireoza tijekom 

rane trudnoće ima štetne posljedice na ishod fetusa 

(gubitak fetusa i niži IQ dojenčeta). 

q Probiranje na poremećaj štitnjače prije trudnoće 

ili u prvom trimestru mjerenjem TSH 

i TPOAt je važno kako za otkrivanje blage 

insuficijencije štitnjače (TSH > 4,0 mIU/L) 

tako i za procjenu rizika poslijeporođajnog 

tiroiditisa (povišeni TPOAt). 

q Uvođenje terapije s levotiroksinom (L-T4) 

treba razmotriti ako je vrijednost TSH > 4,0 

mIU/L u prvom trimestru trudnoće. 

q Visoka koncentracija TPOAt tijekom prvog 

trimestra je rizični čimbenik za poslijeporođajni 

tiroiditis. 

q TSH treba koristiti za procjenu statusa štitnjače 

tijekom svakog trimestra ako su trudnice 

na terapiji s L-T4, s učestalijim mjerenjem 

ako se doziranje L-T4 mijenja. 

q Referentne intervale specifične za pojedini 

trimestar treba koristiti kad se izdaju vrijednosti 

pretraga štitnjače za trudnice. 

q Mjerenja TT4 i TT3 mogu biti od koristi tijekom 

trudnoće ako pouzdana mjerenja FT4 

nisu dostupna, sve dok su referentni intervali 

povišeni 1,5 puta u odnosu na intervale kod 

netrudnica. 

q Referentni intervali za FT3 i FT4 u trudnoći 

ovisni su o metodi i treba ih odrediti neovisno 

za svaku metodu. 

q Mjerenje tiroglobulina (Tg) kod bolesnica s 

DTC tijekom trudnoće treba izbjegavati. Tg 

u serumu raste tijekom normalne trudnoće i 

vraća se na osnovne vrijednosti nakon porođaja. 

Ovaj je porast također primijećen u trudnica 

s DTC s prisutnim ostatnim normalnim 

tireoidnim ili tumorskim tkivom i nije nužno 

uzrok za zabrinutost. 

Smjernica 5. Bolesnici koji uzimaju 

amiodaron 

Liječenje amiodaronom može dovesti do razvoja 

hipo- ili hipertireoze u 14-18% bolesnika s naizgled 

normalnim štitnjačama ili s već postojećim 

abnormalnostima. 

q Prije liječenja. Temeljit fizikalni pregled 

štitnjače zajedno s osnovnim vrijednostima 

TSH i TPOAt. Pretrage FT4 i FT3 su potrebne 

samo ako je TSH abnormalan. Pozitivni 

TPOAt je čimbenik rizika za razvoj poremećaja 

štitnjače tijekom liječenja. 

q Prvih 6 mjeseci. Abnormalni nalazi pretraga 

mogu se pojaviti u prvih 6 mjeseci od početka 

liječenja. TSH može biti neusklađen s 

vrijednostima hormona štitnjače (visok TSH/ 

visok FT4/ nizak FT3). TSH se obično normalizira 

tijekom dugotrajnog liječenja ako 

bolesnici ostanu eutireoidni. 

q Dugotrajno praćenje. Pratiti status štitnjače s 

TSH svakih 6 mjeseci. TSH je najpouzdaniji 

pokazatelj statusa štitnjače tijekom liječenja. 

q Hipotireoza. Prethodno postojanje Hashimotovog 

tiroiditisa i/ili pozitivnih TPOAt je 

rizični čimbenik za razvoj hipotireoze u bilo 

koje vrijeme tijekom liječenja. 

q Hipertireoza. Snižen TSH ukazuje na hipertireozu. 

T3 (ukupni ili slobodni) obično ostaje 

nizak tijekom liječenja, ali može biti i normalan. 

Visok T3 pobuđuje sumnju na hipertireozu. 

Dva tipa hipertireoza potaknutih amiodaronom 

mogu se razviti tijekom liječenja, iako 

se često mogu javiti miješani tipovi (20%). 

Razlikovanje između dvaju tipova često je 

teško. Smanjeni protok koji je utvrđen s pomoću 

kolordopler-metode i povišeni interleukin-6 

ukazuju na tip II. Potrebno je uputiti 

na liječenje i tip I i tip II ako je etiologija 

nesigurna. 

• Tip I = potaknut jodom. Preporučeno liječenje 

= istovremeno davanje tionamida 

i kalijevog perklorata (ako su dostupni). 

Neki preporučuju jopanoičnu kiselinu 

prije tiroidektomije. Većina skupina stručnjaka 

preporučuje da se prekine davanje 

amiodarona. Javlja se češće u područjima 

sa smanjenim unosom joda. Međutim, u 

područjima s dovoljno joda unos radioaktivnog 

joda može biti nizak i treba ga 

isključiti kao moguću terapiju. U podru- 

64 BIOCHEMIA MEDICA god. 14, br. 1-2, 2004.


čjima s nedostatkom joda, iskorištenje 

može biti normalno ili povišeno. 

— Tip a: Nodularna guša. Češća u 

područjima s nedostatkom joda, 

npr. u Europi. 

— Tip Ib: Gravesova bolest. Češća u 

područjima s dovoljno joda, npr. 

u Sjedinjenim Američkim Državama. 

• Tip II = destruktivni tiroiditis potaknut 

amiodaronom – samoograničavajuće 

stanje. Preporučeno liječenje = glukokortikoidi 

i/ili beta-blokatori ako dozvoljava 

status srca. Kad je hipertireoza ozbiljna, 

može se razmotriti operacija s prethodnim 

liječenjem jopanoičnom kiselinom. 

Iskorištenje radioaktivnog joda je tipično 

nisko ili potisnuto. Tip II češće se susreće 

u područjima s dovoljno joda. 

Smjernica 6. Za ispitivanje hospitaliziranih 

bolesnika s netiroidnim bolestima (NTI) 

q Akutne ili kronične NTI imaju složene učinke 

na pretrage funkcije štitnjače. Kadgod je moguće, 

dijagnostičko ispitivanje treba odgoditi 

dok se bolest ne riješi, osim kad bolesnikova 

anamneza ili klinička obilježja ukazuju na 

prisutnost poremećaja štitnjače. 

q Liječnici trebaju znati da se neke pretrage 

štitnjače ne mogu interpretirati kod ozbiljno 

bolesnih osoba, ili bolesnika koji uzimaju 

brojne lijekove. 

q TSH je najpouzdanija pretraga za bolesnike s 

NTI u odsutnosti davanja dopamina ili glukokortikoida. 

q Procjene slobodnog ili ukupnog T4 u NTI 

treba pažljivo interpretirati zajedno s TSH. 

Mjerenja T4 + TSH su najpouzdaniji način za 

razlikovanje pravog primarnog poremećaja 

štitnjače (usklađene abnormalnosti T4/TSH) 

od prolaznih abnormalnosti u NTI per se (neusklađene 

abnormalnosti T4/TSH). 

q Abnormalni rezultat FT4 je nepouzdan u 

ozbiljnoj somatskoj bolesti, jer metodama za 

FT4 koje koriste klinički laboratoriji nedostaje 

dijagnostička specifičnost za procjenu tih 

bolesnika. 

q Abnormalan rezultat FT4 kod hospitaliziranih 

bolesnika treba potvrditi refleksnim 

mjerenjem TT4. Ako su i TT4 i FT4 abnormalni 

(u istom smjeru), bolest štitnjače može 

biti prisutna. Kad su TT4 i FT4 neusklađeni, 

abnormalnost FT4 nije vjerojatna zbog poremećaja 

štitnjače već je vjerojatnije rezultat 

neke druge bolesti, lijekova ili artefakta pretrage. 

q Abnormalnosti TT4 treba procjenjivati u 

odnosu na ozbiljnost bolesti, jer se niski TT4 

u NTI tipično može vidjeti samo kod ozbiljno 

bolesnih osoba s visokom smrtnošću. Niska 

koncentracija TT4 kod bolesnika koji nije u 

intenzivnoj skrbi ukazuje na sumnju na hipotireozu. 

q Porast ukupnog ili slobodnog T3 koristan je 

pokazatelj hipertireoze kod hospitaliziranih 

bolesnika, ali normalan ili niski T3 ne isključuju 

hipertireozu. 

q Ispitivanje reverznog T3 rijetko je korisno u 

kliničkim situacijama, jer paradoksalno normalne 

ili niske vrijednosti mogu biti rezultat 

smanjene funkcije bubrega i niskih koncentracija 

veznih proteina. Osim toga, pretraga 

nije lako dostupna u većini laboratorija. 

Smjernica 7. Ispitivanje neusklađenih 

rezultata pretraga štitnjače 

Neusklađeni rezultati pretraga štitnjače mogu 

biti rezultat tehničkih interferencija, ili rjeđe kliničkih 

stanja. 

q Tehničke interferencije: Tehničke interferencije 

mogu se ponekad otkriti u uzorku mjerenjem 

s metodama različitih proizvođača, 

jer veličina je većine interferencija ovisna o 

metodi. Alternativno, nelinearnost u razrjeđenjima 

uzorka može ukazati na tehničke interferencije 

kod mjerenja TT4, TT3 ili TSH. 

Opaska: 100-struko razrjeđenje “normalnog” 

seruma teorijski uzrokuje neznačajno smanjenje 

(


q “Normalni” referentni interval ne ukazuje 

na veličinu razlike između rezultata pretraga 

koja predstavlja klinički značajnu promjenu. 

