Iz ljetopisa - Pobijeni.info

SGlasilo Vicepostulature postupka mučeništvatopamap obijenih»Fra Leo Petrović i 65 subraće«Godina VI., broj 2 (11), Široki Brijeg, srpanj – prosinac 2013., cijena 3 KM (12 kn)PRONAŠLI SMO I FRA MARTINA SOPTU

Tražimo svjedočenja glede njihova pogubljenja.Ako išta o tome znate, dojavite što prije Vicepostulaturi.Također dojavite ako ste na njihov zagovor dobili neku milost ili čudo.

Dekret pape Urbana VIII.U skladu s dekretom pape UrbanaVIII. i uredbom II. vat.sabora izjavljujemo da ne želimopreteći sud Crkve kome se potpunopodvrgavamo. Riječi »mučenik«,»mučeništvo«, »čudesa« islično imaju u ovom glasilu samovrijednost ljudskog svjedočenja.Spglasilo Vicepostulature postupka mučeništva»Fra Leo Petrović i 65 subraće«, VI., 2 (11),Široki Brijeg, 2013.Glavni i odgovorni urednik:fra Miljenko Stojić, vicepostulatorLektura i korektura:Zdenka LeženićAdresa:BiH: Kard. Stepinca 14, 88220 ŠirokiBrijegHR: Humac 1, p. p. 1, 20352 VidVeza:tel.: (039) 700-325faks: (039) 700-326e-pošta: mostar@pobijeni.infointernet: www.pobijeni.infoGrafički prijelom i tisak:FRAM-ZIRAL, MostarGlasilo izlazi polugodišnje:siječanj i srpanjStare brojeve, osim ovoga posljednjeg,možete u pdf obliku preuzetisa stranica portala pobijeni.info upoglavlju Izdavaštvo.Cijena pojedinog primjerka:3 KM; 12 KN; 3,75 EUR; 4,25 CHF;6,50 USD; 6,50 CADGodišnja pretplata (s poštarinom):BiH 7,5 KM; RH 33 KN; EU 7,5 EUR;CH 8,50 CHF; SAD 13 USD;Canada 13 CADD ragi čitatelji!Iz ljetopisa 4Riječ urednikafra Miljenko StojićŽivimo u vremenu kada hrvatskodruštvo s obiju strana granice još uvijeknema snage uhvatiti se u koštac s nataloženimnerazjašnjenim događajima izprošlosti. Poglavito su to oni iz komunističkogavremena. Neki bi nadodali dasu to i oni iz Domovinskoga rata, no ovedruge zacijelo ćemo laganije raščistiti akonam oni prvi budu jasni. Oni su, naime,uvjetovali da se dogodi mnogo toga štose inače ne bi dogodilo. Samo treba imatidovoljno hrabrosti i dovoljno strpljenjate krenuti u tom pravcu. Žao mi je kadaljudi umjesto traženja istine zaglibe uobranu ove ili one ideologije, posrednotime i zločina koje je činila. A bilo ih je! Ine ponovili se više.Područje našega razmatranja, našegaglasila, svakako jest hudo komunističkorazdoblje u hrvatskoj povijesti. Sve ostaloprepuštamo drugima. Ubijeni hercegovačkifranjevci, kao i čitav taj povijesnikontekst, zahtijevaju od nas da budemodo kraja pošteni i stručni. To ponekadaznači poniranje i u istraživanje koje se nekomemože učiniti stajanje na ovu ili onustranu. Ne, to je samo istraživanje i ništaviše. Jedina strana na koju imamo pravostati jest strana mučeništva. Postupakmučeništva to traži od nas i na nama jeda krenemo tim putem ili se svega okanimo.Bit će, dapače, i onih za koje nećemo moći dokumentirati mučeništvopa ćemo ih morati isključiti iz ovoga postupka,ali i dalje ćemo nastaviti raditi nanjihovu slučaju. Nešto slično čini i KomisijaHBK i BK BiH za hrvatski martiro-logij čiji je Vicepostulatura član u liku vicepostulatorafra Miljenka Stojića. Međumnoštvom ubijenih traži one koji su mučeničkizavršili svoj ovozemaljski život.To znači da su ubijeni iz mržnje premavjeri i da su to primili kršćanski postojano.Sve ostalo iz njihova života zapravo jenebitno. Bit će popisani i učinit će se svešto je potrebno da ih Crkva jednoga danaprizna mučenicima. Uz njih će naravnobiti popisani i svi drugi ubijeni. Povijesnije to kontekst koji je ostavio dubok tragu našemu narodu i u Crkvi u Hrvata.Primijetit ćete da smo ovoga putaštedjeli na opremi teksta. Dogodilo se tozbog obilja građe koju bi trebalo objaviti.Iako je već bila pripremljena, dosta smoje izbacili iz broja koji je pred vama, a ovošto vam nudimo jednostavno nismo moglidirati. Uostalom, sadržaj je uvijek najbitniji,a ne omot. On je samo prevažanza one koji nam nastoje nešto podvaliti.Čitajte, razmišljajte i zaključujte što namje svima činiti.Dokle god sve stvari u svome životune stavimo na njihovo mjesto, ne ćemouspjeti razumjeti što nam se zapravo događa.Bog nas je, pak, stvorio kao svojesuradnike. I to ne samo na vjerskom polju,nego na svim poljima ljudske djelatnosti.Kao kršćani trebamo imati život upunini. Mnogi to očekuju od nas. Bojimoli se ili smo radosni zbog rada na Gospodnjojnjivi? Nisu ovo neke nove, prepametnemisli. Šapću nam ih naši mučenici.Pa poslušajmo ih!Mir i dobro!IZ SADRŽAJAIstraživanja 40Slanje pretplate, dobrovoljnih priloga...(s naznakom za Vicepostulaturu i za što):a) poštanskom uputnicomb) UniCredit Bank d.d. Mostar, poslovnicaLjubuški:žiro-račun (BiH): 3381602276649744devizni račun (inozemstvo):IBAN: BA393381604876650839SWIFT: UNCRBA22Podsjetnik 23Povijesne okolnosti 27Povjerenstva 34Pobijeni 44Nagradni natječaj 60Razgovor 63S2013.2pISSN: 1840-3808Stratišta 393

Iz ljetopisa»STOPE MIRA« FRA MILJENKA STOJIĆA U SPLITUSplit, 14. prosinca 2012. (Željko Primorac / hrsvijet.net) – Splitsko slušateljstvo imalo je priliku 13. prosinca2012. slušati o književnom, novinarskom i javnom radufra Miljenka Stojića. U dvorani Nadbiskupskog sjemeništa,u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, upoznalisu se s njegovim 25-godišnjim svećeničkim djelom, djelomfranjevca i čovjeka kroz čiji se rad zrcale brojni problemis kojima se susreću Hrvati u Bosni i Hercegovini,ali i problemi s kojima se Hrvati u državi Hrvatskoj tektrebaju susresti. Program je vodila Danira Matijaca, a fraMiljenkove pjesme čitala Branka Mlinar.Na tribini o bogatom književnom radu fra MiljenkaStojića govorio je književnik Krešimir Šego. U svomknjiževnom opusu fra Miljenko kroz priče malih, običnihljudi oslikava položaj Hrvata u BiH nakon Drugogasvjetskog rata te, slikajući ljudske sudbine, zatvara krugstradanja, patnje i progona u Domovinskom ratu i turobnojdanašnjici hrvatskoga naroda u BiH. Stojić, kaofranjevac koji i u dobru i zlu živi s narodom i uz narod,nikada ne prepričava velike i epohalne povijesne događaje.Predmet njegova zanimanja sudbine su običnih ljudikoje, jasnije od bilo koje analize velikih društvenih kretanja,ocrtavaju sudbine jednoga naroda.Upravo je život među ljudima potaknuo fra Miljenkada se, po želji svoje franjevačke provincije, prihvati ustrojavanjarada Vicepostulature postupka mučeništva »FraLeo Petrović i 65 subraće«, koja je na sebe preuzela zadatakda istraži sudbine ubijenih hercegovačkih franjevaca,ali i tisuća civila i vojnika nakon Drugoga svjetskog rata.O radu fra Miljenka Stojića u Vicepostulaturi govorio jemladi splitski doktorand Tomislav Đonlić. Fra Miljenkoje u BiH probio led te je prvi javno i konkretno počeoistraživati stravične zločine represivnog aparata komunističkeJugoslavije iz vremena i nakon Drugog svjetskograta. Njegov rad doveo je do otkrivanja i otvaranja brojnihmasovnih grobnica čiji nalazi bacaju potpuno novosvjetlo na godinama nametanu povijest Drugoga svjetskograta i poraća. Fra Miljenkov pionirski rad na ovompolju prepoznala je i Komisija HBK i BK BiH za hrvatskimartirologij pa ga je pozvala da svojim iskustvompomogne u ovom tijelu za istraživanje zločina iz Drugogasvjetskog rata u državi Hrvatskoj i BiH.Kako je istraživanje komunističkih zločina iz vremenaDrugoga svjetskog rata i poraća u RH i BiH još uvijektabu tema, mediji nisu blagonaklono gledali na otkrivanjemračne i krvave povijesti Jugoslavije. Fra Miljenko jeto vrlo brzo uočio te je odlučio uložiti sve napore kako biglas istine stigao do naroda. Stoga ne žali ogroman trudu pokretanju Radiopostaje »Mir« Međugorje, internetskogportala Stopama pobijenih, a godinama je djelatani kao vrstan kolumnist i komentator na portalu HRsvijette na raznim drugim područjima.O fra Miljenkovu novinarskom radu govorio je članuredničkog vijeća portala HRsvijet Ivan Zlopaša. Najvećiproblem medijske scene u Hrvatskoj je, prema Zlopaši,činjenica što su mediji u vlasništvu inozemnih i domaćihsredišta moći čiji su interesi dijametralno suprotni interesimahrvatskoga naroda. Osim nekoliko tiskanih i internetskihizdanja, nacionalno novinarstvo snažno je potisnutopred masovnim medijima središta moći. Upravo seu fra Miljenkovoj nepokolebljivoj borbi za istinitim informiranjemnaroda ogleda vrijednost njegova novinskogarada. Moglo bi se kazati da fra Miljenko pred nasljednikeKPJ u Hrvatskoj postavlja sasvim logičan zahtjev: »AkoHrvatska, kako vi tvrdite, vuče državnost iz odredabaAVNOJ-a, onda nemojte inzistirati na pravnom sankcioniranjuzločina tek od 1991. Državnost, kako vi kažete,ima i zakonsku obvezu ne dopustiti amnestiju za zločineod 1945. do 1991. Tek tada možemo govoriti o pravnojdržavi.« U ovoj prigodi Zlopaša je predstavio i fraMiljenkovu knjigu Halo, ovdje Herceg Bosna. Knjiga je tokolumni objavljenih na portalu HRsvijet.U svom završnom obraćanju splitskom slušateljstvu,urednik lista i internetskog portala Stopama pobijenihfra Miljenko Stojić pozvao je Splićane da slijede stopemira i ljubavi, ali da pritom ne zaborave obvezu prenošenjai promicanja istine jer je ona temeljni preduvjet mirui pomirenju. DAN FRA LEA PETROVIĆA I 65 SUBRAĆES2013.2pKriževci, 26. siječnja 2013. (IKA)– Prigodnom prezentacijom posvećenomfra Leu Petroviću i 65 subraće,euharistijskim slavljem, koje je predvodiopostulator postupka mučeništvafra Miljenko Stojić, te okruglimstolom »Budući hrvatski blaženici«u Križevcima su u petak 25. siječnjanastavljeni »5. dani hrvatskih svetacai blaženika«.Svečanost je počela prezentacijomkoju je s naglaskom na ubojstvotrojice hercegovačkih franjevaca uMaclju prikazao i obrazložio, davši idruštveno-politički kontekst strada-4

nja, publicist Damir Borovčak.U misnom su slavlju, uz predvoditeljafra Miljenka Stojića, koncelebrirali:glavni urednik Glasa Koncilamons. Ivan Miklenić, glavni urednikVeritasa fra Ivan Bradarić, župnikžupe Donja Lastva iz Boke kotorskeDejan Turza te križevački župniciStjepan Soviček i Dražen Hladuvka.U propovijedi je postulator ispripovijedaoda su hercegovački franjevciubijeni na više mjesta u vremenuod 1942. do 1945. iz mržnjeprema vjeri te da je kauza otvorenazato da bi se franjevci proglasili mučenicima,da bi bili proglašeni blaženimapa svetima. Naglasio je da seo ubojstvima franjevaca jako malozna te da se za većinu i ne zna gdjeim je grob. »Zaslijepljeni ideologijompristalice komunizma opravdavajuočite zločine i ne daju da istinaispliva na vidjelo jer bi tada mogliprogledati. Da to nije tako, ne bise danas u hrvatskom društvu vukliovako katastrofalni potezi. Računajuna zaborav pa se ponašaju tako kaoda nitko ne razmišlja. A ne samo dasu poubijali na stotine tisuća Hrvatatijekom Drugoga svjetskog rata iu poraću nego su to nastavili činitii kasnije«, rekao je fra Miljenko dodavšida su oni koji su drukčije razmišljalibili progonjeni i uhićivani teje mnoge »progutala noć«. Istaknuoje, također, da je i danas slično stanje,a da su za to djelomično krivi isami kršćani. »Dopustili smo pristalicamane samo komunizma, nego iliberalnog fašizma, da nam preotmumjesto odakle ćemo govoriti, medijisu u njihovim rukama, a mi se kršćaničudimo. Tako imamo stanje datjedno desetak minuta u propovijedigovorimo i slušamo o Bogu i svijetuoko nas, a ostalo vrijeme prepuštenoje njima. I oni ga koriste«, upozorioje Stojić zaključivši da bi kršćanimadanas bilo mnogo bolje da se ne bojesvoje pripadnosti.Glazbeni obol misnome slavljudao je vokalni ansambl »Dobri Pastir«iz istoimene župe u Brestju krajSesveta.Taj je ansambl zapjevao i nakonmise na okruglome stolu »Budućihrvatski blaženici« u križevačkomHrvatskom domu. O četvero kandidataza oltar govorili su vicepostulatorii promicatelji. O časnoj sestri milosrdnici,mučenici Žarki Ivasić, kojusu 1946. strijeljale komunističke vlastiu Gospiću, govorila je s. VeronikaPopić. O sluzi Božjem Placidu Corteseu,talijanskom franjevcu konventualcukoji je veći dio svojega životaproveo pomažući Hrvatima na Cresuzbog čega je bio mučen, ključne ježivotne naglaske dao fra Ivan Bradarić.Bokokotorsku službenicu BožjuAnu Mariju Marović, koja je živjelau bogatoj obitelji u Italiji te je djelovalakao umjetnica – književnica,glazbenica i slikarica, a poslije i kaoutemeljiteljica družbe Sestre zadovoljštineSrca Isusova i Srca Marijinakoja se bavila spašavanjem ćudorednoposrnulih žena, predstavio je vlč.Dejan Turza. Hercegovačke mučenikesabrane u kauzi »Fra Leo Petrovići 65 subraće« podrobnije nego što jeto bilo u propovijedi predstavio je fraMiljenko Stojić. Moderator okruglogastola bio je mons. Miklenić. Iz ljetopisaZAPOČELI »III. DANI POBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA«Široki Brijeg, 5. veljače 2013. (Gojko Jelić / Vicepostulatura)– Dana 4. veljače u samostanskoj crkviUznesenja BDM na Širokom Brijegu započeli su »III.dani pobijenih hercegovačkih franjevaca« u povodu 68.obljetnice komunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca.Program je započeo molitvom krunice u 17 sati kojuje predmolio fra Vitomir Musa. Razmatrajući žalosnaotajstva, on je naglasio da po primjeru pobijenih franjevacamolitva bude naš odgovor na svaki životni križ.Sv. misu u 18 sati predslavio je poznati hrvatski franjevacfra Zvjezdan Linić, voditelj kuće susreta Tabor uSamoboru. S njim je sumisilo još šest svećenika.Misna čitanja i molitvu vjernika predvodili su širokobriješkiministranti, a liturgijsko pjevanje u sv. misi i naklanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu animiralaje, u prepunoj crkvi, glazbena sekcija Frame.U uvodnoj riječi fra Zvjezdan je pozvao da produbimosvoju vjeru i da Bogu zahvalimo za one koji su nam daliprimjer hrabre vjere i pobožnosti.Riječi iz Evanđelja po sv. Marku o Isusovu ozdravljenjuopsjednutoga navijestio je fra Dane Karačić.Govoreći o ovom svetopisamskom ulomku, fra Zvjezdanje u propovijedi naglasio prisutnost zla u svijetu i pozvaoda ime Isusovo bude obrana od svih napasti. Podsjetioje i na riječi blaženoga Ivana Pavla II. koji je rekao daonaj tko nije svjestan opstojnosti Zloga nije vjeran riječiS2013.2p5

Iz ljetopisaBožjoj. Završio je riječima da za Isusa nema izgubljenihslučajeva i da je Isus uvijek pobjednik.U klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentomfra Zvjezdan je molio za oslobođenje od svih naših grijeha,a posebice psovke, raznih vrsta ovisnosti i sve pozvaoda se jasno i odgovorno pred Isusom odreknu svojih grijehai zlih sklonosti.Na kraju misnoga slavlja nazočnima se obratio vicepostulatorpostupka mučeništva »Fra Leo Petrović i65 subraće« fra Miljenko Stojić zahvalivši predvoditeljumisnoga slavlja te svima koji su pridonijeli svečanom ipobožnom slavlju svete mise. Zatim je proglasio ishod II.nagradnog natječaja na temu o ubijenim hercegovačkimfranjevcima. Pristigle radove vrjednovalo je prosudbenopovjerenstvo u sastavu fra Vendelin Karačić, KrešimirŠego i fra Miljenko Stojić. Autori najboljih radova u kategorijidječjeg uzrasta nagrađeni su prigodnim darom iplaketom. Prva nagrada pripala je Lidiji Knezović, učeniciPrve osnovne škole Široki Brijeg, i literarnom uratkuBili su dostojni trenutka u koji ih je život stavio. Drugo mjestoosvojio je Ivan Knezović, učenik Prve osnovne školeŠiroki Brijeg, za literarni uradak Širokobriški mučenici.Trećenagrađeni je crtež Ranjena crkva Leona Bašića, učenikaškole Vranić u Broćancu. Radove nagrađenih autoramoći će se ovih dana vidjeti na portalu pobijeni.info.Program je uživo prenosila Radiopostaja Široki Brijegte web kamerama portal Hercegovina live, a tako će bititijekom cijelog programa ovih »III. dana pobijenih hercegovačkihfranjevaca«. Na portalu Hercegovina live bitće dostupne i snimke svih ovih događaja. Inače, o svemuje najlakše obavijestiti se putem portala Vicepostulaturepobijeni.info. DRUGI DAN »III. DANA POBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA«S2013.2pŠiroki Brijeg, 6. veljače 2013.(Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Usamostanskoj crkvi Uznesenja BDMna Širokom Brijegu 5. veljače 2013.nastavljen je program »III. dana pobijenihhercegovačkih franjevaca«.Dan je protekao u zahvalnom sjećanjuna ubijene franjevce koji su u srcehercegovačkog naroda usadili vjeru iradost života.Krunicu je predmolio fra ZvjezdanLinić razmatrajući radosna otajstva.Meditirajući o Isusovu životu,on je naglasio da ljudski život počinjeu trenutku začeća kada Bog darivabesmrtnu dušu i svatko je od prvogadana u Božjem naumu i Njegovo jeljubljeno dijete. Fra Zvjezdan je pozvaoda treba moliti da se svako začetodijete rodi i da se promijeni našodnos prema trudnicama, jer je njihBog blagoslovio. Potrebno je moliti iza brojne obitelji, kako je to nekadabilo u našem narodu. Nitko ne možeoduzeti djetetu oca i majku niti ihnadoknaditi. Zatim je ukazao na toda se treba moliti i za roditeljskumudrost kako bi svojoj djeci znaliprenijeti pravu ljubav.Na početku sv. mise, koju jepredslavio fra Zvjezdan Linić u sumisništvus petoricom svećenika,predslavitelj je istaknuo da sve svojezahvale i molitve prenesemo na oltarprije početka sv. mise. To su mnogisimbolično učinili ispisivanjem svojihmolitava i pohranjujući ih u košaruispred oltara koja je ubrzo postalapremalena. Puk je inače ispunio nesamo samostansku crkvu nego i prostorispred nje te kapelicu i hodnikeoko crkve. Trebalo se probijati dooltara, a na njemu je misnicima bilo»tijesno«.Misna čitanja i molitvu vjernikapredvodili su širokobriješki framaši,a liturgijsko pjevanje u sv. misi i naklanjanju animirala je, kao i prethodnogadana, glazbena sekcija Frame.Riječi iz Evanđelja po Sv. Markuo Isusovu čudu ozdravljenja i oživljavanjanavijestio je fra Tomislav Jelić.Fra Zvjezdan je u propovijediistaknuo sljedeće: »Isus je apsolutnoprisutan svugdje i na svakom mjestusvakome tko god ga bude trebao is vjerom i ljubavlju zvao. Isusa trebapozvati i onda kada se bojimo zaživot i zdravlje dragih osoba, Isusatreba zazivati kada smo i u materijalnimpoteškoćama. Neka nam uvijeku srcu bude Isusov poziv: “Ne boj se,samo vjeruj!” Zajedništvo s Bogomlišava nas svakoga straha, a mi čestozaboravimo da je Isus rekao: “Ja sams vama u sve dane do svršetka svijeta.”«U klanjanju pred Presvetim OltarskimSakramentom fra Zvjezdanje molio za zdravlje duše i tijela, zasve bolesne, kao i za one koji služe iliječe bolesnike.Na kraju misnoga slavlja nazočnimase obratio vicepostulator postupkamučeništva »Fra Leo Petrovići 65 subraće« fra Miljenko Stojić tepored riječi zahvale kazao da je prosudbenopovjerenstvo odlučilo da nedodijeli nagrade za uzrast mladež.No, pozvao je nazočne da stvarajudjela na temu o ubijenim hercegovačkimfranjevcima i prijave ih zasljedeći nagradni natječaj, a uradcimogu biti objavljeni u razdoblju odposljednjeg natječaja.I ovaj drugi dan uživo je prenosilaRadiopostaja Široki Brijeg,a portal Hercegovina live činio je topreko interneta web kamerama štosu prihvaćali i drugi kao pobijeni.info,franjevci-siroki-brijeg.info, hrsvijet.net..Na portalu Hercegovina live mogućeje pronaći odloženu snimku. Svepotrebne podatke najlakše je pronaćina portalu Vicepostulature pobijeni.info. 6

DAN SJEĆANJA NA UBIJENE FRANJEVCE I PUK:POLOŽEN VIJENAC I ZAPALJENA SVIJEĆAIz ljetopisaŠiroki Brijeg, 6. veljače 2013. (D. Martinović / hrsvijet.net).– Ove godine 7. veljače, dan kada su komunističkepostrojbe mučki ubile i zapalile dvanaest širokobriješkihfranjevaca, po prvi se put obilježava i kao Dansjećanja na pobijene franjevce i puk, što ga je na 45.sjednici održanoj 23. veljače 2012. proglasilo Općinskovijeće Širokog Brijega.U povodu toga općinski načelnik Miro Kraljević,predsjednik Povjerenstva za obilježavanje i uređivanjegrobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na područjuOpćine Široki Brijeg Pero Kožul, predsjednik Općinskogvijeća Vinko Topić, Vicepostulator postupka mučeništva»Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojići općinski vijećnici položili su vijenac i zapalili svijeću zasve ubijene franjevce i hrvatski puk pred spomen-križemu središtu Širokog Brijega.Prema odluci Općinskog vijeća o proglašenju 7. veljačeDanom sjećanja na pobijene franjevce i puk u Drugomsvjetskom ratu i poraću institucije na području OpćineŠiroki Brijeg dužne su svoje radno vrijeme prilagoditiprogramu obilježavanja ovog dana, priopćeno je iz uredaopćinskog načelnika.Očekuje se da će od sljedeće godine Dan sjećanja naubijene franjevce i puk biti obilježen u cijeloj Zapadnohercegovačkojžupaniji. TREĆI DAN »III. DANA POBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA«Široki Brijeg, 7. veljače 2013.(Gojko Jelić / Vicepostulatura) –Treći dan ovogodišnjih »III. danapobijenih hercegovačkih franjevaca«započeo je, po prvi put u povoduDana sjećanja na pobijene franjevcei puk, u 10 sati pred križem u središtuŠirokog Brijega gdje su načelnikširokobriješke općine Miro Kraljević,predsjednik Općinskog vijeća VinkoTopić, pročelnik Povjerenstva zaobilježavanje i uređivanje grobišta izDrugoga svjetskog rata i poraća napodručju općine Široki Brijeg PeroKožul te fra Miljenko Stojić, vicepostulatorpostupka mučeništva »FraLeo Petrović i 65 subraće« položilivijenac i upalili svijeću pomolivši seza duše svih ubijenih.Molitveni program započeo je,kao i proteklih dana, molitvom kruniceu 17 sati. Razmatranje je predvodiofra Zvjezdan Linić razmišljajućio otajstvima svjetla posvješćujućiveličinu i značenje svetih sakramenatakrštenja, ženidbe i euharistije.Na početku svete mise, koju jepredslavio s još šestoricom ši ro kobrijeških franjevaca, fra Zvjezdan jeistaknuo sljedeće: »U predvečerjespo men-dana na ubojstvo hercegovačkih franjevaca te puka Božjega,upitajmo se što smo mi spremnipodnijeti za Isusa?«Riječi iz evanđelja navijestio jefra Nikola Rosančić, a misna čitanjai mo litvu vjernika predvodili suširoko briješki svjetovni franjevci.U poticajnoj propovijedi, potaknutulomkom iz evanđelja kojigovori o ozdravljenju uzetoga kodkupališta, fra Zvjezdan je zapitao:»Želiš li ozdraviti na način kakoIsus ozdravlja? Želiš li svoje zdravljekoristiti na dobro, na blagoslov?«U nastavku je, razmatrajući teškusudbinu ovog bolesnika, pozvao dane zaboravimo svoje bližnje, da pronađemovremena za svoju djecu, zastare i nemoćne, po Isusovu primjeru,jer Isus ima vremena za svakogate zaključio da duhovna obnova nijemoljakanje, nego spremnost da hrabrijepođemo za Isusom.Na kraju sv. mise vicepostulatorfra Miljenko Stojić posebno je zahvaliopredvoditelju misnoga slavlja imolitvenog programa fra Zvjezdanučija je molitva i riječ okupila više tisućavjernika, ne samo iz širokobriješkogkraja nego iz cijele Hercegovine.Zatim su podijeljene nagrade na -građenima na »II. nagradnom natječaju« na temu o ubijenim hercegovačkimfranjevcima u kategorijiodraslih. Prvu nagradu dobila je RenataDobrić iz Splita. Njezina pričanosi naslov Napokon: Iz tame u svjetloili Povorka smrti. Priča govori o grižnjisavjesti čovjeka koji umire, a sudjelovaoje u bitkama za Široki Brijegi Mostar. Druga nagrada dodijeljenaje Fabijanu Lovriću iz Knina. Njegovknjiževni rad nosi naslov Neka blagoslovTvoj padne na ljude. Treću nagraduza književni rad dobio je DarkoJuka iz Mostara za pjesmu U jazbinutijelo, duša u raj. Fra Miljenko je za-S2013.2p7

Iz ljetopisahvalio svim sudionicima nagradnoganatječaja, a sve pozvao da se jave nasljedeći Nagradni natječaj.Uobičajeno je nakon sv. misesli jedilo klanjanje Presvetom OltarskomSakramentu i ovaj put u prepunoj širokobriješkoj crkvi. Ni povremenepadaline nisu omele dolazakpuka Božjega.Molitvenom ugođaju svih ovihdana pridonijelo je lijepo pjevanjegla zbene sekcije Frame, a cijeliprogram prenosila je RadiopostajaŠiroki Brijeg dok je videoprijenosostvario portal Hercegovina live. Internetskipri jenos preuzimali su i portalipobijeni.info, franjevci-siroki-brijeg.infoi hrsvijet.net. OBILJEŽENA 68. OBLJETNICA UBOJSTVAHERCEGOVAČKIH FRANJEVACAS2013.2pŠiroki Brijeg, 8. veljače 2013. (Gojko Jelić / Vicepostulatura)– Onoga krvavog 7. veljače 1945. komunistisu dvanaestoricu fratara, jednog po jednog, vodili od samostanado ratnog skloništa, zatim ubili i zapalili. Tomistom stazom, 68 godina poslije, krenula je procesija ministranata,postulanata, novaka, redovnika i svećenika uzmolitvu žalosnih otajstava Gospine krunice. U dostojanstvenuozračju framaši su zapjevali Gospodine, ti si pastirmoj, a vicepostulator fra Miljenko Stojić pročitao je ulomakiz knjige o Jobu. Nakon kratkog nagovora i molitvegvardijana fra Sretana Ćurčića procesija je, uz molitvukrunice, ušla u crkvu te zastala na grobu 22 ubijena fratra.Svjetovni franjevci pročitali su tada kratko razmatranjei imena svih ubijenih hercegovačkih franjevaca.Slijedila je sv. misa zadušnica u prepunoj samostanskojcrkvi i pukom ispred nje. Predslavio ju je provincijalhercegovačkih franjevaca dr. fra Ivan Sesar u suslavlju sgeneralnim pohoditeljem fra Rozom Brkićem, vicepostulatoromfra Miljenkom Stojićem, domaćim gvardijanomfra Sretanom Ćurčićem, svim hercegovačkim gvardijanimai većim brojem svećenika iz cijele Hercegovine.Provincijal je u uvodnoj riječi kazao: »I ove godineoko stola Gospodnjeg okupio nas je ovaj sveti i bolni dan7. veljače. To je dan u kojem su svojom krvlju naša braćana ovom Brijegu Bogu, Crkvi, franjevačkom redu i svomhrvatskom narodu prinijeli svetu žrtvu, ono najvrjedniješto čovjek ima – svoj život. Ovdje smo kako bismo Boguiskazali zahvalnost za njihovo hrabro i neustrašivo svjedočanstvovjere 7. veljače i ovaj Brijeg Široki za nas fratrei naš narod simbol je stradanja i ponosa. Zbog toga se uovoj sv. misi sjećamo i svih onih koji su bilo gdje i bilokada ubijeni za krst časni i slobodu zlatnu.«Liturgijsko pjevanje predvodio je veliki župni zbor sv.Cecilije pod ravnanjem s. Mire Majić, prvo čitanje pročitaoje novak fra Antonio Musa, a riječi evanđelja navijestioje fra Sretan Ćurčić.U svojoj propovijedi dr. fra Ivan Sesar je između ostalogaporučio: »Davanje života iz ljubavi zapravo je kršćanskomučeništvo. Ili obratno, kršćansko mučeništvojest samo onda kad se život daje iz ljubavi. A svjedoci vjeresu oni kršćani koji u svom životu nastoje što dosljedniježivjeti svoju vjeru kroz promicanje kršćanske ljubavi,solidarnosti, pravde i mira. U svjetlu ovoga nauka, 66hercegovačkih franjevaca svjedoci su vjere ne poglavitozato što ih je netko ubio iz mržnje prema ćudorednimvrjednotama, kao što se to stvarno dogodilo, nego zatošto su oni iz ljubavi prema tim istim vrjednotama radijeprihvatili smrt negoli da pristanu na gaženje tih vrjednota.U tome, kao i svi drugi svjedoci vjere, velika supouka osobito našem vremenu kad vrjednote, za koje suoni dali život, tako često bivaju gažene, obezvrjeđivane iismijavane.Naši ubijeni fratri kao i sve druge nevine žrtve, uteškim okolnostima Drugoga svjetskog rata kad je progovorilaljudska zloća i pokvarenost, pokazali su se duhovnojakima te su do kraja ostali vjerni svojoj savjesti iradije su išli u smrt nego da je pogaze. U njima se očitovalaIsusova pobjeda nad zlom i smrću kao zalog konačnesudbine svijeta.Katolička crkva na ovim prostorima jačala se krozstoljeća poglavito mučeničkom krvlju svojih sinova.Neraskidiva povezanost fratara i naroda i duboka navezanostna Boga jednih i drugih u nasljedovanju Kristauspjela je održati i osnažiti Crkvu i naš narod u BiH krozvrijeme koje je iza nas.Svjedok vjere, kad trpi, ne trpi samo za sebe nego i zasvoj narod. Za svoj narod trpi radi primjera, radi ohrabrenja,radi spasenja. Naši fratri vođeni franjevačkim načelom“Ne samo sebi živjeti nego i drugima koristiti” nitisu za sebe živjeli, niti su za sebe umrli. Nama su, naime,8

dobrim životom ostavili primjer vladanja, a hrabrim podnošenjemmuka primjer trpljenja.Naših 66 ubijenih fratara ostavili su svijetli trag kojije i nama danas izazov i poziv da ostanemo vjerni Bogu ionome što dolazi od Boga. Zato vas s ovog svetog mjestapozivam da od sada još vjernije molimo sve mučenikesvete Crkve za zagovor da nam svojom molitvom isprosevjernost, odanost i ustrajnost u okolnostima našegaživota, da svatko u svojem naraštaju posvjedoči ono našto smo pozvani: da budemo djeca Božja ne samo riječjunego i djelima. Baš onako kako su to posvjedočili našiubijeni fratri.Papa Benedikt XVI. ovu je godinu proglasio Godinomvjere. Prigoda je to, ali i zadaća svih nas današnjihkatolika, da ojačamo svoju vjeru, da je produbimo, da uovom društvu koje preferira život bez Boga i čak štoviše,tako često ustaje protiv Boga, još žarče i odanije vjerujemoKristu, Radosnoj vijesti, da ostanemo odani i vjernivjeri svojih otaca i svetoj Katolički crkvi. I ova 68. obljetnicatragičnog stradanja naših pokojnih fratara ovdje naŠirokom Brijegu u ovoj Godini vjere neka nam bude poticajda svi iskreno molimo za hrabrost koja je sposobnaučiniti i nas svjedocima vjere u ovoj burnoj današnjici.Ne zaboravimo, braćo i sestre, da ne griješimo samo ondakad činimo zlo, već i onda kada ne činimo dobro kojebismo mogli i trebali činiti.Molimo da sjeme ovih nevino ubijenih franjevaca urodinovim duhovnim zvanjima, molimo da nam Gospodinpodari dobrih i svetih svećenika, redovnika i redovnica.Molimo također da se njihova žrtva i nevino prolivenakrv pretoči u novi život našega naroda.«Molitvu vjernika pročitali su svi hercegovački gvardijanisa zajedničkom molitvom da ih Bog na kraju životaprimi u svoju vječnost i združi s ubijenom subraćom.Na kraju sv. mise nazočnima se obratio vicepostulatorfra Miljenko Stojić: »I kroz proteklu godinu nastojali smoići tragovima naše ubijene braće. Prikupljali smo svjedočanstvaispitujući još žive svjedoke, prikupljali dokumentaciju,nastupali u različitim prigodama i u medijima,kao i u različitim mjestima i okolnostima.«Spomenuo je kratko što je sve Vicepostulatura radilakroz proteklu godinu. Između toga istaknimo: »Mišljenjasmo da smo pronašli i još jednu jamu s tijelima dvojiceubijenih hercegovačkih franjevaca, onih iz Izbična.Pokušat ćemo to istražiti, kao i jamu s tijelima 60-akubijenih u Biokovu, među kojima je navodno i skupinahercegovačkih franjevaca.«Na kraju je uputio riječi zahvale: »Hvala svima kojisu kroz proteklu godinu pomogli Vicepostulaturi u njezinuradu. Nemoguće je sve spomenuti pa ću samo izdvojitiosoblje u širokobriješkom samostanu na čelu sgvardijanom fra Sretanom Ćurčićem te naše framaše itrećare. Naravno, hvala i čitavoj Provinciji, na čelu s provincijalomdr. fra Ivanom Sesarom, koja se trudi odvojitičovjeka i odvojiti znatna novčana sredstva za ovaj rad.Hvala i našem generalnom pohoditelju fra Rozi Brkićukoji o svemu ovome izvješćuje našu Vrhovnu upravu uRimu. Na poseban način hvala fra Zvjezdanu Liniću kojije kroz prethodna tri dana u ovoj našoj samostanskoj crkvipredvodio molitveni program, odnosno sv. misu zadušnicuza našu pobijenu subraću i puk Božji. Mnogi suga čuli i posredstvom medija te se nadamo da će posijanariječ uroditi plodom.«Fra Miljenko je zahvalio i Radiopostaji Široki Brijeg iportalu Hercegovina live koji su uživo prenosili ovogodišnjedane pobijenih franjevaca, kao i samostanskom portalufranjevci-siroki-brijeg.info i portalu za domovinsku iiseljenu Hrvatsku hrsvijet.net.Na kraju je zaključio: »Nemojmo se bojati ni vremenau kojemu živimo ni onih koji bi htjeli oblikovati tovrijeme. Bit će nam onako kako sami htjednemo. Živimoi nosimo istinu pa će nas Bog prepoznati kao svoje i obdaritinas neuništivom srećom.«Gvardijan fra Sretan Ćurčić zahvalio je svima koji supridonijeli i doprinose čuvanju spomena na pobijene fratrete istaknuo: »Pobijeni fratri na Brijegu su rekli da neće nikamo bježati, jer nisu ništa krivi. Rekli su istinu.Živjeli su istinu. Znali su zašto žive, znali su kome žive.U ovom vremenu izvrnutih vrjednota oni nam zacijelomogu i trebaju biti svjetionici u našem životu. Ne smijemose bojati istine, ne smijemo se stidjeti da smo kršćani.Trebamo gledati na svoju dušu koja pripada Bogu. PorukaBrijega nadilazi zemaljska rješenja, stoga nemojmobiti slijepi i žedni na izvoru života, a to je uistinu ŠirokiBrijeg. Čuvajmo ga, dakle, živimo iz njega i budimo ponosnina njega.« Iz ljetopisaZAGREB: MISA O 68. OBLJETNICIMUČENIČKE SMRTI ŠIROKOBRIJEŠKIH FRATARAZagreb, 8. veljače 2013. (IKA)– Suslavljenom svečanom sv. misomzadušnicom koju je u prepunojsamostanskoj crkvi NavještenjaBlažene Djevice Marije u zagrebačkojDubravi 7. veljače predvodiofra Jozo Zovko, zagrebački franjevciHercegovačke provincije i Zavičajnazajednica Široki Brijeg iz Zagreba uzrodbinu kao i brojne ostale vjernike,sjetili su se 66 ubijenih hercegovačkihfranjevaca u Drugom svjetskomS2013.2p9

