SP, IV, 1 (6), 2011.pdf - Pobijeni.info

St o p a m ap o b i j e n i hGlasilo Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«Godina IV., broj 1 (6), Široki Brijeg, siječanj – lipanj 2011., cijena 3 KM (12 kn)Široki Brijeg:Uvijek smo dolazilina njihov grob, pa i ukomunističko vrijeme

Tražimo svjedočenja glede njihova pogubljenja.Ako znate štogod o tome,što prije nazovite Vicepostulaturu.Pridonesimo zajedno da jednoga dana postanublaženima i svetima!

Dekret pape Urbana VIII.U skladu s dekretom papeUrbana VIII. i uredbom II. vatikanskogsabora izjavljujemoda ne želimo preteći sud Crkvekome se potpuno podvrgavamo.Riječi »mučenik«, »mučeništvo«,»čudesa« i sli čno imaju u ovomglasilu samo vrije dnost ljudskogsvjedočenja.Sp t o p a m ao b i j e n i hGlasilo Vicepostulature postupka mučeništva»Fra Leo Petrović i 65 subraće«,IV., 1 (6), Široki Brijeg, 2011.Glavni i odgovorni urednik:fra Miljenko Stojić, vicepostulatorLektura i korektura:Zdenka LeženićAdresa:Vicepostulatura, Kard. Stepinca 14,88220 Široki BrijegVeza:tel.: (039) 700-325faks: (039) 700-326e-pošta: mostar@pobijeni.infointernet: www.pobijeni.infoGrafički prijelom i tisak:FRAM-ZIRAL, MostarGlasilo izlazi polugodišnje:siječanj i srpanjGodišnja pretplata:BiH 6 KM, RH 24 KN, EU 6 EUR,SAD i Kanada 10 USDSlanje pretplate i dobrovoljnihpriloga (s naznakom za što):a) poštanskom uputnicomb) UniCredit Bank d.d. Mostar,poslovnica Ljubuški:žiro-račun (BiH):3381602276649744devizni račun (inozemstvo):IBAN: BA393381604876650839SWIFT: UNCRBA22Cijena pojedinog primjerka:3 KM; 12 KN; 3 EUR; 5 USDD ragi čitatelji!Iz ljetopisa 4Podsjetnik 7Povijesne okolnosti 10Stratišta 16R i j e č u r e d n i k afra Miljenko StojićVrijeme neumitno klizi, što nije čudno.Božji su zakoni takvi. Međutim, čudnoje ako svoje djelovanje ne upravljamoprema njima. To pridonosi neprestanutapkanju u kaosu i besciljnu lutanju. Zarje uopće potrebno reći da to nije dobro?Vicepostulatura nema poslanje izravnose baviti čišćenjem kaosa koji nasokružuje, ali svojim djelovanjem pridonositakvim nastojanjima. I zbog togasmo sretni. Položiti život na oltar vjere idomovine, kao što su to učinili hercegovačkifranjevci, nije tek hirovit čin negoiskaz duboke ljubavi prema Bogu i čovjeku.Od samoga početka to je vjerni pukprepoznao pa je neprestano dolazio nanjihove grobove unatoč svim opasnostimakoje su vrebale u hudo komunističkovrijeme.Ne samo da bi bilo dobro nego je izadaća društvenih vlasti da u rasvjetljavanjemraka, što nam ga je ostavilo komunističkovrijeme, krenu odlučnijimkorakom. Na žalost, to se ne događa.Naprotiv, neki se odlučnije vraćaju u tajmrak. Ista je stvar na objema stranamagranice koja dijeli hrvatski puk. Nije ovomjesto i nije ovo glasilo za duge komentarezbog čega je to tako. Spomenimosamo da i danas većina smatra da političkesile, nesklone hrvatskoj državi, jedinouz pomoć komunističkog vezivnog tkivamogu sanjati o nekoj novoj Jugoslaviji.Na nama je koliko ćemo zaboravljati teš-ko i slavno vrijeme Domovinskoga rata isrljati u te nove saveze. A oni se oblikujuraznim regionalnim ligama, regionalnimpolitičarima, regionalnim policijama,regionalnim pjevačima, regionalnimumjetnicima, regionalnim... Ne vjerujemda bi nam ubijen puk i ubijeni franjevcisavjetovali hod upravo u tom smjeru.I dok mi još tražimo njihove kostirazbacane po raznim masovnim grobnicama,dotle društvene vlasti okreću svojuglavu kao da se ništa ne događa. Na stranusvjesni pojedinci koji čine sve što je unjihovoj moći da bi se stvari pokrenule smrtve točke.Jedna od stvari koje su u zadnje vrijemepokrenute, upravo zahvaljujući svjesnosti,jesu povjerenstva za uređivanje iobilježavanje grobišta iz Drugog svjetskograta i poraća na području općinaŠiroki Brijeg, Ljubuški, Neum i Posušje.Vicepostulatura ima čast da je bila njihovidejni začetnik i da prema svojim mogućnostimapridonosi njihovom uspješnomradu. Uz Božju pomoć dovršit ćemo započetposao i onda zadovoljno odahnutijer smo učinili što smo mogli. Od svakogaod nas zaista se ne traži ništa drugo.Trznimo se, dakle, i ne dopustimoda nam prilika ode u nepovrat. Svojimdjelovanjem rasvijetlimo mrak oko sebe.Usudimo se misliti i bit će nam jasno štoi kako trebamo učiniti.Mir i dobro!I Z S A D R Ž A J AIstraživanja 27Pobijeni 45Razgovor 52Podlistak 56S2011.1pISSN: 1840-38083

Iz ljetopisaPREDSJEDNIK VLADE ZHŽ-a DR. ZVONKO JURIŠIĆPOSJETIO MASOVNU GROBNICU U LJUBUŠKOMŠiroki Brijeg, 23. srpnja 2010.(Vlada ZHŽ) – Predsjednik VladeZapadnohercegovačke županijedr. Zvonko Jurišić sa suradnicimaposjetio je danas Općinu Ljubuškina čijem se području već peti danobavljaju iskopni radovi na masovnojgrobnici na lokalitetu Tomića njiva.Tijekom razgovora s fra MiljenkomStojićem, vicepostulatorom postupkamučeništva »Fra Leo Petrovići 65 subraće«, predsjednik Jurišić jenaglasio da je riječ o ratnom zločinukoji ne zastarijeva naglasivši pritomkako je to sasvim dovoljan razlog dase u čitav ovaj proces uključe sva županijskaistražna tijela.Također, Jurišić je biranim riječimaiskazao zahvalnost članovimaPovjerenstva za obilježavanje i uređivanjegrobišta iz Drugog svjetskograta i poraća na području općineLjubuški, kao i vicepostulatoru fraMiljenku Stojiću, podupirući ovajproces na način da se sve mjerodavneinstitucije djelatno uključe u smjeruistrage i završetka procesa.Predsjednik Jurišić je u ime VladeZapadnohercegovačke županijenaglasio da su mu poznati troškovipostupka identificiranja i DNK analizete je obećao Vladinu financijskupotporu u realizaciji ovog procesa.Vicepostulator postupka mučeništva»Fra Leo Petrović i 65 subraće«fra Miljenko Stojić upoznao jepredsjednika Jurišića o dosadašnjimaktivnostima kao i o podrobnostimavezanima za djelatnosti na ovoj masovnojgrobnici gdje je, sudeći premapronađenim ostatcima franjevačkoghabita, krunice i naočala, pronađenotijelo fra Slobodana Lončara, kao ijoš jednoga fratra, ubijenih u veljači1945.Uz kazano, fra Miljenko je izraziozahvalnost predstavnicima vlastiOpćine Ljubuški na nesebičnu angažmanuu čitavom ovom složenomprocesu naglasivši kako je ovo put daHercegovačka franjevačka provincijanapokon pronađe svoje članovenestale na koncu Drugog svjetskograta, a mnoge obitelji na dostojanstvennačin napokon pokopaju svojenajbliže za koje desetljećima nisusmjeli ni pitati. OSTATCI ŽRTAVA PRONAĐENIH U MASOVNIM GROBNICAMAKOD KNEŠPOLJA PREBAČENI U MOSTARS2011.1pMostar, 13. rujna 2010. (FENA / bljesak.info) – Posmrtniostatci 28 žrtava iz triju masovnih grobnica uKnešpolju kod Širokog Brijega prebačeni su na Medicinskifakultet Sveučilišta u Mostaru. Riječ je o žrtvamakoje su partizani u veljači 1945. zatvorili i nakon nekolikodana poubijali te zakopali na lokalitetu Dubrava uKnešpolju.Predsjednik Povjerenstva za obilježavanje i uređivanjegrobišta Drugog svjetskog rata i poraća općine ŠirokiBrijeg Pero Kožul i član Povjerenstva fra Miljenko Stojićpredali su posmrtne ostatke žrtava službama mostarskogMedicinskog fakulteta gdje ih je primila dekanica prof.dr. sc. Ljerka Ostojić. Naime, Medicinski fakultet u Mostaruće, u suradnji s Medicinskim fakultetom Sveučilištau Splitu i uz pomoć specijalistice za sudsku medicinusplitskog KBC-a Firule Marije Definis-Gojanović, izvršitiDNK analizu žrtava.Radi identifikacije stradalih s ravnateljem je Sveučilišnekliničke bolnice Mostar Antom Kvesićem dogovorenouzimanje uzoraka krvi najbližoj rodbini žrtava.Iskapanje i premještanje masovnih grobnica uKnešpolju početkom lipnja provelo je Povjerenstvo zaobilježavanje i uređivanje grobišta Drugog svjetskog ratai poraća općine Široki Brijeg u suradnji s Vicepostulaturompostupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«i JU Coming. Iskapanje su predvodili Marija Definis-Gojanović, specijalistica za sudsku medicinu splitskogKBC-a Firule, i arheolog mr. Tihomir Glavaš.U prvoj masovnoj grobnici pronađeni su ostatci 8 žrtava,u drugoj 12 te u trećoj masovnoj grobnici ostatcijoš 8 žrtava partizanskog zločina. U sve tri masovnegrobnice nađeni su ostatci brojnih čahura, novčića, cipelai drugih predmeta koji također mogu pripomoći identifikacijižrtava i slaganju mozaika što se i kako stvarnodogodilo. 4

ODRŽAN 2. SIMPOZIJ »STOPAMA POBIJENIH«Široki Brijeg, 11. listopada2010. (Vicepostulatura) – Dana10. listopada 2010. na Širokom jeBrijegu održan 2. simpozij »Stopamapobijenih« što ga priređujeVicepostulatura postupka mučeništva»Fra Leo Petrović i 65 subraće«na čelu s vicepostulatoromfra Miljenkom Stojićem. Svrhasimpozija je istraživati ubojstvo66 hercegovačkih franjevaca tijekomi u poraću Drugoga svjetskogarata da bi jednoga danamogli biti proglašeni blaženima isvetima.Program je započeo u 11.00svetom misom u franjevačkomsamostanu koju je predvodiogvardijan i član Povjerenstva Vicepostulatureza prikupljanje iistraživanje građe fra Sretan Ćurčić.Sumisili su fra Ante Marić ifra Miljenko Stojić. Prostrana samostanskacrkva bila je ispunjenado posljednjeg mjesta, a neki suostali i vani. Gvardijan fra Sretanpropovijedao je o zahvalnosti i oubijenim hercegovačkim franjevcimate pozvao domaći puk i sveljude dobre volje da i dalje čuvajuuspomenu na njih i na sve koji sutih godina nepravedno ubijeni.Odmah nakon svete mise započelose s radnim dijelom simpozija.Prvo predavanje naslovljeno»Stanje i djelovanje Hercegovačkefranjevačke provincije tijekomi u poraću Drugog svjetskog rata«održao je fra Ante Marić, član PovjerenstvaVicepostulature za prikupljanjei istraživanje građe. Nakonnjega izlagale su prof. dr. sc.Marija Definis-Gojanović i doc.dr. sc. Davorka Sutlović o temi»Sudska medicina i Drugi svjetskirat, s posebnim osvrtom na pobijenehercegovačke franjevce«. Zajednosa svojim suradnicima onesu 30. prosinca 2005. na odjelusudske medicine KBC-a Splitidentificirale fra Melhiora Prlića.Fra Melhior je ujedno prva žrtvaDrugog svjetskog rata na područjubivše Jugoslavije koja je identificiranas pomoću DNK metode.Treće predavanje održao je PeroKožul, pročelnik Povjerenstva zaobilježavanje i uređivanje grobištaiz Drugog svjetskog rata i poraćana području općine Široki Brijeg.On je govorio o radu ovog povjerenstvakroz proteklo vrijeme.Sudeći prema licima i izjavamanazočnih, simpozij je urodioplodom. Narod sve više saznajeo radu Vicepostulature i još boljeshvaća da stradali fratri i puk uDrugom svjetskom ratu i poraćunisu zaboravljeni unatoč nebrizii nedemokratskom ponašanjuvlasti s obiju strana hrvatskegranice.Iz ljetopisaVICEPOSTULATOR FRA MILJENKO STOJIĆ GOSTOVAO NA HTV-u 1Humac, 3. studenoga 2010. (Vicepostulatura)– Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupkamučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, 3. jestudenoga gostovao u HTV-ovoj emisiji Riječ i životkoju je o temi »Postoji li pravda« vodio Neno Kužina.Drugi gost emisije bio je Marijan Bitanga, sudacŽupanijskoga suda u Zadru.Bila je to jedinstvena prilika da se i kroz ovaj medijprogovori o ubijenim hercegovačkim franjevcima.Naime, HTV se do sada nije »proslavio« izvješćimao toj tako dugo prešućivanoj tematici, stogaje ova četrdesetominutna emisija prava uspješnica,kako su to ocijenili i gledatelji. S2011.1p5

Iz ljetopisaOTVOREN ŽIRO-RAČUN POVJERENSTVA U LJUBUŠKOMLjubuški, 8. studenoga 2010. (Vicepostulatura) –Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta izDrugoga svjetskog rata i poraća na području općine Ljubuškiustrojeno je na sjednici Općinskog vijeća održanoj29. prosinca 2009. Novoosnovano povjerenstvo odmahse dalo na posao. Nakon pripremnih radnji, 19. srpnja2010. počelo je otkopavanje prve masovne grobnice nalokalitetu Tomića njiva. Do 28. srpnja 2010. na tom sumjestu nađeni ostatci 28 žrtava. Najmanje dvojica međunjima trebala bi biti hercegovački franjevci na što upućujuuz tijela pronađeni ostatci franjevačke krunice i ostatcitkanine koja ponajviše podsjeća na franjevački habit.Otkopavanje druge masovne grobnice Bare započelo je27. rujna 2010. i do sada su u njoj pronađeni ostatci 9tijela. Radovi se i dalje nastavljaju sukladno vremenskimuvjetima. Naime, svjedoci tvrde da u blizini ima još neotkopanihtijela.Zajedno s Povjerenstvom radove izvodi i Vicepostulaturapostupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«ne samo zbog ubijenih franjevaca nego i da bise pomoglo u traženju stradalih vjernika. Svi posmrtniostatci bit će podvrgnuti postupku identifikacije koja ćese obaviti u KBC-u Mostar.Za sve ove radove, a naročito za identifikaciju, potrebnasu velika novčana sredstva. Zbog toga se Povjerenstvo,uz potporu Vicepostulature i vicepostulatora fraMiljenka Stojića koji je njegov član, obraća svima onimakoji su u mogućnosti novčano pomoći ove radove. U tuje svrhu ovih dana, u sklopu općinskog žiro-računa kodUniCredit banke – poslovnica Ljubuški, otvoren podračun3381602276734328. Svaki je i najmanji prilog dobrodošao.Unaprijed zahvaljujemo. DOVRŠENO PRESELJENJE VICEPOSTULATURE NA ŠIROKI BRIJEGŠiroki Brijeg, 30. studenoga2010. (Vicepostulatura) – Vicepostulaturapostupka mučeništva »FraLeo Petrović i 65 subraće« službenoje 10. studenoga 2010. preselila naŠiroki Brijeg. Otad pa do jučer, 29.studenoga, dovršavani su svi preduvjetida se može punom snagom nastavitis radom. Stoga objavljujemopromijenjene, korisne podatke.Adresa: Kard. Stepinca 14,88220 Široki Brijeg; tel.: (039) 700-325; faks: (039) 700-326. E-adresa(mostar@pobijeni.info) i portal(www.pobijeni.info), naravno, ostalisu isti. KONTAKTNI PODATCI ZA DAVANJE UZORAKA KRVI OBITELJI POBIJENIHU KOMUNISTIČKIM MASOVNIM GROBNICAMAS2011.1pŠiroki Brijeg, 8. prosinca 2010. (Vicepostulatura)– Ovih smo dana s Odjela za sudsku medicinu KBC-aSplit dobili obavijest da su otvorene kontaktne telefonskelinije i određene osobe koje će raditi na uzimanju uzorakakrvi obitelji pobijenih u komunističkim masovnimgrobnicama tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata.Potrebno je tijekom radnog vremena (ponedjeljak – petak;8.00 – 16.00 sati) zvati gđu Boju Režić na tel. (021)556-672 ili ing. Davorku Sutlović na tel. (021) 556-717.Riječ je o masovnim grobnicama čije je iskapanje pokrenulai obavila Vicepostulatura postupka mučeništva »FraLeo Petrović i 65 subraće« zajedno s Povjerenstvom zaobilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskograta i poraća na području općina Široki Brijeg i Ljubuški.Pozivamo pučanstvo, ne samo ovih općina, da prijavemasovne grobnice za koje znaju i da potaknu osnivanjespomenutog povjerenstva na području svoje općine, akoto već nije urađeno. 6

Komunistima ništa nije bilo svetoKOMUNISTIČKO OBEŠČAŠĆENJE CRKVENA ŠIROKOM BRIJEGUOštetili su je, obeščastili, ali ona je ostala dok je njih zameo vjetarPodsjetnik► Piše: fra Ante MarićŠiroki se Brijeg zbog svoga strateškogpoložaja zadnjih mjeseci Drugogsvjetskog rata našao na samojbojišnici. Vele, naime, da je stožerWehrmachta zapovjedio obranudoline rijeke Neretve u područjuHercegovine kako bi s juga premasjeveru (Ploče – Mostar – Sarajevo)osigurao povlačenje svojih trupa sjužne bojišnice. Stoga su branjenevažne im strateške točke – Nevesinjes istoka i Široki Brijeg sa zapada. Partizani,potpomognuti saveznicima izzraka, prišli su Širokom Brijegu većkrajem listopada 1944. Bitke za ŠirokiBrijeg započele su na svetkovinuSvih svetih 1944. Budući da su se naŠirokom Brijegu nalazili samostan,crkva, gimnazija i konvikt, u ratnomsu se vrtlogu našli i fratri. Postojenaznake da je ondašnji provincijal fraLeo Petrović pokušavao i pismenimputem izmoliti da se ti vjerski, kulturnii povijesni objekti poštede, daostanu izvan bojnih djelovanja. Kakoje povijest pokazala, svi ti napori bijahubezuspješni.Već na samom početku rata Talijanisu okupirali Široki Brijeg, zauzeliprostorije konvikta za vanjskeđake i time ometali nesmetano odvijanjenastave u gimnaziji. Nakon kapitulacijeItalije te su pozicije zauzeliNijemci, a 1944. zgrade konvikta igimnazije pretvoriše u lazaret. Crtaobrane Širokog Brijega protezala sepreko Bakamuše, Burića brijega nazapad i Šuškova brijega na istok.Zbog ratnih djelovanja ni škola višenije mogla raditi nesmetano. Životnougroženi, učenici su odlazili svojimkućama. Fratri su im zadavaligradivo koje su učili kod kuće, a naŠiroki bi Brijeg dolazili polagati kadsu to dopuštale prilike. Krvav je biozavršetak rata na Širokom Brijegu.Partizani su zauzeli Široki Brijeg uonom trenutku kad je zapovjeđenoda se on više ne brani i da se vojskapovuče ili preda. Vojska se povlačilaprema Mostaru, a oni koji su sepredali, osim nekolicine njih, bilisu okrutno likvidirani. 1 Iz mržnjeprema vjeri, in odium fidei, u toj suvojnoj najezdi likvidirani i širokobriješkifratri. Pravdajući svoj zločinačkičin, partizani su kasnije izmišljali dasu fratri bili naoružani i da se iz samostanai crkve, posebno s crkvenihzvonika, na njih pucalo. 2Nakon što su ih ubili, fratre suspalili i zatrpali u ratnom skloništuu samostanskom vrtu, a potom devastiralifratarske objekte i opljačkaliimovinu. To je bila duga i temeljitadevastacija i pljačkanje koje je završilotek u proljeće 1947. Spaljeno jesve: knjižnica, arhivi, matice, a gimnazijskesu zbirke, godinama brižnonjegovane i bogate, uništene. Išlose tako daleko da je otučen i natpisponad samostanskih vrata iz vremenautemeljenja samostana 1846. Nikadviše nisu dopustili da oživi jednaod najjačih gimnazija na jugoistokuEurope.Najljepši objekt, iako svojomgrandioznošću i ljepotom nimalo nezaostaju ni objekti gimnazije i konvikta,bijaše širokobriješka crkva.Temeljni joj kamen 20. lipnja 1905.polaže slavni hercegovački franjevacbiskup fra Paškal Buconjić. Njezingraditelj bijaše otac sirotinje fra DidakBuntić. Zasjela na hercegovačkomSionu, na mjestu stare (iz 1846.)crkve, mamila je Široki Brijeg i cijelu1O tome svjedoči gotovo stotinu ratnih stratišta na području Širokog Brijega. Već su ekshumirana tri u Dubravi na područjuKnešpolja. Ekshumiranje se nastavlja.2Čak su govorili i o polijevanju vrelim uljem s prozora samostana i s »bedema«. Prvi javni glas protiv tih laži dižu katoličkibiskupi na zasjedanju BK u Zagrebu 20. rujna 1945.: »Tako su npr. u Franjevačkom samostanu na Širokom Brijegupobijeni bez ikakvog sudskog postupka svi franjevci koji su se tamo nalazili, njih 28 na broju, premda nitko od njih nijeuzeo ni puške u ruke, a kamoli se borio protiv narodno oslobodilačke vojske kako ih se lažno optuživalo i premda sugotovo svi bili poznati kao protivnici fašističke ideologije.«S2011.1p7

UMRLA MILKA PLANINC, NEKADAŠNJA KOMESARKAXI. DALMATINSKE BRIGADE I KLJUČNA OSOBA USLAMANJU HRVATSKOG PROLJEĆAPovijesne okolnostiMilka Planinc s drugovina koje povijest pamti po zločinuZagreb, 8. listopada 2010.(Damir Šimić / hrsvijet.net) – Nekadašnjakomesarka čete za vezuXI. dalmatinske brigade i visokajugoslavenska dužnosnica MilkaPlaninc, predsjednica Saveznogaizvršnog vijeća sredinom osamdesetih,preminula je 7. listopada2010. u Zagrebu u 86. godini života.Milka Malada, kasnije udanaPlaninc, rođena je u Drnišu1924., a odrasla je u Splitu. UDrugome svjetskom ratu bilaje pripadnica XI. dalmatinskeudarne brigade, kasnije političkakomesarka u četi za vezu te istebrigade, a iz rata je izišla s činomporučnice. Sudeći prema iskazimasvjedoka, Milka Malada-Planincbila je izravni sudionik i očevidacniza krvavih partizanskih zločinana Širokom Brijegu, Drnišu, KočevskomRogu, Mariboru i mnogimdrugim mjestima.U politiku se uključila na zagrebačkojTrešnjevci i s položaja ugradskom sekretarijatu za kulturudolazi do republičkog sekretarijata(ministarstva) prosvjete i domjesta predsjednice Hrvatskogsabora (1967. – 1971.).Nakon sloma Hrvatskog proljećanaglo se vinula u sam vrhtadašnje hrvatske politike. Tadaje došla na čelo Centralnog komitetaSaveza komunista Hrvatskeodakle, na prijedlog JosipaVrhovca, daje uhititi Franju Tuđmana,Dražena Budišu, ŠimuĐodana, Marka Veselicu, VladuGotovca, Hrvoja Šošića i drugeaktere političkih događaja početkomsedamdesetih godina. Jedanod najbližih suradnika Milke Planincbio je Ante Josipović, otacdanašnjeg hrvatskog predsjednikaIve Josipovića.U njezinom premijerskommandatu jugoslavenske saveznevlasti potpuno su zabranile ili strogoograničile uvoz najvećeg brojaproizvoda široke potrošnje što jeza posljedice imalo teške nestašicekave, ulja, šećera, deterdženata ibrojnih drugih proizvoda. Ponestaloje automobilskih goriva paje SIV uveo prodaju na bonovekoji su svakom vlasniku osobnogautomobila omogućili da mjesečnokupi najviše 40 litara benzinaili dizela.Ograničena je i sloboda puto-S2011.1p11

Povijesne okolnostivanja u inozemstvo i to tako štosu za svaki prijelaz državne granicegrađani SFRJ morali uplaćivatinovčani depozit koji je progresivnorastao pri svakom sljedećemprijelazu granice u istoj kalendarskojgodini. Iako rigorozne, ovemjere spriječile su financijski kolapsjugoslavenske federacije i stabiliziraledevizne rezerve zemljena razini koja je krajem 80-ihomogućila posljednjem jugoslavenskompremijeru Anti Markovićuda proglasi konvertibilnostjugoslavenskog dinara.Nakon što je 1986. SIV prepustilaBranku Mikuliću, pretposljednjempremijeru bivše države,povukla se u mirovinu i zbogzdravstvenih problema devedesetihmorala koristiti invalidskakolica. Preminula je od neobjavljenihuzroka 7. listopada 2010.u Zagrebu. Bit će zapamćena kaojedina žena na premijerskom položajuu nekoj od socijalističkihzemalja.Nekoliko pokušaja da se MilkaPlaninc, zbog sumnji o izravnomsudjelovanju u masovnim zločinimakoje su jugoslavenski partizanipočinili nad ratnim zarobljenicimai civilnim pučanstvom,dovede pred sud, nisu uspjeli.Svaki pokušaj podizanja optužniceprotiv Milke Planinc spriječilaje »nevidljiva ruka«.Tako je ovaj svijet zauvijek napustilajedna od najdragocjenijihsvjedokinja o komunističkim zločinimanad hrvatskim narodom,a da pritom nadležnim državnimslužbama nije dan iskaz o masovnimzločinima jugoslavenskih komunistanad ratnim zarobljenicimai civilnim pučanstvom.Naravno, ratni zločin ne zastarijeva,ali pred zakonom nisu sviisti. Slučaj preminule Milke Planincujedno je krunski dokaz takvojtvrdnji. AKO SU MOGLI, DALMATINCI NISU SLALI DJECU UKOMUNISTIČKI NAPAD NA ŠIROKI BRIJEGZagreb, 26. listopada 2010. (Ivica Radoš / Večernjilist) – Pred kraj rata, od studenoga 1944. do veljače1945., partizani su, prije konačnog napada naŠiroki Brijeg, proveli mobilizaciju po Dalmaciji. GodišteIvana Braje Todorića, najstarijeg Ivićeva sina,trebalo je unovačiti. Komunisti su htjeli da najstarijiIvićev sin bude primjer, a Ivić ga je pak htio maknutidalje od vojske. Želio je da najstariji sin izbjegnenapad na Široki Brijeg pod izlikom da je bolestan.»Godine 1945. ćaću su partizani odveli u Vinjaneda radi na nekom mostu. Pokojni je Brajo trebaou vojsku. Onda su partizani rekli: “Ivićev se Ivanskriva, ne želi na Široki Brijeg, a njegovo je godište ubunkeru.” Partizani su Braju pokupili i s njim na ŠirokiBrig, iako je bio kratkovidan. Ćaća im je rekaoda je Brajo bolestan i kratkovidan, nosi naočale i nijeza pušku. Ali, tko te pita. Oni su rekli da će ići i drugiako vide da ide Ivićev sin«, prisjeća se A. Odorčić.Pa ipak, otac je uspio najstarijeg sina maknuti odnapada na Široki Brijeg, poslan je u Bašku Vodu. Toje sredio partizan Miše čije je roditelje Ivić izbavio izzatvora.Mlađeg Ivićeva sina, Antu Todorića (oca danaspoznatog Ivice, op. a.), koji je rođen 1937., nije hvatalamobilizacija.Međutim, Ivan Ivić Todorić nije pred kraj ratauspio spasiti ustašu Karoglana koji je, zapravo, najzaslužnijiza spašavanje roditelja partizana Miše. Karoglannije dočekao milost komunista.Ovo je dio iz podlistka o obitelji Todorić objavljena uVečernjem listu. Naslov je redakcijski. S2011.1p12

Malo se tko spasio iz tamnica u LjubuškomPOVIJEST KOJA (JOŠ) TRAJETraženje istine nije osveta nego pravo žrtava na dostojanstvo► Piše: dr. Ante ČuvaloPovijesne okolnostiLjubuške tamnice i grobišta (priredio Anđelko Zlopaša)Prošla su desetljeća od kraja Drugog svjetskograta, pali su komunistički totalitarni režimi, raspalese umjetne državne tvorevine, prohujao i odnio životejoš jedan rat, donesena je Rezolucija o europskojsavjesti i totalitarizmu (2. travnja 2009.) kojom suosuđeni zločini protiv čovječanstva, ali kod Hrvata(ali i nekih drugih) još uvijek je nedovršena kobnadionica nedavne povijesti. Premda zamagljena, onaje prisutna, ona ne zacjeljuje rane i ne podučava mlađe,nego kao ružna mora muči (još poneke živuće)progonjene i progonitelje, pa i njihove potomke.Kosti ubijenih leže u masovnim grobištima, a zamnoge ne znamo jesu li uopće i pokopani. Grobištaza koja znamo još su (uglavnom) neistražena. Državnevlasti u BiH, kao i u Hrvatskoj, žele te naše dragepokojne i dalje ostaviti iza komunističke dimnezavjese koja nas još obavija i svakodnevno udišemozrak koji su ta ideologija i njezini talibani zagadili.Misle valjda da će pobijeni i mučeni pasti u zaborav,kao i mučitelji i posljedice njihove ideologije.Ali ljudska memorija je čudna; sve ostaje, ništa sene briše. I kroz donedavno olovna vremena ljudi suočuvali sjećanja na stratišta i grobišta, mjesta gdje sunaši očevi, djedovi, braća, stričevi i rođaci bez sudai presude pobijeni i leže čekajući da istina o njihovojnepravednoj smrti ugleda svjetlo dana.Vodstvo Općine Ljubuški, da bi poduzelo istraživanjeratnih i poratnih žrtava na svom području,29. prosinca 2009. ustrojilo je Povjerenstvo za obilježavanjei uređivanje grobišta iz Drugog svjetskograta i poraća na području općine Ljubuški. ČlanoviPovjerenstva su Vice Nižić (predsjednik Općinskogvijeća) – predsjednik, te članovi Nevenko Barbarić(načelnik Općine), mr. fra Miljenko Stojić, fra AnteMarić, dr. Ante Čuvalo, Gojko Grbavac (šef imovinsko-pravneslužbe), prof. Drago Grgić, Ivan Herceg(pomoćnik načelnika) i prof. Ante Paponja.Uz Nevenka Barbarića i Vicu Nižića, dvojicu vodećihosoba Općine, posebice je važna uloga fra MiljenkaStojića, vicepostulatora postupka mučeništva»Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Premda je njegovaslužbena dužnost pronalaziti, iskopavati i istraživatiokolnosti poginule mu subraće tijekom i poslijeDrugog svjetskog rata, svojim znanjem, iskustvomi poletom on predvodi i ovaj tužni, ali neprocjenjivposao.Grobište Tomića njivaNa području općine Ljubuški ima veći broj stratištai grobišta. U samom gradu zna se za nekolikolokaliteta. Prvo iskapanje obavljeno je na lokalitetuTomića njiva, koji se nalazi nedaleko od OŠ MarkaMarulića, danas u okružju lijepih obiteljskih kuća.Radovi su trajali od 19. do 28. srpnja 2010. Stručnidio posla predvodili su prof. mr. sc. Tihomir Glavašte forenzičarka prof. dr. sc. Marija Definis-Gojanović.Iskopavanje su izvodili ljudi iz Javnog komunalnogpoduzeća Ljubuški uz stalnu fra Miljenkovunazočnost, kao i čestu nazočnost vodećih ljudi izvodstva općine.Bili su to vrući ljetni dani, ali radilo se zdušno iprije i poslije radnog vremena. Svatko je želio da seS2011.1p13

