feljtonZašto se raspala Jugoslavija (20)“Milošević je bio rigidni boljševikoperiran od nacionalizma”okviru feljtona “Zašto se raspala Jugoslavija”, govorioje i Nijaz Duraković, posljednji predsjednik CK SKUBiH, prvi predsjednik reformiranih komunista, a potom i SDPBiH, danas član svoje stranke i redovni profesor na Fakultetupolitičkih nauka u Sarajevu. Na mjesto predsjednika Savezakomunista BiH izabran je dan nakon obilježavanja 600-te godišnjiceporaza srpske vojske na Kosovu.Jeste li išli na Gazimestan?DURAKOVIĆ: Nisam, ostao sam u Sarajevu.Ne sjećam se tačno imena, ali mislimda je išla jedna delegacija ispred Centralnogkomiteta.Kako ste doživjeli tu proslavu?DURAKOVIĆ: Gazimestan je bio finaleonoga što se već dešavalo diljem bivšeJugoslavije, od “balvan revolucije”, “jogurtrevolucije”, nošenja moštiju kneza Lazara,faktički demonstracije velikosrpskog nacionalizma.Već je počelo ono takozvano prebrojavanjekostiju, već je prenesen taj duh ijedan masovni, histerični i povampireni nacionalizam.U Srbiji na površinu isplivava SlobodanMilošević. Osma sjednica Centralnogkomiteta Saveza komunista Srbije je nekakvaprekretnica koje se svi otprilike drže utim političkim procesima u bivšoj Jugoslaviji.Je li u Bosni i Hercegovini, u partijskimvrhovima, ikada ocjenjivana i procjenjivanaOsma sjednica u Srbiji?DURAKOVIĆ: Naravno da jeste, i tou više navrata. Prije toga je ocjenjivan MemorandumSrpske akademije nauka, koji jeizašao 1986. godine. Ja sam Miloševića i upoznaootprilike te 1986. godine u januaru ilifebruaru. On je došao u posjetu sa tadašnjimpredsjednikom Predsjedništva Republike Srbije,Ivanom Stambolićem. Za Stambolića subili zaduženi članovi državnog predsjedništva,a mene je tada zvao Milan Uzelac - predsjednikPredsjedništva Saveza komunista. Janisam znao o čemu se radi, znam da je bilanedelja i ja sam im bio domaćin u vili ĐurePucara - danas je to američka ambasada.Imao sam zadatak da Miloševića malo propitamko je, šta je, kakvih je nazora. Već setada, naročito u medijima, posebno u nekimčasopisima kao “Književna reč”, te u romanimaDobrice Ćosića, protura teza da Srbijapo pravilu dobija u ratu, ali da gubi u miru.Tada se pojavio i Pavićev “Hazarski rečnik”,koji otprilike govori o nebeskom narodu, oHazarima koji su uvijek kažnjavani tim daNijaz DurakovićU ovom broju nastavljamosa intervjuima s onima kojisu među posljednjim vodiliJugoslaviju prije njene propasti.Nijaz Duraković, početkomdevedesetih čelnik SKBiH:“Počelo je izokola, polaganoda se probijaju te ideje.Uzmite da je ‘Hazarski rečnik’prodan u 150.000 primjeraka.Pojavljuje se Ćosićevatriologija, Đuretić temeljitorekonstruiše historiografiju.Te ideje promovišu glumci,estradni radnici... Vrlo suptilno.Mediji su odigrali ključnuulogu, baš onako goebelsovski- Goebels, na sreću, nijeimao televiziju, inače bi ‘TrećiReich’ još postojao”.dobijaju ratove, a ovamo je otprilike vatikansko - kominternovskazavjera, na čelu sa Titom, Kardeljem i tako dalje. Prilikomprvog susreta sa Miloševićem moj zadatak je bio, kao što sam rekao,da ga malo propitam da li on ideološki podržava četništvoi jedan u osnovi velikosrpski nacionalizam i velikodržavlje kojese već eksponiralo u historiografiji, u literaturi, u medijima i umnogim segmentima društvenog, političkogi kulturnog života. Moj prvi dojam je bio daje on jedan rigidni boljševik i da je operiranod nacionalizma. Na direktan upit šta će uraditi,recimo, sa napisima Ostojića, Čavoškog,Koštunice, Đuretića i raznih drugih peranacionalizma, on je rekao: “To ćemo lakoriješiti, prvo ćemo im uskratiti finansije, paćemo onda vidjeti šta ćemo dalje.” Otprilikeje minimizirao cijeli problem. Djelovao mi jekao jedan moderni američki političar, kratkoošišan, pušio je “kubu” cigaru. Ja sam vjerovaoda se radi o čovjeku koji je bliži ovakojednom staljinističkom modelu političara.U ovoj istoj seriji razgovora Stipe Šuvartvrdi da je on procijenio Osmu sjednicukao nedemokratičnu, upozoravajući još tadana opasnost od Miloševićeva izbora?DURAKOVIĆ: Stipe Šuvar je moj dobarprijatelj, ali me je, moram priznati, u tovrijeme, baš prije Miloševićeva izbora, razočarao,jer sam ja zaista vjerovao u njegoveprocjene. Svojevremeno se svake godine uCavtatu održavalo međunarodno savjetovanjepod nazivom “Socijalizam u svijetu”. Iupravo se taj skup u hotelu “Croatia” održavaouoči Osme sjednice. Tada je