Iz ljetopisaratu i poraću, a posebno 68. obljetnicemučeničke smrti širokobriješkihfranjevaca, koje su iz mržnje na vjerui hrvatstvo komunisti pobili 7. veljače1945.U propovijedi je fra Jozo podsjetiona vrijeme krvavoga terora u danimaporaća te pozvao na molitvu zanedužne žrtve, kao i za njihove ubojiceda se takve strahote nikada višene bi ponovile. Okupljenu mnoštvu,više od tisuću vjernika, poručio je dai naše vrijeme, ovdje i danas, trebahrabre svjedoke vjere koji poput širokobriješkihi svih kršćanskih mučenikane će pogaziti svoju vjeru, svojeuvjerenje, nego će odvažno branitikršćanske životne vrjednote koje sudanas osobito ugrožene, posebnoobitelj, jezgra i naravno rasadištenovih života i jedino mjesto ispravnogodgoja na temeljima vjere i domoljublja.To je naša obveza prematim mučenicima. Mučeništvo je najizvrsnijesvjedočenje ljubavi premaBogu, bližnjemu, domovini, zaključioje.Svima nazočnima na sv. misipozdravnu riječ uputio je gvardijansamostana fra Draženko Tomić. Nasvršetku sv. mise, na kojoj je pjevanjeanimirao zbor bogoslova, pročitanasu imena ubijenih hercegovačkih franjevaca.Prije sv. mise u samostanskojdvorani prikazan je dokumentarnifilm »Kosti smiraj traže« koji govorio radu Povjerenstva za obilježavanjei uređivanje grobišta iz Drugogsvjetskog rata i poraća na područjuopćine Široki Brijeg te o Vicepostulaturipostupka mučeništva »Fra LeoPetrović i 65 subraće« koja je idejnizačetnik povjerenstava po tamošnjimopćinama. ODRŽANO MISNO SLAVLJE ZA UBIJENE FRATRE IZ ŽUPE ČERINI PRIGODNO PREDAVANJEČerin, 11. veljače 2013. (Pero Petrušić / brotnjo.info)– Jučer je u župnoj crkvi sv. Stjepana na Čerinu služenasv. misa za fratre koje su 1945. ubili Titovi komunisti.Svečano misno slavlje pred prepunom je župnom crkvomu 11 sati predvodio fra Miljenko Mića Stojić uz suslavlježupnika fra Darija Dodiga i ravnatelja Caritasa HBKBiH fra Miljenka Mike Stojića.Fra Dario je najprije pozdravio vjerni puk, predvoditeljasv. misnog slavlja fra Miću i pročitao imena četvoricefratara iz župe koji su ubijeni u veljači 1945. (fraBono Andačić, fra Paško Martinac, fra Rafo Prusina ifra Dobroslav Šimović) te ime jednoga dominikanca (fraBranimir Korać). Nakon toga fra Mića je započeo sv. misnoslavlje.U propovijedi je fra Mića istaknuo komunističke zločineprema crkvenim osobama, učinjenima iz jednog razloga,a to je iz mržnje prema vjeri te pozvao puk da nasljedujeGospodina sjećajući se svojih ubijenih duhovnihpastira. Izrazio je nadu da će Crkva jednoga dana baremneke od njih proglasiti mučenicima za svetu vjeru.Nakon sv. mise, koja je bila i obilježavanje Stepinčeva,uslijedilo je izlaganje dr. fra Roberta Jolića koji nasje upoznao sa životom i djelom ubijenih fratara rodomiz naše župe i petorice drugih koji su ubijeni, a djelovalisu u ovoj župi. Valja istaknuti da je ovih dana DNK metodomutvrđeno da je među ubijenima bio i fra MartinSopta. On je iz župne kuće na Čerinu otišao pohoditi bolesnikau Služnju, odatle je produžio za Čitluk i otad se onjemu malo što zna. Fra Vid Čuljak navodno ga je vidiona prozoru tamnice u Ljubuškom.Na kraju je fra Mića izvijestio o radu Vicepostulaturei prikupljanju izjava još živih svjedoka i dokumentacijekao i radu povjerenstava (Širokog Brijega i Ljubuškog)koja iskapaju stratišta gdje su ubijani ne samo fratri negoi mnogi drugi.Na žalost, dosad se nije nikomu sudilo zbog učinjenihzločina nad svećenicima, civilima i nedužnim vojnicima.Žalosno je kada mnogi portali, dnevne novine, radio iTV postaje bruje o Titovoj imovini, što će kome pripasti,a o ovom zločinu nastoje ne pisati. Samo se neki medijiosvrnu na tu neistraženu temu koja je od velike važnostiza hrvatski narod.Zahvaljujući pojedinim svećenicima, povjesničarimai arheolozima, među kojima se ističe fra Miljenko MićaStojić, koji se trude da se ti zločini istraže i pronađu tijelapobijenih u Drugom svjetskom ratu i poraću, saznajemodjeliće istine. Tako se malo-pomalo na pravi načinzaključuje o temi Drugoga svjetskog rata i poraća u našemudruštvu. MEĐUGORJE: USKORO MONOGRAFIJAS2013.2pMeđugorje, 11. veljače 2013. (citluk.ba) – Na spomendanblaženoga Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupai kardinala kojega je Papa Ivan Pavao II. proglasioblaženim, u međugorskoj crkvi sv. Jakova služena10

je sv. misa za ubijene franjevce i žrtve Prvoga i Drugogasvjetskog rata iz župe Međugorje. Sv. misu predvodio jei na njoj propovijedao fra Marinko Šakota, a nakon nje udvorani bl. Ivana Pavla II. predavanje su održali dr. fraRobert Jolić i mr. fra Miljenko Stojić.Dr. fra Robert Jolić započeo je svoje predavanje govorećio blaženom Alojziju Stepincu i 66 ubijenih franjevacas posebnim naglaskom na franjevce koji su na neki načinvezani za župu Međugorje. Pa je tako fra Robert ukratkopredstavio fra Jozu Bencuna, fra Marka Dragićevića, fraKrižana Galića, fra Bonu Jelavića, fra Pašku Martinca,fra Anđelka Nuića, fra Mariofila Sivrića, fra BernardinaSmoljana, fra Grgu Vasilja i fra Jenka Vasilja, deset žrtavapartizanske mržnje od kojih su petorica rodom izMeđugorja, četvorica su dušobrižnički djelovala u Međugorju,a fra Križan Galić ubijen je u međugorskomžupnom stanu.Drugi dio svog predavanja fra Robert je posvetio monografijižupe Međugorje. Dobar njezin dio već je spreman,no postoje dijelovi koje još treba upotpuniti. Jedanod takvih je i žrtvoslov. Prema podatcima kojima se dosada raspolaže, župa Međugorje broji 376 stradalih, nou matici umrlih postoje podatci za samo 115, a želja jeobjaviti potpune podatke o stradalima u Drugom svjetskomratu i poraću te, dakako, i o žrtvama iz Prvog svjetskograta, što je gotovo nemoguće jer iz tog razdobljane postoji matica umrlih, a i vrlo je malo svjedoka vremena.»Objava podataka i eventualno fotografija naš jedug prema ratnim i poratnim žrtvama bez obzira gdje su,kada i kako poginuli. Bez obzira kojoj su vojsci pripadali,ili su, pak, bili civili. Bez obzira je li riječ o odraslima ilidjeci, namjernim ili slučajnim žrtvama. Bitni i isključivikriterij za žrtvoslov smije biti samo je li netko žrtva rataili poraća«, zaključio je dr. fra Robert Jolić pozivajući župljanežupe Međugorje na suradnju u prikupljanju podatakaza žrtvoslov.Drugi predavač mr. fra Miljenko Stojić govorio je omučeništvu i o potrebi popisivanja žrtava te o djelatnostimaHercegovačke franjevačke provincije u prikupljanjupodataka o ubojstvu 66 članova Provincije, ali i outemeljenju općinskih povjerenstava za obilježavanje iuređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća,kao i o pokretanju Vicepostulature. Fra Miljenko je neštoviše kazao i o djelatnostima na pronalaženju masovnihgrobnica i identifikaciji žrtava koje se u njima nalaze.Sinoćnja predavanja završena su razgovorom o inicijativiza postavljanje spomenika žrtvama iz župe Međugorje.Fra Marinko Šakota okupljenima je predstavionamisao da se na prostoru stare crkve, koji je sadana jedan način zapušten, podigne spomenik na kojemuće biti upisana imena svih žrtava. Velikom brojužrtava iz župe Međugorje ne zna se za grob niti sunjihove kosti pronađene pa je i stoga uređenje mjestana kojemu bi im se mogla odati počast naišlo na dobarprijam kod posjetitelja sinoćnjih predavanja, koji susamu namisao i lokaciju ocijenili pohvalnima. Iz ljetopisaU NOVOM VERITASU OSAM STRANICA O ŠIROKOM BRIJEGUŠiroki Brijeg, 13. veljače 2013.(Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Veritas,glasnik sv. Antuna Padovanskoga,u broju za veljaču na osamstranica donosi opširnu reportažu oŠirokom Brijegu kroz priču o ubijenimhercegovačkim franjevcima.Temu najavljuje već naslovnica ovogkatoličkog mjesečnika slikom ratnogskloništa i znakovitim naslovom»Samostan u jami«. A uistinu je bilotako! Dvanaest fratara iz širokobriješkogsamostana ubijeno je, zapaljenoi zatrpano u ratnom skloništuu samostanskom vrtu. Učinili su tokomunisti 7. veljače 1945.U tekstu pod naslovom »Hercegovačkifratri – mučenici i svjedocivjere« novinarka Tanja Popec pišeo povijesti Širokog Brijega, od dolaskafratara, gradnje crkve do onihnajkrvavijih dana posljednjih godinaDrugoga svjetskog rata kada su komunistiiz mržnje prema vjeri ubili66 franjevaca. No, život na ŠirokomBrijegu nije stao, krv ubijenih urodilaje novim duhovnim zvanjima.Istinu o tome Veritas donosi krozrazgovor s vicepostulaturom postupkamučeništva »Fra Leo Petrović i 65subraće« fra Miljenkom Stojićem.Priča o ubijenim franjevcimaopremljena je s desetak fotografijaiz arhiva Vicepostulature, a prilogtekstu je i Pastirsko pismo katoličkihbiskupa Jugoslavije od 20. rujna1945. koje je izazvalo bijes komunistai kojim su biskupi doslovce stavilisvoju glavu na panj. U Pismu se jasnogovori da su fratri poubijani bez sudskogpostupka.Glas o ubijenima odavno je prešaogranice Hercegovine, a Veritasovtekst još je jedan kamenčić u mozaikupriče o sudbini fratara i vjernogapuka za vrijeme komunističke diktature.Zaista vrijedi pročitati ovaj, ali idruge priloge u časopisu. S2013.2p11

Iz ljetopisaSVETA MISA ZA UBIJENE FRATRE I PUK U MOSTARU – 68. OBLJETNICANJIHOVA UBOJSTVAMostar, 15. veljače 2013. (MI-RIAM) – U četvrtak 14. veljače sv.misom u crkvi sv. Petra i Pavla uMostaru obilježena je 68. obljetnicaubojstva sedmorice fratara iz mostarskogsamostana. Komunisti su ih 14.veljače 1945. u popodnevnim satimasvezane žicom odveli iz samostana iubili najvjerojatnije na mjestu Čekrk,oko 1,5 km južno od samostana,i bacili u Neretvu. Ubijeni fratrisu: provincijal dr. fra Leo Petrović,gvardijan fra Grgo Vasilj, fra JozoBencun, fra Rafo Prusina, fra BernardinSmoljan, fra Kažimir Bebek i fraNenad Pehar. Posmrtni ostatci sedmoriceubijenih franjevaca do danasnisu pronađeni, a nije obilježeno nimjesto na kojem su mučenički skončalisvoj život.Sv. misno slavlje u prepunoj crkvizapočelo je procesijskim ophodom.Prije samog početka mostarski framašiizveli su igrokaz o ubojstvu fratarakoji je napisao fra Ante Marić.Predvoditelj sv. mise bio je fraIko Skoko, gvardijan, u sumisništvus fra Ivanom Sesarom, provincijalom,don Željkom Majićem, gen. vikaromMostarsko-duvanjske biskupije, fraMarijanom Karaulom, vikarom franjevačkeprovincije Bosne Srebrne,fra Miljenkom Stojićem, vicepostulatorompostupka mučeništva »FraLeo Petrović i 65 subraće« te još 27svećenika. U propovijedi je fra Ikoistaknuo: »Mučenici naše Katoličkecrkve u Hercegovini svojom brojnošćune zaostaju za mučenicima ostalihkrajeva naše hrvatske domovine.Po dostupnim podatcima u Katoličkojcrkvi u Hercegovini u ratnomvihoru i poraću život je izgubilo 66hercegovačkih franjevaca, jedna časnasestra, 13 biskupijskih svećenikai bogoslova, te oko 16.000 vjernikalaika. Brojni su kršćani na našimprostorima i u našem narodu stoljećimasvjedočili kako su Kristovi dosmrti…Ubojstvo naših fratara 14. veljače1945. neizbrisivo je upisano u mapuMostara i naše Katoličke crkve iHercegovačke franjevačke provincijeu Mostaru. Ubijeni su jer su neprijateljismatrali da njihova ukorijenjenost,njihova vjera, crkvenost, franjevaštvostoje na putu komunizmu, naputu neslobode misli, izražavanja…Htjeli su, a mnogi i danas hoće, Boganadomjestiti samo ovozemaljskim ciljevima.Znali su oni kako su fratri isvećenici koje su ubijali bili vjerska,ćudoredna i kulturna snaga i okomicau svom narodu…«Sv. misno slavlje svojim lijepimpjevanjem uveličao je župni zbor podravnanjem s. Slavice Filipović. Svečanostiliturgije pridonijeli su fra StipanKlarić i fra Dalibor Milas skupas postulantima. SVETA MISA ZA UBIJENE HERCEGOVAČKE FRATREI OSTALE NEVINE ŽRTVE LJUBUŠKOGA PUKAS2013.2pLjubuški, 18. veljače 2013. (L. M / ljportal.com) – Iove godine, prema već ustaljenu običaju, u mjesecu veljačina poseban se način prisjećamo ubijenih hercegovačkihfratara od kojih je većina u tom mjesecu in odium fidei (izmržnje prema vjeri) nemilosrdno pogubljena. Tako je i17. veljače u crkvi sv. Ante na Humcu slavljena sv. misaza sve ubijene fratre i ostale nevine žrtve, hrabre muževei žene ljubuškoga kraja, njih 2.249 žrtava Drugoga svjetskograta te 78 branitelja žrtava Domovinskoga rata.Jučer, na prvu nedjelju korizme, sjećanje nas je vodilona tragične i krvave događaje koji su se zbili na ovimnašim prostorima prije 68 godina. Prisjetili smo se mučeničkesmrti naših ubijenih fratara, kao i svih drugihnevinih žrtava koje su većinom stradale upravo u korizmenuvremenu.Sv. misno slavlje u prepunoj crkvi započelo je procesijskimophodom. Predvoditelj sv. mise bio je fra IvanBoras, župnik, u sumisništvu s fra Velimirom Mandićem,humačkim gvardijanom, fra Miljenkom Stojićem, vicepostulatorompostupka mučeništva »Fra Leo Petrovići 65 subraće«, don Ivom Šutalom, dekanom ljubuškogdekanata, te još dvadesetak svećenika. Sv. misno slavljesvojim lijepim pjevanjem uveličao je veliki župni zborpod ravnanjem s. Robertine Barbarić, a svečanosti liturgijedoprinijeli su i fra Branimir Novokmet te postulantii franjevački novaci.U svojoj propovijedi fra Ivan je istaknuo da je mučeništvopobijenih fratara postalo sjeme novih duhovnihzvanja u Hercegovini, a mučeništvo naših djedova i očevasjeme novih obitelji u kojima se rađaju naraštaji koji živenjihovu kršćansku vjeru. Fra Ivan je u propovijedi spomenuonatpis na spomeniku jednog hrvatskog stratišta:»Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemljugdje počivaju naše kosti i mi ćemo ga držati – u potpisu:Vaši pradjedovi«.»Narod koji ima svoje mučenike, narod je jaki, narodje odabrani. Jer snaga mučeništva jamstvo je njegova trajanjai zalog njegova opstanka u svim kušnjama. A mi ihimamo i previše, jer zemlja je puna kostiju mučenika našihi nebo puno duša njihovih«, zaključio je fra Ivan. 12

BUDIMIR LONČAR – OD DJELATNIKA JUGOSLAVENSKE OZNEDO SAVJETNIKA HRVATSKOG PREDSJEDNIKA (dio)Iz ljetopisaŠiroki Brijeg, 26. veljače 2013. (T. Rogić / hrsvijet.net)– Dojmljiv je životopis Budimira Lončara, nekadašnjegsplitskog skojevca i suradnika Ozne, jednog od suradnikaDušana Koraća i Veljka Kadijevića koji su bili nadglednicipokolja koji se 7. veljače 1945. dogodio na ŠirokomBrijegu.Nekadašnji šef zadarske Ozne, za koga tvrde da jesudjelovao u otmici Drage Jileka, međunarodnu je reputacijustekao u špijunaži i borbi protiv hrvatskog iseljeništva.Međutim, to mu nije smetnja da u hrvatskojdržavi igra jednu od najznačajnijih uloga.Podrobnosti o masovnim komunističkim zločinimana Širokom Brijegu, koji su se dogodili 7. veljače 1945.,zacijelo iznimno dobro poznaje i posljednji jugoslavenskiministar vanjskih poslova i nekadašnji Mesićev savjetnikBudimir Lončar, ističu analitičari koji su do tih podatakadošli na temelju proučavanja arhivske građe i navodaobjavljenih u različitim komunističkim publikacijama.Spomenuta dokumentacija, naime, pokazuje da suukupne aktivnosti 26. divizije tijekom napada na ŠirokiBrijeg, na temelju uputa političkog komesara VIII. dalmatinskogkorpusa Boška Šiljegovića, Srbina iz Prijedorai bliskog Rankovićeva suradnika, nadgledali politički komesar26. divizije Dušan Korać, Srbin iz Kraljeva, i tadamlađahni Veljko Kadijević, Srbin iz Imotskog, tadašnjioficir u štabu 26. dalmatinske divizije, kojom je u to vrijemezapovijedao Božo Božović, Crnogorac iz Podgorice.Prema izjavama nekolicine svjedoka, mladi skojevacBudimir Lončar u to je vrijeme, po partijsko-komesarskojliniji, bio jedan od bliskih suradnika Dušana DuleKoraća, političkog komesara 26. dalmatinske divizije, iosobe koja je, nadgledajući pokolj na Širokom Brijegu,bila lakše ranjena.O suradnji trojca Korać-Kadijević-Lončar govori takođeri podatak da su koncem 1944. sva trojica sudjelovalana jednom savjetovanju koje je organizirao štabVIII. dalmatinskog korpusa. Isti izvori također kazujuda je upravo Budimir Lončar 15. siječnja 1945. u splitskomkazalištu održao govor na omladinskoj konferenciji11. dalmatinske brigade, postrojbe u čijoj su se zoni odgovornostidogodili zločini na Širokom Brijegu i Kočevskomrogu. TRIBINA U ZAGREBU O DJELU FRA MILJENKA STOJIĆAZagreb, 15. ožujka 2013. (JadrankaPavić / hrsvijet.net) – Tribina»Stopama mira« s temom »Fra MiljenkoStojić – jedno djelo u zrcalusadašnjosti« održana je 14. ožujkau dvorani HKZ Hrvatskog slova uZagrebu. Pod vodstvom novinarkei urednice HRT-a Lejdi Oreb tribinaje potaknula niz aktualnih temaiz hrvatske zbilje, a koje se protežukroz književni i novinarski rad fraMiljenka Stojića te Vicepostulaturupostupka mučeništva »Fra Leo Petrovići 65 subraće«. Uz čitanje ulomakaiz Stojićeva opusa koje je interpretiraoglumac Vinko Kraljević, oautoru i njegovim djelima govorili suhrvatski književnik Hrvoje Hitrec,povjesničar Jure Krišto te novinar ipublicist Mate Kovačević.Hitrec se posebno osvrnuo naulogu Katoličke crkve u umjetničkom,književnom i drugom kulturnomstvarateljskom djelovanju.»Moderni europski teatar nastao jena oltaru Katoličke Crkve«, kazaoje Hitrec. Osvrćući se na aktualnuizjavu jednog hrvatskog intelektualcakoji je izjavio da Crkva i kazalištenikada nisu bili bliski, HrvojeHitrec podsjetio je nazočne da suupravo iz krugova svećenstva izniklinajveći dramski pisci starije hrvatskeknjiževnosti kao što su Držić i Brezovečki.»Osim toga, franjevci, u čijemje redu i fra Miljenko Stojić, uhrvatskoj su književnosti zauzimalinajviša mjesta počevši od Pavla Šibenčaninakoji je napisao “Šibenskumolitvu” preko Kačića i Grge Martićado naših dana.« Nadalje, komentirajućiStojićev rad, Hitrec je kazao:»Inače ponizni fratar Miljenko Stojićpretvara se s perom u ruci, odnosnotipkama pod rukom, u hercegbosanskuverziju Aretina koji ne štedi nikoga,ironičan, ponekad i blago sarkastičan,točan i odvažan kao LukaIbrišimović. Njegov je kut prirodanhrvatski kut, njegovi su “junaci” svikoji rade o glavi Hrvatima, hrvatskomjeziku i hrvatskoj uljudbi, ali seisto tako zgranuto pita zašto je rukasamostalne hrvatske države takotanka, suha i ravnodušna.« »Osimtoga«, istaknuo je Hitrec, »kako suuz produktivni prozni i literarni radvezana iskustva hrvatske sudbine, fraMiljenko Stojić dotaknuo je i teme zanajmlađe kroz romane “Računalko” i“Mirkove priče” u kojima je pokazaokako suvremeni franjevački novinar,kako evanđelje i internet mogu zajedno.«Povjesničar dr. Jure Krišto osvrnuose na doprinos fra Miljenka Sto-S2013.2p13

Iz ljetopisajića u skrbi za žrtve nasilnih ideologija.»Fra Miljenko zna, kao što znajusvi koji su spoznali nehumanost ideologijakoje mrze čovjeka zbog njegovihvjerskih uvjerenja, da je komunizampo svojoj internoj strukturi, poideološkim premisama i po političkimciljevima projekt okrenut zločinu.Zato su i njegove žrtve, osobitoone iz mržnje prema vjeri, mučenicikoji zavređuju postati nam uzorima ipoštovati ih, a koje i Bog voli. U kršćanskojtradiciji to su blaženici i sveci,«istaknuo je dr. Krišto. Osvrćućise na rad fra Miljenka kao vicepostulatora,dr. Krišto je istaknuo da je fraMiljenko prikupljao iskaze očevidacai dokumentaciju te pokrenuo općineu Hercegovini na pronalaženje skrivenihi poznatih masovnih grobišta,kao i časopis znakovita naslova Stopamapobijenih. »Zbog svega toga«,istaknuo je Krišto, fra Miljenko jepostavio model za vođenje postupakadrugim redovničkim zajednicamai biskupijama.O novinarskom radu fra MiljenkaStojića izvijestio je hrvatski novinar,publicist i politički analitičar MateKovačević. Govoreći o kolumnamafra Miljenka Stojića koje su objavljivanena portalu hrsvijet.net, Kovačevićnavodi da su njegovi tekstoviponajprije prilagođeni širokom čitateljstvu,što fra Miljenka otkriva kaoautora političkih, veoma popularnihtekstova. »Međutim«, naveo je Kovačević,»upravo zato oni i ne mogudoći u masovne medije, koji su kaoi u jugoslavenskom komunističkomrazdoblju strogo nadzirani.« Kovačevićnavodi posebno bolno područjena kojem fra Miljenko ne može sakritičak ni vlastito ogorčenje, a toje odnos vlasti Republike Hrvatskeprema Hrvatima u BiH, posebiceprema Herceg Bosni. Osvrćući se naknjigu »Halo, ovdje Herceg Bosna«u koju su ukoričeni sadržaji Stojićevihkolumni, Kovačević je istaknuoda autor Stojić, unatoč međunarodnimsilama i silnicama, političkimvlastima u Republici Hrvatskoj, alii režimu političke uprave u BiH temuslimanskoj velikobošnjačkoj politici,javlja cijelom svijetu da je HercegBosna, koju su nasilnim dekretimapokušali politički eutanazirati,ipak živa u srcima svojih ljudi, koji sujoš uvijek, bar formalno, konstitutivninarod BiH.U završnoj riječi nazočnima seobratio fra Miljenko Stojić ističućida živimo u ozbiljnim vremenimakada samo zajedništvom možemodoći do željenog ishoda. »Istina,lakše se diše otkada nam nevino zatočenegenerale pustiše na slobodu.Međutim, ima ih koji još čame u tuđinskimtamnicama ili čekaju da imse izreče presuda. To su oni naši izHerceg Bosne. Među njima posebnotrebamo spomenuti Darija Kordićaosuđena na dugih 25 godina.« FraMiljenko Stojić je naglasio da se natribini govori o prošlosti, ali zapravoo sadašnjosti i budućnosti. Kazao jeda na svoja djela gleda kao na ulogu»okidača« za razmišljanje i razgovor.Osvrćući se na istraživanja komunističkihzločina, podsjetio je da je nedavnohrvatska vlast pod Milanovićevimvodstvom zatvorila ured kojise bavio istraživanjem komunističkihzločina i na taj način onemogućilastotinama tisuća pobijenih da dobijuprimjereno posljednje počivalište.»Potrebno nam je zaista pročišćenjeod komunističkog mentaliteta. Najboljeto možemo učiniti tako da živimovrijednosti duboko ukorijenjeneu naš hrvatski narod«, zaključio je fraMiljenko Stojić. GLASILO STOPAMA POBIJENIHPOJAVILO SE NA KIOSCIMAS2013.2pŠiroki Brijeg, 28. ožujka 2013. (Vicepostulatura) – U Drugomsvjetskom ratu i poraću komunisti su ubili 66 hercegovačkih franjevaca.Ubili su tada i na stotine tisuća članova vjernog Božjegpuka.O svemu ovome od 2008. redovno piše Stopama pobijenih, glasiloVicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65subraće« koje izlazi svakih šest mjeseci. Do sada je tiskano 10brojeva. Glavni i odgovorni urednik je fra Miljenko Stojić, vicepostulator.Sjedište glasila je na Širokom Brijegu u franjevačkomsamostanu, a o svemu se pobliže može upoznati preko portala pobijeni.info.U posljednje vrijeme glasilo Stopama pobijenih po prvi se putpojavilo na kioscima u Herceg Bosni i BiH. Na taj način povećalase mogućnost lakšeg dolaska među moguće čitatelje. Hvala svimaonima koji su za to zaslužni te onima koji ga čitaju i pomažu, kaošto pomažu i rad Vicepostulature. 14

SV. MISNIM SLAVLJEM OBILJEŽENA 67. OBLJETNICAZVJERSKOG UBOJSTVA PETORICE HRVATSKIH DOMOLJUBAPodadrežanj, 1. travnja 2013. (citluk.ba) – Na Uskrsniponedjeljak u kapelici pokraj spomenika petorici hrvatskihčasnika i dočasnika iz Drugoga svjetskog rata naPodadrežnju je slavljena sv. misa koju je predvodio fraIvan Ševo. Sv. misu u spomen na Marka Stojića, IvanaJuričića Ćurdu, Juru Dodiga, Franju Miloša, Ivana MilićevićaMilića i ostale hrvatske domoljube fra Ivan jepredvodio u suslavlju s fra Darijem Dodigom, župnikomžupe Čerin, fra Miljenkom Stojićem, vicepostulatorompostupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« tedon Jakovom Jurićem.Propovijed na mjestu stradanja u Donjem VelikomOgrađeniku, koje svake godine pohode brojni sa željomda se s dužnim pijetetom poklone žrtvi istinskih hrvatskihdomoljuba i sačuvaju je od zaborava, fra Ivan Ševosažeo je u tri bitne poruke.S puno ljubavi i dobre volje fra Ivan je okupljenimaporučio da je za svakog čovjeka najteže, ali i najvažnijespoznati samoga sebe, a zakoračivši u povijest i povezujućije sa sadašnjošću i budućnošću, fra Ivan je podsjetioda svaka rijeka ima dvije obale. Za mučenički hrvatskinarod to su nacija i vjera. Drugu poruku propovijedi fraIvan je posvetio mladima te iskazao zabrinutost da mladeždanas živi u ateiziranu svijetu u kojemu se mlade učida zaniječu Krista. »Danas je mladež na križu. Taj križskovao je sebičan čovjek«, slikovito je kazao propovjednik.Posljednju poruku u današnjoj propovijedi fra Ivanje posvetio važnosti obitelji i ponovio riječi bl. AlojzijaStepinca koji je još 1934. isticao da nema jake i sretneHrvatske bez tjelesno i ćudoredno jake hrvatske obitelji,bez čestitih i ćudoredno zdravih pojedinaca.Nakon misnoga slavlja na spomen-obilježje poginulimavijenac su položili načelnik općine Čitluk IvoJerkić i predsjednik Općinskog vijeća Marin Radišić.A pored izaslanstva općine Čitluk vijence kod spomenobilježja danas su položili i predstavnici HDZ-a BiHi predstavnici mjesne zajednice Donji Veliki Ograđenik.Iz ljetopisaPREDLOŽENO ODRŽAVANJE ZNANSTVENOG SKUPAO HRVATSKIM MUČENICIMASarajevo, 5. travnja 2013. (IKA)– Predsjednik Komisije HBK i BKBiH za hrvatski martirologij gospićko-senjskibiskup Mile Bogović 4.travnja na 37. međunarodnom simpozijuprofesora filozofije i teologije uSarajevu predstavio je prijedlog Komisijeda se održi znanstveni skup otemi »Mučenici i mučenički trag(ovi)u hrvatskoj prošlosti«. Predložio jeda suorganizatori budu hrvatska visokateološka učilišta.Naime, Komisija HBK i BK BiHza hrvatski martirologij u pripremii održavanju tog znanstvenog skupanužno je upućena na suradnju snašim visokim teološkim učilištima.Između ostaloga, biskup je rekao:»Kada je papa Ivan Pavao II. tražiou prošlom tisućljeću što od ostvarenihvrjednota čovječanstva treba prenijetipreko praga novog tisućljeća,na prvo mjesto stavio je mučeništvoi pozvao sve narode da ne prepustezaboravu one koji su pretrpjeli mučeništvo,odnosno da ih popišu i časte.Mi smo u Hrvatskoj sagradili Crkvuhrvatskih mučenika, ali nismo pritomimali jasnu sliku tko su ti mučenici.Potom smo održali znanstveniskup o žrtvama i mučenicima iz vremenakomunističke vladavine. Nužnonam se tada postavilo pitanje kojaje razdjelnica između mučenika i žrtava.Zato nam se nametnuo zadatakda razjasnimo pojam mučenika i daonda počnemo istraživati i tragovemučenika u našoj prošlosti.«Do sada se o našim mučenicimapisalo uglavnom u propovjedničkojliteraturi. Sada se želi proučavanjepodići na znanstvenu razinu. U tomsmislu organizirat će se znanstveniskup o mučeništvu općenito i o mučeničkimtragovima u našoj prošlosti.U prvom dijelu obradit će se mučeništvopod teološkim, pravnim, povijesnim,liturgijskim i ekumenskimvidom. Posebno će biti istaknuti pomacikoje je u tom pogledu učinioDrugi vatikanski sabor i papa IvanPavao II. u svojim porukama.U drugom dijelu istraživat će setragovi mučeništva u našoj prošlosti,od pojave kršćanstva na našim prostorimapa do danas: Dioklecijanovipro goni, vrijeme seoba naroda, kneževinai kraljevina, križari, provalaMon gola, »bosanska hereza«, turskaprovala, vitezovi i okrutnost feudalaca,mučenici u kršćanskoj državi i nakoncu mučenici u vrijeme »triju zala«,posebno u vrijeme komunističke vladavine,izvijestio je biskup Bogović.Načelno je prihvaćena suorganizacijanaših teoloških učilišta. Svako odnjih izabrat će u organizacijski odborpo jednoga člana. U raspravi je predloženoda se na istu temu na našim visokimučilištima formuliraju projekti.Uz biskupa Bogovića na simpozijuprofesora sudjelovali su članoviKomisije: Josip Dukić, fra MiljenkoStojić i don Pero Brajko. Simpozij omučenicima održat će se kasno u jesenove godine ili u proljeće sljedećegodine. S2013.2p15

Iz ljetopisaFRA MILJENKO STOJIĆ U SARAJEVU:JUGOSLAVENSKI SOCIJALIZAM NASTAO JE NA MASOVNIM ZLOČINIMAI PROGONIMA POLITIČKIH NEISTOMIŠLJENIKAS2013.2pSarajevo, 17. travnja 2013. (D. Šimić/ hrsvijet.net) – Dvorana CaritasaVrhbosanske nadbiskupije u sarajevskomnaselju Stup bila je 16. travnjanavečer pretijesna da primi sve onekoji su željeli poslušati predavanjefra Miljenka Stojića, vicepostulatorapostupka mučeništva pobijenih hercegovačkihfranjevaca, na temu »FraLeo Petrović i 65 subraće«. Na javnojtribini koju je u povodu Godine vjereorganizirao i moderirao don MirkoŠimić, ravnatelj Caritasa Vrhbosanskenadbiskupije, u osnovnim su crtamapredstavljene glavne djelatnostiVicepostulature postupka mučeništva»Fra Leo Petrović i 65 subraće«koja istražuje okolnosti i uzroke mučeničkesmrti 66 hercegovačkih franjevacanastojeći da ih jednoga danaCrkva prizna mučenicima, odnosnoblaženima i svetima.»U našoj javnosti udomaćilo semišljenje o nekakvom jugo sla venskomsocijalizmu s navodno lju d-skim likom. Međutim, taj je socijalizam nastao na krvi, masovnimzlo činima i progonima političkih neistomišljenika i tzv. klasnih neprijatelja«,kazao je Stojić navodeći pokazateljeo dosad poznatim masovnimgrobnicama i stratištima razasutimdiljem Slovenije, Hrvatske i BiH nastalihu svega nekoliko mjeseci nasamom završetku Drugog svjetskograta i u poraću.Posebno se osvrnuo na stradanjakatoličkih svećenika i redovnika.»Broj od 663 ubijena katolička svećenika,redovnika, redovnica, bogoslovai sjemeništaraca stavljaju Katoličkucrkvu u Hrvata u sam svjetskivrh mučeništva«, kazao je Stojić istaknuvšipritom da podatci o nekolikodesetaka ubijenih katoličkih svećenikau Slovačkoj, Češkoj ili Mađarskojzorno pokazuju kakvu je planiranuzločinu bio izložen hrvatski narod iKatolička crkva.Ukazao je i na masovnost i okrutnosttih zločina unutar Hercegovačkefranjevačke provincije naglašavajućiu više navrata činjenicu o 66 mučkiubijenih hercegovačkih franjevaca.»Samo je jedan hercegovački franjevacubijen 1942. Svi ostali pobijenisu u jeku završnih ratnih operacijaza što odgovornost snose tijela KPJkoja su radila popise, kao i Ozna iKNOJ koji su bili izvršitelji ovih zločina«,istaknuo je Stojić.Prema njegovim riječima, sasvimje jasno tko je nalogodavac tih okrutnihzločina. »Već sada imamo sasvimdovoljno dokumenata i iskaza preživjelihkoji nedvojbeno pokazuju da jena vrhu ove zločinačke piramide stajaoosobno Josip Broz Tito i Komunističkapartija Jugoslavije«, naglasioje Stojić pojasnivši kako su partijskatijela godinama pripremala »liste zaodstrel«, a represivni organi (Oznai KNOJ), podređeni toj istoj partiji,proveli su zločinačku nakanu čim suborbene partizanske postrojbe stvorilepreduvjete za takvo što.Ukazao je i na činjenicu da istraživanjao tim zločinima nisu otpočelatek sada. »Najveću zaslugu štose istina o masovnim pogubljenjimafranjevaca u Hercegovini još koncem1945. uspjela probiti do Vatikana imeđunarodne javnosti imao je tadašnjimostarski biskup don PetarČule koji je zajedno s danas blaženimkardinalom Alojzijem Stepincem jedanod najzaslužnijih da je ubojstvo ispaljivanje 12 franjevaca na ŠirokomBrijegu ušlo u glasovito Pastirsko pismo«,kazao je Stojić istaknuvši da jeupravo to pismo bilo jedan od glavnihrazloga da i jedan i drugi uskoropostanu zatočenicima komunističkihlogora.Naveo je i dvostruke kriterije kojeaktualne vlasti u Hrvatskoj i BiHimaju prema ovom pitanju. »VijećeEurope, Sabor Republike Hrvatskei Dom naroda Parlamentarne skupštineBiH jasno su se odredili premakomunizmu, svrstavajući ga uz boknacional-socijalizmu i fašizmu, teoznačavajući sve troje kao tri najvećazla koja su poharala čovječanstvotijekom XX. stoljeća«, kazao je fraMiljenko Stojić. »Međutim«, dodaoje, »od političkih predstavnika uHrvatskoj i BiH često možemo čutikako ove dvije države vuku korijeneiz ZAVNOH-a, odnosno ZAVNO-BIH-a. Ali, uz krilaticu da ratni zločinne zastarijeva, u praksi imamosamo istraživanje zločina koji su sedogodili u posljednjem ratu«, kazaoje Stojić istaknuvši da »omerta«, kojameđu političkim elitama vlada gledekomunističkih zločina, nije nimaloslučajna.Kao primjere zataškavanja stravičnihzločina izvedenih u režiji jugoslavenskih komunista, naveo jemasovne grobnice Barbarin Rov iTezno u Sloveniji, Macelj i Jazovkuu Republici Hrvatskoj te ŠirokiBrijeg, Ljubuški, Travnik i Stolacu BiH. Osobito se osvrnuo na slučajmasovne grobnice u Vrgorcu ukojoj su, kako je kazao, tijela ubijenihcivila dovedenih iz Ozninetam nice u Ljubuškom u siječnju1945. »Prije nekoliko godina Vicepostulaturaje na području Vrgorcaekshumirala masovnu grobnicu ukojoj smo pronašli posmrtne ostatke fra Maksimilijana Jurčića. Prošlegodine, na Novom groblju uVr gorcu sasvim slučajno otkrivenaje masovna grobnica u kojoj sutijela četrdesetak civilnih osobaod vedenih u to vrijeme s područjaLju buškog i susjednih općina«, ka-16

zao je Stojić naglasivši da vlastiRe publike Hrvatske ne dopuštajuekshumaciju. »Posmrtni ostatcitih ljudi izloženi su vremenskimnepogodama i divljim zvijerima.Obi telji ubijenih skoro svakodnevnovrše pritisak i zahtijevaju da senji hovim najbližima osigura neotuđivo pravo na posljednje prebivalište.Međutim, netko iz samihvrhova vlasti opstruira ovopi tanje, a sve s namjerom kako sene bi narušila komunistička dogmao «tekovinama socijalističke revolucijei komunizmu s ljudskimlikom»«, zaključio je Stojićistaknuvši istodobno da je ito jedan od razloga zbog ko jihmeđunarodne institucije pra vo sudnatijela u Hrvatskoj i BiH ocjenjujukorumpiranima. Iz ljetopisaŠIROKI BRIJEG: U JAMI U GORNJEM GRACU LOCIRANA TIJELADVOJICE UBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACAŠiroki Brijeg, 6. svibnja 2012.(Vicepostulatura) – Komunističkepostrojbe početkom veljače 1945.napravile su na području ŠirokogBrijega oko 150 masovnih grobnicai pojedinačnih grobova, kako je zabilježiloPovjerenstvo za istraživanjei obilježavanje grobišta iz Drugogasvjetskog rata i poraća na područjuopćine Široki Brijeg. Na žalost, štovrijeme više odmiče, taj se broj povećava.Među ubijenima na Širokom Brijegui trojica su hercegovačkih franjevacakoje su komunisti 11. veljačeodveli s pučke sv. mise u Izbičnu nedopustivši im da ju završe. To su fraMarko Dragićević, fra Bono Andačići fra Nevinko Mandić. Ubrzo sepročulo da su posljednji put viđeniu Grabovoj Drazi kako nose streljivoza partizane. Krenuvši tim tragom,Vicepostulatura je uspjela doćido novih svjedoka i novih saznanja.Dvojica ubijenih franjevaca zaista suzadnji put viđena u Grabovoj Draziodakle su produžili negdašnjim putemMostar – Tomislavgrad i ubrzoubijeni i bačeni u jamu u GornjemGracu. Trećeg su komunisti ostaviliu Knešpolju i tu je ubijen.Iskapanje u Knešpolju u Dubraviprovedeno je 26. svibnja – 5. lipnja2010. Po svjedočanstvima još živućihsvjedoka, jedan od ubijenih je i fratar.Na žalost, zbog istrošenosti kostijunismo među posmrtnim ostatcimaubijenih uz pomoć DNK analizeuspjeli pronaći njegove kosti.Pripreme za iskapanje jame uGornjem Gracu u punom su jeku.Koristimo prigodu i molimo sve onekoji znaju nešto o spomenutome ilikakav drugi podatak o ubijenim hercegovačkimfranjevcima da nam tošto prije jave. Nadamo se da će se konačnopokrenuti i službena državnatijela te nam pomoći u ovom nadasvehumanu poslu. Neka je velika hvalaPovjerenstvu za obilježavanje i uređivanjegrobišta iz Drugoga svjetskograta i poraća na području općine ŠirokiBrijeg koje nam pomaže kolikoje u njegovoj moći. FRA MILJENKO STOJIĆ U ZAGREBU:ZASLIJEPLJENI IDEOLOGIJOM OPRAVDAVAJU OČITE ZLOČINEZagreb, 11. svibnja 2013. (D. Šimić / hrsvijet.net)– Zavičajna zajednica Brotnjaka u Zagrebu 10. svibnjanavečer organizirala je nastup fra Miljenka Stojića, vicepostulatorapostupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65subraće«.Najprije je u crkvi Bezgrješnog začeća BDM u zagrebačkojDubravi služena sv. misa koju je predvodio vicepostulatorfra Miljenko Stojić.Govoreći o ubojstvu šezdeset šestorice hercegovačkihfranjevaca, ukazao je da je većina njih mučki ubijena nakonzavršetka ratnih operacija. »Komunisti su 1942. ubilijednoga hercegovačkog franjevca, drugoga 1944. kadsu počeli opsjedati Široki Brijeg, a ostalih 64 od siječnjado srpnja 1945. Bio je to pokušaj rušenja simbola i uspostavljanjanekih drugih. Međutim, znamo da nisu uspjeli.I ne će uspjeti sve dok je u nama živa svijest o njihovimzločinima«, kazao je fra Miljenko koji se zatim osvrnuo ina ovih dana ekshumiranu masovnu grobnicu u središtuŠirokog Brijega. »Nedavno smo premještali grobište izsamog središta Širokog Brijega. Komunisti su tu donijeli100-tinjak posmrtnih ostataka, navodno partizana, a zapravonjemačkih i hrvatskih vojnika, kako kazuju još živiS2013.2p17

Iz ljetopisasvjedoci. Podigli su im i spomenik, vrlo težak, ali su gaoni za svaki slučaj još armirali i dobro zabetonirali. Zbogtoga nije mogao biti sačuvan prilikom premještanja posmrtnihostataka ubijenih u mjesno groblje. Pronašli smoih u teškom stanju, jer ih je rijeka Lištica redovno plavila,a alkoholičari u kasne sate služeći se spomenikom na njihizlijevali svoje popijeno piće. Umjesto zahvale određenikrugovi skočili su na noge braneći spomen obilježje, dokkosti uopće nisu spominjali«, istaknuo je fra Miljenko.Naime, mučeništvo, ipak, nije izum ovoga našegavremena. »Bilo je tako i s prvim kršćanima. Progonili suih kako Židovi tako i Rimljani. Ali upravo tada cvjetalaje kršćanska vjera. Što su ih više progonili njih je to višebilo. Zato je s pravom uskliknuo Tertulijan da je krv mučenika– sjeme kršćana. A na Širokom Brijegu dogodilose to da je upravo u ono poratno vrijeme u tom kraju bilonajviše duhovnih zvanja. Komunisti su se bili raspametili.Kako? Zanimljivo je danas čitati zapise njihovih tajnihslužbi. Dovijaju se na sve moguće načine da opravdajusvoj neuspjeh i da svojim nadređenima kažu da su bilirevni«, istaknuo je fra Miljenko.U predavanju koje je slijedilo nakon sv. mise uz pomoćprikladne prezentacije, fra Miljenko je kao odgovorneza novovjeko mučeništvo okarakterizirao Josipa BrozaTita i vodstvo KPJ, čiji su nasljednici i današnji SDP uHrvatskoj i BiH. »Već sada imamo sasvim dovoljno dokumenatai iskaza preživjelih koji nedvojbeno pokazujuda je na vrhu ove zločinačke piramide stajao osobno JosipBroz Tito i Komunistička partija Jugoslavije«, zaključioje Stojić tijekom predavanja dodavši da su partijska tijelagodinama pripremala »liste za odstrjel«, a represivneslužbe (Ozna i KNOJ), podređene toj istoj Partiji, provelisu zločinačku nakanu čim su borbene partizanske postrojbestvorile preduvjete za takvo što.Uz fra Miljenka Stojića nazočnima se obratio i AnteBeljo, dopredsjednik Zavičajne zajednice Brotnjaka uZagrebu. KLASNI POGLED NA SVIJET I POGUBLJENI HERCEGOVAČKI FRATRI (dio)S2013.2pZagreb, 12. svibnja 2013. (dr.Anto Križić / hrvatski-fokus.hr) –Pročitah ovih dana u bosanskomportalu Prometej, između ostaloga,da je jedan tamošnji novinar izrazioželju da ga se smatra »kao ljevičara,koji ima prevashodno klasni pogledna svijet«. Nasmiješio sam se malona tu riječ »klasni«, ali sjetih se da jetaj pojam bio aksiom jedne cijele ideologijepa se zapitah kako je to mogućeda si, koliko je meni poznato,nitko nije postavio pitanje što taj pojamuopće znači. On se rabio u svakojmogućoj prilici, čak i u tadašnjimdiskusijama o demokraciji. Tako jeTito jednom rekao: demokracija da,ali ne za klasnog neprijatelja.(...)Komunisti su u klasu neprijateljapo svojoj definiciji kao elementesvrstali i religiozne ljude, poglavitokatoličko svećenstvo. Naravno daje njih, kao i ostale »reakcionarne«elemente neprijateljske klase, trebaloeliminirati. Imam upravo pred sobomknjigu fra Ante Marića Tragomubijenih hercegovačkih fratara (Mostar,2007.). Knjiga govori sama za sebe.Izdvajam jedan slučaj iz nje, i to izdva razloga. Prvo, po navodima teknjige, to je jedan od rijetkih slučajakod kojega se točno zna kako jeteklo njegovo mučeništvo. Očevidcisu poimence imenovani. Drugo, tose tiče neizravno i mene samoga: Toje bio fra Jakov Križić, župnik u Čitluku,moj praujak, tj. brat mojegadjeda. Njega su partizani 8. veljače1945. kasno navečer, u nazočnostinavedenih očevidaca, odveli na groblje.Kada su tamo stigli, on im jerekao da zna što će s njim napravitite ih je zamolio da klekne kako bi seposljednji put pomolio. Partizani suočevidcima naredili da odu, što suoni i učinili, ali su se sakrili u blizini.Cijelu noć čuli su njegove jaukei zapomaganje: »Zašto me tučete, janisam ništa kriv.« U ranu zoru, kadasu jauci zanijemjeli, a »lijepe« se kapepartizanke povukle, oni su se došuljalina to mjesto i našli tijelo potpunoobliveno krvlju, na izdisaju. Prsnimu je koš bio smrskan. Nakon što jeizdahnuo, očistili su mu tijelo od krvii pokopali ga.Samo čovjek pojedinac nositelj jesvih svojih tjelesnih i duševnih svojstava,samo je on nositelj svojegamučeništva i samo je on odgovoranza svoja djela. Tu istinu izgovori fraJakov i pod najstrašnijim mukama.Prepustimo klase onome područjukojemu one i pripadaju: logici i matematici.Onom gospodinu novinaru s početkaovoga članka savjetovao bihda se prije davanja bilo kakvih izjavaponajprije pozabavi značenjem pojmovakoje rabi i njihovim odnosomsa stvarnošću. To je u stvari najtežidio posla. Onda se, naravno, moguzauzeti različiti stavovi, onda je mogućeplodonosno filozofirati, a filozofiratise može, kako reče Platon,samo među prijateljima. 18