Povijesne okolnostiS 12011. pSvjesno društvo i Crkva zajednotraže pobijene. Nije ni ljudski nikršćanski da njihova žrtva padneu zaborav.posao odradi dobro i u što kraćemvremenu. Kroz sve te dane dolazilisu članovi obitelji onih za kojese zna ili se misli da su tu ubijeni.Dolazili su mnogi fratri iz samostanana Humcu, okolnih župai iz daljeg, jer se zna da u tomgrobištu leže posmrtni ostatci i(najmanje) dvojice fratara. Jedanod njih je vjerojatno fra SlobodanLončar, a drugi bi mogao biti ili fra Paško Martinacili fra Martin Sopta, ili sva trojica. Saznat će setko je pokopan u ovom grobištu, kao i drugima, kadstručnjaci naprave DNK analizu posmrtnih ostatakapobijenih.Dolazili su ljudi iz političkog života i sredstavajavnog priopćavanja koja su svakodnevno izvješćivalao rezultatima rada. Više posjetitelja donosilo jevodu i sokove da ublaže žeđ i vrućinu onima kojirade, a neki bi došli i s velikim pijetetom gledalihrpu kostiju i probali shvatiti osjećaje tih ljudi u trenutkukad su ovdje gledali smrti u oči, a vjerujem dasu poneki pokušali barem donekle dokučiti dubinumržnje onih koji su naredili i izvršili to i takva zlodjela.Radilo se to u ime komunizma i pod znakomcrvene petokrake za koju nedavno reče nitko manjenego predsjednik Hrvatske da je ona »simbol ljubavii mira«! Kakve li perverzije! Ovo grobište, kao idruga te vrste, prava su slika te ideologije i simbolane ljubavi nego mržnje prema svima i svemu što nijebilo ideološki podobno.Grobište na Tomića njivi nalazi se unutar jednogškripa, a po svemu izgleda da su ga prije pogibijekopali sami pogubljenici. Veličina mu je 5,10 x 4,18x 2,54 m. U tom je prostoru pronađeno 26 cijelihtijela i 2 djelomična kostura. Ta dva tijela zacijelosu bila slabo zakopana te su im gornji dio raznijeleživotinje. Netko je to morao zamijetiti te je, srećom,nabacio zemlju na ono što je preostalo pa su ipakočuvani donji dijelovi njihovih tjelesa. Slaže se to spričom svjedoka koji je kao dječak vidio ruku u fratarskomhabitu koja, kao ruka pravde, viri iz zemlje.Također je vidio i ptice kako kljucaju lubanju jednogod ubijenih. Oko šaka i mišica tih naših nevinopobijenih pronađeni su ostatci telefonske žice kojomsu očito bili vezani. Jedan je bio vezan oko vrata, adrugome su vezane i noge. Možemo samo nagađatizašto su ih baš tako vezali. Ubijani su na rubu jamei u nju gurnuti. Nekima, dok su bili okrenuti licemprema jami, pucali su u zatiljak pa su naglavačkepali na hrpu već mrtvih ili umirućih žrtava. Njihovesuhe kosti i danas punim glasomgovore o tim strašnim trenutcima.Među hrpom kostiju nađeni surazni predmeti: dijelovi krunica,češalj, naočale, okviri za naočale,nožić, puce, ostatci rukavica narukama dva tijela, kopče na remenu,ostatci obuće i odjeće, krojačkeškare, pribor za pušenje, gumenipotplati za opanke. Među svim timpredmetima, uz ostatke telefonskežice, ponajviše je čahura i naboja. Ubojice nisu žalilistreljiva! Sve te osobne stvari svjedoče o stvarnimljudima, s imenom i prezimenom, o njihovu životui zvanju. Također, žica, naboji i čahure dovoljno, ipreviše, govore o onima koji su ih ubijali.Grobište BareOvo se grobište nalazi iznad starog komunalnog,istočno od nekadašnje duhanske stanice i nedalekood današnjeg autobusnog kolodvora. Radovi na pronalaženjui otkopavanju ovog masovnog grobištaotpočeli su 27. rujna 2010. Trebalo je očistiti terenveličine 43 x 28 metra te skinuti asfaltni sloj. Tekse tada moglo početi s otkopavanjem. Jesenske kišepočesto su ometale rad te iskopavanje nije teklo niblizu onako brzo kao na »Tomića njivi«. No, nijese posustajalo. Iskopano je mnoštvo probnih rupadok se konačno nije došlo do grobišta koje se nalazisamo 5-6 metara istočno od bunara koji je pravljenza vrijeme austro-ugarske vlasti u ovoj zemlji. Meni,nestručnjaku za bunare i vodu, izgleda da se u ovajbunar sabire podzemna voda koja ispod brda krozpropusni teren uvijek pomalo teče, a otud se kroz cijev,ili kanalić, prirodnim padom prelijevala u česmuGujista. Kako nam natpis na česmi svjedoči, ona jenapravljena 1900. i nalazi se uz cestu nedaleko od14

unara. Ako je to tako, onda počinitelji zločina nisumarili ni za zdravlje živih jer su pokopali ljude u neposrednojblizini bunara iz kojeg se pila voda.Tek nakon dva tjedna rada i iščekivanja, 12. listopada2010., pronađeni su ostatci devet ubijenihosoba. Za neke se žrtve znaju imena, kao i za imenanekih ubijenih na Tomića njivi, ali se sa sigurnošćune može ništa tvrditi dok stručnjaci ne završe svojdio posla. I na ovom stratištu ljudi su pobijeni nasličan način kao i na Tomića njivi. Poslije strijeljanjabačeni su na hrpu u postojeći cik-cak rov koji jeiskopan za Drugog svjetskog rata. Kosturi su isprepletenižicom kojom su mučenici bili vezani, a čahurai naboja i ovdje ima napretek.U ovom grobištu nije nađeno punopredmeta. Tu su kutija za duhan,ogledalo, puce. Forenzičarki prof.dr. sc. Mariji Definis-Gojanović prilikomvađenja tijela pridružio se asistentPero Bubalo. Oni su došli kaostručna pomoć arheologu prof. mr.sc. Tihomiru Glavašu koji je vodioradove.Dok ovo pišem, iskopavanje nalokalitetu Bare još nije dovršeno. Ako budu povoljnevremenske prilike, možda sve bude gotovo do izlaskaovog broja Stopama pobijenih. Misli se da je ovdjeubijeno i zakopano još ljudi. Nitko nije siguran ubroj pobijenih i točno mjesto zakopavanja. Uglavnomse govori o 4-5 mjesta na kojima su ubijani izatrpavani. Istraživat će se dok ne bude procijenjenoda je učinjeno sve što se, ljudski govoreći, mogloučiniti da bi se pronašli ostatci komunističkih žrtavapobijenih na ovom lokalitetu. Dakle, radovi naovom i drugim ljubuškim grobištima nastavljaju se.Svjedoci i usmena predajaOpćinsko povjerenstvo već je od početka njegovaustrojstva molilo, i dalje moli, sve one koji su bilisvjedoci, ili su od svojih najbližih čuli o stratištimai grobištima iz Drugog svjetskog rata i poraća napodručju ove općine, da se jave bilo kojem članuPovjerenstva i daju svoj iskaz, a anonimnost im je,ako tako žele, zajamčena. To je građanska i moralnadužnost svakog od nas. Nadamo se da će Povjerenstvo,odnosno općina, ustrojiti i posebnu sekciju Povjerenstvaza prikupljanje i obradu svih prikupljenihsvjedočenja da bi se mogla dobiti što potpunija slikao svemu što se dogodilo tijekom tog kobnog vremenaiz naše ne tako davne povijesti.Žiro-računNakon iskopavanja, posmrtni ostatci pobijenihpojedinačno su odloženi u kutije te će se u limenimsanducima poslati Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostargdje će se DNK analizom obaviti identifikacija.Kako rekosmo, taj proces predvodi prof. dr. sc. MarijaDefinis-Gojanović. Za sve ove radove, posebiceza identifikaciju, trebat će velika novčana sredstva.U tu svrhu Povjerenstvo, uz potporu vicepostulaturei vicepostulatora fra Miljenka Stojića koji je njegovčlan, obraća se za pomoć svima koji su u mogućnostipomoći ovaj human i povijesno važan pothvat. Raditoga je, u sklopu općinskog žiro-računa kod UniCreditbanke – poslovnica Ljubuški,Traganju za nepravednopobijenima može se pomoćimolitvom, korisnim podatkom,ali i novčano. Svatkodobronamjeran neka se sampreispita kako će osobno pomoći.Zločin i pravdaotvoren račun za troškove iskopavanjai identificiranja pronađenihposmrtnih ostataka i onih koji ćezacijelo još biti pronađeni. Brojračuna je 3381602276734328.Svaki i najmanji prilog dobro jedošao na čemu unaprijed zahvaljujemo.Dužnost Povjerenstva je pronaći, istražiti, obilježitii urediti stratišta i grobišta iz Drugog svjetskograta i poraća na području općine Ljubuški. Zakonskaistraga vezana za počinitelje ovih i sličnih zločinate pokretanje pravnog procesa kojim bi se došlodo saznanja o naredbodavcima i izvršiteljima ovihzlodjela, te eventualno kažnjavanje onih koji su jošživi, nije u nadležnosti općinskog povjerenstva negopravne države. Za vrijeme iskopavanja na Tomićanjivi dva tehničara iz županijskog MUP-a Zapadnohercegovačkežupanije obavila su svoj dio stručnogposla. Je li to znak da će pravosuđe ove županije idržave ipak pokrenuti pravni proces protiv poznatihi nepoznatih počinitelja zlodjela? Nadajmo se!Moralo bi svima biti jasno da ovdje nije riječ otraženju osvete i o nečijem zatvaranju i progonunego o želji da se sazna povijesna istina, da naši mrtvine ostanu prešućeni, da ih se pokopa na dostojanstvennačin i da im se oda dužno poštovanje. Akose to napravi, bit će lakše djeci i rodbini pobijenih.Bit će mirniji i oni koji su doprinijeli i sudjelovali uovim zločinima. Traži se samo da istina već jednomugleda svjetlo dana, a istina oslobađa. Oslobađa sve!Na taj ćemo način i mi kao društvo i kao narod, kaohrvatski narod, konačno moći zatvoriti to žalosnopoglavlje svoje povijesti. Povijesne okolnostiS 12011. p15

StratištaTRAGOM KOMUNISTIČKIH ZLOČINA NA PODRUČJUOPĆINE LJUBUŠKILjubuški – Tomića njiva, 19. – 28. srpnja 2010.Dnevnik► Piše: fra Miljenko Stojić19. srpnja 2010.S2011.1pJutros smo počeli otkopavanjemasovne grobnice iz Drugog svjetskograta i poraća u samom središtuLjubuškog. Riječ je o lokalitetu Tomićanjiva. U veljači 1945. komunistisu, kako tvrde svjedoci, ovdjesmaknuli 15-ak osoba. Među njimatrebao bi biti barem jedan hercegovačkifranjevac. Mislimo da bi tomogao biti fra Slobodan Lončar. FraJanko Bubalo u svojoj knjizi Apokaliptičnidani svjedoči da je vjerojatnostrijeljan oko ponoći 12. ili 13. veljače.Taj dan vidio ga je kroz špijunkuna vratima i uspio mu udijeliti sakramentalnoodrješenje.Radom smo započeli u 8.00 sati.Sa stručne strane radove vodi arheologprof. mr. sc. Tihomir Glavaš.Tu je i pročelnik Povjerenstva zaobilježavanja i uređivanje grobištaiz Drugog svjetskog rata i poraća napodručju općine Ljubuški Vice Nižić,kao i vicepostulator postupka mučeništva»Fra Leo Petrović i 65 subraće«fra Miljenko Stojić. Ove dvijeustanove nositelji su svih radova.Puno nam u radu pripomaže bagerist,djelatnik Javnog komunalnogpoduzeća u Ljubuškom. Uz njegovupomoć vrlo smo brzo skinuli velikpovršinski sloj zemlje i kamenja uvisini od oko 1,5 m. Bila je to rupau zemlji pa su priroda i neodgovornipojedinci učinili svoje. Na prve kostinailazimo već oko 10.00 sati. Otadase počinjemo više oslanjati na rukečetvorice kopača.U okolici ove masovne grobnicenačičkane su sve redom lijepe privatnekuće. I na ovom zemljištu gdjekopamo vide se ostatci započetih temeljakuće. Nije izgrađena jer je vlasnikodustao od te namisli saznavšiza masovnu grobnicu koja se ovdjenalazi. Za neupućene, radimo na zemljištukoje se nalazi stotinjak metaranasuprot Domu zdravlja.Tijekom komunizma milicija jerevno privodila one koji bi se usudilipohoditi to mjesto i barem se kratkona njemu zadržati. Međutim, padomkomunizma puk je sve događaje nastojaootrgnuti od zaborava. O njimase počelo javno govoriti i zahvaljujućipoglavito franjevcima iz samostanana Humcu na mjestu masovne grobnicepodignut je željezni križ s natpisomtko je i kada učinio ovaj zločin izazivom za pokoj duša pobijenih. Mi,naravno, ne tražimo zločince, negotražimo žrtve. Državi, ako hoće, prepuštamonjezin dio posla. I razni jepojedinci tjeraju na to, kao jučer DamirŠimić na portalu hrsvijet.net.Sunce nemilice peče unatoč tomešto je sinoć naletio pljusak i grad kojisu prilično ohladili okoliš. Bilo je tosamo časovito i od svega osta samošteta u poljodjelstvu.Oko 11.00 sati posjetio nas jenačelnik Općine Nevenko Barbarić.Hvala mu na tome, kao i na svemuonome što je s dolaskom slobodečinio za nevino pobijene na područ-16

ju općine Ljubuški. Nije se bojao unovije vrijeme pokrenuti spomenutopovjerenstvo kao i zauzeti se da štoprije dođe do otkopavanja masovnegrobnice na području Vrgorca. Unjoj, naime, ima ubijenih 40-ak uhićenikaiz ljubuške tamnice.Nekako u isto vrijeme posjetionas je i fra Ante Marić. On ne samoda je član Povjerenstva nego je i prvikoji je kao pročelnik Povjerenstva zapripremu kauze mučenika pobijenihhercegovačkih franjevaca počeotragati za njihovim kostima. Vodioje iskapanje u Zagvozdu gdje je, uzostale, pronađen i 30. svibnja 2005.na patologiji u Splitu identificiranfra Melhior Prlić. To je prva identifikacijaneke žrtve iz Drugog svjetskograta pomoću DNK analize napodručju Hrvatske, BiH i Slovenije.Ujedno je to početak studija forenzikena Sveučilištu u Splitu. Spomenimoda su to uradili prof. dr. sc. MarijaDefinis-Gojanović, doc. dr. sc.Davorka Sutlović i njihovi suradnici.Zadovoljno pratimo napredovanjeradova. Nismo se nadali da ćemotoliko napraviti u ovako kratkomvremenu. Nakon što smo našli prvekosti, pokušavamo omeđiti područjemasovne grobnice. Tek nakon togapristupit ćemo pomnom čišćenju posmrtnihostataka ubijenih. Nakonzavršetka tog posla, trebala bi stićiforenzičarka Marija Definis-Gojanovići uz pomoć spomenutih povadititijela. Ona će nakon toga bitipohranjena u prikladne sandučiće iposlana na DNK analizu. Tek nakonanalize svi oni koji misle da je netkood njihovih najbližih među ubijenimamogu dati uzorak krvi za DNKanalizu. On će se kasnije usporeditis rezultatima DNK analize ubijenih.Čitavo jutro dolaze oni koji misleda su baš tu pokopani njihovinajmiliji. Dolaze i svjedoci koji su ilisami vidjeli pobijene u ovoj masovnojgrobnici ili im je netko o tomepričao. Koliko samo teških ljudskihsudbina... A zbog čega?Oko 13.00 sati posjetio nas je iministar policije ŽZH Ivica Gašpar.Lijepo od njega. Policija inače urednoosigurava masovnu grobnicu i ostatće ju čuvati kad završimo posao zadanas.Treba spomenuti i ljude u susjedstvu.Nesebično nam pružaju svakuvrstu pomoći. Baš kao i u Knešpoljuprije mjesec dana. Ne trebamo neštoposebno, ali nam je drago osjetiti tupovezanost.Koliko se god trudili, nismouspjeli ustanoviti opseg masovnegrobnice. Jedino sve više i više kostijuizvire iz zemlje. Izgleda da seprostire u dužinu. Mislimo ipak dasmo uspjeli ustanoviti dvije strane.Posao prekidamo u 16.00 sati. Nastavljamosutradan. Vraćajući se premasamostanu na Humcu, prolazimpokraj kuće gdje su bili tamničari iuhićenici. Podrum u kojem su žrtvedržane i odabirane za odstrjel i danasjezovito izgleda.20. srpnja 2010.Poučeni jučerašnjom nesnosnomžegom danas smo počeli ranije sposlovima na masovnoj grobnici nalokalitetu Tomića njiva u Ljubuškom.Točno u 7.00 sati svi smo bilina mjestu. Međutim, živa u termometruubrzo se popela iznad 30º C.Unatoč svemu dali smo se predanona posao.Sve više i više osobnih predmetapobijenih počinje isplivavati napovršinu. Najviše smo se obradovalidijelovima krunice. Bijele je boje,nije ona posebna franjevačka i ne ćenam pomoći u identificiranju mogućeubijenog franjevca, ali nam kazujeda su ubijeni vjerovali u Boga. S timu svezi treba spomenuti i svjedočanstvokoje smo danas čuli. Fra SlobodanLončar je zajedno s drugima biozatočen u tzv. Ozninoj kući. Krišomje ispovijedao uhićenike koji su ubijaninoću prethodno protrsivši krozdraču i trnje put do stratišta, prirodnogulegnuća ili rupetine u zemlji.Ubrzo je i fra Slobodana popila noć.Od rane zore zvoni mobitel, javljajuse djelatnici raznih javnih glasila.Nastoje izvijestiti puk o tomešto se ovih dana događa na ovomemjestu. Neki koji su nas posjetilirekoše da su im upravo javna glasiladojavila o ovome otkopavanju i unjima pobudila nadu da će konačnopronaći svoje najmilije koji su pobijenikao nevini, bez ikakva oružja urukama. A da je trebalo imati sreću,govori nam i sljedeći slučaj. Ispitivaču Ozninoj kući dobro je poznavaobrata uhićenoga. Čim je shvatio dasu braća, oslobodio ga je. On danaszahvaljuje Bogu da nije dospio uruke drugom istražitelju jer bismodanas i njega tražili u ovoj masovnojgrobnici. Hvala, dakle, svim javnimglasilima koja, prema svojim mogućnostima,izvješćuju o našim naporimaovih dana.Nije trebalo dugo čekati da počnemopronalaziti i ostatke žice kojimasu ubijeni bili vezani. Za razlikuod drugih mjesta ovdje su po dvojicabili vezani za mišice. Ubojice na žicii na njezinom vezanju nisu nimaloštedjele. Slično je bilo i sa streljivom.Pronalazimo naboje, čahure, ali i neispaljenenaboje koje je tek udarilaigla.Negdje oko 9.00 sati posjećujunas i franjevci iz humačkog samostana.Tu je gvardijan fra Miro Šego, zatimfra Dražan Boras, fra Žarko Ilić,fra Milan Jukić, fra Andrija Nikić.Posebno treba spomenuti fra VinkaDragićevića. Ima 93 godine, alito mu nije smetalo da po ovoj žegidođe na mjesto o kojemu zna razli-StratištaS 12011. p17

StratištaS 12011. pčite stvari. Njega su komunisti misliliubiti iz zasjede na Kočerinu gdjeje bio župni vikar, ali je to doznao iuspio se na vrijeme skloniti. Danasnam je dragocjen izvor informacija zamnoge ubijene fratre.Ustrajnim radom na masovnojgrobnici počinju se pojavljivati i prvelubanje. Ne vadimo ih još, ali nampomažu u određivanju ozemlja samemasovne grobnice. Jedna je slomljenakamenom koji je nabačen na nju.Po svemu sudeći, učinili su to ubojice.Na kraju brojimo 5 lubanja i mjerimoopseg masovne grobnice. Iznosi3,5 x 4,5 m. Zadovoljni smo da smouspjeli to odrediti. Moći ćemo se višeusredotočiti na otkopavanje i pripremanjeposmrtnih ostataka za vađenjekoje bi trebalo biti u petak dolaskomforenzičarke Marije Definis-Gojanović.Ukazuju se i ostatci obuće i odjeće.Kopče s remena, puce, nožić, slomljenenaočale... svjedoče o ubijenimai kao da ih nekako čine življima unašoj svijesti.Dok razmišljam o tome, napolaslušam čovjeka koji je došao po prviput. Nije puno govorio, ali kad rečeda traži oca, nekako sam se trznuo.Obično su oni koji dolaze tražili djedove,bake... U jednom trenutkuglas mu zadrhta kroz suze. Kad seprimirio, nadoda da se još nije bio nirodio kad su mu ubili oca. Sada samga zaista slušao punim umom. Nijese tu imalo što reći, moglo se samopozvati na Boga i obećati da ćemoovaj posao savjesno obaviti do kraja.Zahvalio nam je na tomu što radimoi otišao, a mi smo ostali zahvaljujućinjemu što nas je smatrao dostojnimapustiti nas u djelić svoje životne sudbine.Nismo mogli odgonetnuti otkudhrpa pepela u donjem dijelu grobnice.Jesu li ih pokušali paliti? Što li jebilo? Možda to uspijemo sutradankad otkopamo još više okolne zemlje.Oko 15.00 sati spoznali smo dasmo dovoljno iscrpljeni žegom i radom.Istina je da su nas opet obilatočastili, naročito osvježavajućim pićima,ali niti smo imali vremena zaodmaranje niti je to moglo pobijeditiovo sunce. Najveće nam je zadovoljstvoi najveći odmor posao koji lijeponapreduje. Radujemo se onom danukad ćemo nakon identifikacije pobijenedostojno pokopati s njihovimanajbližima.21. srpnja 2010.Grad se polagano budi. Već je7.00 sati. Nekada je ovdje bila šikara,jedino je Oznina kuća trebalaspadati u civilizaciju, ali je, na žalost,prošla onkraj nje.Razmišljamo što danas raditi.Oslobodili smo pristup do nekolikotijela, ali smo primijetili da ispod 2tijela ima još njih. Nisu čitava. Očitosu bila na površini pa su im divljezvijeri pojele gornji dio. Netko je toprimijetio pa ih je zasuo zemljom daim se sačuva barem donji dio. Slaže seto s dječakovom pričom, sada starca,koji je vidio kako iz zemlje viri ruka ufratarskom habitu i kako divlje pticekljucaju nečiju glavu. Odlučujemoraditi na daljnjem čišćenju pristupatijelima pa ćemo naknadno vidjetišto s njima učiniti.Negdje na području Ljubuškogubijeni su fra Paško Martinac i fraMartin Sopta. Neki misle da se todogodilo upravo ovdje. Pada mi naum ono što je o fra Paški Martincui njegovu istražitelju Petru Jelčićuzapisao fra Janko Bubalo u svojimmemoarima Apokaliptični dani. Kadje fra Paško opazio Petrovu bezbožnost,rekao mu je: »Mladiću, meni sečini da Vi ni u Boga ne vjerujete«.»Ta usta to više nikada ne će izustiti«,bio je Petrov zaključak dok je topričao fra Janku istražujući njegovunavodnu krivicu. Možemo samozamisliti taj trenutak! Fra Paško jeočito pobijedio unatoč smrti strijeljanjem.Oko 9.30 sati posjećuju nas fraVelimir Mandić i fra Stjepan Neimarević.Naravno da se zanimaju zasve što se događa ovih dana. A namanije teško ispričati im, kao i drugima.Neka se istina širi i osvjetljava tamukoju su komunisti nemilice sijali.Gledam ostatke naočala. Pripadajuonoj staroj, okrugloj modi. Ta-18

kve je nosio, barem premaslici, i fra SlobodanLončar. Presmiono namje zaključiti da su ovepripadale upravo njemu.Međutim, kako jučer zapisasmo,svjedok govorida je fra Slobodan ubijenu posljednjoj skupini odvedenojna ovo stratište.To znači da bi mu se tijelotrebalo nalaziti na vrhumasovne grobnice. Ipak,zaključke ostavljamo našemdaljnjem istraživanjui DNK analizi. I njega,ako bude ovdje, i sve drugejednoga ćemo danadostojno pokopati makarnikada ne saznali njihovaimena.U 10.00 sati ponovnonas obilazi načelnik OpćineLjubuški NevenkoBarbarić. Očito da sveovo ne radi iz dužnosti,nego mu je i osobno staloda se napori ovih današto bolje privedu svomekraju.Nešto iza 12.00 satistiže, također po drugiput, ministar policijeŽZH Ivica Gašpar. I njemuje ovo očito više oddužnosti. Primjećujem daje okupljenima drago daje to tako. Uostalom, demokracijaje i ovo bi zaistatrebale biti »narodnevlasti«, a ne kao nekada.Konačno smo odlučilida moramo podići onadva spomenuta tijela.Njihovo je stanje potpunojasno. Ono što je odnjih ostalo, odvojeno jejedno od drugoga i nemamonikakvih poteško-U zatvoru – »na postelji žive ljubavi«Taj se teretnjak zaustavi pred kućom (u dvorištu) liječnika Mahića. Toga su liječnika»oslobodili« partizani od života i ove kuće. U gornjem dijelu kuće ureduje Ozna, upodrumu čame hrvatski sinovi. Oznaš naredi stražaru da otključa zatvor (podrum) i nasdvojicu – onoga u žicu svezanog i mene – utjeraju u podrum (vratar-stražar, dok meguraše, opsova mi sve popovsko; u tom je bio dosta vješt). Iako je vani vedro i sunce jošvisoko, u podrumu se ne vidi ni prst pred očima. Stražar reče momu suputniku da odmahondje na početku legne, a mene »starješina sobe« odvede prilično daleko. U podrumuse ništa ne vidi pa, kad sam išao, stao sam nekomu na nogu, nekom na prsa i uz točuo prošaptane riječi: »Polako, velečasni«. Podrum nabijen i prepun naših ljudi. Samosu muški unutra. Konačno me zapade mjesto među dvojicom mladića. Legoh na »golucimentu« u podrumu. Kad je stražar zatvorio vrata, ova se dva mladića tako primakošejedan uz drugoga i mene staviše da ležim na njima. Vele: »Samo Vi lezite, nije namateško Vas na sebi držati. Vas su sigurno isprebijali pa bi se na ovoj goloj cimenti moglii nahladiti«. Ta su dva mladića iz Drinovaca. Jedan se zove Kundid, a drugi Roso. Veleda me poznaju. Oba su se uredno vratili iz logora kući. Sada ih Ozna treba. Umoran,prašnjav i prezren ležim na dva mlada srca koja se tako za fratra žrtvuju… Bože, Bože!Dok ležim na postelji te žive ljubavi, netko me uze za ruku i pita me: »Kako ste?«To je bio Nikola Kordić s Mostarskih Vrata, agronom, radio u Duhanskoj stanici u Ljubuškom.Čovjek s preko pedeset godina. Ležao je odmah do lijevog mladića. On je, kaostariji čovjek, mogao unijeti deku da ne bude na goloj cimenti. Duboka šutnja i tamavlada u ovom podrumu. Mene su upozorili da što tiše šapćem… Ovaj mračan i pun»ušućenih« ljudi podrum slika je potlačenog i obespravljenoga naroda koji su partizanipotlačili i nad kojim parabela ima sva prava.Najednom se otvore vrata (već je noć). Džepna lampa zasvijetli kroz mračni prostor.Tada opazih da je podrum Mahića kuće (pretvoren u zatvor) pun puncat. Nabilo nas– glave zidu, noge prema sredini. Začu se glas s užasnom klevetničkom psovkom kojipita: »Gdje je pop?« Desni mi mladić veli: »Samo čuvaj bubrege« – dok mi lijevi gurasvoj kaput pod habit da mi koliko-toliko sačuva bubrege. Taj koji je psovao i pitao zame dođe k meni i upre mi lampom u oči. Viče: »Ustaj, pope, dosta je više vašeg zaglupljivanjanaroda. Došao si gdje ti je mjesto.« Udari me dva puta nogom u bubrege. Jošglasnije viče i psuje, i pita: »Što ne odgovaraš?« »Ne pitate me ništa pa ne odgovaram«,odvratih. Tada je viknuo: »Sjedi, skupi se da te, bre, zemlja pojede.« Opet me je udario inastavio: »Upamti, pope, da narod i narodna vlast neće više dozvoliti da vi zaglupljujetenarod. Brzo će vas nestati…« U tom je smislu brundao još prilično dugo. U sredini togzatvora netko se glasno nakašljao. Ovaj je okrenuo lampu prema sredini i viknuo kaolav: »Ko brani popa (slijede užasne psovke) i mene ovdje izrugiva?« (Druge je riječi,njemu svojstvene, rekao). Otišao je od mene k onome koji se zakašljao. Udarao ga ipsovao. (To je bio mlađi čovjek. Zvao se Keža, iz Studenaca, koji se navodno vratio izlogora kući.) Nakon dreke i psovke taj »oficir« napusti nas i ode prijeteći… Bio je nekidojučerašnji četnik iz Gabele. Kad je izišao, reče jedan mladić, jedan od onih među kojimasam legao na cimenat: »Majku ti srpsku, vidjet ćemo tko će od koga praviti sapun.«To je rekao zato jer je »oficir«, dok je mene maltretirao, rekao da će od popova pravitisapun. Uto je zavladala mrtva tišina. Pužući između pojedinih zatvorenika, dopustiosam, na zamolbu, da oni stavljaju svoje usne na moje uho, onda ja svoje usne na njihovouho – tako da je izišlo da je to bila noć ispovijedanja; mnogima sam tako podijelioodrješenje – ispovjedio ih.Odlomak iz knjige fra Jerke Karačića Uspomene iz doba mučeništvakoja uskoro izlazi iz tiska u izdanju Vicepostulature.StratištaS 12011. p19

