Graditelj duvanjske bazilike i samostana - Pobijeni.info

61lioani 2009.TEMA BROJA: USUSRET SO. OBLJETNICI SMRTI FRA MIJE CU ICA (19S9 .. 2009.)~lil11111 1---Fra Mijo Čuić uistinu je jedinstvena pojava upovijesti Duvna, jedan od velikih franjevacaHercegovačkefranjevačke provincije, najvećigraditelj u duvanjskome kraju još tamo od rimskihvremena i jedan od najzaslužnijihu Hercegovini uopće.Komu, proživio je teška vremenaprogona II starojugolavenskojkraljevini, a podolasku komunista dospio II nemilost,kao i bezbrojni drugi svećenici,osuđen "u ime naroda" najprije nasmrtnu kaznu, potom pomilovanna 18 godina zatvora, preživio užasnegodine II Kazneno-popravnomdomu Zenica. Fra Mijo je klasičanslučaj kako se i II vrlo teškim vremenimamože učiniti mnogo, neizmjernomnogo. pa može poslužiti. sadašnjim naraštajima kao odličanprimjer čovjeka koji se ne predaje,kOji ustraje II zadanome ciljU. unatočsvim pa i najtežim poteškoćama.U povodu 50. obljetnice njegovesmrti (1959.-2009.) priprema seznanstveni simpozij o njemu. a bitte otkriven i brončani spomenikkoji je izradio akad. kipad llija Skočibušić,, 2Iwotopisni pedatciFra Mijo se rodio u duvanjskomeselu Bukovici la. studenoga1882. od roditelja Joze i Anđe r.Andrić. Krsno mu je ime bilo Ivan,Rođen je u obitelji ČUića, koja jeveć davno prije njega dala dvojicufranjevaca istoga imena - fra Mijo.Uz to, iz obitelji bukovičkih Čuićabila su još dvojica franjevaca, fraNikola i fra Petar, a fra Mijo (III.)imao je i jednu tetku časnu sestru,koja je imala vrlo zanimljiv životnitijek - s, Akvilinu (njezinu sam autobiografijuobjavio 2005. u tri nastavkau Našim ognjištima pod naslovom"Časna sestra - turkinja?!").Gimnaziju je Ivan (fra Mijo) završiou franjevaca na Širokome Brijegu,teološki studij u Mostaru i Fuldi. Ufranjevački je red primljen 4. listo~pada 1900., a za svećenika je zare-vu 1000. obljetnice krunidbe kralja'-••••••••••••••••••••••••••, Tomislava na Dllvanjskome polju,fekta franjevačkih bogoslova. Na toj je ipak ostavio na mjestu voditelja koja se trebala proslaviti 1925. godijeslužbi ostao samo godinu dana, a gradnje bazilike i samostana, jer je ne. Naime, ondašnja je historiograonda10. svibnja 1914. dolazi u Duv- bilo komu drugom naprosto bilo tija općenito stajala na tezi da se iznoi tu ostaje gotovo čitavi aktivni nemoguće ući u sve te silne poslove vještaj iz Ljetopisa popa Dukljaninaživot. Bio je župnik i dekan pune koje je fra Mijo započeo i II najvećoj o svehrvatskome saboru na Duvanj­22 godine (1914.-1936.) te graditelj mjeri već bio dovršio. Valja odmah skome polju i o krunidbi prvoga hrnajprijeSpomen-doma "Tomislav': naglasiti da je gradnja spomenutih vatskog kralja istom prigodom odapotom veličanstvene bazilike i objekata bila povezana s bezbojnim nosi na kralja Tomislava te da je onkonačno franjevačkogasamostana. poteškoćama,od kojih su ponajveće bio krunjen 925. godine. Fra MijO jeI nakon što je prestao biti duvanj- bile siromaštvo duvanjskoga svijeta to mišljenje želio iskoristiti na najskižupnik (1936.) provincijal ga i opća gospodarske kriza u svijetu u bolji mogući način, okupiti sve hrden29. lipnja 1905. Kao svećenikdjelovao je najprije na Humcu, gdjeje sedam godina obnašao službeduhovnoga pomoćnika, vjeroučiteljai drugoga meštra novaka (1906.