ČITLUK: FRA MILJENKU STOJIĆUURUČENA NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELOČitluk, 25. svibnja 2013. (M. J. / hrsvijet.net) – Vicepostulatorpostupka mučeništva »Fra Leo Petrović i65 subraće« te poznati hrvatski književnik i novinar fraMiljenko Stojić dobitnik je ovogodišnje nagrade općineČitluk za životno djelo koja se dodjeljuje u povoduDana općine. Nagradu za dugogodišnji dušobrižnički,kulturni, književni, novinarski i humanitarni rad te iznimandoprinos u promidžbi i ugledu općine Čitluk, nadanašnjoj svečanoj sjednici OV Čitluk, Stojiću su uručilipredsjednik Općinskog vijeća Marin Radišić i načelnikopćine Ivo Jerkić. Inače se o Stojićevu radu najbolje možesaznati preko portala miljenko.info.Godišnje nagrade općine Čitluk uručene su i međugorskomžupniku fra Marinku Šakoti za postignuteuspjehe i realizaciju kulturnih projekata na području općineČitluk i prof. dr. sc. Mladenu Bevandi za dugogodišnjidruštveno-politički rad i doprinos u promidžbi iugledu općine Čitluk.Istodobno, zahvalnice općine Čitluk dobile su umirovljeneučiteljice Filomena Šarac i Zlata Šimović za postignuteuspjehe u prosvjeti te doprinos očuvanju tradicijei kulturne baštine hercegovačkog kraja.U ime nagrađenih, nazočnima se obratio fra MiljenkoStojić: »Lijepo je dobiti neku nagradu, ali ona je tim ljepšakad se dobije od svojih. Hvala na tome, ne samo u svojeime nego i u ime svih nas.« Osvrnuo se i na odgovornostprema događajima u župi Međugorje. »Postali smodomaćinima mnoštvu ljudi iz cijelog svijeta. Nismo toučinili svojom pameću, nego nas je Kraljica Mira izabralaza tu službu. Zbog toga naše misli trebaju biti usmjerenei prema tome, a ne samo kako će nama biti dobro«,kazao je Stojić. Nije zaboravio ni haške uznike. »Posebanpozdrav našim uhićenicima u Haagu. Nekada smo bilizajedno, zajedno smo i danas. Borili su se za nas, borimose i mi za njih moleći Boga da im pomogne u ovim prijelomnimtrenutcima«, zaključio je fra Miljenko Stojić. Iz ljetopisaUTEMELJENO SREDIŠTE HSK ZA ISTRAŽIVANJEKOMUNISTIČKIH ZLOČINA NAD HRVATIMAMostar, 11. lipnja 2013. (D. Šimić/ hrsvijet.net) – Nakon priprema,izbora uglednih dužnosnika te članovaslužbeno je ovih dana u domoviniutemeljen odjel HSK pod nazivom»Središte HSK za istraživanje komunističkihzločina nad Hrvatima«. Natoj utemeljiteljskoj sjednici napravljenje pregled rada koje je Središteučinilo kroz posljednjih godinu danai napravljen plan za daljnje djelovanje,priopćeno je iz Hrvatskog svjetskogkongresa (HSK-a).»Time je ostvarena ideja HSKiz 2005. kada je iznesena idejai odlučeno da ovakvim jednimodjelom HSK počne djelovati. Odtada smo se povezivali i pomagaliviše udruga koje se bave u domovinisličnim nesrećama, a prije godinudana smo odlučili da se jednimovakvim odjelom HSK-a samostalnoi temeljitije posvetimo žrtvamakomunističkih zločina«, kazao jeu povodu toga Šimun Šito Ćorićte istaknuo da će HSK preko ovogodjela činiti ono što državne vlasti nečine. »Sa Središtem posebno radimoono što slične udruge, a ni državnevlasti ne čine: ovaj odjel HSK-a će,uz ostalo, staviti poseban naglasakna istraživanje i pripremanje građeza objavljivanje, ali gdje je moguće iprocesuiranje počinitelja zločina, bezobzira bili još živi ili su već pokojni«,ističe Ćorić.Za sjedište Središta odabran jeMostar. Otvoren je ured, a u vodstvuovog odjela HSK okupilo se desetakpoznatih javnih radnika, od pravnikado novinara. Koordinator mu je jedanod vodećih djelatnika na ovompodručju u HR i BiH fra MiljenkoStojić, a glasnogovornik je Blago Vukoja.Središte će se financirati prilozimadobrotvora.Kontakt podatci: HSK, Hrvatskidom Kosača, Trg hrvatskihvelikana b. b., 88000 Mostar;tel.: 00387 36 333-280; e-adresa:hsk.mostar@gmail.com S2013.2p19

Iz ljetopisaODRŽAN 1. DAN VI. HRVATSKOG ŽRTVOSLOVNOG KONGRESAZagreb, 15. lipnja 2013. (H. Mandić / hrsvijet.net) –U Zagrebu u Mimari jučer je, 14. lipnja, započeo prvi danVI. hrvatskog žrtvoslovnog kongresa. Kongres je upriličiloHrvatsko žrtvoslovno društvo (HŽD), a održavao sepod visokim pokroviteljstvom mons. Vlade Košića, sisačkogbiskupa i predsjednika Komisije HBK Iustitia et pax.Nakon himne Lijepa naša i minute šutnje za pokojnečlanove HŽD i naše poginule, uvodni referat održao jemons. Vlado Košić na temu »Žrtve u Domovinskom ratuna području Sisačke županije«. Između ostaloga, on jeistaknuo da su velikosrpski agresori pod obilježjem JNAsrušili 25 župnih crkava, samostana i kapela na spomenutupodručju. Mons. Košić je istaknuo: »To je bio tsunamikoji je rušio sve što je katoličko.«U nastavku je Zvonimir Šeparović imao izlaganje podnaslovom »Vrijeme žrtve«. »Živimo u vremenu žrtve,žrtve su posvuda, a mnogi su izloženi žrtvi. Postoji problemžrtve, a ne možemo samo staviti žrtvu u kategorijuzločina, nego postoje žrtve zloporabe moći«, rekaoje. U nastavku je istaknuo da velikosrpski zločinci nisukažnjeni za zločin nad Vukovarom. »Prosvjedovali smoprotiv povlačenja tužbe gdje teretimo Srbiju za genocid uDomovinskom ratu pred Međunarodnim sudom pravde.Treba nam oluja da bismo protresli ljude i ukazali na istinuo Domovinskom ratu, inače ćemo propasti kao narodi kao država«, istaknuo je Zvonimir Šeparović.Zanimljivo izlaganje imao je i vicepostulator postupkamučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra MiljenkoStojić na temu »Suvremena paradigma: pobijenihercegovački franjevci«. Fra Miljenko je pozdravio nazočnena kongresu riječima: »Pozdrav iz Herceg Bosne«.On se dotaknuo boljševičke paradigme koja vlada naMarkovu trgu te ukazao na problem trga u Zagrebu kojinosi ime po maršalu Josipu Brozu Titu, jednom od desetnajvećih zločinaca u ljudskoj povijesti. »Milane Bandiću,zadužen si za uklanjanje sramotnog imena najljepšegtrga u Zagrebu koji nosi ime po zločincu Josipu BrozuTitu, a poziva te Herceg Bosna«, istaknuo je fra Miljenko.U nastavku je izložio povijesne okolnosti i stradanjaHercegovine u Drugom svjetskom ratu i poraću, predstaviorad Vicepostulature te općinskih povjerenstava zaobilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskograta i poraća na području Herceg Bosne i BiH. Istaknuoje događanja oko uklanjanja »komunističkog kamenogcvijeta u središtu Širokog Brijega, ispod kojeg se nalazilakosturnica s 95 tijela. Bilo je predstavljeno da su to svepali komunisti i partizani, međutim svjedoci tvrde da jetakvih tek nekoliko, a ostalo su pobijeni civili i ratni zarobljenici.Provodila se medijska hajka na Povjerenstvoopćine Široki Brijeg koje je uklonilo spomenuti kamenicvijet, a neki političari išli su tako daleko da su ponudilinjegovo obnavljanje. Međutim, nitko se od političara nijeponudio za kupnju sanduka kako bi se pokopale sve žrtvečije su kosti pokupljene s raznih strana i položene u kosturnicuispod kamenog cvijeta«, istaknu je fra Miljenko.Nakon ove prve trojice govornika još je 15 njih izlagalona zasjedanju 1. dana VI. hrvatskog žrtvoslovnogkongresa u muzeju Mimari. Iz Hercegovačke franjevačkeprovincije 15. lipnja očekuju se izlaganja fra Andrije Nikićai fra Mate Tadića. KUPRES: USKORO EKSHUMACIJA ŽRTAVAMASOVNOGA KOMUNISTIČKOG ZLOČINAS2013.2pKupres, 23. lipnja 2013. (V. Mabić/ hrsvijet.net) – Na poticaj MarijaBagarića, dopredsjednika Općinskogvijeća Općine Kupres, u Kupresu je20. lipnja održan pripremni sastanakradi utemeljenja povjerenstva zaobilježavanje i uređivanje grobišta izDrugoga svjetskog rata i poraća napodručju općine Kupres. Uz gosp.Bagarića sastanku su nazočili načelnikOpćine Kupres Perica Romićsa suradnicima, ministar unutarnjihposlova Županije Herceg-bosanskeMario Lovrić u ime Vlade, gosti izŠirokog Brijega: pročelnik Povjerenstvaza obilježavanje i uređivanjegrobišta iz Drugoga svjetskog ratai poraća na području općine ŠirokiBrijeg Pero Kožul sa suradnicima tevicepostulator postupka mučeništva»Fra Leo Petrović i 65 subraće« fraMiljenko Stojić.Nakon uvodne riječi Marija Bagarića,gosti su iznijeli svoja iskustvai poteškoće s kojima su se susretaliu dosadašnjem radu na obilježavanjui uređivanju grobišta iz Drugogasvjetskog rata i poraća: fra MiljenkoStojić na području Dalmacije i Hercegovine,a Pero Kožul na područjuopćine Široki Brijeg, gdje je utemeljenoprvo povjerenstvo ove vrste uHerceg Bosni. Čelni ljudi OpćineKupres jasno su izrazili namjeru dase ustroji povjerenstvo te da se otpočnes prvom ekshumacijom nakupreškom ozemlju. U Kupresu,naime, već ovog ljeta namjeravajuizvršiti prvu ekshumaciju masovnegrobnice, i to one na Ogledalimaiznad Kukavičkog jezera, udaljenojoko 7 km od Kupresa u pravcu ju-20

goistoka. U toj masovnoj grobnici,prema izjavama svjedoka, nalazi senajmanje 66 žrtava komunističkogazločina. Njihova imena su poznata, amoguće je da ih bude i puno više jerkomunistički su izvori govorili o »90pobijenih ustaša i njihovih slugu«.Sastanak je urodio s nekolikokonkretnih i obvezujućih zaključaka:a) da se do kraja srpnja dovrši prvaekshumacija masovne grobnice naOgledalima kod Kukavičkog jezera;b) da se od kraja srpnja do VelikeGospe obave sve potrebite pripremeza obavljanje pokopa ekshumiranihžrtava, koji je predviđen za 16. kolovoza;c) da se u suradnji s Povjerenstvomiz Širokog Brijega priskrbinazočnost stručnjaka (arheologa iforenzičara) za ekshumiranje masovnegrobnice; d) da se usporedo sekshumiranjem prve masovne grobniceobave pripreme za utemeljenjeopćinskog povjerenstva; e) da se dopokopa dovrši spomenik s imenimaubijenih žrtava, čije se otkrivanjepredviđa za taj dan.Nakon sastanka dva su izaslanstvaobišla lokalitet Ogledala. Prirodnaje to udubina na čijem su jednomkraju komunisti ubijali svoježrtve, one su padale u nju, a komunistise kasnije nisu udostojali barem ihzasuti zemljom. Tako danas njihovekosti proviruju iz tankoga sloja zemljekoji je nanijela priroda. Iz ljetopisaKRIŽ, BLAGOSLOVLJEN NA STEPINČEVU GROBU,PREDAN VICEPOSTULATURI NA TRAJNO ČUVANJEŠiroki Brijeg, 26. lipnja 2013. (Hrvoje Mandić /hrsvijet.net) – Dvojica dragovoljaca Domovinskoga rataširokobriježanin Marinko Šušak i Dragutin Bosak iz Krapinesusreli su se na jednom hodočašću u Bleiburg. Odtada hodočaste zajedno u domovini Hrvatskoj te HercegBosni, BiH. Tako su početkom lipnja krenuli na zavjetnohodočašće Majci Mariji u Međugorje pod motom »U križuje spas!«. Sa sobom su ponijeli drveni križ koji je blagoslovljenna Stepinčevu grobu u Zagrebu i koji simbolizirasve hrvatske mučenike. Iz Zagreba, nakon 13 danahoda, u petak 21. lipnja stigli su u Široki Brijeg gdje supohodili samostansku crkvu Uznesenja Blažene DjeviceMarije i pomolili se na grobu pobijenih širokobriješkihfranjevaca.»Zavjetno smo hodočašće podijelili u 14 dana naspomen 14 križnih postaja našega Spasitelja IsusaKrista. Odabrali smo grob Alojzija Stepinca, blaženika imučenika koji je i sam prošao križni put zbog svoje vjerei nacije. Stoga mi danas hodočastimo naš hrvatski križniput i molimo za sve one koji i dandanas proživljavaju istemuke, za sve one koji imaju patnje, ali ponajviše za našesuborce koji su podarili svoje živote na oltar domovine«,istakla su u razgovoru dvojica hodočasnika.Ujutro 26. lipnja predali su blagoslovljen križ Vicepostulaturina trajno čuvanje. U njezino ime preuzeo ga jevicepostulator fra Miljenko Stojić. Dvojica hrvatskih braniteljanaglasili su da su se tijekom hodočašća Majci Božjojsjećali ne samo svojih suboraca iz HV-a i HVO-a negoi hrvatskih uznika u Haagu za koje svakodnevno molekrunicu vjerujući da će pravda stati na stranu pravednika.Predajući križ Vicepostulaturi na čuvanje, okončali susvoje hodočašće znajući da će ga ona čuvati i širiti istinuo svim našim mučenicima. SV. MISA NA LUGU U SPOMEN NA SPALJENETomislavgrad, 1. srpnja 2013.(Zora Stanić / tomislavcity.com)– Dana 30. lipnja, nakon proslaveblagdana rođenja sv. Ivana Krstitelja,u duvanjskome selu Lugu služenaje sv. misa za 83 mučki ubijenih mještanaLuga, Kuka i Letke koje su 19.prosinca 1943. ubili Nijemci nakonšto je komunistička vojska učinila sveda se to dogodi. Sv. misu predslavioje fra Miljenko Stojić, vicepostulatorpostupka mučeništva za proglašenjeblaženima i svetima mučki ubijenihhercegovačkih franjevaca, a suslavilisu duvanjski misionar u Africi fraPere Čuić i župni vikar u Tomislavgradufra Velimir Bagavac.Sv. misi odazvao se velik broj župljana,uglavnom iz Luga, Sarajlije,Letke i Tomislavgrada. Došli su molitiza pokoj onih koji su prije 70 godinaživote izgubili u strašnome zločinu,bilo da su spaljeni ili strijeljani.Uoči početka sv. mise pred spomenkrižem održana je prigodna mo-S2013.2p21

Iz ljetopisaS 22013. plitva uz čitanje svih imena stradalih utom zločinu. Za svakoga od njih upaljenaje svijeća koju su položili mladidok je ispred Udruge Lug – Poljica,koja je osnovana radi očuvanja uspomenena žrtvu nevino stradalih, položenocvijeće.U prigodnoj propovijedi fra MiljenkoStojić istaknuo je da se istina ožrtvi ovih mučenika nije mogla skriti,a to dokazuje i ne tako davan posjetjednoga njemačkog vojnika kojije posjetio Lug želeći platiti materijalnuštetu što ju je počinio spalivšitoga kobnog 16. prosinca jednu štaluna Lugu. »Događaje iz prošlosti zacijelone možemo učiniti takvima kaoda se nikada nisu dogodili. Ali možemoih učiniti takvima da pobijedimomi, a ne oni. To nam omogućujenaša kršćanska vjera. Što nam godnetko učinio ne može nam iz grudioteti slobodu i sve ono što je dobro,ako to sami ne dopustimo. Vidjelismo to lijepo kroz vrijeme komunizma.Što sve nije činio da nas podjarmi,ali uzalud. Neki su, istina, palina tom putu. Zbog straha, želje zalagodnijim životom, obmane, čak supomagali tom komunizmu na raznoraznenačine, ne samo uhođenjem udruštvu u kojem su živjeli. Došlo jevrijeme da se pokaju. Komunizam je,ponovimo to, zlo u samome sebi, toje i nacionalsocijalizam, ali to je istoi današnji globalizam, raznoraznatajna društva, kolonijalizam. Svijetse ne može graditi bez Boga. On sesamo može graditi s njim budući damu je on začetnik«, rekao je fra Miljenko.Unatoč žalosti i tragediji koja sedogodila na Lugu, fra Miljenko ističeda ipak trebamo biti ponosni nataj događaj jer on nije prekinuo život.Ljudi su nastavili živjeti pamtećišto se dogodilo i nastojeći vladatise drukčije od počinitelja zločina.»Međutim, zlo je prepoznalo dahrvatski narod i dalje ide putem dobrapa ga pokušava slomiti. Prevarantisu i danas na djelu. Najlakše ihprepoznajemo preko medija. Njimase čini da su oni trenutno najboljesredstvo za njihovu rabotu. Izbacilisu Boga iz svoga života, napadajudomovinu, obitelj i sve ono što jedobro u posljednje vrijeme. Nekadaje to na grublji, nekada na ljepšinačin. Prijeti nam se i zavarava naslažnom pričom o ljudskim pravimaizostavljajući pomno ono što se u njune uklapa«, dodao je fra Miljenkonaglasivši da je Crkva uvijek bila i daće uvijek biti na strani svoga naroda.Istaknuo je i želju i slogu hrvatskebraće s obje strane granice kojisu se ujedinili u Komisiji HBK iBK BiH za hrvatski martirologijželeći među onima koji su pobijeniu Drugom svjetskom ratu i poraćupronaći mučenike. »Njih ima međusvim crkvenim staležima. Trenutnoje teško reći koliki je broj ubijenihu hrvatskom narodu, ali se zna da jetaj broj u Hercegovini oko 20.000. Sdruge, pak, strane komunisti su ubili563 svećenika, redovnika, redovnica,bogoslova i sjemeništaraca, više negonacionalsocijalizam u Njemačkoj(250 svećenika)«, kazao je fra Miljenkote dodao da će Komisija vrlo brzopoći od župe do župe i popisivati mučenike,ali ujedno i pobijene. Pozvaoje vjernike da se ne boje i da svjedočeo onome što znaju.»Samo je Hercegovačka franjevačkaprovincija u Drugom svjetskomratu i poraću izgubila 66 svojihčlanova. Znamo to, pobili su ihkomunisti. No, progoni su nastavljenisve do pada komunizma. Oko90 hercegovačkih franjevaca okusiloje, ili je manji broj to zamijenio globom,komunističku tamnicu. Trojicasu tamo praktički ubijena, velik brojnjih ostao je trajno narušena tjelesnogai duševnoga zdravlja. Danas želimobarem neke među njima proglasitimučenicima, odnosno blaženimai svetima. Ne ćemo to moći učiniti zasve, jer nemamo dokumente i svjedočenjašto se točno dogodilo. No,neka samo jedan među njima budeproglašen mučenikom, on će timeosvijetliti i žrtvu svih ostalih. Postupakje u punom tijeku i sve lijepo napreduje.Ali trebat će dosta vremenai dosta snage da se to dovrši. No, touopće nije važno. Neka traje kolikotreba, važno je samo da se mi kaopojedinci i kao zajednica mijenjamokroz sve to«, rekao je fra Miljenko.Nakon sv. mise fra Velimir je zahvaliosvima koji su pomogli u održavanjuovoga spomen-slavlja na nevinoubijene. Obljetnica je nastavljenaprigodnim druženjem po obiteljimai pričom o minulim vremenima. 22

O NASTANKU PRVOGA SAMOSTANA U HERCEGOVININAKON TURSKE OKUPACIJEPodsjetnik► Piše: fra Ante MarićOzemlje Hercegovine pamti prapovijestkoja je, po razasutim vidljivimilirskim gomilama i gradinama,na dohvat ruke. U njoj su svoj tragostavili Rimljani, a kršćanstvo jeprisutno istodobno kada i u Jeruzalemui Rimu, što potvrđuju istraženebazilike na ovim prostorima kojiHrvati nastanjuju zajedno s drugimhrvatskim pokrajinama, a fratri gotovoosam stoljeća. Prije turskihosvajanja Hercegovina ima nekolikofranjevačkih samostana. Onaj sv.Ivana Krstitelja u Konjicu Turci rušei fratre muče i ubijaju 1524. Godine1563. ruše i zadnje fratarske samostaneu Hercegovini: sv. Katarine uLjubuškom i sv. Ante Padovanskogau Mostaru. Nakon te godine, pasve do trenutka polaganja temeljnogkamena franjevačkom samostanuUznesenja Blažene Djevice Marije nanebo na Širokom Brijegu, fratri su seza Hercegovinu dušobrižnički skrbilikrišom, uvijek uz nadljudske napore,najprije iz Zaostroga i Živogošća, aposlije iz Kreševa, Fojnice i KraljeveSutjeske. Da je kroz ta duga stoljećaopstao Hrvat katolik u Hercegovini,treba zahvaliti isključivo i najviše fratrima.Široki BrijegNajstariji opis ovoga mjesta imamou Šematizmu fra Petra Bakule(Batin kraj Posušja, 1816. – Mostar,1873.) napisan 1867., a s latinskogana hrvatski 1970. preveo dr. fraVencel Kosir (1899. – 1984.) podnaslovom Hercegovina prije sto godina.Fra Petar podrobno opisujekrajobraz Širokog Brijega: »Gotovona sredini naše Misije ima brežuljakkoji se zove Široki Brijeg. Od istokapola sata protegnut prema Blatu, odjuga malo uzdignut, malo se pružaprema Mokrom i Čerigaju, od zapadase proteže desetak minuta dopotoka Ugrovače, a na sjever spuštase do lakta Ugrovače i rijeke Lištice,400 koraka kao prohodna, nepreviše strma nizbrdica.« Bakula uistom Šematizmu zapisuje, te potomi pamtimo, da je 1845. Široki Brijegkupljen od Mehmed-age Kurta za141 zlatnik.Na samom tjemenu toga brijega,jarmu ili njegovom hrptu, kakoBakula piše, nalazi se staro katoličkogroblje. I danas se mnogi od tih grobovanalaze u parku iza hrasta ispredširokobriješke crkve. Prema pričanjustarijih fratara tu se i nastavljaoukop sve do osnutka groblja Mekovacpodno crkve u prirodnoj uvali sastarim hrašćem.Široki Brijeg prije izgradnje crkve isamostanaFratrima je »bilo nemoguće u tovrijeme kupiti od Turaka bolje mjesto«,piše Bakula. Široki Brijeg nijebio povezan cestovno ni s jednimmjestom u Hercegovini. Do toganenaseljenog i kamenitog brijega,dolazilo se samo pješačkim i kozjimstazama. Cijeli je prostor »gotovo savbio zarastao u trnje, busenje i slabušumu. Tlo mjesta slabo je plodno,osobito vrh brežuljka koji je pokrivensamo tankim slojem zemlje.«Pod tim brežuljkom s južne stranebijaše šuma, a u njoj se na samomnjezinom rubu isticao jedan hrast.»Pod njim je naš prvi gvardijan o.Anđeo Kraljević ustanovio svoje prebivalište.Tu je stanovao četiri punamjeseca bez postelje, dok se nije zaredovnike napravila jedna bijednakućica.« Godine 1867., kada Bakulapiše Šematizam, od nje više nema niruševina, što samo govori da je bilajadno građena. I sam je Bakula dolaziou tu kuću i u njoj noćio jer piše:»Teško je reći, koliko smo trpjeli odtjesnoće, kad smo se uselili, ili boljerečeno, zbili i natrpali u nju, i mi igosti.« Temelji te prve kuće zapamćenisu do danas, a metalnim kocimai lancem obilježeni 1984. u prigodi140. obljetnice odcjepljenja od BosneSrebrene. Njih su zapamtili fraVojislav Mikulić (1898. – 1991.)i fra Vencel Kosir. Nešto istočnijeod temelja ove kuće bilo je vanjskoognjište koje se i danas nazire, a sjeverno,prema današnjem samostanskomvrtu »ajat za konje i abort«,kako bi uvijek govorio fra VojislavMikulić. To je sve što se na ŠirokomBrijegu zateklo prije početka gradnjesadašnjih građevina.S2013.2p23

Podsjetnikbez ikakve pomoći naroda, a služei nama i narodu. Nemoj misliti dasu ove čatrnje malo stajale.« Te sučatrnje ostale do danas. Jedna je odnjih, ona izvan klauzure, u novijevrijeme obnovljena.Zid oko samostanaS2013.2pNegdašnji franjevački dućani na kojima su sada podignute privatne kućePolaganje temeljnoga kamenasamostanu i crkvi 23. srpnja 1846.Prvo što fratri grade na ŠirokomBrijegu jesu crkva i samostan. O tompostoji pisan dokument, kamenaploča iznad ulaznih vrata u samostan.Natpis s te ploče partizani suotukli 1947., a bilo je napisano:Odcipljeni od Bosne Brez kruvai krova bogati samo nadom u Bogaovi Samostan sa crkvom iz temeljadne 23. srpnja 1846. pod okriljemUznešenja Gospina na nebo franjevcihercegovački podigošeTemeljni kamen polaže vikar fraRafo Barišić (1797. – 1863.) u nazočnostisvih fratara koji su iz Bosnedošli u Hercegovinu, te mnoštvohercegovačkog puka. Prvotna je namjerafratara bila graditi župni stani biskupski dvor u Mostaru, ali su ihTurci u tom spriječili. Stoga se, podobivenim turskim dopuštenjima zagradnju, to ipak prije dogodi na ŠirokomBrijegu. A u kakvu se ozračjusve dogodilo, piše fra Petar Bakula:»Kako naš svijet kroz četiri stoljećanije vidio ni crkve niti obreda postavljanjanjenog temeljnog kamena,tako kroz toliko stoljeća nije bilo nitakva veselja u Hercegovini.« Carskimsu ukazom određene dimenzijecrkve: duljina 44, a širina 24 lakta.Nacrt za samostan, čije dimenzijenisu bile određene carskim ukazom,načinio i samu gradnju vodio fra FilipAnčić, zvan Dunđer (majstor),rodom iz Mostara. Fra Petar ovakoopisuje samostan: »Ima dva krila,istočno i zapadno, po 32 metra duga,široka pak 9 m. Južno krilo je štavišeduže, tj. 43. m. Od ovoga krila pravona jug prislonjen je odio za novicijati kuhinju. Dug je 25 m, a širok 10m. I tako u svemu mi imamo u samostanuduljine jednoga zida 164 m,širine 19 m.« Samostan ima 65 sobaza stanovanje, pod južnim krilom jepodrum, a na zapadnom su na obakata pripojeni zahodi. Godine 1848.fratri s Čerigaja preseljavaju u samostan.Samostanske čatrnjeČatrnje su veliko bogatstvosvakoj kući pa tako i samostanu.Građene su skupa sa samostanom.Fra Petar ih ovako spominje: »Usredini samostanskog dvorišta nalazise čatrnja, jedna izvan dvorišta uširem smislu, druga u klauzuri. Objesu zaista velike, duge naime 24 lakta,široke 12 lakata i duboke 16 lakata.Imamo i treću u klauzuri, manju odtih. Spomenute čatrnje su sagrađeneSamostani imaju unutarnju ivanjsku klauzuru. Unutarnja je onakoja vrijedi za sam prostor samostanai u nju ne smiju ulaziti ženskeosobe bez posebna dopuštenja i velikepotrebe, kao ni svjetovnjaci. Vanjskaje klauzura zgrada samostana svanjskim dvorištem i vrtom. Oni suopasani zidom. Na tom su zidu ugrađenavrata na nekoliko mjesta. Ovase vrata zatvaraju s večernjim anđeoskimpozdravom, a otvaraju s jutarnjim.Između anđeoskih pozdravaunutar samostanskih zidina smijubiti samo fratri. O tom zidu fra Petarpiše: »Imamo također klauzuru uširem smislu, tj. zid koji opasuje svenavedene građevine, čatrnje, šumu,livade i vrtove. Duljina ovoga kamenogazida iznosi 2.316 naših lakata.Visina zida je ravna visini visoka čovjeka.«Od toga zida do danas ostaoje samo mali dio s ulaznim vratimana zapadnom prilazu crkvenom dvorištui samostanu te je u novije vrijemes čatrnjom obnovljen.Dućani, štale, stolarijaPodno samostana sa zapada suizgrađeni dućani i štale. Bakula onjima veli: »Napokon imamo osamprikladnih dućana iznajmljenih svjetovnimtrgovcima robom u korist crkvei crkvenog namještaja. Nije maloutrošeno dok je sve to napravljeno.«Ti su dućani bili u funkciji dugi nizgodina, a srušeni su tek nakon Drugogasvjetskog rata. Danas su na njimaizgrađene privatne kuće koje otežavajuprilaz crkvi i samostanu. »Tu24

su i dvije štale sa sjenicima. Jedna jeduga 18 lakata, široka 10, visoka 9.Druga je duga 21 lakat, široka 11,visoka 10 lakata.« Osim navedenogasamostan je imao i pčelinjak, zgradeza svinjce, kokoši te male kućice zaostavu. Negdje oko 1920. južno odsamostana, a u visini stare gimnazije,izgrađena je zgrada za stolarskuradionicu, koja je ostala i do danas,a nacionalizirana je nakon Drugogasvjetskog rata. Štale, svinjci, i svedrugo danas ne postoji.Bakamuša, Vrace, mlinica, most naUgrovačiU samostanu s đacima, novacima,a jedno vrijeme i bogoslovimaima više od osamdeset ljudi koje jetrebalo nahraniti. Fratri zato koristesvaki pedalj zemlje da bi ga zasadilipovrćem i voćem. Fra Petar o tomepiše: »Još, k tome imamo prostranevrtove (radi nestašice žive vode) slaboplodne. Oni su isprepleteni mnogimpoprijekim podzidama, koje zadržavajuzemlju, i napravljeni gotovo kaou kremenu velikim nanosima zemlje.I to je tražilo mnogo izdataka. Napokon,ispod vrta s južne strane imalivada ili oranica 15 jutara. Ovo je dozadnjeg metra oslobođeno od šume,trnja, busenja, živih stijena i velikihstarih gomila kamenja. Sve našombrigom i troškom. Ne ćemo potpunomimoići ni istočni dio klaustra kojipokriva gaj (…) Kod utoka potokaUgrovače u rijeku Lišticu imamo trijutra zemlje, prije neobrađene sadazidom ograđene. Da bismo je moglinatapati, doveli smo kanal duljiod jedne milje. Napokon, nabavkamlinice, nekoliko oranica i vinogradavrlo potrebnih za uzdržavanje zajednice,stajalo je velikih izdataka.«Oko izgradnje mlinice 1868. najvišese trudio brat laik fra Jakov Markota(1820. – 1875.). Tih je godina sagrađeni kameni most na potoku Ugrovačis nekoliko lukova. Projektiraoga je fra Mateo Lorenzoni.Narodna učionicaPodno dućana izgrađena je zgradaosnovne škole. Poslije je u tojzgradi bila fratarska banka, a zgradaje srušena nakon Drugoga svjetskograta i na njezinu je mjestu izgrađenprivatni stambeni objekt. Nad ulazomu školu nalazila se kamena pločas natpisom koji je nakon rušenjazgrade djelomično spašen:Narodna učionica uzdignuta odotaca Reda sv. Franje, pod nadstojstvomfra Pile Čuture, godine Gospodnje1867.Ako fra Petar Bakula svojŠematizam piše 1867., onda je svedo sada navedeno izgrađeno u razdobljuod dvadeset godina. Imamo li naumu da je prvi gvardijan spavao podvedrim nebom i kitnjastim hrastom,to je, uistinu, hvale vrijedan pothvat.Stari širokobriješki zvonikŠirokobriješki zvonik podignut je1871. i građen kamenom. U zvonikusu bila dva zvona, a treće, najveće,bilo je na drvenoj konstrukciji. Taj jezvonik srušen 1905. zbog izgradnjenove crkve. Nešto prije njega,možebitno 1904., srušena je i staracrkva.Stara zgrada gimnazijeFratri su na Širokom Brijegu odsamih početaka života u samostanumučili muku s prostorom za đake isjemenište. Potkraj 19. stoljeća odlučilisu graditi zgradu gimnazije.Između dvaju prijedloga, dizanje nakat istočnoga krila, i tu smjestiti gimnaziju,ili u produžetku južnogakrila graditi novu zgradu, odlučili suse za ovaj drugi. Zgradu su izgradili1903. te u nju smjestili đake, odmahnakon završetka zgrada je bila malaza potrebe franjevačkoga školstva naŠirokom Brijegu. Godine 1960. komunističkesu je vlasti nasilno oduzelei do danas nije vraćena.Nova širokobriješka crkvaTemeljni kamen novoj crkvi položenje 20. lipnja 1905. Izgrađena jeNacrti konačnog plana ing. Davida po kojem je građena samostanska crkvana mjestu stare crkve i zvonika kojisu zbog toga srušeni. Gradnja je trajaladugo, no njezino kameno zdanjei danas zadivljuje posjetitelje. Plan jeizradio Maksimilijan David, a voditeljgradnje bio je fra Didak Buntić.PodsjetnikS 22013. p25

PodsjetnikS 22013. pCrkva je pokrivena 1910., a njezinizvonici ni danas nisu dovršeni.Konvikt za vanjske đakeKonvikt za vanjske đake osnovanje 1911./12. školske godine, iako suveć 1902./03. na gimnaziji bila dvavanjska đaka. Godine 1912. kupljenaje jedna seoska kuća i u njusmješteni prvi vanjski đaci. Zgradakonvikta u današnjem svom oblikuizgrađena je 1929., 1931. i konačno1939. Nakon Drugoga svjetskograta partizani su rastjerali đake tenacionalizirali zgradu konvikta sdvorištem i pomoćnim zgradama.U zgradi je potom bio dom za đake.Danas je u njoj Akademija likovnihumjetnosti Sveučilišta u Mostaru.Nova gimnazijska zgradaFratri su temelje novoj suvremenojgimnazijskoj zgradi položili nasv. Franju 1924. Plan za ovu zgraduizradio je arhitekt Miloš Komadina.Zgrada je primila prve đake školskegodine 1927./28., a konačno je bilagotova 1930. U ovoj su zgradi gimnazijupohađali sjemeništarci kojisada stanuju u staroj gimnazijskojzgradi i vanjski đaci iz konvikta. Gimnazijaje doživjela istu sudbinu kaoi konvikt za vanjske đake. Partizanisu fratre ubili, zgradu devastirali, a1947. spalili sve knjige svih knjižnicana Širokom Brijegu, arhiv gimnazijei konvikta, arhiv samostana i matičneknjige. Potom je zgrada gimnazijenacionalizirana i do danas, kao ni staragimnazija, nije vraćena fratrima.HidrocentralaTik uz mlinicu na rijeci Lištici fratrigrade hidrocentralu. To je jedanod krasnih projekata Širokog Brijegakoji govori o fratarskoj poduzetnosti.Osim što je turbina od 1934. proizvodilaelektričnu energiju, njezinje pogon iskorišten za vodenu crpkukoja je punila spremnike ponadgroblja u Mekovcu, potom onaj ucrkvenom dvorištu i konačno jedanmanji u potkrovlju gimnazije te sutako samostan, gimnazija, konvikt isvi drugi objekti na Širokom Brijeguimali vodu. Voda je korištena i zazalijevanje vrtova. Hidrocentrala je1947. nacionalizirana i ubrzo nakontoga uništena. Danas u ruševnomstanju podsjeća na ona vremena kojasu tako slavno i žalosno iza nas.Hidrocentrala je i žrtvoslovnomjesto Širokog Brijega i naše Provincije.U nju se sklonilo osam fratarakada su bitke na Širokom Brijegubile najžešće, a ujutro 8. veljače dolazena Široki Brijeg neznajući da sudan prije ubijeni svi fratri u samostanu.Partizani su i njih uhitili te odveliu nepoznatu smjeru (»via Spalatum«,kako stoji u Nekrologiju Provincije)i ubili.Ratno skloništeGodine 1943. fratri u svom vrtuna Širokom Brijegu grade ratno sklonište.Završili su ga 1944. Nacrt jeizradio inženjer Žeravica. Iskorištenaje prirodna pećina u samostanskomvrtu, a sklonište je moglo primitiđake i profesore. S istoka se u njulazi strmim stubama dok je južnastrana u razini zemlje. Partizani nakonosvajanja Širokog Brijega ulazeu samostan, uhićuju sve fratre te ihjednoga po jednoga vode do ratnogaskloništa i tu ubijaju. Potom su ih uskloništu zapalili i zatrpali zemljom.Na povijesnoj duhovnoj obnovi ipokorničkom hodočašću cijele ProvincijeŠirokobriješkoj Gospi fratrisu 1. srpnja 1971. njihove posmrtneostatke, kao i onih ubijenih u MostarskomGracu, prenijeli i ukopali uširokobriješkoj crkvi.Ratno sklonište otvoreno je 19.srpnja 1990. Na zatrpanim stubamapronađeno je nekoliko manjihkostiju ubijenih fratara, njihove krunice,ključići njihovih ormara, ostatcinjihovih naočala, kutije za duhan.Široki Brijeg je središnje žrtvoslovnomjesto naše Provincije, a ratnosklonište srce toga središta. I danasga mnogi vjernici s velikim strahopoštovanjemposjećuju, a fratri cijeleProvincije svakog se 7. veljače okupeoko toga mjesta na kojemu su širokobriješkihercegovački franjevci dalisvoje živote za Krista, za Crkvu i zafranjevački red.ZaključakDa bi Široki Brijeg i danas disaopunim plućima, Provincija s društvenomi političkom zajednicom moraučiniti sve što je u njihovoj moći.Tom svetom mjestu, tom hercegovačkombrijegu što u sebi nosi dašakSinaja, Morije, Neba, Tabora, Siona,Karmela i Kalvarije, treba vratitisvoje dostojanstvo, treba odati počastsvojim ubijenim fratrima i puku.Fratri su to i dosad činili, osobito jemnogo učinjeno u vrijeme komunizmaodržavanjem sv. misa zadušnicaza ubijene fratre na 7. veljače, obnovomsamostana, crkve, crkvenogdvorišta, održavanjem gospojinskihdevetnica, Gospojina i hodočašćamladeži, uređenjem riznice te galerijekao iznimnim udjelom fratarau osnutku Likovne akademije na ŠirokomBrijegu. Široki Brijeg vapi zaobnovom stare gimnazijske zgrade ihidrocentrale, vapi da ratno skloništebude početkom i svršetkom vanjskihkrižnih postaja u tom perivoju prepunomdarova požrtvovnih fratara,puka i darova nebeskih. 26