StratištaS 12011. pća odgonetnuti koja kost pripada kojemtijelu. Arheolog Tihomir Glavašpostavlja brojeve i marljivo zapisujepotrebne podatke. Čini to na isti načinsa svim pronalascima ovih dana.Zaista ne smijemo ništa prepustitislučaju.Djelatnici koje imamo na raspolaganjumarljivo oslobađaju zemlju ikamenje koje je bilo ispod ovih tijela.Polako se počinju ukazivati novekosti. Znali smo to i otprije po rupicamakoje su se otvarale prilikom kopanja,ali nas sad zanima je li riječ ojami ispod ovih tijela punoj posmrtnihostataka ili o dubljoj rupi u kojusu tijela nabacana slojevito. Još to nipo čemu ne možemo odgonetnuti.Sutra bi trebao biti jedan od ključnihdana. Nadam se da ćemo uspjeti saznatipravi opseg masovne grobnice ipripremiti sve za što laganije vađenjeposmrtnih ostataka ubijenih.Iz franjevačkog samostana naHumcu posjećuje nas poveća skupina:fra Hadrijan Sivrić, fra SlavkoSoldo, fra Milan Jukić i fra Mate Logara.Izdvojio bih fra Hadrijana. Uvrijeme Drugog svjetskog rata bioje đak na Širokom Brijegu. Uspio jeizbjeći smrt prilikom pada ŠirokogBrijega, ali ne i Križni put i prisilnonovačenje u vojsku »osloboditelja«.Danas se pod svoje stare dane sjećaubijenih profesora, kolega i svećenikana svojoj rodnoj župi.Ljudi i dalje neumorno pitaju štoje s tužiteljstvom? Uvijek im odgovaramda ne tražimo krvnike, negožrtve. A hoće li društvene vlasti slušatibilo puka i pokrenuti nešto utom smjeru, nije na nama da na toodgovorimo. A i pitanje je zna li itkou ovoj državi, koju je sklepala tzv.međunarodna zajednica kao i nesretnuJugoslaviju, na koje se tužiteljstvoodnosi spomenuti upit! I ima li uopćeneko tužiteljstvo snagu istraživatidogađaje iz Drugog svjetskog rata?Druga je priča što bi trebalo i kakobi trebalo biti.U uobičajeno vrijeme, u 15.00sati, završavamo svoj današnji posao.Posjetitelji koji su još tu, bez da imišta govorimo, pomažu nam spremitistvari za sutrašnji nastavak. Ponovnome raduje taj ugođaj, puk koji ni nakontoliko godina nije zaboravio štose ovdje dogodilo. I kako da ga netkopobijedi?22. srpnja 2010.I danas sunce nemilice peče. Bilobi lijepo otići na more, ali kome ostavitipobijene? Kolikogod zvučaločudno, s njima je lijepo. Darovali susvoj život da bismo mi danas imalislobodu. Svjesni smo toga dok otkrivamomasovnu grobnicu pripremajućise za današnji nastavak posla.Nedugo nakon početka radovadolazi čovjek kojemu su ovdje ubilioca. Saznao je i ime jednoga od ubojica.Još je živ. Ne zna kome se obratitida ga se propita o događajima naovom lokalitetu. Htio bi saznati štoviše pojedinosti o posljednjim očevimtrenutcima. Ne mogu mu nato odgovoriti. U Hrvatskoj, iako zato postoje zakonske uredbe, nemase kome prijaviti zločin iz Drugogsvjetskog rata koji su počinili komunisti.Kad su ustaše u pitanju, ondaje druga priča. Izgleda da je i s ovestrane granice isto. Tek malobrojnežupanije, ali ne i one s hrvatskomvećinom, imaju pri MUP-u odjele zaratne zločine. Čovjek je svega togasvjestan pa nastavlja svoju daljnjupriču. Jednoga dana poziva ga komandirSUP-a. Potjecao je iz krugaonih koji su haračili po Ljubuškompri kraju i u poraću Drugog svjetskograta. Mislio je da mu se loše piše. Nanjegovo iznenađenje nudi mu posao.Može birati. I dobio ga je za petnaestdana, a nedugo poslije toga zaposlilisu mu i ženu. Nisu ništa tražili zauzvratpa im je oprostio velike kvadratezemljišta koje su njegovoj obiteljioteli u središtu grada. Zaključio je daje očito nekoga pekla savjest.Čišćenje posmrtnih ostataka ubijenihlijepo napreduje pa već rekonstruiramokako su ih ubijali. Izgledada su to činili s one strane rupe kojaje okrenuta prema Ozninoj kući. Pokosilibi ih rafalom iz pušaka i strojopušakapa gurnuli niz strminu. Rupase na taj način uspješno punila tako20

da su tijela došla do pred sam vrh strmine.Istina, neke su očito ubijali inabojem u glavu. Na jednoj lubanjipronašli smo veliku, pravilnu izlaznurupu. Rekli smo već da su žrtve bilevezane, posvuda proviruju ostatcižice.Iz zemlje se ukazao i jedan ostatakkrunice. Neodoljivo podsjeća naonu franjevačku. Međutim, možebiti riječ i o krunici s drvenim zrncimakoja su istrulila. Tu je i jedandeblji lanac. Možda je od džepnogasata. Vidjet ćemo to kad još malo očistimotijela. Našli smo i jedan češalji još jedne naočale. Ono što najvišeprivlači našu pozornost svakako jestostatak neke tkanine koja sliči na pelerinukoju su fratri znali nositi iznadhabita. Tu su i puce većeg oblika zakoje mi stariji fratri prilikom povratkau samostan rekoše da su slične bilena tim pelerinama. Nastojimo svepomno sačuvati za trenutak vađenja.Bit će teško jer tkanina ne samo da sestopila sa zemljom nego se i rasipa udodiru sa zrakom.Pred samu stanku za ručak, oko11.30 sati, posjećuju nas fra VelimirMandić i fra Stjepan Neimarević.Donose nam piće za osvježenje. Imamotoga dosta, ali smo im svejednozahvalni na njihovu daru. Kasnije,oko 13.00 sati, stiže i fra Žarko Ilić.Tu je i dosta onih koji se zanimajuza napredak radova, ali i onih kojiprijavljuju nekog svog ubijenog naovom ili nekom drugom mjestu uLjubuškom.Navratiše i dva kriminalističkatehničara iz županijskog MUP-aZHŽ-a. Profesionalno obaviše svojuzadaću. Očito ministar Ivica Gašparnije kroz protekle dane ovamo navraćaoiz obične znatiželje. Čini štoje u njegovoj trenutnoj moći i hvalamu na tomu. Nešto razmišljam kakobi bilo da navrati i još koji političar.Bilo bi nam svima tada lakše ispisivatiprave stranice povijesti. Jesu lisazrela vremena za takvo što?Javna nas glasila nisu ni danas zaboravila.Šire istinu o povijesti kakose uistinu događala. Hvala im u imepobijenih.Posao polako privodimo kraju.Zadovoljni smo učinjenim. Sutra stižeforenzičarka Marija Definis-Gojanović.Kutije za pohranu posmrtnihostataka pobijenih su spremne. Jošne možemo utvrditi koliko ih ima.Po svemu sudeći, do sada smo izbrojili14 tijela. Ali sve su prilike da ihima još ispod ovih posmrtnih ostatakakoje smo oslobodili od zemlje. Slikamomasovnu grobnicu, pokrivamoje i odlazimo na zasluženi odmor.23. srpnja 2010.Vozim se prema Tomića njivi, lokalitetumasovne grobnice, a u glavimi odjekuju riječi da će danas bitinajvrući dan do sada. Ne, nisam gledaopogađanje vremena, to mi rekošesinoć u razgovoru. Ono što zacijeloznam jest da će ovaj dan biti dug.Danas mislimo početi vaditi tijela iraditi što dulje možemo. Sve je ostalonebitno.Došla je i forenzičarka MarijaDefinis-Gojanović. Konačno smou punom sastavu. Arheolog TihomirGlavaš vodio je dosadašnji tijekiskapanja, a samo vađenje tijela preuzimaMarija Definis-Gojanović uzpomoć svih ostalih. Znam da će tobiti profesionalno urađeno kao i uZagvozdu, Vrgorcu, Knešpolju.Gledam dosadašnje nalaze: češalj,naočale, okviri za naočale, nožić,puce, naboji, čahure, obilje žice,ostatci rukavica na rukama dvaju tijela,kopče na remenu, ostatci obuće,ostatci odjeće, dijelovi krunice... mapuno je toga. Iza svakog predmetastoji neka osoba. Prema svim dosadašnjimspoznajama nitko ovdje nijebio djelatna vojna osoba. Ipak, ubijenisu jer je netko tako htio. Svjedokpotvrdi da su najprije pokošenirafalom, a onda je svatko od njih jošdobio naboj u glavu. Ubojice su pritomgovorile da je to za glavu togai toga, naravno njihovoga, koji jenegdje ubijen. Dakle, čista osveta. Asvjedok nije ubijen jer ga je jedan odubojica poznavao i izdvojio iz skupinedovedene na ubijanje.Negdje oko 10.30 sati obradovalismo se još jednom pronalasku.Iz zemlje je izvirio križ koji neodoljivopodsjeća na onaj s franjevačkekrunice, kao i tkanina koja se pripilauz njega. Nije još vrijeme za dubljekopanje pa ne možemo potvrditi nalazeli se uz njega još i ostatci krunice.Bili bi to drugi posmrtni ostatcikoji po vanjskim znakovima govoreda pripadaju nekom franjevcu. Istomtijelu pripada i drugi križ nađen uzovo tijelo koji ima oblik nekog relikvijara.A tu su u blizini i naočalekoje neodoljivo podsjećaju na one fraSlobodana Lončara. Nakon stručnogčišćenja i zaštite moći ćemo rećijesmo li bili u pravu. DNK analizatakođer će sa svoje strane dopunititaj mozaik. Bude li pronađen netkood franjevaca, bit će pokopan ufranjevačkoj samostanskoj crkvi naŠirokom Brijegu gdje već leže kostidvadesetdvojice hercegovačkih franjevacakoje su komunisti ubili. Nadrugim poznatim mjestima leže kostijoš njih 9. Tako sveukupno znamoza posljednje počivalište 31 franjevcaod njih 66 ubijenih.Danas nas je posjetila sva sila hercegovačkihfranjevaca. Zbog poslovanisam ih uspio sve popisati, tek samse s njima pozdravio. Istaknut ćusamo njih nekoliko. Posjetio nas jeprovincijal fra Ivan Sesar, kao i gvardijanhumačkog samostana fra MiroŠego. Ponovno je došao fra VinkoDragićević i fra Dobroslav Begić.StratištaS 12011. p21

StratištaS 12011. pOni pamte sve pobijene fratre. Nesmijem preskočiti ni fra Slavka Soldu,meštra novaka koji ih je doveoda bi na licu mjesta spoznali kakva jenaša prava povijest. Tu je i fra IvanStrmečki, podrijetlom Hrvat, rođeni odrastao u SAD-u. Došao je na odmori moći će braći u franjevačkomsamostanu u Chicagu, koji takođerpamte pobijene, pričati o viđenom.Došao je i fra Milan Lončar, bratićfra Slobodana Lončara. Uglavnom,članovi Hercegovačke franjevačkeprovincije ne zaboravljaju svoju ubijenubraću.U 12.30 sati počeli smo s vađenjemtijela. Dobro su očišćena pa tone ide baš teško, ali nesnosna vrućinane da misliti. A htjeli bismo ne pogriješiti!Na pristojnu smo razdaljinuudaljili sve one koji nastoje uživopratiti događanja na lokalitetu. Najtežemi je bilo reći to onima čiji jenetko bližnji ovdje pokopan. Ipak,nitko se ne ljuti, svi su svjesni da želimosamo dobro.Nešto se izgleda događa i na političkompolju. Oko 13.00 sati posjetionas je dr. Zvonko Jurišić, predsjednikVlade Zapadnohercegovačkežupanije i predsjednik HSP-a BiH,kao i Stanko Ćane Primorac, dopredsjednikGlavnog stana i zastupniku Zastupničkom domu ParlamentaFederacije BiH. Novinari su naravnotu i uzimaju izjave političara. Nećemo se miješati u njihov posao. Jedinobi mi bilo drago da sve stranke,odnosno političari, ovo prihvate kaosvehrvatsku stvar i prema svemu sedostojanstveno odnose.Nastojimo se oduprijeti vrućini.Načelnik općine Nevenko Barbarići pročelnik Povjerenstva Vice Nižićizražavaju zadovoljstvo napredovanjemradova. Drago mi je da smosurađivali kroz proteklo vrijeme i zajedničkimsnagama prišli otvaranjuove masovne grobnice. Dogovaramose i o daljnjim koracima. Tu jei Povjerenstvo sa Širokog Brijega načelu s pročelnikom Perom Kožulomi načelnikom Općine Mirom Kraljevićem.Sve što možemo činimo zajedničkijer nam je namjera ista. Jošdvije općine s hrvatskom većinomkrenule su našim stopama. Hoće li iostale?Umorni sjedamo da bismo uhvatilizraka. Želimo danas uraditi štoviše. Zbog toga odlučujemo u 14.00sati prekinuti poslove i nastaviti u17.30. Budemo li radili po suncu,malo ćemo uraditi i ne ćemo biti sposobniraditi po večernjoj hladovini.Odmor nam je dobrodošao. Nastavilismo raditi punom parom. Podižemoposmrtne ostatke ubijenih.Danas ih je 6. Dakle, do sada ukupno8. Međutim, nismo ni blizu krajaili mišljenja koliko ih je ukupno.Nekoliko nam se tijela ukazalo ispodovih podignutih, a da ih prije nismoprimijetili.Ima i novih nalaza. U jednoj vilicividljivo se ističu 3 zlatna zuba. Tu jei dio lule. Zanimljivo. I na desnomkraju masovne grobnice, gledajućiod mjesta gdje su žrtve ubijane, pronalazimoostatke krunice. Slični suonima od neki dan. Proviruju i jošneke nove naočale. Jesu li žrtve, zatadašnje vrijeme, bile bolje stojeće?Pred kraj za danas određenogradnog vremena posjećuje nas donTomo Vukšić. On je biskupov izaslanikpri Crkvenom sudu ustrojenomu Mostarsko-duvanjskoj biskupiji zaispitivanje još živućih svjedoka gledepobijenih hercegovačkih franjevaca.Zaista lijepo od njega. Pozorno je saslušaopodrobnosti o ovoj masovnojgrobnici. Vjerujemo da će mu ta saznanjabiti od pomoći u radu.U 20.30 sati odlučujemo prestatis radom. Dogovaramo se da sutrapočnemo još ranije, u 6.00. Danassmo zaista umorni, ali nas raspoloženjene pušta. Prodiremo u povijesnutminu i na svjetlo dana iznosimonevine žrtve za koje su sve učinili dabudu zaboravljene.24. srpnja 2010.Danas smo odlučili još ranije doćina otkopavanje masovne grobnice.U 6.00 sati. Tjeraju nas na to nesamo nesnosne vrućine nego i željada što prije saznamo što krije masovnagrobnica i da joj što prije kažemo»bivša«. Zaista se divim skupini kojaovih dana to radi. Jučer smo na te-22

StratištaS 12011. p18. Učinilo nam se da je ispod njegajoš samo jedan sloj te će nam takota strana biti omeđena. Kopali smonajviše oko jednog velikog kamena.Pretpostavljali smo da je on, kao imnogi drugi, jednostavno navaljenna pobijene. Vrlo brzo pojavile su seprve kosti. Bile su uz sam vrh kamenatako da nas je to malo začudilo.Što smo više kopali sve smo više spoznavalitragičnost trenutka te 1945.Dotični kao da je nakon dospijeća ujamu zagrlio kamen živac koji je tunašao. Možda je još pokazivao znakoveživota ili su ga krvnici zguraliuz njega da i drugi mogu biti ubačeniu istu jamu? Previše je bolno dabih se do kraja u to uživio. Neka muje pokoj vječni, a i njegovom ubojici.Jednoj su žrtvi koljena tako zgrčenada su došla do glave. Drugojtražimo glavu! Izgleda da je bačenanaglavačke. Ostatci cipela svjedoče onekomu tko si ih je mogao u to vrijemepriuštiti, ali si nije mogao priuštitimir od sijača nemira. Nailazimoi na jednu žrtvu kojoj su svezali čaki noge. Do sada, naime, na to nismonailazili. Moralo je to biti ovdjepred jamom. Nisu ga valjda nosili dotuda? Žica je telefonska, kao i svugdjeu ovom dijelu masovne grobnice.Te im je žice nestalo pri samomsvršetku krvava posla pa su rabili idrugu vrstu što smo mogli zaključitiprema žrtvama koje smo prve podigliiz zemlje.Jučer čitam presudu nad jednomžrtvom koja je, kako misli njegovaobitelj, ovdje ubijena. Prema njoj,najprije su ga strijeljali, a onda su gaoptužili. Između ostalih, u tijelu kojega je sudilo spominje se i komandantgrada Marijan Primorac. U knjiziVrijeme i ljudi Jure Galić opisujekako su njih dvojica opljačkali trgovinuJakiše Kovača ovdje u Ljubuškom(str. 103. – 106.) i domogli se,između ostaloga, pisaćeg stroja. Je lipresuda pisana upravo na njemu?A da je taj dokument stigao donas, treba zahvaliti žrtvinoj obitelji.Još tamo devedesetih godina prošlogstoljeća bili su uporni i domogli gase ne tako daleko – u Splitu. Jesu lii drugi, barem provizorno ili nakonšto su bili ubijeni, suđeni i nalaze lise i njihove presude tamo? U presudijasno stoji da žrtva ima sedmero djece.Isto tako stoji da treba biti lišenaimovine. Koju godinu kasnije netkoizvješćuje da se to nije moglo provestijer dotični imovine jednostavnonema ili, drukčije rečeno, ništa svojojobitelji nije ostavio u nasljedstvo.Dobro znamo da to nije zbog togašto nije bio radišan, nego zbog mnogihdrugih razloga. A i da je imao,bilo bi svejedno za njegovu obitelj.Komunisti su jasno rekli da bi mu toodnijeli, kao što su mnogo toga odnijeliraznim obiteljima i Crkvi. Danasneke obitelji i Crkva traže povratsvoje imovine. Međutim, presporoto izgleda ide u države s obiju stranagranice.Danas nas je posjetila i ekipaHTV-a. Navodno će prilog od 2,5minute biti u jednoj od religijskihemisija. Hvala im na tome i čast tojemisiji, ali zar ovih oko 25 ubijenihnevinih ljudi nije zavrijedilo i drugusatnicu i drugu minutažu!? Ne zaboravimo,to je javna, ne privatnatelevizija. Znači, morala bi služitizanimanju i probitcima javnosti. Dasad ne govorimo o istraživačkom novinarstvu.Tako mnogo ovdje ima zaistraživati, ali ono prepušta mjestovijesti i ništa više.Prema nekim svjedočenjimaizgleda da su grobnicu kopali uhićenici.Nije im rečeno za što je, alisu slutili da bi mogla biti upravo zanjih. Bilo je to na samom početkurada tamnice. Komunističke vlastinisu znale imaju li u rukama krivceza ovo ili ono, ali su znale da će ubijati.Kakav bi to bio »narodni sud«da se nije u tome iskazao?Zanimanje puka i dalje ne jenjava,kao ni ljudi iz Crkve. Neki senanovo vraćaju, neki dolaze po prviput. To je prava javnost koju nitkone može prevariti i koja će istinu širitidalje.27. srpnja 2010.U državi hrvatskoj, preko granice,danas se slavi podizanje nekogkomunističkog ustanka. A u Ustavuzapisaše drukčije. Ne ćemo sad o24

StratištaNegdje oko 9.00 sati prilazimovađenju posmrtnih ostataka drugogfranjevca. Potpuno smo oslobodiliprilaz do njih. Imali smo jučer pravo– to je tijelo kojem smo dodijelilibr. 12. Noge u cipelama, iako nismoznali da su njegove, pronašli smo muna samom početku rada na masovnojgrobnici, ali su se ostali dijelovi tijelagubili u šumi kostiju. Nalaženjemostataka franjevačke krunice dobilismo čvrst trag. Danas vidimo što ses njim dogodilo. U jamu je ubačennaglavačke. Okrenuli su ga licemprema njoj, pucali mu u zatiljak igurnuli ga niz strminu. Križ s moćimaostao mu je na vratu, naočalesu mu pale nedaleko od glave, pasići franjevačka krunica poletjeli su premaprsima. I neki drugi umirali su nasličan način. Nešto više doznat ćemotek kad se na patologiji sastave dijelovilubanja koje smo pronašli.Netko je od ubijenih uz sebe imaoi krojačke škare. Je li bio krojač? Začuđujenas nazočnost predmeta kojeuhićenici nisu trebali imati uz sebe:spomenute škare, nožići, pribor zapušenje... Ili su ih traljavo pregledavaliili su ih na prijevaru ovamo dovodili?Moguće još živi iz streljačkogvoda mogli bi nam barem to reći.Jedna naša obitelj koja se davnoodselila u Ameriku redovno nam donosiosvježavajuća pića. Ne razgledavajui ne raspituju se nešto posebno,nego samo donose. Kažu da ne želesmetati i da im je čast to što čine.Zaista im od srca hvala, kao i svimadrugima koji su nam ovih dana učinilibilo kakvu uslugu.Ponovno nas je posjetio i načelnikOpćine Nevenko Barbarić. Činisve što je u njegovoj moći da sviovi poslovi idu dobro i da se polakopripremamo za nastavak radovana području općine Ljubuški. Tu jei pročelnik Povjerenstva za uređivanjei obilježavanje grobišta iz drugogsvjetskog rata i poraća na područjuopćine Ljubuški Vice Nižić. Zajednosmo ovih dana bdjeli da sve prođe unajboljem redu. Podrazumijeva se,surađivat ćemo i dalje.U 12.00 sati mogli smo reći daje završeno iskapanje ove masovnegrobnice. Arheolog prof. mr. sc. TihomirGlavaš, koji je vodio iskapanjei pripremanje tijela za vađenje, te forenzičarkaprof. dr. sc. Marija Definis-Gojanović,koja je vodila vađenjetijela, još mjere opseg masovne grobnice.Njezina je veličina 5,10 x 4,18x 2,54 m. Komunisti su ubili i u njunabacali, po svemu sudeći, 28 tijelašto smo uspjeli zaključiti tek na krajudošavši do najdublje točke masovnegrobnice koja se nalazila u škripu. Ajoš jučer smo mislili da će ih biti 26.Nismo, naime, sigurni kome pripadajedna lubanja koju smo pronašli odvojenuod svih drugih tijela i na drugojstrani isto tako odvojeno neštokostiju. Možda pripadaju onim dvamanepotpunim tijelima koje smopronašli na početku. Pozorno smo jošjedanput pretražili prostor masovnegrobnice. Ne, tu više nema tijela,samo zemlja crvenica i kamen živac.Dogovaramo se za nošenje nastručnu obradu predmeta koje smopronašli ovih dana uz ubijene. Nakontoga prići ćemo ustrojavanjutijeka postupka DNK analize. Doksve ne dovršimo, svi oni koji misle dase netko njihov nalazi ovdje trebajuto prijaviti Povjerenstvu. Isto tako,svi ljudi dobre volje imat će prilikunovčano pomoći ove djelatnosti jersu skupe i nije lagano iznijeti taj teret.Pomolili smo se još za pokojduša ubijenih i s mislima punih dojmovarazišli se na svoje uobičajeneposlove. Naravno da sve ovo nismomorali raditi, ali bilo je tako dostojanstvenoi hvala ubijenima što sunam dopustili dirati im u mir ispodgomile smeća koju su komunisti ciljanodopustili da se stvara na tommjestu. Čim prođu svi potrebni postupci,dostojno ćemo ubijene pokopatida u miru Božjem počivajudo Sudnjega dana. S2011.1p26

TAJNA MUČKOG UBOJSTVA FRA PETRA SESARANAPOKON MOŽE BITI RAZRIJEŠENAIstraživanjaZagreb, 28. lipnja 2010. (DamirŠimić / hrsvijet.net) – Žiteljimnogih naših gradova ni danasne znaju gotovo ništa o neobilježenimmasovnim stratištima izDrugog svjetskog rata koja se nalazeu njihovoj neposrednoj blizini.Jedno od takvih mjesta zacijeloje hercegovački gradić Čapljina.Prema izjavama živućih svjedoka,u samom središtu današnje Čapljinenalaze se čak dva stratištakoja skrivaju tajnu mnogih ljudskihsudbina, žrtava komunističkogterora u Hercegovini.Jedno od tih stratišta nalazi sena mjestu današnje robne kuće,u neposrednoj blizini Duhanskestanice. Tu je prije raslo stablobrijesta po kojemu je čitav taj krajzvan Brist.Prema iskazima i danas živućihočevidaca ratnih i poratnih događanja,oficiri OZNE i KNOJ-ato su stablo koristili za vješanjesvih onih u čiju su odanost komunističkomrežimu i Jugoslavijidvojili. Svjedoci kazuju da je zaokončanje života na »bristu« biladovoljna i jedna prijava o suradnjis »okupatorom«, pa i anonimna.U neposrednoj blizini tog brijestapostojalo je nekoliko iskopinau koje su ubacivana tijelaobješenih. Znajući za masovnugrobnicu, čapljinski su komunistijoš sedamdesetih godina prošlogastoljeća donijeli odluku o izgradnjirobne kuće upravo na tommjestu. To je ujedno razlog da ćedo otvaranja ove masovne grobnice,kao i ekshumacije tijela koja seu njoj nalaze, teško doći.Druga masovna grobnica nalazise u neposrednoj blizini današnjecrkve sv. Franje. Premaodređenim procjenama, u tojmasovnoj grobnici nalaze se tijela117 osoba, a prema svemu sudeći,vrlo je izgledno da upravo ta masovnagrobnica skriva i posmrtneostatke fra Petra Sesara, nekadašnjegžupnika u Čapljini.Tragajući za podatcima oubojstvu fra Petra Sesara (1895.),na službenim stranicama Vicepostulaturepostupka mučeništva»Fra Leo Petrović i 65 subraće«,pronađoh da su ga »početkomveljače 1945. partizani nekamoodveli iz župnog stana. Vratili suga noću u zvonik, podmetnuli mustrjeljivo u džepove i ubili ga podizlikom da je bio naoružan.« Kaonadnevak njegove smrti uzimase 2. veljače 1945. Prije nekolikoS2011.1p27

IstraživanjaS 12011. pmjeseci, tragajući za nekim drugimpodatcima, slučajno sam udvjema »partizanskim« knjigamaotkrio neke podrobnosti zahvaljujućikojima, kako se čini, tajnaubojstva fra Petra Sesara, napokon,može biti razriješena.Dajući svoj prinos kreiranjukomunističke povijesti, kao u romanimao Mirku i Slavku, ratnipolitički komesar 2. čete, 2. bataljuna4. splitske brigade MateŠalov u svojoj je knjizi Četvrta dalmatinskasplitska brigada na 286.stranici opisao borbe vođene uČapljini 29. siječnja 1945.: »Oko14. sati susreo sam se sa Mijan Paškom,koji mi je dao zadatak da s četomčvrsto držim okolinu mosta. Oko16. sati ponovo je u Čapljini počelajaka borba. Ustaše kao da su izviraleiz zemlje, pojavljivali su segdje ih nismo očekivali, pa smočak ovdje čas ondje likvidirali poneku grupicu. Pred mrak sam samitraljescem Listeš Jozom pretresaoželjezničku stanicu. Zatekli smo tamo20-30 ljudi, s petokrakom, a uspostavilose da su to maskirane ustaše. Razoružalismo ih i zarobili. Na omanjemtrgu nas je sa zvonika crkvegađao mitraljez. Upali smo u crkvui tamo našli dva fratra koji supriznali da su oni pucali. Nismovjerovali dok nismo pretražili crkvui u zvoniku našli puškomitraljezi dva sanduka bombi. Fratrei zarobljenike je odveo jedan tenkista,mislim major, i predao ihnekoj hercegovačkoj jedinici, kojojsu pripadali i ti tenkovi. ...predveče je major povukao tenkove nalijevu obalu Neretve.«Pokušavajući rekonstruiratiove Šalovljeve navode, dao samse u potragu za drugim izvorima.Većina dostupnih operativnih izvješća,kako njemačkih tako i hrvatskih,baca sasvim drugo svjetlona ove navode. Naime, tih dana uČapljini uopće nije bilo njemačkihpostrojbi. Nešto manjih ustaškihpostrojbi iz sastava 9. hrvatskegorske divizije, kojom je zapovijedaobojnik Vlado Majer, tih sedana nalazilo na prostoru izmeđuČapljine i Ljubuškog. Sudeći potim izvorima, u samoj Čapljinitada nije bilo značajnijih ustaškihsnaga.I danas živ očevidac tih događajaI. J. iz Čapljine govoreći otim teškim danima koji su uslijedilinakon operacije »Bura« (28.– 29. siječnja) naglašava: »Nije tobila nikakva borba. To je bila pljačka,otimačina, osveta i ubijanje svegašto se micalo. Razlog toj odmazdi jepartizanski poraz i “bižanija” kojisu partizani pretrpjeli nekoliko danaranije.«Identitet majora »tenkiste«koji je u nepoznatom pravcu »odveo«fra Petra Sesara, tadašnjegžupnika u Čapljini, otkrio mi jeprijatelj koji se dugi niz godinabavi proučavanjem bojevih djelovanjau Hercegovini. On me jeuputio na referat Jovana Andrićai zbornik radova sa znanstvenogskupa »Mostarska operacija« održanogau veljači 1986. u Mostaru.Govoreći o ulozi 3. brigadeKNOJ-a u borbama oko Čapljine,ratni zapovjednik te postrojbeJovan Andrić, Srbin iz Bileće,tom je prilikom izrekao: »Oko 10časova, 28. januara 1945. godine,komandant 29. udarne divizije, kojije tada bio u Trebinju, pozvao me je inaredio mi da iz Ljubinja, gdje samse nalazio sa štabom brigade, najhitnijeotputujem u rajon Čapljine, jerje obavješten da je tamo situacija vrlokritična. ... Naređenje komandanta29. divizije, iako brigada nije bilapod njegovom komandom, nego komandomOZNE, shvatio sam kaoneodložno i najhitnije sam sa obavještajnimoficirom brigade krenuo zaČapljinu. Pri prolasku kroz seloTasovčiće susreo sam neke delove4. brigade 9. udarne divizije, ujačini većeg dela jednog bataljonakako se iz Čapljine, preko mosta,povlači i dalje kreće ka s. Klepcii s. Višići. Sa delom tog bataljonabio je i njegov polit komesar.... Tada sam saznao da na prilazimaČapljini od s. Trebižat i nabrdima iznad Čapljine vodi borbuprvi bataljun narodne obrane, i daje po naređenju komandanta 29.divizije u Čapljinu već stigla jednačeta tenkovske brigade NOVJ,koja je do tada bila u rezervi uStocu. ... Budući da je most biougrožen, tenkovskoj četi sam naredioda napusti obranu Čapljine ida se povuče preko mosta na levuobalu Neretve, tako da omogućiprihvat ostalih naših delova. Došaosam do pošte, koja se nalazila nedalekood železničke stanice, da bi osituaciji obavestio komandanta 29.divizije. U toku razgovora u zgradupošte ušao je obaveštajni oficir brigadesa kurirom i obavestio nas da je neprijateljblizu i da se vodi borba okomosta. Uspeli smo da se probijemopored duvanske stanice do mosta,zahvaljujući podršci naših tenkovasa druge strane Neretve.«Raščlanjujući dijelove Andrićevareferata, jednostavno sedolazi do zaključka da je upravoon spomenuti major »tenkista«o kojemu govori Šalov u svojojknjizi, odnosno, njemu je predanfra Petar Sesar. Krivi zaključak omajoru »tenkisti« na koji Šalovnavodi može biti namjeran. Međutim,može biti i plod Šalovljeva»literarnog« zanosa, ali i činjenice28

da se Šalov i Andrić nisu uopćepoznavali.Andrićev referat također negiraŠalovljeve tvrdnje o »ustašamakoje su izvirale iz zemlje«. PremaAndrićevim navodima borbe suvođene na prilazima Čapljini, štosvjedoče i operativna izvješća 9.hrvatskog gorskog zdruga iz tihdana. Međutim, Šalov u svojojknjizi piše o gradskim borbama i»ustašama koje izviru tamo gdje im senajmanje nadaš«, o »skupini ustašau partizanskim uniformama koje sumorali pobiti«, kao i o »dvojici fratarakoji ponosno priznaju da su pucalina partizane sa crkvenog zvonika«.Sublimirajući izrečeno u ovedvije knjige, stječe se čvrst dojamda su, napokon, poznata i imenanajodgovornijih osoba za pokoljhrvatskih civila koji je pogodioČapljinu početkom veljače 1945.Sudeći po ovim navodima, dijelovi4. splitske brigade, koji surazbijeni u operaciji »Bura«, snosejedan dio odgovornosti za ovezločine. Drugi dio odgovornostiodnosi se na Andrićevu 3. brigaduKNOJ-a koja je u to vrijemeboravila u Čapljini. Kroz Čapljinuje tih dana, na putu prema Čitlukui Mostaru, prošla i 12. hercegovačkabrigada čiji se povjerenikOZNE Brana Popadić sumnjičii za zločine nad mostarskim franjevcima.Međutim, ta je postrojbaimala konkretnu bojevu zadaćui nije se uopće zadržavala uČapljini. Nadzor nad Čapljinom,nakon odlaska dijelova 4. dalmatinskebrigade, imala je OZNA injoj podređena 3. brigada kojomje zapovijedao Jovan Andrić.Dakle, dio odgovornosti za komunističkezločine u Čapljini trebatražiti u osveti dijelova 4. splitskebrigade bez obzira što MateŠalov u svojoj knjizi masovne likvidacijecivilnih osoba pokušavapredstaviti kao posljedice uličnihborbi. Drugi dio odgovornostitreba tražiti u suodnosu izmeđuOZNE i KNOJ-a, odnosno u odnosuizmeđu Uglješe Danilovića,Slobodana Šakote i Jovana Andrićapod čiji je potpuni nadzorČapljina došla 2. veljače 1945. Utom suodnosu skrivena je i tajnasmaknuća fra Petra Sesara! IstraživanjaHOĆE LI SE POKRENUTI ISTRAGA PROTIV JURE GALIĆA?Humac, 19. srpnja 2010. (DamirŠimić / hrsvijet.net) – Djelatnostina iskapanju masovne grobniceTomića njiva, koja se nalazinedaleko od OŠ Marka Marulićai Trgocoopa, u samom središtuLjubuškog, otpočinju danas. Riječje o pothvatu koji već dugopripremaju tamošnje Općinskovijeće i Vicepostulatura postupkamučeništva »Fra Leo Petrović i 65subraće« na čelu s vicepostulatoromfra Miljenkom Stojićem.Zeleno svjetlo za početak radovadalo je Općinsko vijeće Ljubuškinakon što je usvojilo osnovneakte i ustrojilo povjerenstvočija je prva zadaća premještanjeove masovne grobnice nastale uveljači 1945.Sudeći prema izjavama osobauključenih u istraživanje ratnih iporatnih žrtava na području opći-S2011.1p29

