SAMOSTAN U JAMI - Pobijeni.info

KATOLIČKI MJESEČNIKADRESA UREDNIŠTVA I UPRAVE:Sveti Duh 33, 10 000 Zagreb, Hrvatska (Croatia)e-mail: veritas@veritas.hrweb: http://www.veritas.hrTELEFONI:(01) 3777-125 (Administracija i narudžbe)(01) 3777-127 (Uredništvo)TELEFAKS:(01) 3777-252GLAVNI UREDNIK:Ivan BradarićZAMJENIK:Josip BlaževićUREDNIČKO VIJEĆE:Ivan Bradarić (predsjednik), Vladimir Vidović(tajnik), Josip Blažević, Marijan Križić,Ljudevit Maračić, Tanja Popec, Vladimir ZrinjskiBROJ JE U PRODAJI OD POČETKA MJESECACIJENEHRVATSKA I BOSNA I HERCEGOVINA:Pojedinačni primjerak 10 kuna,godišnja pretplata 110 kunaEUROPA:Godišnja pretplata 35 EUR; 60 CHF;(ili protuvrijednost za 35 eura za druge valute)PREKOOCEANSKE ZEMLJE:Godišnja pretplata 75 USD; 95 AUD; 75 CAD(ili protuvrijednost za75 USD za druge valute).Za 10 i više primjeraka istog brojaodobravamo popust od 20 posto.BROJ I NAZIV ŽIRO-RAČUNA:"Zagrebačka banka", d.d., Zagreb,2360000-1101584930(obvezatno navesti svoj pretplatnički broj),Veritas - Glasnik, Zagreb, Sveti Duh 33BROJ I NAZIV DEVIZNOG RAČUNA:"Zagrebačka banka", d.d., Zagreb,SWIFT ZABA HR 2X-2500-1629549(ili: "Zagrebačka banka", d.d., Zagreb70300-9781629549),IBAN: HR87 2360 0001 1015 8493 0,Veritas - Glasnik, Zagreb, Sveti Duh 33OIB: 23415335157NAKLADNIK:Hrvatska provincija sv. Jeronimafranjevaca konventualaca,Zagreb, Sveti Duh 31GRAFIČKA PRIPREMA I DIZAJN:Veritas - Glasnik sv. Antuna PadovanskogaGRAFIČKO OBLIKOVANJE:Ivica BeljanNASLOVNICA, FOTO:Antun PalajsaTISAK:"Denona d.o.o.", Zagreb, Getaldićeva 1Naš osvrtIvan Bradarić:KušnjeMoje mišljenjeMarijan Križić:Koliko još sivila do svjetlaVijestiBenjamin Horvat:Zagrebačko kazališteobjavilo plakat koji jepovrijedio osjećaje vjernika.Katolici i muslimanijedinstveni: vrijeđanjenije umjetnost!Biskupska komisijaIustita et pax:Građane treba pitatismije li se rasprodatiostatak hrvatskogabogatstvaPisali steSV. ANTUN PROPOVJEDNIKDanilo Salezze:Ljepota i krhkost tijelaPrigodnoTanja Popec:Hercegovački fratri –mučenici i svjedoci vjereKamen po kamenNikola Kuzmičić:Zašto vjerujem – obraćenjeIzazoviSanja Doležal:HerojiZaboravljeni porociLjudevit Maračić:"Gnjevna" umjetnostDuhovnostDavid Torkington:Pogubna krivovjerjaSADRŽAJPedagog u obitelji3 Mara Čović:28Podrška djeci i odraslima56810121422232426KONSTANTINBernardin Filinić:Milanska konvencijaiz 313. godineZdrav životIvo Belan:Vrijeme je da sepromijeni stavprema rakuINTERVJUMaja Šubarić:Razgovor sRichardom SimonellijemMala katehezaVladimir Vidović:Anđele, čuvaru mili…Crkva.2Ante Lučić:Crkva i društveni medijiZanimljivostiRitam mladostiHumor i zabavaVladimir ZrinjskiKomentar mjesecaZvonimir Šeparović:Crveni holokaust303233364042444850ISSN 0352-5708 (tiskano izdanje)ISSN 1333-9214 (web izdanje)LIST IZLAZIUZ DOPUŠTENJE CRKVENIH VLASTIDistribucija za Bosnu i Hercegovinu:Udruga IHTIS, Mostar (00 387 638 07 451)35,00 KM 194-105-33167001-42udruga-ihtis@net.hr, ili www.udruga-ihtis.com(uplata u banci ili pošti)2VERITAS - GLASNIK SVETOG ANTUNA PADOVANSKOGA - Veljača 2013.