Analitička varijabilnost, zajedno s inter- i intraindividualnom 

biološkom varijabilnošću, ukazuje 

da su veličine razlika između vrijednosti pretraga 

štitnjače koje bi bile klinički značajne kad se prati 

odgovor bolesnika na terapiju, sljedeće: 

TT4 = 28 (2,2) nmol/L (µg/dL) 

FT4 = 6 (0,5) pmol/L (ng/dL) 

TT3 = 0,55 (35) nmol/L (ng/dL) 

FT3 = 1,5 (0,1) pmol/L (ng/dL) 

TSH = 0,75 mlU/L 

Tg = 1,5 µg/L (ng/mL) 

Smjernica 9. Za proizvođače koji razvijaju 

metode za TT4 i TT3 

Bias metoda treba smanjiti: 

q Razvojem referentnih pripravaka L-T4 i L- 

T3 i uspostavom međunarodnih referentnih 

metoda. 

q Osiguravanjem instrumenata koji nisu osjetljivi 

na razlike između humanog seruma i 

matriksa kalibratora. 

q Osiguravanjem takvih uvjeta tijekom postupka 

da količina hormona štitnjače otpuštena 

iz serumskih veznih proteina bude ista onoj 

otpuštenoj u prisutnosti razrjeđivača kalibratora. 

Smjernica 10. Mjerenje ukupnog T4 (TT4) 

i ukupnog T3 (TT3) 

Abnormalne koncentracije TT4 i TT3 češće su 

rezultat abnormalnosti veznih proteina nego poremećaja 

funkcije štitnjače. 

q Pretragama slobodnog T4 daje se prednost 

nad mjerenjem TT4 kad je koncentracija 

TBG abnormalna. Međutim, pretrage FT4 

mogu biti dijagnostički netočne kad je promijenjen 

afinitet TBG ili kad su prisutni abnormalni 

proteini koji vežu T4. 

q Metode za ukupne hormone (TT4 i TT3) 

trebaju ostati lako dostupne za procjenu neusklađenih 

pretraga slobodnih hormona. 

Smjernica 11. Nazivlje pretraga 

slobodnih hormona 

q Metode za slobodne hormone korištene u 

većini kliničkih laboratorija (indeksi i imunoanalize) 

ne upotrebljavaju fizikalno odvajanje 

vezanih od slobodnih hormona i ne mjere 

koncentracije slobodnih hormona izravno! Te 

su pretrage tipično ovisne o veznim proteinima 

u određenoj mjeri i treba ih prikladnije 

nazvati pretrage za “procjenu slobodnih 

hormona”, skraćeno FT4E i FT3E. 

q Općenito, pretrage za “procjenu slobodnih 

hormona” precjenjuju vrijednost FT4 kod 

visokih koncentracija proteina i podcjenjuju 

FT4 kod niskih koncentracija proteina. 

Smjernica 12. Omjer vezanja hormona 

štitnjače (THBR) ili pretrage “unosa” 

(engl. uptake) 

q Pretrage unosa treba nazvati pretrage “omjera 

vezanja hormona štitnjače”, kratica THBR, i 

uključiti naznaku o korištenom hormonu, npr. 

THBR (T4) ili THBR (T3). 

q T4 ima prednost nad T3 za mjerenje THBR 

jer T4 bolje odražava abnormalnosti veznih 

proteina. 

q Vrijednosti THBR treba izražavati kao omjer 

prema normalnom serumu za koji se uzima 

vrijednost 1,00. 

q Izračunavanje THBR treba temeljiti na omjeru 

između broja apsorbenta podijeljenog s 

ukupnim brojem umanjenim za broj apsorbenata, 

a ne na omjeru između broja apsorbenta 

i ukupnog broja. 

q Rezultat THBR treba izdati zajedno s vrijednostima 

indeksa ukupnih i slobodnih hormona. 

q Pretrage THBR ne treba koristiti kao neovisnu 

mjeru statusa štitnjače, već ih treba interpretirati 

zajedno s TT4 i/ili TT3 i koristiti za 

dobivanje indeksa slobodnih hormona (indeksi 

FT4 ili FT3). 

Smjernica 13. Za proizvođače koji razvijaju 

pretrage za slobodne hormone 

q Metodama u kojima se fizički ne odvaja vezani 

od slobodnog hormona treba ekstrahirati 

ne više od 1-2% koncentracije ukupnog hormona 

vezanog na proteine kako bi se, koliko 

je god to moguće, održala termodinamička 

ravnoteža. 

q Smanjiti učinak razrjeđivanja da se oslabi 

utjecaj endogenih inhibitora prisutnih u uzorku. 

q Koristiti serumske kalibratore koji sadrže 

poznate koncentracije slobodnih hormona i 

koji se ponašaju u analizi jednako kao uzorak 

bolesnika. 

q Postupak provesti na 37 °C. 



Smjernica 14. 

Klinička korisnost pretraga za FT3 

Mjerenje T3 ima malu specifičnost ili osjetljivost 

za dijagnostiku hipotireoze, jer povećana konverzija 

T4 u T3 održava normalne koncentracije T3 

sve dok hipotireoza ne postane ozbiljna. Bolesnici 

s NTI ili oni s gubitkom kalorija tipično imaju 

niske vrijednosti ukupnog i slobodnog T3. Mjerenja 

T3, interpretirana zajedno s FT4, korisna 

su u dijagnostici složenih ili neobičnih pojava 

hipertireoze i određenih rijetkih stanja: 

q Visoki T3 često je rani znak ponovne pojave 

Gravesove hipertireoze. 

q Omjer T3/T4 može se koristiti za razlikovanje 

Gravesove od ne-Gravesove hipertireoze. 

Visok omjer T3/T4 (>20 ng/μg ili >0,024 u 

molovima) specifično ukazuje na stimulaciju 

štitnjače karakterističnu za Gravesovu bolest. 

q Mjerenje T3 može se koristiti za praćenje 

akutnog odgovora liječenja Gravesove tirotoksikoze. 

q Visoki ili paradoksalno normalan T3 može 

ukazivati na hipertireozu kod bolesnika s NTI 

sa sniženim TSH (


q Popisati sve poznate interferencije s veličinom 

i smjerom rezultirajućih pogrešaka. 

q Dokumentirati učinke heparina in vitro na 

stvaranje NEFA tijekom inkubacije. 

Smjernica 17. Za laboratorije koji provode 

ispitivanje FT4 i FT3 

q Liječnici trebaju imati lak pristup informacijama 

o učincima lijekova i dijagnostičkoj 

točnosti pretrage koja se koristi za procjenu 

statusa štitnjače bolesnika s različitim abnormalnostima 

veznih proteina i ozbiljnim drugim 

bolestima. 

q Na zahtjev liječnika, laboratorij treba biti 

spreman potvrditi upitan rezultat provedbom 

mjerenja ukupnog hormona ili ponovnog 

mjerenja FT4 referentnom metodom u kojoj 

se fizikalno odvaja slobodni od vezanog hormona, 

kao što je izravna ravnotežna dijaliza 

ili ultrafiltracija. 

q Upitne rezultate uzoraka treba provjeriti na 

interferencije ponovnim mjerenjem metodama 

različitih proizvođača (poslati u drugi 

laboratorij ako je potrebno). 

Smjernica 18. Ispitivanje neusklađenih 

vrijednosti TSH kod ambulantnih bolesnika 

Neusklađeni rezultat TSH kod ambulantnih bolesnika 

sa stabilnim statusom štitnjače može biti tehnička 

pogreška. Gubitak specifičnosti može biti 

posljedica laboratorijske pogreške, interferirajućih 

tvari (npr. heterofilna antitijela) ili prisutnosti 

neke neobične izoforme TSH (vidi Smjernicu 7). 

Liječnik može zatražiti da laboratorij provede 

sljedeće provjere: 

q Potvrditi identifikaciju uzorka (tj. ima li laboratorij 

provjeru moguće zamjene uzorka 

tijekom rada). 

q Kad je TSH neočekivano visok, zatražiti od 

laboratorija da ponovi mjerenje u razrijeđenom 

uzorku, pogotovo u serumu bolesnika s 

tirotoksikozom, kako bi se provjerio paralelizam. 

q Zatražiti da laboratorij analizira uzorak metodom 

drugog proizvođača (poslati u neki drugi 

laboratorij ako je potrebno). Ako je varijabilnost 

između metoda za isti uzorak > 50%, 

moguće je da je prisutna tvar koja interferira. 

q Kad se jednom isključi tehnički problem, biološke 

provjere mogu biti korisne: 

— Upotrijebiti test stimulacije s TRH 

za ispitivanje neusklađenog niskog 

rezultata TSH. Očekivati dvostruki 

odgovor TSH (≥ 4,0 mIU/L) u normalnih 

osoba. 

— Upotrijebiti test supresije s hormonima 

štitnjače za provjeru neusklađene 

visoke vrijednosti TSH. Normalan 

odgovor na davanje 1 mg L-T4 ili 

200 μg L-T3 p.o. je suprimirani TSH 

za više od 90% nakon 48 sati. 

Smjernica 19. Definicija funkcionalne 

osjetljivosti 

Funkcionalnu osjetljivost treba koristiti za određivanje 

najniže granica otkrivanja pojedine analize. 

q Funkcionalna osjetljivost analize TSH je 

definirana kao koeficijent varijacije (CV) 

između serija od 20% određen preporučenim 

protokolom (vidi Smjernicu 20). 