► Piše: s. Natalija PalacS. M. KONZOLATA (MARIJA) GRGIĆ(Humac, 2. siječnja 1908. – Bijelo polje, 2. lipnja 1983.)Povijesne okolnostiS. M. Konzolata potječe iz župe Humac, iz obiteljiIlije i Ive, rođ. Pavlović. Napunivši osamnaest godina,1926. stupila je u samostan Školskih sestara franjevki uMostaru. Tu je završila i novicijat te položila prve i doživotnezavjete.Godinu dana nakon položenih prvih zavjeta ostajeu provincijalnoj kući. Iza toga, sve do svršetka Drugogsvjetskog rata nalazi se u Trebinju (1930. – 1945.). Radiu kuhinji i po potrebi pomaže u Stručnoj djevojačkojškoli Školskih sestara franjevki u praktičnom dijelu pouke.Nakon rata s. Konzolata djelovala je u više mjesta,u Hercegovini i izvan nje. Svako novo mjesto djelovanjabilo je i novo iskustvo. Ipak, ono što se najdublje urezalou pamćenje i život s. Konzolate bilo je tzv. zeničko razdobljenjezina života.Od ljeta 1949. do 1956. s. Konzolata živjela je u župnojkući župe sv. Ilije u Zenici i skrbila za uhićene hercegovačkefranjevce kojih je u to vrijeme tamo bilo više.Predstavljala je na neki način vezu između njih i njihovesubraće na slobodi, ako se o pravoj slobodi moglo uopćegovoriti u tim poratnim godinama.S. Konzolata primala je pošiljke za uhićene fratre kojesu slala subraća iz franjevačke provincije, i ona iz Amerike,osobito fra Dominik Mandić i drugi. U pošiljkamaje bilo sve potrebno – hrana, odjeća i ostale potrepštine.Za uhićenike je s. Konzolata pripremala pakete koje jeredovito odnosila u tamnicu, posjećivala ih i bila im naraspolaganju.Fra Dominik Mandić živo se zanimao za sve uhićenesvećenike i sestre. Raspitivao se kod s. Konzolate: »Kolikotu ima moje braće iz Hercegovine, a koliko iz Bosne?Koliko svjetovnih svećenika? Ima li sestara provincijalkeVerene i Gašparine?« Brizi s. Konzolate preporučuje i biskupaČulu, u to vrijeme utamničena u Zenici. U jednompismu s. Konzolati piše: »Mnogo pozdravite i posebnubrigu vodite o mostarskom nadpastiru s kojim sam prijateljevaoi sarađivao u Mostaru tolike godine. Recite muda se svakim danom za nj molim dragom Bogu i našojNebeskoj Majci Mariji.« 1 Bolnički liječnik Goldbergertakođer je s. Konzolatu zamolio da se pobrine za biskupaČulu u vrijeme kada je ovaj obolio od tuberkuloze ibio smješten u tamničku bolnicu. S. Konzolata rado je točinila. Svakog je tjedna pripremala i u tamnicu nosila poneštood okrjepljujućih jela (svježa jaja, sir, maslac) dokje ostalo biskup dobivao iz biskupije u Mostaru. Takobolestan mogao je svake subote primati pakete. 2 Bilo je1Ostavština fra Dominika Mandića, sv. IV, mp. 2, f. 164, pismo s. Konzolati od 19. rujna 1950.2T. VUKŠIĆ, »Školske sestre franjevke u Hercegovini i mostarski biskupi«, u: A. Bubalo (ur.), Školske sestre franjevkeu Hercegovini 1899.-1999. Predavanja sa znanstvenog skupa održanog u Mostaru 23. i 24. X. 1999., u prigodi stoteobljetnice dolaska Školskih sestara franjevaka u Hercegovinu, Mostar – Split, 2002., str. 148.S2013.2p27

Povijesne okolnostii bosanskih svećenika koji su nekada preko s. Konzolateodržavali kontakte sa svećenicima u tamnici.Zahvaljujući brizi i solidarnosti mnogih, s. Konzolataje mogla zaista pomagati i olakšavati život zatočenih, baškako ju je fra Dominik u jednom pismu i molio: »Učinitesve da što više olakotite život i trpnje namjesnikaIsusovih na zemlji. Ukoliko vam ja mogu biti na pomoći(...) sve ću rado učiniti što mogu (...) Javite mi šta biVam bilo potrebno da Vam pošaljem.« 3 Osim pripremepaketa i posjeta pripremala je i obroke. Krajem 1950.pisala je fra Dominiku Mandiću: »Imam dosta posla, jerza ručak trebam pripremiti za 22 osobe, večeru za 17,dočim za doručak ih je samo 6. Eto toliko ih se u mojojmenzi hrani. Nastojim da ih sve zadovoljim u koliko mije moguće.«Ove zeničke godine utisnule su se snažno u sjećanjes. Konzolate. Bile su pune žrtve, ali i poniženja pred vratimakaznionice, satima dugih čekanja da se »moćni«smiluju primiti pakete itd. No, s. Konzolata nalazila jesmisao u tom svom specifičnom služenju, odana svojemuvjerenju: »Sporedno je gdje se nalazim, nego je glavnoda svoju dužnost savjesno vršim koja mi je dodijeljena.Upravo u njoj nalazim posebno veselje i užitak duševni,prema onoj: što učiniste najmanjemu, meni ste učinili.« 4Kad je završilo ovo zeničko razdoblje, s. Konzolataponovno se vratila u franjevački samostan u Mostar i nastavilasvoju službu u kuhinji, do 1963. Nakon toga poslušnostju je vodila u druga mjesta. Od 1974. živjela jeu Bijelom polju, ali i odatle je išla pomagati svećenicimau župnim kućama koje nisu imale domaćicu služeći uvijekonim istim duhom kao i u zeničkom razdoblju svogaživota: požrtvovno, predano, savjesno i bez velikih riječi.Zadnju godinu života s. Konzolata, nakon loma kukai komplikacija koje su zatim nastale, bila je prikovana zabolesničku postelju. Smrti se nije bojala. Bila je svjesnanjezinog skorog dolaska. O tome je govorila i s mnogimse sestrama oprostila i preporučivala u molitvu dajoj Gospodin dadne snage i strpljivosti u zadnjim trenutcima.Umrla je na Tijelovo 2. lipnja 1983. Tako je ona,koja je mnogima pripravljala kruh, pozvana u nebo nablagdan Presvetog Kruha da blaguje za Nebeskim stolomuvijeke. 3Ostavština fra Dominika Mandića, sv. V, mp. 1, f. 21, pismo s. Konzolati od 20. siječnja 1952.4Isto, sv. IV, mp. 2, f. 196.POLITIČKI OKVIR I ORGANIZACIJA PARTIJSKIH TIJELA UOBRAČUNU S KATOLIČKIM KLEROM U DALMACIJI (II.)► Piše: Tomislav ĐonlićČaša se Gospodnja puni. Moramo je ispiti. Gorka je to čaša, ali je pruža Otac koji nas ljubi i štedi dok nas teškopogađa radi naših i našeg naroda grijeha. Molim Vas ne klonite nikada duhom, niti se smućujte, niti se dajte duhovnosmesti. (...) Ne ćemo propasti, makar bilo još žrtava. Ne bojte se! Imajte veliko, silno, neograničeno pouzdanjei vedro gledajte u bolje i svjetlije dane... 1fra Ante AntićOpće prilike u Splitsko-makarskojbiskupiji u Drugom svjetskom ratuKatolička crkva u Dalmaciji zavrijeme Drugoga svjetskog rata djelovalaje uistinu u vrlo složenim i teškimratnim uvjetima. PotpisivanjemRimskih ugovora Dalmacija je administrativnoi politički bila podijeljenaizmeđu Nezavisne Države Hrvatske iItalije. To je Katoličkoj crkvi u Dalmaciji,osobito u Splitsko-makarskojbiskupiji, predstavljalo velike poteškoće.2 Od ukupno 3.668 km 2 Italijaje anektirala 368 km 2 u priobalnomS2013.2p1fra Ante Antić u pismu provincijalu fra Petru Grabiću. Više o tome u Živko KUSTIĆ, »Fra Ante – prorok hrvatske slobode«,Antićeva baština u duhovnoj obnovi Hrvatske, Zbornik radova Drugog znanstvenog zbora održanog u prigodi100. obljetnice rođenja o. fra Ante Antića (1893-1993) u Splitu od 3. do 6. lipnja 1993., Zagreb, 1994., str. 108. – 109.2Urban KRIZOMALI, Splitska i makarska dieceza. Split i diecezanski biskup Bonefačić u Splitu od travnja 1941. do konca1944. Prilog za povijest Dieceze splitske i makarske, Testimonia Croatica, Matica Hrvatska, Split, 1998.28

području s ukupno oko 50 tisuća stanovnika,dok je Nezavisnoj DržaviHrvatskoj pripalo 3.300 km 2 gdje ježivjelo oko 200 tisuća stanovnika. 3Djelovanje tadašnjih crkvenih vlastinije bilo nimalo ni ugodno ni lako.Od crkvene i svjetovne hrvatskevlasti na čitavu prostoru Dalmacijeostao je samo Biskupski ordinarijat sbiskupom Bonefačićem u Splitu. Stogaje splitski Biskupski ordinarijat itadašnji biskup Kvirin Klement Bonefačiću očima puka, bez razlike napolitičko određenje, smatran zaštitnikom»hrvatske stvari« i hrvatskihprava, ali i jedini stvarni predstavnikHrvata koji je u brojnim situacijamaosobnim angažmanom nastojao pomagatisvima koji su pomoć tražili.Pred talijanskim fašizmom, nasiljemi terorom brojni su mu se obraćaliza pomoć i nitko nije ostao uskraćenniti je bio odbijen. 4Za talijanske fašiste hrvatski sukatolički svećenici bili prva zaprjekau realizaciji političkih nacionalnih ciljeva.Stoga su svojom doušničkommrežom nastojali denuncirati i kompromitiratipojedine svećenike kakobi izvršili pritisak na biskupa da ihukloni sa župa. Pojedine su tužbestizale i do Vatikana, ali su iz SveteStolice prozreli njihove nakane iodbili razne insinuacije i spletke. Nasvaki su moguć način nastojali oslabitiugled svećenika i ocrniti ih prednarodom kako bi na njihova mjestadoveli talijanske svećenike. Tako suiz Splita nastojali istisnuti hrvatskesalezijance sv. Ivana Bosca te dovestitalijanske iz Italije da bi preuzeli zavod.Sam je biskup početkom 1942.bio obaviješten da su se fašisti obratilibiskupima u južnoj Italiji s ciljemda pošalju mlađe svećenike u Dalmacijukako bi obavljali dušobrižničkuslužbu za Talijane, ali i učiteljskuslužbu u školama. 5 Čim je biskup tosaznao, odmah je reagirao dopisomdržavnom tajniku i spriječio da se todogodi.Pritisak koji su talijanski fašistizajedno s novinstvom (Il popolo diSpalato) vršili prema Biskupskomordinarijatu i svećenstvu, imao je zasvrhu slomiti biskupa Bonefačića iostvariti prevlast na crkvenom područjui u svećeničkom djelokrugu.Što milom, što silom broj Hrvata učitavoj Dalmaciji postupno se smanjivao,a talijanaški utjecaj umnažao.Ipak, biskup Bonefačić ostao je nesalomljiv.Ništa bolje nije bilo ni zavrijeme njemačke okupacije, kao niza vrijeme savezničkih bombardiranjadalmatinskih gradova koji su uzvelike ljudske gubitke prouzročili iveliku materijalnu štetu. Na čitavomprostoru biskupije, osobito u dalmatinskomzaleđu, u ratnom vihoru likvidiranasu i spaljivana čitava selapred njemačkim vojnicima i četnicima.U takvim je okolnostima biskupBonefačić nastojao svojim utjecajemočuvati i zaštititi vjernike i svoje svećenikenastojeći ih zadržati na župamau teškim i neizvjesnim ratnimvremenima u kojima su dijelili sudbinusvojih vjernika.Odnos partizana prema katoličkomkleru u Dalmaciji nakon»oslobođenja«Uz Hrvatsku seljačku stranku injezine pristaše, na udaru komunističkevlasti našla se Katolička crkvakoja je za komunistički režim bilasvjetonazorski neprihvatljiva i opasnajer se uz Crkvu okupljalo komunistimanesklono pučanstvo. Nakonzauzimanja Dalmacije od rujna dostudenoga 1944. pod posebnu suprismotru stavili katolički kler i s njimapovezane laike.U predratnom razdoblju komunistiu Hrvatskoj uglavnom se nisuupuštali u oštriji sukob s Crkvom,ali je njihov negativan stav ostao stalan.6 Taj je stav tijekom rata bio jošviše izražen i pored ideološke dobioje i nacionalni karakter. Katoličkojse crkvi predbacivalo da su njezinisvećenici i redovnici u doba Drugogasvjetskog rata zagovarali pravohrvatskog naroda na državnu neovisnosti da su surađivali s okupatorima,što je u očima jugoslavenskihkomunista bio neoprostiv zločin.Sukladno s tim stavovima komunistisu u Katoličkoj crkvi vidjeli najvećeganeprijatelja i tako su se premanjoj i odnosili. Iznimka u tomu nijebila ni Dalmacija, a ni dalmatinskosvećenstvo koje je od komunističkihvlasti i partizanske vojske, neposred-Povijesne okolnosti3Isto; O podrobnijem popisu pučanstva u Splitsko-makarskoj biskupiji vidi: Krunoslav DRAGANOVIĆ, »Hrvatske biskupije.Sadašnjost kroz prizmu prošlosti«, Croatia sacra. Arhiv za crkvenu povijest Hrvata, god. 11-12, br. 20-21., Svečanibroj u čast prve godišnjice Nezavisne Države Hrvatske, Izd. Hrvatska bogoslovska akademija u Zagrebu, Zagreb, 1943.,str. 101.4Poznati su brojni primjeri fašističke samovolje, nasilja i otvorenog terora u Dalmaciji prema puku od kojih je neke dr.Urban Krizomali, tajnik splitskog i makarskog biskupa Bonefačića, naveo u dnevniku o burnim događajima u Drugomsvjetskom ratu koje je revno bilježio i sastavio za potrebe obrane biskupa Kvirina Klementa Bonefačića pred sudom.Komunističke su vlasti protiv biskupa Kvirina Klementa Bonefačića povele sudski proces radi tobožnje suradnje sTalijanima od kojih je navodno zatražio da zaštite pučanstvo biskupije od partizanskih progona. Taj sudski procesnikada nije formalno okončan i formalno nikada nije oslobođen krivnje niti je osuđen zbog navodnih optužbi, ali jezbog pritisaka koji su na njega vršeni i zbog ometanja u vršenju biskupske službe 1954. odstupio i predao upravu nadBiskupijom dr. Frani Franiću.5Urban KRIZOMALI, n. dj.6Jure Krišto, Katolička crkva i Nezavisna Država Hrvatska 1941. – 1945., Zagreb, 1998., sv. 1.S2013.2p29

Povijesne okolnostiU srcima nekih u Hrvatskoj nekažnjeno jugoslavenstvo i dalje carujeno uoči završetka Drugog svjetskograta i nakon završetka rata, pretrpjelobrojne žrtve. 7 Za komunisteje bilo jasno da rat nije »svršija ondakad crkne fašizam, nego onda, kadradni narod očisti svakoga onog kojimu stane na put«. 8 Katolička crkva injezin kler za komuniste su bili kamensmutnje i glavni neprijatelj poslijetzv. oslobođenja.O tome najbolje svjedoči odnoskomunističkih vlasti prema svećenstvuu Dalmaciji.Neposredno nakon zauzimanjaDalmacije komunističke su vlastiusmjerile svoje djelovanje na obračuns tzv. »narodnim neprijateljem« i»suradnicima okupatora« pa su likvidiranetisuće osoba bez suda i osude.Među tim »narodnim neprijateljima«i »suradnicima okupatora« posebnomjesto pripadalo je katoličkom svećenstvu.To je vidljivo iz sačuvanihizvješća Ozne o držanju svećenstvau Dalmaciji nakon »oslobođenja«.Iz izvješća je vidljivo da su partijskeorganizacije i Ozna glavnim neprijateljimai najopasnijim protivnikomoznačili svećenstvo i Katoličku crkvubojeći se da bi ih mogli spriječiti dana svršetku rata dođu na vlast. Glavnimuporištima u djelovanju svećenstvau Dalmaciji Partija je označilaSplit i Sinj »jer su tu kadrovski bilinajsnažniji«. 9 Zato su u tim sredinamaaktivnosti svećenstva podrobnopraćene. U izvješćima agenti Ozneposebno naglašavaju da je međusvećenstvom zavladao velik strah,osobito nakon likvidacija i ubojstavasvećenika koji su se nakon »oslobođenja«organizirano provodili na vrgoračkom,makarskom i sinjskom,ali i na drugim mjestima u Splitskomakarskojnadbiskupiji.Nakon što su partizani 25. listopada1944. zauzeli Sinj, na tom supodručju iz samostana odvedeni fraAnte Cvitanović, fra Jozo Olujić, fraAnte Pavlov, fra Vlado Pavlov i fraAnte Romac te potom likvidiraninegdje na Vještić gori na Kamešnicidok je fra Metod Vezilić već ranijebio likvidiran. 10 Ubijeni su bezizrečene presude, što je bila početnapraksa u obračunu s »narodnim neprijateljem«u Dalmaciji. Bez obzirana opasnosti koje su im prijetile odpartijskih i oznaških provokatora,fratri i biskupijski svećenici revnosu vršili svoju službu održavajućiredovito svete mise i uzdržavajućižupe, što je Ozna redovito pratila iobavještavala Opunomoćstvo Ozneza splitsko područje, gdje se sastavljalomjesečno sumarno izvješće pokotarevima o raspoloženju i stanjuklera u Dalmaciji uoči svršetka ratai neposredno nakon njegovog svršetka.Oznini agenti upozoravaju da sesadašnje »protunarodno« djelovanjeklera ne opaža, nego se poglavito»sastoji u tome što preko ljudi bliskihnjima ubacuju razne parole o lošimodnosima nas i Engleza, o tome kakosaveznici nama nude hranu ali da minećemo da primimo i sl.« 11 Tako suS2013.2p7Zanimljiv članak o franjevačkom samostanu u Makarskoj u Drugom svjetskom ratu napisao je Tomislav Jonjić, U vrtlogupolitičkih promjena (Makarski samostan u doba NDH i komunističke Jugoslavije), na http://www.tomislavjonjic.iz.hr/makarski_sam.pdf8HDA, f. 1488 – Kotarski NOO Makarska 1942.-1943., NV-189/1818., Sreski (sic!) NOO za srez (!) makarski uputio je 30.studenoga 1942. nalog mjesnim NOO-ima, da strogo paze »na štetne političare u svom selu, t. j. na one Hajsesovce(sic!) koji nikako nisu htjeli pristat uz nas u narodno oslobodilačkoj borbi«. Dokument je citiran i u Tomislav Jonjić, Uvrtlogu političkih promjena (Makarski samostan u doba NDH i komunističke Jugoslavije), na http://www.tomislavjonjic.iz.hr/makarski_sam.pdf.9Hrvatski državni arhiv u Splitu (HR DAST), 0431, kut. 47. Izvješće opunomoćstva OZNE za splitsko područje II. OdsjekuOZNE za oblast VIII. korpusa NOVJ-e. Dokument je u cijelosti objavljen u zborniku Partizanska i komunistička represijai zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str. 247.10Navedeni podatci mogu se provjeriti u knjizi dr. fra Petra Bezine, Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolijei Zadarske nadbiskupije 1941. – 1992., Split, 2000.30

se na udaru represivnih partijskihslužbi našli i angažirani laici, vjernicibliski crkvenim strukturama. 12Za neke slučajeve u kojima suubijani svećenici naknadno su pisanepresude. Takav je primjer s presudomfra Metodu Veziliću. Iako suokolnosti njegova stradanja do krajanerasvijetljene, svakako se zna dasu ga odveli i ubili partizani. Jednitvrde da je obješen 18. svibnja 1944.dok drugi tvrde da je strijeljan i bačenu jamu 24. travnja 1944. PresudaVojnog suda pri štabu XX. divizijeVIII. korpusa izrečena je na smrtstrijeljanjem i to 18. svibnja 1944. Uobrazloženju stoji da je »na oslobođenojteritoriji vršio ulogu njemačko-ustaškogšpijuna izvještavajući ihredovno o kretanju, snagama, naoružanjui položajima jedinica NOV-ei aktivno i politički agitovao protivNOB-e«. 13 Fra Stanka MilanovićaLitru partizani su likvidirali u Sinju10. studenoga 1944. pod optužbomda je u Sinju bio »odlučujuća osobai suradnik pukovnika Potočnika«. 14Osobito je snažan bio psihološkirat koji je Ozna vodila protiv Katoličkecrkve i svećenstva u Dalmacijinastojeći svaku moguću situacijuiskonstruirati da bi se svećenici iredovnici kompromitirali u očimanaroda. Tako su, primjerice, lažnooptuživali časne sestre da u bolnicamaskidaju sa zidova parole i da svojimgovorom i držanjem rade protivNOP-a pa su ih »morali« uklonitiiz bolnica 15 , a kada su željeli uklonitičasne sestre iz škole, izvješćujuda »švore u domaćinskoj školi krivogledaju našu djecu koja pjevaju partizanskepjesme. Sa istima vrlo lošepostupaju dok su sa djecom namanenaklonjenih roditelja vrlo ljubaznei umiljate.« 16Svećenici po župama bili su podstalnom pratnjom doušničke mreže.Praćene su njihove aktivnostikao i propovijedi na svetim misamao čemu su se vodile bilješke. Bili suizloženi raznim oblicima pritisaka iobjeda. Partija je konstruirala razneoptužbe želeći u očima puka kompromitiratisvećenike, npr. da se »družesa ženskim osobama sumnjiva moralaili kako su suradnici okupatora iizdajica...«. 17 Zbog straha koji je nastupionakon likvidacija i progona na»oslobođenim teritorijima«, Partijase u mnogim mjestima nije moglaafirmirati niti išta učiniti narodu kojise okupljao oko svećenika i Crkve,zbog čega bi ona pribjegavala sličnimmetodama konstruirajući i lažnooptužujući svećenike. Takav je slučajbio u nekoliko splitsko-makarskihžupa, npr. u Slatini na Čiovu: »Ovoselo je vrlo loše raspoloženo NOP-u,narod je u rukama popa i učiteljice.Tamo K.P. ne postoji. Mjesni NOOne zna se ni maknuti niti što radi bezpopa i učiteljice. ... Učiteljica voli pitii nemoralna, sumnja se ima intimneodnose sa popom. ... Poduzećemomjere da se učiteljica otale smijeni ipostavi jedna odana NOP-u.« 18Ipak, najčešća optužba i »krimen«svećenika je da okupljajuvjernički puk, osobito mladež, kojutobože žele odvojiti od »ostalih dijelovamasa«. 19 Zbog toga je osobitapozornost agenata Ozne bila usmjerenana okupljanje mladeži po župama,na razne oblike pobožnosti imolitve koje su se organizirale prekokatoličkih udruženja i organizacija»Srca Isusova«, »Kćeri Marijine« ili»Žene trećeg reda«, »Marijina kongregacija«,»Kršćanska majka« i sl.Tako je Ozna među mlade angažiranelaike ubacivala svoje doušnike pase u brojnim izvješćima može pronaćikao, primjerice, za Kaštel Sućurac daje don Petar Katunarić »održao sastanaksa omladinom Srca Isusova.Na tom sastanku prisustvovalo je46 omladinki među kojima je bilo6 skojevki.« 20 Osobito je Ozni u očiupadalo kako »žene pojedinih drugovarukovodilaca često zalaze u crkvui pod utjecajem su popova«. 21Povijesne okolnosti11Hrvatski državni arhiv u Splitu (HR DAST), 0431, kut. 47. Izvješće opunomoćstva OZNE za splitsko područje II. OdsjekuOZNE za oblast VIII. korpusa NOVJ-e. Dokument je u cijelosti objavljen u zborniku Partizanska i komunistička represijai zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str. 247.12Na popisu likvidiranih osoba za područje kotara Sinj za neke osobe, npr. Franu Budimira i dr., koje su likvidirane bezizricanja presude nakon oslobođenja Sinja, kao razlog likvidacije stoji »zato što je i prije rata bio poznati klerikalac ifrankovac, što je odmah na osnutku NDH pristupio ustaškom pokretu i položio ustašku zakletvu te odmah počeo daradi za ustaški pokret, vršeći špijunažu u korist ustaša i denuncirajući agente NOP-a.«13Izvornik presude nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu (HDA), Zagreb, 1911., inv. Br. 5456.14(HR DAST), 0409, kut. 165. Izvornik Spiska likvidiranih narodnih neprijatelja poslije oslobođenja Sinja koji je OpunomoćstvoUDB-e za kotar Sinj dostavilo Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju – IV. odsjeku u Splitu. Dokument je objavljen uzborniku Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str. 820.15Hrvatski državni arhiv u Splitu (HR DAST), 0431, kut. 47. Izvješće opunomoćstva OZNE za splitsko područje II. OdsjekuOZNE za oblast VIII. korpusa NOVJ-e. Dokument je u cijelosti objavljen u zborniku Partizanska i komunistička represijai zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str. 247.16Isto.17HR DAST, 0431, kut. 1. Izvješće o stanju klera po kotarevima za travanj 1944. godine.18Isto.19Isto.20Isto.21HR DAST, 0431, kut. 47. Izvješće o stanju klera na Srednje Dalmatinskom području za svibanj 1945.S2013.2p31

Povijesne okolnostiGlede svećenstva u Vrlici premaizvješću Ozne iz prosinca 1944.»ono ne postoji, osim jednog svećenikakoji se sasvim drži povučeno.Na Muću također svećenstva nema.Također ne opaža se nikakav aktivanrad svećenstva u Omišu i Trogiruosim što se opaža kod ljudi njima bliskihizvjesni tendeciozni komentarikao i kod onih u Sinju.« 22Već u izvješću o stanju među kleromza svibanj 1945. stoji: »U Vrlicifratar još ne pristupa u organizovanjeomladine u katolička pjevačka društva,niti pokušava pridobiti omladinuili dio masa na način kako to radikler u drugim kotarevima dok su udrugim kotarevima Omiš i Trogiruspjeli organizirati katolička udruženjaa u Sinju samo djelomično dok sužupnika u Muću don Juru Fratrovićazatvorili pa je u prvim vremenimažupa ostala bez svećenika.« 23Katolički kler u Dalmaciji očekivanoje zahvatio strah od NOV-ajer su se komunističke vlasti nakonzauzimanja Dalmacije, obračunavajućise s »narodnim neprijateljem«, uprvom redu obračunali s Katoličkomcrkvom i njezinim klerom. 24U izvješću koje je Ozna sastavilaza Komitet KP za Dalmaciju o stanjuu Dubrovniku nakon oslobođenjastoji da »sa popovima nitko dosada nije razgovarao, iako svi tvrdeda sve neprijateljstvo u Dubrovnikudolazi od njih.« 25 Ovakav stav mogućeje protumačiti kao potrebu da seopravdaju ranije poduzete likvidacije»narodnih neprijatelja« u Dubrovniku,među kojima i svećenika. 26Veliku poteškoću za Komunističkupartiju u odnosima s Crkvom isvećenstvom predstavljalo je pitanjepredavanja vjeronauka u školama.Prema odlukama ZAVNOH-a vjeronaukje, naime, bio izborni predmet,a samo u dubrovačkom kotaruodaziv đaka koji su se izjasnili zavjeronauk bio je više od 90 %. 27 Bu-S2013.2p22Hrvatski državni arhiv u Splitu (HR DAST), 0431, kut. 47. Izvješće opunomoćstva OZNE za splitsko područje II. OdsjekuOZNE za oblast VIII. korpusa NOVJ-e. Dokument je u cijelosti objavljen u zborniku Partizanska i komunistička represijai zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str. 247.23HR DAST, 0431, kut. 47. Izvješće o stanju klera na Srednje Dalmatinskom području za svibanj 1945.24Više o tome u: dr. fra Petar Bezina, Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije i Zadarske nadbiskupije1941. – 1992., Split, 2000.25HR DAST, 0438, 26/245, »Zapažanja o pojavama u Dubrovniku« koja je OZNA za oblast VIII. korpusa NOVJ dostavilaOblasnom komitetu KP Hrvatske za Dalmaciju od 16. veljače, 1945. Dokument je objavljen u zborniku Partizanska ikomunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str. 340.26Samo je u prvom valu likvidacija u Dubrovačkoj biskupiji likvidirano osam od šesnaest svećenika koliko su ih likvidiralipripadnici NOVJ-e.27HR DAST, 0438, 26/245, »Zapažanja o pojavama u Dubrovniku« koja je OZNA za oblast VIII. korpusa NOVJ dostavilaOblasnom komitetu KP Hrvatske za Dalmaciju od 16. veljače, 1945. Dokument je objavljen u zborniku Partizanska ikomunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str. 340.32

dući da je Partija pod svaku cijenunastojala odmaknuti mladež od Crkvei umanjiti utjecaj svećenstva nanarod, vršila je pritisak na svećenike,ali i na pučanstvo optužujući svećenike»za protunarodni rad i suradnju sokupatorima i narodnim neprijateljima«.Stoga i ne čudi da su svećenstvooznačili glavnim neprijateljima i dase u izvješću navodi da »za tako velikipostotak oko 90 % upisanih đakana vjeronauk, ne može se reći da sureligiozni, već prosto su pripušteniutjecaju popova i fratara... Radi ovogasada traže da se vjeronauk đacimapredaje, a pošto se nemože dozvolitioni napadaju našu demokraciju.« 28Partija je, dakle, svog izravnog neprijateljavidjela u Katoličkoj crkvikoja je prema njenim uvjerenjimastajala »između njih i naroda«.Na sastanku Oblasnog komitetaza Dalmaciju 24. prosinca 1944.u Splitu istaknuto je da kod narodasplašnjava povoljno raspoloženje zapartizanski pokret zbog aktivnogdjelovanja svećenstva naročito naBraču i u Sinju. 29 Stoga su u tim kotarevimaodjeljenja Ozne posebnopratila kretnje i raspoloženje klera.Najavljujući skori obračun s HSSom,Vladimir Bakarić je na savjetovanjupolitičkih sekretara Oblasnogkomiteta KPH za Dalmaciju 6. veljače1945. naglasio: »Popovi su namneprijatelji. Katolička crkva je pripremalai odgajala sve što je ustaškoi nezdravo u narodu... Budno pazitisvaki njihov korak i tražiti intervencijuFronte. Neka sam narod, nekasvaki naš čovjek raskrinkava i udarapo njihovim smicalicama, neka ihtjera kad dođu da unašaju nemir iruše jedinstvo.« 30 Na tim stavovimasvoje će uporište temeljiti i Okružnikomitet KPH za Makarsku: »Popovisu najjače uporište reakcije, isto takokao što su bili najglavniji nositeljifašizma kroz NOB. Kampanja ćese sprovesti ali nećemo da dolazimou direktan sukob sa Vatikanom alizato ćemo ovo pitanje postavljatiodozdo, preko samog naroda, da ihbojkotuje i izmlate jajima i slično.« 31Borba koju su jugoslavenski komunistivodili protiv Katoličke crkvei njezinog svećenstva u Dalmacijisvodila se na optužbe za »protunarodnirad« i podupiranje »reakcije«pri čemu se nisu iznosile konkretneoptužbe za konkretna djela nego subrojne fraze o »protunarodnom raduklera«, »razbijanju jedinstva naroda«i sl. Iz svega se može zaključitida glavni cilj Komunističke partijei njezinih represivnih službi nije biokažnjavanje eventualnih stvarnihpočinitelja nekih konkretnih djela,nego se radilo o obračunu s nepoćudnimljudima i idejama. Katoličkesvećenike svrstavali su, pak, u glavneneprijatelje.Engleski književnik i obavještajacEvelyn Waugh u svom će poznatomizvješću o stanju Katoličkecrkve u Hrvatskoj, između ostaloga,navesti: »Partizani ne prave razlikuizmeđu svojih političkih protivnika isuradnika neprijatelja. Tako se svakisvećenik koji se istaknuo u pružanjuotpora komunizmu javno osuđujekao narodni neprijatelj...« 32 Britanskadiplomacija pri Sv. Stolici izvješćivalaje 11. svibnja 1945. kako supartizani u svakom selu uspostavilistrahovitu diktaturu komunističkepartije. Likvidiraju sve neprijateljeili one koje takvima smatraju. Toopravdavaju tobožnjom suradnjoms okupatorom, ali je pravi cilj uspostavljanjekomunističke diktature:»Oni jednostavno žele eliminiratisve one predstavnike naroda kojibi ih jednog dana mogli spriječiti unjihovoj težnji da boljševiziraju oslobođenuJugoslaviju. Među takvimasu, svakako, i katolički svećenici kojimeđu narodom uživaju veliko poštovanjei autoritet i koji su, u stvari,duhovni vođe naroda, posebno u Hrvatskoji Sloveniji.« 33 Svih tih strahotanije bila izuzeta ni Katolička crkvau Dalmaciji ni dalmatinski kler kojise nakon oslobođenja prvi našao naudaru Ozne. 34 Povijesne okolnosti28Isto.29Dokument je citiran u Tomislav Jonjić, U vrtlogu političkih promjena (Makarski samostan u doba NDH i komunističkeJugoslavije), na http://www.tomislavjonjic.iz.hr/makarski_sam.pdf, izvornik: HDA, f. 1228 – Oblasni komitet KPH zaDalmaciju 12/1944, KP-297 (935-988), KP-298 (989-1121), sv. 1, br. KP-297/968. Zapisnik od 24. prosinca 1944.30HDA, f. 1228 – Oblasni komitet KPH za Dalmaciju II-III/1945, sv. 4, KP-298 (1011-1042), br. KP-298/1014. dokument jeobjavljen u zborniku Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str.329.31Tomislav Jonjić, U vrtlogu političkih promjena (Makarski samostan u doba NDH i komunističke Jugoslavije), na http://www.tomislavjonjic.iz.hr/makarski_sam.pdf; HDA, f. 1223 – Okružni komitet KPH Makarska, sv. 1. Knjiga zapisnikasastanaka OK KPH za Makarsku 1944-1945., zapisnik od 22. veljače 1945.32Tomislav Jonjić, U vrtlogu političkih promjena (Makarski samostan u doba NDH i komunističke Jugoslavije), na http://www.tomislavjonjic.iz.hr/makarski_sam.pdf.33Danas, br. 487, Zagreb, 18. lipnja 1991., nav. prema J. FRANULIĆ, n. dj., 33b.; citirano u djelu Tomislava Jonjića, U vrtlogupolitičkih promjena (Makarski samostan u doba NDH i komunističke Jugoslavije), na http://www.tomislavjonjic.iz.hr/makarski_sam.pdf34Više o tome u djelu dr. fra Petra Bezine, Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije i Zadarske nadbiskupije1941. – 1992., Split, 2000.S2013.2p33

PovjerenstvaHERCEGBOSANSKI VLASTODRŠCIKAO DA SLIJEDE ODNAROĐENU POLITIKUVLADAJUĆIH U DRŽAVI HRVATSKOJO radu općinskih povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta izDrugoga svjetskog rata i poraća► Piše: Darko JukaS2013.2pNijedno novo općinsko povjerenstvoza uređivanje i obilježavanjegrobišta iz Drugoga svjetskog rata iporaća u proteklomu polugodišnjemrazdoblju nije ustrojeno. Vlasti su,kako mjesne, tako i one na najvišimrazinama, i nadalje previše tihečime opravdavaju sumnju puka dase i u Herceg Bosni slijedi odnarođenoponašanje državnih prvaka uHrvatskoj. Dio postojećih povjerenstava(i nadalje postoje samo ona uBusovači, Čitluku, Ljubuškom, Neumu,Posušju i u Širokomu Brijegu)nastavlja raditi u granicama svojihmogućnosti, ali dio ni toliko.U Ljubuškomu je i dalje vrlo aktivno.Naime, u siječnju su na Tomićanjivi otkrivene kosti ubijenogafra Martina Sopte zajedno s još 27ostataka hrvatskih mučenika. Iz Neumanajavljuju postavljanje spomenobilježjana otkrivena grobišta, a učitlučkomu je Podadrežnju svetommisom i prigodnim polaganjem vijenacaodana počast mučeništvu petoricehrvatskih časnika i dočasnika izDrugoga svjetskog rata.Širokobriješko povjerenstvoučinilo je, pak, izvanredan pothvathrabro rasvijetlivši desetljećimačuvanu tajnu o stvarnim žrtvamakoje su ležale podno tzv. kamenogcvijeta, usred te stare hrvatske općinekojoj se nastojalo zatrijeti i ime.Dirnuvši u osinjak, izazvali su valnezadovoljstva kod neistomišljenika,a time je postignuto ono najbitnije,odnosno nadaleko se konačno čuloza priču koje su one mučeničke kostidugo željele ispričati i konačno počivatiu miru Gospodnjemu. Također,izrazito je bitno postignuće što suove godine općinske vlasti u ŠirokomuBrijegu 7. veljače, dan kada sukomunističke postrojbe mučki ubiledvanaest širokobrijeških franjevaca,proglasile Danom sjećanja na pobijenefranjevce i puk. Taj bi primjer obveznomorale slijediti i druge općine,a u prvomu redu Grad Mostar, naposejer tamo još ima onih koji 14.veljače, dan zločina, dan mučeništvai pokolja, sramotno nazivaju danomoslobođenja.U Širokomu je Brijegu, nakonpripadajuće procesije, a pod svetommisom 7. veljače, tadanji provincijalhercegovačkih franjevaca dr. fra IvanSesar kazao da je Katolička crkva naovim prostorima »jačala kroz stoljećapoglavito mučeničkom krvlju svojihsinova«, a vicepostulator postupkamučeništva »Fra Leo Petrović i 65subraće« fra Miljenko Stojić obznanioje da su uvjereni u otkriće jošjedne jame, one u Grabovoj Drazi,u kojoj su posmrtni ostatci dvojiceubijenih hercegovačkih franjevaca,onih iz Izbična. Najavio je da će jupokušati istražiti, jednako kao i jamus tijelima šezdesetak ubijenih u Biokovu,među kojima je navodno i skupinahercegovačkih franjevaca.Na žalost, pozitivne reakcije vlastodržacaviše su iznimkom no pravilompa i predsjednik Hrvatskogaintelektualnog zbora u BiH dr. sc.Mile Lasić u prigodi promidžbe knjigeSvjedočanstva o stradanjima Hrvataautora fra Mate Tadića i ŽelimiraCrnogorca u Širokomu Brijegu ističeda je trebalo više od 20 godinaza objavu te knjige i da činjenica opremalenu broju takovih djela jasnosvjedoči o nebrizi državnih institucijaza izradbu hrvatskoga žrtvoslova i zaodavanje zaslužene počasti umrlimaza svoju vjeru i za svoj narod. Istomje prigodom povjesničar dr. sc. JosipJurčević ocijenio da značajnije istraživačkeprojekte na tomu područjuizravno ometaju aktualne vlasti uHrvatskoj. »Na ozemlju bivše Jugoslavijezasad je zabilježeno višeod 1.700 grobišta, nastalih nakonDrugoga svjetskoga rata, od čegaih je u Republici Hrvatskoj 850, a uBiH oko stotinu«, kazao je Jurčević.Na javnoj vukovarskoj tribini nazivljaU potrazi za istinom čulo se da supredstavnici Počasnoga bleiburškogvoda i članovi Udruge »Hrvatskikrižni put« predali predsjednikuPovjerenstva za hrvatski žrtvoslovbiskupu Mili Bogoviću sve podatkenegdanjega državnog Povjerenstvaza utvrđivanje ratnih i poratnih žrtavaDrugoga svjetskog rata, ukinuta2002. Izviješteno je da je zabilježeno261.415 žrtava rata i poraća, od togau Hrvatskoj 153.700, u BiH 99.228te u Sloveniji 8.487.Od hrvatskoga žrtvoslova, Boguna hvalu, ne odustaje i ne kani odustatiCrkva u Hrvata, što svjedočeneumorni članovi Povjerenstva Hr-34

vatske biskupske konferencije i Biskupskekonferencije BiH za hrvatskimartirologij. Inače, u ožujku 2013.biskupi HBK i BK BiH donijeli suzajedničku odluku o tomu da svakažupa, na svojemu području, trebaprikupiti točne i cjelovite podatke okatoličkim žrtvama Drugoga svjetskograta i poraća, navesti pronađenagrobišta i potražiti ona koja sujoš skrivena. Popis tih žrtava bit ćeobjavljen u hrvatskomu žrtvoslovu.Među njima će zbog postupka mučeništvanastojati izdvojiti one koji suumrli mučeničkom smrću. PredsjednikPovjerenstva HBK i BK BiH zahrvatski martirologij mons. Bogoviću travnju je, na 37. međunarodnomsimpoziju profesora filozofije i teologije,održanu u Sarajevu, predstavioprijedlog Povjerenstva za održavanjeznanstvenoga skupa o temi Mučenicii mučenički trag(ovi) u hrvatskoj prošlosti,i to u suorganizaciji s hrvatskimvisokim teološkim učilištima.Tijekom dugih, krvavih stoljećapotlačenosti i života hrvatskogapuka pod tuđinskim, neprijateljskimvladarima i vlastima, hrvatski sunam crkvenjaci, prvaci i oni odabranimeđu običnim svećenstvom, pronosilii pronijeli svjedočanstvo istine,očuvali nam vjeru i živote, zalog ijamstvo sutrašnjice. Oni pokazujukako i danas za to imaju snage premdazaista nismo očekivali da ćemo,nakon onih ponosnih 90-ih godinaprošloga stoljeća, to od Crkve moratiopet tražiti. PovjerenstvaSTRATIŠTA I GROBIŠTA U OPĆINI LJUBUŠKI► Piše: Ante Čuvalo – Vice NižićOvo je već treća godina otkako je otpočelo iskopavanjezemnih ostataka naših očeva, majki, djedova, fratarai drugih sugrađana koje su u Ljubuškom komunisti, usvojoj bezbožnoj, antivjerskoj i antihrvatskoj ideološkojzaslijepljenosti, pobili bez suda i presude krajem Drugogasvjetskog rata te u poraću. Povjerenstvo za istraživanje,obilježavanje i uređivanje grobišta ove općine, kojeje utemeljeno krajem 2009., do sada je pronašlo ostatkešezdeset i jedne (možda 62) komunističke žrtve. Međunjima su najvjerojatnije dvojica fratara, a DNK analizadosad je potvrdila da je jedan od njih fra Martin Sopta.Istražena grobištaNa grobištu zvanu Tomića njiva pronađeno je 28ljudskih zemnih ostataka. Arheolog Tihomir Glavaš, podčijim se vodstvom iskapanja obavljaju, izvješćuje da ovostratište i danas pruža pravu sliku strave i užasa koja seodvijala toga kobnoga dana i trenutaka egzekucije. Arheologijasvjedoči da su žrtve kopale jamu u koju su bileubačene. Ona nam pomaže rekonstruirati i gdje je stajaostražar koji ih je čuvao dok su kopali, pravac iz kojeg suprilazili jami, kao i mjesto s kojega su u njih pucali tekako su naknadno u tu rupu ubačena još dva mrtva tijela,a jedno nije bilo ni potpuno zatrpano.Na mjestu zvano Bare pronađeno je 18 ili 19 ljudskihkostura. Razlog zašto se ne može (još) sa sigurnošću potvrdititočan broj jest oskvrnjenje grobišta tijekom nekihprijašnjih radova. Preko njega je, naime, kopan drenažnikanal i tom su prigodom oštećene kosti ubijenih pa je jošnesigurno je li riječ o jednom ili dvama oštećenim kosturima.Gdje su završile kosti, odnosno komadi kostijukoje su nađene tijekom kopanja kanala, ne zna se. Ostalaje šutnja!Na općinskom zemljištu iza zgrade MUP-a pronađenisu ostatci 12 žrtava. Tu je nekoć bio bunar i vrt ukojem su žandari mogli uzgajati povrće. Ostatci bunaraotkopani su i u njemu nije bilo ljudskih kostiju. Na temeljuusmene predaje mislilo se da je tu ubijeno više žrtava,ali i nakon temeljita iskopavanja nije pronađeno više oddvanaest ljudskih zemnih ostataka.U Pregrađu, u vinogradu koji je danas dio okućniceobitelji Boban, otkopana su dva groba iz vremena Drugogasvjetskog rata ili poraća. Grobovi su bili jedan uzdrugoga i žrtve pokopane na dubini od 80 cm. Mještanisu brinuli o grobovima, palili svijeće i donosili cvijeće,kao što i jest to običaj u hrvatskom narodu, ali se ne znatko je pokopan u tim grobovima. Ako netko o ovom slučajuima ikakvu informaciju, neka se javi Povjerenstvu.Ostatci dvojice pokojnih pohranjeni su u limene kutije ičekaju na daljnje analize.Vrijedno je također napomenuti da se Povjerenstvopobrinulo i za zemne ostatke poginulog američkog zrakoplovca,narednika Menelausa T. Miaskiewicza, koji jepoginuo prigodom pada američkog vojnog zrakoplova18. svibnja 1944. u Stubici. Njegove su kosti predaneAmerikancima i pokopane u njegovu rodnom mjestu Salemu Massachusettsu. Američki dužnosnici bili su zadivljenisaznanjem kako su Stubičani brižno pokopali ovogvojnika i brinuli sve ove godine o njegovu grobu. Stručanrad arheologa Glavaša i Povjerenstva također ih je ugodnoiznenadio te su bili na svemu zahvalni.S2013.2p35