PrigodnoHercegovački fratri –mučenici i svjedoci vjere"Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?" (Ez 37,3)Priredila: Tanja PopecFoto: Antun Palajsa i Arhiv VicepostulatureDani pobijenih hercegovačkihfranjevaca obilježavaju se svakegodine od 4. do 7. veljače.Spomen je to na 66 fratara ubijenih uDrugome svjetskome ratu na raznimstranama. Ubili su ih komunisti. Zašto?Iz mržnje prema vjeri, jer zbognjihova rada komunistička se ideologijanije mogla ugnijezditi u Hercegovinu,i nije mogla promijeniti lice oveponosne hrvatske grude. Ubijeni subez suda, samo zato što su bili fratri.Generalni zapovjednik te odluke bioje Josip Broz Tito. Simbol franjevačkogamučeništva ovoga kraja jest ŠirokiBrijeg. Ondje je i sjedište vicepostulaturepostupka mučeništva pod službenimnazivom "Fra Leo i 65 subraće"koju vodi fra Miljenko Stojić.14VERITAS - GLASNIK SVETOG ANTUNA PADOVANSKOGA - Veljača 2013.

PrigodnoHercegovački fratri, ili pratri,kako ih narod zove,u Široki Brijegdolaze 1844. godinei na brežuljku iz ničega,oslonjeni na Providnost,započinju novi život.Simbol je njihova dolaskai hrast koji i danasondje ponosno stoji.Ponosna HercegovinaOpjevana u pjesmama, čuvana usrcima stanovnika, Hercegovina je o-duvijek bila i ostala ponosna zemlja. Ikada su Turci u njoj željeli ostaviti pustoš,narod je preživio. A da duhom nebi klonuo, za njega su brinuli franjevcikoji su od 1843. godine podijeljeni naBosansku i Hercegovačku franjevačkuprovinciju.Točnije, iz samostana u Kreševufratri na Čerigaj dolaze 16. svibnja1844. Kustodijom je proglašena 1852.,a Provincijom 1892. godine. SjedišteKustodije bio je Široki Brijeg, a ProvincijeMostar. Hercegovački fratri, ilipratri, kako ih narod zove, u Široki Brijegdolaze 1844. godine i na brežuljkuiz ničega, oslonjeni na Providnost,započinju novi život. Simbol je njihovadolaska i hrast koji i danas ondje ponosnostoji. Podižući samostan i crkvusredstvima koja su isprosili po Zapadu,stvaraju duhovni centar istodobnopomažući ljudima osmisliti opstanakod svoga rada i u svome kraju.Za stanovnike Širokoga Brijega organizirajuživot: vodovod, struju, putove,trgovine, banku, a potom i gimnaziju,koja je u XX. stoljeću i tadašnjoj Jugoslavijibila jedna od najboljih škola.Fratri su nosili nevolje svoga naroda,što pokazuje i djelo fra Didaka Buntićakoji je u Prvome svjetskome ratuslanjem u Slavoniju od gladi spasio,računa se, oko 12 tisuća djece. ŠirokiBrijeg bio je i ostao simbol hrvatske ikatoličke duše Hercegovine. U tomeukorijenjen i vjeran Crkvi i fratrima,narod nije bio povodljiv za ideološkimstrujama. I zbog toga je u drugoj poloviciXX. stoljeća bio smetnja komunističkimvlastima. "Franjevci su bili krivišto su franjevci, odnosno pripadniciKatoličke Crkve. Bili su previše poznatii utjecajni u ovom narodu. Komunistisu se bojali da njihova ideologija, uzVicepostulator fra Miljenko Stojić i naša novinarka Tanja Popecfranjevce, ne može uspjeti. Zato su ihpobili." – tumači nam vicepostulatorfra Miljenko Stojić.Hercegovačka snalažljivost,upornost i domišljatostNo, unatoč ubojstvu franjevaca,narod se još više zbližio s njima. Podacigovore da je nakon Drugoga svjetskogarata Široki Brijeg imao više duhovnihzvanja nego ikada prije i ikadakasnije. I mladi su na žrtvi širokobriškihfratara gradili svoj ponos okupljajućise svake godine u srpnju u molitvina njihovu grobu. Prkosili su komunističkojvlasti svjedočeći, bez riječi, daistinu ne zaboravljaju. Zbog mučeničkefranjevačke krvi i proslave VelikeGospe u tome su marijanskome svetištuHercegovine nekako posebne.No, nije se ostalo samo na razini molitvei slavlja, već su franjevci nastaviliistraživati. Tražeći subraću, odlučili suučiniti nešto i za pobijeni narod. Budućida na razini države niti FederacijeBiH ne postoji politički okvir za sustavnotraženje žrtava, franjevci su sepozvali na Zakon o uređivanju grobištana području općine. I tako je općinaŠiroki Brijeg prva počela kontinuiranoobilježavati mjesta i dane mučeništvažrtava iz vremena komunizma. U suradnjis općinom stvorili su Povjerenstvoza obilježavanje i uređivanje grobištaiz Drugoga svjetskoga rata i poraćana području općine Široki Brijeg.VERITAS - GLASNIK SVETOG ANTUNA PADOVANSKOGA - Veljača 2013.15