Smjernica 20. Protokol za funkcionalnu 

osjetljivost TSH i preciznost između serija 

Mjeriti humane “pool” serume koji pokrivaju 

raspon analize u najmanje 10 serija. Najniža vrijednost 

“pool”-a treba biti 10% iznad granice 

otkrivanja, a najviša vrijednost “pool”-a treba 

biti 90% od gornje granice analize. 

q Prijenos treba procijeniti analizom “pool”-a s 

najvišom vrijednošću i zatim “pool”-a s najnižom 

vrijednošću. 

q Koristiti isti način analize kao za uzorke bolesnika 

(npr. pojedinačno ili u duplikatu). 

q Laboratorijski tehničar ne treba znati da su 

uzorci “pool”-a u seriji. 

q Serije treba poredati kroz klinički reprezentativan 

interval (npr. 6-8 za TSH u izvanbolničkim 

uvjetima). 

q Koristiti najmanje dvije različite serije reagensa 

i dvije različite kalibracije instrumenta 

tijekom perioda ispitivanja. 

q Kad se provodi ista analiza na dva slična instrumenta, 

treba povremeno analizirati slijepe 

probe u duplikatu na svakom instrumentu 

u svrhu provjere korelacije. 


ispitivanje TSH 

Funkcionalna osjetljivost je najvažniji kriterij 

rada koji treba utjecati na izbor metode za TSH. 

Praktične čimbenike kao što su instrument, vrijeme 

inkubacije, cijena i tehnička podrška, iako 

su važni, treba razmatrati sekundarno. Laboratoriji 

trebaju koristiti intervale kalibracije koji 

optimiraju funkcionalnu osjetljivost, čak ako je 

rekalibracija potrebna češće nego što preporuča 

proizvođač: 



q Izabrati metodu za TSH koja ima funkcionalnu 

osjetljivost ≤ 0,02 mIU/L. 

q Utvrditi funkcionalnu osjetljivost neovisno o 

proizvođaču koristeći Smjernicu 20. 

q Ne postoji znanstveno opravdanje za refleksno 

ispitivanje nakon manje osjetljive s 

više osjetljivijom pretragom. (Neosjetljivost 

uzrokuje lažno visoke, a ne lažno niske vrijednosti 

koje se mogu previdjeti povratnim 

ispitivanjem). 

Smjernica 22. Referentni intervali za TSH 

Referentne intervale za TSH treba odrediti na 

temelju 95%-tne pouzdanosti granica log-transformiranih 

vrijednosti od najmanje 120 strogo 

probranih normalni eutiroidnih dobrovoljaca 

koji imaju: 

q neotkrivena tiroidna autoantitijela, TPOAt ili 

TgAt (mjereno osjetljivom imunoanalizom), 

q negativnu osobnu ili obiteljsku anamnezu 

poremećaja štitnjače, 

q bez vidljive ili palpatorne guše, 

q ne uzimaju lijekove (osim estrogena). 

Smjernica 23. 

Nadomjesna terapija s levotiroksinom 

(L-T4) kod primarne hipotireoze 

q L-T4, neisušena štitnjača, prioritetan je lijek 

za dugotrajnu nadomjesnu terapiju za hipotireozu. 

q Eutiroidno stanje obično se postiže sa srednjom 

dozom L-T4 od 1,6 μg/kg tjelesne 

težine na dan. Početna doza i vrijeme potrebno 

za potpuni nadomjestak treba odrediti 

individualno prema godinama, težini i stanju 

srca. Početna dnevna doza L-T4 je normalno 

50-100 μg. Mjerenje TSH nakon 6 tjedana 

ukazati će na potrebu za prilagodbom doze 

dodavanjem 25-50 μg. 

q Djeca trebaju veće doze L-T4, do 4,0 μg/kg 

tjelesne težine na dan, zbog brzog metabolizma. 

Vrijednosti TSH i FT4 treba procijeniti 

koristeći referentne intervale ovisne o dobi i 

metodi. 

q Vrijednost TSH između 0,5 i 2,0 mIU/L općenito 

se smatra optimalnim terapijskim ciljem 

za nadomjesnu dozu L-T4 kod primarne hipotireoze. 

q TSH sporo ponovno uspostavlja ravnotežu 

prema novom statusu tiroksina (Smjernica 2). 

Prije ponovnog ispitivanja TSH treba proći 6- 

8 tjedana nakon promjene doze L-T4 ili vrste 

tiroidnog lijeka. 

q Povremena nadomjesna terapija s L-T4 ili 

njeno nepridržavanje imati će za posljedicu 

neusklađene vrijednosti TSH i FT4 (visoki 

TSH i visoki FT4) zbog trajno nestabilnog 

stanja štitnjače (Smjernica 2). I TSH i FT4 

treba koristiti za praćenje takvih bolesnika. 

q Potrebe za tiroksinom smanjuju se s godinama. 

Starije osobe trebaju manje od 1,0 μg/kg 

tjelesne težine na dan i trebaju se titrirati polako. 

Neki liječnici daju prednost postupnoj 

titraciji takvih bolesnika. Početna doza od 25 

μg preporučuje se za bolesnike s dokazanom 

ishemijskom bolešću srca i zatim dodatak od 

25 μg svakih 3-4 tjedna dok se ne postigne 

potpuni nadomjestak. Neki smatraju da viša 

ciljna vrijednost TSH (0,5 do 3,0 mIU/L) 

može biti prikladna za starije bolesnike. 

q Kod ozbiljnog hipotiroidizma, početna doza 

opterećenja s L-T4 je najbrži način za uspostavljanje 

terapijske vrijednosti FT4, jer višak 

slobodnih veznih mjesta može oslabiti 

odgovor FT4 na liječenje. 

q Potrebe za tiroksinom povećavaju se tijekom 

trudnoće. Status štitnjače treba provjeravati s 

TSH+FT4 tijekom svakog trimestra trudnoće. 

Dozu L-T4 treba povećavati (obično za 

50 μg/dan) do održavanja TSH između 0,5 i 

2,0 mIU/L te FT4 u gornjoj trećini normalnog 

referentnog intervala. 

q Žene u postmenopauzi koje započnu s hormonskom 

nadomjesnom terapijom mogu trebati 

povećanu dozu L-T4 koja održava TSH 

unutar terapijskog cilja. 

q Preporučeno je ispitivanje TSH jednom godišnje 

kod bolesnika koji primaju stabilnu dozu 

L-T4. Najidealnije vrijeme za ispitivanje 

TSH ne ovisi o vremenu kad je uzeta doza 

L-T4. 

q Idealno, L-T4 treba uzimati prije jela, u isto 

vrijeme dana i najmanje 4 sata od uzimanja 

ostalih lijekova ili vitamina. Uzimanje prije 

spavanja treba biti 2 sata nakon zadnjeg obroka. 

q Bolesnici koji su započeli kroničnu terapiju 

kolestiraminom, željeznim sulfatom, kalcijevim 

karbonatom, proteinima soje, sukralfatom 

i antacidima koji sadrže aluminijev hidroksid 

koji utječu na apsorpciju L-T4 mogu 

trebati veću dozu L-T4 da bi se TSH održao 

unutar terapijskoga ciljnog intervala. 

q Bolesnici koji uzimaju rifampin i antikonvulzante 

koji utječu na metabolizam L-T4 mogu 

također trebati povećanu dozu L-T4 kako bi 

se TSH održao unutar terapijskoga ciljnog 

intervala. 



Smjernica 24. Supresijska terapija 

s levotiroksinom (L-T4) 

q TSH se smatra čimbenikom rasta za diferencirani 

karcinom štitnjače (DTC). Tipična 

doza L-T4 koja se koristi za supresiju TSH 

kod bolesnika s DTC je 2,1 μg/kg tjelesne 

težine na dan. 

q Ciljnu vrijednost TSH za supresijsku terapiju 

s L-T4 u DTC treba individualizirati prema 

bolesnikovim godinama i kliničkom statusu 

uključujući srčane čimbenike i rizik od ponovne 

pojave DTC. 

q Većina liječnika koristi ciljnu vrijednost za 

TSH od 0,05 do 0,1 mIU/L za niskorizične 

bolesnike i TSH < 0,01 mIU/L za visokorizične 

bolesnike. 

q Neki liječnici koriste nizak do normalan raspon 

terapijskih ciljnih vrijednosti za TSH 

kad bolesnici imaju nemjerljive vrijednosti 

Tg i nemaju ponovnu pojavu bolesti 5-10 

godina nakon tiroidektomije. 

q Ako je unos joda dovoljan, supresijska terapija 

s L-T4 je rijetko učinkovita strategija 

liječenja za smanjenje veličine guše. 

q Tijekom vremena, multinodularne guše tipično 

razviju autonomiju koju karakterizira 

subnormalna vrijednost TSH. TSH treba 

provjeriti prije početka supresijske terapije s 

L-T4 kod takvih bolesnika. 

Smjernica 25. Mjerenje TSH 

kod hospitaliziranih bolesnika 

q TSH + T4 (FT4 ili TT4) je najkorisnija kombinacija 

pretraga za otkrivanje poremećaja 

štitnjače kod bolesnih hospitaliziranih osoba. 

q Prikladnije je koristiti prošireni referentni 

interval (0,05 do 10,0 mIU/L) u bolničkim 

uvjetima. Vrijednosti TSH mogu postati prolazno 

subnormalne u akutnoj fazi i postati 

povećane u fazi oporavka od bolesti. 

q Vrijednost TSH između 0,05 i 10,0 mIU/L 

obično je u skladu s eutiroidnim stanjem ili 

samo manjom abnormalnošću štitnjače koja 

se može evaluirati ponovnim ispitivanjem nakon 

oporavka od bolesti. (To se odnosi samo 

na bolesnike koji ne primaju lijekove kao što 

je dopamin koji izravno inhibira lučenje TSH 

iz hipofize). 

q Niska normalna vrijednost TSH u prisutnosti 

niskog TT4 i niskog TT3 može odražavati 

centralnu hipotireozu kao rezultat produženog 

trajanja bolesti; zahtijeva li to stanje 

odmah liječenje ili ne ostaje nesigurno i za 

sada je prijeporno. 

q Kad se sumnja na poremećaj štitnjače, pretraga 

antitijela protiv tiroidne peroksidaze 

(TPOAt) može biti korisna za razlikovanje 

autoimune bolesti štitnjače od NTI. 