Istraživanjane Ljubuški, u masovnoj grobniciTomića njiva nalaze se ostatci sedamnaestosoba koje su pripadniciOZNE likvidirali u veljači 1945.Prema određenim prosudbamaupravo na tom mjestu moglibi biti pronađeni posmrtni ostatcinekoliko franjevaca koji su u veljači1945. prošli »obradu« zloglasneOZNE u Ljubuškom i njezinogtadašnjeg šefa Petra Jelčićakoji je ujedno bio i član Okružnogkomiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu.Prosudbe o broju franjevacaubijenih na ovom mjestu su različite.Prema nekim saznanjima, nalokalitetu Tomića njiva zacijelo bise mogli nalaziti i posmrtni ostatcifra Slobodana Lončara. Riječ jeo župnom vikaru u Drinovcimakoga su partizani uhitili 9. veljače1945. u Drinovcima te odmah zatimproveli u komunistički zatvoru Ljubuškom.Osim toga, postoji i velikamogućnost da se na tom mjestunalaze i tijela fra Paške Martinca,tadašnjeg župnog vikara u Veljacima,te fra Martina Sopte, profesoramostarske bogoslovije.Dragocjena saznanja o uvjetimakoji su u veljači 1945. vladaliu zloglasnoj tamnici OZNE uLjubuškom ostavio nam je pokojnifra Janko Bubalo, koji je i samu to vrijeme bio zatočenik ove represivneustanove o kojoj su »brinuli«OZNA, KNOJ i Okružnikomitet KPJ za zapadnu Hercegovinu.Prema fra Jankovim zapisima,objavljenima u knjizi Apokaliptičnidani (str. 140.), upravoje na hodnicima te tamnice 10.veljače 1945. posljednji put osobnovidio fra Slobodana Lončara skojim je tada izmijenio nekolikoriječi.Kroz prizmu vlastitih sjećanjana tamnička ispitivanja, kojaje nad njim provodio tadašnji šefOZNE Petar Jelčić, fra Jankonam je ostavio iznimno dragocjenepodatke o sudbinama nekolicinefranjevaca koji su prošli krozovu ustanovu. Tako se, zahvaljujućifra Jankovim zapisima (Apokaliptičnidani, str.152. i 153.), sasigurnošću može kazati da je uredOZNE u Ljubuškom bio izravnoupleten u smrt fra SlobodanaLončara, fra Paške Martinca, fraFilipa Gašpara i fra Ćirila Ivankovića.Zahvaljujući nekim drugimiskazima, može se dokazati neizravnaupletenost OZNINA uredau Ljubuškom u smaknuća fraZdenka Zupca i fra Julijana Kožula,koji su boravili u toj tamnici,ali su njihova tijela pronađenau Zagvozdu, kao i u slučajevimaubojstva fra Martina Sopte i fraJakova Križića.Uz odgovornost Petra Jelčića,Ćazima Dizdarevića i Ante BarbiraKralja, tadašnjih čelnika uredaOZNE u Ljubuškom, neupitna jei odgovornost podređene im postrojbeKNOJ-a na čelu s MarijanomPrimorcem čiji su pripadnicivećinu ovih ubojstava osobnoobavili. Međutim, pri tome senikako ne smije smetnuti s umašto je bio stvaran motiv za počinjenjetih zločina. Većina realnihanalitičara smatra da se ti motivitrebaju tražiti u djelovanju tadašnjegOkružnog komiteta KPJza zapadnu Hercegovinu, što usvojoj knjizi Vrijeme i ljudi izravnopriznaje i sadašnji predsjednikSUBNOR-a BiH Jure Galić. Sudećiprema Galićevim zapisima iizjavama – on je osobno, zajedno sAntom Barbirom Kraljem i MarijanomPrimorcem, dobar dio rataproveo u ilegalnom prikupljanjupodataka o političkim neistomišljenicimana području općineLjubuški. Izvješće Okružnog komitetaKPJ za zapadnu Hercegovinuod 13. veljače 1945., koje se,pod brojem Og.19.-587. čuva uHistorijskom arhivu u Mostaru,jedan je od dragocjenijih dokazate vrste koji u potpunosti razotkrivaulogu komunističkih vlastodržacas područja Hercegovine uplaniranju i prikrivanju tragovazločina nad franjevcima.Međutim i danas je to najvećimdijelom prekriveno velom tajne.Odgovor na mnoge nejasnoćeiz tog vremena mogu dati jošživući svjedoci tih stravičnih događanja.Ključna osoba u svemutome zacijelo je Jure Galić. Dakojim slučajem živimo u normalnouređenoj državi u kojoj svatkoradi posao za koji je plaćen, većbi davno bila pokrenuta istraga otim događajima i Galićevoj ulozi.Na žalost, izgleda da iskapanjemasovnih grobnica nije dovoljanrazlog MUP-u i nadležnom tužiteljstvuza pokretanje istrage otim zločinima. Umjesto vijesti ootvaranju istrage Federalna nastelevizija obično u sličnim prigodama»počasti« ugošćivanjemJure Galića u jednoj od svojihemisija. Ako hrvatski političarinemaju nikakvih nadležnosti nadtom televizijom, onda svakakoimaju nad županijskom policijomi tužiteljstvom. S2011.1p30

ADOLF DRAGIČEVIĆ, BUDIMIR LONČAR...I UBOJSTVO FRANJEVACA NA ŠIROKOM BRIJEGUZagreb, 31. srpnja 2020. (Mirko Matić / hrsvijet.net)– Umro je akademik Adolf Dragičević. Vijest o smrtiuglednog znanstvenika prosječnom građaninu naše zemljeili prosječnom pripadniku hrvatskog naroda ne ćeznačiti ama baš ništa. Poznato je da znanstvenici ni unas, kao ni drugdje u ovom današnjem globalnom selu,nisu populističke zvijezde i uglavnom su nepoznati širokimmasama.Dakle, iako su vijest o smrti akademika Adolfa Dragičevićaprenijeli i elektronski i pisani mediji, ta će vijestdotaknuti samo njegove kolege akademike, više naraštajanjegovih studenata, ekonomiste te, naravno, rijetkečitače njegovih knjiga, znanstvenih članaka i intervjua uokvirima njegova znanstvenoga rada.Ponekad se u biografskim podatcima Adolfa Dragičevićavrlo šturo navodi i to da je od 1943. bio sudionikNOB-a. Kratka jednostavna rečenica sudjelovanja uDrugom svjetskom ratu implicira da u navedenom razdobljunema ništa dodatno zanimljivo ili atipično. Međutim,odgovara li to činjenicama?Rijetki povjesničari, ali i amaterski istraživači povijesnihdogađaja na području bivše Jugoslavije krajem i uporaću Drugoga svjetskog rata, dobro znaju da je pokojniAdolf Dragičević bio potencijalnim izvorom mnogihzanimljivih podataka, ali i potencijalni uzrok brojniminformacijskim kontroverzama vezanima uz partizanskipokret na srednjodalmatinskom (biokovskom) području.Također, on je mogao opisati i razjasniti završne ofenzivnevojne operacije 8. dalmatinskog korpusa (malo kasnijepreimenovanoga u IV. jugoslavensku armiju) koji je sudjelovaou zauzimanju Knina, Širokog Brijega, Mostara,Gospića, Trsta te završnim akcijama sve do Klagenfurta(Celovca) zaključno s južnom Austrijom.Naime, Adolf Dragičević je sudjelovao u dijelu navedenihpovijesnih zbivanja. Kao vojnik je dogurao dovrlo visoke vojno-političke dužnosti političkog komesara3. čete, 4. bataljuna 11. dalmatinske brigade, a u bitciza Mostar u veljači 1945. navodno je ranjen te izgubiopotkoljenicu. Ako je taj podatak točan, onda u daljnjimofenzivnim operacijama nije mogao sudjelovati iako uRako-Družijanićevoj knjizi 11. dalmatinska brigada nijenavedeno njegovo istupanje iz bojevog rasporeda ove postrojbekao što je učinjeno u slučajevima nekih njegovihtadašnjih kolega. Logički gledano, Dragičevića se moglopitati o poznatom slučaju ratnog zločina nad širokobriješkimfranjevcima jer knjiga 11. dalmatinska brigada otkrivada je njegov 4. bataljun 11. dalmatinske brigadeizravno napadao širokobriješki samostan te je osobno kaopolitički komesar čete spadao u neposredno zapovjednoodgovorne za taj zločin. S obzirom na svoj tadašnji vojnopolitičkičin, Dragičević je morao znati, ili barem procijeniti,s koje je više zapovjedne razine i zbog kojih je motivadonesena odluka za realizaciju tog masovnog zločina.Heterogenost ideoloških određenja među tadašnjimširokobriješkim franjevcima izravno implicira zaključakda je motiva o likvidaciji i zatiranju svakog traga o ubijenimhrvatskim hercegovačkim franjevcima bilo nekoliko.O tome bi i danas mogao dosta toga kazati VeljkoKadijević, tadašnji Dragičevićev nadređeni, zamjenikpolitičkog komesara 26. divizije, poznat kao posljednjiministar obrane SFRJ kojeg su današnji gospodari svijetapoštedjeli od haaške optužnice, a kojeg ispostave tih istihgospodara svijeta u Republici Hrvatskoj, kao i u Slovenijii Bosni i Hercegovini, štite od simboličke optužnice poneposrednoj zapovjednoj odgovornosti za zločine Jugoslavenskearmije iz 1945., ali i JNA iz 1991. Poznatoje, naime, da je Veljko Kadijević bio zamjenik DušanaDule Koraća, jednog od nadglednika masovnih zločinakoje su počinili pripadnici 11. dalmatinske brigade naKočevskom rogu i Širokom Brijegu.Zbog čega istraživačko novinarstvo upornošuti?Glede činjenice da je današnji ruski državljanin VeljkoKadijević perverzno pošteđen u praktičnom značenjuovog kriminalnog čina te nagrađen od najviših misterioznonevidljivih razina današnje svjetske moći, uopće nečudi što propagandne elektronsko-pisane ispostave tihgospodara suvremenog svijeta u današnjoj Republici Hrvatskojimaju vrlo snažnu »autocenzuru« na objavljivanjebilo kakvih životopisnih podataka jugoslavenskog ratnogzločinca u bijegu Veljka Kadijevića. Ne daj, Bože, da kojimslučajem netko od »nezavisnih« novinara pokuša naovu temu intervjuirati neke njegove kolege – npr. DraguGalića koji živi u Splitu ili javnosti dobro poznatog i da-IstraživanjaS 12011. p31

IstraživanjaS 12011. pnas politički vrlo utjecajnog Budimira Lončara?!Dodatne indicije u prilog ovakvim tvrdnjama informativno-promidžbenogmonopola, nevjerojatnog za21. stoljeće i neovisnu hrvatsku državu, mogla bi bitii informacija da je i Ante Josipović, otac sadašnjeg hrvatskogpredsjednika, bio pripadnik Biokovskog partizanskogodreda od 1942., a Adolf Dragičević i VeljkoKadijević u sastav istog tog odreda ušli su 1943. Po svemusudeći, Ante Josipović bio je pripadnik biokovskečete u čijem su sastavu bila četiri voda: baćinski, gradački,vrgorački i makarski. Vrlo se mogućom čini i teza daje starijeg Josipovića u članstvo KPJ primio, i bio mu neposrednonadređeni, upravo Danijel Dane Vilović (1919.– 2009.) iz Baške Vode, nećak Ðure Vilovića, poznatogknjiževnika i još poznatijeg četnika orjunaša, bliskog suradnikazloglasnog četničkog zapovjednika kraljevskejugoslavenske vojske u otadžbini Draže Mihailovića. Zajednosu i suđeni 1946. u Beogradu, a iznimno niska kaznaÐuri Viloviću u potpunosti se uklapa u tadašnji trendbrzog integriranja goleme većine pripadnika orjunaškočetničkogrežima monarhističke Jugoslavije u donekle retuširaninovi jugokomunistički režim nove komunističkeJugoslavije. Za sada je nepoznato je li skupina DanijelaVilovića sudjelovala i u jednodnevnom osvajanju Vrgorca15. lipnja 1942. kada je u odmazdi na vrgoračkom grobljustrijeljano 32 ljudi, uglavnom civila, a među njimaje bilo nešto imućnijih mještana i 9 žena? Nepoznato jetakođer je li u suvremenoj Republici Hrvatskoj bilo kaznenihprijava vezanih uz taj masovni ratni zločin, kaošto je nepoznato je li još uvijek netko živ od političko-vojnogrukovodstva nekadašnjeg biokovskog partizanskogodreda »Josip Jurčević« koje je izravno odgovorno za tajzločin, a čija je predumišljajna odluka, navodno, izazvalaraskol među tadašnjom biokovskom komunističkom vrhuškom.Mesić: Istraga ratnih zločina s konca Drugogsvjetskog rata je protuzakonit činNa današnjoj evidentno iznimno brižno nadziranojmedijskoj ploči naravno da ne će pisati da je ime AdolfaDragičevića bilo zapisano u dokumentaciji koju su nadležnatijela Republike Hrvatske dobila u listopadu 2006.u dodatno proširenoj kaznenoj prijavi protiv nekadašnjegzamjenika načelnika operativnog odjela IV. jugoslavenskearmije majora Sime Dubajića (1923. – 2009.)i njemu podređene komesarke čete za vezu 11. dalmatinskebrigade poručnice Milke Malade, udane Planinc,i premijerke bivše SFRJ. Prijava nije odbačena do danas.Prema tadašnjim neslužbenim informacijama, kriminalističkapolicija je većinu svog posla profesionalno napravila,obavila obavijesne razgovore s mnogim preživjelimpripadnicima 11. dalmatinske brigade, a surađivali sui kolege iz srbijanskog MUP-a kojima je, u to vrijemeteško bolestan, Dubajić ponovno dodatno pojasnio svojuulogu u partizanskim zločinima u Sloveniji. Dakle, nadležneslužbe Republike Hrvatske surađivale su s više država.U Australiji je u to vrijeme identificiran i lociranključni svjedok pokolja na Kočevskom rogu Ivan Gugić.Razgovori su obavljeni na temelju sužene dokumentacije11. dalmatinske brigade navodno uz bučno protivljenjeispitanih osoba kao i članova njihovih obitelji.Među, podrazumijeva se, vrlo rijetkim poznavateljimaove teme tada su kružile glasine da nevidljiva rukapriječi nadležnim policijskim službenicima obavljanjeobavijesnog razgovora s Milkom Planinc protiv koje jepokrenuta kaznena prijava. Razgovor navodno nikadanije obavljen iako su javnosti dostupni vrlo argumentiranidemantiji tadašnjeg intervjua Milke Planinc kao ivrlo otvorena pitanja njezinim kolegama Petru Mioču (umeđuvremenu umro), Jerku Nobilu, Slavku Družijaniću,Dragi Galiću, Anti Bogdaniću, Petru Bogunoviću,Jakovu Deletisu za kojeg se usporedbom dostupne dokumentacijeopravdano sumnja da bolje poznaje odabranu idobrovoljačku egzekucijsku četu unutar 11. dalmatinskebrigade nego sam Simo Dubajić. Za Deletisa je takođerutvrđeno da je u zapovjednom lancu bio važna poveznicaizmeđu majora Dubajića i poručnice Planinc.Naravno, ni dan danas tzv. neovisnim hrvatskim no-32

vinarima ne pada na pamet da pokušaju napraviti intervjues navedenim osobama.Istog dana kada su u veljači 2008. na naslovnici Večernjeglista osvanuli inicijali A. D. uz natuknicu da jeriječ o partizanskim zločinima, došlo je do vrlo burnogprimitivno-ostrašćenog verbalnog ispada tadašnjeg hrvatskogpredsjednika Stjepana Mesića koji se žestokookomio na službenike Ministarstva unutrašnjih poslovakoji su obavljali obavijesne razgovore s prijavljenim osobama.Budući da je famozni Zagrepčanin A. D. gotovosigurno Adolf Dragičević, ispitan punih četrnaest mjesecinakon prijave, dakle naknadno, nameće se zaključak dasu nadležna istražna tijela dugo imala crveno svjetlo zaprovođenje postupaka u skladu sa zakonom. Osim toga,treba istaknuti da su se neki, ipak, malo snažnije oduprliovim pritiscima usudivši se proslijediti nalog za ispitivanjeprijatelja i stranačkog kolege tadašnjeg predsjednikaStjepana Mesića s kojim je u razdoblju između 1963. i1967. bio čak i saborski kolega.Zanimljivo je da je upravo spomenuto razdoblje obilježenoMesićevom antihrvatskom i rigidno jugounitarističkomprosrbijanskom orijentacijom što je više puta pokazaou svojim javnim istupima o navodnim hrvatskimteroristima u inozemstvu, kao i skandaloznim velikosrpskimizlaganjem u kojem traži kazneni progon potpisnikaDeklaracije o hrvatskom jeziku iz 1967. Zanimljivoje napomenuti i to da je poveznica između Mesića i Dragičevićai njihovo zajedničko prijateljstvo s akademikomDušanom Bilandžićem. Prema tome, gotovo je sigurnoda su tih dana u veljači 2008. »užareni« telefoni premaUredu predsjednika, odnosno opstrukcija pokušaja funkcioniranjapravne države, bili užurbano intenzivirani.Navedene indicije potvrđene su primitivnom, nestručnomi netočnom tvrdnjom Stjepana Mesića o navodnimprotuzakonitim aktivnostima službenih državnihtijela. Verbalni napad izveden je javno, posredstvomtelevizije, istog dana kada su inicijali A. D. osvanuli nanaslovnici tiražnih dnevnih novina.Navedene teze mogle bi biti i jedan od ključnih razlogaza pojašnjenje pitanja zašto se zloglasni Veljko Kadijevićnašao na tjeralici MUP-a tek od 2007.Budimir Lončar – poveznica između hrvatskogdržavnog vrha i Veljka KadijevićaLogična interesno-ideološko-osobna poveznica izmeđuprošlog predsjednika Mesića, sadašnjeg Josipovića ijugoslavenskog zločinca Veljka Kadijevića sažima se uliku i djelu Budimira Lončara, donedavno Mesićeva, asada i Josipovićeva bliskog suradnika.Usluge Budimira Lončara, posljednjeg ministra vanjskihposlova SFRJ, predlagatelja međunarodnog embargana naoružavanje nesrpskih naroda u krvavom rujnu1991., čime je zacementirana srbijanska oružana premoć,aktivnog jugoslavenskog lobista i protivnika međunarodnogpriznanja Republike Hrvatske, koriste dvojicahrvatskih predsjednika. Ne treba se zavaravati da BudimirLončar nije savršeno dobro znao što, zbog čega i zakoga to radi. Njegove su djelomične praktično-vojne idiplomatske kompetencije neupitne.Dostupna dokumentacija nepobitno potvrđuje dapoznanstvo Budimira Lončara i Veljka Kadijevića datirajoš od kraja 1944. Također dostupna dokumentacijapokazuje da je Lončar, u svojstvu »omladinskog rukovodioca«grada Splita, nazočio i sastancima samoga vrha 8.dalmatinskog korpusa, kasnije preimenovanog u IV. jugoslavenskuarmiju, u čijem su zapovjedništvu bili DušanKorać, Petar Drapšin, Boško Šiljegović, Božo Božović imnogi drugi, a pod čijom su se zapovjednom nadležnošćunalazile posebno odabrane i dobrovoljačke egzekucijskečete unutar dalmatinskih brigada. Najspominjanijameđu njima svakako je egzekucijska četa unutar 11. dalmatinskebrigade čijim je pripadnicima Budimir Lončar,kao domaćin »omladinski rukovodilac« grada Splita,održao pozdravni govor na omladinskoj konferenciji 11.dalmatinske brigade, održanoj u splitskom kazalištu 15.siječnja 1945.Sumirajući ovako poredane podatke stječe se dojamda najviši državni vrh Republike Hrvatske sustavno onemogućavanjezinu transformaciju u pravnu i uređenudržavu. Štiteći osumnjičenike za ratne zločine počinjenenad hrvatskim narodom na koncu Drugog svjetskog, kaoi na početku Domovinskog rata, dio hrvatskog državnogvrha zapravo štiti svoje dugogodišnje prijatelje i suradnike.Zbog svega toga ne treba nikoga posebno čuditispoznaja što je Veljko Kadijević trenutačno na slobodi, ageneral Ante Gotovina u pritvoru. Iz istih razloga ne trebačuditi niti spoznaja da trenutni hrvatski predsjednikotvoreno veliča simbole komunizma, iste one pod kojimaje JNA razarala Vukovar, Škabrnju i Dubrovnik.Upravo zbog svega rečenog, hrvatskoj se javnosti pokušavaprodati »patka« o navodno plemenitim i lošimzločinima, odnosno o dobrim i lošim zločincima. Međutim,hrvatski narod i ovaj put treba pokazati zrelost.Mora se izdići iznad ove situacije te se, unatoč opstrukcijikoja dolazi iz najvišeg državnog vrha, izboriti za istraživanjevlastite bliske prošlosti. Ne zbog revanšizma negopoglavito zbog potrebe da bi se ispod te neistražene prošlosti,napokon, podvukla crta i neopterećeno krenulo dalje.IstraživanjaS 12011. p33

IstraživanjaKRAŠKA VRTAČA NEDALEKO OD KOZICE SKRIVA TAJNU OSMRTI JEDNE SKUPINE ŠIROKOBRIJEŠKIH FRANJEVACAS2011.1pZagreb, 13. kolovoza 2010.(Damir Šimić / hrsvijet.net) –Istočni obronci Biokova prekokojih stara cesta iz sela Kozicevodi prema Makarskoj, po svemusudeći, skrivaju tajnu nestankajedne skupine širokobriješkihfranjevaca koje su 8. ili 9. veljače1945. partizani odveli via Spalato.Zaključak je to jedne skupineistraživača koja se bavi prikupljanjempovijesnih dokumenata isvjedočenja očevidaca vezanih zakomunističke zločine nad hercegovačkimfranjevcima i civilnimpučanstvom.Prema podatcima kojima raspolažemo,mikrolokalitet te masovnegrobnice je lociran, a nalazise u jednoj kraškoj vrtači, nedalekood stare ceste između Kozicei Makarske. Spomenuta masovnagrobnica prekrivena je betonskompločom koju je tamošnje lokalnopučanstvo, pod pritiskom komunističkihprvaka, postavilo negdjeoko 1948. Sudeći prema izjavamaočevidaca, u spomenutoj masovnojgrobnici nalazi se šezdesetaktijela. Riječ je o zarobljenicimakoje su dalmatinski partizani sasobom doveli sa Širokog Brijega iLjubuškog.Vicepostulator postupka mučeništva»Fra Leo Petrović i 65subraće« fra Miljenko Stojić potvrdioje da i on osobno raspolažetim saznanjima, no da je ipakprerano govoriti o bilo kakvimpodrobnostima vezanima za tajzločin. S druge pak strane, premaprikupljenim je podatcimanapravljena rekonstrukcija pokretadalmatinskih postrojbi napovratku iz Hercegovine. Zahvaljujućitoj rekonstrukciji, dobivenje točan uvid u postrojbe i njihovezapovjednike koji su, po svemusudeći, izravno sudjelovali u pripremii samom izvršenju tih strašnihzločina.Rekonstrukcija je rađena natemelju dostupne arhivske građei izjava očevidaca iz čega jeevidentno da odgovornost zaovaj zločin izravno leži na zapovjednojstrukturi II. dalmatinskebrigade i njezinu zapovjednikuBruni Vuletiću, dugogodišnjembliskom suradniku Josipa BrozaTita i nekadašnjem vojvodi sinjskihalkara. Ta je postrojba, prematvrdnjama povjesničara, svedo siječnja 1945. bila u sastavuII. crnogorskog korpusa. Premazapovjedi Vrhovnoga štaba II. jedalmatinska brigada tek u siječnju1945. na zapadnim prilazimaŠirokom Brijegu izravno uključenau strukturu 9. dalmatinskedivizije. U bojevim djelovanjimas početka veljače 1945., vođenimsjeverno od Širokog Brijega i Mostara,zahvaljujući isključivo grubimpogrješkama zapovjednikai katastrofalno lošoj procjeni, II.je dalmatinska brigada razvučenana dosta velikom ozemlju što je ukonačnici dovelo do velikih ljudskihgubitaka. Zbog tih gubitaka,ali i određenih unutarnjih problema,u koje neki izvori ubrajaju i34

pobunu zbog zločina što su ih pripadniciove postrojbe počinili nadšestoricom franjevaca u MostarskomGracu, Vuletićeva je brigadabila prebačena u korpusnu pričuvui prije službenog okončanjatzv. Mostarske operacije.Upravo u tim činjenicamatreba tražiti i odgovor na pitanjezbog čega su ovoj postrojbi i njezinuzapovjedniku Bruni Vuletićubili povjereni ratni zarobljenici,zaključuju autori ove rekonstrukcije.Međutim, postoje i iskazi očevidacaprema kojima je u izravnaubojstva zarobljenika bio osobnoumješan i Ivan Gaće iz Zagvozda,koji je u to vrijeme bio zapovjednikIV. splitske brigade, što naneki način dodatno usložnjava čitavovaj slučaj.Obje postrojbe nalazile su se uzapovjednom lancu 9. dalmatinskedivizije na čijim su se najistaknutijimzapovjednim pozicijamau to vrijeme isticali: Ljubo Truta,Ilija Radaković i Andro Kovačević.Oni su izravno bili podređenidvojcu Petar Drapšin – BoškoŠiljegović, suverenim vladarima uštabu 8. dalmatinskog korpusa ipodređenim mu postrojbama.Rekonstrukcija puta do mjestazločinaNakon povlačenja sa ŠirokogBrijega, II. dalmatinska brigadaje sa sobom povela dio ratnihzarobljenika koji su se zatekli unekoliko improviziranih partizanskihtamnica na Širokom Brijegui okolnim selima, uključujući i tamnicuu Knešpolju, gdje je skupinafranjevaca iz franjevačke hidrocentralečak jednu noć i zanoćila.»Dok je novoimenovani komandantobrane Ljubuškog MarijanPrimorac, tadašnji gospodinživota i smrti u ovom dijeluHercegovine, uz političku i obavještajnupotporu svoga “rojaka”Jure Galića, ljudskim tijelimapunio masovne grobnice u okoliciovog mjesta, iz pravca ŠirokogBrijega u ovaj je gradić stigao jedanbataljun II. dalmatinske brigadekoji je sa sobom vodio skupinuod šezdesetak zarobljenika«,kaže se također u rekonstrukciji.Nakon razgovora obavljenihs Petrom Jelčićem i MarijanomPrimorcem, pripadnici štaba II.dalmatinske brigade iz tamnice uLjubuškom sa sobom odvode i nekolikoratnih zarobljenika uključujućii fra Julijana Kožula te fraZdenka Zupca. Prema zaključcimarekonstrukcije, jedan se bataljuniz sastava II. dalmatinskebrigade, vodeći sa sobom tu istuskupinu zarobljenika, iz Ljubuškoguputio prema vrgoračkomselu Kozici gdje su kraće vremenskorazdoblje i boravili. Sudećiprema određenim svjedočenjima,nitko od nazočnih partizanskihoficira nije na sebe želio preuzetiodgovornost za njihovu sudbinu.Čekale su se, naime, upute s višihzapovjednih instanci. Nakonkraćeg vremenskog razdoblja, iočito primljenih uputa, dvije su separtizanske čete, vodeći sa sobommanji dio zarobljenika, zaputileprema Zagvozdu.Prema zaključcima autora rekonstrukcije,spomenuti je podatakujedno ključan za rasvjetljavanjeenigme kako su u istojmasovnoj grobnici u Zagvozdupronađena tijela fra Julijana Kožulai fra Zdenka Zupca, odvedenihiz tamnice u Ljubuškom,te fra Melhiora Prlića, za koga sepouzdano zna da je uhićen 8. veljačena Širokom Brijegu.Druga skupina partizana, veličinejedne pješačke čete, iz Kozicese starom cestom uputila premaMakarskoj. Sa sobom su poveli išezdesetak zarobljenika među kojimaje bio i ostatak skupine širokobriješkihfranjevaca koji su se uvrijeme žestokih borbi bili skloniliu franjevačku hidrocentralu poredrijeke Lištice. Prema izjavi jednogi danas živućeg partizanskog vojnikaiz sastava Vuletićeve II. dalmatinskebrigade, ta je skupinazarobljenika pobijena u jednojkraškoj vrtači nedaleko od cestekoja od Kozice vodi prema Makarskoj.Samu egzekuciju obavilasu dvojica vojnika od posebnogpovjerenja, kazao je očevidac, dodavšida je jedan od njih bio Srbiniz Imotskog, a drugi Hrvat iz jednogdalmatinskog mjesta na jadranskojobali što je samo po sebiironičan pokazatelj funkcioniranjabratstva i jedinstva u zločinu.Naravno, podatci koje je spomenutarekonstrukcija ponudilaneizmjerno raduju. Na potezuje sada Vicepostulatura »FraLeo Petrović i 65 subraće«, ali iopćinska povjerenstva u Ljubuškomi Širokom Brijegu. Njihovesljedeće aktivnosti svakako trebajuići prema suradnji sa službenimtijelima Republike Hrvatske,što bi u konačnici trebalodovesti do ekshumiranja ove masovnegrobnice južno od sela Kozice.Tajnu mučeničke smrti fraRadoslava Vukšića, fra FabijanaPaponje, fra Andrije Jelčića, fraLeonarda Rupčića, fra BonifacijaMajića, fra Fabijana Kordića i fraMiljenka Ivankovića treba, naime,razriješiti i na dostojanstvenih način pokopati. IstraživanjaS 12011. p35