PrigodnoOvu su ideju prihvatile i druge općine:Ljubuški, Neum, Busovača, Posušje iČitluk, a još neke planiraju krenuti istimputem.Svjedočanstvakrvlju potpisanaI danas, gotovo sedam desetljećaod Drugoga svjetskoga rata, još uvijekse ne zna istina o žrtvama iz vremenarata i poraća.Glavni lik mržnje prema vjeri i Crkvibio je komunizam. I nije upitno,što pokazuje i literatura tadašnje vlasti,da im je Crkva bila glavna meta.Kao po nekoj unaprijed određenojmatrici ubijali su njezine službenike,ali i vjernike, jer ih nisu mogli promijenitipo modelu ideologije bez Boga.Spomenimo samo neke događaje: uprosincu 1941. godine zlostavljane sui ubijene blažene Drinske mučenice uGoraždu, tijekom 1945. širokobriškifratri, u rujnu 1946. uhićen je nadbiskupStepinac, a u kolovozu 1947. uIstri ubijen je Miroslav Bulešić. Nemamoli sasvim dovoljno dokaza nazvatikomunizam na našem području zločinačkomideologijom? Njezini nositeljiimaju imena i prezimena, a neka odnjih i danas stoje na ulicama hrvatskihtrgova i gradova. Je li to znak dase bojimo "obračuna" s povijesnomistinom? Ili je još uvijek previše živihpoznavatelja sudionika komunističkihzločina, i to na pozicijama koje im dajuovlasti upravljati javnim mnijenjemi "ušutkati" svjedoke? U Hrvatskoj seo masovnim grobnicama iz toga vremenauglavnom prešućuje. I one kojesu otkrivene i otvorene prepuštenesu na milost i nemilost vremenskihprilika – da se istina ne otkrije.U drugoj polovici XX. stoljeća, podisprikom "bratstva i jedinstva", nije sesmjelo govoriti o komunističkim žrtvama.Je li danas razlog šutnje "jedinstvo"Europske unije? No, nema budućnostiako ne znamo istinu o svojojprošlosti! Fra Miljenko Stojić upozorava:"Komunizam nam prodaje jednulažnu ideologiju da smo građani cijelogasvijeta. No, ako ne znamo komeu selu pripadamo, onda smo nalikseoskoj ludi koja ne zna ni tko je ni štoje."U širokobriješkoj dolini nalazi seoko 150 masovnih grobnica. Iako suSvi pobijeni hercegovački franjevciza koje se vodi postupak proglašenja blaženimih neprijatelji željeli sakriti u šumovitepredjele, zemlja nije dala da na njimaraste nešto više od trave. Čudesnoje kako se istina ne da ušutkati!66 mučenika u habitu –simbol žrtava HercegovineI dok je Komisija HBK i BK BiH intenziviralapoticaje mons. Mile Bogovićada se Crkva ujedini u traženju žrtavaiz vremena Drugoga svjetskogarata i poraća, kako bi se došlo i domučenika koji su stradali zbog mržnjeprotiv vjere i do istine o stradanju hrvatskoganaroda, na više razina postojeinicijative koje dokazuju strašnekomunističke zločine o kojima se izvanCrkve ne govori. "Komisija želipronaći mučenike u hrvatskom naroduu vrijeme komunizma. To se odnosine samo na svećenike, redovnike iredovnice, već na bilo koga tko je biomučenik. Ako Bog da mi ćemo, tražećimučenike, popisati naše žrtve. Kakoćemo naći mučenike ako ne znamotko su kandidati? Moram ovdje rećida je to trebala učini Hrvatska koja,očito ima novca za druge stvari, ali nei za žrtve komunizma" – napominjefra Miljenko, ujedno i član spomenuteKomisije.Iz rada i prikupljenih svjedočanstavao stradanjima hercegovačkih franjevacamnogo se toga saznalo i ostradanjima vjernika ovoga kraja čijeobitelji, mjesta i župe računaju da imje za vrijeme Drugoga svjetskoga rataubijen svaki deseti stanovnik, ukupnooko 20 tisuća ljudi s područja Hercegovine,a oko 2.300 iz Širokoga Brijega."To je trag komunizma koji smoneprestano nosili kroz život." – dodajenaš sugovornik.16VERITAS - GLASNIK SVETOG ANTUNA PADOVANSKOGA - Veljača 2013.