­1913.). Potom je, početkom svibnja1913., premješten u Mostar za pre-Znanstveni simpozijofra Miji (uićuFranjevački samostan u Tomislavgraduu prigodi 50. obljetnice fra .Mijine smrh' (I959.-2009.) organizira.znanstveni simpozij o njegovu životui djelovanju. Bit će održan 4. srpnja.Temeljna je građafra Mijina rukopisnaostavština, nedavno pronađena i posložena.Na simpoziju nastupaju povjesničari,doktori i magistri znanosti, koji ćeprogovoriti o raznim temama: dr. TomoVukšić o političkome okviru u kojemuje fra Mijo živio; dr. Robert Jolić donosi veliki fra Mijin životopis i govoriu njegovoj američkoj "turneji"; dr. Jure Krišto na teme "Fra Mijo u politicii politika u njemu" i "Fra Mijo i duvanjska društva i poduzetništva"; dr.Zlatko Matijevićo političkim vidovima proslave 1000. obljetnice hrvatskogakraljevstva; dr. Zlata Zivaković-Keržeo gospodarskim vidovima izgrad.nje duvanjske bazilike; dr. Ivica Sarac obrađuje opsežnu korespodencijuS. Podhorskoga s fra Mijom Čuićem; dr. Vladimir Geiger piše o spomenmarkiciza izgradnju bazilike; mr. Krešimir Bušić o pomoći bačkih Hrvatau izgradnji bazilike na Duvanjskom polju; mr, Ivana Šubic o odjecima podizanjaspomen~bazilike u ondašnjoj javnosti. Respektabilni predavači, avjerujem i dobro pogođene teme!30-im godinama 20. stoljeća, kojaje gotovo zaustavila gradnju na nekolikogodina, ali i državni režimu "staroj" Jugoslaviji koji nije bionimalo naklonjen ni Hrvatima nikatolicima, pa je fra Mijo teškommukom izvlačio kakav prilog iz d.r~.žavne blagajne, a k tomu je bezbrojputa bio progonjen i osuđivan nazatvorske ili novčane kazne.. Veliki gradeYDi projelltiGotovo da nema nikakve sumnjeda je fra Mijo odmah po dolaskuu Duvno (1914.) počeo razmišljati oizgradnji gore spomenutih objekata,štoviše, uvjeren sam da ga je upravaProvincije i poslala u Duvno upravos tom svrhom. Iako je u tijeku biorat, fra MijO nije gubio vrijeme. Većpočetkom 1917. održao jesastanak. suglednim Duvnjacima te su odlučili, da se započnu predradnje za prosla-

TEMA BROJA, U5U5RET 50, OBlJETNICI5MRTI fRA MIJE CUICA (1959,'2009.1nalll .,nIlUavatske snage II domovini i II svijetui izgraditi veličanstveni spomeniku Duvnu II spomen na tu visokuobljetnicu: baziliku s hospicijem teHrvatski spomen-dom "Tomislav~I uistinu, ideja je urodila plodomjer su brojna hrvatska društva i pojedinciprihvatili tu ideju kao svojui zdušno pomagali oko izgradnje idovršenje tih triju objekata. Tako ses pravom može reći da je fra Mijona neki način ujedinio čitavi hrvatskirodoljubivi korpus te potaknuosilnu energiju među Hrvatima okoproslave obljetnice hrvatskoga kraljevstva,ali i potaknuo na otporsve ogavnijemu srpsko-jugoslavenskomrežimu. Sa svrhom prikupljanjapriloga fra MijO je godinu dana(1920./1921.) boravio II Americi,gdje je vrlo dobro upoznao hrvatskeiseljenike, župe koje su vodili hrvatskisvećenici, ali je pohodio i nekevrlo udaljene hrvatske kolonije kojipo 20-30 godina nisu uopće vidjelehrvatskoga svećenika.Poglavito