mene Šuvarubjeđivao da treba upotrijebiti sva sredstvada se skine Ivan Stambolić, a da se promoviraSlobodan Milošević. Naravno, to je bilakatastrofalno loša procjena. Što se tiče ocjeneOsme sjednice, barem meni je bilo jasno da jeto sve bilo prvo izaranžirano i da je tu ključnuulogu odigrao Nikola Ljubičić, koji je većtada bio direktno u funkciji politike SlobodanaMiloševića. On je imao ugled kao Titovgeneral, kao čovjek koji je bio načelnik Generalštaba.Glasanje je bilo izrežirano. Sve jebilo lažirano. Sve je bilo, zapravo, apsolutnonedemokratski, a malo se ko smio tada drznutii reći nešto, jer je iza svega toga stajalas jedne strane još uvijek moćna partija, vojnivrh s druge, a policija s treće strane.Da li je iko, gospodine Durakoviću,unutar partijskih vrhova na području cijelebivše Jugoslavije upozoravao na opasnostkoju sobom nosi Miloševićeva inauguracija?22 EUROPAJUNI 2007
feljtonDURAKOVIĆ: Jesu mnogi. To znam zato što sam ja tadaautomatski po funkciji bio i član Predsjedništva CK SK Jugoslavije.Recimo, jedan Simeon Bunčić koji je bio treći čovjek u Armiji,jedan častan čovjek koji je nedugo poslije naprasno umro.Onda Šimić, naš Bišćanin, koji je bio šef partije u JNA. Dalje, časnistari Mićunović - i mnogi, mnogi drugi.Zašto ništa nije preduzeto? Je li je uopšte bilo moguće neštopoduzeti?DURAKOVIĆ: Kada su vođene bitke uoči te Osme sjednicena nivou Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, tusu se snage već polarizirale. Jednostavno, omjer političkih snagau datom momentu je bio u korist Slobodana Miloševića. On jeveoma vješto, tu mu se mora priznati maestralnost, instrumentaliziraou osnovi tada neriješeno srpsko nacionalno pitanje usvoju korist. On je banalno isplivao na površinu kada je na Kosovupolju rekao: “Niko ne sme da vas bije.” To je jedna banalnarečenica koja je onda u prosječnom, prostom srpskom uhu odjeknulatako bombastično da je proizvela euforiju. Ja lično mislimda Milošević u biti nije nacionalista.I danas tako mislite?DURAKOVIĆ: I danas mislim tako. Ja mislim da je on samomaestralno instrumentalizirao nacionski opijum u svrhu osvajanjavlasti.Ta se dilema inače često pojavljuje - da li je Milošević probudiosrpski nacionalizam ili je on sjeo na već probuđeni nacionalizam?DURAKOVIĆ: On je sjeo na već probuđeni nacionalizam.To je, otprilike, polagano počelo poslije Titove smrti. Prvo u takonekim, uslovno rečeno, časopisima za kulturu, književnost.Onako izokola.DURAKOVIĆ: Da, počelo je izokola, polagano da se probijajute ideje. Uzmite da je “Hazarski rečnik” imao za naše uslovefantastičan uspjeh, prodan je u 150.000 primjeraka. Pojavljuje seĆosićeva triologija, Đuretić temeljito rekonstruiše historiografiju.Te ideje promovišu glumci, estradni radnici ... Vrlo suptilno.Mediji su odigrali ključnu ulogu, baš onako gebelsovski - Goebelsnasreću nije imao televiziju, inače bi Treći Reich još postojao.Osam programa srbijanske televizije danonoćno ispirajumozak. Ako se sjećate, svojevremeno i patrijarh Pavle saziva 24politička prvaka Srbije da se dogovore kako će praviti velikuSrbiju. Koliko znam, samo dvojica ili trojica nisu došli, a međunjima je bio i Milošević. Svi ostali su došli, ovi koji su i danasna sceni - Šešelj, Drašković, Đinđić i razne bulumente takozvanihopozicionara koji se, zapravo, od Miloševića ni po čemu nerazlikuju, jedino možda po tome što smatraju da nije dovoljnoefikasno realizirao velikosrpski nacionalni projekat.MAMULA I KADIJEVIĆ UDARAJU ŠAKOM OD STOKrajem osamdesetih, početkom devedesetih počinje dešavanjenaroda. Šta se zbiva unutar partijskog vrha? Kako se reaguje,jeste li svjesni da je “spontani narodni bunt” organizovan?DURAKOVIĆ: Naravno da smo znali, itekako dobro smoznali. Danonoćno su se održavale silne i silne sjednice u vezi stim. Imali smo sjednicu Predsjedništva CK SK Jugoslavije uglavnomutorkom, dakle svake sedmice. U to sam se vrijeme naputovaoEnergoinvestovom “cesnom”, malim avionom. Dešavalose da sam dvadesetak puta letio na relaciji Beograd - Sarajevo.Znalo se, ali, kažem vam, već je bilo došlo do polarizacije blokova.Milošević je pridobio Morinu kao svog kosovskog trabanta,u Vojvodini je skinuo rukovodstvo na čelu sa Žikom Berisavljevićemi instalirao svoje podanike, doveo je Pančevskog iz Makedonije,koji mu je bio klimoglavac u bukvalnom smislu. Blok jeJUNI 2007WWW.EUROPAMAGAZINE.INFO 23