Download (PDF format) - Europa Magazine

stanovišta, Jugoslavija je za njene narode zaista bila i tranzicioniprostor i tranzicioni period, što ne znači da je trebalo srušitizajednički krov i pojedine njene delove vratiti u varvarstvo. Nakraju, i da nije došlo do ovih ratova, da je došlo do mirnog razlazajugoslovenskih naroda, rezultat bi bio isti. Ratovi nikome nisudoneli nikakvo teritorijalno proširenje, oni su majne-više potvrdiligranice, otpale su sve teze o velikoj Hrvatskoj, o velikoj Srbiji,kao što su otpale i projekcije o velikoj Albaniji ili o velikojBugarskoj. Uostalom, iskustvo drugih socijalističkihfederacija koje su se raspale na miran način, recimočehoslovačke ili Sovjetskog Saveza, koji je,ustvari, bio jedna imperija, poslednja imperija,pokazuje da je rat na ovom području bionasilje nad državom, a ne način da se rešesporovi među narodima koji su sačinjavalitu državu. Izabran je najgori mogući način.Razna su objašnjenja zašto se to desilo,ali u svakom slučaju reč je o nezrelostipolitičkih i intelektualnih elita, o njihovojnesposobnosti da se u jednom zaista prelomnomtrenutku, kad prestaje hladni rat, kadnestaje državno-socijalistički poredak, kad semenja sistem vlasti u Jugoslaviji, dogovore o tipuzajednice koja bi mnogo bezbolnije, uz mnogo većudobit za sve narode koji su živeli u Jugoslaviji, moglada se priključi procesima integracije koji danas karakterišuEvropu.KARABEG: U jednom delu srpske elite vlada uverenje da suSrbi najviše izgubili u Jugoslaviji, da su u Jugoslaviju uložili svojevelike ratne pobede, a na kraju su ispali najveći gubitnici. Ta tezase otprilike formuliše ovako: jugoslovenstvo je bilo manipulativnaideologija koja je Hrvatima i Slovencima poslužila za stvaranjevlastitih nacionalnih država, dok je Srbima jugoslovenstvo donelodezintegraciju i gubitak nacionalne države.PEROVIĆ: Srbi su svakako sa nestankom Jugoslavije izgubilivrlo mnogo i to nije bilo nepredvidivo. Za svakog ko je ozbiljnopolitički mislio o Jugoslaviji, ko je znao istoriju srpskog naroda,nije bilo nepredvidivo da će nestankom Jugoslavije Srbi vrlomnogo izgubiti. Jugoslavija je bila prva država u kojoj se srpskinarod našao ujedinjen. Ne treba gubiti iz vida da je jedina idejakoja je u modernoj istoriji od početka 19. veka opsedala srpskinarod - u kome su, inače, liberalne i prosvetiteljske ideje bile slaborazvijene - bila ideja oslobođenja i ujedinjena srpskog naroda.Ta se ideja ostvarila u Jugoslaviji. činjenica je da je srpski narodgubitkom Jugoslavije doživeo apsolutni rasap, da je došlo do vrloozbiljnog pomeranja i cepanja u srpskom nacionalnom korpusu,da su Srbi praktično nestali u Hrvatskoj, da su doživeli vrlo ozbiljnegubitke u Bosni, da su vrlo loše prošli na Kosovu. Postavljase pitanje da li smo mi bili objekat nečije zavere i čije, ili je reč ovrlo ozbiljnim greškama u našem shvatanju Jugoslavije i pogrešnimpolitičkim solucijama za koje su se opredelile naše političkei intelektualne elite i, ako hoćete, i mi kao narod? Ja mislim daje u pitanju ovo drugo. Meni je vrlo neuverljiva teza da je Srbijibila predmet manipulacije od strane drugih, jer ona stavlja srpskinarod u inferioran položaj, ona ga predstavlja kao nekakvog maloletnika.Srbi su ušli u Jugoslaviju jer je to bio njihov interes, jersu oni jedino u okviru takve države mogli biti ujedinjeni. I Hrvatisu ušli u Jugoslavija zato što je to bio njihov interes, jer su i onimogli biti ujedinjeni jedino u okviru Jugoslavije. Ja se ne slažemsa onima koji tvrde da je raspad Jugosalvije bio neminovan, daje sve ono što se desilo u poslednjoj deceniji bilo neizbežno. Svaistraživanja pokazuju da to ne stoji. Nauka još uvek pokušava danađe odgovor na pitanje šta se zapravo desilo sa državom kojaje tokom 70 godina svog postojanja beležila prosperitet, još uveknije jasno koji su razlozi doveli do tako brutalnog raspada Jugoslavijekoji je destabilizovao celi region, uznemirio Evropu i svet.Grb bivše SFRJReč je o vrlo komplikovanim pitanjima, pa je zbog toga vrlo teškoprihvatiti, rekla bih, dnevno-politička objašnjenja koja daju akteriraspada Jugoslavije.KARABEG: Jugoslaviju su od samog njenog nastanka potresalimeđunacionalni konflikti, pre svega zbog toga što je međunarodima koji su je činili, i među elitama koje su vodile te narode,postojalo različito viđenje Jugoslavije. Srbi su na zajedničkudržavu gledali na jedan način, a Slovenci iHrvati, pak, na drugi.BANAC: Upravo tako. I to je suština problemau prvoj jugoslavenskoj državi, a dobrimdijelom, naravno, i uz mnogo više činilaca, i udrugoj jugoslavenskoj državi. Naime, od nastankaJugoslavije postavljalo se pitanje dali je to država povijesnih pokrajina, onakokako su one nastale do konca devetnaestogi početka dvadesetog stoljeća ili je toproširena Srbija, i ukoliko je ona proširenaSrbija, kakve moraju biti unutrašnje granice.To pitanje doista nikad nije bilo riješeno.Može se reći da je početak federalizacije bio1939. godine, kada je stvorena Banovina Hrvatska,kao rezultat sporazuma Cvetković - Maček, ali,s druge strane, to je bio nepravedan sporazum, jer jedirektno zalazio u prerogative Bosne, a posebno Muslimana-Bošnjakau Bosni i Hercegovini. Uostalom, i nasrpskoj strani bilo je mnogo onih koji su osporavali taj sporazumsmatrajući ga privremenim rješenjem. Problem kako osmisliti Jugoslavijustalno je bio otvoren, kao i problem kako osmisliti jugoslavenstvo,jer su se vrlo često pod tim pojmom podrazumijevalisasvim suprotni sadržaji.KARABEG: Da li je ulazak Hrvatske u Jugoslaviju 1918. godinebio greška sa stanovišta hrvatskih nacionalnih interesa, s obziromna onu floskulu koja je dosta korišćena u Hrvatskoj - da jeJugoslavija bila tamnica naroda? Da li je u tom trenutku za Hrvatepostojalo bolje rešenje?BANAC: Alternativa je bila podjela hrvatskih zemalja i svođenjeHrvatske navrlo uzak prostor,od Drave do mora,dakle reliquiae reliquiarum,i posveje upitno da li bijedna takva državicauopće moglaimati nekakav suverenitet.UnutarKraljevine SHS hrvatskije narod uspiosačuvati svojeteritorije, pa pristupanjetoj državi nemože biti pogreška.Sva ova naknadnadomišljanja, anjih ima izuzetnomnogo u hrvatskojhistoriografiji, ajoš više u hrvatskojpseudo-historiografiji,ja ne uzimamozbiljno. Mine možemo danasoptuživati jednogSupila, koji je sa-feljtonMAJ 2008WWW.EUROPAMAGAZINE.INFO 23