PrigodnoINTERVJUFra Miljenko Stojić rođen je 1960.godine u Donjoj Dragićini kraj Međugorja.Član je Hercegovačke franjevačkeprovincije. Za svećenika je zaređen1987. godine. Studirao je u Zagrebu,Jeruzalemu, Sarajevu i Rimu, a magistriraoje iz područja franjevačke ikršćanske duhovnosti. Bio je na službiu Konjicu, Čapljini, Međugorju... Kaovojni dušobrižnik, boravio je na raznimbojištima, a za svoj rad primio jei medalje "Ljeto '95." i "Oluja." Bio jeodgojitelj sjemeništaraca, bogoslova,postulanata i novaka, te tajnik Provincije.Pokrenuo je i vodio Informativnicentar "Mi" Međugorje i RadiopostajuMIR Međugorje. Bavi se i književnimradom. Od 2007. godine vicepostulatorje u postupku mučeništvapobijenih hercegovačkih franjevaca.Fra Miljenko, tko je odlučio da širokobriješkifranjevci i njihova subraćau Hercegovini moraju biti ubijeni?Na temelju istraživanja koje smodo sada učinili, stvorili smo mozaik kojipokazuje razvoj situacije. Sve je počelood tadašnjega vrhovnoga komandantaJNA Josipa Broza Tita, a njegovadesna ruka bio je Aleksandar Rankovićkoji je Titovu naredbu spustio do središnjegaureda OZNE u Trebinju 1944.godine. Oni, pak, na Oblasni komitetKPJ za Zapadnu Hercegovinu, pa do komesarai predstavnika OZNE pri vojničkimjedinicama. Napetost je doseglavrhunac kada su branitelji napravilioperaciju Bura 27. siječnja 1945. ipartizane "bacili" sve do mora, što jepoljuljalo položaj JNA u očima Englezai bilo je u pitanju mogu li komunistiNi artiljerija paklena nije ju uspjela razvalitiostvariti "zadatak" koji im je povjeren.Tada su ovdje dovukli oružje i najboljejedinice, te je VIII. dalmatinskikorpus satrao Široki Brijeg u nekolikodana. Posljedica je oko 150 manjih ilivećih masovnih grobnica na ovomeKosti će mučenika progovoriti. Štoviše, već govore!Biblija obiluje utjehom i nadom što vrlo jasno pokazujeKnjiga Ezekielova (37,1-5): "I spusti se na me rukaJahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usreddoline pune kostiju. Provede me kroz njih, svuda okonjih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvimsuhe! Reče mi: 'Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?'Ja odgovorih: 'Jahve Gospode, to samo ti znaš!' Tadmi reče: 'Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti,čujte riječ Jahvinu!' Ovako govori Jahve Gospod ovimkostima: 'Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete!"području. Imali su otvorene ruke i moglisu raditi što hoće.Od njihove ruke stradali su i fratrii narod. O franjevcima su razglašavalipriče da oružjem brane Široki Brijegi da su vrelim uljem polijevali borceNOV-a. Domaći ljudi, osobito oni kojimasu stradali najbliži, pisali su i knjigeo tome.Iskopali smo Pobranicu, masovnugrobnicu u središtu Širokoga Brijega.Tada je ovdje bio samostan redovnicau kojoj se nalazila ratna bolnica braniteljaŠirokog Brijega. U njoj je bilo 7ranjenika. Jednostavno su ih spustilidolje prema njivama u kojima je biokanal za navodnjavanje, priklali su ihi ubacili u taj kanal. No, našli smo ih ipokopali s drugima. Od tih spomenutih150 grobnica obradili smo njih 7,a na Širokome Brijegu prošlo ljetopokopali 42 žrtve koje nisu fratri.VERITAS - GLASNIK SVETOG ANTUNA PADOVANSKOGA - Veljača 2013.17