IstraživanjaS 12011. pČELNICA SDP-a BiH U VODSTVU HKD NAPREDAKSarajevo, 22. listopada 2010.(Marin Jurković / hrsvijet.net) –Lidija Korać, djevojački Budimir,članica predsjedništva LagumdžijinogSDP-a, nalazi se u vodstvuHKD Napredak, stoji na službenojinternetskoj stranici ove udrugena čijem je čelu Franjo Topić,katolički svećenik iz Sarajeva.Iako statut ove nepolitične iizvanstranačke udruge kaže dase u vodstvo HKD Napredak »nebiraju čelni dužnosnici iz političkihstranaka«, u slučaju istaknute čelniceSDP-a statut je vješto zaobiđen.Posebno zgražanje izazivačinjenica da je u vodstvo oveudruge, koja među hrvatskimnarodom u BiH ima dugogodišnjutradiciju i izniman značaj,izabrana osoba iz čelništva stranke– nasljednice KPJ-a, odnosnoiste one organizacije koja je 1945.dala pogubiti jednu trećinu katoličkihsvećenika u BiH, zabranilarad HKD Napredak te oduzelacjelokupnu imovinu te udruge.Dobar dio te imovine i danas jeu vlasništvu SDP-a. Kao nasljednicaSK BiH ova je stranka naslijedilasve nekretnine, uglavnomnacionalizirane, kojima je Komunističkapartija nekad raspolagala.Iznajmljujući poslovne prostorerazličitim pravnim subjektima,pa čak i Vladi Federacije BiH, ovastranka ostvaruje enormno visokenovčane prihode kojima financiraglavninu svojih aktivnosti, objavilasu prije nekoliko dana sredstvapriopćavanja u BiH. Nije potrebnonapominjati da je upravotim sredstvima financiran projektŽeljko Komšić, kao i ukupan procesmajorizacije hrvatskog narodau BiH.Lidija Korać, djevojački Budimir,inače je bivša dugogodišnjapredsjednica Središnjeg izbornogpovjerenstva BiH (SIP), koja jenakon isteka mandata ušla u samvrh stranke koja je hrvatskomnarodu u BiH nametnula ŽeljkaKomšića. Potječe iz uže obiteljiFranje Budimira, nekadašnjegčlana CK SK BiH i osobe koja jeu vrijeme Drugog svjetskog ratadjelovala ilegalno na područjuDalmacije i Hercegovine. Boljipoznavatelji tadašnjih prilikaističu da je Budimir, zajedno sJurom Galićem, bio jedan od kreatorapartijskog dopisa o navodnojkrivnji hercegovačkih franjevacaiz veljače 1945. Uz njegovratno-komunistički put veže se ipoznanstvo s nekolicinom članovaobitelji aktualnog hrvatskogpredsjednika Ive Josipovića, štoodređeni analitičari ističu kao jednuod glavnih platformi za bliskusuradnju zagrebačkog i sarajevskogSDP-a.Druga zanimljiva podrobnostkoja pokazuje koliko su rodbinskeveze važnije od ideologije,svakako je vezana za najavljenusuradnju crvenih i crnih, odnosnoWalter-Wolf koaliciju, kako suneki novinari nazvali (ne)mogućukoaliciju crvenog SDP-a i »crnog«HSP-a BiH. Sudeći prema timdobro obaviještenim izvorima,bliskima HSP-u BiH, istaknutičlan te stranke Živko Budimir takođerpotječe iz uže obitelji nekadašnjegoznaša Franje Budimira,što je zoran pokazatelj na kojimse načelima pokušava uspostavitiSDP-ova vlast u BiH.I unatoč činjenici da je SDPgodinama u oporbi, znatan je njegovutjecaj na određene proceseu BiH. Zahvaljujući bošnjačkomsuglasju, ali i bliskosti s određenimmeđunarodnim organizacijamau BiH, ova stranka godinamaima snažan »upliv« u skoro svesfere života u susjednoj državi. Poglavitoje značajan utjecaj ZlatkaLagumdžije na određene medije,ali i proces imenovanja tužitelja isudaca, što je nedvosmislen pokazateljkojim se pravcem žele nastavitipolitički procesi u BiH. 36

JE LI JOSIP BROZ TITO OSOBNO ZAPOVJEDIO MASOVNELIKVIDACIJE POLITIČKIH NEISTOMIŠLJENIKABez Josipa Broza Tita ništa se značajnije nije moglo dogoditi, inače bi letjela glavaIstraživanjaU predvečerje napada na Široki Brijeg► Piše: Damir ŠimićPromišljati, istraživati ili pisati ookolnostima mučeničke smrti hercegovačkihfranjevaca nije uopće lakazadaća. Kako bismo što potpunijerazumjeli okolnosti u kojima su se tistravični zločini dogodili, potrebno jesagledati većinu do sada napisanog,proučiti izjave očevidaca tih događajate ostvariti uvid u dostupnu arhivskugrađu. Naravno, pritom autormora budno paziti da se ne zapleteu mrežu različitih dezinformacija,neistina i poluistina koje je službenajugoslavenska historiografija desetljećimaciljano podmetala kako biove zločine, počinjene u ime jugoslavenskeideje i komunizma, prekrilavelom tajne.Svakim je danom sve manje i manjeizravnih sudionika tih događaja.Dostupna arhivska građa najvećimje dijelom nedostatna ili selektivnoarhivirana, tako da istraživačune pruža mogućnost ostvarivanjapotpunog uvida u događaje i ulogeključnih sudionika. U današnjimarhivima mogu se, naime, pronaćidokumenti borbenog dijela partizanskihpostrojbi. Međutim, najveći diodokumentacije OZNE i KNOJ-a,tih najrepresivnijih dijelova jugoslavenskogkomunističkog pokreta čijaje temeljna zadaća bila borba protiv»unutarnjeg i vanjskog neprijatelja«,i danas su u najvećoj mjeri nedostupnijavnosti ili su, pak, selektivnoarhivirani. Ipak, unatoč takvimhendikepima s kojima se svaki istraživačkoji se bavi ovom temom susreće,postoji na stotine objavljenih ineobjavljenih knjiga, dokumenatai izjava na temelju kojih se sasvimjednostavno dade posložiti iznimnokvalitetna prosudba o ulozi partizanskihpostrojbi, dijela oficirskog kadrate pojedinaca iz sustava represivnogaparata KPJ u pripremi i realiziranjuovih komunističkih zločina. Na temeljutakve jedne prosudbe možemooblikovati sasvim pouzdan sud o političkoj,zapovjednoj, osobnoj, ćudorednoji svakoj drugoj odgovornostiza smrt hercegovačkih franjevaca.Vojne prilike u Hercegovini koncem1944. i početkom 1945.U jesen 1944.njemačke su sepostrojbe povukles jadranskeobale. Zapovijedo povlačenju i zaposjedanjunovecrte obrane stiglaje izravno iz Berlina.Riječ je, naime,o prosudbii direktivama njemačkog vrhovnogzapovjedništva na temelju kojih jeotpočelo uspostavljanje tzv. zelenecrte obrane između Knina, Mostarai Višegrada. Sve do tog trenutka prostorHercegovine nije imao gotovoSve do kraja 1944. Široki Brijegnije bio vojno značajan. Tadakomunisti počinju napadati,a Nijemci štititi bokove svojojvojsci koja se povlači premaNjemačkoj.nikakvo vojno značenje. Tek njemačkimzaposjedanjem spomenute crte,koja je u biti bila bočna zaštitnicasrijemskoj bojišnici i mostobran zaprihvat njemačkih postrojbi iz skupine»E« armije, koja se pod zapovjedništvomgenerala Löhra povlačileiz Grčke, Hercegovina privremenopostaje iznimno značajnim vojnimpodručjem.U tako osmišljenim njemačkimplanovima poseban značaj dobivaMostar koji je određen središnjimobrambenim stupom. Istodobno rastei vojni značaj Širokog Brijega iNevesinja, kao bočnih stupova iznimnoznačajnih za njemačko držanjeMostara i komunikacijskog pravcaprema Sarajevu.Kao odgovor na ovakve potezenjemačke stranepartizanski je Vrhovništab poduzeonekoliko međusobnočvrstovezanih potezakoji ukazuju dasu sve aktivnostipartizanskogpokreta u Hercegovini,i u ovomrazdoblju, vođene s najvišeg zapovjednogmjesta. Nakon ovladavanjajadranskom obalom, postrojbe izsastava VIII. dalmatinskog korpusasvoje su djelovanje usmjerile premaLivnu, Tomislavgradu, PosušjuS2011.1p37

Istraživanjai Kninu. Tijekom studenoga i prvepolovice prosinca 1944. ovim je postrojbamapošlo za rukom ovladatičitavim ovim područjem čime jedio njemačke »zelene« crte obraneod Knina do Širokog Brijega bio upotpunosti skršen. Zahvaljujući ovakvomrazvoju situacije na široj bojišnici,Široki je Brijeg dobio dodatanvojni značaj za njemačku obranuMostara i čitavog neretvanskog komunikacijskogpravca.Potpuno ista situacija događala sei u istočnom dijelu Hercegovine i CrnojGori, gdje su postrojbe iz sastavaII. crnogorskog udarnog korpusa, učijem je sastavu djelovala i 29. hercegovačkadivizija, uspjele ovladatinajvećim dijelom tog prostora izuzevsamog Nevesinja. Time je taj gradićpostao drugi bočni stup u njemačkimplanovima obrane Mostara.U prvoj fazi, odnosno od početkastudenoga do druge polovice prosinca1944., područje jugozapadno odŠirokog Brijega bilo je granicom zonaodgovornosti dvaju partizanskih korpusa:VIII. dalmatinskog 1 i II. crnogorskogudarnog korpusa. U tomrazdoblju širi prostor Širokog Brijegasu, s juga i jugozapada, opsjedale 10.i 12. brigada iz sastava 29. hercegovačkedivizije. Istodobno, postrojbeiz sastava 9. divizije VIII. dalmatinskogkorpusa, ojačane Zapadnohercegovačkimpartizanskim odredom 2 ,Oni su sve znali i pokretali: Tito, Kardelj, Bakarić i Rankovićpokušavale su ograničenim snagamaiz pravca Posušja i Gruda znatnijeugroziti Široki Brijeg.Sama činjenica da su se ispredŠirokog Brijega, sve do druge poloviceprosinca 1944., dodirivale zoneodgovornosti dvaju partizanskih korpusa,govori u prilog tezi da ŠirokiBrijeg u toj fazi još uvijek nije bio odprioritetnog značaja za partizanskiVrhovni štab.Do djelomične promjene dolaziu drugoj polovici prosinca. Nakonšto je glavnina snaga iz sastava VIII.dalmatinskog korpusa, pod zapovjedništvomgenerala Petra Drapšina,uspjela ovladati širim područjemKnina, došlo je i do određenih promjenazona odgovornosti partizanskihpostrojbi i u zapadnoj Hercegovini.Na temelju zapovjedi Vrhovnogštaba 10. i 12. brigada iz sastava 29.hercegovačke divizije u tim trenutcimabivaju razmještene u istočnidio Hercegovine, a njihova mjesta,sve od rijeke Neretve, popunjavajupostrojbe iz sastava 9. dalmatinskedivizije 3 .Izmjena zona odgovornosti crnogorskogi dalmatinskog partizan-S2011.1p1Osmi dalmatinski korpus formiran je 7. listopada 1943. od 9., 19., 20. i 26 divizije te 12. partizanskog odreda. Djelovaoje u Dalmaciji, dijelu Like i zapadnoj Bosni. Od 1. studenoga do 9. prosinca 1944. korpus je uspio ovladati Dalmacijom.Početkom veljače 1945. tri njegove divizije sudjelovale su u Mostarskoj operaciji. Za ratne pothvate JosipBroz Tito je 8. korpus dva puta pohvaljivao. Početkom ožujka 1945. taj je korpus ušao u sastav 4. armije. Postrojbeiz sastava ovog korpusa uspjele su u završnim ratnim operacijama ovladati Likom, Primorjem, Istrom i Trstom. Uzoni odgovornosti ovog korpusa dogodili su se mnogi zločini nad civilnim pučanstvom, a najpoznatiji među njima susvakako zločini na Širokom Brijegu, Kočevskom Rogu i Mariboru. Zapovjednik korpusa u vrijeme Mostarske operacijebio je general-major Petar Drapšin (Srbin iz Bečeja), a politički komesar Boško Šiljegović (Srbin iz Prijedora).2Prvi zapovjednik Zapadnohercegovačkog partizanskog odreda bio je Martin Čule iz Čula kod Mostara, zamjenik AzizKudra iz Čapljine, politički komesar Marijan Primorac s Bijače kod Ljubuškog, zamjenik komesara Donko Vrankić izTrebižata, načelnik štaba Smajil Ćemalović iz Mostara i načelnik sanitetske službe Ljubo Grlušić. (Jure Galić, Vrijemei ljudi, Svjetlostkomerc, Sarajevo, 2005., str. 334.)3Deveta dalmatinska divizija formirana je 13. veljače 1943. u Imotskom. U njezin sastav ušle su 3., 4., i 5. dalmatinskabrigada. Sudjelovala je u bitci na Neretvi. Rasformirana je 12. travnja, a ponovo formirana 8. rujna 1943. od 1. i 3.,a nešto kasnije i 4. dalmatinske brigade te 2. dalmatinske brigade. Od 1. studenoga 1944. dijelovi ove divizije vršestalne operacije u zapadnom dijelu Hercegovine te konstantno pritišću Široki Brijeg. U operaciji »Bura« dijelovi postrojbiiz sastava ove divizije odbačeni su prema Vrgorcu. Zapovjednik divizije u vrijeme opsade Širokog Brijega bio jepotpukovnik Ljubo Truta, načelnik štaba Ilija Radaković, a politički komesar Andro Kovačević.38

skog korpusa sam je po sebi vrlodragocjen podatak koji pokazujeizravnu involviranost partizanskogVrhovnog štaba i u ovoj fazi vojnihoperacija u Hercegovini, što nikakonije zanemariva podrobnost kada sepokušava raščlaniti kasniji kontekstdogađaja, kao i okolnosti u kojima suzločini počinjeni.Stanje na bojišnici u Hercegoviniostalo je više-manje nepromijenjenosve do konca siječnja 1945.Odnos partizana prema lokalnomcivilnom pučanstvu kao i katoličkomsvećenstvu utom je razdobljubio prividno tolerantan.U tom jerazdoblju stradaosamo jedan franjevac.Riječ je ofra Križanu Galiću,ubijenom 30.listopada 1944.Tijekom rata komunisti se nisuuspjeli ukorijeniti u zapadnojHercegovini. Veći broj pristalicadobivaju tek kad su zaposjeli tapodručja.tijekom napada12. hercegovačkebrigade 4 na nebranjenu župnu kućuu Međugorju. Međutim, to nipoštone znači da su u ovom razdobljučlanovi terenskih i represivnih tijelaKPJ i partizanskog pokreta u Hercegovinisjedili prekriženih ruku. Natemelju proučavanja arhivskih dokumenatai svjedočenja tadašnjih partijskihčelnika dolazi se do zaključkada su temeljne partizanske aktivnostiu ovom razdoblju bile poglavitoorganizacijsko-pripremne prirode tevođenja aktivnosti iz domene specijalnogratovanja.Komunističke ćelije na prostoruzapadne HercegovineKomunistički pokret u zapadnojHercegovini bio je velika nepoznanicasve do druge polovice 1944. Istina,u Mostaru je čitavo vrijeme ratailegalno djelovala dosta snažna organizacijaKPJ. Međutim, broj Hrvatauključenih u radove partijske ćelijebio je doistazanemariv pa stogai njezin utjecajna procese unutarhrvatskog narodanije imao nekogznačajnijeg odjeka.Na rubnimprostorima zapadne Hercegovine utajnosti su djelovale dvije manje partijskeorganizacije. Ona starija i dostabrojnija djelovala je još prije ratau Bijači 5 i Ljubuškom. U prvoj faziova je organizacija u potpunosti bilaokrenuta prema Dalmaciji da bi tekkoncem 1944. došla pod značajnijiutjecaj Oblasnog komiteta KPJ zaHercegovinu. Slična je situacija bilai s partijskom ćelijom koja je uspostavljenau Viru kod Posušja, iz kojeje 1944. nastala Zavelimska partizanskačeta. 6U sastavu partizanskih postrojbikoje su djelovale u istočnom dijeluHercegovine i Dalmaciji nalazio sei određen broj Hrvata iz zapadneHercegovine. Od istaknutijih međunjima, na inicijativu Oblasnog komitetaKPJ za Hercegovinu, početkom1944. utemeljen je i prvi Okružnipartijski komitet za zapadnu Hercegovinu.7 Međutim, djelovanje ovogpartijskog tijela, u prvoj fazi, uopćenije bilo vezano za prostor Hercegovine.Tijekom najvećeg dijela 1944.djelovali su isključivo u zabiokovskim,dalmatinskim selima.Vojnički i politički utjecaj tihskupina na procese i događaje u zapadnojHercegovini bio je potpunozanemariv. Međutim, iznenadniupadi na rubna područja zapadneHercegovine, likvidacije političkihneistomišljenika, pljačke, a naročitoobavještajni i protuobavještajni rad,kao i vrbovanje suradnika, bile sutemeljne aktivnosti ove skupine komunistasve do početka studenoga1944.Razvoj partizanske vojne vlasti napodručju zapadne HercegovinePočetkom studenoga 1944., kadaje dio zapadne Hercegovine, odnosnoIstraživanja412. hercegovačka brigada formirana je 22. studenoga 1943. Djelovala je u sastavu 29. hercegovačke divizije i najvećimje dijelom bila popunjena ljudstvom iz istočnog dijela Hercegovine. Sudjelovala je u ovladavanju Bilećom, Dubrovnikom,Metkovićem, Čapljinom i Čitlukom. Tijekom studenoga i prosinca 1944. s juga je opsjedala Široki Brijeg. Do 25.studenoga 1944. brigadom je zapovijedao Milinko Okiljević, a nakon toga major Ljubo Mijanović i njegov zamjenikOmer Mrgan. Dužnost političkog komesara do 12. prosinca 1944. obnašao je Jozo Bakrač, a kasnije major Petar Mišeljić.Obavještajni oficiri bili su Milan Spremo i Aleksandar Zelenović, a opunomoćenik OZN-e Branko-Brana Popadić.Zapovjednici bataljuna bili su Petar Mandić, Vlado Kapor, Luka Anđelić i Borko Čavaljuga. (Komnenović – Kreso, Monografija29. hercegovačke divizije, Beograd, 1979., str. 582.– 584.)5Začetnik komunističke ideje u Bijači bio je povratnik iz Belgije Jure Galić-Veliki a njegovi najbliži suradnici bili su IvanPrimorac-Škopo, Marijan Primorac Škopić i Jure Galić. (Jure Galić, Vrijeme i ljudi, str. 5.)6Zavelimska partizanska četa osnovana je 13. srpnja 1944. Zapovjednik joj je bio bivši oružnički časnik Božo Milas, anjegov zamjenik Jozo Lovrić. Političkim komesarom čete imenovan je Andrija Milas, a njegovim zamjenikom DaneRimac. Četa je brojala oko 60 boraca. U početku je djelovala u sastavu Imotskog partizanskog odreda, a nešto kasnijeu sastavu Treće dalmatinske brigade. (Jure Galić, Vrijeme i ljudi, str. 321.)7Sekretar Okružnog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu bio je Mato Markotić iz Graba, a članovi Mladen Knežević izTrebinja, Franjo Budimir iz Vira, Marko Šoljić iz Širokog Brijega, Halid Mesihović iz Ljubuškog, Pero Jelčić iz Počitelja iJure Galić s Bijače. (Jure Galić, Vrijeme i ljudi, str. 334.)S2011.1p39

IstraživanjaČapljina, Čitluk, Ljubuški, Grude iPosušje, došao pod potpuni vojničkinadzor partizana, štab 29. hercegovačkedivizije i Oblasni komitet KPJza Hercegovinu 8 započeli su s aktivnostimaustroja vojne i civilne vlastina tom području. Ukupnu političkuvlast imao je Oblasni komitet KPJ zaHercegovinu dok je vojno-teritorijalnavlast bila u isključivoj nadležnostištaba 29. hercegovačke divizije. 9 Uoperativnom smislu dio te vlasti potpadaoje pod nadležnost partizanskihpostrojbi koje su djelovale na ovompodručju. Međutim, pitanja iz domenavojno-teritorijalnih poslova većsu koncem studenoga 1944. prenesenana zasebno tijelo.Na temelju zapovijedi partizanskogVrhovnog štaba, štab 29. hercegovačkedivizije je, uz suglasnostOblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu,još u travnju 1944. utemeljioteritorijalno vojno zapovjedništvoza Hercegovinu koje je dobilo nazivKomanda divizijske vojne oblasti.Međutim, u sastavu spomenutevojne oblasti u početku su se nalaziliisključivo dijelovi istočne Hercegovinekoji su bili pod partizanskom vlašću.Nakon ovladavanja zapadnimdijelom Hercegovine, pred štab 29.hercegovačke divizije i Oblasni komitetKPJ za Hercegovinu postavilase i potreba reguliranja ovog osjetljivogpitanja i na prostoru zapadno odrijeke Neretve. Zbog toga je, koncemstudenoga 1944., utemeljenoi III. vojno područje sa sjedištem uČapljini. Istodobno su utemeljenai kotarska zapovjedništva, odnosnokomande mjesta za tadašnje kotareLjubuški i Posušje. 10U skladu s direktivama Oblasnogkomiteta KPJ za Hercegovinui Oblasnog Narodnooslobodilačkogodbora (NOO), Okružni komitetKPJ za zapadnu Hercegovinu otpočeoje koncem studenoga 1944. i aktivnostina organiziranju partizanskecivilne vlasti. Pored NOO-a za tadašnjekotare Ljubuški i Posušje utemeljenje i Inicijativni okružni NOOza zapadnu Hercegovinu. 11 Tijekomprosinca i siječnja partizanska je vlastna čitavom ovom području nastojalauspostaviti mjesne Narodnooslobodilačkeodbore (NOO), koji sukorišteni isključivo za dovođenje lokalnogstanovništva na javne skupove,prikupljanje hrane, određivanjemještana za sudjelovanje u raznimvidovima radnih aktivnosti, kao i zaprikupljanje podataka o neprijatelju,ali i o ideološkim i klasnim neistomišljenicima.Okružni komitet KPJ za zapadnuHercegovinu u ovom je razdoblju takođerimenovao i Inicijativni okružniodbor Narodnooslobodilačkog fronta(NOF) za zapadnu Hercegovinuna čelu s Matišom Mlinarevićem,kao i kotarske odbore Antifašističkogfronta žena (AFŽ) za kotareveLjubuški i Posušje. 12Formiranje i razvoj represivnogkomunističkog sustavaSve navedene ustrojbene aktivnostipartizanskog pokreta bile sustrogo centralizirane i pod strogimnadzorom vrha KPJ i najbližih suradnikaJosipa Broza Tita. Dokazaza tu tvrdnju ima bezbroj. Tim dokazimaobiluje ukupna partizanskahistoriografija, različiti zbornici imonografije, kao i memoari raznihkomunističkih prvaka i prvoboracapartizanskog pokreta. Zahvaljujućidostupnim svjedočenjima Vlade Šegrta,imamo dragocjen podatak da jedugogodišnji član Oblasnog komitetaKPJ za BiH i prvi šef OZNE BiHUglješa Danilović poslan u Hercegovinuna osobnu preporuku AleksandraRankovića, što je ujedno idragocjen podatak kada se pokušavaraščlaniti djelovanje OZNE. 13Sličnu situaciju imamo i s personalnimpoveznicama partijskih tijelai OZNE na čitavu prostoru Hercego-S2011.1p8Oblasni komitet KPJ za Hercegovinu činili su: Vaso Miskin-Crni, Ferid Čengić, Olga Marasović, Čedo Kapor, SlobodanŠakota, Radovan Papić, Vukašin Mićunović i Slobodan Erceg. (Radovan Papić, Hercegovina u Revoluciji, Sarajevo,1985., str. 186.)9Štab 29. hercegovačke divizije činili su zapovjednik general-major Vlado Šegrt, načelnik štaba Drago Đukanović, političkikomesar Vukašin Mićunović i opunomoćenik OZNE Slobodan Šakota.10Prvi zapovjednik III. vojnog područja bio je Hrvoje Vidić, a politički komesar Halid Mesihović. Već početkom prosincazapovjednikom je imenovan dotadašnji zapovjednik Zapadnohercegovačkog odreda Martin Čule, zamjenikom AzizKudra, a političkim komesarom Franjo Budimir. Međutim, 11. prosinca na čelo Komande III. vojnog područja imenovanje Aziz Kudra iz Čapljine, koji je na toj dužnosti ostao sve do konca rata. Na čelo Komande mjesta za kotar Ljubuškinajprije je imenovan Sabit Kudra a kasnije ga je zamijenio Marijan Primorac-Škopić. Na čelu Komande mjesta za kotarPosušje postavljen je Ivica Bubaš iz Mostara. (Komnenović – Kreso, Monografija 29. hercegovačke divizije, str. 590. iJure Galić, Vrijeme i ljudi, str. 366.)11Za predsjednika Inicijativnog Okružnog NOO za zapadnu Hercegovinu postavljen je Marko Lukenda iz Tihaljine, zasekretara Halid Mesihović iz Ljubuškog, a za članove Petar Leko, Ivan Primorac-Škopo, Selim Džudža i Jakov Šunjić.(Jure Galić, Vrijeme i ljudi, str. 360.)12Na čelo organizacije AFŽ-a za kotar Ljubuški imenovana je Nuna Dizdarević iz Ljubuškog, a za kotar Posušje dotadašnjapripadnica Zapadnohercegovačkog odreda Perka Gašpar, rođena u selu Dražetićima, u Dalmaciji. (Jure Galić, Vrijemei ljudi, str. 361.)13Zbornik Mostarska operacija, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1986., str. 295.40

Zloglasni oznaš Uglješa Danilovićvine. Tadašnji član Oblasnog komitetaKPJ za Hercegovinu RadovanPapić, naime, navodi kako je u tomvrhovnom partijskom tijelu za Hercegovinudjelovao i Slobodan Šakota,Srbin iz Čapljine, koji je istodobnobio i šef OZNE za Hercegovinu. 14Potpuno istu situaciju personalnihpreklapanja unutar tijela KPJi OZNE nalazimo također na mikrolokalitetuzapadne Hercegovine.Nekadašnji partizanski obavještajaci istaknuti član Okružnog komitetaKPJ za zapadnu HercegovinuJure Galić u svojoj knjizi Vrijeme iljudi, iznosi i čitav niz podataka otijesnoj suradnji tog partijskog tijelai OZNE, što je poglavito dobrovidljivo iz činjenice da je prvi šefOkružnog ureda OZNE u LjubuškomPetar Jelčić istodobno bio i članOkružnog komiteta KPJ za zapadnuHercegovinu.Krovna organizacija OZNE zaHercegovinu bio je Ured OZNE uTrebinju na čijem je čelu bio SlobodanŠakota koji je preko Uglješa Danilovićasubordinacijskim sustavombio izravno uvezan na AleksandraRankovića i Josipa Broza. PovjereniciOZNE raspoređeni po postrojbama29. hercegovačke divizije 15 i podređenihjoj brigada, povjerenici u komandamavojnih područja i kotarevakao i svih novoformiranih tijela partizanskevlasti u Hercegovini, bili suizravno podređeni Slobodanu Šakoti,što je OZNU učinilo daleko najmoćnijomstrukturom unutar komunističkogrevolucionarnog pokreta.Uz spomenute oblike političkei obavještajne moći nad ostalim segmentimakomunističkog sustava,OZNA je formiranjem postrojbiKNOJ-a, u prosincu 1944., dobila isvoju produženu ruku preko koje jemogla samostalno otvoreno provoditirepresije.Štab 29. hercegovačke divizijeje 1. prosinca 1944., uz suglasnostOblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu,donio odluku o formiranju 3.brigade Korpusa narodne obrane Jugoslavije(KNOJ), koja je potom postalaoružna snagaizravno podređenaOblasnom ureduOZNE za Hercegovinui njezinihkotarskih ispostava.16 Spomenuti podatcidragocjenaOznin ured u Trebinju bio jekrovni i povezivao je postrojbena terenu s Josipom BrozomTitom. Jednu od glavnih ulogaodigrao je zločinački Oblasnikomitet KPJ za zapadnuHercegovinu kojemu je pripadaoi Jure Galić.su saznanja o uvjetima u kojima jesvemoćna OZNA formirana i kako jedjelovala u Ljubuškom i na čitavomprostoru zapadne Hercegovine. Tijekomzavršnih ratnih operacija u Hercegovinii nekoliko godina nakon ratata je organizacija bila udarna snagaKPJ u borbi protiv svih svojih političkihneistomišljenika. Pod krinkompovećanja stupnja sigurnosti i borbeprotiv zaostalih neprijateljskih skupinata je organizacija vršila otvorenteror, mučenja i bezdušna ubojstvaprotivnika komunističke ideologijepa tako i hercegovačkih franjevaca.U sklopu organizacijsko-pripremnihaktivnosti za završni partizanskinapad na Široki Brijeg i Mostar,oblasna i okružna tijela KPJ u Hercegovinifinalizirala su završne aktivnostina uspostavi ilegalne mrežeOZNE. Cilj takve vrste aktivnostibio je prikupljanje podataka o njemačkimi hrvatskim postrojbamakoje su djelovale na tom terenu, alii o svim antikomunistički i antijugoslavenskinastrojenim pojedincimakoji su etiketirani kao neprijatelji tesu kao takvi postali predmetom interesaOZNE. O tim aktivnostimapisala je kasnije nekolicina tadašnjihkomunističkihčelnika koji suu to vrijeme biliizravno uključeniu aktivnostiOZNE. Memoarskasjećanja MensuraSeferovića,Olge Marasović,Istraživanja14Radovan Papić, Hercegovina u Revoluciji, str. 186.15Opunomoćenik OZN-e u štabu 29. hercegovačke divizije bio je Mirko Kolak. Dužnost opunomoćenika OZNE u brigadama29. divizije obnašali su Simo Vojinović, Nikola Komar, Branko Popadić, Vukota Milošević i Sveto Gagović. (Komnenović– Kreso, Monografija 29. hercegovačke divizije, str. 575. – 591.)16Treća brigada KNOJ-a djelovala je u sastavu Treće (Bosanskohercegovačke) divizije KNOJ-a (zapovjednik pukovnikDanilo Komnenović, politički komesar Špiro Srzentić), izravno podređene OZN-i BiH. Na čelu brigade, koja je brojalanešto više od 1.200 vojnika, bio je major Jovan Andrić, a dužnost političkog komesara obnašali su Drago Ivanovići Džemal Muminagić. U sastav ove brigade ušlo je i oko 150 pripadnika Ljubuškog partizanskog odreda. Brigada jeimala zadaću borbe protiv klasnih neprijatelja KPJ, a nalazila se pod političkim nadzorom Oblasnog odjela OZN-e zaHercegovinu. Za prvih 50 dana svoga postojanja brigada je, prema tvrdnjama nadređenog zapovjednika, ubila 63,uhitila 275, a ranila 16 prikrivenih protivničkih vojnika. (Komnenović – Kreso, Monografija 29. hercegovačke divizije,str. 409.)S2011.1p41