Smjernica 26. Nadomjesna terapija s levotiroksinom 

(L-T4) kod centralne hipotireoze 

q Vrijednost FT4 u gornjoj trećini referentnog 

intervala je terapijski cilj za nadomjesnu 

dozu L-T4 koja se koristi u liječenju centralne 

hipotireoze zbog poremećaja hipofize ili 

hipotalamusa. 

q Kad se FT4 koristi kao terapijski cilj za centralnu 

hipotireozu, dnevnu dozu L-T4 treba 

uskratiti na dan mjerenja FT4 (FT4 je povišen 

(~13%) iznad osnovne vrijednosti 9 sati 

nakon unosa L–T4). 

Smjernica 27. Klinička korisnost mjerenja 

TSH (Funkcionalna osjetljivost ≤ 0,02 mIU/L) 

q Mjerenje TSH je dijagnostički najosjetljivija 

pretraga za otkrivanje blage (subkliničke) 

kao i očite primarne hipo- ili hipertireoze kod 

ambulantnih bolesnika. 

q Većina (>95%) zdravih eutiroidnih osoba ima 

koncentraciju TSH ispod 2,5 mIU/L. Ambulantni 

bolesnici s TSH iznad 2,5 mIU/L, 

potvrđenim ponovnim mjerenjem nakon 3-4 

tjedna, mogu biti u ranim stadijima zatajenja 

štitnjače, pogotovo ako se otkriju TPOAt. 

q Mjerenje TSH je terapijski cilj za titriranje 

nadomjesne doze L-T4 kod primarne hipotireoze 

(vidi Smjernicu 23) i za praćenje supresijske 

terapije s L-T4 kod diferenciranog 

karcinoma štitnjače (vidi Smjernicu 24). 

q Mjerenja TSH su pouzdanija od FT4 kod 

hospitaliziranih bolesnika s netiroidnom bolešću 

koji ne primaju dopamin. TSH treba koristiti 

zajedno s ispitivanjem T4 (TT4 ili FT4) 

kod hospitaliziranih bolesnika (Smjernice 6 i 

26). 

q TSH se ne može koristiti za dijagnostiku centralne 

hipotireoze jer sadašnje analize TSH 

mjere biološki inaktivne izoforme TSH. 

q Centralnu hipotireozu karakterizira neprikladno 

normalna ili lagano povišena vrijednost 

TSH i oslabljen (< dvostruki porast/ ≤ 4,0 

mIU/L porast) odgovor TRH. 

q Kad je FT4 nizak, a TSH samo minimalno 

povišen (


q Niski TSH u slučaju multinodularne guše 

ukazuje na prisutnost blage (subkliničke) hipertireoze 

zbog autonomije štitnjače. 

q Mjerenje TSH je potrebno za potvrdu da je 

vrijednost hormona štitnjače povišena zbog 

hipertireoze, a ne abnormalnosti proteina koji 

vežu hormone štitnjače (kao što je FDH). 

q Mjerenje TSH je prva pretraga za otkrivanje 

poremećaja štitnjače potaknutog amiodaronom 

(vidi Smjernicu 5). 

Smjernica 28. 

Za proizvođače reagensa za TSH 

q Proizvođače koji prodaju reagense za TSH 

različite osjetljivosti upućuje se da prekinu s 

prodajom manje osjetljivih proizvoda. 

q Ne postoji opravdanje da se cijena analize 

TSH temelji na osjetljivosti! 

q Ne postoji znanstveno opravdanje za refleksno 

ispitivanje nakon manje osjetljive s više 

osjetljivom pretragom za TSH. 

q Proizvođači trebaju pomoći laboratorijima 

da neovisno utvrde funkcionalnu osjetljivost 

dostavljajući im prikladne humane “pool” serume 

s niskim TSH kad zatraže. 

q Proizvođači trebaju naznačiti uporabu kalibracijskih 

faktora, osobito ako kalibracijski 

faktori vrijede samo u zemlji. 

q Proizvođači trebaju navesti vraćanje referentnog 

pripravka TSH na deklariranu funkcionalnu 

osjetljivost. 

q Prilozi pakovanju trebaju sadržavati: 

— dokumentiranu stvarnu funkcionalnu 

osjetljivost metode prema protokolu 

Smjernice 20, 

— citiranu funkcionalnu osjetljivost koja se 

može postići u drugim kliničkim laboratorijima, 

— pokazan tipičan profil nepreciznosti 

između serija koji se očekuje u kliničkim 

laboratorijima, 

— preporuku korištenja funkcionalne osjetljivosti, 

ne analitičke osjetljivosti za 

određivanje najniže granice (analitička 

osjetljivost potiče laboratorije da prihvate 

nerealnu granicu otkrivanja). 

Smjernica 29. Osjetljivost metode za antitijela 

protiv štitnjače i razlike u specifičnosti 

q Treba prepoznati i razumjeti da rezultati pretraga 

antitijela protiv štitnjače ovise o metodi. 

q Metode za antitijela protiv štitnjače prepoznaju 

različite epitope u heterogenim populacijama 

antitijela prisutnima u serumu. 

q Razlike u analizama za antitijela protiv štitnjače 

odražavaju različite pripreme receptora 

(analize s receptorima) ili stanica (bioanalize) 

upotrijebljenih u analizi. 

q Razlike u analizama mogu biti rezultat kontaminacije 

antigena u reagensu s drugim autoantigenima. 

q Razlike u analizama mogu biti rezultat samog 

dizajna analize (tj. kompetitivna ili nekompetitivna 

imunoanaliza) kao i upotrijebljenog 

signala). 

q Razlike u analizama mogu biti rezultat upotrebe 

različitih sekundarnih standarda. 

Smjernica 30. Funkcionalna osjetljivost 

pretraga za antitijela protiv štitnjače 

Procjena funkcionalne osjetljivosti pretraga za 

autoantitijela protiv štitnjače treba biti: 

q Određena s humanim “pool” serumima koji 

sadrže nisku koncentraciju autoantitijela. 

q Određena korištenjem istog protokola koji 

je opisan za TSH (Smjernica 20), ali s procjenom 

preciznosti između serija učinjenoj 

kroz vremenski period od 6 do 12 mjeseci 

koji predstavlja prikladan interval za kliničku 

procjenu. 

Smjernica 31. 

Za proizvodnju standardiziranih 

analiza za antitijela protiv štitnjače 

q Analize treba standardizirati prema MRC 

Međunarodnim referentnim pripravcima: 

MRC 65/93 za TgAt, MRC 66/387 za TPOAt 

i MRC 90/672 za TRAt. 

q Nove Međunarodne referentne pripravke treba 

prirediti za TgAt i TPOAt. 

q Sekundarne standarde treba potpuno karakterizirati 

da se izbjegne bias između različitih 

metoda. 

q Referentne pripravke ili pripravke rekombinantnih 

antigena treba koristiti kad su dostupni. 

Smjernica 32. 

Prioritetna metodologija za TPOAt 

q Osjetljive, specifične imunoanalize za TPO- 

At koje koriste prikladne pripravke visoko 

pročišćenog prirodnoga ili rekombinantnog 

humanog TPO kao antigena, trebaju zamijeniti 

starije neosjetljive, polukvantitativne 

aglutinacijske pretrage za antitijela protiv 

mikrosoma (AMA). 

(Razina konsenzusa 90%) 



q Klinička značajnost niske koncentracije 

TPOAt zahtijeva više ispitivanja. 

Smjernica 33. Referentni 

intervali za antitijela protiv štitnjače 

Referentne intervale za antitijela protiv štitnjače 

treba odrediti ispitivanjem 120 “normalnih” 

osoba bez povijesti bolesti štitnjače. Odabirom 

osoba treba minimalizirati uključivanje osoba s 

predispozicijom za autoimunu bolest štitnjače.” 

Normalne” osobe trebaju biti: 

q muškarci, 

q mlađi muškarci (< 30 godina), 

q s vrijednostima TSH između 0,5 i 2 mIU/L, 

q bez guše, 

q bez osobne ili obiteljske povijesti bolesti štitnjače, 

q bez netiroidne autoimune bolesti (npr. lupus 

ili dijabetes). 

Smjernica 34. 

Preporučena primjena mjerenja TPOAt 

q Dijagnoza autoimune bolesti štitnjače. 

q Rizični čimbenik za autoimunu bolest štitnjače. 

q Rizični čimbenik za hipotireozu tijekom liječenja 

s interferonom-alfa, interleukinom-2 ili 

litijem. 

q Rizični čimbenik za poremećaj štitnjače tijekom 

liječenja amiodaronom (vidi Smjernicu 

5). 

q Rizični čimbenik za hipotireozu kod bolesnika 

s Downovim sindromom. 

q Rizični čimbenik za poremećaj štitnjače tijekom 

trudnoće i za poslijeporođajni tiroiditisa. 

q Rizični čimbenik za pobačaj i neuspjeh fertilizacije 

in vitro. 

Smjernica 35. 

Za proizvođače koji razvijaju metode za TgAt 

q Specifičnost epitopa u metodama za TgAt treba 

biti široka i neograničena, jer specifičnost 

epitopa TgAt može biti šira za bolesnike s 

DTC koji imaju pozitivna TgAt u usporedbi 

s bolesnicima s autoimunim bolesti štitnjače. 

Smjernica 36. 