su se u prikupljanjupriloga i svakovrsnoj pomoći fraMiji istaknuli članovi Društva hrvatskogazmaja iz Zagreba. Upravoje njihov član arhitekt ing. StjepanPodhorsky i načinio nacrt veličanstvenebazilike koja nosi elementestarohrvatskih crkava, koja je trebalabiti zidana klesanim kamenimblokovima, s kupolom u križištu izvonikom s gornje strane. Podhorskyje predvidio j izgradnju gostinjcaduž desne (jugoistočne) stranebazilike, ali taj "dvorac" nikada nijedovršen, iako je njegova izgradnjazapočela 1930. Kasnije je namjesto"dvorca" sagrađen franjevačkisamostan, čiju je izgradnju financiralaHercegovačka franjevačkaprovincija. U Zagrebu je osnovan iCentralni duvanjski odbor, kojemuje na čelu bio bogati veleindustrijalacMilan Prpić, a članovi bogatii utjecajni Hrvati iz Zagreba, međunjima u velikoj mjeri "zmajevci" (ifra Mijo je postao članom Društva idobio ime Zmaj duvanjski).Najprije je započela izgradnjaHrvatskoga spomen-doma "Tomislav",1922. godine. Pokrjven je1924., a unutra potpuno uređentek 1928. Zbog nekih sukoba s vodstvomhrvatskih društava koje subile suutemeljitelji Doma (HKDINapredak, Hrvatski radiša i dr.) fraMija je kasnije istupio iz uprave,iako je upravo on najzaslužniji daje prekrasan dom uopće izgrađen.Ipak, nije bio duga vijeka: potpunoje uništen 1944. u eksploziji barutasmještena u njemu. Kasnije nije obnavIjan,a na njegovu mjestu (prekoputa "staromu hotelu") izgrađene sustambene zgrade. O njegovoj ljepotii funkcionalnosti svjedoče danassamo sačuvanefotografije.Neusporedivo je veći zalogajdakako bila izgradnja bazilike. Thje do izražaja došla sva fra Mijinaumješnost, strpljivost, probitačnost,marljivost i snaga volje. Gradnjaje službeno započela svečanimpolaganjem temeljnoga kamena 8.srpnja 1924. Blagoslov je obavio fraAlojzije Mišić, biskup mostarskoduvanjski,a na svečanome ručkukoji je uslijedio nakon blagoslovabilo je nazočno čak 830 osoba,uključujući i osam Zagrepčana, članovaDruštva hrvatskoga zmaja. Otome su događaju izvijestili brojnihrvatski i jugoslavenski mediji, a oputovanju "zmajevaca" iz Zagrebau Duvno dojmljiv je zapis ostavioAntun Mayer. jedan od sudionika.Predivna je zgrada rasla polako. alisigurno. Konačno je crkva u potpunostibila izvana dovršena 1932.,pokrivena bakrom, s prekrasnomkupolom i monumentalnim zvonikom- uistinu prava ljepotica.Ipak, njezina je unutrašnjost jošgodinama zjapila prazna. gotovobez ikakva ukrasa. Tek je uspostavaBanovine Hrvatske (kolovoz 1939.)opet na neki način "uskrisila" naporeoko dovršenja bazilike, tako daje prilično brzo bila koliko tolikouređena unutrašnjost crkve. pa jebiskup fra Alojzije Mišić mogao naMiholjdan 29. rujna 1940. blagoslovitidogotovljenu crkvu. Crkvu susamo 4 godine nakon blagoslovateško oštetili britanski bombarderi,u listopadu 1944. Kasnije je obnavljana,najprije samo ugrubo 1957., aonda u potpunosti 80-ih godina 20.stoljeća.Konačno je - nakon što se još1931. odustalo od izgradnje "dvor­, ea" kralja Tomislava - fra Mijo za­, počeo i dovršio izgradnju samostana,lijepo uklopljena u jedinstvenucjelinu s bazilikom. Nacrt je daoPodhorsky 1937., a samostan jedovršen 