IstraživanjaUglješe Danilovića, Jovana Andrića,Radovana Papića, Ive Jerkića ili JureGalića dragocjena su svjedočanstvakoja čvrsto podupiru tezu kako se utim »krvavim danima« ništa nije događaloslučajno.Tako Olga Marasović, ratni članOblasnog komiteta KPJ za Hercegovinui bliska suradnica Vase MiskinaCrnog, u svjedočanstvu o tim vremenimakaže: »U rasvjetljavanju sadržajailegalnog rada treba imati u vidui akcije i sugestije drugova koji su većranije bili poslani u Mostar radi organiziranjaOZN-e i njenog punogdjelovanja u momentu preuzimanjavlasti i oslobađanja grada.« 17Partizanski strahovi od angloameričkogiskrcavanjaUnatoč stalnim partizanskim opsjedanjima,situacija na ukupnoj bojišnicioko Širokog Brijega i Mostaraostala je nepromijenjena sve do koncasiječnja 1945. Sudeći prema partizanskimizvorima, prosudbe njihovihštabova bile su na tragu iščekivanjakako će do povlačenja njemačkih ihrvatskih postrojbi iz Mostara i ŠirokogBrijega, tog najjužnijeg djelabojišnice na tadašnjim europskim ratištima,doći po istom onom obrascukako se to dogodilo prilikom povlačenjas jadranske obale nekoliko mjeseciranije.Međutim, 27. siječnja 1945. dogodilose nešto što partizanski Vrhovništab na čelu s Josipom BrozomTitom, kao ni štabovi partizanskihpostrojbi na terenu, nije ni najmanjeočekivao. Toga je dana, naime,iz Širokog Brijega – prema Ljubuškomi Čapljini, iznenada pokrenutavojna operacija poznata pod kodnimnazivom »Bura«. U svega nekolikosati bojevih djelovanja postrojbe izsastava 369. divizije i 9. hrvatskogstajaćeg djelatnog zdruga uspjele suovladati Čitlukom i Ljubuškim protjeravšiprethodno partizane premaVrgorcu i vrletima Biokova. Sutradan,28. siječnja, druga je borbenaskupina, brojčano nešto slabijeg sastava,načinjena od dijelova istih postrojbikrenula pomoćnim pravcemnapada Varda – Čitluk – Čapljina.Spajanjem tih dviju borbenih skupina,kao i njihovim zajedničkim prodoromdo Metkovića, na bojišnici sedogodio trenutačni zaokret oko čijihse uzroka i posljedica i danas lomekoplja.Neosporna je činjenica, što potvrđujui njemački izvori, da je planiranjei izvođenje ove operacije tražilahrvatska strana. 18 S druge strane, našto ukazuju i potezi koje je odmah pookončanju prodora prema Metkovićupovukao stožer 369. divizije, njemačkaje strana ovoj operaciji pribjeglaiz čisto taktičkih razloga. Naime,već 30. siječnja divizijski je stožer369. divizije, u to vrijeme smješten uPotocima, sve svoje postrojbe koje sudjelatno sudjelovale u ovoj operaciji,žurno povukao iz dubine bojišniceoko Čapljine i Ljubuškog, uputivši ihvlakom prema Konjicu koji je u tovrijeme bio jedina veza neretvanskogoperativnog pravca sa Sarajevom. Svojničkog gledišta riječ je o sasvimlogičnom potezu, poglavito kada sezna da je štab 29. hercegovačke divizijenekoliko dana ranije u to područjeuputio dvije svoje brigade.Međutim, partizanska je službenaUstaška satnija sastavljena od domaćih momaka koja je prva probila komunističke crte oko Širokog Brijega i ušla uLjubuškiS2011.1p17Zbornik »Mostarska operacija«, str. 479.18»Početkom siječnja situacija u zoni južno od Mostara bila je relativno mirna. Hrvati su iz vojnih i političkih razlogatražili zaposjedanje Ljubuškog. Zapovjedništvo Grupe Armija E ukazivalo je na to da se liniju Široki Brijeg – Mostar –Nevesinje bezuvjetno mora držati, no nikakve joj druge postrojbe nisu stajale na raspolaganju osim onih koje su i sadatamo raspoređene.« (Franz Schraml, Hrvatsko ratište, Zaprešić, 1993., str.101.)42

Hrvatsko-njemačka operacija»Bura« krajem siječnja1945. žestoko je uzdrmalakomunističke bojne redove. Utoj su akciji partizani odbačenido mora čime su im pokolebanipolitički planovi. Komunisti suse bojali da se hrvatske oružanesnage ne bi slučajno povezales Britancima i tako spriječileobnovu Jugoslavije.historiografija čitavojtoj situacijidala sasvim drukčijipečat prikazavšidogađaje kaomeđunarodnu političko-obavještajnuzavjeru širihrazmjera.Naravno, ovakotežak poraz kakavsu partizanskepostrojbe iz sastava9. dalmatinskei 29. hercegovačke divizije pretrpjelikoncem siječnja 1945. u Hercegovininije mogao preokrenuti daljnji tijekrata, ali je i te kako mogao ugrozitiugled mnogih partizanskih oficirai komunističkih prvaka na terenuu očima Vrhovnog štaba i vodstvaKomunističke partije. Isto tako, vojno-političkasituacija koja je nakonoperacije »Bura« nastala u Hercegoviniozbiljno je ugrožavala ugledpartizanskog pokreta i Josipa BrozaTita u očima zapadnih saveznika.Nekoliko je razloga koji potvrđujutakvu tezu.Prvo, zapadne su sile u to dobaTita priznavale kao vojnog, ali ne ikao političkog saveznika dok je VelikaBritanija intenzivno tragala zamogućnostima ponovna dovođenjana vlast dinastije Karađorđevića čegasu u vodstvu KPJ i te kako bili svjesni.Drugo, SAD je pokazivao određenuskepsu prema Titu, u čemu jeznačajnu ulogu imao i Vatikan, zagovarajućiputem svojih diplomatskihkanala obnovu Podunavskekonfederacije koja je trebala poslužitikao živa brana daljem prodorukomunizma iz Rusije.Treće, partizanski se poraz uHercegovini dogodio svega nekolikodana pred prvi posjet feldmaršalaHarolda Alexandera, zapovjednika savezničkihsnaga na Sredozemlju, Beogradugdje je trebalabiti dogovorenazajednička strategijaizmeđu zapadnihsaveznika iJosipa Broza Titau završnim ratnimoperacijama.Iznimno zanimljivagledištakoja u dobrojmjeri rasvjetljavajuzakulisneigre oko tadašnjevojno-političke situacije u Hercegoviniponudio je tadašnji šef OZNE uBiH Uglješa Danilović koji je istodobnobio i član Oblasnog komitetaSKJ za BiH. Prema njegovom mišljenju,Josip Broz Tito i njegovi najbližisuradnici bojali su se »izvjesnihpolitičko-vojnih komplikacija sa saveznicima«upravo na tom području.»Britansko uporno insistiranje da sena prostoru Dubrovnika iskrcaju većimsnagama, bez našeg traženja, činilonam se sumnjivim…. Ne znamkoliko su i danas poznate sve pojedinostii motivi engleskog prisustvau Dubrovniku, u to vrijeme, i kolikosu nam dostupni dokumenti kojitu operaciju objašnjavaju u vojnom ipolitičkom smislu«, kazao je UglješaDanilović na znanstvenom skupu»Mostarska operacija«, održanom uMostaru 14. veljače 1986. 19I drugi visoko pozicioniran partizanskiizvor također nudi vrlo zanimljivoi znakovito svjedočenje o tojtemi. Tadašnji zapovjednik 3. brigadeKNOJ-a Jovan Andrić svjedočida je upravo njegova postrojba u tovrijeme imala zadaću vojno protjeratisve britanske snage s prostora istočneHercegovine i Dubrovnika. »Poslijeprikupljanja britanski su se komandosiduže zadržali, u Dubrovniku,izgovarajući se da nemaju slobodnihbrodova kojima bi otplovili, mada suveć krajem januara 1945. godine biliukrcani. Zbog nastalih događaja uzapadnoj Hercegovini 27/28 januara,ovi brodovi ostali su usidreni krajDubrovnika 7-8 dana sve dok našesnage nisu razbile neprijatelja i oslobodileprivremeno izgubljenu teritoriju.Tek tada su britanski komandosinapustili Dubrovnik«, kazaoje Jovan Andrić, ratni zapovjednikpostrojbe KNOJ-a u Hercegovini. 20Zadaća OZNE – onemogućiti dodirBritanaca s hrvatskim oružanimsnagama u HercegoviniOvako postavljene teze o vanjskojugrozi svakako su u velikojmjeri utjecale na provedbu represivnihkomunističkih akcija nad svimaonima na koje se posumnjalo da bi uodređenom trenutku mogli okrenutileđa partizanskom pokretu.Većina partizanskih izvora nedvosmislenodetektira četničke skupinekao otvorene britanske saveznike,koje su se u tom razdoblju pod vodstvommajora Lukačevića okupljaleu istočnoj i južnoj Hercegovini.Istodobno, u nizu partizanskih dokumenatai prosudbi vezanih za ovorazdoblje na isti se način tretiraju ipripadnici HSS-a na hrvatskoj strani,odnosno »mačekovci«, kako ih u svojimdokumentima i svjedočenjimanazivaju partizanski historiografi.Međutim, čelni čovjek OZNE uBiH Uglješa Danilović kao mogućebritanske saveznike vidio je i tadašnjehrvatske vojne formacije u Hercegovini.Prema njegovom mišljenju»nije se nikako moglo zanemaritiprisustvo jakih ustaških i domobranskihformacija u Hercegovini, a znalose da Maček računa na neke planovesa zapadnim saveznicima, imajućinamjeru da domobranstvo prihvatikao svoju oružanu formaciju.« 21Kao ključne razloge za donošenjeovakve političko-obavještajneIstraživanja19Zbornik »Mostarska operacija«, str. 425.20Zbornik »Mostarska operacija«, str. 398.21Zbornik »Mostarska operacija«, str. 427.S2011.1p43

Istraživanjaprosudbe Danilović je naveo poznatipokušaj puča Mladena Lorkovića iAnte Vokića, ali i planove određenihhrvatskih krugova da zajednos Mačekom ili samostalno ostvarekontakte sa zapadnim silama, što biTita i partizane dovelo u iznimno nepovoljanpolitički položaj i pokušajobnove Jugoslavije stavilo pod upitnik.»Spajanje četnika sa Englezimai, eventualno, i vojnih snaga NDH,mogao je dovesti do novih komplikacijai do nesagledivih posljedica vojnei političke prirode. Sve su ovo bilerealne i očigledneopasnosti. Zatose brza i efikasnalikvidacija četničkihi vojnih formacijaNezavisneDržave Hrvatske,nametala sa najvećomurgentnošću«,zaključio jebliski Rankovićevsuradnik UglješaDanilović. 22Hercegovački franjevci u planovimaOZNENaravno, nitko od visokopozicioniranihdjelatnika OZNE i KNOJ-au ovom kontekstu ne spominje hercegovačkefranjevce iako je više negoočito da su, kao jedini intelektualcina tom području, OZNI bili od iznimnogobavještajnog interesa.Tu činjenicu nedvojbeno potvrđujuneki drugi izvori. Od početnihtrenutaka partizanskog opsjedanjaŠirokog Brijega i Mostara franjevciKomunisti nisu mogli pridobitihercegovačke franjevce na svojustranu pa su ih, između ostaloga,i zbog toga odlučili pobiti.Tu odluku mogao je donijetiisključivo Josip Broz Tito.su bili meta OZNE. Postoji punopokazatelja koji to dokazuju. Prekoodređenih odbornika, ali i pripadnikaHSS-a bliskih partizanskompokretu, oficiri OZNE mjesecimasu pokušavali ostvariti potporu franjevacapa čak i njihovo otvorenouključivanje u partizanski pokret.Naravno, agentura OZNE imala jesve podatke o franjevcima tako da imje i te kako bilo poznato da dobar dionjih nije bio sklon Nijemcima. Kaostudenti uglednih zapadnoeuropskihsveučilišta postali su otvoreni zagovornicizapadnogoblika demokracijei protivnicinacizma, fašizmai komunizma.Kakav je biostav hercegovačkihfranjevacaprema politici kazujei podatak daje 1942. iz širokobriješkefranjevačkegimnazije, zbog članstva u ustaškompokretu, bio izbačen i BenediktBenko Penavić. 23 Dakle, Crkva usvojim redovima nije uopće dopuštalapripadnost bilo kojem pokretu,nego je samo poticala domoljublje pastoga ni pod kakvim uvjetima nije nimogla pristati na ucjene koje je koncem1944. diktirala OZNA.Onog trenutka kad je visokimoficirima OZNE, putem izvješća kojasu dobivali s terena, postalo vidljivoda ne će moći osigurati otvorenu franjevačkupotporu partizanskom pokretui Titovoj KPJ, očito je u samompartijskom vrhu donesena političkaodluka da franjevci moraju dijelitisudbinu poraženih ratnih protivnikai drugih političkih i klasnih neistomišljenika.Takva politička odlukanije mogla biti donesena ni na razinikorpusnih ni divizijskih štabova,oblasnih ili okružnih komiteta KPJu Hercegovini ili Dalmaciji, a niti upodručnim uredima OZNE. Odlukuo masovnim fizičkim likvidacijamapolitičkih neistomišljenika mogao jedonijeti isključivo Josip Broz Tito. Uprilog toj tezi svjedoči i tadašnji šefOZNE u BiH Uglješa Danilović. 24»U ovom vremenu bio sam na čeluOZN-e u BiH i neposredno sam rukovodioradom ovih organa i jedinicaKNOJ-a za likvidaciju neprijateljskihformacija. Sjećam se telegramaVrhovnog štaba u kojima se insistiraloda se ovaj teren što prije očisti ida je to prioritetan zadatak jedinica,organa OZN-e i KNOJ-a. Na terenuje postojala neposredna koordinacijai mi smo dobijali dnevne informacijekako taj proces teče«, kazao je Danilović.25U izvješću Okružnog komitetaKPJ za zapadnu Hercegovinu od 13.veljače 1945. 26 , pisanom dva tjednanakon operacije »Bura« i tjedandana nakon smaknuća širokobriješkihfranjevaca, iznesene su političketeze o »suradnji franjevaca s Nijemcimai ustašama tijekom pripreme iprovedbe operacije “Bura”«, što nijeništa drugo nego zajednički pokušajOZNE i partijskih tijela da opravdajuokrutne zločine nad hercegovačkimfranjevcima koji su se u to vrijemeintenzivno provodili.(Nastavlja se)S2011.1p22Zbornik »Mostarska operacija«, str. 427.23Ivan Alilović, Križni put i raspuća, Zagreb, 1998., str. 107.24Uglješa Danilović rođen je 7. veljače 1913. u selu Gnionica kod Odžaka. Još kao student Poljoprivrednog fakulteta uBeogradu, 1935. postao je član KPJ. Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske upućen je u Tuzlu, gdje je zajednosa Cvijetinom Mijatovićem radio na pripremi ustanka. Tijekom rata bio je član Pokrajinskog komiteta KPJ i član Glavnogštaba NOV za BiH, a rukovodio je i vojnim poslovima Glavnog štaba za BiH. Koncem 1944. imenovan je prvimšefom OZNE u BiH. Nakon rata bio je Sekretar unutarnjih poslova u Vladi NR BiH, Član SIV-a, predsjednik SUBNOR-a,Član Centralnog komiteta KPJ, itd. (Wikipedija)25Zbornik »Mostarska operacija«, str. 427.26Historijski arhiv Mostar, Pik. Broj Og.19.-587.44

KANONIZIRAT ĆE SE SVEĆENICI ŽRTVETOTALITARNIH REŽIMAPobijeniNaslovnica dokumentarnog filmaLovran, 22. listopada 2010. (HINA) – U Lovranuje 21. listopada 2010. završilo 41. zasjedanjeHrvatske biskupske konferencije (HBK) na čijem suse dnevnom redu našle i teme o obilježavanju Danaobitelji i organiziranju hrvatskog socijalnog tjednasljedeće godine, te o pokretanju kanonizacije svećenikai redovnika ubijenih tijekom totalitarnih režima20. stoljeća. Dogovoreno je da se osnuje povjerenstvokoje će se baviti pokretanjem kanonizacijenekih svećenika i redovnika žrtava totalitarističkihrežima. »Ne želimo stavljati naglasak na grozotuzločina jer bi to proizvodilo mržnju, nego želimo vrjednovativeličinu žrtve«, rekao je ličko-senjski biskupMile Bogović. »To ne će biti hajka na one kojisu se ogriješili o narod ili crkvene ljude, nego podsjećanjena ono što je bilo sustavno zaboravljano«, istaknuoje Bogović te predložio gradnju svehrvatskogagroba na Krbavskom polju pod Crkvom hrvatskihmučenika kod Udbine gdje bi se položili posmrtniostatci svih neidentificiranih žrtava rata i poraća.Krčki biskup Valter Župan, pokretač organizacijeDana obitelji, kazao je da će se ta crkvena manifestacijaodržati 15. svibnja sljedeće godine, a svrha jepotvrda vrijednosti obitelji u društvu. Hrvatski socijalnitjedan, najavio je sisački biskup Vlado Košić,održat će se od 21. do 23. listopada 2011., a tema ćese odnositi na kulturu rada. Na zasjedanju HBK biloje riječi i o sastanku predstavnika biskupskih konferencijakoji je održan potkraj prošloga mjeseca uZagrebu. Središnja tema susreta bila je obitelj – problematikaobitelji i demografije u Europi. »Premastatističkim podatcima utvrđeno je da jedino Francuskaima pozitivne stope rasta nataliteta i to zbogstalne pronatalitetne politike i stalnosti postojećihzakona«, upozorio je riječki nadbiskup Ivan Devčić.Odgovarajući na novinarsko pitanje o slučaju kastavskogažupnika Franje Jurčevića, koji je na svomblogu poticao na nasilje i diskriminirao homoseksualneskupine, nadbiskup Devčić je kazao da Jurčeviću tom slučaju zacijelo nije postupio prema evanđelju,svom pozivu i poslanju. Jurčević je svećenik i župniki iz toga proizlaze ozbiljna pitanja ali, napomenuo je,s druge strane, Jurčević je građanin kojemu se moraomogućiti sloboda govora. »On može kao građaninpisati što želi, ali je za to i odgovoran te tu podliježegrađanskim zakonima«, rekao je Devčić.Na novinarski upit da komentira pokretanje peticijeneovisnog vjerskog internetskog portala Križživota kojom se, kako navodi taj portal, osuđuje »nasilje,diskriminacija i neoustaštvo vezano uz istupenekih katoličkih svećenika«, nadbiskup Devčić jekazao da svatko može organizirati prikupljanje peticija,a Crkva na to nije obvezna reagirati. S2011.1p45

PobijeniIzdvojen iz skupine odvedene prema Splitu i ubijen negdje na području Širokog BrijegaFRA MARIOFIL SIVRIĆ(1913. – 1945.)Samostanski vikar i odgojitelj kojeg su odgajanici voljeli► Piše: dr. fra Robert Jolićpravcu Splita te su ubijeni vjerojatno u Zagvozdu). 1O njemu je fra Ante Marić zapisao: »Partizani suga uhitili u fratarskoj hidrocentrali 8. veljače 1945.Nisu ga, navodno, odmah odveli s osmoricom subraćeprema Splitu, već su ga naknadno negdje ubili12. veljače 1945. Najvjerojatnije je izdvojen iz oveskupine i odveden kasnije, 10. veljače 1945., te ubijenna nepoznatom mjestu.« 1 Zašto je fra Mariofilbio izdvojen i iz jedne i iz druge širokobriješke skupinei ubijen odvojeno od njih, vjerojatno će ostativječnom tajnom. Možda zato što je bio vikar pa suga partizani još trebali kako bi ih uputio u kućnestvari, pokazao namirnice u samostanu ili pak kakofunkcioniraju pojedini uređaji u samostanu? On jeto kao vikar znao najbolje. Možda ga je zbog otvorenekomunikacije netko od partizanskih oficira htiozaštititi, ali su se kasnije predomislili pa ga ipak ubili?Teško će se to ikada saznati.Jedan od mlađih hercegovačkih franjevaca kojegsu partizani ubili u svome divljaštvu i neviđenojmržnji prema vjeri i Crkvi bio je fra Mariofil Sivrić,odgojitelj i aktualni vikar franjevačkog samostanana Širokom Brijegu. U veljači 1945. fra Mariofil senalazio na Širokom Brijegu. Veoma je čudno da jefra Mariofil jedini koji nije ubijen u prvoj skupinifranjevaca na Širokom Brijegu (12 je fratara ubijenoi spaljeno u protuzrakoplovnom skloništu ispred samostana),a nije odveden ni s drugom širokobriješkomskupinom (8 je fratara odvedeno kamionom uDjetinjstvo i školovanjeU arhivu Provincije o fra Mariofilu sam uspiopronaći prilično malo dokumenata. Stoga ni njegovživotopis ne će moći biti dovoljno opširan kolikobismo željeli i koliko bi bilo potrebno. Objavljujemoipak ona saznanja do kojih smo došli na temeljuizvorne građe.Rođen je u Međugorju 16. veljače 1913. 3 od ocaNikole i majke Anice, r. Prskalo. Krsno ime mu jeMarijan. Istoga dana rođenja krstio ga je fra AnđeoNuić, međugorski župnik, poznati hercegovačkiS2011.1p1A. MARIĆ, Tragom ubijenih hercegovačkih fratara, Mostar, 2007., str. 23. – 39.2A. MARIĆ, Tragom ubijenih hercegovačkih fratara, str. 40.3U Imeniku Hercegovačke franjevačke provincije, str. 54., br. 478, pogrješno stoji da je rođen 10. veljače 1913. Taj pogrješnipodatak kasnije preuzimaju svi životopisi. Matica krštenih jasno kaže da je rođen 16. veljače.46

franjevac, provincijal i pisac Molitvenika fra AnđelaNuića. 4 Pučku školu, od 1. do 4. razreda, Marijan jezavršio u rodnom Međugorju. Potom je stupio u sjemeništei franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu.U prvi razred pošao je školske godine 1924./25.Bio je osrednji učenik o čemu postoji svjedočanstvoiz 4. razreda srednje škole. Ocjene: vladanje 5, vjeronauk4, hrvatski 4, latinski 3, grčki 3, francuski2, zemljopis 2, matematika 2, kemija 2; nema izostanakani opravdanih sati. Razrednik mu je bio fraFabijan Paponja. Nakon svršenog 6. razreda stupioje u novicijat (1930./31.) te je sedmi i osmi razreddovršio kao klerik: srednjoškolac u habitu. U 7. razreduprošao je s dobrim uspjehom. Razrednik muje bio fra Svetozar Petric. U osmom razredu prošaoje s vrlo dobrim uspjehom. Razrednik mu je bio fraOton Knezović. Maturalni ispit polagao je od 7. do16. lipnja 1933. Predsjednik ispitne komisije bio jeministarski izaslanik Mihailo Živković, potpredsjednikdirektor Gimnazije fra Krešimir Pandžić, a Ispitniodbor činili su fra Oton Knezović (hrvatskosrpskijezik), fra Marijan Zubac (opća i narodna povijesti zemljopis), fra Živko Martić (latinski jezik) i fraSvetozar Petric (francuski jezik). Maturirao je s vrlodobrim uspjehom. 5 Tako je Marijan, fra Mariofil Sivrić,od osrednjeg, gotovo lošeg učenika, na krajupostao vrlo dobrim što zacijelo ima zahvaliti svojojustrajnosti i sustavu učenja u franjevačkoj gimnaziji.Odmah po okončanju gimnazije fra Mariofil jeu sljedećoj školskoj godini upisao filozofsko-teološkistudij koji je pohađao na Franjevačkoj bogoslovijiu Mostaru. Prvi semestar upisaoKako je vrijeme školovanjaodmicalo, tako je fra Mariofilpostajao sve boljim i boljimučenikom. Postigao je tozahvaljujući svojoj marljivosti, alii povoljnu okružju.Fra Mariofil s majkom Anicom i ocem Nikolomje akademske godine 1933./34. Uzimskom i ljetnom semestru polagaoje apologetiku, povijest Crkve,filozofiju i hebrejski jezik. Prosjekocjena bio mu je nešto više od 8što je značilo da je bio vrlo dobarstudent. Vladanje je bilo 2 (pohvalno),a marljivost također 2 (ustrajna).U akademskoj godini 1934./35. fra Mariofil jejoš popravio svoj prosjek ocjena te je već u ljetnomsemestru bio gotovo 9, što znači da je postao odličanstudent. Od kolegija slušao je Sveto pismo, dogmatiku,moralnu teologiju, crkveno pravo, povijestCrkve, filozofiju i ascetiku. Ponašanje je ocijenjenouzorno (1). Treću godinu upisao je u zimskom semestru1935./36. Prosjek ocjena bio je opet 9. Uovom je semestru polagao Sveto pismo, dogmatiku,moralnu teologiju, crkveno pravo, povijest Crkve,propovjedništvo, etiku, ascetiku te u ljetnom semestrupastoralnu teologiju. 6 Nakon što je sredinom1936. zaređen za svećenika, fra Mariofil je određenda studij nastavi u inozemstvu. Provincijal je stogaveć 5. kolovoza 1936. od generala reda tražio obedijencijuza studente u inozemstvu – fra Mariofil Sivrići fra Nenad Venancije Pehar određeni su za studiju Breslauu u Njemačkoj (danasWroclaw u Poljskoj). 7 U Breslauuje ostao sigurno jednu godinu(1936./37.), a vjerojatno i još jednu(1937./38.). Iz tog razdoblja gotovoda nema nikakvih dokumenatapa je teško donijeti konačan sud odrugoj akademskoj godini. Znamoda je fra Mariofil krajem srpnja1937. od provincijala dobio obedi-Pobijeni4Arhiv župe Međugorje, Matica krštenih, sv. II, str. 2., br. 16.5A. MARIĆ, Velika franjevačka gimnazija na Širokom Brijegu (u tisku).6Svi podatci preuzeti iz Liber classificationum ab 1855. (sv. I), str. 67, 69, 71, 74, 77, 80. Knjiga se čuva u Arhivu Hercegovačkefranjevačke provincije u Mostaru.7Arhiv Provincije: SP, sv. 116, f. 96.8Provincijalov dopis od 30. srpnja 1937. (Arhiv Provincije: SP, sv. 120; dopis poslan, za njega znamo iz Urudžbenogzapisnika).9Arhiv Provincije: SP, sv. 120; za dokument znamo iz Urudžbenog zapisnika.S2011.1p47