Mjerenje TgAt u stanjima bez neoplazmi 

q U područjima s dovoljno joda obično nije 

potrebno ili isplativo tražiti i TPOAt i TgAt, 

jer bolesnici s negativnim TPOAt u kojih se 

mogu otkriti TgAt rijetko imaju poremećaj 

štitnjače. 

q U područjima s nedostatkom joda mjerenje 

TgAt može biti korisno za otkrivanje autoimune 

bolesti štitnjače kad bolesnici imaju 

nodularnu gušu. 

q Praćenje terapije s jodom kod endemske 

guše. 

Smjernica 37. Mjerenje TgAt u 

diferenciranom karcinomu štitnjače (DTC) 

Koncentraciju TgAt treba mjeriti kod SVIH bolesnika 

prije analize Tg, jer niske koncentracije 

TgAt mogu interferirati s mjerenjima Tg uzrokujući 

ili lažno niske ili nemjerljive ili visoke vrijednosti 

ovisno o primijenjenoj metodi za Tg. 

q TgAt treba mjeriti u svakom uzorku seruma 

poslanom laboratoriju za ispitivanje Tg. 

q Serijska mjerenja TgAt treba provesti kod 

svih bolesnika s DTC koji imaju pozitivna 

TgAt koristeći metodu istog proizvođača jer 

serijske vrijednosti TgAt imaju prognostičko 

značenje za praćenje odgovora na liječenje 

DTC. 

q Metoda za TgAt treba biti imunoanaliza, a ne 

aglutinacija, jer niske vrijednosti TgAt mogu 

interferirati s mjerenjima Tg kod većine metoda 

i serijska mjerenja moraju biti kvantitativna, 

a ne kvalitativna. 

q Testovi iskorištenja Tg ne otkrivaju pouzdano 

prisutnost TgAt i treba ih izbjegavati kao 

metodu za otkrivanje TgAt (Smjernica 46). 

q Prije promjene metode za TgAb laboratorij 

treba obavijestiti liječnike i treba procjeniti 

odnos između vrijednosti stare i predložene, 

nove metode. Ako su razlike između metoda 

> 10%, bolesnicima treba ponovno odrediti 

osnovnu vrijednost. 

Smjernica 38. Pretrage za antitijela 

protiv TSH receptora (TRAt) 

Kliničko-laboratorijske analize za TRAt : 

q Receptorske analize ili analize inhibicije 

vezanja TSH (TBII) ne mjere stimulacijsku 

aktivnost izravno, ali otkrivaju čimbenike u 

uzorku seruma koji priječe vezanje obilježenog 

TSH na TSH receptor in vitro. Te se 

analize najčešće koriste za određivanje TRAt 

u kliničkim laboratorijima. 

q Bioanalize za receptor TSH (TSAt) koriste 

stanice (stanice FRTL-5 ili u novije vrijeme 

CHO transfektirane s humanim receptorom 

TSH) za otkrivanje imunoglobulina koji stimuliraju 

štitnjaču (TSAt) ili koji stimuliraju 

cAMP ili unos joda. Ove pretrage nisu rutinski 

dostupne u svim zemljama. 



q Općenito, postoji slaba korelacija između rezultata 

TSAt i TBII (60-75%). Za analize za 

TSAt se tvrdi da su pozitivne kod 80-100%, 

a analize za TBII u 70-90% neliječenih bolesnika 

s Gravesovom bolešću. Niti jedna od 

pretraga nema visoku specifičnost ili osjetljivost 

da predvidi recidiv Gravesove hipertireoze. 

q Poznata je interakcija normalnog kao i abnormalnog 

stvaranja hCG u koriokarcinomu s 

TSH receptorom, što može dovoditi do lažno 

pozitivnih rezultata. To se može opaziti 

u rijetkim slučajevima koriokarcinoma, ali 

ne u normalnoj trudnoći ili u liječenoj hidatiformnoj 

moli u kojima koncentracija hCG 

nije dovoljno visoka da bi uzrokovala lažno 

pozitivni rezultat. 

Smjernica 39. 

Klinička primjena mjerenja TRAt 

q Za ispitivanje etiologije hipertireoze kad dijagnoza 

nije klinički jasna. 

q Opadanje koncentracije TRAt tijekom dugotrajne 

terapije s antitiroidnim lijekom upućuje 

na moguću remisiju. Međutim, mjerenja 

TRAt kod 25% tih bolesnika ipak mogu dovesti 

do krivog zaključka. 

q Mjerenja TRAt korisna su za dijagnozu Gravesove 

bolesti i za povezivanje vrijednosti 

TRAt s algoritmom liječenja. 

q Za procjenu bolesnika sa sumnjom na “eutiroidnu 

Gravesovu oftalmopatiju”. Međutim, 

nemjerljiva TRAt ne isključuju to stanje. 

q Iako analize TSAt imaju teorijske prednosti, 

neki vjeruju da su analize TBII, koje otkrivaju 

i stimulirajuća antitijela (TSAt) i rijetke 

slučajeve blokirajućih (TBAt/TSAt) antitijela, 

podjednako korisne. 

q Za trudnice s prošlom ili sadašnjom poviješću 

Gravesove bolesti. Napomena: Trudnice 

koje su eutiroidne nakon prethodnog liječenja 

s antitiroidnim lijekom zbog Gravesove 

bolesti imaju zanemarivi rizik za fetalnu ili 

neonatalnu hipertireozu. 

q Eutiroidnim trudnicama (+/- liječenje s L- 

T4), koje su prije liječene radiojodom zbog 

Gravesove bolesti, treba mjeriti TRAt i u 

ranoj trudnoći kad je visoka vrijednost rizični 

čimbenik za fetalnu hipertireozu (2-10%) i 

tijekom trećeg trimestra da se procijeni rizik 

za neonatalnu hipertireozu. 

q Trudnicama koje primaju antitiroidne lijekove 

(ATD) zbog Gravesove bolesti za održanje 

eutiroidnog stanja tijekom trudnoće 

treba mjeriti TRAt u trećem trimestru. Visoka 

vrijednost TBII treba potaknuti kliničku 

i biokemijsku procjenu novorođenčeta zbog 

hipertireoze kako kod poroda (krvi iz pupkovine) 

tako i 4-7 dana nakon što nestanu učinci 

transplacentalnog prijelaza ATD. 

q Procjena rizika za fetalni i neonatalni poremećaj 

štitnjače zahtijeva otkrivanje ili blokirajućih 

ili stimulirajućih TRAt kad majke 

nemaju intaktnu štitnjaču nakon prethodnog 

liječenja Gravesove hipertireoze. 

q Prepoznavanje novorođenčadi s prolaznom 

hipotireozom zbog prisutnosti blokirajućih 

antitijela TSH receptora. 

Smjernica 40. Potrebna poboljšanja 

pretraga za antitijela protiv štitnjače 

q Sadašnje analize za autoantitijela protiv štitnjače 

treba podvrgnuti usporednom ispitivanju 

njihovih analitičkih i kliničkih karakteristika. 

q Usporedno ispitivanje pripravaka antigena 

koji su sada u upotrebi omogućilo bi prepoznavanje 

metode(a) koja je najprikladnija 

za kliničko ispitivanje autoantitijela protiv 

štitnjače. 

q Za sve analize autoantitijela protiv štitnjače 

treba navesti karakteristike pripravaka antigena 

koji se koristi u analizi. 

q Referentni pripravci antigena trebaju biti dostupni. 

Smjernica 41. Za proizvođače koji razvija 

reagense za antitijela protiv štitnjače 

q Apsolutne metode ili metode koje su “zlatni 

standard” ostaju cilj za budućnost. 

q Prilog pakovanju treba sadržavati opis metode 

koja se koristi za proizvodnju antigena, 

plan analize i sve eksperimentalne uvjete koji 

utječu na interakcije između antigena i antitijela. 

q Specifičnost sekundarnih standarda treba 

izabrati u odnosu na interakcije između autoantitijela 

u serumu bolesnika i njihovog 

specifičnog antigena. 

q IMA za TPOAt i TgAt treba provjeriti zbog 

“prozonskih“ učinaka korištenjem ~20 uzoraka 

s koncentracijama antitijela >1000 kIU/L 

i ~20 uzoraka s vrijednostima iznad 10 000 

kIU/L. 

q Metode za TgAt treba provjeriti zbog učinaka 

visokog antigena (Tg) dodatkom niza seruma 

koji sadrže nisku koncentraciju TgAt u uzorke 

s vrijednostima Tg >10000 μg/L (ng/mL) i 

> 100000 μg/L (ng/mL). 



Smjernica 42. 

Za proizvođače koji razvijaju metode za Tg 

q Razrjeđivač koji se koristi za standarde treba 

idealno biti humani serum bez Tg/TgAt. 

Treba izabrati takav neserumski matriks da 

stvara signal (radioaktivno brojanje, relativne 

jedinice svjetla itd.) koji je jednak signalu 

humanog seruma bez Tg/TgAt kako bi se 

izbjegao bias zbog matriksa. 

Smjernica 43. Za laboratorije koji razmatraju 

promjenu svoje metode za Tg 

Izabrati metodu za Tg na osnovi njenih karakteristika 

izvedbe, a ne cijene ili prikladnosti. 