PovjerenstvaS22013.pGrobište iza općinske zgradeŠiroj je javnosti poznato da je iza općinske zgradeubijeno i zakopano nekoliko žrtava komunističkogazlosilja. Još se ne može zasigurno reći koliko je ljudi tupobijeno. Predaja govori o 10 do 12 osoba. Prema objavljenusvjedočenju pokojnoga Zvonimira Vebera, tamo suzacijelo ubijeni i zakopani Stojan Matić iz Teskere, PeroKorać iz Humca, Mijo Šiljeg iz Vašarovića i Mijo Dodigiz Trebižata. Za vrijeme iskopavanja dolazilo je više osobai kazivalo što su čuli od starijih nastojeći pomoći prilociranju grobišta koliko su mogli na čemu im je Povjerenstvoiznimno zahvalno. No, svi pokušaji pronalaženjagrobišta nisu do sada donijeli konkretne rezultate. Radovisu obavljeni u podrumu općinske zgrade, odnosno utamošnjem ratnom skrovištu. Međutim, nisu pronađeninikakvi posmrtni ostatci. Podrobno je istražen i potravljenprostor iza zgrade, ali ni tamo nije pronađen nikakavgrob ili grobovi.Originalni planovi zgrade, koji su pronađeni u Sarajevu,ukazuju da je još u austrijsko vrijeme iza općinskezgrade postojala tamnica i da su iz zgrade vodila dva tunela,jedan u mušku, a drugi u žensku tamnicu. Tamničkeprostorije nalazile su se otprilike gdje danas završavapopločan prostor prema parkiralištu iza zgrade u kojoj jedanas policija. Zemni ostatci ubijenih možda se nalaze ujednom od tih danas zatrpanih tunela ili u podzemnimprostorijama bivše tamnice. Gotovo cijeli taj prostor danasje zabetoniran i popločan, a na njemu je podignutspomenik.Što i kako dalje? Iskopavanje na ovom grobištu ostajejoš otvoreno za daljnje istraživanje i nadamo se da će senaći način kako doći do zemnih ostataka i ovih nevinihžrtava.Mostarska VrataViše osoba iz Mostarskih Vrata svjedoči da su u proljeće1945. ubijena dvojica mlađih ljudi na području ovogsela. Od Blage Lučića saznali smo da je Grgo Tomić uskoroiza tog zločina vidio mrtve ostatke dviju žrtava. Našlismo se s Grgom i Blagom 4. listopada 2012. i Grgo nasje poveo blizu mjesta tog stratišta. On svjedoči sljedeće:»Južno od Lazine Franje Bošnjaka bila je jedna udolinaduga oko 100 ili više metara i široka oko 50 metara. Tusu nekad seljani palile klačine. U proljeće 1945. ja samtu čuvao ovce i prolazio kraj jedne kupine iz koje je virilacipela. Htio sam pogledati cipelu, ali kad sam došaobliže, vidim da je ona na nečijoj nozi, odnosno na mrtvučovjeku. Vidio sam dva mrtva tijela. Poplašio sam se i pobjegao.Dotrčao sam kući i kazao što sam vidio. Stariji sumi rekli da se o tome ne smije govoriti. Šutjeli su stariji idjeca, a svatko je znao da je na tom mjestu izvršen zločin.Šutjelo se sve do propasti komunizma i Jugoslavije. Ali,ipak se znalo i šaputalo da je Ahmo Alendar zvani Piciću to vrijeme proveo dvojicu mladića kroz selo, koji bi poizgledu odjeće mogli biti iz susjednih dalmatinskih sela, ida ih je on ubio na gore spomenutom mjestu.«U siječnju 2013. svjedoči Rudo Primorac da je početkom1980-ih kao mladić išao s jednom skupinom u lov.Među njima bio je i Tihomir Bošnjak, rođen početkom20-ih godina. Kad su bili u udolini koju spominje i GrgoTomić, Tihomir mu je potiho rekao neka s njim pođe ida će mu nešto pokazati. Malo su se odvojili od drugihi Bošnjak mu je u jednoj šikarici pokazao ljudske kostikoje su virile ispod kamenja. Rekao mu je da su tu poslijerata ubijena dvojica mladića.Nadalje, Danilo Lučić priča kako se u selu pamti ičuva usmena predaja o ubijenoj dvojici mladića i da ihje ubio već spomenuti Alendar, koji je u Ljubuškom biojedan od poznatih egzekutora poslije Drugoga svjetskograta. Usmena predaja također kaže da su tijela poginulihmladića našli Pavlovićevi čuvari stoke i da su oni na njihnabacali kamenje jer nitko od starijih nije ni smio doćido mjesta zločina, a kamoli mrtve pokopati. Pričalo seda su Bošnjaci iz sela našli i neke osobne dokumente tihmladića, ali o tomu (još) nema nikakvih dokaza.Danas ta dolinica ne postoji, poravnana je. Ona senalazi iza dugih zgrada Stanislava Mucića u kojima sustrojevi za izlijevanje cementnih greda i blokova. To bitrebalo biti 50-tak metara prema glavnoj cesti od postojećegvrlo visokog stupca za noćnu rasvjetu. U studenome2012. članovi Povjerenstva (Nižić, Čuvalo i Veber)otišli su s gospodinom Grgom Tomićem da bi moždaipak pronašli kakav znak koji bi svjedočio o zločinu. Alibilo je to bez uspjeha. Pričali smo i s ljudima koji su ravnaligore spomenutu udolinu. No, oni nisu tijekom radazamijetili nikakve ljudske ostatke na tom mjestu. Malo ječudno da se nitko u selu nije sjetio reći izvođačima radovada se tu nalaze kosti dvojice ubijenih poslije Drugogasvjetskog rata. Po svemu sudeći, kosti ubijenih ostat ćetamo gdje su i dosad bile. Sačuvat će se samo sjećanje nate nepoznate žrtve komunističkoga terora. Ako slučajnonetko ima kakva dodatna saznanja o tom slučaju, neka sejavi Povjerenstvu da barem možemo zapisati iskaze svjedokaili usmenu predaju o ubijenima.Kod škole »Marko Marulić«Postoji usmena predaja drugog naraštaja da je jednaosoba (spominje se i ime) ubijena i pokopana na sjeveroistočnojstrani zgrade osnovne škole »Marko Marulić«,lijevo od puta koji vodi od glavne ulice prema stražnjemulazu u školu. Navodno je arhitekt znao za grob pa jezgradu na toj strani projektirao tako da ne ošteti grobište.Oni koji su možda tomu svjedočili ili o tomu pobližečuli od svojih bližnjih, a nisu nam do sada prenijeli svojasaznanja, neka to naprave što prije. Svaka informacija,ako je vjerodostojna, dobro će doći u traganju za nevinimžrtvama.36

Grobište »Bare« u LjubuškomJama u KaščuOvim putem obraćamo se javnosti s jednom specifičnomzamolbom koja se posebice odnosi na mještane Kaščai okolnih sela. Naime, poznati hercegovački franjevaci pisac fra Janko Bubalo u svojoj knjizi Apokaliptični dani(Zagreb, Matica hrvatska, 1992., str. 197. – 198.) pišesljedeće: »...u selu Kašču šipovačke župe, u jednoj jami,našlo se petnaestak ljudi, koji su se – nevini i samo odstraha – kraće ili dulje vremena sakrivali oko svojih kuća.Iako se svatko svakoga bojao, njih je zajednička nevoljaipak zbližavala i vezala, pa su se s vremenom svi našli utoj kraškoj jami ne znajući možda ni sami što su od togaočekivali. Međutim, svaki je kraj (kao i sada!) imao svojihizdajnika-doušnika, koji su – uza sav oprez – ipak doznalida se u toj jami netko sakriva. Hrana im je dostavljana najedan upravo tajanstven način! Tako da – iako su im čestozasjedali – nisu nikada uhvatili nekoga od dostavljača.Za hvatanje ili likvidiranje te skupine bio je zaduženveć spominjani zločinac Franjo Gadže iz Grabovnika sasvojom takozvanim “drvenom milicijom”. Bila je to skupinaod tridesetak pokupljenih ali beskarakternih tipova,koji su s puškom i bombama, u civilnim odijelima, samos partizankom kapom, stalno krstarili i haračili krajemod Studenaca do Drinovaca.Kad su doznali za tu skupinu u jami, više puta suprebrali taj teren zarastao dosta krupnom smrekom. Višeputa su gotovo svaki kamen prevrnuli, ali uzalud. A ovijadni utamničenici mudro su se dosjetili, pa su na samamala vratašca jame navukli jedno veće stablo odsječenesmreke, koje je davalo dojam da ju je Bog još davno tuzasadio. A kad bi došla dobro smišljena veza, smreku biza čas pomakli, obavili brzo posao, te bi smreku pažljivoponovo “zasadili” i oprezno se izgubili.Gadže se, iako je bio rođeni kriminalac, ne bi tomelako dosjetio, ali se sjetio netko od njegovih suzločinaca.Raširili su se i počeli su tresti svaku smreku, dok senisu namjerili i na onu koja je tako uspješno te jadnikečuvala. Naravno, Gadže i ta banda brzo su se sletjeli okotražene jame. Počeli su zvati, psovati i prijetiti bombama.Jadni utamničenici, vidjevši da su konačno otkriveni, aosjećajući se i nevinim, ponudili su se da će svi – jedanpo jedan – (drugačije nisu ni mogli) izići. Ali Gadže jeonda svojima naredio da pripreme bombe i – dok se ons utamničenicima dogovarao o navodnim uvjetima predaje– da upale upaljače te ih nemilosrdno pobacaju ujamu. Nastao je prasak bombi i urlik jadnika u jami, dokse konačno nije sve stišalo kao u grobnici, koja je to timčasom i postala. I do današnjeg dana to ostala. Zločincisu na koncu dobro zazidali vrata jame i “slavodobitno”se povukli.Ovo mi je jednom kao svoj junački čin ispričao samFranjo Gadže, a drugi put jedan plemenit čovjek koji jeu toj akciji sudjelovao, a umalo poradi toga nije poludio.Inače se to brzo doznalo, ali tko je smio o tome i govoriti,kamo li....«Pokušavali smo nekoliko puta uz pomoć lokalnihljudi pronaći tu nesretnu jamu u kojoj se i danas nalazeposmrtni ostatci petnaestak žrtava, ali nije bilo uspjeha.Pronašli smo dvije duboke jame s uskim otvorom, međutimone nisu bile mjesto ovog zločina. Ima li itko u Kaščui okolici ikakvih saznanja o toj jami i spomenutu slučaju?Kako i čitamo, fra Janko je sve čuo od dvojice sudionikau ovom zločinu što potvrđuje istinitost samog događaja.Bilo bi čudno da baš nitko u dotičnom dijelu naše općinenije ništa čuo o ovom zločinu i da se nije spominjala jamakoja je progutala toliko ljudi. Zato molimo sve starijeosobe ili one koji su nešto o ovom čuli od svojih pokojnihda nam pomognu pronaći to mjesto koje sakriva nevinežrtve »antifašističke revolucije«.Jama kod JagodnjikaNa Bučinama, nedaleko od puta koji je nekoć vodioiz Pregrađa prema Čeveljuši, postoji jama blizu zemljištaJagodnjik u koju su partizani poslije rata ubacili dvoježivih ljudi. O tome smo do sada pobliže saznali od gospođeIvice Grgić iz Vitaljine. Devedeset joj je godina alije, hvala Bogu, još bistra uma i dobra zdravlja.Baka Ivica priča kako je u jesen 1945. njezina prasvekrvaKata, r. Tomas (Kelava), čuvala ovce nedaleko odgore spomenute jame, koja je blizu groblja u Vitaljini ipokraj puta iz Vitaljine prema Humcu. Čula je da netkoiz jame vapi: »Izvadite me«. Premda se prepala, pitala je:»Tko si? Ima li još itko u jami«? U blizini su bile i dvijecure pastirice - Maca Ćuže i Mara Landeka. One su pitaleKatu: »Što je baba, s kim ti govoriš?« I one su došle kbabi i čule kako čovjek i dalje moli: »Izvadite me«. Pitaju:»Tko si?« »Ja sam Luka Luburić iz Studenaca, a samnom je i Marko Milićević. On je mrtav.« Milićević jetakođer bio iz Studenaca. Baba se poplašila jame i svegatoga pa je govorila Luki: »Ne boj se, idem ja kući donijetikrštene vode i reći ću da ste u jami.« U nas su strahovaliod jama pa joj je pala na pamet krštena voda.Što je čula, baba je kazala ljudima koji su nedalekood tog mjesta pripremali klačinu, no oni su se bojali ištapoduzeti. Svakoga je bilo strah da može izgubiti glavu.PovjerenstvaS 22013. p37

PovjerenstvaS22013.pI netko je od njih otišao u Ljubuški javiti »narodnimvlastima«. Nisu rekli da znaju tko je u jami. Odmahsu došli drugovi iz Ljubuškog, potjerali ljude kućama,postavili stražu i nitko nije smio blizu jame. Narod nijeznao što se dalje događalo, niti se o tome smjelo govoriti.U proljeće, kad su ljudi orali, zapazili su da iznadvodopada Kravice u rijeci pliva mrtvo tijelo. Izvadili suga i pokopali.Od Studenčana saznajemo da je iznad vodopada Kravicevoda izbacila tijelo Marka Milićevića (rođen 1902.) imještani su ga pokopali uz rijeku, tamo gdje su ga i pronašli.Poslije pada komunizma njegovi zemni ostatci prenesenisu i pokopani u mjesno groblje. Tijelo pokojnogLuke Luburića (rođen 1903.) nikad nije pronađeno. Partizanisu tu dvojicu Studenčana krivo optužili za ubojstvonekog Srbina, a u stvari njih su dvojica tom dotičnomčovjeku pomogli kad ih je zamolio da mu posude živinčeda bi mogao potjerati sukno koje je autobusom dovezaodo Studenaca, a nosio ga je na valjanje u stupu koja jebila u mlinici na Kravicama. Oni su mu posudili magarei on je otišao u mlinicu, no na tom ga je putu netko ubio.Umjesto da ispituju tko ga je ubio, vlastodršci su zgrabilitu dvojicu i bez ikakva suda i presude žive ubacili u jamu.Po svjedočenju Blage Lučića iz Mostarskih Vrata palaje još jedna, a možda i dvije žrtve, samo zato da bi sezataškao zločin u jami kraj Jagodnjika. Kako je jama, naime,blizu puta što je vodio prema mlinici Čeveljuša, krajnje je prolazio jedan Maksumić iz Gradske, otac DžafeMaksumića, kojega je Blago dobro poznavao. Maksumićje čuo glas(ove) iz jame kako vape za pomoć. Kad je došaou mlinicu, ispričao je što je čuo i to ga je stajalo glave.Ozna je sve doznala i da se ne bi saznala istina, Maksumićasu ubili, a u jamu bacili bombe. Tijela ubijenih izvuklisu iz jame i bacili u Trebižat. Potom su u jamu spustilinekog čovjeka da vidi da u njoj nema nikoga, da nemaljudskih tijela i da to javno posvjedoči. Nadalje, u knjiziSpomenica ljubuškim žrtvama (str. 74.) nalazimo podatakda su Aliju Maksumića Bijelkića 1946. ubile jugoslavenskevlasti u Gradskoj zajedno s njegovom nevjestom Hatomzbog suradnje sa škriparima. To bi ubojstvo moglobiti vezano s onim što nam priča gospodin Blago Lučić odogađaju u jami pokraj Jagodnjika. Navedena je godina1946., ali ako je njihovo ubojstvo vezano sa spomenutomjamom, moglo bi to biti i krajem 1945.Da bi pokrili svoja nedjela, komunističke vlasti, odnosnoSUBNOR Ljubuški, nad ovom su jamom 1961.podigli spomenik navodno ustaškim žrtvama iz 1941.Na tom cementnom spomeniku, izlivenu nad jamom, pisaloje: »Vaša tijela i njihova djela padoše u vječnu tminuove jame.« Poznato je da je te godine u ovom kraju bilozlodjela s hrvatske strane, ali ona nisu imala nikakve vezas jamom na Bučinama. Komunisti su stavili spomeniksamo da bi prekrili svoje zločine te okrivili druge i za onošto nisu počinili.Grob talijanskoga vojnikaU Zvirićima postoji grob talijanskoga vojnika koji jeubijen krajem Drugoga svjetskog rata i zakopan u selu.Njegov grob će također biti otvoren, kosti ekshumirane ipredane predstavnicima talijanskih vlasti.DNK analizaViše puta ljudi pitaju o identifikaciji pobijenih. Svakako,najviše se žuri potomcima koji smatraju da su zemniostatci njihovih najmilijih među pronađenima u gore navedenimgrobištima. Na žalost, najveći problem je novac.Kako i znamo, novac se nađe za razne stvari, ali zaovakve pothvate teško ga je dobiti! Ovim putem molimorodbinu da bude strpljiva i spremna dati krv za potrebeidentifikacije, ako se za to iznađu potrebna novčanasredstva.Obilježavanje stratišta i grobištaDužnost Povjerenstva je ne samo pronaći stratišta igrobišta, istražiti ih, identificirati i dostojanstveno pokopatižrtve nego i trajno obilježiti ta sveta mjesta. Zatoupozoravamo javnost i one na čijem su zemljištu grobištapronađena da će u skorijoj budućnosti biti izrađen prikladanmodel spomen-ploče koja će poslužiti svim našimopćinama za obilježavanje stratišta i grobišta. Isti oblikploče bit će postavljen na svim mjestima gdje su žrtvepronađene. Spomen-ploče čuvat će uspomenu na one kojibijahu ubijeni u ludilu komunističkog ideološkog mraka.RaznoGospodin Bruno Hrkać iz Uzarića svjedoči da u tomselu postoji grob ustaškog vojnika Mirka Udiljaka. Govorise da ga je pokopala neka žena Lovrić i da još imaljudi koji znaju gdje se grob točno nalazi. Navodno jeMirko bio izvanbračno dijete iz Crvenog Grma. Raspitivalismo se o tom čovjeku, ali nismo mogli ništa saznati.Pero Mišetić Teslić poginuo je krajem rata i pokopanu Pologu. Po saznanjima rodbine, pokopao ga je otacMate Zovke iz Pologa i on, navodno, zna gdje je Peringrob. Do sada nismo uspjeli uspostaviti kontakt s Matom(ako je uopće živ!) kako bismo identificirali Perin grob.Perina sestra Matija još je živa i velika bi joj se želja ispunilakada bi mogla saznati za grob svoga brata i prenijetimu posmrtne ostatke u obiteljsku grobnicu u Vitini.Ako netko od čitatelja zna bilo što o ovim ili drugimslučajevima iz doba Drugoga svjetskog rata i poraća, molimoda se javite Povjerenstvu, odnosno njegovu pročelnikuVici Nižiću (063 322-770) kako bismo nakon tolikogodina mogli ispratiti naše drage na vječni počinak. 38

KOČERINSKI MUČENICIStratišta► Piše: Jerko IvankovićKriž fra Andrije TopićaNa drugi dan Duhova, na Duhovskiponedjeljak, povorke misarahrlile su prema kočerinskoj crkvi napučku sv. misu. Sve je u taj rascvjetalisvibanjski dan izgledalo obično kaoi za ostalih blagdana, samo se niotkudanije čula pjesma – ganga mlađarije.Bio je to crni svibanj, obavijentugom i boli za cvijetom hrvatskemladosti.»Osloboditelji« se krvavo osvećujusvakome tko bi im mogao smetati.Zločinci su najokrutniji osvetnici.»Sluge mraka« ne odustaju od služenja»lašcu i ubojici od početka«.Kamo su god stigli, »narodnim neprijateljima«ostavljali su tugu i bolnakon pokolja i zlostavljanja. Zločinačkaim duša još nije bila zadovoljnani nakon iživljavanja prije neštoviše od tri mjeseca nad nevinim fratrimana Širokom Brijegu i u Mostarupa su svoj zločinski bijes iskaljivalii poslije rata u kočerinskoj župi sv.Petra i Pavla.Na taj Duhovski ponedjeljak izIvankovića Doca k svetoj su misipošli Marija Ivanković, žena pokojnogIvana Perina, i Jure Bičin, muževjoj stric. Jure je k misi uvijek polaziona vrijeme, a i svoju je kućnučeljad opominjao da ne kasni. Kad suse spustili niz stranu i došli do Grgićavrtla na rubu Kočerinskoga polja,prišla im je neka žena iz Potkraja odMikulića te im priopćila tužnu vijestda ne idu dalje jer, kako je kazivalaMarija Kvesuša, »pratri« su pobijeni,zaklani u župnoj kući i kapeli. »Mismo se vrnuli natrag u Dolac i tužnuvijest kazivali ostalim misarima, kojisu se iza nas uputili na sv. misu. Koračalismo natrag tugujući i plačući,razmišljajući o svakoj riječi koju namje na Duhove jučer s oltara uputionaš župnik fra Valentin Zovko«, kazivalaje Marija Ivanković Kvesuša.Okolnosti pod kojima su stradalikočerinski fratri razjašnjavaju se dokumentimakoje su zlotvori ostaviliiza sebe. Htjeli su podvaliti javnostida su ih usmrtili neki od preostalihustaša i četnika. Župnik fra ValentinZovko nastradao je sa svojimsestrićem, mladim i bolesnim svećenikomfra Andrijom Topićem, kojegje dvorila Valentinova sestra, majkaAndrijina. Ona je molila ubojice daih ne usmrte, ali badava. Njezin bratstrijeljan je na hodniku, a fra Andrijusu usmrtili u postelji. Njegova mučeničkakrv natopila je daske njegovakreveta, koje se i danas čuvaju. Takoje župa na Kočerinu ostala bez svojihpastira, a kršćanski je puk morao nalazitisvoju utjehu u obližnjim župamau Grudama i Posuškom Gracu.Teror »osloboditelja« nastavljaose u bjesomučnoj potjeri za ostatcimahrvatske vojske, koju su nazivalibandom, a narod ih je prozvao »škriparima«,jer su se skrivali po golimškripinama našeg sivog krša. Onirijetki, koji su preživjeli Križni put,uglavnom su dočekani i završavali umostarskoj Ćelovini ne vidjevši svogakućnoga praga, a kršćanske majke,žene i djevojke uzalud su čekalesvoje sinove, muževe i momke da imse vrate. Njih su progutale mnogejame, poput Jazovke i Hude jame, ukoje su ih razoružane i bez suda strpaliTitovi osloboditelji.Sinovi tame desetljećima su činilizlodjela na čelu s »najvećimsinom naših naroda i narodnosti,drugom Titom«. On je bio za njih iza sve neprijatelje hrvatskog naroda»rosno cvijeće i ljubičica plava« te»svjetski mirotvorac«. Da je to uistinubio, njegovi sljedbenici ne biučinili strašne zločine diljem Hrvatske:u Vukovaru, Škabrnji, Ćelijama…i mnogim drugim mjestimagdje su silovali i palili. Njihov ječin, na koncu, također neviđen pokolju Srebrenici. I nakon svega štose dogodilo, ostatci njegove »duhovnedjece« časte ga i ne odustajuod »njegovoga puta«. Nama je idalje trpjeti i podnositi razne protivštinekoje nam i danas namećupotomci Titovih sljedbenika. Svetinam je Pavao, uostalom, poručio daće svi oni koji žele i hoće živjeti pobožnou Kristu trpjeti progonstvo.Bože, pogledaj svoj narod i uzdignina oltar svoje mučenike da nam kaotvoji sveti svijetle na putu k vječnojljubavi. S2013.2p39

IstraživanjaJE LI JOSIP BROZ TITO OSOBNO ZAPOVJEDIO MASOVNELIKVIDACIJE POLITIČKIH NEISTOMIŠLJENIKA? (VI.)► Piše: Damir ŠimićDvodnevne žestoke borbe vođene6. i 7. veljače 1945. te granatiranjacrkve i samostana na Širokom Brijegusvoju su kulminaciju doživjele upopodnevnim satima tog 7. veljače,kada su partizani mučki ubili i potomzapalili dvanaestoricu širokobriješkihfranjevaca. Politički komesariVIII. dalmatinskog korpusa i pripadniciOZNE i KNOJA, koji su senavečer 7. veljače smjestili u samostanu,u tim trenutcima, međutim,nisu znali da se nedaleko od njih, ukoritu rijeke Lištice, nalazi još jednaskupina širokobrijeških franjevacana čelu s gvardijanom samostana fraAndrijom Jelčićem i ravnateljem gimnazijefra Radoslavom Vukšićem.Sklonište u mliniciOdmah nakon prvog topničkognapada partizanskih postrojbi na ŠirokiBrijeg, ujutro 6. veljače 1945.jedna se skupina gimnazijalaca,sjemeništaraca i franjevaca uputilaprema fratarskoj hidrocentrali, smještenojistočno od Širokog Brijega,gdje je sklonište od ratnih djelovanjaprinudno pronašao i određen brojcivila, žena i djece. Franjevačka hidrocentralaje, kao i obližnja mlinica,bila smještena na samom rubu strmepadine, koja se odmah iza samostanai gimnazije doslovce obrušava premakoritu rijeke Lištice te je zbog svogzemljopisnog položaja pružala iznimnodobar zaklon od partizanskihtopničkih udara.Zaštitu od partizanskih granatau franjevačkoj hidrocentrali tomsu prigodom potražili: gvardijansamostana fra Andrija Jelčić, ravnateljgimnazije fra Radoslav Vukšić,upravitelj konvikta vanjskih đaka fraFabijan Paponja, profesor fra LeonardoRupčić, vjeroučitelj fra BonifacijeMajić, klerik fra Miljenko Ivanković,laik fra Fabijan Kordić i franjevačkistolar fra Melhior Prlić.Tadašnji gimnazijalac I. Bu. daoje iznimno zanimljiv iskaz o okolnostimau kojima se ta skupina nalazila.»Od strane Lištice pucala su (prekonas) tri do četiri topa, a sa Brijega(imali smo osjećaj) stotinu topova.Dakako da smo strahovali, svi smomi željeli ostati živi, a ničim na tonismo mogli utjecati jer nitko odnas đaka, fratara i civila koji smo senašli u mlinici nismo bili uključeniu fizičku obranu. Živjeli smo samos jednom mišlju da preživimo«, posvjedočioje on.Njegov kolega, također tadašnjiučenik gimnazije, D. Be., u svomeiskazu tvrdi da je nekoliko skupinagimnazijalaca i civila, koji su skloništepotražili na tom mjestu, u nekolikonavrata pokušavalo potražitisigurnije utočište. Međutim, nepripremljeniza djelovanje u takvimuvjetima i nenavikli na novonastaleokolnosti, jednostavno nisu uspijevalipronaći pogodan trenutak za takvošto. »Od pokušaja da prijeđemo rijekuLišticu i bježimo prema Mostarumorali smo odustati zbog sve oštrijeborbe. Koliko god puta mi pokušali,nešto bi se dogodilo i mi bismo ostali.Recimo, mi stojimo kraj centrale kadpred nama na vodi jedan ubijen Nijemaci Lištica ga odnese, a mi se vratismonatrag. I onda smo zaključilida nam nema druge nego čekati tu« 2, kaže on u svome iskazu.I drugi očevidci ukazuju na složenoststanja koje je tijekom 6. i 7.veljače vladalo u franjevačkoj hidrocentrali.»Sjećam se da smo krunicemolili, sjećam se da smo našli malobrašna pa smo po komadić pure dobili,inače ništa nismo praktično preko40 sati jeli. … Međutim, kako jepucalo, stalno su preko nas granateprolazile, jer mi smo bili pod velikimbrdom. Granate nisu mogle tuuopće padat i tu smo bili sigurni. Itu smo mi jedno vrijeme bili počelitrčat, ko bižimo prema Mostaru, Lištici,međutim s druge strane su onitlakovi... s tenkova zapucaju…« 3 ,S2013.2p1Jozo Tomašević – Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji, Vlastita naklada, Zagreb, 2010., str. 195.2Iskaz poznat autoru teksta.40

Obnova mlinice i hidrocentrale u srpnju 2013.Dolazak partizana u mlinicukaže u svome iskazu tadašnji gimnazijalacG. Ko.O stanju na bojišnici i događajimakoji su se redali jedan za drugim,skupina fratara i civila koja senalazila u franjevačkoj hidrocentralinije puno znala. Sudeći prema nekoliciniiskaza, vijesti su uglavnomdolazile preko civila koji su kasnijepristizali, ali i fra Melhiora Prlićakoji se tijekom 6. i 7. veljače, i unatočborbama, zaokupljen brigomoko sudbine franjevačke stolarije, unekoliko navrata uspio probiti dofranjevačkog samostana na ŠirokomBrijegu. »Melkior nas je izvijestio dagori gimnazija, a sa njom i profesorskaknjižnica. Kasnije nas je izvijestioda je pao i Široki Brijeg. Preostalonam je da tko hoće može još bježati,tj. pregaziti Lišticu, a tko hoće možeostati. Nitko na nikoga nije utjecaonikakvim savjetom« 4 , tvrdi u svomeiskazu očevidac I. Bu.Pred večer 7. veljače partizanskivojnici iz sastava 11. dalmatinskebrigade u svome su se napredovanjuprema Knešpolju, pored groblja Mekovac,počeli spuštati do rijeke Lištice,mlinice i hidrocentrale. U samsumrak, tvrde očevidci, ravnatelj gimnazijefra Radoslav Vukšić izišao jepred partizane i razgovarao s jednimoficirom koji mu je odgovorio »da suoko mlinice mrtve straže i tko proviriglavu van bit će ubijen.« »Prenoćitedo sutra (8. veljače) kada će bitidrugo naređenje«, kazao mu je tomprigodom partizanski oficir. 5Tadašnji gimnazijalac G. Ko. usvom iskazu navodi da su u popodnevnimsatima tog kobnog 7. veljačeneki partizani otvoreno upozoravalifratre u franjevačkoj hidrocentrali naopasnost koja im prijeti. »Sjećam sepopodne tog 7. kad su već ušli partizanigore u Široki Brijeg da su dvapodoficira došli, mlađi ljudi, ja pretpostavljamda su to bili đaci nekadširokobriješki, dotrčali su i govorilifratrima: “Skidajte habite, bježite.Bježite. Pobiće vas!” “Nismo mi nikomekrivi”, govorili su fratri«, 6 tvrdion.Nisu, dakle, poslušali savjete,nego su, uvjereni u svoju nevinost,neizvjesnu noć između 7. i 8. veljačeproveli u molitvi i iščekivanju. »Molilismo. Povremeno smo primali zajedničkoodrješenje. Njega je uvijekdavao pokojni fra Leonardo koji jestajao u mlinici... u jednom dolapićuse naslonio u onome zidu i tu jeon držao svoju glavu među rukamai razmišljao, molio« 7 , pripovijeda D.Be.Ujutro 8. veljače, kad se razdanilo,skupina iz franjevačke hidrocentrale,predvođena fratrima, krenulaje prema Širokom Brijegu ne znajućida su dvanaestorica njihove subraćeveć ubijena i spaljena. »Krenuli smoprema samostanu onako u grupicama:đaci, civili s djecom i naši fratris kojima smo bili u mlinici i centrali.Fala Bogu, borba je prestala, otišloje dalje prema Knešpolju« 8 , svjedočiD. Be.Svjedoci pljačke i metežaPrvi dojmovi i susret s dobro poznatimprostorom izazvao je ogromnozaprepaštenje. »Kad smo mibanuli pod gimnaziju, iz gimnazijeje još dimilo. Knjige su tu i građa.Dakle, srednji dio je izgorio, donjidio isprobijan i narušen i malo manjeonaj tamo od ograde, ona dva krila.A srednji je izgorio totalno. Dvorište,Istraživanja3Iskaz poznat autoru teksta.4Jozo Tomašević – Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji, str.195.5Jozo Tomašević – Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji, str.196.6Iskaz poznat autoru teksta.7Iskaz poznat autoru teksta.8Iskaz poznat autoru teksta.S2013.2p41

Istraživanjanasip je bio pun vojske, vozila, tu suemitiranja preko radiostanica, šaljuse poruke. Nas su odmah prihvatili imi smo odjedanput postali zarobljenici«9 , kaže očevidac D. Be.Nakon dolaska pred gimnazijupartizanski su ih oficiri postrojili iotpočeli s već uhodanim postupkompsihološkog ratovanja, osmišljenimza takve i slične prigode. »Dolazijedna partizanka, major po činu,i veli: “Svi od 16 do 60 godina, svipredati puške u roku jedan sat! Akone, svi ste gotovi.” Mi se tu vrtjelineko vrijeme, a ona se vrati i ponoviistu svoju priču. Kad su vidjeli danitko nema ništa, vodali su nas okogimnazije i odvedoše nas u samostanda bi nas tu zlostavljali i vrijeđali,ponižavali cijeli dan…« 10 , tvrdi usvome iskazu jedan od tadašnjih gimnazijalacaK. Ku.Očevidac G. Ko. u svom iznimnopodrobnom iskazu svjedoči, pak, štoje sve 8. veljače vidio na ŠirokomBrijegu: »Tu su bili mitraljezi, automatskonaoružanje i ja sam mislio tuće nas i pobiti. Takva je to galamabila, psovanje i tako dalje. Onda sunas odvezli između sjemeništa i gimnazijeu ograde tamo one fratarske,samostanske, pa su nas vodali sve nekudokolo. … Vidio sam da su svinjepoklali i razvlače ono sve. Onda sunas vratili prema samostanu i vidiosam da tovare na kamione i voze štoje ostalo od brašna i hrane. Onda sunas doveli pred sami samostan. Vidiosam ondje nekoliko mrtvih Nijemaca.Bio je i jedan ustaša i jedan civil,koliko se sjećam. A crkva je bila svaizrešetana. Nije se moglo od strahagledati.« 11Oskrnavljena crkva pretvorena upartizansku konjušnicuI ostali svjedoci tih tragičnih događajaostali su šokirani i razmjerompljačke koja se u tim trenutcimadogađala u prostoru gdje je već biosmješten štab VIII. dalmatinskogkorpusa, koji je i vodio cijelu ovuoperaciju. »Bili mi tamo na križanju,pred samostanom sam vidio kamioneu koje su vojnici NOB-e tovarili samostanskestvari. Sve se to stavljalou kola: kreveti, stolovi, sve je to takopljačkano« 12 , nastavlja svoj iskaz D.Be.Samostanska crkva na ŠirokomBrijegu već je u tim trenutcima bilaoskrnavljena i pretvorena u partizanskukonjušnicu, što je potrajalo doodlaska partizana u proljeće 1945.»U crkvi je bila slama i konji vezani.Išla sam gledat i kad se slama čistilai kad je došao biskup Čule da blagoslovicrkvu. Bila sam i tada u crkvi namisi kad je biskup blagosliva, škropiocrkvu i pred Gospinim oltarompotetula. Ko da ga sad vidim krajonih stepenica«, tvrdi u svome iskazuB. Ko.»Sramota, vi u ustaške škole idete,a mogli ste bit naši mitraljesci«Tadašnji gimnazijalac G. Ko.prisjetio se i partizanskih prijetnji,a poglavito prijetnji jednog partizanskogmajora: »Sjećam se da smoneke partizane vidjeli malo pred samimizlazom, pred sami izlazak naŠiroki Brijeg i da su prijetili. Pobićemovas, ustaše, a ovo ono, šta jaznam. Međutim, kad smo došli gorena plato ispred gimnazije, vidio samjednog majora koji je rekao: “Gdjeste bili?” Kažemo mi: “Skrili smo sedoIi u mlinicu da preživimo”. Na tomajor kaže: “Moja je majka zakukala1941., sad će i vaše!« 13Ništa manje iznenađenje nije bioni novi susret s unutarnjim dijelomsamostana gdje se već bio smjestioštab VIII. dalmatinskog korpusa načelu s Petrom Drapšinom, PekomBogdanom i Boškom Šiljegovićem.»Kad smo mi gore došli u tu zbornicu,pogledali smo kroz prozor, adolje je jedan njemački vojnik ležaomrtav. Nije ga nitko još pokopao.Sve su nas skupa strpali u zbornicu.Bila je stvarno natrpana ljudima:tu je bilo žena, djece, đaka, fratara.Sve je to bilo zbijeno kolika je godbila zbornica. Na stolovima su ostalešalice kako se pila kava. Tamo kodzidnoga sata bio je probijen zid odgranate. Ulazili su povremeno nekioficiri i neke partizanke. Gledale sunas s prijezirom i prijetnjama. Jedanje na sav glas uzviknuo: »Vi oci, i sviostali predajte oružje u roku od 10minuta!« 14 , navodi dalje tadašnji gimnazijalacD. Be.Osim skupine fratara na čelu sravnateljem gimnazije fra RadoslavomVukšićem, koja je 6. i 7. veljačeboravila u franjevačkoj hidrocentrali,jedan od očevidaca tvrdi da je tog 8.veljače u samostanskoj zbornici vidioi fra Mariofila Sivrića, čije mjesto posljednjegpočivališta, a ni okolnostipod kojima je stradao, također jošuvijek nisu utvrđeni. »Tu je došaofra Mariofil Sivrić, ali ja ne znamgdje je on bio da se on poslije našaoS2013.2p9Iskaz poznat autoru teksta.10Jozo Tomašević – Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji, str. 196. – 197.11Iskaz poznat autoru teksta.12Iskaz poznat autoru teksta.13Iskaz poznat autoru teksta.14Iskaz poznat autoru teksta.42

tu, on nije bio s nama u mlinici. Sjećamse da je fra Mariofil poznavaota dva oficira i da ih je pitao: Što ćebit s nama?« 15 , tvrdi očevidac G. Ko.otvoreno pretpostavljajući da su tadva oficira bivši učenici širokobriješkegimnazije.S tovarom na putu prema mliniciSvjedoci navode da su u tim trenutcimau samostanu vidjeli i MilkuMaladu-Planinc, u to vrijeme političkukomesarku 11. dalmatinskebrigade, a kasnije poznatu jugoslavenskupolitičarku. »Prije ulaska utu blagovaonicu vidjela nas je jednaženska o kojoj se govori da je poslijebila Milka Planinc, koja se tada zvalaMalada. Pretpostavljam da je onata, ali ne mogu ja to sigurno tvrdit.Znam da je papire one čupala i zemljopisnukartu bacala pod noge paje gazila i onda je rekla: “Sramota, viu ustaške škole idete tu, razbojnici.Mogli ste bit naši mitraljesci, gledajtešta ste radili”, i tako dalje i ondazapjenila puna mržnje« 16 , kaže G. K.Neugodno iznenađenje – suradnikJure Galića među gimnazijalcimaNakon što su žene i djecu pustilikućama, partizanski su oficiri »odrasleizveli na hodnik ispred zbornicei poredali u dvije vrste uza zid.« 17»Korili su nas i prijetili: “Dok sevodi oslobodilačka borba, vi učitepopovsku školu!” Dobacivali su namsvakakve riječi« 18 , nastavlja u svomeiskazu D. Be.Nakon što su uredno popisalizarobljenike, partizanski su oficiriučenike viših razreda gimnazije poslaliprema Ljubuškom i Vitini, gdjesu se imali unovačiti u sastav partizanskihpostrojbi. No, tijekom togpopisivanja, odnosno određivanjavoditelja te skupine, većina je ostalazatečena doznavši da između sebeimaju simpatizere i suradnike partizanskogapokreta. »Međutim, kadsu nas popisali, jedan oficir pita: “Koima vezu od vas kod partizana”? Razočaranjeje bilo užasno među namakad se on javio: “Ja imam”. Jedan odLjubuškog dolje, Ante Zelić. Kasnijeje poginuo u partizanima«, tvrdiu nastavku svoga iskaza G. Ko. Nekolicinaočevidaca prisjeća se takođerte podrobnosti, a jedan od njih tvrdida je kasnije čuo kako je Ante Zelićveć u to vrijeme imao izravnu vezus Ivanom Primorcem Škopom, MarijanomPrimorcem i Jurom Galićem,odnosno s vodstvom Okružnog komitetaKPJ za zapadnu Hercegovinu.O mjestu posljednjega počinkaskupine fratara koju su tog 8. veljače1945. ispitivali partizanski oficiriu samostanskoj zbornici ni danas sene može s potpunom vjerojatnošćugovoriti. Sigurno je jedino da su umasovnoj grobnici u Zagvozdu, pronađeni,ekshumirani i identificiraniposmrtni ostatci fra Melhiora Prlića.Uvjeti i okolnosti smrti, kao i mjestoposljednjega počinka fra Andrije Jelčića,fra Radoslava Vukšića, fra FabijanaPaponje, fra Leonarda Rupčića,fra Bonifacija Majića, fra MiljenkaIvankovića, fra Fabijana Kordića,kao ni fra Mariofila Sivrića, još nisuu potpunosti razriješeni.»Ja samo ovo mogu posvjedočitida kad je pala Lištica, mi smo takogovorili prije za Široki Brijeg, bio jesnijeg i tmuran dan. Kuća mi je bilana samoj cesti. Eto, jedini smo bilitu. Pokojna majka ili pokojna baba,ne sjećam se koja, izišla je iz srednjesobe, tako se zvalo kuhinju, i kaže,plače: “Evo provedoše fratre”. Oni suišli prema Privalju….«, kaže u svomeiskazu L. H.O dosad poznatim podrobnostimavezanima za posljednje sate oveskupine širokobrijeških franjevacaviše u sljedećem nastavku ovoganiza.(Nastavlja se)Istraživanja15Iskaz poznat autoru teksta.16Iskaz poznat autoru teksta.17Iskaz poznat autoru teksta.18Iskaz poznat autoru teksta.S2013.2p43