Pobijenijenciju da se može vratiti u Provinciju 8 te da je odDirekcije državnih željeznica dobio povlaštenu kartuza putovanje. Karta je 5. kolovoza 1937. poslana nafranjevački samostan u Zagreb. 9 Iz 1937./38. nemadokumenata o fra Mariofilu. Pretpostavljam da sevratio u Breslauu i dovršio 5. godinu studija. Svakako,5. listopada 1938. je u Mostaru. Bio je s kolegamakod biskupa na polaganju jurisdikcijskog ispitate im je biskup podijelio jurisdikciju za djelovanje napodručju biskupije. 10Vojsku nije služio. Naime, godine 1939. tadašnjaga je regrutna komisija u Mostaru prema čl. 3, t.6 proglasila nesposobnim za vojsku. 11 Nije poznatrazlog toj ocjeni njegove vojne sposobnosti.Redovništvo i svećeništvoFra Mariofil je u franjevački novicijat na Humcustupio 3. kolovoza 1930. Franjevački mu je habitobukao provincijal fra Dominik Mandić, a meštarmu je bio fra Eugen Tomić st. Njegov je naraštajbio veoma brojan: obučeno je čak 17 fratara. Sudbinanjegovih kolega bila je veoma različita: sedamje napustilo zajednicu (Ante fra August Boras, Grgofra Domagoj Ereš, Jure fra Blago Granić, Jure fraAnđeo Leko, Frano fra Miron Nevistić – kasnijepoznati književnik u emigraciji, Jerko fra BorislavPandžić, Dane fra Kosta Vego), jedan je napustiofranjevački red, ali je ostao svećenik (fra AnzelmoČulina – don Cvitan Čulinović, bio više desetljećažupnik u Žepču), jedan je umro mlad kao klerik (fraBernard Katić, † 1943.), jednoga su partizani ubilikao i fra Mariofila (fra Nenad Venancije Pehar), asamo ih je nekoliko preživjelo rat i poraće i nastavilodjelovati kao franjevci (fra Mutimir Ćorić, fraBerislav Mikulić, fra Miroljub Skoko i fra BosiljkoVukojević u Hercegovini, a fra Kruno Pandžić i fraBerto Dragićević u Americi i Kanadi). 12 Jednostavnezavjete fra Mariofil je položio 5. kolovoza 1931. naHumcu, a svečane 12. kolovoza 1934. u Mostaru. 13Za subđakona, đakona i svećenika fra Mariofil jezaređen iste godine, 1936. u svega dva mjeseca. Onje imao dovoljno godina te zaprjeka nije mogla bitikanonska dob, kao što je to bilo kod mnogih novihređenika. S njim je zaređeno nekoliko kolega. Provincijalje 22. travnja 1936. biskupu Mišiću poslaolitterae dimissoriae za subđakonat više kandidata: zafra Mariofila Sivrića, fra Nenada Venancija Pehara,fra Berislava Mikulića, za fra Krunu Pandžića, fraBosiljka Vukojevića, za fra Bertu Dragićevića i fraMiroljuba Skoku. 14 Uskoro, 5. lipnja, poslane su litteraedimissoriae i za đakonat istih kandidata kojimase pridružio i fra Krsto Ravlić. 15 U istome su mjesecušestorica bogoslova: fra Berto Dragićević, fra KrunoPandžić, fra Nenad Venancije Pehar, fra MariofilSivrić, fra Miroljub Skoko i fra Bosiljko Vukojević,zaređena za svećenike. Zaredio ih je biskup Mišiću Kotoru 14. lipnja 1936. 16 Odmah po polaganjujurisdikcijskog ispita fra Mariofil je početkom listopada1938. imenovan župnim vikarom na ŠirokomBrijegu. 17 Biskup ga je veoma brzo potvrdio za tomjesto. 18Na toj je dušobrižničkoj službi fra Mariofil ostaosamo tri mjeseca. Već je početkom 1939. od provincijaladobio dekret da je premješten iz samostanau konvikt za drugoga prefekta vanjskih đaka. 19 TajU bogosloviji u Mostaru 1934./35.S2011.1p10Arhiv Provincije: SP, sv. 125, ff. 157, 158.11Arhiv Provincije: Osobnik (fra Mariofil Sivrić) iz 1942.12R. JOLIĆ, Novicijat hercegovačkih franjevaca, Mostar, 2009., str. 152. – 153.13Imenik Hercegovačke franjevačke provincije, str. 54, br. 478.14Arhiv Provincije: SP, sv. 114, f. 479.15Arhiv Provincije: SP, sv. 115, f. 135.16Arhiv Provincije: SP, sv. 115, f. 173; sv. 116, ff. 36, 83.17Provincijalov dopis od 6. listopada 1938. (Arhiv Provincije: SP, sv. 125, ff. 159, 160).18Biskupov dopis od 12. listopada 1938. (Arhiv Provincije: SP, sv. 125, f. 220).48

je dekret provincijal potvrdio i napočetku sljedeće školske godine tefra Mariofilu produžio službu drugogaodgojitelja vanjskih đaka ukonviktu. 20 Tu je službu fra Mariofilobnašao nekoliko godina, svakakoviše od pet godina. U međuvremenuje, dolaskom nove državeprozvane Nezavisnom DržavomHrvatskom, bilo govora o tome dabi fra Mariofil postao vojnim dušobrižnikom u Mostaru.Od toga na kraju nije bilo ništa iako je sve bilodogovoreno. Jednoga ili dvojicu vojnih dušobrižnikatražio je vlč. Vilim Cecelja, zamjenik vojnog dušobrižnikaza NDH. Provincijal fra Krešimir Pandžićmu je u dopisu od 24. prosinca 1941. predložioupravo fra Mariofila. Bio je spreman dati još jednogaili dvojicu vojnih dušobrižnika, ali pod uvjetom daostanu na području Provincije. 21 Ipak je to imenovanjena državnoj razini išlo više nego sporo. Tek trimjeseca kasnije Ministarstvo hrvatskog domobranstvajavlja da se fra Mariofil vodi u evidenciji kaovojni dušobrižnik. 22 Međutim, od stvarnoga imenovanjajoš nije bilo ništa. Budući da ni dva mjesecakasnije nije bilo ništa od imenovanja, a Ministarstvoje na kraju tražilo samo jednoga dušobrižnika, a nedvojicu ili trojicu kako je bilo izvorno najavljeno,provincijal je odustao od fra Mariofilova imenovanjai umjesto njega ponudio fra Berislava Mikulića. Kaoglavni razlog navodi da je fra Berislav tjelesno jačii spremniji od fra Mariofila. 23 Tako je fra Mariofilostao na Širokom Brijegu u istoj službi odgojiteljau konviktu. S njim su u konviktu 1940./41. bili fraJerko Mihaljević, predsjednik rezidencije i upraviteljkonvikta, i fra Leonardo Rupčić, prvi prefekt konviktoraca24 ; godine 1941./42. fra Fabijan Paponja,U konviktu je odgajao vanjskeđake, a bio je predviđen i zavojnog dušobrižnika. No, to senije ostvarilo. Đaci ga pamte kaočovjeka otvorena duha i onogakoji voli urednost i stegu.predsjednik i ravnatelj, fra MariofilSivrić i fra Tadija Kožul, potpredsjedniki prvi prefekt 25 , a istije sastav bio i 1942./43. 26 ; godine1943./44. pridružen im je i fraOton Knezović kao duhovnik konviktoraca.27Konačno je u posljednjoj ratnojpromjeni osoblja fra Mariofil imenovanza samostanskog vikara naŠirokom Brijegu (gvardijan je bio fra Andrija Jelčić).Također, imenovan je župnim vikarom, vjeroučiteljemu Lištici i Mokrom te ispovjednikom i propovjednikom.28 Na toj ga je službi zatekla i nasilnasmrt.Narav i karakterNjegovi ga učenici iz konvikta pamte po lijepomodnosu prema njima, ali i po tome što je tražio velikuurednost i stegu. O njemu je fra Anđeo Hercegrekao da je bio »vrlo dobar, đaci su ga neobičnovoljeli, jer je on upravo u to vrijeme, odnosno kadsam ja bio u konviktu, a i kasnije, bio potprefekt ukonviktu«. 29 Slično o njemu govore i svi drugi kojisu ga poznavali. Tako s. E. V. navodi: »On je biozbilja onako neka, kako bi rekla, elegancija, otmjen,lijep, prihvaćen od svojih đaka, jer je radio u konviktu.Znam da su ga volili svi.« 30 Fra Častimir Majićo njemu piše: »Žarište njegova svećeničkog radabilo je usmjereno prema mladim naraštajima koji suu njemu nazrijevali pravoga predvodnika i vrsnogodgojitelja. Fra Mariofil je bio čovjek zadane riječi,otvorena stava i hrabra nastupa u čemu se moženaslućivati i uzrok njegova tragičnoga životnog svršetka.«31Pobijeni19Dekret od 17. siječnja 1939. (Arhiv Provincije: SP, sv. 126, ff. 104, 105).20Dekret od 7. rujna 1939. (Arhiv Provincije: SP, sv. 127, ff. 394, 395).21Arhiv Provincije: SP, sv. 134, f. 521.22Dopis provincijalu od 18. ožujka 1942. (Arhiv Provincije: SP, sv. 135, f. 296).23Provincijalov dopis od 24. svibnja 1942. (Arhiv Provincije: SP, sv. 136, f. 23).24Dispositio personalis in Provincia Hercegovinae pro anno Domini 1940, Mostar, 1940., str. 6.25Dispositio personalis in Provincia Hercegovinae pro anno Domini 1941, Mostar, 1941., str. 6.26Dispositio personalis in Provincia Hercegovinae pro anno Domini 1942, Mostar, 1942., str. 6.27Dispositio personalis in Provincia Hercegovinae pro anno Domini 1943, Mostar, 1943., str. str. 4. – 5.28Dispositio personalis nostri jubilei centenarii 1844. – 1944, Mostar, 1944., str. 3.29Fra Andrija Nikić: Svjedočanstva očevidaca, 1971. Razgovor s fra Anđelom Hercegom. Čuva se u arhivu Vicepostulaturena Humcu.30Fra Miljenko Stojić: Razgovor sa s. E. V., str. 16. Čuva se u arhivu Vicepostulature na Širokom Brijegu.31Č. MAJIĆ, »Nasilna smrt na hercegovačkom kamenjaru«, Naša ognjišta, br. 12/2008., str. 25.S2011.1p49

PobijeniNjegovi đaci također svjedoče o njemu kao o čovjekuotvorena duha i naprednih ideja i pogleda. FraFerdo Vlašić: »Imao sam dojam da se radi o svećenikuveoma žive naravi, s puno radosti, sa željom daučini uslugu svima, te da je našao baš pravo zvanjeu franjevaštvu. Bio je pravičan, dobar i uslužan svećenik.«A. Vasilj: »Želio je naravan i ispravan odnoss učenicima, te veliku disciplinu.« Fra BazilijePandžić: »Moj dojam je da je bio živ, vješt i brz uizvršavanju poslova.« Jozi Tomaševiću bio je odgojitelju konviktu: »Smatrao sam ga kao modernog čovjeka– odgojitelja, silno temperamentna kretanja.S nama je znao igrati odbojku i ping-pong. Temperamentnogje bio i hoda, te se s njim teško išloukorak, iako smo tada bili mladi. Puno smo zajednošetali. (…) Vrlo temperamentna je bio ličnost, punradosti, a nju je iskazivao tako da ju je prenosio nanas.« J. Leki bio je kolega: »Kolega Marijan Sivrić,kasnije fra Mariofil, bio je vrlo drag, ugodan čovjek,srdačan, a iz njega je uvijek nešto dobro zračilo. Bioje pošten, kao što smo, uostalom morali biti i svi mi,jer smo tako odgajani. Kolegijalan je bio nadasve, aglede učenja bio je samo srednji đak, pomagali smose međusobno.« 32SmrtO fra Mariofilovoj smrti ne znamodo danas ništa sa sigurnošću.Redovito se bilježilo da su ga ubilipartizani oko 12. veljače 1945.negdje u blizini Širokog Brijega, u32. god. života, 15. godini redovništvai 9. godini svećeništva. Nezna mu se za grob. Dodaje se ponekadda je prije smrti pokopavaoneke ubijene zarobljenike (ili pobijenefratre) prije nego su ubili injega samoga. 33Komunisti su ga vjerojatnoizdvojili i na kraju ubili napodručju Širokog Brijega jer jekao vikar samostana najboljepoznavao sve u njemu i okolonjega. Trenutno je teško reći gdjeje točno ubijen i pokopan. Premasvjedočenjima to bi moglo bitiu novootkrivenoj masovnojgrobnici u Dubravi u Knešpolju.DNK analiza na koju se čekaodgovorit će na to pitanje.O posljednjim danima na Širokom Brijegu svjedočilaje s. E. K., samostanska kuharica. Ona kažeda su fratri, i svećenici i klerici, kao i sestre u vrijemeborbi bili smješteni u podrumu, među bačvama.Nitko nije pucao jer uopće nisu ni izlazili iz skloništau podrumu. Vojske nikakve nije bilo u samostanu.Nijemci su zauzeli zgradu gimnazije i jedan dio sjemeništa,a ustaše su neko vrijeme bili u konviktu.Opisuje kako su partizani ušli u samostan 7. veljače1945. oko podne, pljačku, zatvaranje te ponašanjefratara prije pogubljenja. Jedna skupina fratara: fraAndrija Jelčić, gvardijan, fra Mariofil Sivrić, vikar,fra Rade Vukšić, fra Bonifacije Majić, fra LeonardoRupčić, fra Fabijan Paponja, svi profesori ili odgojiteljite brat laik fra Melhior Prlić, otišli su dan prije,6. veljače, iz samostana niz brdo do franjevačkecentrale i mlinice gdje su se sklonili. Ti su fratri pozavršetku pucnjave izišli i došli u samostan ili su ihpartizani pronašli u mlinici i centrali te ih pokupilina kamion i odvezli u nepoznatu pravcu. Kasnije jes. Emerana čula kako su dovezeni u Split te tamopobijeni na nekom novom groblju. Čula je i da jenetko vidio fra Mariofila kako pokapa mrtvace nagroblju Sajmište. 34 Očito je to što je čula bilo pogrješnojer danas znamo da nitko od navedenih franjevacanije dospio do Splita nego suubijeni na pola puta, u Zagvozdu.Marijan Sivrić, bratić fra Mariofilov,imao je pouzdaniju informaciju.»Prije nego što su partizanidošli, stari svećenici su mu govorilida bježi jer je mlad i može se izvući.Međutim, fra Mariofil je rekao:“Ja ne ću od svoga naroda”, te jetri dana nakon masakra pokopavaomrtve svećenike, a kasnije supartizani došli, odveli ga iz samostanaiz Širokog Brijega i ubili.Gdje je ubijen ne znamo, a postojiS2011.1p32Okrugli stolovi Široki Brijeg 1993. Građa se čuva u arhivu Vicepostulature na Širokom Brijegu. Usp. J. TOMAŠEVIĆ-KOŠKA, Istina o ubijenoj gimnaziji, Zagreb, 1997., str. 136. – 139.33A. NIKIĆ, Hercegovački franjevački mučenici 1524. – 1945., Mostar, 1992., str. 191. – 192; A. NIKIĆ, DogađajnicaBosne i Hercegovine 614. – 1918., Mostar, 2003., str. 637. – 638; A. MARIĆ, Tragom ubijenih hercegovačkih fratara,Mostar, 2007., str. 40; A. BAKOVIĆ, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007., str. 586; Č. MAJIĆ, »Nasilna smrtna hercegovačkom kamenjaru«, Naša ognjišta, br. 12/2008., str. 25.34Arhiv Vicepostulature na Humcu: Zapisnik o ispitu svjedoka s. E. K. o tragediji franjevaca na Širokom Brijegu u veljačigodine 1945. (zapisnik vodili fra B. R. i fra R. Š. 23. listopada 1945.).50

Masovna grobnica Knešpolje – Dubrava. Je li pokopan negdje ispod ovemahovine?nekoliko inačica o njegovoj smrti. Prva inačica je daje ubijen na Polugrini kod Širokog Brijega; drugainačica je da je ubijen kod Zagvozda, između Vrgorcai Imotskog, a postoji i inačica da je bačen u Plavojezero kod Imotskog.« 35U Zagvozdu nije ubijen jer nije odveden sa skupinomfratara koja je tamo ubijena, a teško da jebačen i u jezero. Polugrinu spominje i fra MarkoDragićević, ali on ispravno navodi da fra Mariofilnije pokapao ubijene franjevce jer su oni ubačeniu protuzrakoplovno sklonište, poliveni benzinomi zapaljeni (njihove su kosti izvađene tek 1969. i1971. pokopane u širokobriješku crkvu), nego da jes drugima pokapao ubijene vojnike i civile koji sustradali za vrijeme borbi oko Širokog Brijega ili suih partizani pobili po zauzeću grada. Fra Marku sukasnije pričali očevidci, ljudi sa Širokog Brijega, dasu fra Mariofila vidjeli dva-tri dana nakon pada ŠirokogBrijega sa skupinom zarobljenika; on je obavljaoobred pokapanja stradalih i ubijenih. Potom jenestalo i njega, ali se ne zna gdje je završio. Kasnijeje fra Marko saznao da je na prijevoju Polugrini, kadse ide od Širokog Brijega prema Međugorju, viđenodvadesetak leševa bez odjeće, a u blizini je bio i jedanhabit prebačen preko nekoga graba ili jasena.Fra Marko pretpostavlja da su tobili upravo zarobljeni njemački vojnicikoje je on vidio da su ih 8. veljačepartizani doveli u samostan naŠiroki Brijeg. Najprije su poslužilipartizanima da pokopaju mrtvace,a potom su i njih ubili. Sudeći pohabitu, među njima je bio i fra MariofilSivrić kojemu su partizani dopustilida pokopa pobijene po katoličkomobredu, a onda i njega ubilis vojnicima koji su zakopavali onekoji su bili poginuli u borbama. 36Zašto je od toliko fratara izabranupravo fra Mariofil da obavi obredepokopa, možda određeno objašnjenjedaje fra Anđeo Herceg u svomprisjećanju na te posljednje mjesece na Širokom Brijegu,gdje je i on bio kao đak. Fra Anđeo kaže da jefra Mariofil bio samostanski vikar te da je bio veomaokretan i lako uspostavljao kontakte s časnicima ivojnicima onih vojski koje su boravile na ŠirokomBrijegu, dakle s Nijemcima i ustašama: »O njemuznam samo to: Kad smo bili u zbornici sakupljeni,on je najviše kontaktirao s oficirima i vojnicima, kojisu tada povremeno dolazili i navraćali. On je nekakobio najokretniji, najslobodniji i najkuražniji i s njimaje najviše razgovarao. Što je razgovarao, ne znam,jer sam ja podalje stao.« 37 Tako je bilo zacijelo i spartizanskim oficirima i vojnicima, a možda fra Anđeočak i govori o tom zadnjem danu u samostanu.Svakako, možda ga je upravo njegova otvorenost ikomunikativnost izdvojila od ostalih pa nije ubijenni s prvom ni s drugom skupinom širokobriješkihfratara. Ali ništa mu nije pomoglo da kasnije i sambude ubijen.Još nitko ne zna gdje je pokopan fra Mariofil iskupina njemačkih zarobljenih vojnika s kojom jenajvjerojatnije ubijen na Polugrini. Možda će novaiskopavanja masovnih grobnica u širokobriješkojili ljubuškoj općini dati neke odgovore? 38 Pobijeni35A. BAKOVIĆ, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, str. 586.36Svjedočenje fra Marka Dragićevića o partizanskim zločinima na Širokom Brijegu (2. dio), tonski zapis. Čuva se u arhivuVicepostulature na Širokom Brijegu.37Fra Andrija Nikić: Svjedočanstva očevidaca, 1971. Razgovor s fra Anđelom Hercegom.38O tim iskapanjima M. STOJIĆ, Tragom komunističkih zločina na području općine Široki Brijeg, Stopama pobijenih, br.5, Humac, 2010., str. 9. – 16. O iskapanju na području općine Ljubuški gl. prilog u ovom broju Stopama pobijenih.S2011.1p51

RazgovorI njega su komunisti progonili, ali je ostao dosljedan duhu koji je poprimio u roditeljskoj kući i kasnijeu svojoj redovničkoj zajedniciNasilno im htjedoše oduzeti čast i dostojanstvokoje sami nisu imaliRazgovor s fra Slavkom Soldom koji je jedan od najzaslužnijihza pokretanje sadašnje brige o pobijenim hercegovačkim franjevcima► Razgovarao: Krešimir ŠegoS 12011. pNaš sugovornik je fra Slavko Soldo, pokretač sustavnebrige o pobijenim hercegovačkim franjevcima te višegodišnjimisionar u SAD-u, od 2001. do 2007. provincijalHercegovačke franjevačke provincije, a danas meštarnovaka na Humcu. Dakle, fra Slavko dobro poznaje problematikuo ubijenim hercegovačkim franjevcima.Poštovani fra Slavko, koliko ste kao dječak, anaravno i kao sjemeništarac te mlad svećenik znalio stradanju franjevaca tijekom, a poglavito nakonDrugog svjetskog rata? Je li se o tome pričalo, pretpostavljampotiho, u obitelji i Vašoj franjevačkoj zajednici?Djetinjstvo i dječaštvo proveo sam u poratnim godinamau rodnom Međugorju, dakle nedaleko od ŠirokogBrijega. Rane Drugog svjetskog rata bile su u narodusvježe pa tako i ona najbolnija, umorstvo fratara. Oni kojisu im nevinima nasilno oduzeli život bili su vlast. Svojenedjelo obavili su velom šutnje, prijetnjama i progonima.Fratrima su zabranili pristup u samostansko ratno skloništegdje su ubijenima nakon strijeljanja spalili tijela.Čak su mjestu promijenili ime. A narod je šutio i pamtio.Pjesma, ganga, jasno kaže: »Lištica se samo rijeka zove,oj Široki, to je ime tvoje«. I za tu se pjesmu, ako bi se javnozapjevalo, išlo u zatvor. Roditelji, da bi sačuvali djecuod progona, nisu govorili o ratnim stradanjima. U djetinjstvusam znao samo da je Široki Brijeg posebno svetomjesto, svetište Gospino i da su tamo stradali mnogifratri. Pojedinosti nisam znao. Ali, Široki nije bez razlogabio prvo mjesto u koje sam kao dijete hodočastio.Pojedinosti o stradanju fratara prvi sam put čuo predulazak u novicijat Hercegovačke franjevačke provincijeUznesenja BDM. Završivši vojsku i klasičnu gimnazijuu Dubrovniku, nakon mature s kolegama sam došao usamostan u Slanom gdje nam je, sada već pokojni, fraBlago Karačić držao duhovne vježbe. Bilo je to koncemlipnja 1967. U predvečerje smo se izvezli samostanskombarkom na sredinu slanskog zaljeva. Bila je bonaca. Spustilismo sidro i izmolili krunicu. Potom nam je fra Blagoimao nešto važno kazati o našoj Provinciji. Govorio namje o stradanjima kroz koja je Provincija prošla zajedno snarodom i fratrima. Pričao je s osjećajima i proživljeno nanačin kako to samo on može i zna. Osjetio sam da ti trenutciimaju veliko značenje. Možda su na mene ostavilidublji dojam nego sam čin oblačenja redovničkog odijelakoji je uslijedio za nekoliko dana.Je li spoznaja o stradanju tolikoga broja nevinih– civila i svećenika – na neki način utjecala na Vašeredovničko i svećeničko zvanje? Ako jest, na koji jeto način bilo?Mislim da je spoznaja o ratnim i poratnim stradanjimadošla u pravi čas. Bili su mi puno jasniji određenidogađaji koje sam doživio za vrijeme služenja vojnogaroka. Osim toga, postao sam svjesniji u kakvu se ozračjuspremam za životni poziv koji sam odabrao, koliko je po-52

trebno ozbiljnosti u tom zahtjevnompozivu.Ubrzo nakon mlade mise poglavarisu Vas poslali u SAD gdjeste u više gradova i župa ostali tridesetljeća među hrvatskim vjernicima.Koliko je bila živa svijest ostradalima – Vašoj subraći i civilimau domovini?Godinu redovnog teološkog studijanakon mlade mise pohađao sam na franjevačkom sveučilištuAntonianumu u Rimu. Kroz to vrijeme pokojniprovincijal fra Rufin Šilić u više mi je navrata govoriokako bi bilo dobro da pođem u našu kustodiju u SAD.O tome nisam prije razmišljao niti se za to spremao pasam oklijevao s odgovorom. Kad mi je jednom zgodomrekao da će morati poći netko od mojih kolega ako ja neću, shvatio sam to kao stvar posluha i odlučio poći. Došaosam u Chicago i tu našao dosta starijih fratara koje jeProvincija prije Drugog svjetskog rata poslala na studijpo europskim učilištima da se pripreme za službu profesorau gimnaziji na Širokom Brijegu. Rat im je onemogućiopovratak. Koristili su vrijeme za studij pa su neki bilidoktori znanosti iz više znanstvenih područja.Budući da je mnogo našeg svijeta zbog dolaska komunistana vlast pošlo u tuđi svijet i mnogi završili uSAD-u i Kanadi, odlučeno je da ti naši fratri iz Europepođu za njima. Došavši, pojačali su dušobrižničku djelatnost.Otvorili su tiskaru u Chicagu i počeli tiskati knjigei novine na hrvatskom jeziku. Ubojstvo braće i stradanjenašeg naroda u ratu i poraću Drugog svjetskog ratapotpuno je preusmjerilo njihove životne planove. Bolnosu doživjeli stradanja kroz koja su narod i fratri prošliu domovini, a posebno nasilnu smrt svoje braće fratara,kolega ili odgojitelja. Bilo je među njima i onih koji su zadlaku izmakli komunističkoj zatornoj ruci. O stradanjimanaroda i fratara pisao je fra Božidar Benković u knjiziTragedy of a nation. Fra Božidar je rođen u Steeltonu,PA, a kao član kustodije teologiju je studirao u Mostarute i sam bio svjedokom stradanja. Fra Bruno Raspudić,član kustodije koji je samo čudom preživio komunističkeprogone, napisao je vrlo dobar članak pod naslovom»Kako umiru hrvatski svećenici«. Ali, o stradanju i progonimafratri su više govorili nego objavljivali. Imali su za tovaljan razlog. Komunisti su bili vrlo osjetljivi ako bi imse spočitnuo zločin koji su počinili te bi se na udaru našlaobitelj onoga koji bi se drznuo i u dalekom svijetu takvošto učiniti. Ujedno bi to bio povod za nova progonstvai zlostavljanja fratara u Provinciji. Osobno sam iskusionjihove represivne mjere, a tako i moja uža obitelj.U vrijeme komunizma mnogi suhercegovački franjevci za dlakuizbjegli smrt. Među iseljenicimasu održavali živu svijest opobijenoj braći i pobijenu puku.Godine 2001. postali ste provincijal Hercegovačkefranjevačke provincije, a 2004. pokrenuli ste Povjerenstvoza pripremu kauze mučenika.Što Vas je na to ponajvišemotiviralo?Čvrsto sam uvjeren da su naša pobijenabraća s Gospodinom. Nevini suubijeni samo zato što su redovnici – inodium fidei. Njima nije potrebno da ihpred ljudima pravdamo. Ali, potrebnoje nama da doznamo istinu o njihovustradanju, da ih dolično pokopamo ida im se dadne mjesto koje zaslužujuu povijesti našega naroda i Crkve.Oni koji su im nevinima oduzeli život, da bi opravdalisvoje nedjelo, prikazivali su okolnosti pogibije fratara usasvim drugom svjetlu. Neistine koje su izmišljali širili sumeđu svijet. Nitko im nije smio protusloviti. Svaki takavpokušaj bio bi najgrublje onemogućen i kažnjen.Fratri ipak nikad nisu prestali tražiti načina da bi doznalisve pojedinosti o ubojstvu braće i gdje se nalaze njihoviposmrtni ostatci. Stariji su prenosili mlađima svojasaznanja, slavili sv. mise na dan njihova pogubljenja. Nadomišljat način čuvali su uspomene na njih. Kao dragocjenostčuvali su predmete kojima su se služili ili su naneki način bili povezani s njima i njihovom svjedočkomsmrću: plahte natopljene krvlju ubijene braće na Kočerinu,daske s krvlju mučenika, misno posuđe i ostale predmetekojima su se služili pri slavljenju sv. mise u vrijemerobijanja u Zenici.Novonastale okolnosti nakon Domovinskog rataomogućile su da se sustavno i slobodnije prouče sve okolnostiu svezi s njihovim umorstvom i da se dođe do saznanjao tome gdje su pokopani. Kad je uprava Provincijeosnovala Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika značiloje to nov služben poticaj prijašnjim nastojanjima. Svisu shvatili da zajednica tomu daje prioritet u svome radu.Vremenski odmak učinio je da se broj svjedoka smanjio.Mnogi su umrli. Bilo je krajnje vrijeme da se pronađusvjedoci i od njih čuje istina koja će se predstavitiCrkvi. Ona će odlučiti postoje li elementi za njihovo proglašenjemučenicima.Godinama se na Širokom Brijegu 7. veljače, nadan mučeničkog stradanja hercegovačkih franjevaca,slavi sv. misa. U veljači se obilježava obljetnicastradanja i u drugim mjestima. Ipak, Široki je Brijegnekako središnje žrtvoslovno mjesto Hercegovačkefranjevačke provincije. Je li svijest o tome u našemnarodu dostatno prisutna?Široki Brijeg je kolijevka Hercegovačke franjevačkeprovincije Uznesenja BDM. U pamćenju našeg naroda ifratara snažno je prisutna spoznaja da su komunisti htjeliuništiti Provinciju upravo tu gdje je ona nastala. U jednomdanu, 7. veljače 1945., ubili su sve fratre koji su seu samostanu našli u redovničkom odjelu. To je mjestoRazgovorS12011.p53

RazgovorS 12011. pFra Slavko Soldo kao provincijal u susretu s papomIvanom Pavlom II. zajedno s generalom reda fra JoséomRodríguezom Carballomgdje se nalazi njihov grob. Narod i fratri ih smatraju mučenicima.Ni u vrijeme najžešćih progona nisu se prestaliutjecati njihovu zagovoru.Koliko je u narodu živa svijest o mučeničkoj smrtifratara bilo je očito i 9. listopada 2007. prigodom pokopaidentificiranih tijela trojice braće pronađenih u masovnojgrobnici u Zagvozdu. Sprovodu koji je, više od 60 godinanakon njihova umorstva na Širokom Brijegu predvodiogeneral franjevačkog reda fra José Rodríguez Carballo,nazočilo je više od 10.000 vjernika.Namjera neprijatelja vjere da Provincijuunište u korijenu, a time i vjerunaroda, dobila je potpuno oprječanučinak. Ona je krvlju naših mučenikadodatno učvršćena. Provincija se 7.veljače okuplja oko braće mučenika ina njihovu primjeru osnažuje za noveizazove.Budući da je u Drugom svjetskomratu i poraću mnoštvo vjernika s područjacijele Provincije izgubilo živote,preporuča se da se po svim našimsamostanima i župama u veljači prikažu svete mise zapokoj njihovih duša.Što je uslijedilo nakon uspostave Povjerenstvaza pripremu kauze mučenika? Je li Vrhovna upravafranjevačkog reda pozitivno odgovorila na poticajeProvincije?Službeno uspostavljeno 4. studenoga 2004. pod vodstvomfra Ante Marića Povjerenstvo se odgovorno i predanoposvetilo svojoj zadaći prikupljanja građe o pobijenojbraći. Pronađene su njihove slike i osnovni biološkipodatci. Prikupljena je baza podataka o svakom fratru.Od bliže rodbine uzeti su uzorci za DNK analizu. Bioje to zahtjevan posao koji je Povjerenstvo obavilo. Nerijetkosu se morali tražiti uzorci u grobovima roditeljai braće.Široki Brijeg je središnježrtvoslovno mjesto Hercegovačkefranjevačke provincije. To jeod samog početka prepoznao ivjerni Božji puk.Otkrivene su i prve masovne grobnice te DNK analizomutvrđen identitet najprije fra Melhiora Prlića, a ondajoš trojice braće. Kad smo imali dovoljno podataka, odlučilismo obavijestiti red o našim namjerama o pokretanjuPostupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« jersmatramo da su ubijeni in odium fidei. Učinjeno je to službenimpismom 23. svibnja 2006. kada je generalni postulatorreda fra Luca M. De Rosa imenovan postulatoromkauze. Na ovo imenovanje on je potvrdno odgovoriodopisom od 11. listopada 2006. Mjesni ordinarij mons.Ratko Perić dao je suglasnost za imenovanje generalnogpostulatora dopisom od 19. srpnja 2006. Time je učinjenprvi važan korak u pripremi kauze mučenika. Zajednicupred Kongregacijom za kauze svetih može zastupatisamo generalni postulator reda. A da bi on uopće prihvatiokauzu, potrebna je suglasnost mjesnog ordinarija. Tapotvrda u stvari je dopuštenje mjesne Crkve da se počnes pripremom postupka. U razgovoru koji sam prethodnoimao s biskupom Ratkom Perićem u svezi s pokretanjemkauze, rekao mi je, između ostaloga, da najvjerojatnije neće biti moguće dokazati mučeništvo svih, ali da misli dameđu njima ima mučenika. Završio je citatom iz Svetogpisma: »Bog čudesno proslavljuje miljenike svoje.«Kad je započela s radom Vicepostulatura postupkamučeništva »Fra Leo Petrović i 65 braće« i što toznači za našu Crkvu, za Hercegovačkufranjevačku provinciju?Nakon što je imenovan postulatorkoji će u ime reda voditi postupakmučeništva i predstaviti ga nadležnojKongregaciji, Provincija treba imenovativicepostulatora, jednog od braćenaše provincije kojega potvrđujegeneralni postulator. Vicepostulatorse onda potpuno posvećuje pripremipostupka mučeništva; on cijeli postupakzastupa na razini mjesne biskupije, tj. sve dok građapostupka mučeništva ne bude otpremljena u Rim. Provincijskauprava u novom sazivu, na čelu s provincijalomfra Ivanom Sesarom, učinila je to na kapitularnom kongresu2007. Za vicepostulatora imenovan je fra MiljenkoStojić i generalni postulator je to imenovanje potvrdio19. rujna 2007. Fra Miljenko se uistinu potpuno posvetiosvom poslu. Osim traženja mjesta ubojstva braće, vrložurno traži i svjedoke, ljude koji znaju pojedinosti vezaneuz život i okolnosti u kojima su se ta ubojstva dogodila.Pokrenuo je i ovo glasilo Vicepostulature Stopama Pobijenih.Glasilo je izvrsno pomagalo za ostvarenje zadanihciljeva. Posao vicepostulatora je od ključne važnosti zauspjeh postupka mučeništva. Generalni postulator možepredstaviti Kongregaciji ono što on prikupi. Međutim,da bi kauza stigla do Kongregacije, treba najprije proći54