Prije promjene metode za Tg laboratorij se treba 

savjetovati s liječnicima i usporediti rezultate 

između stare i predložene nove metode koristeći 

uzorke bolesnika i s negativnim TgAt i s pozitivnim 

TgAt. 

q Bolesnici s negativnim TgAt: Ako je bias 

između stare i nove metode >10%, liječnike 

treba obavijestiti i dati im dovoljno vremena 

da kritičnim bolesnicima ponovno odrede 

osnovnu vrijednost. 

q Bolesnici s pozitivnim TgAt: Laboratorij treba 

upozoriti liječnike o vjerojatnom smjeru interferencije 

u prisutnosti TgAt. 

q Ako se izdaju vrijednosti Tg za uzorke s pozitivnim 

TgAt, na svaki nalaz treba ispisati 

prikladni upozoravajući komentar: 

q O METODAMA IMA: 

Metode IMA mogu dati neadekvatno nisku ili 

prenisko procijenjenu vrijednost Tg kad su prisutna 

TgAt. Nemjerljiva vrijednost Tg ne može 

se koristiti kao pokazatelj odsutnosti tumora kod 

bolesnika s pozitivnim TgAt. Mjerljiva vrijednost 

Tg ukazuje da je Tg prisutan, ali koncentracije 

mogu biti preniske. 

q O METODAMA RIA: 

Metode RIA mogu dati neadekvatno previsoko ili 

prenisko procijenjene vrijednosti Tg kad su prisutna 

TgAt (ovisno o metodi). Mjerljive vrijednosti 

Tg ne mogu se koristiti kao jedini čimbenik za 

određivanje prisutnosti ostatnog tkiva štitnjače ili 

tumora. 

Smjernica 44. Funkcionalna osjetljivost 

analize Tg i preciznost između serija 

Funkcionalnu osjetljivost i preciznost između 

serija mjerenja treba odrediti korištenjem istog 

protokola kao za TSH (Smjernica 20), uz tri važna 

uvjeta 

q Koristiti humani “pool” serum koji ne sadrži 

TgAt, što se određuje osjetljivom imunoanalizom 

za TgAt. 

q Ciljne vrijednosti su preporučene za niski, 

srednji i visoki “pool”: 

q Niski “pool” (koji se koristi za određivanje 

funkcionalne osjetljivosti) treba imati vrijednost 

Tg koja je 30 do 50% viša od očekivane 

granice funkcionalne osjetljivosti (FS) 

[Ako je FS = 1,0 μg/L (ng/mL), ciljna vrijednost 

za niski “pool” treba biti 1,3 do 1,5μg/L 

(ng/mL)] 

q Srednji “pool”, ciljna vrijednost = ∼ 10 μg/L 

(ng/mL) tj. blizu sredine normalnog intervala. 

q Visoki “pool”, ciljna vrijednosti = ∼ 90% gornje 

granice koju predlaže proizvođač. 

q Vremenski period za procjenu preciznosti 

između serija treba biti najmanje 6 mjeseci. 

Taj je period reprezentativniji za klinički 

interval koji se koristi za praćenje bolesnika 

s DTC nego interval od 6-8 tjedana koji se 

preporuča za TSH u Smjernici 20. 

Smjernica 45. 

Ispitivanje “prozonskih”učinaka 

q Analize u dva stupnja se preporučaju kako 

bi “prozonski” učinci bili minimalni. Analizama 

u jednom stupnju, koje su sklonije 

“prozonskim” učincima, treba mjeriti svaki 

uzorak u dva razrjeđenja: nerazrijeđen i razrjeđivan 

1:10) kako bi se provjerilo neslaganje 

u rezultatima. 

q Sve analize (u dva stupnja ili u jednom stupnju) 

treba validirati zbog “prozonskog” 

učinka prije nego su puštene iz proizvodnje. 

q Za provjeru “prozonskog” učinka izmjeriti 

seriju od 10x razrijeđenih ∼20 različitih uzoraka 

s negativnim TgAt i koncentracijom Tg 

iznad 10000 μg/L (ng/mL) te ∼20 različitih 

uzoraka s negativnim TgAt i koncentracijom 

Tg iznad 100000 μg/L, dok se ne dokaže paralelnost. 

Smjernica 46. 

Interferencija i pretragaiskorištenja TgAt 

q Pretraga iskorištenja ne otkriva pouzdano 

TgAt i stoga je ne treba upotrebljavati. Prethodna 

ispitivanja pokazala su da su niska 

iskorištenja, ponekad nađena u odsutnosti 

TgAt, bila pogrešna zbog nedovoljne osjetljivosti 

ranijih metoda za TgAt. Kad se koriste 



osjetljive imunoanalize, TgAt se uvijek mogu 

otkriti kad je iskorištenje nisko. 

q Neusklađenost između mjerenja Tg s IMA i 

RIA u uzorcima s pozitivnim TgAt ukazuje 

na interferenciju s TgAt (ako su vrijednosti 

tipično usklađene u uzorcima s negativnim 

TgAt). 

q Laboratoriji ne trebaju izvještavati o nemjerljivim 

vrijednostima Tg kod bolesnika s pozitivnim 

TgAt, ako metoda daje neprikladno 

niske ili nemjerljive vrijednosti Tg kod bolesnika 

s pozitivnim TgAt i dokazanim DTC. 

Smjernica 47. Za proizvođače i laboratorije 

U dodatku pakovanja za Tg trebaju biti navedene 

stvarne karakteristike izvedbe određene metode 

(tj. izvedba koja se može ponoviti u nizu kliničkih 

laboratorija). 

q Analize treba standardizirati prema referentnom 

pripravku CRM-457. Za analize koje 

nisu standardizirane prema CRM-457 treba 

primijeniti faktor korekcije. 

q Srednju vrijednost Tg i granice (2SD) referentnog 

intervala za normalne eutiroidne 

osobe s negativnim TgAt (određene korištenjem 

Smjernice 48) treba navesti u svim publikacijama 

kako bi se omogućila usporedba 

apsolutnih vrijednosti. 

q Analize kojima se ne mogu otkriti Tg u svim 

normalnim serumima imaju suboptimalnu 

osjetljivosti za praćenje bolesnika s DTC. 

q Matriks koji se koristi za razrjeđivanje standarda 

treba provjeriti zbog biasa (Smjernica 

42). 

q Treba odrediti funkcionalnu osjetljivost i 

preciznost unutar i između serija korištenjem 

protokola opisanih u Smjernici 44. 

q Interferenciju TgAt treba procjeniti provjerom 

neusklađenosti RIA:IMA u serumima s 

pozitivnim TgAt [Vrijednosti TgAt od 100 do 

>1000 kIU/L (IU/mL)]. 

q Mjerenja TgAt i ispitivanja pretrage iskorištenja 

neegzogenog Tg treba koristiti za 

otkrivanje interferencije s TgAt (vidi Smjernicu 

46). 

q Ne treba izdavati vrijednosti Tg kod uzoraka 

s pozitivnim TgAt ako metoda daje neprikladno 

nemjerljive vrijednosti kod bolesnika s 

pozitivnim TgAt i dokazanim DTC. 

Smjernica 48. 

Normalni referentni intervali za Tg 

q Referentne intervale za Tg treba odrediti 

lokalno jer koncentracije Tg ovise o unosu 

joda: 

Zemlje s adekvatnim unosom joda: Referentni interval 

za Tg za eutiroidnu populaciju s negativnim 

TgAt uz korištenje standarda CRM-457 

približno iznosi 3 do 40 μg/L (ng/mL). 

Zemlje s nedostakom joda: Srednja vrijednost 

Tg populacije i gornja referentna granica Tg 

mogu biti povišeni u odnosu na stupanj nedostatka 

joda. 

q Laboratoriji trebaju validirati svoj normalni 

referentni interval za Tg neovisno o proizvođaču. 

q Referentne intervale za Tg treba odrediti iz 

log-transformiranih vrijednosti 120 normalnih 

eutirodnih (TSH 0,5 do 2,0 mIU/L) osoba 

mlađih od 40 godina i nepušača bez osobne 

ili obiteljske povijesti bolesti štitnjače i bez 

dokaza o postojanju TgAt ili TPOAt. 

q Do pogreške dovodi korištenje normalnog 

eutiroidnog referentnog intervala kad se izdaju 

vrijednosti Tg kod bolesnika s DTC nakon 

tireodektomije. Referentne vrijednosti trebaju 

biti u odnosu na eutiroidne referentne granice 

za metodu, masu štitnjače i status TSH. 

Npr. dolje navedeni referentni intervali bili bi 

prikladni za metodu s eutiroidnim referentnim 

intervalom od 3-40 μg/L (ng/mL): 

Tg μg/L (ng/mL) Stanje 

3-40 Referentni interval za normalnu 

štitnjaču (TSH 0,4-4,0 

mIU/L) 

1,5-20 Referentni interval za normalnu 

štitnjaču (TSH < 0,1 mIU/ 

L) 


Smjernica 50. Mjerenje Tg u diferenciranom 

karcinomu štitnjače (DTC) 

Bolesnici s negativnim TgAb: 

q Prijeoperacijske vrijednosti (krv uzeta prije 

ili > 2 tjedna nakon aspiracijskom punkcijom, 

FNA) su korisne za određivanje kapaciteta 

tumora da luči Tg. 

q Akutni poslijeoperacijski pad Tg odražava 

cjelovitost operacije s poluživotom Tg od 3-4 

dana. (Ako se daju tiroidni hormoni da spriječe 

rast TSH). 

q Ne postoji “normalni interval” za bolesnika 

nakon tiroidektomije! Potpuno atireotični 

bolesnici ne trebaju imati mjerljivi Tg, čak i 

kad je TSH povišen. 

q Korisna referentna točka: jedan gram normalnog 

tkiva štitnjače otpušta ~1 μg/L (ng/mL) 

Tg u serum kad je TSH normalan, te ~0,5 

μg/L (ng/mL) kad je TSH suprimiran na < 0,1 

mIU/L. 

q Kad je Tg mjerljiv tijekom liječenja s L-T4 

(stabilan TSH), promjene u opterećenju tumorom 

mogu se pratiti serijskim mjerenjem 

Tg bez prestanka davanja hormona štitnjače 

ili rhTSH. 

q Kad je Tg nemjerljiv tijekom liječenja s L-T4 

(i TgAt su odsutna), Tg stimuliran s TSH je 

osjetljiviji za otkrivanje bolesti lokalizirane 

u vratu nego Tg mjeren tijekom supresije 

TSH. 

q Postoji tipično > peterostruko povećanje Tg 

iznad osnovnih L-T4 Rx vrijednosti nakon 

stimulacije s TSH (endogeni ili rhTSH). 