1940., pa je blagoslovljenskupa s bazilikom na Miholjdan1940. Ta su dva graditeljska djelafra Mijini životni projekti, koji ćemu sačuvati slavu za sva pokoljenjaDuvnjaka koja će doći nakon njega,. ali i dati Duvnu, onda i sada, najveličanstvenijegrađevine i ujednonajprepoznatljiviju panoramu.Pro,onjln UobiJu,nllvenlkldrlamlluluVIZbog fra Mijina zauzimanja zaprava Crkve i hrvatskoga narodanisu ga blagonaklono gledali u kraljevinisa srpskom prevlašću.Tako jeIS-ak puta bio po sreskim načelnicimasuđen na zatvorske ili novčanekazne, a k tomu je 5-6 puta moraoići i na okružni sud u Travnik. Ipakse nije dao slomiti. Kao što napisana početku svoga opšimog dopisa"Internacije, zatvori, globe, kazne išikanacije državnih a osobito policajno-upravnihvlasti protiv O. Fra lMije Čuita franjevca nadžupnika uTomislav-gradu, Hercegovina" kojije 1936. uputio II Zagreb, vjerojatno.Vlatku Mačeku: "Saljem Vam ovajpopis bezakonja, koja su vrhu menečinjena, iz koji[h] možete vidjeti, .koliko smo i mi u Bosni proganjani, .ali što smo više proganjani tim smo. jači i odporniji postajali."Kako god je fra Mijo bio proganjanza vrijeme "stare" Jugoslavije,to nije bila ni sjena onih progonakoji su uslijedili s dolaskom na vlastkomunista u svibnju 1945. Njegovose uhićenje pripremalo od ranije,pa je već u rano proljeće 1945. u 'nekim sarajevskim novinama bilaobjavljena gnjusna laž kako je fraMijo Čuić za vrijeme rata "uspiopobiti sve muške Srbe na EminovuSelu od petnaeste godine života padalje... i da je fra Mijo Čuić uspiosrušiti srpsku pravoslavnu crkvu"u Duvnu. Uhićen je u kolovozu1945. u franjevačkome samostanuna Trsatu u Rijeci. Nakon pet mjeseciboravka u istražnome zatvoruu Travniku (kolovoz 1945.-kraj siječnja1946.), fra Mijo je prebačenna suđenje u Duvno. Komunističkonamješteno suđenje. uprilično naKalandoru, 2. veljače 1946., doživjeloje potpuni fijasko. Unatoč naručenimlažnim svjedocima, narodse nije dao pokolebati. Dogodilo seupravo suprotno od onoga što sukomunisti očekivali: namjesto osudeili barem šutnje iz straha za vlastitiživot. katolički se puk u Duvnupokazao u punome svjetlu: suđenjese pretvorilo u glasan i otvoren buntkojih 2000 ljudi koji su se okupili udvorani Muslimanskoga doma uDuvnu i okolo njega. Tako je "narodnisud" morao presudu donijetipotpuno suprotno volji naroda, uime kojega se navodno sudilo. Osuđenje najprije na smrtnu kaznu. aonda "pomilovan" na 18 godina zatvora.Punih sedam godina proveoje u "Kazneno-popravnom domu"u Zenici, najgoremu od svih komunističkihzatvora. Na slobodu je puštenpočetkom 1953., nakon što jeu zatvoru bio "udaren od polukapi•.tako da mu je polovica organa uzeta,pa se ne može sam ni obući, nitijesti, a ni ostale svoje potrebe samobavljati" (iz pisma provincijala fraMile Leke). Ipak ga je i takva, teškobolesna i nesposobna za samostalanživot. komunistički "humani"sustav držao u zatvoru godinu i pol,ili više. Godine nakon izlaska izzatvora fra MijO je proveo u franjevačkomesamostanu u Mostaru, gotovonepokretan, najviše u krevetu.Preminuo je 8. siječnja 1959., u 77.godini života, 59. godini redovništvai 54. godini svećeništva. ~