PrigodnoPartizanski tenkovi u samostanskome dvorištu"Na području Mostara ofenzivne operacijenaših snaga uspešno se nastavljaju. Naše trupe prodrlesu u Široki Brijeg, gdje se vode ogorčene ulične borbe.Sve intervencije neprijatelja iz Mostara odbijene su,a komunikacija Mostar – Široki Brijeg presečena je,tučena snažnom vatrom naše artiljerije... Naša avijacijauspešno je bombardovala Široki Brijeg i neprijateljskuživu silu u rejonu Mostar." (Izvješće Vrhovnog štabapartizanske vojske 7. veljače 1945.) Dan kasnije "Borba"pod naslovom "Ustaški zlikovci u fratarskim mantijama"piše: "Prema bosansko-hercegovačkim fratrima...naši borci i narodna vlast bila je prilično velikodušna.U poslednje vreme njihovi zločini prešli susvaku granicu i meru, a praštanja više nema."Postoji li zabilježen koji proces protivfranjevaca i smrtna presuda?Ubijani su bez suda. Iako su sumnjalina komuniste, a puno razmišljalio Saveznicima, profesori u našoj gimnazijinisu širili nikakvu ideologiju. No,unaprijed su bili određeni za odstrel.Potpuno su bili spremni na žrtvu. Topokazuje činjenica da su do njih dolazilivrlo ozbiljni glasovi da će bitipobijeni kada partizani dođu na ŠirokiBrijeg. No, oni nisu pobjegli, većsu ostali, jer nisu bili krivi. Tadašnjiprovincijal fra Leo Petrović, koji je takođerubijen u Mostaru, dopustio jefratrima da odu ako žele ili se boje,ali je rekao i da on ostaje. Tako je uMostaru ubijeno 7 fratara. Može sereći da zapravo nijedan nije pobjegaou onome klasičnome smislu. Neki sukao vojni kapelani pratili vojsku svedo Bleiburga. I ondje su ubijeni.Fra Miljenko, kako rekonstruiratedogađaje iz 1945.?Mase vjernika pratile su sve ekshumacije i godišnjiceUčinili smo to na različite načine,čak i pomoću partizanske literature,što je vrlo zanimljivo. Naime, na stranibranitelja ima dosta dokumentacije,no što nedostaje potražimo u partizanskimknjigama, jer oni su se hvalilišto je i tko činio. Danas su nam takodostupna i određena imena, osimonih iz specijalne "Ubilačke čete" kojaje radila krvavi posao. Jer, ipak, ubitifratra nije smio bilo tko. Sve je biloraspoređeno tko, što i kako smije učiniti.Kako su ubijeni širokobriješki franjevci7. veljače 1945.?Partizani su taj dan došli u samostani u tzv. samostansku zbornicu zatvorilisu sve koje su ovdje zatekli.Među njima je bilo i civila. Ljudi su,naime, mislili da će u samostanu naćisigurno sklonište, jer partizani sigurnoneće fratrima ništa učiniti. Franjevcisu ipak bili ugledni. Trgovci su čaku franjevački podrum donosili svojurobu. Partizani su nakon toga zatvaranjanapravili ispitivanje tko je tko.Civile su pustili, a franjevce su ubijalijednoga po jednoga. Prema svjedočanstvuonoga koji je sudjelovao utome ubijanju, a kasnije se i kajao, govorioje kako je stražar ulazio u zbornicui pozivao jednoga po jednogafratra s rečenicom: "A sada ti, druže."Odvodili bi ih tako u vod vojnika kojisu jednoga po jednoga izudarali, dovelido skloništa, ubili metkom u zatiljaki bacili u sklonište. Kada su svi biliubijeni, zapalili su ih benzinom koji je18VERITAS - GLASNIK SVETOG ANTUNA PADOVANSKOGA - Veljača 2013.

ostao braniteljima Širokoga Brijega.Sklonište se nalazilo u samostanskomevrtu. Naime, tadašnje su vlasti,sluteći da se sprema rat, naredile dase uz škole izgradi i sklonište. Kako sufranjevci imali svoju gimnaziju, i onisu izgradili sklonište. Ono je na krajupostalo njihova grobnica.određeni broj imao je trajne tjelesnei psihičke posljedice mučenja. Od1945. do 1971. godine o tome se ništanije smjelo govoriti. Ali, ni narod nifratri nisu zaboravili tu dramu, čuvalisu spomen na širokobriške mučenike,čak i u inozemstvu. O tome se potihogovorilo i u obiteljima.Prigodnoniti je za njih vođen kakav proces. Umedijima se u posljednje vrijeme spominjaoStjepan Hršak za kojega je čakbila podnesena i kaznena prijava. Optužioga je Fran Živičnjak koji je trebaobiti ubijen u Maclju. Hršak je navodnoubio 21 svećenika i bogoslova i nakontoga trajno sačuvao pištolj kojim je toučinio. Sjećate li se možda kako je bivšipredsjednik RH Stjepan Mesić