Download (PDF format) - Europa Magazine

feljtonSlovenci nikada nisu ozbiljno želeli Jugoslaviju, da su je jednostavnoiskoristili kao prelazno rešenje, čekajući da jednog danadođe trenutak kada će da ostvare nezavisnost. U Hrvatskoj i Slovenijidominatno je uverenje da su Srbi na Jugoslaviju gledali kaona proširenu Srbiju. Mislite li da je zbog ova dva nepomirljivashvatanja Jugoslavija od samog početka bila osuđena na propast?LOVRENOVIĆ: Mislim da je taj problem mnogo složeniji.Navest ću nekoliko primjera koji, kad je riječ o Hrvatskoj, govoreupravo suprotno od mišljenja ukorijenjenog u Srbiji. Sjetimo sejednog Račkog, jednog Strosmayera, nadbiskupa Stepinca koji jeu svoje vrijeme bio solunski dobrovoljac. Sjetimo se da je idejajugoslovenstva u hrvatskoj intelektualnoj eliti imala veliki brojkompetentnih i iskrenih zagovornika. Mislim da je osnovni problemu dubokom i, pokazalo se, nepremostivom jazu između kulturološkihidentiteta. Očito je, naime, da su južnoslavenski narodikoji su 1918. godine ušli u Jugoslaviju imali izgrađene vlastitekulturološke identitete. Pokazalo se da ni prva, ni druga Jugoslavija,onako kako su bile strukturirane, nisu mogle te kulturološkeidentitete pretopiti u monokulturnu tlapnju devetnaestogastoljeća. To je naprosto fakt koji moramo vidjeti. Pokazalo se daje fenomen tuđinskih vladavina, među ostalima, ostavio dubokeožiljke na kulturološkim identitetima Južnih Slavena, i da jednopartijskadržava sa svojim represivnim mehanizmima s njima nijemogla izići na kraj.BANAC: Teško je povjerovati da je netko poput TrumbićaJugoslaviju doista doživljavao kao prelazno rješenje. Mislim dasu oni koji su stvarali Jugoslaviju na Krfu i u Londonu imali uvidu zemlju ravnopravnih naroda. Naravno da su se od samogpočetka razočarali, jer se brzo pokazalo da je dominantna struja usrpskom političkom životu, ona koju su predstavljali Nikola Pašići njegova Radikalna stranka, bila velikosrpska. Ta struja nijeosporena i dovedena u pitanje u samom srpskom društvu. Alternativatomu bio je jugoslavenski unitarizam, za koji se nekovrijeme zalagala skupina Svetozara Pribićevića preko Demokratskestranke, a kasnije unutar Nezavisne demokratske stranke,ali unitarizam nije mogao riješiti nacionalno pitanje. Katastrofaunitarističkog pristupa postala je očita za vrijeme diktature kraljaAleksandra, kada je unitarizam postao službena ideologija ikada je zapravo dobio formu koja je po svojoj suštini bila paralelnaevropskim fašizmima onoga vremena. Ne mislim, naravno, naHitlera, ali u svakom slučaju na sredozemni fašizam Mussolinija,Franca i Metaxasa.PEROVIĆ: Pre svega, istorijski nije tačno da su Hrvati i Slovencigledali na Jugoslaviju kao na istorijski provizorij. Jugoslovenskipokret u Sloveniji nastao je još za vreme Austro-Ugarske,o njemu je pisao profesor Janko Pleterski. Veliki broj slovenačkihistoričara govori o težnji Slovenaca da se ostvari jugoslovenskadržava, da ne pominjemo Cankara i druge slovenačke velikane.Jugoslovenska ideja nikla je u Hrvatskoj i tamo je postojala težnjaza ujedinjenjem. To, naravno, nikako nije značilo pristajanje nagubljenje identiteta, na gubljenje jezika, na gubljenje istorijskogpamćenja, na prihvatanje drugog naroda kao hegemona. Tamoje postojao otpor integralnom jugoslovenstvu. Upravo na tom otporuintegralnom jugoslovenstvu i nastao je komunistički pokretkoji je ponudio federalizaciju kao rešenje nacionalnog pitanja.Ja mislim da je federalizacija, koja je bila rezultat antifašističkograta, bila važan korak u razvoju jugoslovenskih naroda. Što se tičeteze da je Jugoslavija za Slovence i Hrvatske bila neka tranzicionatvorevina, Kardelj se često citira kao autor te teze, ja ne mislimda je to bio izraz nekakvog egoizma i separatizma. Naprotiv, uovom pitanju Kardelj mi danas izgleda dalekovidiji nego što mise to činilo dok je bio naš savremennik. Jer, svet je zaista išao, baršto se Evrope tiče, u pravcu razmicanja nacionalnih granica. S tog22 EUROPAMAJ 2008