PobijeniDNK ANALIZA POTVRDILA DA JE U MASOVNOJ GROBNICIU LJUBUŠKOM TIJELO FRA MARTINA SOPTES2013.2pŠiroki Brijeg, 29. siječnja 2013. (Vicepostulatura)– Ovih je dana DNK analizom utvrđeno da je međuposmrtnim ostatcima ubijenih u masovnoj grobnici uLjubuškom i tijelo fra Martina Sopte, poznatoga hercegovačkogfranjevca. Kako svjedoči fra Kamilo Milas, nakonšto su došli komunisti, obojicu je ispitivala Ozna, a zatimsu pušteni. Pad Širokog Brijega fra Martin je dočekao naČerinu. Jure Galić u svojoj knjizi Vrijeme i ljudi svjedočida je zajedno s još nekim drugim komunistima noć prijekod njega zanoćio na Čerinu gdje ih je lijepo pogostio.Nakon nekoliko dana, pripovijeda još živ svjedok, došaoje po njega na Čerin i odveo ga na Služanj gdje su bila dvabolesnika. Budući da je fra Martin odatle htio u Čitluk,on mu je pokazao najkraći put. Otad se fra Martinu izgubiosvaki trag. Spomenuti Jure Galić napisao je da su gaubili škripari, neki drugi da ga je ubila Ozna negdje kodČitluka, treći da je ubijen na Vionici... Fra Janko Bubalo,pak, u svojoj je knjizi Apokaliptični dani zabilježio da jegotovo siguran da je u noći s 12. na 13. veljače 1945.strijeljan u skupini u Ljubuškom iako je o komunistima,dok ih nije upoznao, govorio lijepo (usp. str. 149.).Masovna grobnica u Ljubuškom, gdje je pronađenotijelo fra Martina Sopte, nalazi se na lokalitetu Tomićanjiva. Kao i do svih drugih masovnih grobnica u komunističkose vrijeme do nje dolazilo krišom. Nije se znalotko je u njoj točno ubijen, samo se pretpostavljalo, alise mjesto ljubomorno čuvalo od zatiranja. Svuda okoloniknule su kuće, ali ne i tu jer je svim aspirantima prišapnutošto to mjesto točno sadrži. Padom komunizmadevedesetih godina prošloga stoljeća očišćeno je mjestogdje se pretpostavljalo da je masovna grobnica, poglavitozalaganjem fra Vladimira Kozine i fra Velimira Mandića,te se otpočelo s odavanjem počasti ubijenima u čemu jeuvijek uvelike sudjelovao i puk Božji. Zahvaljujući svjedočanstvimai dokumentima, Vicepostulatura postupkamučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« na čelu s vicepostulatoromfra Miljenkom Stojićem od 19. do 28.srpnja 2010. vodila je iskapanje u suradnji s Povjerenstvomza uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugogasvjetskog rata i poraća na području općine Ljubuški načijem je čelu Vice Nižić. Radovi su se odvijali pod stručnimvodstvom arheologa Tihomira Glavaša i patologinjeMarije Definis-Gojanović. Ukupno je otkopano 28 tijela.Očito su prije smrti morali kopati mjesto gdje će bitiubijeni jer su pronađeni i ostatci vatre na kojoj su se grijalistražari, moguće sami ubojice. Uz dva tijela pronašlismo ostatke krunice i franjevačkoga habita. Budući daje DNK analiza još u tijeku, čeka se izvješće o identitetudrugog ubijenog fratra, ili možda još nekoliko njih, tetko su ostali ubijeni. Naime, različite su osobe dolazilei kazivale da je ovdje, po svjedočenjima i dokumentima,ubijen i netko njihov.Fra Martin se rodio 14. veljače 1891. u Dužicama.Roditelji su mu bili Martin i majka Ruža, r. Pinjuh. Nakrštenju dobio je ime Franjo. Nakon pučke škole u Rasnu15. kolovoza 1902. uputio je molbu za primanje u sjemeništena Širokom Brijegu. Franjevački habit obukao je naHumcu 6. kolovoza 1908. Prve privremene redovničkezavjete položio je 6. kolovoza 1909., također na Humcu.Maturirao je na klasičnoj gimnaziji u Mostaru 1910. Tuje od 1910. do 1914. nastavio studirati bogosloviju. Zasvećenika je zaređen 21. rujna 1913. u Sarajevu. Studijnastavlja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1911. –1917.) te kasnije u Beogradu. Bio je profesorom na Franjevačkojklasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu te naFranjevačkoj bogosloviji u Mostaru. Po naravi je bio filozof,a imponirao je širinom i dubinom znanja iz svih područja,odnosno imao je enciklopedijsko znanje. Rijetkoje pisao. Poznat nam je samo njegov članak o Solovjevuiz mlađih dana. Veliki hrvatski filozof fra Kvirin Vasiljo njemu je napisao da je bio osoba visoke inteligencijei široka znanja, na kakva se nije namjerio ni na jednomod triju sveučilišta koja je pohađao. Franjevačkom jednostavnosti,osobnim siromaštvom i dobrom naravi ostavljaoje snažan dojam na svoje učenike i okolinu.Kad se dovrši DNK analiza, na Humcu će biti održanasv. misa zadušnica za sve ubijene. Nakon mise fraMartinovo tijelo, kao i tijela i drugih pronađenih franjevaca,bit će prevezeno na Široki Brijeg te pokopano ugrobnicu gdje već počivaju 22 hercegovačka franjevcakoje su ubili komunisti. Tijela drugih identificiranih bitće predana obitelji i pokopana u obiteljskim grobnicama.Tijela onih koji ne budu identificirani, pokopatćemo u općinsku grobnicu pod brojem i oznakom gdjesu pronađeni tako da će biti moguća i naknadna identifikacija.44

Fra Martin Sopta(1891. – 1945.)Pobijeni► Piše: : dr. sc. fra Robert JolićJedan od 66 hercegovačkih franjevacakoje su tijekom Drugogasvjetskog rata i poraća ubili komunistibio je fra Martin Sopta, dugogodišnjiprofesor u Franjevačkoj klasičnojgimnaziji na Širokom Brijegui Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru– vrstan matematičar i filozof, čovjekširoka duha koji je u sjećanju svojihučenika ostao poznat ponajprije posvojemu enciklopedijskom znanju,a onda i po svojoj šaljivoj naravi. Onjemu se pripovijeda da je zapravobio prilično sklon socijalizmu i nimalosklon fašizmu i nacizmu – paje potpuno apsurdno da su ga ubili»njegovi«, komunistički partizani, ito ubrzo nakon što su preuzeli vlastu Hercegovini, u veljači 1945., uistome mjesecu kada su hercegovačkifranjevci doživjeli najveću tragedijuuopće u povijesti franjevačkogapokreta na našim prostorima. U tommjesecu ubijeni su i brojni drugi, naŠirokom Brijegu i Mostaru, kao i nadrugim mjestima: ukupno 45 mučenikaod 66 sveukupno ubijenih uratu i poraću! 1Za fra Martinov grob donedavnose nije znalo. Konačno je njegovo tijelo2010. ekshumirano iz masovnegrobnice u Ljubuškom te potom početkom2013. i identificirano na patologijiu Kliničkom bolničkom centruu Splitu. To je i temeljni razlogda ovdje nastojimo donijeti njegoviscrpan životopis – koliko je to mogućena temelju očuvane građe.Djetinjstvo i školovanjeFra Martin je rođen 15. veljače1891. u Dužicama, župa Rasno, i većsutradan kršten u rašanjskoj crkvi.1Usp. R. Jolić, Leksikon hercegovačkih franjevaca, Mostar, 2011., str. 523., 525. – 526.2Jedan Martin Sopta bio je glavar sela Dužica i iz njegove je kuće bio pokraden kukuruz koji je za svoje siromašnežupljane kupio župnik fra Blaž Jerković, vjerojatno na samome kraju Prvoga svjetskog rata. O toj je krađi fra Blažpisao Provincijalatu 18. travnja 1919. Kasnije se vodila parnica između Martina Sopte i fra Blaža Jerkovića vezana zanavedenu krađu (Arhiv Provincije: SP, sv. 52, f. 85; sv. 54, f. 150). Nisam siguran je li navedeni Martin Sopta ista osobas Martinom Soptom, ocem Franje (fra Martina) Sopte.S2013.2p45

PobijeniKrstio ga je župnik fra Alojzije LujoRadoš i dao mu ime Franjo. Roditeljisu mu bili Martin 2 i Ruža, r. Pinjuh (sČerigaja), a krsni kum Ilija Sopta izDužica. Krizman je u Rasnu 5. studenoga1897. kada mu je bilo samo6 i pol godina; krizmao ga je biskupfra Paškal Buconjić, a krizmeni kumbio je Ivko Čolak. 3 Franjo (fra Martin)potječe od dužičkih Sopta 4 kojisu i u starijim vremenima dali nekolikofranjevaca. Najstariji od njihje fra Lovro (Ante) Sopta (1752. –1827.), župnik i gvardijan te definitorprovincije Bosne Srebrene u dvamandata, a potom su još čak trojicafratara s tim prezimenom uzeli istoredovničko ime: fra Lovro (Andrija)Sopta (1814. – 1851.), kapelan, župniki samostanski vikar na ŠirokomBrijegu, koji je preminuo mlad odtuberkuloze; fra Lovro (Jozo) Sopta(1846. – 1908.), kapelan, župnik,gvardijan i definitor provincije hercegovačkihfranjevaca; fra Lovro(Stanko) Sopta (1903. – 1931.) kojije kao mladi svećenik preminuo odsušice. Osim toga od dužičkih Soptasu i fra Mijo (1789. – 1827.), preminuou 38. godini života u matičnomukreševskom samostanu i fra Atanazije(1902. – 1918.) koji je preminuokao novak i pokopan u rodnomemjestu, na dužičkomu groblju. 5 Sedmije fra Martin Sopta. Osmi je fraJosip (Jozo) Sopta, rođen 1952., članDalmatinske (zadarske) provincijesv. Jeronima, doktor teologije, bivšiprovincijal spomenute provincije,ujedno jedini živući svećenik Sopta izDužica. 6O Franjinu (fra Martinovu) djetinjstvuveoma je teško pronaći bilokakav podatak. Osnovnu je naobrazbustekao u rodnom selu, gdje je naučiočitati i pisati. Budući da nije biloškolske zgrade, učenici su na poukuišli u jednu privatnu kuću. 7U franjevačku gimnaziju (još uvijekpod imenom probandata) na ŠirokomBrijegu mali je Franjo stupiou jesen 1902., dakle u šk. 1902./03.godinu, s 11 i pol godina. U probandatusu te godine u pet razreda(koliko ih je ukupno škola imala)bila 32 učenika, od čega u Franjinu1. razredu 11 učenika. Profesori suim bili fra Mirko Matijević (ujedno iprefekt probandata), fra Didak Buntić,fra Filip Bebek, fra Šimo Ančić,fra Anđeo Glavaš i fra Blaž Jerković. 8O njegovu srednjoškolskom obrazovanjunisam pronašao novih podataka.Svakako, srednju školu završioje kod franjevaca na Širokom Brijegu(1902. – 1908.). Prepoznajemoga na sačuvanoj fotografiji iz lipnja1904. kao đaka na svršetku 2. razreda.9 Bio je odličan učenik, što mu jebila i najbolja preporuka da ga franjevci– koji još uvijek nisu imalipotpunu gimnaziju niti je njihovaškola imala pravo javnosti – pošaljuda srednjoškolsko školovanje dovršii maturira na državnoj gimnazijiu Mostaru. Upravo je fra Martinbio jedan od prve trojice franjevačkihkandidata koji su maturirali nadržavnoj gimnaziji, što znači da jeuprava Provincije svu trojicu bilapredvidjela za daljnje školovanje,točnije za profesore u svojim odgojnimustanovama. Sačuvan je dopisondašnjega provincijala fra AmbreMiletića od 6. listopada 1909. Zemaljskojvladi u Sarajevo u kojoj molida bi se fra Martinu Soptiću, koji je»mladić dosta darovit a k tomu i punvolje za učenjem«, omogućilo da naproljeće polaže maturalni ispit kakobi na taj način franjevačka provincijau Hercegovini »brže došla do valjanegimnazijske učiteljske sile« 10 , iz kojegajasno proizlazi da je fra Martin joškao gimnazijalac – zbog svoje izni-S2013.2p3Matica krštenih župe Rasno, sv. I, str. 88, br. 33; krsni list izdan 11. srpnja 2006. (fra Ivan Kvesić, župnik). Inače se usvim, pa i službenim, dokumentima i životopisima pogrješno navodi 14. veljače 1891. kao nadnevak rođenja: usp.Arhiv Hercegovačke franjevačke provincije u Mostaru (= Arhiv Provincije): Imenik franjevaca: str. 35., br. 312; A. Nikić,Hercegovački franjevački mučenici 1524. – 1945., Mostar, 1992., str. 197. – 198.; A. Nikić, Događajnica Bosne i Hercegovine614. – 1918., Mostar, 2003., str. 560.; A. Marić et al., Tragom ubijenih hercegovačkih fratara. Ekshumacijau Zagvozdu i identifikacija, Mostar, 2007., str. 42. – 43.; A. Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća., 1: Svećenici-mučeniciCrkve u Hrvata, Zagreb, 2007., str. 592.; R. Jolić, Leksikon hercegovačkih franjevaca, str. 367. Ispravannadnevak rođenja donosi Č. Majić, U nebo zagledani. Crtice o 66 hercegovačkih franjevaca, komunističkih žrtava kojepoznavah, Široki Brijeg – Zagreb, 2011., str. 220.4Prezime izvorno glasi Softa, od perzijske riječi softa ili sohta što znači »učenik medrese« (usp. A. Škaljić, Turcizmi usrpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1966., str. 568.), a nastalo je prema danas nepoznatom rodočelniku koji je bio učenili mudar, ili su ga ostali barem takvim doživljavali. Svakako je prezime kao »pogođeno« i za fra Martina Soptu za kojegasvi bez iznimke tvrde da je bio čovjek enciklopedijskoga znanja. O razvoju roda Sopta gl. I. Dugandžić – J. Sopta,Rasno – Dužice. Župa Rasno (monografija), Rasno – Dužice, 1999., str. 216. Prezime se ponekad bilježi i kao Softa i kaoSoptić.5R. Jolić, Leksikon hercegovačkih franjevaca, str. 365. – 368.; usp. I. Dugandžić – J. Sopta, Župa Rasno (monografija),str. 365. – 374.6I. Dugandžić – J. Sopta, Župa Rasno (monografija), str. 374. – 375., 379.7Č. Majić, U nebo zagledani, str. 220.8A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 1, Franjevačka knjižnica, Mostar, 2011., str. 206. – 208.9A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 1, str. 233.10Arhiv Provincije: Spisi Provincije (= SP), sv. 29, f. 345.46

mne inteligencije – bio predviđen zabudućega gimnazijskoga profesora.Zemaljska je vlada mjesec dana kasnije(6. studenoga 1909.) potvrdnoodgovorila na provincijalovu zamolbu.11 Osim fra Martina prvi su franjevačkimaturanti u Mostaru bili fraDominik Mandić i fra Mate Čuturić(obojica budući profesori, ravnateljiširokobriješke gimnazije i provincijali).Mostarsku su gimnaziju pohađaliu šk. 1909./10. godini i maturirali1910. O tome svjedoči i sačuvanafotografija od 19. lipnja 1910. kojusu maturanti posvetili »svomu [razrednom]starješini«: među 21 maturantomsu i fra Martin, fra Mate ifra Dominik – sva trojica u habitima,jer su oni već prije upisa u mostarskugimnaziju bili završili novicijat i takopostali klericima. 12 O tome je donijelavijest i franjevačka mostarska Kršćanskaobitelj: »Ove su godine po prviput tri naša mlada klerika položilaispit zrelosti (maturu) na državnojgimnaziji i to dvojica s odlikom, a jedansa svim glasovima. – Čestitamo isretan početak.« 13 O razlozima zbogkojih su franjevački đaci slani na navedenodoškolovavanje zapisao je kasnijeD. Mandić, jedan od navedenetrojke: »Da bi se mogao izobrazitidovoljan broj nastavnika za gimnazijui teologiju prema državnim propisima,od godine 1908. provincijalnostarješinstvo šalje stalan broj bivšihširokobrijeških učenika u državne gimnazije,da svrše VII. i VIII. razred.Prva tri svećenička kandidata položilisu maturu god. 1910. u mostarskojgimnaziji.« 14 Zanimljivo je zabilježitida su franjevački kandidati nastavuu mostarskoj državnoj gimnaziji pohađaliu habitu te da im je zbog togabilo nezgodno sudjelovati na nastavitjelesnoga odgoja. Stoga je provincijal9. ožujka 1910. od Zemaljskevlade molio oprost od predmeta»gombanja« i od školarine za klerikefra Nikolu Ivankovića, fra MarijanaPuljića i fra Martina Soptu. 15Bogoslovni fakultet fra Martin jezavršio na Franjevačkoj bogosloviji uMostaru (1910. – 1914.). On je studijupisao zapravo u akad. 1909./10.godini, ali je to bilo samo formalnojer je te godine – kako je već rečeno– pohađao državnu gimnaziju u Mostaru.16 Sljedeće godine (1910./11.)odslušao je i polagao nekoliko predmeta(apologetiku, moralnu teologiju,kanonsko pravo, povijest Crkve ifilozofiju) te položio s ocjenama izvrstan(eminens) i vrlo dobar (laudabilis)– i u prvom i u drugom semestru.Vladanje mu je pohvalno, a u drugomsemestru uzorno (laudabilis iexemplaris), a marljivost vrlo dobra pau drugom semestru odlična (constansi laudabilis). Profesori su mu bili fraAlojzije Bubalo (apologetika i povijestCrkve), fra Leo Petrović (moralnateologija), fra Jerko Boras (kanonskopravo) i fra Ante Majić (filozofija). Usljedećoj godini (1911./12.) fra Martinpolaže Sveto pismo, dogmatiku,moralnu teologiju, kanonsko pravoi povijest Crkve i iz svih predmetau prvom semestru dobiva najboljuocjenu (eminens) te tako postaje najboljistudent na Franjevačkoj bogosloviji;u drugom semestru imao jedvaput eminens i triput laudabilis. Uakad. 1912./13. godini polaže Svetopismo, dogmatiku, moralnu teologijui pastoralnu teologiju te imadvaput eminens i dvaput laudabilis,a u drugom semestru iste predmeteuz triput eminens i jednom laudabilis.Konačno u akad. 1913./14. godinipolaže Sveto pismo, dogmatiku ipastoralnu teologiju uz dva eminensi jedan laudabilis. 17 Tako fra Martinfilozofsko-teološki studij završava uMostaru kao odličan student, jedanod najboljih, ako ne i najbolji. Maloje čudno da nije poslan na završetakstudija u inozemstvo, kako je to redovitobio običaj. Što je tomu bio razlog,nema podataka. Prema sačuvanimdokumentima fra Martin je radoi uspješno sudjelovao u priredbamakoje su organizirali bogoslovi (raspraveiz povijesti i dogmatike), osobitobogoslovni zbor »Bakula«, čijije bio aktivan član, a neko vrijeme idopredsjednik zbora. 18Pobijeni11Arhiv Provincije: SP, sv. 29, f. 347.12A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 1, str. 295.13»Prvi franjevački hercegovački abiturienti na vel. gimnaziji u Mostaru«, Kršćanska obitelj (Mostar), br. 7/1910., str.139.; usp. A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 1, str. 295. – 306.14D. Mandić, »Franjevačke škole u Hercegovini«, Stopama otaca (almanah), Mostar, 1938., str. 54.15Arhiv Provincije: SP, sv. 31, f. 34.16Arhiv Provincije: Liber classificationum seminarii theologici in Mostar, ab an. 1895. – (katal. I), str. 21 i 22 (zimski iljetni semestar), br. 62.17Liber classificationum seminarii theologici in Mostar, ab an. 1895. – (katal. I), str. 23. – 28; usp. P. Knezović, Studijbogoslovije u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji 1860. – 1945., Mostar, 2012., str. 199., 202., 205., 210., 211., 213.18Usp. P. Knezović, Studij bogoslovije u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji 1860. – 1945., str. 198., 201., 206., 209.Za dopredsjednika »Bakule« izabran je na početku akad. 1911./12. godine (»Odbor zbora herceg. franj. bogoslovnemladeži “Bakula” za god. 1911./12.«, Kršćanska obitelj, br. 19/1911., str. 198.). U god. 1909./10. održao je dvapredavanja: »Narodna svijest« (rasprava) i »Potreba poznavanja historije« (»Izvještaj literarnog zbora herceg. franjevačkihbogoslova “Bakula” za godinu 1909. – 1910., Kršćanska obitelj, br. 7/1910., str. 140). Na »akademičkomsijelu« zbora »Bakule« održanom u Mostaru 18. prosinca 1910. fra Martin je »s puno rodoljubnog žara majstorskiobradio« temu »Dolazak Hrvata i njihov odnošaj prema drugim Slavenima« (»Svečano akademičko sijelo “Bakule” uMostaru«, Kršćanska obitelj, br. 1/1911., str. 18. – 19.). Osim toga predavanja fra Martin je imao i jedno s područjaS2013.2p47

PobijeniRedovnički i svećenički životFranjo Sopta pošao je u franjevačkugimnaziju (tada pod imenomprobandata) s nakanom da postanesvećenik franjevac. Tako je odmahpo okončanju probandata obukaofranjevački habit i stupio u novicijat.Bilo je to 6. kolovoza 1908. S njim suobučena sedmorica kolega, a upravoje fra Martin bio najmlađi: bilo muje tek 17 i pol godina. Habit im jeobukao fra Luka Begić, dugogodišnjimeštar novaka, po provincijalovunalogu. Kolege iz novicijata bili sumu: fra Jure Zlopaša, fra KonstantinKosta Jukić, fra Ivan Marinčić, fraNikola Ivanković, fra Petar Serdarušić,fra Marijan Puljić i fra KarloGrbavac. Trojica su kasnije napustilared (fra Kosta Jukić apostatirao kaosvećenik 1923., fra Petar Serdarušićotpušten 1913. i fra Marijan Puljićotpušten 1912.), fra Ivan Marinčićumro je mlad 1933., fra Karlo Grbavac1955., a fra Jure Zlopaša preminuo1965. Tako je jedini izravno ubijen,što su učinili komunisti, upravofra Martin. Njemu je sličnu sudbinudoživio i fra Nikola Ivanković, kojije preminuo nakon komunističkogmučenja u ljubuškoj tamnici sedamgodina po okončanju rata, 21. svibnja1952. 19 Fra Nikola je s kolegamagodinu novicijata završio na Humcute su položili prve jednostavne zavjete6. kolovoza 1909. i to u ruke provincijalafra Ambre Miletića. 20 Trigodine kasnije, 31. kolovoza 1912.,fra Martin je u Mostaru položio i svečanezavjete te na taj način postaopunopravni član Hercegovačke franjevačkeprovincije. 21Početkom 20. stoljeća još uvijeksu postojala dva stupnja prijesvećeničkoga ređenja: subđakonati đakonat (danas postoji samo đakonat).Fra Martin je za subđakonazaređen 1. rujna 1912. u Mostaru.Dokumente Biskupskom ordinarijatuu Mostaru za kandidate fra JuruZlopašu, fra Konstantina Jukića, fraIvana Marinčića, fra Nikolu Ivankovića,fra Karla Grbavca i fra MartinaSoptu poslao je Provincijalat 31.kolovoza 1912. 22 , a Ordinarijat šaljesvjedodžbe o njihovu subđakonskomređenju 6. listopada 1912. 23 Uskoropotom fra Martin Sopta i fra KonstantinJukić zaređeni su i za đakone,opet u Mostaru, oko 20. prosinca1912. 24 Nedugo potom fra Martin jezaređen i za svećenika. Kako je biopremlad (za svećeničko ređenje kandidatje morao imati napunjene barem24 godine), to je provincijal 26.lipnja 1913. od pape za fra Martinatražio dispenzu od čak 18 mjesecikako bi mogao biti zaređen za svećenika.25 Dogodilo se to u Sarajevu 21.rujna 1913. Zaredio ga je pomoćnivrhbosanski biskup Ivan Šarić. Bilesu mu tek 22 i pol godine. Mladumisu proslavio je fra Martin u Rasnu28. rujna 1913. Nešto ranije (7. rujna)zaređeni su i njegove kolege fraKonstantin Jukić i fra Ivan Marinčić,ali u Mostaru. 26Početkom 1914. fra Martin je snekim kolegama polagao jurisdikcijskiispit pred biskupskom komisijomu Mostaru kako bi mogao dobiti jurisdikcijui kanonsku misiju za dušobrižničkodjelovanje na područjuMostarsko-duvanjske biskupije. Ispitje položio te mu je biskup, skupa sfra Konstantinom Jukićem i fra IvanomMarinčićem, 26. travnja 1914.podijelio jurisdikciju. 27 Ipak fraMartin nikada nije djelovao u dušobrižništvu:čitav je život proveo kaogimnazijski i fakultetski profesor naŠirokom Brijegu i u Mostaru.Profesorska služba i usavršavanje ustruciPrvo fra Martinovo zaduženjebila je služba gimnazijskoga profesorana Širokom Brijegu: takvo je zaduženjedobio prema rasporedu osoblja(Tabuli) od 30. travnja 1914. 28Predavao je vjerojatno matematiku,ali nije imao formalnoga školovanja.Stoga je već u sljedećoj akademskojgodini započeo studij matematikena Filozofskom fakultetu u Zagrebu.Molbu provincijalu fra Martinje uputio 27. ožujka 1915. te nakonšto je dobio dopuštenje obavijestio jeprovincijala u dopisu od 18. travnja1915. da će njegovi glavni predmetistudija biti matematika i spekulativnafilozofija, a sporedni fizika. »SvaS2013.2pfilologije: »Naglasak grč. riječi u lat. jeziku« (»Izvještaj “Bakule” zbora herceg. franj. bogosl. mladeži u Mostaru za god.1910./1911.«, Kršćanska obitelj, br. 7-8/1911., str. 160.). Sljedeće akad. 1911./12. godine održao je dva predavanja:»Je li sv. Petar bio u Rimu« (dogm. rasprava) i »Teologija i filozofija« (»Izvještaj literarnog zbora herceg. franjevačkihbogoslova “Bakula” u Mostaru za god. 1911. – 1912.«, Kršćanska obitelj, br. 8/1912., str. 191.).19R. Jolić, Novicijat hercegovačkih franjevaca, Mostar, 2009., str. 141. – 142.20Imenik franjevaca: str. 35, br. 312; »Prosti redovnički zavjeti i oblačenje«, Kršćanska obitelj, br. 8/1909., str. 126.21Imenik franjevaca: str. 35, br. 312. Istoga dana su svečane zavjete položili i fra Jure Zlopaša, fra Kosta Jukić, fra IvanMarinčić, fra Nikola Ivanković i fra Karlo Grbavac (»Svečane zavjete u Mostaru…«, Kršćanska obitelj, br. 9/1912., str.216).22Arhiv Provincije: SP, sv. 37, ff. 445-449.23Arhiv Provincije: SP, sv. 37, f. 492.24Arhiv Provincije: SP, sv. 37, ff. 694-695.25Arhiv Provincije: SP, sv. 39, f. 318.26Imenik franjevaca: str. 35, br. 312; Osobnik; »Regjenje i mlade mise«, Kršćanska obitelj, br. 10/1913., str. 237. – 238.27Arhiv Provincije: SP, sv. 41, f. 121.28Tabule (rasporedi osoblja) – priredio fra Ante Tomas.48

tri predmeta u međusobnom spojukao jednu cjelinu s filozofijom nanajprvom mjestu.« 29 Otputovao je uZagreb u studenome 1915., a studijje započeo početkom prosinca. 30 IzZagreba se 19. prosinca 1915. javioprovincijalu u Mostar s viješću da jezapočeo studij, ujedno se žaleći naliberalnu klimu koja vlada u Zagrebu,pa čak i među samim fratrima.Hvali isusovce kao pravovjerne istodobnose čudeći neukusnim šalamanekih zagrebačkih franjevaca na računpape i Crkve. Očito je fra Martinstanovao u samostanu zagrebačkihfranjevaca na Kaptolu odakle je pohađaopredavanja. Predviđa da ćemu za završetak studija biti potrebnetri godine. 31 Zanimljivo je da je Zemaljskavlada u Sarajevu dodijelilastipendije za studij fra Martinu Sopti,fra Krešimiru Pandžiću i fra NikoliIvankoviću, koji su se spremali zaprofesorsku službu. 32 I 1916. ista jeVlada dodijelila stipendije navedenojtrojici studenata. 33 Nakon fra Martinovaodlaska matematiku je na ŠirokomBrijegu preuzeo fra AugustinLeopold Zubac. 34 U Zagrebu je fraMartin ostao do ljeta ili jeseni 1917.,a potom je opet na Širokom Brijegugdje nastavlja predavati matematiku.35 Po odlasku je ostao dužan 952krune zagrebačkim franjevcima kodkojih je boravio, o čemu je prokurator(ekonom) fra Kazimir Vajdić 20. rujna1917. obavijestio hercegovačkogaprovincijala. 36 Prema novome rasporeduosoblja na sastanku uprave Provincije26. travnja 1917., fra Martinje raspoređen za profesora gimnazijeza novu šk. 1917./18. godinu. 37 Prematabulama Provincije od 1917. panadalje, fra Martin Sopta (Soptić)navodi se redovito kao gimnazijskiprofesor, ispovjednik i propovjednik.38 Na Širokom Brijegu proveo jenajveći dio svoga svećeničkog i profesorskogživota, punu 21 godinu(1914./15., 1917. – 1920., 1921. –1927. i 1932. – 1943.). Osim toga,šest je godina predavao filozofiju naFranjevačkoj bogosloviji u Mostaru(1927. – 1932. i 1943. – 1945.), stim da je posljednjih nekoliko mjeseciživota proveo s bogoslovima naČerinu, kamo su bili premješteni izMostara zbog ratne opasnosti. 39Iz prvih godina fra Martinoveprofesure na Širokom Brijegu sačuvanje zanimljiv dokument o tomekako mu je Sveta Stolica kao profesorufilozofije dala posebno dopuštenjeda smije čitati knjige koje su bilestavljene na indeks zabranjenih knjigau Katoličkoj crkvi. To je dopuštenjeProvincijalatu poslala Apostolskanuncijatura u Beču 24. kolovoza1918., a Provincijalat proslijedio fraMartinu nekoliko mjeseci kasnije, 3.prosinca 1918. 40Na prvom maturalnom ispitu popriznanju javnosti Franjevačkoj klasičnojgimnaziji na Širokom Brijegu,održanu od 9. do 14. rujna 1918., fraMartin je učenike ispitivao filozofskupropedeutiku. 41 Šk. 1918./19. godinefra Martin je predavao matematiku7. i 8. razredu, propedeutikuistim razredima te latinski i grčkijezik 5. razredu – ukupno 19 satitjedno. 42 Bio je član povjerenstva i namaturi u svibnju 1920. 43U akad. 1920./21. godini fraMartin je opet na studiju – ovaj putu Beogradu. Nije potpuno jasan razlognastavka studija. Moguće je dafra Martin zbog kratkoće vremenanije uspio diplomirati po svršetkustudija u Zagrebu 1917., a mogućeje da je u Beograd pošao i radi polaganjadržavnoga ispita, što je bilonužno nakon što je širokobriješka gimnazija1918. dobila pravo javnosti.Prema popisu članova profesorskogzbora u šk. 1917./18. godini, uz fraMartinovo se ime navodi da je on»student filozofije i učitelj matematike,filozofijske propedeutike, latinskogi grčkog« 44 jezika, što bi značiloda još nije imao diplomu s Filozofskogafakulteta u Zagrebu. Svakako,nakon što je Provincijalat 23. rujna1920. od Zemaljske vlade tražio dase dodijele stipendije petorici sveučilištaracačlanova Provincije (fra MartinSopta, fra Krsto Kraljević, fraPobijeni29Dopis provincijalu od 27. ožujka 1915. (Arhiv Provincije: SP, sv. 44, ff. 61, 59).30Osim njega na studij su poslani i fra Krešimir Pandžić u Graz i fra Nikola Ivanković u Budimpeštu (»Odlazak na sveučilište«,Kršćanska obitelj, br. 12/1915., str. 287.).31Arhiv Provincije: SP, sv. 40, ff. 284.32Dopis Okružne oblasti od 5. studenog 1915. (Arhiv Provincije: SP, sv. 44, ff. 143-144).33Arhiv Provincije: SP, sv. 45, ff. 100, 124, 129-132.34Provincijalov dopis od 23. studenoga 1915. (Arhiv Provincije: SP, sv. 44, f. 150).35»Promjena osoblja u hercegovačkoj franj. provinciji«, Kršćanska obitelj, br. 5/1917., str. 104.36Arhiv Provincije: SP, sv. 48, f. 148.37»Promjena osoblja u hercegovačkoj franj. provinciji«, Kršćanska obitelj, br. 5/1917., str. 104.38Rasporedi osoblja (Tabule) – priredio fra Ante Tomas.39R. Jolić, Leksikon hercegovačkih franjevaca, str. 368.40Arhiv Provincije: SP, sv. 50 (dokumenti nedostaju, ali za njih znamo iz Urudžbenog zapisnika).41»Prvi ispit zrelosti na franjevačkoj velikoj gimnaziji na Širokom Brijegu«, Kršćanska obitelj, br. 9-10/1918., str. 144.; A.Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 1, str. 444.42A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 15.43A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 31., 48.44A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 1, str. 438.S2013.2p49

PobijeniFra Martinova rodna kućaMarijan Zubac, fra Kažimir Barišići fra Mladen Barbarić), Zemaljska jevlada 17. studenoga 1920. potvrdnoodgovorila na tu zamolbu. 45 U Beogradje fra Martin otišao 4. studenoga1920. U lipnju 1921. navodi seda je opet na Širokom Brijegu, alitu se nalazio samo dva-tri tjedna naodmoru. Krajem lipnja opet je otišaou Beograd. Po svemu sudeći, ipak ješk. 1921./22. godinu predavao na širokobriješkojgimnaziji jer se navodikao član ispitnoga povjerenstva naŠirokom Brijegu na maturi održanojkrajem svibnja 1922. Iz jednogakasnijeg dokumenta vidljivo je da jefra Martin profesorski ispit položiou Beogradu 1921. I u šk. 1922./23.godini fra Martin je profesor na ŠirokomBrijegu. 46 S kraja 1922. potječei zamolba ravnateljstva gimnazijeupućena Provincijalatu da se nastavnicimafra Krešimiru Pandžiću, fraMartinu Soptiću, fra Krsti Kraljevićui fra Arkanđelu Nuiću nabave pećiu sobama jer je u njihovim sobamazimi bilo veoma hladno. 47 Provincijalje kupio peći te tražio da ih gvardijanpreveze iz Mostara na Široki Brijeg,ali je ujedno zatražio veliku štednju ugrijanju jer novaca jednostavno nijebilo u izobilju. 48U šk. 1925./26. godini fra Martinje predavao matematiku 7. i 8.razredu, a fiziku od 5. do 8. razreda,tjedno 19 sati. Ujedno je bio kustosfizikalne zbirke. 49 Povremeno je predavaoi latinski i grčki jezik, vjerojatnozbog nedostatka nastavnogaosoblja. Zacijelo je dobro poznavaooba navedena klasična jezika! Takoje u šk. 1926./27. godini predavaomatematiku u 4. i 8. razredu, filozofijuu 8. razredu te latinski jezik u2. i 3. razredu, a grčki u 5. razredu.Povremeno je predavao čak i njemačkijezik. 50 Redovito je bio i član ispitnogapovjerenstva na maturalnimispitima, dakako za matematiku. 51Od 1927. do 1932. fra Martin višenije na Širokom Brijegu, nego je premještenu Mostar, gdje je predavaofilozofiju na Franjevačkoj bogosloviji.52 Po povratku fra Martin u šk.1932./33. godini predaje matematiku2., 3. i 7. razredu, fiziku 7., filozofiju8., vjeronauk 5. i zemljopis6. razredu. Iste je godine bio i razrednistarješina 7. razredu. Vodio jei fizikalnu zbirku, koju čini 17 mehaničkihčvrstih tijela, 19 tekućih, 7zračnih, 7 kalorike, 57 magnetizmai elektriciteta, 9 akustike i 8 zidnihslika. 53 U šk. 1933./34. godini predavaoje matematiku 1., 2. i 4. razredu,fiziku 7., njemački 5., zemljopis6. i grčki jezik 5. razredu. U šk.1934./35. godini predaje matematiku,fiziku, grčki jezik i zemljopis, ušk. 1935./36., 1936./37., 1937./38.i 1938./39. godini matematiku, fizikui zemljopis, dok u šk. 1939./40.godini predaje samo matematiku, ito 1., 2., 3., 5. i 7 razredu, a u šk.1940./41., 1941./42. i 1942./43. godinimatematiku 2., 3. i 6. razredute filozofiju (propedeutiku) 8. razredu.54 Odlukom uprave Provincije od3. srpnja 1943. fra Martin je ponovnopremješten za profesora filozofijena Franjevačku bogosloviju u Mostar.55S2013.2p45Arhiv Provincije: SP, sv. 53, ff. 238, 243, 248, 253-257.46A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 56. – 58., 66., 77., 81.; dopis ravnatelja Gimnazijeod 7. studenoga 1933. Prosvjetnom odjeljenju Banske uprave u Splitu (Arhiv Provincije: SP, sv. 101, f. 210).47Dopis od 25. studenoga 1922. (Arhiv Provincije: SP, sv. 59, f. 219).48Provincijalov dopis od 14. prosinca 1922. (Arhiv Provincije: SP, sv. 59, f. 253).49A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 187.50A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 223., 239.51A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 189., 238., 623., 684., 685.; A. Marić, Franjevačkaklasična gimnazija na Širokom Brijegu, 3, str. 192.52A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 362.53A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 563., 573., 587., 625.54A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 614., 656., 669., 671., 672.; A. Marić, Franjevačkaklasična gimnazija na Širokom Brijegu, 3, str. 9., 51., 115., 155., 157., 221., 256., 268., 288., 329.55A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 3, str. 363.50