jednomreagirao pitajući: "Tko dira našezaslužne drugove?" Makar su neki izpolicije ozbiljno shvatili kaznenu prijavuprotiv Hršaka i započeli izvidneradnje, ova Mesićeva rečenica to jezaustavila.Prijenos kostiju pobijenih fratara u širokobriješku crkvuKada ste ih mogli pronaći i dostojnopokopati?Do 1971. godine nije se smjelo diratito područje. Bilo je zatvoreno, zatrpanokamenjem. No, kada je došlo imalo slobode, oni su izvađeni i stavljeniu limene sanduke. Riječ je o prvih12 franjevaca koje smo tada ukopali ugrobnicu u crkvi, a njima smo pridružilii 6 onih koje smo našli u Mostaru.U današnje vrijeme pronašli smo joščetvoricu. Odredili smo da u ŠirokomeBrijegu bude naše žrtvoslovno mjestoi da tijela svih fratara mučenika kojepronađemo stavljamo u zajedničkugrobnicu u širokobriješku crkvu. Dodanas znamo za tijela njih 31: od togasu 22 pokopana na Širokome Brijegu,2 na Kočerinu, 3 u Čitluku, 3 u Maclju,1 u Međugorju. Ako i u Ljubuškomeuspijemo pronaći još dvojicu, bit ćeto ukupno polovica onih koji su mučeničkistradali 1945. godine. Pogledamoli broj pobijenih, to je gotovotrećina tadašnje Provincije. Druga trećinabila je u inozemstvu – ili na službiili su izbjegli ispred partizana, a jednaje trećina ostala ovdje. Kasnije, dopada komunizma, njih 90-ak prošlo jei tamničke godine. Trojica su umrla odmuka koje su podnijeli u zatvorima,nekoliko je njih duševno skrenulo, aJe li itko ikada odgovarao za smrthercegovačkih franjevaca?Ubijeno je njih 66, a mi još nismonašli da je igdje postojalo kakvo suđenje.Izuzetak je fra Radoslav Glavaš,koji je s još njih 57 ubijen u Zagrebu.Fra Radoslav je tada bio ministar bogoštovljai mogao je pobjeći. No, nijese osjećao krivim da bi morao bježati,pa je ostao u Zagrebu. S drugimaje ubijen u roku od pola sata, a kaokrivnju su mu pripisali i pokrštavanjeSrba. O svemu tome pisao je i tadašnji"Vjesnik." O ubojicama se nije pisaloIako se u tadašnjim medijima nijesmjelo pisati o mučeništvu hercegovačkihfranjevaca, Crkva je ipak tuinformaciju proširila dalje, te se vijestproširila. Kako su u tome uspjeli?Biskup mostarski Petar Čule odmahje poslao svoje suradnike kako biispitali što se dogodilo. Tako je već utravnju 1945. izvijestio nadležnu kongregacijuu Rimu o događanjima na ŠirokomeBrijegu. Također je uspio doćii do nadbiskupa Alojzija Stepinca kojije bio glava Crkve u Hrvata. Biskupi su20. rujna 1945. vjernicima napisali pismo,među ostalim, izričito spominjućiubojstvo hercegovačkih franjevaca.Čitavo to pismo strahovito je odjeknulou komunističkim redovima te uinozemstvu. Početkom listopada biskupČule Provinciji je dao poticaj dazapočne istraživanje svjedoka koji supod prisegom morali reći što se svedogodilo. Bio je to gotovo početakkauze.U knjizi "Mostarska operacija" opisane su borbeza Široki Brijeg i Mostar. Nigdje se ne spominju zločininad franjevcima i pukom toga kraja. Ali kasnije jejedan partizan (P. R.) Druge dalmatinske brigade,čiji su mnogi borci počinili stravične zločine,svjedočio o drami koja se dogodila u selu Gornji Gradac:"Na red su došli fratri. Držali su krunice. Govorili suda nikakvo zlo nisu napravili, da nizašto nisu krivii da su narodu samo pomagali, ali milosti nije bilo.Odjeknuli su krvavi rafali i okončali život pravednihmučenika. Nakon toga poubijani su odvučenidalje od puta. Tijela su im partizani prekrili snijegom".(J. Pavković, Večernji list, 8. veljače 1995.)VERITAS - GLASNIK SVETOG ANTUNA PADOVANSKOGA - Veljača 2013.19

