Vatrogasni Vjesnik

struka i praksagovori o nemjerljivoj kategoriji, stoga je primjerenije govoritio procjeni rizika.Analizirajući vatrogasne intervencije ipak se kao relativno»upotrebljiva« mjera nameće podjela na mali, srednji i velikirizik. Teško je utvrditi determinante koje bi određenom mjernomjedinicom ili brojkom ukazivale na granice unutar kojihbi se moglo tvrditi da je neki rizik mali, srednji ili veliki. No činjenicaje da se u svakoj od osam opasnosti može sagledatiMALI, SREDNJI ILI VELIKI RIZIK nastanka lakše ili teže tjelesneozljede, narušavanja zdravstvenog stanja pa sve do smrtnogishoda, što je već prije nazvano kao kontekst (Slika 4.)OPASNOST OD MEHANIČKIH OZLJEDA,NARUŠAVANJE NEKIH FUNKCIJA ORGANIZMA(SLUH, VID)Pad osobe, pad predmeta na osobu, rušenjekonstrukcija, eksplozija, djelovanje agresivnihtvariRIZIKMALI SREDNJI VELIKISlika 4. Veličina rizika za određenu opasnostSlika 5. Osoba ne koristi sredstva zaštite na raduNakon definiranja opasnosti i rizika, a kasnije određenih događaja/postupaka,nameće se pitanje može li se utvrditi kriterijza određivanje stupnja dopuštenog rizika. Odgovor je da, ako setehnički utvrdi neki broj, primjerice, dopušteno vrijeme izlaganja(minuta) određenoj dozi zračenja (Sievert). Na taj način možemogospodariti rizikom i po želji ga učiniti malim ili velikim.Odgovor može biti ne, ako se analizira pogibija vatrogasaca uNew Yorku tijekom rušenja nebodera. Ulaskom u građevinu prisutnaje kao i uvijek bila opasnost od mehaničkih ozljeda. Rizikod rušenja dijelova konstrukcije na katovima zahvaćenim požaromje očito bio vrlo velik. Da su vatrogasci procijenili da postojirizik rušenja cijele zgrade u roku 30 minuta, vjerojatno ne bi ušliu objekt. Upravo je to dokaz da je veličinu rizika ponekad teškoprocijeniti, jer je to u nekim slučajevima gotovo nemoguće. Zanimljivje podatak da su piloti policijskih helikoptera u izviđanjuprocijenili da postoji veliki rizik urušavanja nebodera i putemsvojeg sustava radiokomunikacije obavještavali i povlačili policijskesnage koje su sudjelovale u evakuaciji ljudi. To je rezultiralopogibijom znatno manjeg broja policajaca nego vatrogasacaprilikom urušavanja. Ne postoje u takvim slučajevima egzaktnenorme i propisana pravila na osnovi kojih će se utvrditi stupanjdopuštenog rizika i dobiti jednoznačan podatak ili odgovor: da– treba ući u zgradu, ili ne – ne smije se ući u zgradu. Potrebnoje naglasiti da se radilo o riziku male vjerojatnosti, ali velikog intenzitetas katastrofalnim posljedicama.Situacija će biti nešto jednostavnija kod požara manjeg objekta,gdje će voditelj intervencije nedvojbeno utvrditi na osnovi pokazateljada će doći do rušenja objekta kroz neko vrijeme. Tada jedonošenje odluke zapovjedniku jednostavnije (lakše će izmjeritirizik) i vatrogasci se neće izložiti pogibiji, ulaskom u objekt.U svakom slučaju postoji komponenta nesigurnosti priprocjenjivanju stupnja rizika. U vatrogasnoj službi to se morarješavati detaljnim razrađivanjem procedura donošenja odlukau kojima će se sustavom eliminacije i dokazivanja izabratinajpogodnije opcije ili u krajnjoj liniji od dva jedina mogućanepovoljna rješenja, izabrati ono manje nepovoljno.POJAM »OPASNOST« JE ŠIRI KONCEPT IUKLJUČUJE DOGAĐAJ (STANJE).RIZIK JE MJERA STUPNJA ZA POJEDINUOPASNOST.MJERU RIZIKA JE TEŠKO IZRAZITI BROJKOM.3. PRIMJER RAŠČLAMBE ODREĐENOGDOGAĐAJA – EKSPLOZIJE3.1. Prisutne opasnostiPoradi složenosti velikog broja događaja i postupaka pri kojemsu gasitelji izloženi navedenim opasnostima, u ovom slučajuje obavljena raščlamba samo jednog određenog događaja– eksplozije. Na isti način raščlamba se može obaviti za veliki brojdogađaja i postupaka vatrogasaca pri intervencijama. Gotovosvaki događaj na kojem su prisutni vatrogasci, obavljanje stručnenastave ili treninga, praćen je s osam navedenih opasnosti.Kako je vidljivo iz slike 3., pri nastanku eksplozije dolazi do izražajapet opasnosti od kojih svaka za posljedicu može imati nastanaklakše/teže tjelesne ozljede, narušavanje zdravstvenog stanjai smrt. Iako su pri eksploziji prisutne osobe izložene djelovanjupet opasnosti (opasnost od stresa, straha, panike, opasnost odgušenja, opasnost od mehaničkih ozljeda, opasnost od trovanja iopasnost od topline), osobe najčešće bivaju ozlijeđene ili smrtnostradavaju od posljedica mehaničkih ozljeda i topline.3.2. Utvrđivanje rizikaS obzirom na veličinu rizika može se raspravljati o parametrimakoji izravno ili neizravno utječu na njegovo veličinskoformiranje. Rizik se može promatrati kao splet pojava i uvjetakojima je ponekad teško utvrditi granice. Parametri su raščlanjenisamo za opasnost od topline i to za događaj eksplozije.O parametrima (slika 6.) koji utječu na formiranje rizika, na istinačin se može govoriti za svaku od osam opasnosti u odnosuna određeni događaj. Složenost i slojevitost utvrđivanja odnosaizmeđu opasnosti, rizika i događaja je očita, jer postoji velikibroj događaja i postupaka koje bi trebalo obraditi.vatrogasni vjesnik / svibanj 2009.