Usporedna ispitivanja pokazuju da broj 

odgovora Tg stimuliranog s rhTSH približno 

odgovara polovini broja takvih odgovora koji 

se nalaze kod endogenog TSH nakon prestanka 

davanja hormona štitnjače. 

Bolesnici s pozitivnim TgAb: 

q Tipično pokazuju oslabljene odgovore ili odsutnost 

odgovora na stimulaciju s TSH. 

q Serijska mjerenja TgAt (s imunoanalizom) su 

vrijedna kao zamjena za pretragu tumorskog 

biljega. 

Smjernica 51. Analize za kalcitonin (CT) 

q Zreli (32 aminokiseline) CT je glavni tumorski 

biljeg za MTC. 

q Mjerenja CT korištena za dijagnozu MCT i 

za praćenje treba provesti s dvostupnim imunometrijskim 

analizama koje su specifične za 

zreli monomer CT s 32 aminokiseline. 

q Danas je općenito prihvaćeno da najniži 

normalni prag za CT bude ispod 10 pg/mL 

(ng/L). 

q Kad budu dostupne nove osjetljivije analize 

CT, treba ponovno odrediti najniži prag za 

CT. 

Smjernica 52. Klinička korist 

mjerenja CT za dijagnostiku MTC 

q Mjerenja kalcitonina (CT) ovisna su o metodi. 

To može utjecati na interpretaciju rezultata 

CT. 

q Povišene vrijednosti kalcitonina mogu se vidjeti 

kod bolesnika s autoimunim bolestima 

štitnjače (Hashimotov tiroiditis ili Gravesova 

bolest). 

q Hiperplazija C stanica (HCC) je najraniji histološki 

nalaz prije razvoja mikrokarcinoma. 

Nepovišeni CT može se naći u HCC u najranijim 

fazama razvoja MTC. 

q Porast vrijednosti CT iznad 10 pg/mL (ng/L) 

upućuje na rani MTC u stadiju mikrokarcinoma. 

q Postoji pozitivna korelacija između vrijednosti 

CT i tumorske mase. 

Smjernica 53. 

Poslijeoperacijsko praćenje MTC 

q CT i CEA treba mjeriti točno prije i 6 mjeseci 

nakon operacije zbog MTC. Kod nekih bolesnika 

CT opada polako. Prvo poslijeoperacijsko 

mjerenje CT ne treba raditi prije 2 tjedna 

nakon operacije. 

q Prisutnost ostatnog tkiva ili ponovna pojava 

MTC mogu se isključiti samo ako su i osnovne 

i vrijednosti nakon pentagastrina ili kalcijem 

stimulirane vrijednosti CT nemjerljive. 

Smjernica 54. Genetski rizik za MTC 

q U muškaraca 50% članova obitelji može oboljeti 

od navedene bolesti. 

q Gotovo će svi bolesnici s RET mutacijama 

razviti MTC. (Napomena: inaktivirajuće mutacije 

ret gena također uzrokuju Hirschsprungovu 

bolest). 

q Nađeno je da 5-10% sporadičnih MTC ima 

RET mutacije zametnih stanica. Zbog toga je 

analiza RET opravdana kod svih bolesnika s 

naizgled sporadičnim MTC. 

Smjernica 55. Mjerenje joda u urinu 

q Autoanalizator Tehnikon nije više komercijalno 

dostupan, tako da će laboratoriji koji 

nastoje započeti mjerenje joda trebati razviti 

vlastite ručne metode. 



q Masena spektrometrija jednostavna je i ponovljiva 

metoda koja se može preporučiti ako 

takva oprema već postoji. 

q Opisane su mnoge pojednostavljene metode 

digestije koje koriste SK kolorimetriju. 

q Perklorna kiselina i kalijev klorat su reagencije 

koje stvaraju vlažni pepeo i potencijalno 

su eksplozivne te njihova upotreba zahtijeva 

skupi digestor. Treba radije koristiti manje 

opasan sustav s amonijevim persulfatom. 

q Mjerenje joda u uzorcima koji nisu urin (npr. 

tkiva, hrana) može još uvijek zahtijevati konvencionalnije 

tehnike sa suhim ili vlažnim 

stvaranjem pepela. 

q Koeficijent varijacije između i unutar analize 

treba biti


i učiniti materijale dostupnima za drugo mišljenje 

kada se to traži. 

q Citopatološki laboratoriji trebaju koristiti 

standardizirane izvještaje o FNA. U najjednostavnijem 

se pristupu koriste četiri 

dijagnostičke kategorije: (1) benigno, (2) 

maligno, (3) neodredivo/sumnjivo i (4) 

nezadovoljava/nedovoljno. To treba pomoći 

ostvarenju značajnog uspoređivanja između 

različitih laboratorija s obzirom na ishode. 

q Citopatološki laboratoriji trebaju analizirati 

rezultate analize FNA zajedno s kliničarima 

navođenjem njihovih ocjena stvarno i lažno 

pozitivnih odnosno negativnih rezultate. 

Smjernica 62. 

Praćenje bolesnika s benignom bolešću 

q Neki stručnjaci zastupaju provedbu druge 

FNA nekoliko mjeseci kasnije kako bi se potvrdili 

rezultati. 

q Drugi ne preporučuju ponavljanje FNA ako 

je prvom dobiveno dovoljno tkiva, pod uvjetom 

da je čvor bio manji od 2 cm i da ima 

stalnu veličinu tijekom godine praćenja. U 

tom se slučaju preporučuje praćenje fizikalnim 

pregledom i mjerenjem veličine čvora jedanput 

godišnje, najbolje s ultrazvukom. Ako 

ultrazvuk nije dostupan, promjene u veličini 

čvora mogu se otkriti mjerenjem učinjenim s 

pomoću trake i/ili ravnala. 

q Preporučuje se da se ozljede koje rastu ili klinički 

sumnjivi čvorovi ponovno aspiriraju. 

Smjernica 63. Bolesnici s nedovoljnom 

ili nedijagnostičkom FNA 

q Ponavljanje FNA malih čvorova često daje 

dovoljno staničnog materijala za dijagnozu. 

Najbolje je da se ponovljena FNA učini 

pod ultrazvukom. FNA vođena ultrazvukom 

smanjuje incidenciju nedovoljnih uzoraka s 

15-20% na 3-4%. 

q FNA vođena ultrazvukom je također indicirana 

za čvorove < 1,5 cm, cistične (kompleksne) 

čvorove, čime se osigurava uzimanje 

uzorka iz čvorova solidnog sastava, stražnjih 

ili visoko substernalnih čvorova ili bilo kojeg 

čvora većeg od 1,0 cm koji je teško opipljiv, 

posebno u pretilih, mišićavih ili korpulentnih 

bolesnika. Biopsiju glavnog (tj. dominantnog) 

čvora(ova) u multinodularnoj guši treba 

učiniti pod ultrazvukom. 


neonatalno probiranje na urođenu hipotireozu 

q Samo laboratoriji koji imaju iskustvo s automatiziranim 

imunoanalizama, informacijskom 

tehnologijom i pričuvnom kompjutorskom 

opremom te prikladno obučeno osoblje 

trebaju preuzeti opsežnije probiranje na urođenu 

hipotireozu. 

Smjernica 65. 

Za laboratorije koji provode ispitivanje 

štitnjače kod novorođenčadi i dojenčadi 

q Rezultati pretraga za štitnjaču kod novorođenčadi 

moraju se izvještavati s referentnim 

intervalima u skladu s gestacijom odnosno 

starošću. 

q Svaki laboratorij treba odrediti vlastite granične 

vrijednosti s obzirom na metodu koja se 

koristi. 

Smjernica 66. Prerano rođena 

i rano otpuštena novorođenčad 

Nagli porast TSH koji slijedi nakon rezanja pupčane 

vrpce i traje prvih 24 sata može biti odgođen 

kod prerano rođene novorođenčadi i može 

dovesti do više lažno pozitivnih rezultata TSH 

kada se novorođenčad ispituje unutar 24 sata od 

rođenja. 

q Kad se koristi TSH za probiranje prerano rođene 

djece, preporuča se uzeti drugi uzorak 

2 do 4 tjedna nakon rođenja, jer u nekim je 

slučajevima odgođen porast TSH vjerojatno 

zbog nezrelosti povratnog mehanizma hipofiza-štitnjača. 

q Pristup da se prvo odrediti TT4 može ima 

prednosti kod djece s vrlo malom porođajnom 

težinom ili kada se probiranje može 

provesti samo unutar 24 sata od rođenja. 

Smjernica 67. Zemlje s nedostatkom joda 

q Primarno ispitivanje TSH se više preporučuje 

nego primarno ispitivanje TT4 s refleksnim 

određivanjem TSH u zemljama s blagim ili 

umjerenim nedostatkom joda. 

Smjernica 68. 

Kriteriji provedbe za probiranje na TSH 

u suhoj kapi krvi novorođenčadi 

q Funkcionalna osjetljivost analize za TSH treba 

biti najmanje 1,0 mIU/L. 

q Koeficijent varijacije između serija treba biti 

idealno


q Standardi trebaju biti priređeni u krvi, tj. trebaju 

biti identični uzorcima koji se ispituju. 

q Koristiti isti filtar papir za uzorke, standarde i 

kontrole. 

q Sudjelovanje u nacionalnom i/ili međunarodnom 

programu vanjske kontrole kvalitete je 

bitno. 