PrigodnoZajednička grobnica pobijenih fratara u širokobriješkoj crkviNo, nakon mjesec dana OZNA jesaznala za to, provalila u sjedište Provincijeu Mostaru i uništila sve što jenašla. Neke su svjedoke zatvorili, aneke dobro prestrašili. I početkom1947., kada je Drugi svjetski rat većbio završio, partizanski su komesariistjerali fratre iz samostana u Mostarui zapalili sve ono što nije izgorjelodvije godine ranije. Osim knjiga izknjižnice, ovoga su puta spalili i maticekoje su vođene od sredine XVIII.stoljeća. Ipak, unatoč svemu tomu,mi i danas imamo sačuvane neke originalesvjedočanstva ljudi koji su biliovdje dok se sve to događalo. Fratrisu pokušavali zabilježiti sve što je bilomoguće. Jednostavno, mi fratri nismose dali ušutkati i radili smo koliko smomogli. S dolaskom slobode prišli smosustavnomu istraživanju. Počeli smos Povjerenstvom za pripremu kauzemučenika, 2006. godine imenovan jepostulator u Rimu, a 2007. godinevicepostulator. Ta je služba povjerenameni, a posla je još puno. Veliki jebroj tih 66 fratara i za njih treba dostavremena.Više informacija potražite na:www.pobijeni.infoili u glasilu vicepostulature"Stopama pobijenih."Sjedište Vicepostulature:Kard. Stepinca 14,88 220 ŠIROKI BRIJEG, BiH.Budući da govorimo o mučenicima,za njihovu beatifikaciju nije potrebnočekati čudo. Već sama činjenicada su ubijeni iz mržnje prema vjeri"ulaznica" je za proces. Fra Miljenko,što još predstoji do beatifikacije?Potrebno je završiti ispitivanja živihsvjedoka, doći do pismohrana ugradovima važnima za ove događaje,građu sustavno pripremiti i predatibiskupu koji će, nakon ispitivanja,odlučiti kada će početi kauza. Moramnapomenuti da ne treba žuriti, jer ćepostupak dugo trajati. I u Rimu treba"doći na red", jer mi nismo jedini u nizus ovakvim primjerom mučeništva.No, nije ni važno da ovo bude žurno.Puno je važnije da mi očistimo svojusvijest, da odbacujemo komunističkekriterije koje su nam nametnuli. Mi,koji smo rođeni u komunizmu, živjelismo u takvo vrijeme kada se nešto"uvuklo" u nas. No, sa zdravom sviješćumožemo izroniti iz toga ropstva.Volio bih da se beatifikacija širokobriškihmučenika dogodi u zaista očišćenojsvijesti za taj događaj, kao neštonovo i veliko.Bijes komunističke partijena pastirsko pismoPastirsko pismo jugoslavenskogaepiskopata od 20. rujna 1945. dokumentiranoiznosi sva nasilja, nepravdei sve napadaje kojima je izloženakatolička Crkva u Jugoslaviji, a naposeu Hrvatskoj, kako u vrijeme partizanskeoslobodilačke borbe, tako i uDemokratskoj Federativnoj RepubliciJugoslaviji. Biskupi su to stanje nazvalipravim imenom: progonom KatoličkeCrkve. Katolici su u Pastirskome pismutražili putokaz u suvremenoj zbrci tesu se još više povezali sa svojim duhovnimpastirima. Posebno su gledalina nadbiskupa Stepinca kao na svogaduhovnoga vođu.Komunisti su Pastirsko pismo doživljavalikao napadaj na tekovine Narodnooslobodilačkeborbe i zaopočelibjesomučnu kampanju protiv biskupa,a napose protiv bl. kardinala AlojzijaStepinca kojega smatraju idealnimi stvarnim začetnikom pisma. Takokomunistička borba, koja je već bilana djelu, sada se rasplamsala, i izdana u dan biva sve oštrija te dosižesvoj vrhunac u prosincu i siječnju, isvoju završnicu u namještenome procesuprotiv nadbiskupa Stepinca."Više puta čuo samod naših ljudi da suširokobriješki fratriprije smaknućapjevali svete pjesmeu špilji pogubljenja:'Čuo se glas iz špilje injihovo pjevanjesvetih pjesama!'... Moguće da je tu pričuispričao neki od svjedokai sudionika pogubljenjada bi iskupio svoju dušu.U to sambrzo povjerovao, jer znamda su i prvi kršćani,koji su bili nevini,pjevali u čast svome Bogu,svome Isusu, Ješui,Kyriosu, prije smaknućaod divljih zvijeri,lavova i tigrovau rimskim amfiteatrima."(don Ilija Drmić)20VERITAS - GLASNIK SVETOG ANTUNA PADOVANSKOGA - Veljača 2013.