prosudbu mjesnog ordinarija i raznih tijela koje on osnuje.Mjesni biskup Ratko Perić uspostavio je Biskupijskisud za ispitivanje svjedoka jer su već u poodmakloj dobi i,koliko mi je poznato, u suradnji s Vicepostulaturom suduredno obavlja svoj posao.U početku je Vicepostulatura svoje sjedište imala uMostaru, a zatim na Humcu. Nakon što su se stekli svipotrebni uvjeti, u studenom 2010. preselila je na ŠirokiBrijeg, svoje pravo i prirodno mjesto. Želim joj što plodonosnijirad.RazgovorNa poticaj Vicepostulature na Širokom su Brijegu,u Ljubuškom, Neumu i Posušju osnovana općinskapovjerenstva za obilježavanje i uređivanjegrobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća. Koliko jevažno otkriti istinu o stradalima i da se oni dostojnopokopaju? Zašto se moralo čekati toliko dugo da sepokrene postupak razotkrivanja istine?Osnivanje općinskih Povjerenstava za obilježavanjei uređenje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraćavrijedno je svake hvale. Krajnje je vrijeme da se iskažepoštovanje tolikom broju ljudi ubijenih bez suda i nedoličnopokopanih. Njima nije oduzet samo život nego ihse htjelo do kraja poniziti. Osobe bez svoje časti i ljudskogadostojanstva nasilno su oduzelečast i dostojanstvo nedužnima. Timesu samo mnogo kazali o samima sebi.Makar zakašnjelim, ali doličnimpokopom i spomen-obilježjem na njihovugrobu priznat će im se žrtva. Bitće to i trajan spomen na bezdušnostnjihovih ubojica. Novim naraštajimasvjedočit će o jednom vremenu bezumljas porukom da se ne ponovi.Prave razloge toliko dugu čekanjuna priznanje žrtvama znaju samo oni na koje spada tajdio odgovornosti. Dobro je da su se stvari posložile i dase to sad čini. Iako u uži opis poslanja Vicepostulature nespada ovaj vid djelatnosti, pohvalno je da ju je potaknula.Možda je nedostajao upravo taj poticaj i iskustvo Vicepostulaturestečeno dosadašnjim radom pa da se napraviprvi pozitivan korak.Na početku ovoga razgovora govorili smo o Vašimspoznajama iz djetinjstva o stradalim civilima ifratrima te svijesti o njihovoj žrtvi kod naših iseljenika,odnosno izbjeglica u svijetu. Sad ste meštar novaka.Zacijelo je zanimljivo čuti koliko mladi fratriznaju o tim događajima. Zanima li ih ta tematika?Sad je mladim fratrima puno lakše doći do saznanjao događajima iz bliže i daljnje prošlosti zajednice jer jepovijest Provincije dio odgojnog programa. Uz teoretskidio postoji i onaj praktični. U vrijeme godine novicijataŠiroki Brijeg je središnježrtvoslovno mjesto Hercegovačkefranjevačke provincije. To jeod samog početka prepoznao ivjerni Božji puk.Bivši i sadašnji novaci nose posmrtne ostatke fraMaksimilijana Jurčića prilikom pokopa njegovihsudrugova 28. studenoga 2009. u Vrgorcuobiđemo poznata mjesta na kojima su braća mučena iubijena. Mlada se braća upoznaju s izazovima s kojimasu se stariji susretali i ujedno pripremaju da se jednakomodlučnošću susretnu s novim izazovima koji će njima bitina putu. Naime, svjedoci evanđelja nikad ne će proći beztoga. Samo je pitanje koje će naravi ti izazovi biti.Od mučenika se može mnogo naučiti. Svojim svjedočanstvomsu najbliži Kristu. Oni daju život da bi posvjedočilivječne vrjednote i onima koji im oduzimaju život.Mučenici svojom žrtvom pomiču granice civilizacije ljubavi.Htjeli bismo da naši mladi učeupravo to od naše braće mučenika.Uvjeren sam da na njih odgojno djelujui ostavljaju najsnažniji dojam teške,ali slavne stranice povijesti Provincije.Što biste kao franjevac čijih je66 subraće ubijeno u kratkom vremenukoncem Drugog svjetskograta i poraća i kao osoba koja jepokrenula osnutak Povjerenstva zapripremu kauze mučenika i Vicepostulature posebnonaglasili kao važnim za našu nacionalnu i vjerskusadašnjost i budućnost? Sjećamo li se s dostojnimpijetetom njihove žrtve?Sam proces pripreme kauze mučeništva svojevrsna jeobnova i naše zajednice i naroda kojemu služimo. Radomna kauzi ukazujemo na vrjednote vjere radi kojih se isplatiživjeti pa ako treba položiti za njih i svoj život. Mučeništvoje posebna milost. Ono je kruna vjerničkoga života.Zato mučenici nastavljaju snažno svjedočiti i nakonsvoje smrti. Naša braća koja su svoj vjernički i redovničkiživot potvrdila mučeničkom smrću, neprocjenjiv su duhovnikapital i za našu zajednicu i za cijelu Crkvu. Zato jedobro potruditi se da istina o njima zasja u punom sjaju.Ta istina oslobađa, ali i odgaja. Njihov grob na ŠirokomBrijegu trajna je propovijed svima, vjernicima i nevjernicima,pa i njihovim mučiteljima. S12011.p55

PodlistakMučeništvo i svetost važni su za procvat CrkveNASTANAK KULTA I ČAŠĆENJA SVETACAProteklo je dosta vremena dok se ustrojio službeni nauk glede čašćenja svetacaKultom blaženih i svetih Crkva slavi Boga čija se svetostodražava u određenu vremenu i prostoru te zrcaliu životima konkretnih kršćana. Kao takvi, oni su namuzoran poticaj kako treba nasljedovati Krista. Za njihovuproslavu i »putujuća Crkva« moli: »Bože, slavo vjernikai živote pravednika. (…) Oni su vjerovali u otajstvouskrsnuća, udijeli im radost vječnoga blaženstva.« 1 Uprvim stoljećima kršćanstva štovali su se svetima jedinomučenici 2 , uz Blaženu Djevicu Mariju, Ivana Krstiteljai apostole. Ti slavljeni mučenici nisu bili kanonizirani usmislu kasnije kanonizacije u kršćanskoj tradiciji. Naime,onaj drevni glas naroda bio je za prvu Crkvu i Božji – voxpopuli, vox Dei. Nisu bili potrebni posebni dokazi, negobi njihova mučenička smrt i ustrajnost vjere bila priznatai poznata u dotičnim mjesnim zajednicama – Crkvama.Tek od trećega kršćanskog stoljeća imamo početke sustavnijegaprikupljanja i bilježenja raznih martirologija.Liturgijski kult svetaca nastao bi tekpo završetku progona, a do tada binjihova zajednica čuvala spomen.Početci obilježavanja i štovanjaVeć na samim početcima imamobiskupe, koji često i sami daju inicijativu,kao nositelje liturgijskih čina uobilježavanju mučeničkih obljetnica.Početci kršćanstva obilježenisu mučeništvom. Vjernici supomno čuvali uspomenu na tedogađaje i u zgodno ih vrijemebilježili. Malo pomalo nastajumartirologiji koji objedinjuju tasjećanja i te zapise.Biskupi su poticali opisivanje podrobnosti smrti, a ondabi te spise slali drugim Crkvama. Tako, npr. imamo, počevšiod 354., zabilježeno da se u Rimu časte afrički mučeniciPerpetua, Felicita 3 te Ciprijan 4 . On je sam nekoć, upismu upućenu svećenstvu, preporučio da treba bilježitivrijeme smrti ispovjednika vjere, kako bi se kasnije mogaoslaviti spomen na njihova mučeništva. Malo iza togaimamo i rimskoga mučenika Lovru koji je poznat u većinizapadnih Crkava, a bio je učenik pape Siksta II. koji ga jepostavio nadglednikom, protuđakonom među sedmoricuuglednih rimskih đakona. U toj ulozi, Papinim nalogom,on povjereno mu crkveno blago dijeli siromasima te zavrijeme Valerijanova progonstva biva mučen, izbičevani u teškim mukama spaljen. Iste godine zemni ostatciapostolskih prvaka Petra i Pavla brižno su, nanovo, pohranjenite od tada postoji i neprekinuto čašćenje svetih.S druge strane, ne postoji nijedan poznati službenidokument ovoga vremena koji bi biskupimapropisivao kako postupatiglede mučeništva. Upravo zbog toganastaju i stanovite poteškoće u smisluautentičnosti nekih spisa kojima jeopisano određeno mučeništvo. 5Posebno je bilo osjetljivo mučeništvodonatista u afričkom kršćanstvukoji su proglašeni šizmaticima – otpadnicimaod crkvene zajednice. 6S2011.1p1Spomen svih vjernika pokojnika, Zborna molitva.2Najopširniji studijski tekst o kultu mučenika donosi T. Baumeister, Die Anfänge der Theologie des Martyriums, MBT,Münster Westfalen, 1980., str. 350.3Sv. Perpetua i sv. Felicita iz Kartage, današnji Tunis, Afrika. Mučeničkom su smrću umrle za vrijeme progona kršćanasukladno naredbi cara Septimija Severa. Te su mučenice uhvaćene kao katekumeni – Perpetua u dobi od 22 godinei s malim djetetom u naručju te njezina ropkinja Felicita u osmom mjesecu trudnoće. Felicita je rodila djevojčicu utamnici, tri dana prije mučeničkog smaknuća u kartagškom amfiteatru. (Iz Mučeništva svete Perpetue i svete Felicite,18. 20. – 21.)4Sveti je Ciprijan rođen najvjerojatnije u Kartagi oko 200. godine. Rođen u poganskoj obitelji, obratio se na kršćanstvoi postao biskupom Kartage. Mučeničkom je smrću umro 258. za vrijeme progona što ga je protiv kršćana poduzeo carValerijan.5O tim poteškoćama, mnogo stoljeća kasnije, progovorit će Prospero Lambertini, Papa Benedikt XIV. u svom monumentalnomdjelu o Beatifikaciji slugu Božjih i kanonizaciji svetaca; Praeliminares controversiae (1.1.), o odnosukanonizacije i poganske apoteoze (c.1); o različitim pitanjima o mučeništvu i mučeničkim Spisima (cc. 2-4). Usp. BE-NEDICTUS XIV, De servorum Dei beatificatione et Beatorum canonizatione, sv. 7.6Donatisti su bili pripadnici donatističke sekte, a ime im potječe po ondašnjem biskupu Kartage, vođi pokreta koji serazvio u četvrtome stoljeću. Nauk donatista isticao je da se krštenje i drugi sakramenti mogu izgubiti, odnosno da setemelje na osobnoj svetosti i integritetu onih koji su ih dijelili. Današnji Papa, Benedikt XVI., govoreći o sv. Augustinu,hiponskom biskupu, spominje da se kršćanstvo njegova doba, suočavalo »s razdirućim religioznim tendencijama i56

Koncil u Kartagi 401. donosi uredbu prema kojoj jeodređeno da svaki biskup mora bdjeti nad čistoćom kultana svome području, odnosno u svojoj biskupiji što je uvelikerazjasnilo autentičnost kulta. Ovakvoj odluci prethodiloje i novo vrijeme kršćanske slobode, odnosno kad jepoznatim Konstantinovim ediktom u četvrtome stoljećukršćanstvo steklo pravo javnosti, kad mjesto mučenicimazauzimaju ispovjedaoci vjere. Za mučenike su kriterijibili jasni, ali je za confessio fidei bilo neophodno definiratinova mjerila glede oblika življene svetosti. Doduše,ovdje ne smijemo gledati diskontinuitet u bitnoj stvari,tj. u svjedočenju vlastite vjere. Budući da confessio fidei sasobom ne nosi i effusio sanguinis, prolijevanje krvi, očitoje da nastaje proširenje shvaćanja samoga pojma svetcai svetosti. Dodatna poteškoća javila se u pogledu onihsvjedoka vjere koji nisu bili mučenici u prvim stoljećimakršćanstva, a bili su svjedoci, ispovjedaoci vjere. Dakle,mnoge su dvojbe u smislu retroaktivnoga pogleda gledenovih pojmovnih odražaja jedne te iste stvarnosti. U vremenukoje slijedi, znamo to iz povijesti kulta, svaki obliki iskustvo istinski življene vjere može roditi i naziv famasanctitatis, a onda, u skladu s tim, i dopuštenje, odnosnoproglašenje blaženim i svetim.Obredno čašćenje relikvijaAko pogledamo s liturgijske strane,onda zapažamo da je u prvim stoljećimakršćanstva štovanje svetaca upravos te obredne strane zauzimalo drugotnomjesto u odnosu na slavljenje euharistijeili molitvu zajednice. Ali, kad dolazi dospomenutoga naglog širenja kršćanstva,događa se i obredna rascvjetanost kultasvetih, a brojni opisi tih događanja bjelodanosvjedoče da mnogi nisu shvaćalinajdublju bit bogoslužja. Nerijetko sesusrećemo s poteškoćom i smještajemlepeze od raznorodnih čudesnih događanja,čudesa, pa do ratnih podviga uime Božje. U vrijeme čuvenoga milanskogbiskupa, kasnijega sv. Ambrozija,Sv. Timotej dogodila se, čini se, prva zapadna ekshumacijazemnih ostataka svetih Gervazijai Protazija te njihovo prenošenje. A onda su slijediledruge. Ni Istok nije mirovao. Carigrad je trebao bitidrugi Rim pa su tamo prenesene relikvije sv. Timoteja,sv. Andrije i sv. Luke. Ne treba ni spominjati da je mnogimgradovima i područjima bilo najvažnije domoći seneke od relikvija svetaca. I naravno, htjeli ili ne, rađa sepitanje je li se netko mogao dati u invenciju tih relikvija.Upravo ovdje postaje jasno da je Crkva morala reagirati iodrediti da mjesni biskup mora bdjeti nad čistoćom kulta.Biskupi, k tomu, zauzimaju i drugu važnu ulogu jeroni su zaštitnici – patronatus ili defensores civitatis. Sigurnoje da je i taj, tada općeprihvaćeni, postulat pridonio da utom vremenu na zapadnom obzorju kršćanskoga svijetabijaše veliki broj svetaca biskupa i opata plemićkoga podrijetla.Zanimljivo je i da se u tom vremenu stapaju ujedno imena mučenika i mjesnih biskupa, a sve kao plodrazmišljanja po kojem su i jedni i drugi važni za procvatCrkve.Oblikovanje građeNova stvarnost kulta u Rimu se bilježi od VI. stoljećate od VII. u drugim dijelovima zapadnoga svijeta. Kultsvetaca sve se više kristalizira, definira, a čak se i određenimartirologiji ponovno prepisuju ostavljajući tamo samopouzdane podatke ex officio. Iz tog vremena imamo i trivelika sakramentara – Leonov, Gelazijev i Grgurov. To jeujedno najstarija i najsustavnija građa o čašćenju svetaca.Ovdje valja pojasniti još jednu važnu povijesnu danostvezanu uz određene monaške i samostanske zajednice.Naime, u grobištima samostana i crkava bivali su osobitočuvani i čašćeni zemni ostatci pojedine subraće koja suse na sebi svojstven način isticali u krjepostima i ostavilitraga na životu zajednice. Njihovi bi promotori zatim ispisivaliMiracula, Vita ili pak Passio. Ti su se spisi razlikovaliod onih Acta koji su pisani za mučenike prve Crkve.Dok su Acta pisani jednostavno, zapisnički, ovi su spisihagiografski, napisani u stilu romana, štiva koja se radočitaju. Tako je nastajala i određena stilska oblikovanost. 7Počevši od VII. stoljeća, u mnogim pismohranamanalaze se dopisi pojedinih biskupa glede prikupljanja,prenošenja i štovanja relikvija određenih svetaca. Uskoroće uslijediti i uredba prema kojoj nitko ne može štovatinekog svetca bez dopuštenja dotičnoga ordinarija, a zemneostatke svetaca jedino se može ekshumirati i prenijetina prikladno mjesto štovanja uz dopuštenje prvakabiskupa ili biskupskog zbora. 8 K tomu, obred se moraoodvijati uz nazočnost barem jednog biskupa. Tako je nastaoi liturgijski obred, a slavlje svetaca događalo se, baremdo trinaestoga stoljeća, upravo na dan kada je bio tajliturgijski prijenos zemnih ostataka. Iz praktičnih razlogauvijek se gledalo, ako bi to bilo moguće, da taj dan bude idan preminuća, tj. dies natalis. Uza sve spomenuto, kakoto često biva, povijesne okolnosti, potrebe i želje učinilesu da su razna izaslanstva, uključujući i biskupe i opate,poduzimala naporne putove do Rima kako bi se uredovaloi izmolilo dopuštenja za štovanje pojedinih mjesnihrelikvija. S vremenom su se i obredi prenošenja relikvijaPodlistakžilavim krivovjerjima kao što je manihejstvo, donatizam i pelagijanstvo, koji su prijetili kršćanskoj vjeri u jednoga Bogabogatog milosrđem.« (Kateheza, srijeda, 9. siječnja 2008.)7Usp. M. V. Uytfanghe, La typologie de la sainteté en Occident vers la fin de l’Antiquité, u djelu Scrivere di Santi, a curadi G. Luongo, Viella, Roma 1998., str. 31.8Vidi K. L. Mikoletzky, Sinn und Art der Heiligung im frühem Mittelalter, MIOG, XII (1949.), str. 83 – 122.S2011.1p57

Podlistakprepuštali lokalnom kleru ili samostanima, uz usmeno ilipismeno dopuštenje. Početkom devetoga stoljeća KarloVeliki pokušao je za čitavo Zapadno Carstvo utvrditi jedinstvenostštovanja po Grgurovu sakramentaru, ali je,uz suradnju franačkih teologa i liturgičara, potom taj sakramentardopunio galskim imenima.Papinski autoritetZbog brojnih neujednačenosti i svaštenjaštva prigodomproglašenja svetih, osjećala se silna potreba da kultodobri viši autoritet, a to je mogao biti samo Papa. Prvatakva kanonizacija bila je 993. kad je papa Ivan XV. bulomproglasio svetim Urliha, biskupa Auguste. I to jedoista bilo prvi put da Papa intervenira u proglašenjuizvan područja Italije. 9U XI. stoljeću Grgur VII., papa velika autoriteta,provodi poznatu reformu po kojoj su, između ostaloga,svi mučenici i pape dobili svoje blagdane. A i samomepapi, rimskome biskupu i rimskoj biskupskojstolici naziv svetosti, malopo malo, postaje tradicijom. 10 U takvuprihvaćanju papinstva, s divina potestas,logično je da samo takav autoritetmože proglasiti nečiju svetost. Sveto pridonosi novoj stvarnosti i posvenovu odnosu u kultu svetaca. Naime,za sve one koji su bili štovani, a postojalesu određene dvojbe, bilo u samuprocesu, bilo u svjedočanstvu života,tražila se naknadna papinska potvrda.Pravni status ove prakse nastupit će uredbom pape AleksandraIII., Audivimus, sastavljenoj u dvanaest točaka. 11Unatoč toj uredbi još će zadugo proces kanonizacije ikult svetaca ostati na marginama djelatnosti Svete Stolice.Nije stoga iznenađenje da će i pismohrana iz tog vremenaglede kanonizacija biti prilično siromašna. Krajemdvanaestoga stoljeća bilježimo iznimno mirno razdoblje,gotovo zatišje. Bilo je dostatno da se poštuju upute kojesu određene te da nema nekih značajnijih prigovora kojibi štetili ugledu samoga rimskog biskupa. Jasno, i oniu mjesnim Crkvama, klerici ili laici, znali su da, ako nedobiju potvrdu rimskog biskupa, i ne budu poštivali propisaneuredbe, mogu u svakom trenutku biti izvrgnutireviziji cijeloga postupka. 12Četvrti lateranski saborTijekom stoljeća pape uredujuu ustrojavanju kulta i čašćenjusvetaca. Jedna od važnihprekretnica nastaje kad seproglašuje da samo Papa možekanonizirati.I tako je to bilo sve do Četvrtoga lateranskog koncilakada je dekretom br. 62 izrijekom zabranjeno čašćenjerelikvije de novo inventas ako to nije odobrio princeps 13 . Evoteksta u prijevodu hrvatskoga izdanja Denzingera: »Budućida je kršćanska religija češće oštećena zbog toga štoneki relikvije svetaca izlažu za prodajui što ih posvuda prodaju, kako se ubuduće(kršćanska religija) ne bi oštećivala,određujemo ovim dekretom dase stare relikvije nikako ne pokazujuizvan relikvijara i da se ne izlažu zaprodaju. Nanovo pak pronađene nekase nitko ne usudi javno štovati, akoprije toga ne budu odobrene autoritetomRimskoga velikosvećenika...« 14Ovim zakonom, uredbom, u Crkvizaživljava praksa po kojoj samo Papamože kanonizirati. Tako je, konačno, Rimska kurija uvelau red proces proglašenja svetosti i kasnijega kulta svetaca.Sad su se mnogo studioznije ispitivala čudesa kojaS2011.1p9Usp. BHL, 8359.10Usp. K. Hofmann, Der Diktatus papae, Paderborn, 1933, str. 67. – 73. Za bolje razumijevanje neophodno je konzultiratispis upućen Ermanu iz Metza pod nazivom Dictatus papae. Tekst glasi: Romanus pontifex indubitanter efficitursanctus… Usp. W. Ullmann, Romanus pontifex indubitanter efficitur sanctus. Dictatus papae 23 in Retrospect andProspect, Studi Gregoriani, Roma 1961. (VI), str. 229. – 264.11Tekst objavljen u JAFFE, PH., Regesta pontificium romanorum…, Veit, Leipzig, 1888. (1956.), br. 13546.12Ogledni primjer u Engleskoj opisao je R. R. Darlington u knjizi: The Vita Wulfstani of William of Malmesbury, London1977., str. XLVII-XLVIII.13J. D. Mansi, Sacrorum Conciliorum nova et amplissima collectio, vol. XXII, col 30. Ovdje je važno naglasiti da je gorecitirana riječ princeps jedno vrijeme označavala imperatora, svjetovnog vlastodršca. No, ovdje je riječ o XIII. stoljećukad riječ princeps može značiti samo papa.14D, br. 818., str. 231.15Imamo i podroban opis prve takve kanonizacije na talijanskome jeziku: »Il piu antico che ci sia giunto e quello relativoa san Galgano (morto nel 1181), che si svolse in Toscana, a Montesiepi, dal 4 al 7 agosto del 1185. L’ifiguisitio sulsanto eremita fu condotta dal cardinale-vescovo di Sabina, Conrad von Wittelsbach, assistito da due altri commissaripontifici. Davanti a costoro comparvero venti testi giurati, dopo che ci si era assicurati che le loro deposizioni eranofatte con sincerita a tutta prova. Tra i testi c’era la madre di Galgano e c’erano degli eremiti che avevano vissuto conlui. Successivamente le dichiarazioni da loro rese furono trascritte in modo indiretto e, salve appena due eccezioni,si tratta di dichiarazioni riguardanti i miracoli compiuti dal santo sia da vivo sia da morto. La procedura era ancoramolto rudimentale e pochi interrogativi furono posti ai testi in merito alle circostanze in cui si erano attuati i prodigi,che essi affermavano realmente awenuti. Nonostante tali carenze, si puo dire che in Italia, a partire dall’ultimo venticinquenniodel secolo. XII, i caratteri fondamentali di quello che nel secolo XIII divenne il processo di canonizzazioneerano gia presenti.« A. Vauchez, La santita’ nel Meioevo, S. E. Mulino, Bologna, 1989., str. 41.58

Lateransu pripisivana kandidatima za oltar, ali i njihov zemniživot. Tim činom i sam naziv kanonizacija dobiva svojepravne, ali i provedbene obrise. 15 Najveće poteškoćenastajale su u neshvaćanju puka da su potrebna mnogaispitivanja kako bi se došlo do uvjerljiva i kompetentnasvjedočanstva krjeposna življenja određenih kandidata zaoltar. Naime, na jednoj strani bivala je velika želja i požurivanjeza proglašenjem – vox populi, a s druge straneuredbe za postupna, višeslojna i precizna ispitivanja kojepropisuje službena uredba Crkve – inquisitio 16 . Još uvijekna obzoru nemamo nazočnost advocatus Diaboli, alije uvedena disciplina ipak mogla razlučiti lažan glas odistinita u smislu svetosti. Svakako je zanimljivo i vrijednotruda istražiti činjenicu da je od 48 zahtjeva, koji suizmeđu 1199. i 1276. upućeni u Rim, na kraju bila samojedna kanonizacija. 17 Dakle, u vremenu smo kad Crkvai rimski Prvosvećenik od početka do kraja imaju nadzornad jednim postupkom. Kalendar svetaca postupno sedopunjava. U jedanaestome stoljeću svetaca je bilo 90, au vrijeme Tridenta 220. Upravo po nalogu toga Koncilabroj je ponovno smanjen na 130. U šesnaestome stoljećuponovno je dodano dvanaest blagdana, a u sedamnaestomei osamnaestome još osamdeset slavlja. I sve tako, izdesetljeća u desetljeće, pred Drugi vatikanski sabor rimskikalendar ima 270 blagdana ne brojeći one na razinibiskupija i pojedinih redova. Što je osobito znakovito,mnogi od njih govore o svetosti koja je plod produbljenesvijesti o laičkoj duhovnosti. Ovdje ne ćemo govoriti oikonoklazmu koji je potresao osmo stoljeće, niti o protestantskomodnosu glede kulta svetaca u šesnaestome stoljeću.Za ove tematske cjeline trebao bi neki novi članak.Drugi vatikanski saborCrkva je u Konstituciji o liturgiji Drugoga vatikanskogsabora dala jasne upute za reformu sanktorala. U104. broju glede štovanja svetaca stoji odredba: »Crkvaje povrh toga u tok godine unijela spomene mučenika idrugih svetaca koje je mnogovrsna Božja milost uzvisilado savršenstva, pa su već postigli vječno spasenje, te unebu pjevaju savršenu hvalu Bogu i nas zagovaraju. Orođendanima svetaca Crkva navješćuje vazmeno otajstvou svecima koji su zajedno s Kristom trpjeli…, a vjernicimapredlaže njihove pri mjere, koji po Kristu sve privlaček Ocu, i njihovim zaslugama moli i postizava Božja dobročinstva.«18 Nadalje, u broju 11. tematski se nastavlja:»U Crkvi se prema predaji štuju sveci, pa neka se poštujui njihove vjerodostojne moći, a tako i slike. Blagdani svetacaproglašuju kako je Krist divan u svojim slugama,a vjernicima pružaju zgodne primjere za nasljedovanje.Da ne bi blagdani svetaca prevladali nad blagdanima ukoje se svetkuju otajstva spasenja, neka se više njih ostavislavljenju poje dine Crkve ili naroda, ili redovničke obitelji;na cijelu Crkvu neka se Potegnu samo oni blagdanisvetaca koji zaista imaju sveopći značaj.« 19ZaglavakOvaj letimičan pregled nastanka kulta svetaca, njihovapriznanja i pitanja koja u nama bude, blagotvornozaokružuju riječi Drugoga vatikanskog sabora o pojmusvetosti i čašćenju blaženika i svetaca. Drugi vatikanskisabor neprestano govori o svetosti pa je čitav jedanodlomak konstitucije Lumen gentium posvećen »univerzalnompozivu na svetost u Crkvi« (pogl. 5), a u 7.poglavlju »Eshatološki karakter hodočasničke Crkve injeno sjedinjenje s nebeskom Crkvom« svetost se uspoređujesa savršenim sjedinjenjem s Kristom! Ivan PavaoII. reći će da su svetci baština koja se nikako ne smijerasuti, nego ju treba predati trajnoj obvezi zahvalnostii obnovljenu nasljedovanju (usp. Nuovo millenio ineuente,br. 7). Možemo primijetiti da se bilo koju vrstu istraživanjao nekoj stvarnosti običava započeti etimološkimčinjenicama o riječima koje označavaju tu danu stvarnost.Tematsku cjelinu o svetosti činilo mi se da trebazapočeti pregledom kulta, a u sljedećim brojevima, akoBog da, vratit ćemo se etimologiji i povezati ju s teološkimpostavkama. Podlistak16Iz opisana procesa i sličnih u to vrijeme možemo zaključiti tijek procesa: Nakon pokretanja postupka na lokalnoj razinis molbama i već istraženim pitanjima – postulationes, informiralo bi se Svetu Stolicu. Kad bi za Svetu Stolicu postalorazvidno da je uistinu riječ o fama sanctitatis na lokalnoj razini, prišlo bi se preliminarnom procesu. Ako bi taj procesdao plodove, imenovali bi se određeni prelati koje bi obično vodio neki biskup, za inqisitio. Njihova bi zadaća bila daispitaju činjenice o životu i čudesima nakon smrti kandidata za oltar te sva ta svjedočanstva koja bi bilježnici urednozapisivali i proslijedili Papi. Konačnu odluku donosio bi sam Papa u suradnji sa svojim savjetnicima. Usp. A. Vauchez,nav. dj., str. 42. – 49.17Usp. A. Vauchez, nav. dj., str. 50.18SC, Konstitucija o svetoj liturgiji, br. 104.19Isto, 111.S2011.1p59

NAŠA IZDANJA• Plakat Pobijeni hercegovački franjevci (48 x 33 cm),2008. (3 KM)• Sličica Pobijeni hercegovački franjevci (10 x 7 cm), 2008.(1 KM)• Letak Pobijeni hercegovački franjevci 1942. – 1945,2009. (0,3 KM)• Obilježivač za knjigu Pobijeni hercegovački franjevci1942. – 1945, 2010. (0,3 KM)• Jozo Tomašević – Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji,Vicepostulatura – Naklada K. Krešimir, Humac –Zagreb, 2010. (20 KM)• Uvezani brojevi Stopama pobijenih 2008. – 2010.,2011. (15 KM)PREPORUČUJEMO• Janko Bubalo, Apokaliptični dani, Gral, Široki Brijeg,2002. (www.gral.ba)• Plakat Hercegovački franjevci žrtve komunističkog zločina1942. – 1945. (98 x 68 cm), Povjerenstvo za pripremukauze mučenika, Mostar, 2006. (www.franjevci.info)• fra Ante Marić, Tragom ubijenih hercegovačkih fratara, Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika,Mostar, 2007. (www.franjevci.info)• don Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Martyrium Croatie, Zagreb, 2007. (Petrova47)• fra Ante Marić (uredio), Leo Petrović, prvi hercegovački franjevac doktor znanosti, Franjevačka knjižnica,Mostar, 2008. (www.franjevci.info)• Gojko Zovko, Druga strana medalje, Kigen, Zagreb, 2008. (www.kigen.hr)• Fran Živičnjak, U vječni spomen, Udruga Macelj 1945., Zagreb – Đurmanec, 2008. (Zagreb,Vojnovićeva 15)• Macelj – gora zločina, Udruga Macelj 1945., 2009., (udrugamacelj1945@gmail.com)DAROVATELJIKroz proteklo vrijeme novčano su potpomogli rad Vicepostulature:- Drago i Jerina Čuvalo, G. Proboj 50 KM- fra Marko Dragićević, Slano 240 KM- Stanko Leko, Hrvatski Leskovac 54 KM- fra Častimir Majić, Chicago 300 USD- Ivan Boras, Windsor 100 CAD- fra Jozo Grubišić, Montreal 50 CAD- fra Zvonimir Kutleša, London 125 CADNajljepša hvala darovateljima i svima onima koji se mole Bogu da naša pogubljenabraća što prije dospiju na oltar kao mučenici!