U školskom ljetopisu za šk.1932./33. godinu zabilježeno je daje fra Martin 15. ožujka 1933. »vodioekskurziju VII. r.« u »Ivan-Dragu(popodne)«. Fra Martin im je biorazrednik. Dana 13. svibnja 1933.,na Majčin dan, fra Martin je držaopredavanje o majci za sve razrede, a4. veljače 1939. imao je predavanjesvim učenicima o biskupu JosipuJurju Strossmayeru. 56Iz Liber classifficationum saznajemokako je fra Martin Sopta odakad. 1927./28. godine profesor naFranjevačkoj bogosloviji u Mostaru.Naslijedio je fra Antu Majića. Predavaoje spekulativnu filozofiju (7studenata), a usput i dogmatsku teologiju(2 studenta). Isto je bilo i uljetnom semestru. U akad. 1928./29.godini predavao je samo filozofiju (8studenata), a u ljetnom semestru ietiku (ukupno 7 studenata), kao i uljetnom semestru 1929./30. (ukupno12 studenata). Zanimljivo je daje u zimskom semestru 1929./30.kao profesor istih predmeta upisanfra Ante Majić, dok se fra Martinovoime uopće ne navodi. On je krozto vrijeme bio opet na Širokom Brijegu,gdje je zamjenjivao fra RadoslavaVukšića, koji se pripravljao zaprofesorski ispit. 57 U oba semestra1930./31. fra Martin predaje filozofijui etiku (ukupno 13 studenata),kao i u 1931./32. (ukupno 16 studenata).58U jesen 1932. opet je u gimnazijina Širokom Brijegu, a u Mostarse vraća nakon 11 godina, u jesen1943. 59 To je bila i posljednja fraMartinova služba u životu. Predavanjasu počela 19. rujna 1943. zazivomDuha Svetoga. U Mostaru je bilo 29bogoslova, od kojih 17 svećenika(studenti 5. i 4. godine). Bilo je ratnovrijeme i Mostar je bio izložen zrakoplovnimbombardiranjima, a osobitoje bilo teško 14. siječnja 1944. kadasu »englesko-američki gangsteri teškobombardirali Mostar«. Učinjenaje velika šteta. 60 U samostanu nitkonije stradao, ali je bilo dosta rušenjai oštećenja. Ipak su bogoslovi zbogopasnosti poslani izvan Mostara: podva-tri bogoslova poslana su k raznimžupnicima u okolne župe. 61Pitanje je bilo kako, ili bolje gdje,nastaviti predavanja. Na sjedniciodržanoj 2. veljače 1944., na koju jeprovincijal sazvao upravu Provincijei profesorski zbor, dogovoreno jeda se ispiti za zimski semestar održe15. veljače 1944. Bogoslovi-studentidošli su u Mostar dan prije i ispitisu uredno održani navedenoga dana.Istodobno se razmišljalo kako nastavitis ljetnim semestrom. Profesori suna sjednici 12. ožujka 1944. predložiliprovincijalu razmještaj profesorai studenata po župama. Između ostaloga,predloženo je da na Čerin saskupinom od osam bogoslova prvihdviju godina studija pođu fra MartinSopta i fra Dionizije Lasić, ujedno iprefekt te skupine, a fra Rufin Šilićdolazio bi iz Mostara povremeno.Iako je župnika fra Živka Martićabrinulo gdje će smjestiti tolike ljude,provincijal ga je ohrabrio da oni nisuprezahtjevni te da će u ovoj nezgodiprihvatiti i najnužniji smještaj. Drugidio bogoslova, starije godine studija,trebalo je smjestiti u Veljake. 62Odmah po dolasku, provincijaluse 18. ožujka 1944. s Čerina javiofra Dionizije, koji mu piše da su sebogoslovi smjestili u jednu sobu (njihsedam), a fra Luka Sušac je na hodniku.»Fra Martin i ja nekako smo senamjestili, ali on malo nezadovoljan,koliko to smije biti kod “dovna” [duhovna]čovjeka. Naime, tamo namnije rečeno, da ovamo za fra Martinanema kreveta, zato mu ga nismo niponieli [iz Mostara]. Zato on spavasada na kalaveti, daskama i na tvrdojkukuruzovini. Bojim se, da se neuzkašlje, jer jutros veli, da se lepušinane da sve do ponoći ugrijati. Štose tiče kora, matutin i hore zasad nemožemo držati, dok ne nabavimonešto klupa.« 63 Pravi je krevet fraMartin ipak dobio tek puno kasnije:provincijal je, naime, tek 5. listopada1944. poručio upravi rezidencije naČerinu da za fra Martina Soptu pripravekrevet i krevetninu. 64Šk. 1943./44. godina ipak je –unatoč svim poteškoćama i razbacanostibogoslova po različitim župama– uspješno dovršena. Tako su zaključiliprofesori na sjednici održanoj 6.srpnja 1944. u Mostaru. »Ustanovljenoje da je ipak sve potrebno gradivopretjerano [obrađeno] /dodušebez takozvanih pomoćnih predmeta/,a da uspjeh djaka ne zaostaje nimaloza uspjehom prošlih godina.«Predlaže se i novi raspored bogoslo-Pobijeni56A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 595., 597.; A. Marić, Franjevačka klasična gimnazijana Širokom Brijegu, 3, str. 203., 247.57Arhiv Provincije: SP, sv. 82, f. 34.58Liber classifficationum, sv. I (od 1895.), ff. 50-61; usp. P. Knezović, Studij bogoslovije u Hercegovačkoj franjevačkojprovinciji, str. 302., 308., 315., 324.59»Promjene osoblja hercegovačke franjevačke provincije«, u: Kršćanska obitelj, br. 7/1943., str. 108.; usp. P. Knezović,Studij bogoslovije u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, str. 453.60»Englesko-američki gangsteri bombardirali su teško Mostar«, u: Kršćanska obitelj, br. 2/1944., str. 27.61P. Knezović, Studij bogoslovije u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, str. 457. – 464.62P. Knezović, Studij bogoslovije u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, str. 467. – 474.63Arhiv Provincije: SP, sv. 148, f. 110; usp. usp. P. Knezović, Studij bogoslovije u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji,str. 475. – 476.64Arhiv Provincije: SP, sv. 144, f. 440 (isti dopis i sv. 148, f. 440).S2013.2p51

Pobijeniva, dakako opet po župama, jer uMostar još nije bilo moguće vratitimlade ljude zbog ratne opasnosti. 65Predavanja su na Čerinu trebala započeti2. listopada 1944., a vjerojatnoje tako i bilo. Profesori su bili fraMartin Sopta i fra Pavo Dragićević tefra Dobroslav Šimović, ujedno i prefektbogoslova. Bogoslovi III. godinestudija premješteni su s Čerina u Čitluk.Provincijal fra Leo Petrović pišežupniku na Čerin fra Živku Martiću:»Mnogo preporučamo naše mladebogoslove Vašoj otčinskoj brizi. Molitese, poštovani otče, da Božja Providnostbdije nad nama svima u ovesudbonosne dane za cjelokupno čovječanstvo.«66 Provincijal nije mogaoni zamisliti koliko će mjeseci koji slijedebiti sudbonosni: u veljači 1945.i u proljeće iste godine njegova jeprovincija bila gotovo izbrisana s licazemlje! Predavanja su se na Čerinuodržavala do kraja siječnja ili početkaveljače 1945., kada su se bogoslovis dijelom profesora povukli iz Čerinai Čitluka prema Mostaru. Brojne sukomunisti uskoro brutalno ubili. FraMartin je ostao na Čerinu i tu dočekaopartizane.Duhovnost, zdravlje i neke službeOsim profesure fra Martin jebio i duhovnik: tako je, primjerice,od 25. do 28. ožujka 1923. na ŠirokomBrijegu održao duhovne vježbevanjskim đacima (eksternistima). Uveljači 1925. imao je duhovne vježbeopet vanjskim đacima. 67 Nekolikomjeseci tijekom 1926. bio je duhovnikMarijine kongregacije za interneđake (sjemeništarce), od veljače doprosinca, a onda je tu službu preuzeofra Mladen Barbarić. God. 1937.ponovno je imenovan duhovnikomMarijine kongregacije za učenike izokolice. 68 U svibnju 1930. provincijalje javio fra Martinu da je određenza voditelja duhovnih vježbi kod časnihsestara milosrdnica. 69 Jedno jevrijeme fra Martin bio upravitelj đačkemuške kongregacije, od travnja1930. do siječnja 1931. Tada je provincijalzamolio biskupa Mišića da bise umjesto njega upraviteljem imenovaodr. fra Ante Jelavić, direktorFranjevačke bogoslovije u Mostaru. 70Dana 14. lipnja 1931. fra Martin jedobio novi dekret od provincijala davodi duhovne vježbe časnim sestramau Mostaru. 71 U travnju 1935.vodio je duhovne vježbe za konviktorcei vanjske đake iz okolice. 72 Ušk. 1937./38. godini fra Martin jeimenovan prefektom učenika kojistanuju u roditeljskim ili seljačkimkućama u okolici gimnazije. 73Iz godine 1926. potječe dopis ravnateljaGimnazije fra Mate Čuturićau kojem se žali na fra Martinovooblačenje: »(…) O. Martin Soptić ideu školu sa zamazanim i nedoličnimhabitom, što po mišljenju direkcijeloše djeluje na odgoju mladeži. Soptićse istina brani, da ima habit, alida ga mora čuvati za svečanijih zgoda.«Traži od provincijala »da prekogvardijana nastoji tu stvar ispraviti, iako vidi potrebnim rečenom providiti«,što bi značilo da mu se nabavi jošjedan bolji habit. 74 Zanimljiv je dopisodvjetnika dr. Bože Nikolića od 12.lipnja 1931. da je u stvari fra MartinaSopte predao žalbu protiv presudeSreskog načelstva. 75 Nisam uspiopronaći zbog čega je Sresko načelstvoizreklo kaznu fra Martinu.Početkom 1930. provincijal tražida se fra Radoslav Vukšić oslobodipredavanja kako bi se mogao štobrže i kvalitetnije pripraviti za profesorskiispit. Kroz to će ga vrijemezamjenjivati fra Martin Sopta, profesorna Franjevačkoj bogosloviji uMostaru, preuzimajući njegove predmete.76 Fra Martin je privremeno zamjenjivaoi fra Gaudencija Ivančićakao vjeroučitelj u III. osnovnoj školiu Mostaru. Fra Gaudencije je, naime,u travnju 1932. otišao na mjesecdana u Beč radi polaganja teološkogaispita (doktorata). 77 Krajem srpnja1937. fra Martin je dobio dopuštenjeod provincijala da može zamjenjivatižupnika kroz mjesec dana. 78 Riječje o župniku župe Cerna kod Vinkovaca,kamo je fra Martin prispioS2013.2p65Arhiv Provincije: SP, sv. 143, f. 257.66Arhiv Provincije, sv. 144, f. 410 (isti dopis i sv. 148, f. 127).67A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 103., 170.68Dopis fra Mate Čuture provincijalu od 7. prosinca 1926. i provincijalov odgovor 14. prosinca 1926. (Arhiv Provincije,sv. 69, ff. 302, 303); A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 202., 207. – 208.; A. Marić,Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 3, str. 124.69Dopis od 19. svibnja 1930. (Arhiv Provincije: SP, sv. 83, f. 155).70Dopis od 21. siječnja 1931. (Arhiv Provincije: SP, sv. 89, f. 53).71Arhiv Provincije: SP, sv. 91, f. 93.72A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 705.73A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 3, str. 98., 157.74Dopis od 13. rujna 1926. (Arhiv Provincije: SP, sv. 69, f. 188).75Arhiv Provincije: SP, sv. 91, f. 87.76Dopis od 10. siječnja 1930. (Arhiv Provincije: SP, sv. 82, f. 34); A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na ŠirokomBrijegu, 2, str. 449., 465.77Dopisi od 13. veljače i 6. travnja 1932. (Arhiv Provincije: SP, sv. 95, ff. 298, 363).78Arhiv Provincije: SP, sv. 120 (dokument nedostaje, ali za njega znamo iz Urudžbenog zapisnika).52

najkasnije 26. srpnja 1937., za što jedobio jurisdikciju đakovačkoga biskupa.79 Početkom 1934. zamjenjivaoje i fra Vojislava Mikulića, nakonšto mu nije bila priznata kvalifikacijanastavnika, uz još dvojicu profesorakoji su podijelili njegove sate izmeđusebe. 80Sigurno je da je fra Martin, kaoi drugi profesori, ponekad, možda iredovito, pomagao ispovijedati župljanena Širokom Brijegu, kao i uokolnim župama, ali to nije bilježenojer je bilo uobičajeno. Pronađenje ipak podatak kako su profesori 3.ožujka 1934., vjerojatno pred Uskrs,išli u Ljuti Dolac pomoći ispovijedatitamošnjem župniku fra Roku Sabljiću.Neki su pošli i autom ili lađompreko polja (Mostarskoga blata), ameđu njima i fra Martin. 81 Nemapreviše vijesti o tome da bi fra Martinbio pozivan kao propovjednik nasvečane mise bilo na Širokom Brijegu,bilo u okolici ili u Hercegovini.Na jednome mjestu piše ipak da jena sv. Josipa 1938. pozvan u Izbično,gdje je proslava župe »obavljena navrlo svečan način. Sv. misu s prigodnompropovijedi držao je o. Fra MartinSopta, profesor.« Istoga je danana istome mjestu imendan slavio starinafra Jozo Bencun, dugogodišnjiizbički župnik, uz veći broj okolnihžupnika i profesora s gimnazije. 82Po svršetku šk. 1929./30. godinefra Martin je preko ljeta u lječilištu,što znači da je imao stanovitihzdravstvenih poteškoća. Dopuštenjeda može poći u lječilište dobio je 6.srpnja 1930., a čini se da je bio naPalama. Tu ga je pronašao provincijalovdopis od 26. srpnja da od 1.kolovoza preuzme brigu o franjevačkimklericima koji će biti na odmoruu Konjicu. 83 Na svoje se zdravstvenostanje fra Martin žalio provincijalujoš u dopisu od 1. kolovoza 1929. izNevesinja, gdje se nalazio na odmorui učio engleski jezik. Piše da muje temperatura svako jutro 37 ili višestupnjeva. 84 U ljeto 1931. fra Martinje stanovito vrijeme proveo u bolniciu Sarajevu. Odatle je 3. kolovoza, zajednos fra Lovrom i fra Borislavom,čestitao provincijalu imendan. 85 Ubolnicu je otišao na temelju nalaza ipreporuke dr. Vjekoslava Glavadanovićakoji je 17. lipnja 1931. preporučioprovincijalu da se neki franjevcii đaci pošalju na liječenje. Iz togdopisa saznajemo i koja je fra Martinovazdravstvena poteškoća »slabostcrijeva« zbog čega predlaže četiritjedna boravka u Kiseljaku, u bolniciili lječilištu. 86 Iz lječilišta, ovoga putas Ilidže, fra Martin se javio i 3. kolovoza1932. čestitajući imendan provincijalufra Dominiku Mandiću. 87Fra Martin nije služio vojsku. Toje jasno iz dopisa Provincijalata zapovjednikuVojnoga okruga u Mostaruod 5. prosinca 1932. u kojem stoji daon »nije služio u Kadru niti uopće uvojsci, jer je bio oslobogjen od vojneobveze kao svećenik.« 88Od upravnih službi fra Martinnije nikada obnašao nikakvu, bilou upravi Provincije, bilo u profesorskomzboru ili pak u dušobrižništvu.Ipak je važno napomenuti da je nakapitulu Provincije održanu u ožujku1934. bio izabran za definitoraProvincije. No, već na završnoj kapitularnojsjednici održanoj 22. ožujka1934. pod predsjedanjem predsjednikakapitula fra Mihaila Trohe, fraMartin se zahvalio na definitorskojslužbi. Ali nazočni članovi kapitulanisu prihvatili njegovu ostavku. 89Kako se sljedeća sjednica uprave Provincijeodržavala tek sljedeće godine,to je provincijal fra Mate Čuturić 7.travnja 1935. na sjednicu pozvao ifra Martina. On je, međutim, uskoro(21. travnja) dao i »pismenu odreku«na mjesto definitora. 90 Na to su preostaličlanovi Uprave na sjednici od22. travnja 1935. prihvatili njegovuostavku te za novoga definitora izabralifra Radoslava Vukšića, takođergimnazijskoga profesora. 91 Fra Martinnije nigdje, bar ne u pisanu obliku,izložio i razloge svoje ostavke.Fra Martin kao čovjekenciklopedijskoga znanja, profesori pedagogSvi oni koji su poznavali fra MartinaSoptu hvalili su njegovo enciklopedijskoznanje. Tako prof. fraVojislav Mikulić kaže za njega da jebio »izvanredan matematički talent.Stalno je čitao matematičke knjigei teorije – čak i za vrijeme objeda.Izvanredan kao redovnik i sveće-Pobijeni79Dopis Provincijalatu od 26. srpnja 1937. (Arhiv Provincije: SP, sv. 120, f. 68).80A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 663., bilj. 434.81A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 646.82»Proslava sv. Josipa, zaštitnika župe u Izbičnu«, u: Kršćanska obitelj, br. 4/1938., str. 124. – 125.83Arhiv Provincije: SP, sv. 83, f. 360; sv. 84, f. 164.84Arhiv Provincije: SP, sv. 86, f. 200.85Arhiv Provincije: SP, sv. 88, f. 275.86Arhiv Provincije: SP, sv. 91, f. 127.87Arhiv Provincije: SP, sv. 98, f. 199b.88Arhiv Provincije: SP, sv. 97, f. 428.89Arhiv Provincije: Acta capitularia, sv. III, str. 349.90Arhiv Provincije: SP, sv. 107, ff. 433, 495.91Arhiv Provincije: Acta capitularia, sv. III, str. 363. – 364.S2013.2p53

Pobijeninik!« 92 Njegovi učenici o njemu surekli: »Znalo se da je skoro jedini izte plejade prvokategornik bez doktorata,a svi su mu doktori znanostiišli na savjetovanje kao “lumenu” filozofijei znanja uopće.« Slično govorii drugi učenik: »Fra Sopta jedininije imao doktorat, no tomu filozofu,matematičaru i fizičaru dolazili bi sviovi doktori savjetovati se kad neštonisu znali.« Urednik izdanja k tomezaključuje: »Bio je vjerski revan, dobarispovjednik i propovjednik duhovnihvježbi (konviktorci), te voditeljkongregacije vanjskih đaka.« 93Dr. fra Častimir Majić hvali fra Martinovoizvanredno znanje: »Iako nijebio ovjenčan doktorskom diplomom,u tu se intelektualnu elitu ubraja i fraMartin Sopta koji je u duši posjedovaoenciklopedijsko znanje i bio pravariznica povijesnih događaja koje jeprenosio i na svoje učenike te svojapredavanja pretvarao u zabavne tečajeve.(…) Kroz trideset godina profesorskeslužbe (1914. – 1945.) odgojioje više naraštaja studenata koji subili zadivljeni njegovom učenošću iredovničkom jednostavnošću života.Siromaštvo je održavao u izvornomobliku franjevačkih redovničkih pravila.Naime, knjige su bile njegovojedino bogatstvo kojim se opajao inadahnjivao.« 94 Osobito je njegovoznanje hvalio dr. fra Kvirin Vasilj.On piše da je njegov profesor bio fraMartin Sopta, »osoba izvanredno visokeinteligencije i široka znanja, nakakva se nisam namjerio ni na jednomod tri sveučilišta, koja sam pohađao.«95 Nedjeljko Jelčić sjeća se daje fra Martin predavao matematiku,bio dobar čovjek i – motao duhan! 96Čini se ipak da nije bio kakav velikipedagog. I o tome postoji više zapisa.Jedan od prvih je službeno izvješćešto ga je u travnju 1925. sastavioinspektor Jovan Vasić, koji je pratioprofesore i bilježio njihov način radas učenicima. O fra Martinu piše daje u 8. razredu uvježbavao zadatke»sa prilično rutiniranim đacima«, štobi se reklo izabranima. Nastavlja:»Samo bi se preporučilo nastavnikuviše mira i opservacija na đaka, kakobi samo na zgodnom mestu pristupioiz bliže đaku u pomoć, ukoliko muse uopšte može pomoći. Nije umesnounapred đaka sugerirati rečima n.pr.: ti to ne ćeš znati…« 97 Povoljnijuje ocjenu dobio od inspektora DušanaTamindžića koji je školu inspiciraopočetkom 1927. Đaci su novulekciju dobro shvatili, »što je najboljidokaz da ju je profesor lepo i jasnoprotumačio«. 98 Potvrdno ga je ocijenioi ministarski izaslanik dr. MirkoDeanović u šk. 1934./35. godini kojipiše za njega: »Svestrano učen pa znazainteresirati đake za predmet i to nasvoj originalan način. Dobio odobrenjeda nastavlja, Sn br. 43852 od 14/XII 1933. g. Predaje 19 godina.« 99Sami đaci nisu ga upamtili kao najboljegpedagoga. Jedan ga uspoređujes fra Radoslavom Vukšićem. Kažeda su bili veliki prijatelji »s time štoje fra Rade izvrstan pedagog, a ovajdrugi nije imao veze s pedagogijom inikome nije ostao u lijepoj uspomenis tog naslova. Skoro svaki bi kod njegakad-tad imao negativnu ocjenu.«Drugi ga opisuju kao šaljivu osobu,drugi opet da nije pretjeravao u utjerivanjuznanja jer budućim svećenicimanije bilo o glavu biti izvrsni umatematici. Većina priznaje da su se»veselili kada je otišao na teologijupredavati filozofiju, no to je bila i obvezasviju nas sada s matematikomispočetka, pa sustići do fra Radinerazine zahtjevnosti«. 100 Najporaznijese o njegovim odgojnim metodamaizjasnio K. K., njegov bivši učenik:»Pokojni fra Martin Sopta je bio dobar,ali kao pedagog nije bio baš najbolji.Imo je znanja, možda i previše,ali kao pedagog nekako... Kad bion čovjeka izvodio na tablu, pa akonešto ne znaš, on te zvizne šamaromda odletiš pod tablu. Pa nekad i onošto bi znao, ne smiješ kazat.« 101 Dakako,ne smije se smetnuti s uma dau to vrijeme uvođenje stege i znanjašibom i pljuskom nije bila nikakvaiznimka!Iako je bio iznimno inteligentani načitan, na žalost, nije pisao. Takoiza njega, barem u tiskanom obliku,nije ostalo gotovo ništa. Poznatje samo jedan njegov kratak rad ovelikom filozofu Vladimiru Solovjevu.Tekst je napisan u prigodiobjavljivanja hrvatskoga prijevodaSolovjevljeva životopisa kojega je nafrancuskom jeziku napisao belgijskiisusovac Michel d’Herbigny, 1919.S2013.2p92Arhiv Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na Širokom Brijegu (= Arhiv Vicepostulature):»Neke pojedinosti vezane za život i rad, djelovanje i osobna obilježja nastradalih članova Hercegovačkefranjevačke provincije u prošlom ratu – prema sjećanju fra Vojislava Mikulića profesora širokobriješke gimnazije« (11.veljače 1986.), str. 6. I danas se u franjevačkoj knjižnici u Mostaru nerijetko naiđe na knjige s fra Martinovim potpisom,iz matematike, astronomije, filozofije i dr. – koje je on očito čitao i proučavao.93J. Tomašević Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji, Zagreb, 1997., str. 151. – 152.94Č. Majić, U nebo zagledani, str. 220. – 221.95K. Vasilj, Kruh naš svagdašnji, Chicago, 1990., str. 149.96Arhiv Vicepostulature: Svjedočenje N. J. (27. ožujka 2011.), str. 21.97A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 147.98A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 231.99A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, 2, str. 691.100J. Tomašević Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji, str. 151. – 152.101Arhiv Vicepostulature: Svjedočenje K. K. (19. ožujka 2009.), str. 3.54

Sopta ukratko predstavlja odnos Katoličkei Pravoslavne crkve, opisujeSolovjeva kao mislioca koji je prihvatiosveopću (katoličku) Crkvu ikoji nije traženje istine postavio kaosvrhu ili cilj filozofskoga istraživanja,nego samo kao metodu do pronalaskasigurne istine – a ona se nalaziu Bogu, ona je zapravo sadržana unauku Isusa Krista, točnije u njegovojosobi. (On je rekao: - Ja sam Put,Istina i Život.) 102SmrtNakon odlaska bogoslova s Čerina,gdje su se bili sklonili iz Mostara,a s kojima je bio i njihov profesor fraMartin, on je u veljači 1945. ostaona Čerinu sa župnikom fra ŽivkomMartićem i kapelanom fra KamilomMilasom. Na temelju sačuvanih izvještajai sjećanja moguće je u dobrojmjeri rekonstruirati njegovu smrt. Usvojim sjećanjima fra Kamilo Milaszapisao je da su u jesen 1944. partizaniosvojili Brotnjo, ali su ih krajemsiječnja 1945. ustaše potjerali izBrotnja, Čapljine i ljubuške krajine.Na Sv. Blaža (3. veljače 1945.) svi subroćanski fratri otišli na misu i derneku Gradniće, a potom produžili uMostar. »Iz Čerina su otišli bogoslovii profesori, ostao je s nama samo fraMartin Sopta.« Već sutra se hrvatskavojska povukla, a partizani su ponovnoi konačno osvojili Brotnjo. Uvečer5. veljače partizani su ušli i u Čerinte došli u župnu kuću. Ispitivali sutrojicu fratara s ponedjeljka na utorak(5./6. veljače), ali nisu nikogaubili. Sutradan su ih poveli u Čitlukna ispitivanje: »Idemo poljem prekoBakara. Iako je vrijeme lijepo, krozpolje je uvijek zimi blato. Bilo mi ježao fra Martina. On je među namanajstariji, težak i teško hoda. Jedanvojnik ide pred nama, a druga dvojicaza nama.« Ispitivali su ih čitavdan, a oko pola noći dopustili im damogu otići u franjevačku rezidencijuu Čitluk, da prespavaju kod župnikafra Jakova Križića. »Onako na golupodu s jednim gunjem smo se opustili.Tko bi još mogao i zaspati.« Tenoći partizani su u Čitluku ubili dvojicufratara koje su tu doveli iz Gradnića:fra Filipa Gašpara i fra ĆirilaIvankovića. U srijedu 7. veljače njihsu trojicu pustili da se vrate kući naČerin. Istoga su dana partizani osvojiliŠiroki Brijeg i ubili 12 fratarau protuzrakoplovnom skloništu, aosmoricu odvezli kamionom i kasnijeubili u blizini Zagvozda. »Osvanuoje četvrtak 8. veljače. Imamo bolesnikau Velikom Donjem Ograđeniku.Fra Martin je htio ići. Odvraćalismo ga, jer smo znali da ne će snjim dobro završiti, ali nismo uspjeli.Rekao je na koncu: “Na Čitluku jeCvitan Spužević”, a oni su bili velikihababi u raspravljanju, “i hoću ga vidjeti”.Otišao je i više se nije vratio. ACvitan je bio pravnik i igrao je važnuulogu u partizanskom pokretu.« 103Fra Martinovo putovanje togadana možemo pratiti na temeljuiskaza M. Š. koji je bio 9-godišnjidječak kojega su poslali da bolesnikudovede svećenika. Trebalo je ispovjeditiIliju Milićevića i Stanu zv. Tunić.Išao je ispred svećenika s malim zvonom,kako je onda bilo uobičajeno,upozoravajući prolaznike da svećeniknosi Presveti Sakrament i da trebajukleknuti. Nakon što je opremiodvoje navedenih bolesnika, svećenikje zamolio maloga M. da mu pokažeput prema Čitluku. On ga je ispratiodo Služnja, do kuće Nikole TurudićaKalabušića te ga uputio kako će doćina Čitluk. M. je potvrdio da se kasnijepričalo kako taj svećenik nikadanije dospio u Čitluk. Očito je da suga uhitili partizani i odveli na drugustranu, kako se kasnije saznalo u tamnicuu Ljubuški. Saznao je i da suneke žene ne dugo potom pronašlezvonce na jednome stablu lješnjakaizmeđu Služnja i Čitluka. 104 M. Š. jebio dječak i nije znao ime svećenikakojega je vodio. Naime, fra Martinnije bio kod njih na župi, nego jetu boravio kao profesor, a M. je biodijete pa i nije znao imena fratara.Međutim, na temelju gore navedenazapisa fra Kamila Milasa nedvojbenoje da je riječ upravo o fra MartinuSopti.A da je fra Martin nakon uhićenjasproveden upravo u ljubušku tamnicu,svjedoče dvojica fratara. FraKamilo Milas je na »dragovoljnom«narodnom zboru koji su partizanizakazali u Ljubuškom 18. veljače1945. susreo staroga fra Vida Čuljkakoji je jedini ostao u polusrušenomehumačkom samostanu. »Tadami je fra Vid rekao da je 9. veljače,u petak, vidio fra Martina Soptu nazatvorskom prozoru u Ljubuškomukoji mu je rekao: “Ich bin gefangen”(Ja sam uhićen). Iz toga zaključujemda je fra Martin ubijen u Ljubuškomu,a ne u Čitluku, kako se misli poPobijeni102»Uvijek je bilo ljudi, kojima je više na srcu šport za istinom, “traženje” istine, nego sama istina. – Lessing je izrekaofrazu, da posjed istine pripada samo Bogu, a nama je ljudima samo tražiti. Ovo je praznovjerje po različitim više-manjerelativističkim filozofemima postalo upravo epidemijom izvancrkvenoga “naučnoga” svijeta. Ovomu poniženjuljudskoga duha bit će najviše krivo to, što se “kulturni” čovjek želi riješiti obveza, koje nastaju iz sigurnoga spoznanjasigurne istine. Ako se istina ne može sigurno da spozna, onda ne može ni potraga za njom biti previše obligatna. Služina čast ljudskomu rodu, što obični čovjek iz puka, koji nije učio “filozofskih” besmislica, ne može nikako da prihvatiovu jadnu neistinu. A da i veći talenti, koji su se bavili knjigom, ne moraju trajno podleći, utješljiv je dokaz veliki RusVladimir Solovjev.« (M. Sopta, »Prigodom jedne prevedene knjige o V. Solovjevu«, Život, god. I, br. 10, Sarajevo,1920., str. 240. – 242.).103K. Milas, Od sjetve do žetve. Uspomenički zapisi, Mostar – Zagreb, 2001., str. 40. – 43.104Arhiv Vicepostulature: Svjedočenje M. Š., 26. srpnja 2011.S2013.2p55

Pobijenipričanju naroda. Ljudi su očito vidjelifra Pilu i fra Ćirila, pa se to izmiješalo…Kako bilo da bilo, mrtva se glavane da nositi.« 105 Fra Janko Bubaloima još preciznija saznanja o fra Martinovojsmrti. On je, naime, i sam,zajedno s fra Stankom Vasiljem, 40dana živio u neljudskim uvjetimapartizanske tamnice u Ljubuškom.Piše kako su kroz »špijunku« (ključanicu)svoje tamničke prostorije(jame) gledali kako partizani okoponoći 12. na 13. veljače odvode nastrijeljanje dvojicu fratara, fra ZdenkaZupca i fra Slobodana Lončara, tedodaje: »Držim gotovo sigurnim daje te noći, u grupi, strijeljan dugogodišnji,pa i moj, gimnazijski profesorfra Martin Sopta, iako je o partizanima,dok ih nije doživio, redovito,naivno, lijepo govorio.« 106Ekshumacija grobišta žrtava partizanskogaterora u Ljubuškom konačnoje potvrdila opravdane pretpostavkeda je fra Martin ubijen upravotu. Njegovo je tijelo pronađeno umasovnoj grobnici komunističkihžrtava na lokalitetu Tomića njiva.Iskapanja su izvršena u razdoblju od19. do 28. srpnja 2010. Radovi suse odvijali pod stručnim vodstvomarheologa Tihomira Glavaša i patologinjedr. Marije Definis-Gojanović.Iskopano je ukupno 28 tijela. Očitoje da su osuđenici na smrt prijeubojstva morali sami kopati mjestogdje će biti ubijeni, jer su pronađenii ostatci vatre na kojoj su se grijalistražari, moguće sami ubojice. Uzdva tijela pronađeni su ostatci krunicei franjevačkoga habita. 107 Do sadaje identificirano samo tijelo fra MartinaSopte, krajem siječnja 2013.,ali je DNK analiza još u tijeku pa jemoguće da će se saznati i tko je drugiDužice, vađenje uzoraka za DNK analizu iz obiteljske grobnice fra Martina Sopteubijeni fratar, ili možda još nekolikonjih, te tko su ostali ubijeni. Različitisu, naime, ljudi dolazili i kazivali daje tu, po svjedočenjima i dokumentima,ubijen i netko njihov. Nakanaje da se tijela pok. fra Martina, kao idrugoga franjevca, odnosno franjevaca,pokopaju u zajedničkoj grobnicipobijenih franjevaca u samostanskoji župnoj crkvi na Širokom Brijegu. 108Kako se već dijelom iz dosadašnjegateksta moglo zaključiti, svedonedavno postojale su različite inačiceo mjestu fra Martinove smrti,kao i o izvršiteljima zločina. Ponajprije,postojala je predaja o tome daje on ubijen u Čitluku. Tako je I. G.posvjedočio da se pričalo kako je fraMartina ubio S. B., i to na putu izČitluka prema Vionici, na vrhu njiveAnte Pehara Šakotušića. Narodje pričao da je S. »bio na Čitluku učaršiji i dojašio na fra Martinu Sopti...Dojašio na njemu do mjesta gdjeje bio grob. Tako su pričali, ja nisamvidio. Bile su to sve tajne priče. A jasam vidio njegovu sestru M. koja jenosila džemperklaj. Tako se zvao tajdugi džemper. Kažu da je S. ubio fraMartina Soptu, profesora sa ŠirokogaBriga i ona je uzela od njegova habetai sašila.« 109 Taj je grob u međuvremenupotpuno zarastao u šiblje i stabla.Pa ipak je riječ o nesporazumu:fra Martin je ubijen u Ljubuškom,odveden iz tamnice, što potvrđujeidentifikacija njegovih kostiju.Zanimljivo je da ta inačica o fraMartinovu ubojstvu u Čitluku potječeiz puno starijega vremena. Zabilježioju je fra Oton Knezović i objaviojoš 1960. Ipak, prema njegovojinačici ubojica je drugi: narodni herojStevo Gaćeša. Evo što piše Knezović:»Srbokomunisti su strahovito mučiliove franjevce, kako to znadu samooni i đavli. “Narodni heroj” StevoGaćeša iz Obrovca u Dalmaciji ubioje u Brotnju (niže Mostara) tri franjevcažupnika iz zasjede. Profesorateologije fra Martina Soptu dočekaoje na cesti, kad se vraćao od bolesni-S2013.2p105K. Milas, Od sjetve do žetve, str. 44.106J. Bubalo, Apokaliptični dani. U sjeni zablude, Zagreb, 1992., str. 149.107M. Stojić, »Tragom komunističkih zločina na području općine Ljubuški. Ljubuški – Tomića njiva, 19. – 28. srpnja 2010.Dnevnik«, Stopama pobijenih, br. 6 (2011.), str. 16. – 26.; A. Čuvalo, »Malo se tko spasio iz tamnice u Ljubuškom:Povijest koja (još) traje«, u: Stopama pobijenih, br. 6 (2011.), str. 13. – 15.108»U masovnoj grobnici u Ljubuškom pomoću DNK analize pronađeno tijelo fra Martina Sopte«, www.pobijeni.info/naslovnica/clanak/494 (pristup ostvaren 11. svibnja 2013.).109Arhiv Vicepostulature: Svjedočanstvo I. G., 28. ožujka 2012.56

ka. Povalio ga je na cesti, kleknuomu na prsa pa mu oštrim kamenomsmrskao veliku i filozofsku glavu nastotine komadića! Taj fra Martinbio je enciklopedija znanja i velikfilozof, bavio se samo svojim svećeničkimi profesorskim poslom pa suga Srbokomunisti ipak tako strašnoizmrcvarili i ubili na cesti kao psa!Poslije toga “slavnoga djela” postaoje “nacionalni heroj” Stevo Gaćešazapovjednikom logora u Sarajevu,gdje je opet tukao i mučio hercegovačkefranjevce i ostale svećenikeHrvate!« 110 Knezovićeve podatke oGaćeši kao ubojici fra Martina Soptepreuzima i dr. fra Bazilije Pandžić,uz ogradu da te vijesti »nisu potvrđene«.111 Uistinu je moguće da jeGaćeša ubio i fra Martina i neke drugefranjevce (o čemu nema nikakvihegzaktnih svjedočanstava), ali je sadajasno da fra Martin nije ubijen u Čitluku,nego u Ljubuškom. A ona sutrojica »župnika« koje je Gaćeša ubiou Brotnju fra Jakov Križić, fra FilipGašpar (obojica rodom iz Roška Polja)i starac fra Ćiril Ivanković, koji suuistinu ubijeni u Čitluku, ali je imenjihova stvarnoga ubojice do danasostalo nepoznato.Novo je pitanje, tko je ubio fraMartina? Poznati i još živući partizaniz Hercegovine Jure Galić donosiveoma zanimljive vijesti o njemu.Opisuje ga kao partizanskoga simpatizera(o čemu svjedoči i fra JankoBubalo u Apokaliptičnim danima) tedonosi vijesti o vremenu kada su partizaniosvojili Brotnjo i susreli fratreu Čerinu: »Nas dvojica, Marko Šoljići ja, prenoćili smo drugu noć u seluČerinu (…) kod tamošnjeg župnikafra Martina Sopte (on nije bio župnik,nego je tu samo boravio kao profesor;župnik je bio fra Živko Martić, op.R. J.), inače poznatog profesora matematikena Gimnaziji na ŠirokomBrijegu. Pri dolasku naših boraca fraMartin se nije nigdje micao, već ihje sačekivao u svome stanu. U ovojžupi, kako nam je rekao, službovaoje privremeno. Dobro je i nas primioi ugostio, bilo je svega i za jelo i zapiće. Sjedili smo do kasno u noć i omnogo čemu razgovarali. Fra Martinje bio čovjek demokratski raspoloženi antifašističke orijentacije kako sedeklarisalo više svećenika na ovomterenu, a među njima fra VojislavMikulić, fra Zlatko Sivrić i fra Domijan[Damjan!] Rozić (kasnije, nakonizvjesnog vremena čuli smo da je,nažalost, neko nama nepoznat ubiofra Martina Soptu. Možda ga je njegovantifašizam koštao glave?).« 112Na drugome, pak, mjestu Galić većzna tko je ubio fra Martina. Opisujućinavedeni razgovor u župnom stanuna Čerinu, on završava: »Tu noćprespavali smo u njegovom stanu, dabi ustaški odmetnici, križari, na nekinačin saznali za taj naš sastanak, pasu ga, vjerovatno, zbog toga u rokunekoliko dana ubili.« 113 Hoće li tomuuistinu biti tako? Jesu li fra Martinastvarno ubili križari?Više je nego zanimljivo da Galić,pišući svoje radove, uopće nije konzultiraopartizansku literaturu, kojamu je lako mogla biti dostupna, a ukojoj izrijekom piše da su fra Martinaubili upravo oni – partizani. Takopoznati Viktor Novak još 1948. pišeda mu je »jedan odličan poznavalachercegovačkih prilika« rekao kako će»po zlu pamtiti preostali narod dugovremena ustaške i njemačke suradnike«među kojima se navodi i »fraMartin Softa«, ali i brojni svećenicikoji uopće nisu iz Hercegovine nitisu ikada djelovali u Hercegovini. 114Tako su svjedočili komunistički»odlični poznavaoci hercegovačkihprilika«! Da nije taj »odlični poznavalac«bio upravo Jure Galić, samoje nakon 50 godina zaboravio kakveje informacije davao Novaku? Svakako,neshvatljivo je da komunističkiizvori fra Martina navode i kaozloglasnoga »ustaškog i njemačkogsuradnika« (Novak) i kao »čovjekademokratski raspoložena i antifašističkeorijentacije« (Galić). Ali da nebi bilo nikakve dvojbe o tome tko gaje ubio, pobrinuo se Milan Mihaljević,»šef Opunomoćstva« za Lištičkisrez Uprave državne bezbednosti(UDB-e) Državnoga sekretarijataza unutrašnje poslove Narodne republikeBosne i Hercegovine kojije (vjerojatno uz pomoć suradnika)Pobijeni110O. Knezović, Pokolj hrvatske vojske 1945 (dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima), Chicago, 1960., str. 35. Knezovićje pretjeranost i slabo sjećanje pokazivao i u ovome i u nekim drugim svojim djelima. Tako, primjerice, na jednomemjestu piše kako su njemu krajem 1944. drugi fratri profesori na Širokom Brijegu savjetovali da bježi jer će gapartizani zacijelo ubiti zbog njegova javnoga pisanja protiv partizanskoga komunističkog pokreta i njihovih zločina. Zasvoje se živote nisu plašili jer se ničim nikome nisu zamjerili. Vikar samostana fra Mariofil Sivrić rekao mu je da musavjetuje da bježi »jer bi nas (partizani) mogli poubijati sve radi tebe!«, a fra Martin Sopta, filozof, mu je rekao: »E, pasad put pod noge, sokole moj.« (O. Knezović, Široki Brijeg i druge pripovijesti, Valencia, 1967., str. 104. – 105.). Vrloje moguće da se razgovor odvijao upravo tako, ali je teško da je u njemu sudjelovao i fra Martin Sopta jer se on već odjeseni 1943. nalazio u Mostaru, a kasnije je bio na Čerinu te već godinu i pol nije bio profesor na Širokome Brijegu.111B. Pandžić, »Širokobriješki mučenici«, Danica (Chicago), 21. prosinca 1990., str. 9.112J. Galić, Vrijeme i ljudi (Svjedočenje), Sarajevo, 2005., str. 375. – 376.113J. Galić, Blajburg iz hercegovačkog ugla, str. 10. – 11. (tekst je objavljen na portalu SABNOR-a – Saveza antifašista iboraca NOR-a Bosne i Hercegovine, Kantonalni savez Tuzla, 12. travnja 2009.; http://sabnortk.com/exponent/index.php?action=view&id=15&module=newsmodule&src=%40random41940a897e943).114V. Novak, Magnum crimen. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, 1948., str. 679.S2013.2p57