Ponajprije nas, predragi vjernici,rastužuje i zabrinjuje bolna i strašnasudbina mnogih svećenika, pastira vašihduša. Već za vrijeme rata velik jebroj svećenika poginuo, ne toliko usamim ratnim borbama, koliko višeuslijed osuda sadanjih vojnih i građanskihvlasti. Kad su se svršile ratneoperacije, nisu prestale smrtne osudekatoličkih svećenika. Njihov broj premanašim podacima iznosi: 243 mrtva,169 u zatvorima i logorima, 89nestalih, svega 491. K tome pridolazi19 ubijenih klerika, tri ubijena laikaredovnika i četiri časne sestre. To jebroj, kakvog ne pozna povijest balkanskihzemalja kroz duga stoljeća. A štoje najbolnije, njima, kao ni drugim stotinamani tisućama, nije bilo dozvoljeno,što je inače dozvoljeno u civiliziranimzemljama i najgorim zločincima:da u posljednjim časovima prime sv.Sakramente.Sudovi, koji su izricali te smrtneosude vršili su svoj postupak kratkoi sumarno. Optuženici najčešće nisuznali za svoju optužnicu do pred samuraspravu. Njima često puta nije biloomogućeno da se brane onako, kakoto traži narav svake rasprave, t.j. dase brane pomoću svjedoka i odvjetnika.Upravo zato je poštena i nepristranajavnost u pravu, da osporavaovim smrtnim osudama svećenikanajbitniju vlastitost sudske presude,a to je pravednost. Tko može dokazati,da su toliki na smrt osuđeni katoličkisvećenici uistinu zločinci, koji zaslužujusmrtnu osudu? Zar su oni svibili koljači?Tako su na pr. u franjevačkom samostanuna Širokom Brijegu poubijanibez sudskoga postupka svi franjevci,koji su se tamo nalazili - njih 28na broju – premda nitko od njih nijeuzeo ni puške u ruke, a kamo li se borioprotiv narodno-oslobodilačke vojske– kako ih se je lažno optuživalo – ipremda su gotovo svi bili poznati kaoprotivnici fašističke ideologije.Kopija Pastirskog pisma katoličkih biskupa Jugoslavije od 20. rujna 1945.Bilo je slučajeva, gdje su tisućevjernika, široke mase naroda, tražileod vlasti, da im puste njihove svećenikena slobodu, jer oni jamče, za njihovunevinost. Pa ipak su bili osuđeni.Očevidno je, da takvo suđenje nije vršenou ime naroda i njegove kršćanskepravde. Nespojivo je naime s naravnimkršćanskim osjećajem pravde,koji je vrlo budan u našim vjernicima,da se izriče smrtna osuda zato, što jenetko drugoga političkog mišljenja,a nije inače počinio nijednog drugogzlodjela. Zakoni su pravde iznad pojedinihpolitičkih nazora i vrijede za svavremena i za sve ljude podjednako. Uime te vječne pravde mi dižemo svojglas pred svima vama, predragi vjernici,na obranu nepravično osuđenihsvećenika. Ali ne samo njih, nego idrugih tisuća i tisuća, vaših sinova ivaše braće, koji su kao i oni osuđenina smrt, a da nisu mogli dati svojuobranu, kako je dozvoljava svaka kulturnadržava.Time, što uzimamo u zaštitu tolikenevino osuđene svećenike, nikako nemislimo braniti krivce. Dopuštamo,da je bilo i takvih svećenika, koji suse – zavedeni nacionalno-stranačkomstrašću – ogriješili o sveti zakon kršćanskepravde i ljubavi i koji su radi togazaslužili, da odgovaraju pred sudomzemaljske pravde. Moramo međutimistaći, da je broj takvih svećenika višenego neznatan, i da se teške optužbe,što su se u štampi i na skupštinamaiznosile protiv velikog dijela katoličkogsvećenstva u Jugoslaviji, imajuuvrstiti u red tendencioznih pokušaja,Prigodnoda se svijesnim lažima zavara javnosti oduzme ugled Katoličkoj Crkvi.Velik broj svećenika leži po raznimlogorima, osuđen na dugogodišnji prisilnirad. Dapače je sve do danas grkokatoličkivladika dr. Janko Šimrak lišenslobode, dok nam je sudbina biskupaCarevića nepoznata. U logorima, kojinisu priređeni za dulji i ljudi dostojanboravak, gdje često nemaju dovoljnohrane i najjednostavnijih ležaja,moraju mnogi obavljati poslove, kojiponizuju njihovo svećeničko dostojanstvo.Nije im često puta omogućeno,da prisustvuju nedjeljnoj službi Božjoj,premda za to postoje uvjeti, a još manjeim se dozvoljava, da sami čitajusvetu misu, i ako bi to bilo od velikeutjehe i duhovne koristi ne samo zanjih nego i za ostale brojne zatočenike.Njihova je sva krivnja u tome, štosu možda drugačije politički mislili,nego što misle oni, koji su ih osudili.Za mnoge pak od svećenika, kojesu odveli organi vlasti, danas ne znamogdje su. Ne koriste ni sva pitanja,ni sva potraživanja. Zameo im se svakitrag. Toliki gubitak svećenika teško seosjeća u duhovnoj pastvi. Brojne župenemaju svojih svećenika. Uslijed togaslabi vjerski život vjernika, koji su unovim prilikama izvrgnuti velikim vjerskimi duhovnim pogiblima.VERITAS - GLASNIK SVETOG ANTUNA PADOVANSKOGA - Veljača 2013.21