Smjernica 69. 

Granične vrijednosti TSH za probiranje 

novorođenčadi > od 48 sati starosti 

Izviještene vrijednosti trebaju biti izražene u jedinicama 

pune krvi ili seruma. Potrebno je povećati 

jedinice pune krvi za 30-50% kako bi se dobile 

približne vrijednosti jedinica seruma. 

q Početna vrijednost u suhoj kapi krvi TSH 20 

mIU/L jedinica pune krvi – pozvati dijete 

zbog procjene dječjeg endokrinologa. 

Smjernica 70. 

Mjerenja u eluatima filtar-papira 

q Mjerenja učinjena u eluatima filtar-papira 

nisu dijagnostička. Vrijednosti su u najboljem 

slučaju samo polukvantitativne i pomažu u 

prepoznavanju pojedinaca koji vjerojatno 

imaju urođenu hipotireozu. Svaki se abnormalan 

rezultat probiranja novorođenčadi 

mora potvrditi s kvantitativnim pretragama 

za štinjaču. 

Smjernica 71. 

Potvrdno isptivanje abnormalnih 

pretraga probiranja (TT4 ili TSH) 

q Potvrdne uzorke krvi novorođenčadi treba 

uzeti venepunkcijom. 

q Neki programi u Europi zagovaraju praćenje 

i ispitivanje samo dojenčadi, a u nekim slučajevima 

se također ispituje status štitnjače 

majke određivanjem FT4, TSH i TPOAt. 

q Provjeriti majku na blokirajuća antitijela TSH 

recetora. 

q Za ispitivanje TT4 i TSH kod novorođenčadi 

koristiti referentne intervale specifične za 

metodu i dob. 

Smjernica 72. 

Otkrivanje prolazne urođene hipotireoze (CH) 

Kako CH može biti prolazna kao rezultat transplacentarnog 

prolaza blokirajućih antitijela 

TSH receptora, preporučuje se da se dijagnoza 

ponovno procijeni u svim slučajevima u 2. godini 

starosti. 

q U 2. godini starosti treba uzeti uzorak krvi 

za mjerenja osnovnih vrijednosti FT4/TSH. 

Prekinuti liječenje s L-T4 i ponoviti ispitivanje 

FT4/TSH nakon 2 tjedna i ponovo nakon 

3 tjedna. Gotovo 100% djece s pravom CH 

imaju povišene vrijednosti TSH dva tjedna 

nakon prekida liječenja. 

Smjernica 73. Liječenje i 

praćenje dojenčadi s urođenom hipotireozom 

q U Europi se koristi stalna doza L-T4 od 50 

μg/dan kako bi se smanjio rizik od prevelike 

doze, što se češće događa kada se doza često 

mijenja. 

q U SAD se liječenje tipično započinje s dozom 

L-T4 od 10-15 μg/kg/dan. Cilj je povisiti cirkulirajući 

T4 iznad 10 μg/dL na kraju prvog 

tjedna. 

q Tijekom prve godine života, TT4 se obično 

održava u gornjoj polovici normalnog referentnog 

intervala (cilj liječenja je 10-16 μg/ 

dL ili 127-203 nmol/L) ili, ako se koristi FT4, 

cilj liječenja je između 1,4 i 2,3 ng/dL (18 do 

30 pmol/L) ovisno o referentnom intervalu. 

q Dojenčad i djecu s dijagnozom urođene hipotireoze 

treba pratiti često u prve dvije godine 

života koristeći TSH kao primarnu pretragu 

za praćenje i FT4 kao sekundarni pokazatelj, 

primjenjujući referentne intervale prikladne 

za dob. 

q Kontrolirati treba svaka 1-2 mjeseca tijekom 

prve godine života, svaka 1-3 mjeseca tijekom 

druge i treće godine života te svakih 3-6 

mjeseci do završetka rasta. 

q Ako cirkulirajuće vrijednosti T4 ostanu 

stalno niske, a TSH ostane visok usprkos 

progresivno većim nadomjesnim dozama L- 

T4, važno je prvo isključiti mogućnost lošeg 

pridržavanja terapije. 

q Najčešći razlog za pomanjkanje odgovora na 

nadomjesnu terapiju je interferencija s adsorpcijom 

pripravaka na bazi soje. L-T4 ne treba 

davati u kombinaciji s bilo kojim pripravkom 

na bazi soje ili s lijekovima koji sadrže željezo. 

Smjernica 74. Za liječnike 

q Ponoviti pretrage kad klinička slika nije u 

skladu s rezultatima laboratorijskih pretraga! 

q Moguće pogreške tijekom probiranja su posvudašnje 

i nijedan laboratorij nije izuzet! 



q Održavati visoki stupanj opreza. Usprkos 

svim osiguranjima i automatiziranim sustavima, 

programi probiranja će povremeno 

previdjeti djecu s urođenom hipotireozom. 

Neka vas ne zavede lažni osjećaj sigurnosti 

ako laboratorijski izvještaj sadrži normalne 

vrijednosti pretraga za funkciju štitnjače. 

Smjernica 75. Za laboratorije i liječnike 

q Izuzetno je važno da kliničko-laboratorijski 

stručnjaci razviju aktivnu suradnju s liječnicima 

koji koriste laboratorijske usluge da bi 

izabrali pretrage štitnjače s najprikladnijim 

karakteristikama za određenu populaciju bolesnika. 

q Aktivna suradnja laboratorija i liječnika 

osigurava da se visokokvalitetne i isplative 

analize koriste u logičnom slijedu kako bi se 

procijenile abnormalna pojavljivanja bolesti 

štitnjače i ispitali neusklađeni rezultati pretraga 

štitnjače. 

Smjernica 76. “Povelja o pravima” bolesnika 

q Liječnici trebaju imati pravo poslati uzorke 

na ispitivanje u neugovorne laboratorije kad 

mogu pokazati da rezultati pretraga štitnjače 

ugovornog laboratorija nisu dijagnostički valjani 

i relevantni. 

q Liječnici trebaju imati pravo tražiti da njihov 

laboratorij pošalje uzorak u drugi laboratorij 

na ispitivanje s metodom drugog proizvođača 

ako rezultati pretraga nisu u skladu s kliničkom 

slikom. 

Smjernica 77. Za proizvođače 

Proizvođači trebaju usko surađivati s laboratorijima 

koji koriste njihove proizvode. Proizvođači 

trebaju: 

q Brzo obavijestiti sve korisnike o problemima 

s reagensima i interferencijama u metodama 

te preporučiti kako smanjiti njihov klinički 

utjecaj. 

q Sastav reagensa ne treba mijenjati, čak ako 

je cilj smanjiti interferencije, a da se najprije 

ne obavijeste korisnici. Ako se postupak 

promijeni, promjenu treba označiti na omotu 

reagensa (npr. s brojem verzije). 

Smjernica 78. Za laboratorije 

q Svaki klinički laboratorij treba uspostaviti 

odnos s drugim laboratorijem koji koristi 

metodu drugog proizvođača. Ponovno mjerenje 

uzoraka s neusklađenim rezultatima s 

alternativnom metodom je temelj ispitivanja 

je li neusklađeni rezultat posljedica prisutnosti 

interferirajuće tvari u uzorku ili je rezultat 

“prave “ bolesti. 

q Laboratoriji bi trebali moći liječnike upoznati 

s detaljima načela vezanih za metode za pretrage 

štitnjače, s time da ta načela podupiru 

pretragu koja se koristi zajedno s funkcionalnom 

osjetljivošću, preciznošću između 

serija, interferencijama i svakim biasom koji 

se odnosi na tu ili druge metode, te ih moći 

izvijestiti provode li se pretrage lokalno ili se 

šalju na izradu u referentni laboratorij. 

Smjernica 79. Pogrešne interpretacije 

koje mogu dovesti do ozbiljnih pogrešaka 

Kada liječnici ili laboratorijsko osoblje nisu 

svjesni granica metoda ispitivanja, mogu nastati 

ozbiljne medicinske pogreške: 

q Neprikladno odstranjivanje štitnjače zbog 

izdanih visokih vrijednosti hormona štitnjače 

kao posljedica FDH, prisutnosti autoantitijela 

protiv hormona štitnjače ili otpornosti hormona 

štitnjače. 

q Propust dijagnoze T3-toksikoze kod slabašnog 

starijeg bolesnika s NTI. 

q Neprikladno liječenje hospitaliziranog bolesnika 

s hipo- ili hipertireozom na temelju 

abnormalnih pretraga štitnjače prouzročenih 

NTI ili interferencijama koje se odnose na 

lijekove. 

q Propust dijagnoze centralne hipotireoze jer je 

vrijednost imunoreaktivnog TSH izdana kao 

normalna zbog mjerenja biološki neaktivnih 

izoforma TSH. 

q Propust u prepoznavanju ponovne ili metastatske 

bolesti kod bolesnika s karcinomom 

štitnjače jer je Tg bio neprikladno nizak ili 

nemjerljiv zbog interferencije s TgAt ili “prozonskog” 

učinka u IMA za Tg. 

q Neprikladno liječenje DTC na temelju abnormalno 

povišenog Tg uzrokovanog interferencijom 

s TgAt u RIA za Tg. 

q Propust u prepoznavanju da neonatalna tirotoksikoza 

može biti prikrivena transplacentarnim 

prolaskom antitiroidnih lijekova danih 

majci s Gravesovom bolešću. 

Priredili: mr.sc. Ljiljana Zaninović, 

doc.dr. József Petrik

SMJERNICE ZA LABORATORIJSKO-MEDICINSKU PRAKSU ...

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?