Download (PDF format) - Europa Magazine

amerikaSnajperi, zdravstvo i intervencijaPosjeta Hillary Clinton Bosni i Hercegovini u martu 1996. bi je trebala diskvalifikovati iz utrke za predsjednikaSjedinjenih Država, ali ne zbog njene nespretne priče o slijetanju na tuzlanski aerodrom. Priča o izbjegavanjusnajpera i glavi u torbi je ovdje najmanji problem.Piše: Cristopher HitchensSjećam se dolaska na sarajevski aerodrom u ljeto 1992,nakon agonizirajućeg leta avionom UN-a sa međunarodnompomoći, koji je izvodio „spirale“ pri slijetanju da biizbjegao vatru sa srpskih položaja. Dok sam pognut trčao odaviona do terminala, pala je jedna granata mnogo bliže negošto bih ikad poželio da granata padne. Taj opaki pisak mi jejoš uvijek u ušima i ne vjerujem da ću ga ikada zaboraviti.Kao što neću zaboraviti ni šok koji sam osjetio gledajući kakose jedan civilizovani, multikulturni grad danonoćno razaraod strane etno-vjerskih postrojbi pod komandom jednogfašističkog barbarina. Ni tada mi se nije sviđala Clintonovakandidatura, ali moram priznati da su mnogi Bosanci i Hercegovcibili oduševljeni Billovim obećanjem tog ljeta, da ćenapustiti hipokritičnu neutralnost Georga Busha starijeg iJamesa Bakera i da će priletjeti u pomoć žrtvama etničkogčišćenja.Sjećam se svega ovoga iz dva razloga. Prvo, mogu rećisa potpunom sigurnošću da je nemoguće da se neko ko nijedoživio to iskustvo na aerodromu kasnije prevari i pomislida jeste. Ipak, senatorica Clinton, iako je imala više prilika dase ispravi, uporno je hladnokrvno ponavljala da je ona lično,zajedno sa svojom šesnaestogodišnjom kćerkom bila izloženasnajperskoj vatri. Sve to s ciljem da dobije vanjski-političkikredibilitet za upotrebu u kampanji. To znači da: a) onabesprizorno i bezobzirno laže, ili b) ona umišlja događaje kojise nisu desili, ili c) i jedno i drugo. Bez obzira koji od ovihodgovora je tačan u ovom slučaju, takva osoba bi trebala bitidiskvalifikovana iz utrke za predsjednika SAD-a.Ali ovo samo potcrtava farsičnu ili nepromišljenu stranuove priče. No, pored ličnog, ovdje postoji i istorijski aspektna koji treba obratiti pažnju. Obratimo pažnju na datum njeneposjete Tuzli. Ona je tamo otišla u martu 1996. Tada je kritičnai tragična faza ovog krvavog rata već bila završena, kaošto je praktično bio završen i prvi mandat njenog muža. Štase desilo u međuvremenu? Malo preciznije, šta se desilo daobećanjem iz 1992, četiri godine ranije, da će se Clintonovaadministracija suprotstaviti genocidu u Bosni i Hercegovini?Uvažavajući savjet Al Gorea i savjetnika za sigurnost TonyaLakea, Bill je pristao na prijedlog da bombarduje srpske vojne pozicijei istovremeno pomogne Muslimanima da nabave oružje zaodbranu, što bi bilo ispunjavanje obećanja datog za vrijeme kampanje1992. Ali, umjesto da „pogura“ evropske lidere, on je uputiodržavnog sekretara Warrena Chrisophera da se tek konsultuje s njima.Kad su oni počeli kritikovati ovaj plan, Bill se brzo povukao iostavio status quo. Ključni faktor u ovoj Billovoj promjeni politikeje bila Hillary, za koju su rekli da je imala velike rezervacije poovom pitanju, jer bi ova situacija mogla da se pretvori u „drugi Vijetnam“i upropasti njene pokušaje da sprovede reformu zdravstvau Americi. Sjedinjene Države poslije toga nisu više ništa pokušaleuraditi po planu sprečavanja etničkog čišćenja u Bosni. Srpske snagesu nastavile sa genocidom i to je u iduće četiri godine rezultiralosmrću 250.000 ljudi.Ja lično mogu potvrditi istinitost ovih tvrdnji. Sjećam sesastanka sa Clintonovim ministrom odbrane Les Aspinom ubritanskoj ambasadi. Kad sam ga upitao o izdaji Bosanaca iHercegovaca, povukao me je u stranu i rekao da je pitao Bijelukuću da sleti na sarajevski aerodrom u znak solidarnostisa Bosancima i kao gestu da Amerika nije zaboravila svojeobećanje, ali da je odgovor Clintonovih bio nedvosmislen:to nije smio uraditi, jer bi to odvuklo pažnju od zdravstvene„inicijative“ prve dame.Ne trebam ni reći da Amerika nije dobila državno zdravstvenoosiguranje za svoje saučešće u ubistvu desetina hiljadanedužnih evropskih civila. Ali to i nije najgora stvar. Kadbih pitao da li je senatorica Clinton izgubila imalo sna u vezisa ovolikim žrtvama, imam osjećaj da bih znao odgovor nato pitanje. Ona ima suze samo za sebe. Na kraju ove priče,uprkos tome što se glasno bunila, Sjedinjene Države i njenisaveznici su ipak spasili našu čast i zaustavili SlobodanaMiloševića i njegov teror. Ipak, umjesto da uljudno šuti, sen.Clinton sada ima nagon da govori u ime silovanih i zaklanihBosanaca, kao da je ona bila na njihovoj strani. Ostajem bezriječi kod ovakve bestidnosti. Neka nas sjećanje na istinu i otkrivanjeove laži barem potakne da ne dozvolimo da i jedandrugi Clinton ikada ponovno zaposjedne Bijelu kuću.U ovom slučaju, predsjednik Bill Clinton nije našao zashodno (ili praktično) da održi to obećanje. Ovo je citat izknjige „For love of politics“ („Za ljubav politici“), koju jeSally Bedell Smith napisala o Clintonovima:Hillary Clinton sa kćerkom Chelsea u Tuzli, mart 1996.18 EUROPAMAJ 2008