PobijeniS 22013. p1953. sastavio opširan elaborat podnaslovom Istorijat klera sreza Lištica(na 15 stranica). U njemu stoji i ovo:»Dr. Sopta fra Martin, profesor matematikei fizike. Politički se isticaokao protivnik NOP-a, a kao suradnikustaško-njemačko-talijanskogpokreta i pokazao se u svojoj neprijateljskojdjelatnosti kao istaknutiorganizator i propovjednik ustaškogpokreta. Po dolasku JA [Jugoslavenskearmije] na Š. Brijeg kao takavubijen je.« 115 Koliko laži u samo trirečenice! Vjerujem da bi se zgrozio isam partizan Jure Galić! Fra Martinnije bio doktor znanosti, nikad nijebio suradnik ustaša, Nijemaca i Talijana,nije bio nikakav organizatorniti propovjednik, a pogotovo ustaškogapokreta, a nije uopće ubijen naŠirokome Brijegu, nego u Ljubuškom.Jedino što je točno jest da je bioprotivnik NOP-a (iako se u tome zacijeloni po čemu nije isticao!), točnijekomunističke bezbožne ideologijei zločina koje je činio komunističkipokret. Točno je i to da su ga ubilipripadnici Jugoslavenske armije, daklepartizani. Ali kao da je i to bilomalo, autor istoga dopisa nastavlja:»Prilikom oslobodjenja Š. Brijega odustaških i okupatorskih jedinica 8Februara 1945 godine, kao ustaškii njemački saradnici u borbi protivNOV-e sa oružjem u ruci izginulo jeviši broj fratara, odnosno na položajuoko samostana Š. Brijeg. Kao štosmo naveli da su oni pretvorili crkvui crkvene prostorije u bedem iza kogasu se tukli protiv NOV-e i dole navedenisu izginuli na istom položaju.«Slijede imena 31 franjevca, od kojihneki uopće nisu poginuli, drugimasu imena i prezimena navedena pogrješno,a većina uopće nije poginulana Širokom Brijegu (tu su partizaniubili dvanaestoricu!). Među njimase na 29. mjestu navodi i »Dr. Soptafra Martin« kao jedini s naslovomdoktora znanosti, iako upravo onnije imao taj naslov, dok se brojnimadrugima koji su ga imali taj naslovne navodi. Potom: »Gore navedenisu izginuli od strane NOV-e prilikomoslobodjenja Širokog Brijega, akoji su se nalazili na terenu – župamaovoga sreza.« 116 Franjevci se nikadanisu borili s oružjem u rukama, dapačenikada nisu niti uzeli oružje uruke, a što je najtragičnije i najžalosnijeu čitavoj ovoj priči – većina širokobriješkihprofesora bila je protivnafašizmu i nacizmu i s ogorčenjem suprimali vijesti o ustaškim zločinimanad srpskim pučanstvom u Hercegovinii općenito u Nezavisnoj DržaviHrvatskoj.Izvanredan rad upravo o toj teminapisao je još krajem 1951. fra TugomirSoldo odgovarajući na ogavneklevete Viktora Novaka, jer njegovavelika knjiga o Katoličkoj crkvi nijeimala za cilj ništa drugo nego opravdatinezapamćene zločine komunistanad svećenicima i biskupima tijekomrata i poraća. Ovdje donosim Soldinsud upravo o fra Martinu Sopti jer ćeon pojasniti ne samo tko je bio i kakoje stradao fra Martin Sopta nego istav komunističke historiografije općenitoo hercegovačkim franjevcima,pa i o drugim svećenicima Katoličkecrkve. 117»Novak spominje, da će se svijetdugo sjećati po zlu i fra MartinaSopte. Martinov stav je potrebnomalo osvijetliti. Martin je jednakomrzio Hitlera i hitlerizam kao iStaljina i komunizam. Pa i ako je bioveliki Hrvat i antijugoslaven, nije setako radovao NDH, jer dolazi sa pomoćubezbožnog Hitlera i diktatoraMussolinija. On je tada sumnjivoklimao glavom i govorio: Timeo Danaosdona ferentes! Fra Martin nijenikada imao dlake na jeziku i on bito otvoreno rekao ustašama. I odmahim je na fra Martina bilo u početkukrivo. 118 Za vrijeme Jugoslavije fraMartin je znao otvoreno i o hrvat-115Dokumentacija u posjedu Vicepostulature: Istorijat klera sreza Lištica (UDB-a, Opunomoćstvo Sreza Lištičkoga), str. 9.116Istorijat klera sreza Lištica (UDB-a, Opunomoćstvo Sreza Lištičkoga), str. 11. I nadalje slijede tako apsurdni i potpunopogrješni podatci o nekim fratrima koji su pobjegli u inozemstvo, iako su neke od njih ubili komunisti (fra BrunoAdamčik), a za fra Dominika Mandića se navodi da je »pobjegao 1938 godine, a danas se nalazi u Rimu, kao kardinal, aujedno je komesar hrvatske franjevačke provincije u USAD« (str. 11. – 12.), dok se već prije za njega navodi: »profesorteologije, još 1937 godine otišao je u Vatikan-Rim. Danas je kardinal i prvi Papin doglavnik« (str. 3.). Upravo je fantastičnadoza gluposti, ali i nepoznavanja osnovnih termina i službi u Katoličkoj crkvi i o pojedinim osobama. A izvješćeje sastavila tajna služba komunističke Jugoslavije, za koju se redovito mislilo da je znala »sve i sja«!117T. Soldo, »Držanje katoličkog svećenstva u Hercegovini za vrijeme Drugoga svjetskog rata«, u: Hercegovina franciscana,br. 7 (2011.), str. 410. – 411. (tekst je Soldo napisao na traženje dr. Krunoslava Draganovića i dovršio ga u SanRemu 27. prosinca 1951.).118U potvrdu tome navodimo izvadak iz pisma ondašnjega humačkog gvardijana fra Bernardina Smoljana upućeno uRim dr. fra Dominiku Mandiću, generalnom definitoru i ekonomu franjevačkoga reda, pisano 5. srpnja 1941., dakleneposredno nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske. Mandić je prethodno u svome pismu upućenom fra PaviDragićeviću opominjao mlade franjevce da se ne bi »istrčavali«, točnije da se klone politike i sudjelovanja u bilokakvim stranačkim prijeporima. Fra Bernardin piše kako je fra Pavo javno čitao to pismo pred mladim franjevcimai da oni nisu s oduševljenjem primili Mandićeve savjete jer kod njih »ne postoji ni trunke sumnje u trajnost« novehrvatske države. Nastavlja: »Ali kakva istrčavanja nema i sve je sada mirno i svatko obavlja svoj posao. Ako bi se moglogovoriti o istrčavanju, to je slučaj kod opozicije, ako se tako može nazvati.« »Opozicija« bi ovdje označavala onekoji dvoje u opstanak NDH. Kao primjer takva ponašanja navodi upravo fra Martina Soptu: »Pred tri dana malo danije izgubio glavu fra Martin u samome Mostaru, ne vodeći računa o postojećim zakonima i vladajućim prilikama.Svaka usmeno ili pismeno izražena misao o nestalnosti postojećega ili vjera u preokret spada kao predmet pred pri-58

skome pitanju raspravljati sa svakimSrbinom inspektorom i zastupaobi Samostalnu Hrvatsku. A dabocne inspektora, znao bi reći slabuđaku: “Pa kako to ne znaš, ta nisi izĐevđelije?!” Mostarskim Srbima intelektualcimaznao bi reći za vrijemediktature: “Samo da mi je dočekati,da vas mogu žaliti!” 119 A kada su uMostaru počeli Srbe zatvarati, ondaih je fra Martin iskreno žalio. I provukaose kroz žicu u logor, saučešćeim izražavao i tješio ih. I ustaše su gatu uhvatili i zatvorili. I javili su u samostanMostar, da su ga našli u žicisa Srbima i da su ga zatvorili. Ondaje otišao fra Emil Stipić k njemu uzatvor i pustili su ga na slobodu. I fraMartin je javno svagdje svako ustaškozlodjelo osudio. I ustaše su bilijako ljuti na fra Martina, jer previšepred svijetom govori protiv ustaša iustaških zlodjela. I prijetili su mu naotvoreno. Čak ga je jedamput osobnotražio Boban na Brijegu da gazatvori. I ustaše po svoj Hercegoviničuli su za fra Martinove kritike i držanje,pa su ga primitivci bili proglasilineprijateljem NDH. (…)Prof. Žanko je fra Martinov učenik.I fra Martin je najvećma djelovaona njegovu duhovnu i duševnukulturu. I čitavo vrijeme su se dopisivali,a sve u tome pravcu. I zavrijeme rata, veli nam fra Martin: “IŽanko je popustio. Mislio sam, da ječvrstih principa.” I stvarno su se biliza NDH malo razišli. Ali ga Žankojednako poštuje i obećao je, da će onjemu napisati esej. Poznato je, da jefra Martin silno volio Isusovce, jer ihje smatrao pravovjernim i crkvenim.Sa fratrima na Brijegu uvijek se ješalio i fratri s njime. Kada bi govorioo fratrima, onda bi uvijek rekao:“vaši”, a kada bi govorio o isusovcima,onda bi rekao “naši”. Fratre bipred fratrima zvao “vaši”, a isusovce“naši”. I kada se je za vrijeme rata jedamputvratio iz Sarajeva, pitali suga fratri, kako se drže i kakav su stavzauzeli Isusovci i Franjevci u Sarajevuu pitanju Židova i progonu Srba.I fra Martin odgovara: “Ovaj put‘vaši’ su pravovjerniji. ‘Naši’ mi seovaj put nisu svidjeli. Previše raztežui natežu stvari jasne. Eto, ovaj suput ‘vaši’ pravovjerniji!” Eto, tolikoje fra Martin išao daleko, da nije mogaodozvoliti, da se ikakvo hrvatskozlo pokuša razumjeti ili na neki načinopravdati.Razumije se, da je fra Martin takavstav zauzeo i prema partizanima,pa su mu za to i glavu kao zmiji stukli.Znao je on dobro tko su i što supartizani. I kada su partizani prvihdana počeli govoriti u Ljubuškomprotiv Crkve, onda se je Sopta zaputiosa Čerina u Ljubuški preko brda(18 km), ušao u njihovu komandu iodržao im lekciju i zabranio im govoritiprotiv Boga, Crkve i vjere. Partizanisu se smijali, ali fra Martin jeolakšao svoju savjest. To je tipičnofra Martinovo. Ja ne znam, čime ćeNovak opravdati ubojstvo fra MartinaSopte.«Fra Martinovo ubojstvo uistinuse ne može ničim opravdati. Tomu uprilog ide i tekst partizana Jure Galićakoji je fra Martina poznavao kao»antifašistu« i 60 godina nakon njegovesmrti ubojstvo pripisao ustašama,točnije križarima! Držimo samoda se fra Martin nije uputio iz Čerinau Ljubuški nego u Čitluk, ali su gapartizani presreli i odveli sa sobom utamnicu u Ljubuški. Tu je i ubijen.ZaključakFra Martin Sopta, hercegovačkifranjevac, čitavi je svoj djelatni svećeničkiživot proveo kao profesor,najduže u širokobriješkoj gimnaziji,a u manjoj mjeri u mostarskoj bogosloviji.Bio je iznimno inteligentna inačitana osoba čijem su se znanju svidivili iako se, čini se, teško spuštaona razinu učenika i teško im prenosioznanje. Posljednju je godinu životaproveo u župi Čerin kamo je bilapremještena mostarska Franjevačkabogoslovija zbog ratne opasnosti ibombardiranja Mostara. Nakon štosu bogoslovi i dio profesora pobjeglipred partizanima početkom veljače1945., fra Martin je sa župnikom fraŽivkom Martićem i kapelanom fraKamilom Milasom ostao u župnomstanu u Čerinu. Nakon što je 9. veljače1945. otišao iz župnoga stanaispovjediti i opremiti dvoje bolesnikau Velikom Donjem Ograđeniku,kući se više nije vratio. Nikada. Premarekonstrukciji događaja, partizanisu ga uhitili na putu od Služnja uČitluk, odveli u tamnicu u Ljubuškomte tamo nakon nekoliko danaubili. Pokopan je u blizini tamnice,na lokalitetu zvanom Tomića njiva, sbrojnim drugim uhićenicima koje sukomunisti bez ikakva suda i presudeubili u noćnim satima. Nakon štosu njihova tijela 2010. ekshumirana,fra Martinovo je tijelo nedavno identificiranoDNK analizom. Povijesnije apsurd da fra Martina nisu ubiliustaše, čijim se nasilnim metoda javnosuprotstavljao, nego komunisti,prema kojima je gajio simpatije. Njegovanaivnost u pogledu komunista(o kojoj je pisao fra Janko Bubalo) nakraju ga je stajala glave. Pobijenijeki sud…« (Arhiv samostana Š. Brijeg: Ostavština fra D. Mandića, kutija 1, mapa 3, f. 141). Fra Martin je, dakle, predustašama ili predstavnicima vlasti NDH govorio kako će ta država propasti, zbog toga što su na vlast došli uz pomoćNijemaca i Talijana. Povijesni je apsurd da ga nisu ubili oni koje je javno kritizirao kada je to bilo opasno po život (ustaše),nego oni o kojima je »redovito, naivno, lijepo govorio«, kako je zapisao fra Janko Bubalo (komunisti).119Te fra Martinove izjave sjeća se i dr. fra Ivo Sivrić koji piše: »Izvanredno nadaren i načitan prof. fra Martin Sopta znaoje reći prije travnja 1941.: “Bože dragi, hoću li ikada dočekati da ću morati žaliti ove napuhane i bahate Srbe?” Zaistaje to i došlo, po fra Martinovu vlastitom priznanju, 1941. On je promatrao Srbe godinama i vidio je sve što su radiliHrvatima.« (I. Sivrić, Krvave godine. Odbljesci uspomena jednoga od preživjelih, Chicago – Mostar, 1996., str. 121.).S2013.2p59

Nagradni natječajPočinjemo objavljivati radove s nagradnog natječaja na temu o ubijenim hercegovačkim franjevcima koji se raspisuje u sklopuDana pobijenih hercegovačkih franjevaca 4. – 7. veljače. Radove predstavljamo po uzrastima kako su i napisani. Onekoje zbog oblika ili dužine ne mognemo objaviti, naznačit ćemo gdje se mogu pronaći na internetu.NATJEČAJ 2012.Uzrast: djeca1. nagradaNAŠ FRA IVO► Piše: Petar Slišković, IV. r. OŠ MokroSjećam se priča koje mi je pričao moj djed o Širokobriškim mučenicima. Među njima bio je i njegov stric fra Ivo.Taj dan došao je vidjeti majku koja ga je savjetovala da ostane u kući znajući da ako se vrati u samostan, može lakostradati. Na te riječi fra Ivo je ljutito rekao: »Kako bude mojoj braći, neka bude i meni!« Uzeo je torbu i vratio se u samostan.Sljedećeg dana fratre su ubili, a neke su odveli u nepoznatu smjeru. Tako je i naš fra Ivo postao Širokobriškimmučenikom i našim zagovornikom kod Boga. 2. nagradaAnica i Marija Ćužić napravile su kratak film Krv za vječnost. Možete ga pronaći na portalu Vicepostulaturepobijeni.info + Odjek u puku + Natječaj. S2013.2p► Piše: Anđela Spajić, VII. b, 1. OŠ Široki Brijeg3. nagradaŠIROKOBRIŠKI MUČENICIŠirokobriški mučenici stradali su u 20. stoljeću, točnije između 1942. i 1945. Pobijeno je njih 66, a da ne spominjemoone koji su kasnije zaglavili u tamnici. Bili su žrtve komunističkog terora, bili su žrtve onih ljudi koji nisuvjerovali ni u što osim u svoju Partiju. Stradali su samo zato što nisu htjeli pogaziti svoju vjeru, vjeru u Isusa Krista.Kasnije su izlazili različiti članci o tome kako su fratri skrivali ustaše i njihove snajperiste. Time su komunisti htjeliuvjeriti narod da je njihov čin bio pravedan i za dobrobit svima. Ali, narod je znao pravu istinu. Među poginulimfratrima bio je fra Leo Petrović, provincijal i dugogodišnji predsjednik Napretka. Fra Melhior Prlić, fra Tadija Kožuli fra Jozo Bencun samo su neki od pobijenih fratara na Širokom Brijegu. Tim okrutnim činom komunisti su nanijeliveliku štetu Širokome Brijegu i širenju pismenosti. Mi što živimo danas, možemo se samo sjećati naših fratara, divitise njihovoj hrabrosti i biti čvrsti u odluci da se nikada, baš nikada ne ponovi ovakav događaj. 60

Uzrast: mladež1. nagradaLucija Hrstić napisala je tekst i glazbu za pjesmu Sveti pastiri. Pjesmu možete pronaći na portalu Vicepostulaturepobijeni.info + Odjek u puku + Natječaj. Nagradni natječaj2. nagradaSJEĆANJE► Piše: Sofija Naletilić, III. d, Gimnazija fra Dominika Mandića, Široki BrijegVažni životni nadnevci preminulih osoba oduvijek su bili i uvijek će biti bitni u životima njihovih najbližih i najmilijih.Ali ta sjećanja i uspomene za svakog su pojedinca posebna i jedinstvena priča. Način na koji su nas naši bližnjinapustili i onaj trag koji ostave, oblikuje našu misao, sjećanje na njih. A svojih dragih pokojnih sjetimo se posebno nanjihove obljetnice smrti, ali za neke osobe ta jednostavna i rijetka sjećanja nikad nisu bila moguća. Ne zato što ih višenema s nama ili da ne prihvaćaju činjenicu da njihovih najmilijih nema, nego zbog činjenice da ne mogu otići na grobi zapaliti svijeću za njih i da ne mogu vidjeti i čuti istinu; bili su osuđeni na neprestan nemir i razne misli. Govorim oroditeljima i prijateljima koji su do posljednjeg daha čekali bilo kakvu informaciju nakon počinjena krvoprolića kojeje počelo 1942., što i nije tako davno... Ali čovjek ustane i skine okove, skine gustu mrežu koja se zaplela otežavajućimogućnost da se prebrodi tadašnja sadašnjost i očekivana budućnost, otrgne tugu i žalost te ih pretvori u milost izahvalu. A i gdje se to više ukazala Božja veličina i moć nego za tih godina nezamisliva zločina?Za vrijeme svog djetinjstva nisam shvaćala pouke priča koje su mi moji roditelji prenosili, bilo mi je nezanimljivoslušati o nekom čovjeku kojega uopće nisam upoznala i koji tada uopće nije ni postojao. E, postojao je, i te kako jepostojao... U sobama u kojima sam boravila, na slikama koje sam po policama premještala, knjige koje sam nemarnorazbacivala i skrivala, nalazila se duhovna prisutnost čovjeka koji je neizmjerno bitan i za upravo onu 1942., a posebnoza moju obitelj. Pričali su mi pokazivajući slike: »Vidiš, ovo je fra Stjepan Naletilić, on je tvoj blagoslov i mir, on titreba biti molitva i utjeha zbog onoga što je i zbog onoga što će zauvijek ostati!« Rekli bi mi da je on, uz onog anđelačuvara kojem se obraćam na kraju dana, onaj koji je dao svoj život predajući se u potpunosti u ruke Gospodinu. Jabih na kraju zapamtila samo to da se on prezivao kao i ja, Naletilić, i da ima nekakvog značenja s prošlim događajimakoji su bili žalosni, ali koji su ipak bili vrijedni pamćenja i spomena.Nerijetko sam znala boraviti u radionici babe Penavuše te bih išla od skulpture do skulpture promatrajući ih potko zna koji put. Prilikom jednog takvog promatranja ugledala sam skulpturu koja prikazuje fratre kako gore uplamenu. Dozivala sam tatu ushićeno pitajući ga što to zapravo znači. Tata je počeo pričati, ali je oduljio s opisimapa sam mislima počela lutati i razmišljala o hrpi pitanja koja su me mučila vezana za te fratre, a posebno fra Stjepanakoji se često spominjao u obitelji. I onda bih kao rekla: »Ah, da! Za njih idemo na posebnu misu svake godine!« Itako bi priča završila...Sada, nakon nekoliko godina osjećam potrebu iskazati poštovanje svim fratrima koji su bez ikakve krivnje bili mučenii ubijeni. Kada sam nedavno čula da se raspisuje natječaj za sastav o ubijenim fratrima, kroz mene su prošli trnci,bljesnule su mi slike i glasovi koji su mi pripovijedali o fra Stjepanu. Znala sam da ću sjediti i pisati ovo, jednostavnosam znala i nisam prestajala razmišljati o svemu tome, znala sam da svu tu prošlost mogu shvatiti uz svoju obitelj,koja je jako dobro poznavala prenošene događaje i sve okolnosti koje su se zbivale za vrijeme tog doba. Počela samtražiti informacije i saznah puno toga. Pronašla sam sve zabilježene podatke o fratrima, a posebno o fra Stjepanu... Onje bio prvi, prvi ubijeni hercegovački franjevac koji je bio mučen, spaljen, ponižen, zgažen i bačen. Kažu da je najgorebilo slušati lažne iskaze ljudi koji su dolazili da bi smišljenom laži još više poticali tugu koja ih je već tada bila zarobila.Govorili su da su ubijeni, pa da nisu, da su ostali raditi tamo, da su pobjegli preko granice! Nakon toliko togaružnoga, njima je na kraju bilo samo bitno da ih dostojno pokopaju i zapale im svijeću. Tada se govorilo o fratrimana razne načine, a nije bilo ni toliko poštovanja da dobiju svoju osmrtnicu, da ih se dostojno pokopa.Fascinira me snaga tih fratara jer su s toliko spokoja dali svoj život, kako je jedan svjedok rekao da su u miru, molećizaklopljenih očiju, čekali. Potrebno je da sav naš narod, a posebno mladi, znaju o njima jer oni su najbolji primjerS2013.2p61

Nagradni natječaji uzor svima. Svojim svjedočanstvom najbliži su Kristu. Oni su dali svoj život da bi svjedočili o vječnim vrijednostimate vječnoj i nepobjedivoj snazi, ali i da bi dokazali veličinu ljubavi, mira i Božjega spasenja.Dan-danas za mnoge se od njih pitamo hoće li ikada biti pronađeni posmrtni ostatci ili će provalije i druga mjestaostati njihov zajednički grob. To je istina koja boli, ali koja je mnoge ljude potakla na molitvu i vjeru u nadu da ćesvi mučenici jednoga dana biti dostojno pokopani. Budimo snažni u vjeri i ne posustajmo u životnim strahovima kojinas gaze i pokušavaju uništiti. Sjetimo se žrtve naših franjevaca i sve će biti jasnije.U svemu tome stalno sam se zapitkivala kako je to moguće, kako je moguće živjeti u takvoj boli i neznanju pitajućido zadnjega trenutka što se zapravo dogodilo!? To je prikaz Božje snage i milosti prenesene na čovjeka jer seljudski to ne čini moguće. Što nas danas muči? Je li blisko s našim franjevcima i njihovom žrtvom?Mislim da se svi danas trebamo poistovjetiti s njima, u svojoj boli moliti za njih uz njih misleći na ono što su prošlijer je njihova tjelesna bol bila jednaka onoj duševnoj za obitelj. Zato sjetimo se njih, barem pogledajmo prema njihovimslikama u crkvi, pogledajmo zapaljenu svijeću koja osvjetljava njihova nekadašnja lica: bili su sretni, zadovoljni,bili bi i sada ako izmolimo štogod za njih jer oni se već za nas na dobru mjestu mole.Svake godine gledam velik broj ljudi koji dolaze na sv. misu, svake godine 7. veljače molitvama se prisjetimonevino ubijenih fratara i svih drugih nevinih žrtava našega naroda. Oni nam trebaju biti poticaj. Svaki je od njih najedinstven način i ustrajno u molitvi nastojao očitovati Kristovu ljubav predano služeći svome narodu. Ostavili su zasobom neizbrisiv trag poštenog i mirnog, dobrotom i ljubavi ispunjenog, Bogu posvećenog života.»Kada vam sve oduzmu, ostat će vam dvije ruke,sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači.« (Blaženi AlojzijeStepinac) S2013.2p3. nagradaANDRIJA► Piše: Anđela Marušić, III. b, Gimnazija fra Dominika Mandića, Široki BrijegU širokobriješkoj crkvi toga zimskoga jutra bilo je neopisivo tiho. Malo kad bi takva teška tišina boravila u kamenojljepotici, no odjednom ju je prekinuo zvonki hod malog djeteta. Osmogodišnji Andrija trčao je središnjimprolazom prema sakristiji. Sav zapuhan otvorio je vrata i u istom trenutku počeo: »Faljen Isus! Da vidite fra Ivo, jučeru nas...« Tada je maleni zastao. U čudu je gledao praznu sakristiju, gdje bi inače nalazio više fratara. Često bi tamodolazio s vijestima iz svoga zaseoka, a svim je fratrima bio ljubimac. Oni su ga često poučavali o vjeri, a on je njihrazveseljavao brzim usvajanjem, jako naprednim za svoje godine. Vidjevši taj neobičan prizor, nekoliko je puta viknuoime svakog fratra kojeg bi se sjetio. Praznim samostanom čuli su se dječji povici: »Fra Ivo? Fra Marko? Fra Stanko?Fra Krsto? Fra Tadija?...« No, tog jutra nije bilo odgovora. Andrija se vrati u crkvu gdje su sada bile četiri bake.One su izgledale tužne, a njegov dječji um shvatio je da nešto nije u redu. Kad su ga ugledale, bake su pred sobomprekrižile ruke zaklanjajući lice i krišom brišući suze, da dječak ne vidi. Andrija je tada izašao iz crkve te krenuo kući.Putem se ogledavao ne bi li ugledao kojeg fratra u dvorištu, no vani je bilo kao i unutra – nigdje nikoga. Osjetio jenemir u zraku koji je dao naslutiti da ovaj Brijeg više nikad ne će biti kao prije...Jednog zimskog jutra, godine Gospodnje 1955., iz Gelbaja u blizini crkve, čula se lagana pjesma. Nije to bio pjevptica, već to pjevaše mlado momče. Prvijenac očev, ponos svoga sela i svoga Brijega, hitio je na molitvu da s Bogomzapočne svoj dan. Svaki put je tako pjevušio, no ovoga jutra nešto ga je usred pjesme stegnulo u srcu. Najednom sesjeti onog dana prije deset godina, a kao da je bilo jučer. Tada uminuše njegovi prijatelji, Kristovi učenici i službenicinaroda svoga. Misli mu se nizaše: »Malen bijah, no već sam tada osjetio veličinu toga okrutnog čina što se zbio narodnome mi Brijegu. Želim da svi ljudi znaju tko su bili moji prijatelji koji život svoj položiše za Boga jedinoga...«U tim mislima ode mladi Andrija do svoga vječnog skrovišta. Ušavši u crkvu, pogledao je u ona vrata kroz koja jenekad prolazio, dolazio k braći franjevcima koje je tako nevino i djetinje iskreno volio, kao da su mu braća po krvi.Niz obraze su mu potekle dvije suze koje nije zaustavljao. Pustio je da isteku do kraja, a tada su mu iz srca izašleriječi molbe Bogu: »Gospodine i Bože moj, koga su gorljivo tražila moja pobijena braća, daj snage našem naroduda uvijek molimo za svoga neprijatelja, kako Ti to želiš. Daj da jednog dana cijeli kršćanski narod prepozna život upredanosti Kristu i kod naših mučenički ubijenih fratara te ih uzdigni na čast oltara. Neka oni ostanu naš vječni uzorkako živjeti za Boga.« Rekavši te svečane riječi, ustade ohrabren i obogaćen Duhom Svetim, spreman za sva budućaživotna iskušenja. 62

Svjetski književnik Michael D. O’Brien o nama, o Međugorju, o Širokom Brijegu...MUČENIČKA KRV RAĐA VELIKIM PLODOVIMARazgovor► Piše: : Krešimir ŠegoMichael D. O’Brien glasoviti jekanadski književnik i slikar čija sudjela objavljena i na hrvatskom jeziku.Više puta posjetio je Hrvatsku iBiH, a njegov prošlogodišnji posjetMostaru, Međugorju, Širokom Brijegui Posušju te Sarajevu bio je prigodada čujemo promišljanja katoličkogknjiževnika čija su djela odredauspješnice.Poštovani gospodine O’Brien,molim Vas predstavite se čitateljimanašeg glasila Stopama pobijenih:kad ste i gdje rođeni, u kakvuste okružju odrastali i kako to dau Vašem djelu – književnom i slikarskom– prevladava kršćanskatematika?Rođen sam 1948. u Ottawi uKanadi. Moj je otac bio pilot te sezbog toga moja obitelj selila nekolikoputa, poglavito za vrijeme mogaodrastanja kada sam živio u primitivnomeskimskom selu na Arktiku.Moja majka bila je pobožna katolkinja,a otac nije bio vjernik. Mi djecaodgojeni smo u katoličkom duhu,no kako sam odrastao, u razdobljukasnog puberteta nisam više vjerovao.Smatrao sam se agnostikom, aponekad bezbošcem. Međutim, kadasam navršio 21 godinu, Gospodin mije u svom velikom milosrđu udijelioneobičnu milost. U najtežem razdobljuživota zavapio sam mu, Njemukojemu se nisam molio, niti mislio naNjega u proteklih pet godina sljepilasvoga života. Gospodin je odgovorioodmah: mirom, spasenjem i nadnaravnimznanjem. To je znanje biloodraz stanja moje duše, moje potrebeda se odmah vratim Katoličkojcrkvi. Od tog trenutka moj se životpromijenio, a kao plod redovitog sakramentaispovijedi i euharistije započeoje put ozdravljenja. Istaknuobih da sam tijekom ove milosti »otkrivenja«imao neku vrstu unutarnjespoznaje o prirodi našega vremena,velikoga rata koji je stupao na pozornicuvelikom silinom. Razumio sam,ne znajući kako, da živimo u vremenupovijesti koja izgleda slično onimvremenima proreknutima u KnjiziOtkrivenja.U Europi danas nema puno pisacakoje bismo mogli nazvati kršćanskimpiscima, a takvo je stanje i uhrvatskoj književnosti. Kao da je tatematika izvan zanimanja i pisaca ičitatelja, a, s druge strane, Vaša sudjela uspješnice- i kritika i čitateljiocjenjuju ih vrhunskima.S22013.p63

RazgovorS 22013. pPraznina u srcima mnoštva ljudiu suvremenim vremenima čežnja jeza istinom i ljubavlju. To je ono mjestogdje vjerodostojna kultura možepomoći u spasenju čovječanstva. Akoje stvarateljski rad u isto vrijeme ivelika priča i velika umjetnost, tadaon može dodirnuti ranjena srca ljudina način na koji, primjerice, teologijane može.Dio problema je da daroviti piscinisu spremni prihvatiti rizik pisatiotvoreno kršćanska djela o velikojdrami postojanja. Strah može zapriječitiputove za ovu vrstu poziva. To jetakođer nedostatak povjerenja u božanskuprovidnost koja može otvoritisva zaključana vrata i pokazati namputove kroz tamu vremena u kojemuživimo. Stvarnost je sljedeća: Isus jegospodar nemogućega. On može donijetineku vrstu katoličke renesansekulture u novoj evangelizaciji. Našje zadatak odgovoriti na tu milost.Moje su knjige postale uspješnicamana mnogim jezicima i to je znak daBog može učiniti nemoguće. Ali mimoramo moliti da se to dogodi mnogimkreativnim ljudima koji će imatihrabrosti iskoračiti u vjeri, koji suspremni žrtvovati se i rasti u povjerenju.Krist će donijeti dobre plodoveako napravimo svoj dio.Kakvo je stanje glede kršćanskihpisaca i kršćanske tematike uKanadi i SAD?I dalje je teško. Iako postojeodređene mogućnosti za kršćanskoizdavaštvo u SAD-u, one su manjeu Kanadi. Čak i sada, kada je nakladništvomnogo jeftinije nego uprošlim vremenima, činjenica je daje katoličko izdavaštvo (mislim napravo katoličko, beskompromisnona svaki način) samo djelić onoga štoje postojalo prije šezdeset godina. Mismo bili uronjeni u iznimno snažnudruštvenu revoluciju, u »diktaturućudorednog relativizma« koja je višeod jednog naraštaja priječila kršćanskiglas u kulturnom »mainstreamu«.To se i dalje nastavlja, političkii kulturno ide na gore. Međutim,razvijamo nove strategije i novuhrabrost. Mladi naraštaji katolikaiznimni su ljudi, puni života, punivelikodušnosti, puni nade. Oni subudućnost.Već u romanu Posljednja vremenanalazimo i hrvatske teme,pogotovo iz razdoblja velikosrpskeagresije početkom devedesetihgodine prošloga stoljeća. Kadste počeli upoznavati povijest isuvremenost hrvatskoga naroda ikako se to događalo?Tijekom 1991. pa do 1995. pratiosam vijesti o ratu na prostorubivše Jugoslavije kada su republikeobjavile samostalnost i pretrpjelesrpsku invaziju. Kasnije, kada su sepojavile priče o genocidnim zločinimau našim medijima, bio sam dubokoprotresen. Patnje Hrvata katolikai muslimana Bošnjaka u Bosnii Hercegovini i stradanje Hrvata upodručjima Hrvatske gdje su Srbinapali... sve je to podsjetnik na onošto se može dogoditi kada se ljudskastvorenja odvrate od Boga. Njegujeli se mržnja u srcu, dijabolični duhoviimaju više utjecaja te se onda mogupojaviti najstrašnija zla. Nevine žrtvenajviše trpe. U mom prvom objavljenomromanu Otac Ilija (1996.)namjeravao sam razgovarati s njim otomu pa tako izmišljeni lik fra Jakov,koji je preživio zločine, predstavljapatnje mojih kolega katolika u Hrvatskoji Bosni i Hercegovini.Potom ste svoj opsežan romanOtok svijeta napisali o jednomduljem razdoblju hrvatske žrtvei trpnje. Dolazite iz književnostikoja ima potencijalno ogromanbroj čitatelja. Zanima me kako suprvi čitatelji, urednici i nakladniciOtoka svijeta reagirali na temu okojoj je riječ. Jesu li se, a i Vas pitali,tko će knjigu čitati?I dok sam pisao roman Otok Svijeta,želio sam »govoriti« za one kojiimaju jako malo ili nimalo glasa naZapadu, gdje je hrvatsko iskustvo ilinepoznato ili neshvaćeno. S drugestrane, osjetio sam da je priča utjelovljenjeonoga što se može proširitina cijelo čovječanstvo ako se ne pokajeza grijehe i propuste. Od početka,kada sam prvi put predao rukopis,moj engleski izdavač i glavni urednikveoma su zavoljeli knjigu. Dobar diopovijesti u njoj za njih je bio novost,ali su razumjeli da temeljna ljudskostglavnoga lika Josipa Laste ima općeznačenje. Moj je izdavač rekao: »Ovapriča treba biti ispričana, sve da i neprodamo mnogo primjeraka.« Govorilisu o knjizi s mnogo uvažavanja, asad je izdana (ili će uskoro biti izdana)na pet jezika.Jeste li na trenutke možda isami razmišljali što vam je ovosve trebalo, ta tko u bijelome svijetuznade za zločine iz Drugogasvjetskog rata i poraća u BiH i Hrvatskoj,za Goli otok...?Osoba sam koja voli »nemoguće«zadatke, kada je »poslanje« dano kaopoziv, kao konkretna Božja milost.Mnogo sam puta u molitvi prije svetepričesti začuo unutarnji glas kojigovori: »Budi uvijek spreman izgubitisve radi istine«. Ja sam spreman,i u tome je mir jer jedina stvar kojese bojim jest da ne padnem u sljepiloi gluhoću prema volji Božjoj. Živiosam gotovo četrdeset godina kaokatolički umjetnik i pisac odgajajućišestero djece s vrlo malim dohotkom.Živjeli smo u siromaštvu većinu vremena.Čak ni sada nije lako preživjeti,ako možete u to vjerovati! No,tu je mir i radost da budem ono štoGospodin želi. Moja žena potpuno jeujedinjena sa mnom u ovome, onaje uvijek ta koja me ohrabruje kadasam pred kušnjom i dvojbom. Čak iu neizbježnim kušnjama obeshrabrenjaza nas je krajnje važno pitanje želili Gospodin da se ova priča ispriča ičuje. Kroz razdoblje uvodnoga istraživanjai jedne godine pisanja zbilesu se mnoge nevjerojatne duhovnepotvrde da moram nastaviti raditi naOtoku svijeta dok se ne objavi.64

RazgovorI kako su čitatelji reagirali naroman?Primam neprestano pisma od čitateljaOtoka svijeta, iz cijelog svijeta.Neka su od Hrvata koji mi zahvaljujuza roman. Ali najviše ih je odnehrvata koji govore kako ih je pričaduboko dodirnula, čak i promijenilaživot! Napisao sam i objavio devetromana, a uskoro će ih biti deset, aličitatelji i kritičari ponajvećma govoreda je Otok svijeta uistinu najbolji. Bilesu i jako pozitivne ocjene u novinamai časopisima na engleskom jeziku.Vratimo se nastanku, zapravonadahnućima za pisanje Otokasvijeta. Čitajući roman, čitateljse stalno mora pitati odakle Vamtoliko informacija o svemu štose događalo u kraju u kojemu seradnja odvija: o međunacionalnojnesnošljivosti, o ideološkim borbama,o zlosilju svake vrste, o vašembesprijekornom poznavanjuzemljopisa, o naravi komunizmakoji je pobijedio i koji je desetljećimavladao, o borbama, najčešćesamozatajnima, za slobodu riječii življenja… Koliko Vam je trebalovremena da prikupite toliko znanjei zaokružite sliku povijesnogastanja?Više od dvije godine potpuno samse usredotočio na čitanje svakog izvorapovijesnih, društvenih i geopolitičkihčlanaka koje sam mogao naćio Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tesvim područjima bivše Jugoslavije.I dok sam počinjao istraživati, biosam iznenađen pronalaskom kolikoje tu bilo protuhrvatskoga materijala,nekoliko krivih povijesnih revizijai mnogo propagande. Pronašao sammnogo dezinformacija iz Beograda,naravno, ali također i nekoliko izvorakoje su napisali antikatolici u Americi,Britaniji i drugdje. Zapadnjačkaslijepa zaljubljenost u Tita, u kome suvidjeli »dobroga komunistu« ili »socijalizams ljudskim licem«, bio mi jedokaz kako lagano možemo biti zavedenipropagandom i, naravno, sebičnimpolitičkim mitovima – skupaIstok i Zapad, demokrati i socijalisti.Tijekom istraživanja krajnje sam pozorno,iznova i iznova provjeravaosvaku podrobnost, uspoređivao s raznimizvorima surađujući s uglednimznanstvenicima u Hrvatskoj i drugimdijelovima Europe. Osobno samdiskutirao s ljudima koji su preživjelita vremena, napose tijekom dva putovanjau Bosnu i Hercegovinu i triputovanja u Hrvatsku.Ovdje u Kanadi poznajem šesthrvatskih i slovenskih obitelji uprogonstvu čiji su članovi bili žrtvepokolja Titovih partizana, bilo naBleiburgu, bilo kod Maribora, bilonakon što su poslani nazad u Jugoslavijusavezničkim vlakovima. Svete obitelji izgubile su ujake, djedove,braću, sestre... Svi oni pričaju istinitepriče koje je u Hrvatskoj do 1991.bilo jako opasno objelodaniti. U SjevernojAmerici oni su svjedočili osvojim iskustvima, ali naši ljudi nisuhtjeli slušati, nisu mogli povjerovati.Obje situacije pokazuju stanje našihljudi.S22013.p65

RazgovorS 22013. pU našoj domaćoj, hrvatskojknjiževnosti, te su teme uglavnomfragmentarno obrađene. Do raspadabivše države i propasti komunizmazbog takvih su djela zabranjivaničasopisi i knjige, a pisciosuđivani na tamnicu, no ostalisu trajni prijepori u razumijevanjudogađaja. Hoću reći, naime, dajoš nisam pročitao knjigu pisanus toliko ljubavi spram podnebljao kojemu se govori kao što je tou Otoku svijeta. Kako se rađala taVaša ljubav, što ju je snažilo?- Vjerujem da je to moja ljubavdijelom prema mjestu, zemlji zaprepašćujućeljepote, ljepote s mnogolica, ali, još važnije, to je ljubavprema hrvatskim ljudima. Vi imatedugu povijest junačkih žrtava, mnogeuzvišene vrjednote, preživjeli stegrozna iskustva. Mislim pritom navrijeme Turaka, a onda i na talijanskei njemačke okupatore pa nakomunističko razdoblje… Broj mučenikavjerojatno nikad ne će biti poznatna ovome svijetu. Vaša Crkva ježiva i vjerna. Ima neke teške probleme,kao i sve takve Crkve u svim narodima.Međutim, vi imate posebnunarav, snagu, milost koja je iskovanasamo u vatrama patnje. To je obuzelomoje srce i dušu. Vjerujem da stevi znak Crkvama u drugim dijelovimasvijeta gdje mi nismo bili predanikušnjama, kao što ste vi bili predani.No, tu je i duhovna protega prematoj ljubavi. Riječ je o snažnom nutarnjempoticaju koji mi je dolazio umolitvi kada sam napisao prvu skicuromana. On je rastao i rastao. Doksam pisao, svakodnevno sam molio,posebno sam se molio franjevačkimŠirokobriškim mučenicima, bl. kardinaluStepincu i svim hrvatskimmučenicima, poznatima i nepoznatima.Molio sam ih da posreduju zamene da mogu napisati istinitu pričui da Duh Sveti može uzeti ovu knjigukao sredstvo liječenja za duše koje suveoma snažno pogođene svim zlimdogađanjima.Što ste osobno naučili i shvatilipišući Otok svijeta, a što je važnoi za sve čitatelje Vašega djela diljemsvijeta?Naučio sam da nas velika kriza,čak i ona najstrašnija, može dovesti udublje zajedništvo s našim raspetimGospodinom, napose ako ne očajavamo,ako ne gubimo vjeru. Pozoveli nas Bog u zajedništvo s raspetimIsusom, također će nas dovesti prekokriža do Uskrsnuća. U ova vremenaCrkva diljem svijeta može bitipozvana na trpljenje najstrašnijegaprogonstva, posljednjega progonstvakoje je Krist prorekao u evanđelju, atakođer i proroci i svetci. Dogodi lise to u naše vrijeme, možemo mnogonaučiti od tih partikularnih Crkava injihovih mučenika koji su sve to većiskusili.Spominjete u Otoku svijeta ihercegovačke franjevce, njihovumuku i njihovu žrtvu za svoj narodi za svoju vjeru. Kako ste saznalio svemu tome?Tijekom mojih putovanja krozBosnu i Hercegovinu susreo samnekoliko franjevaca te također upoznaopovijest franjevaca koji su služilimeđu hrvatskim narodom kroz stoljeća.Kasnije sam čitao više o tomeu knjigama i novinama u kojima suotvoreno govorili o stradanjima franjevačkihmučenika, o povijesti kojusu potiskivale komunističke vlasti.Tijekom svog prvog dolaska na ŠirokiBrijeg obasut sam iskazima njihovogmučeništva, što do tada nisamčuo. Bio sam tužan da su bili gotovonepoznati većini katolika na Zapadu.Ovaj razgovor bit će objavljenu časopisu Stopama pobijenih kojiuređuje vicepostulator postupkamučeništva »Fra Leo Petrović i 65subraće«, i sam književnik, fra MiljenkoStojić. Bili ste na ŠirokomBrijegu, vidjeli ste grob u crkvi ukojoj počivaju zemni ostatci franjevacamučenika – onih koji supronađeni. Također ste imali prilikuvidjeti i protuzračno sklonište– mjesto na kojemu su ubijeni ispaljeni neki od njih. Koja to silinamržnje mora biti da ubije nevinesvećenike, naravno i brojne civile,njih na tisuće?Što tjera osobu, čak i osobu kojase doima običnom u svakom pogledu,da postane sposobnom raditi zlotakvih razmjera? Čini mi se da jeproces sljedeći. Počinje osjećajemsrdžbe, kada osoba osjeća da senetko drugi prema njoj nepravednoodnosio. Također može početizavišću ili ljubomorom, osjećajem dase prema njoj nepravedno odnosioživot ili Bog, ili ljudi druge nacije.Tako se na toj srdžbi hrani i hrani svedok ne postane konstantna ljutnja.Tada hrani ljutnju kao da dodaje drvana vatru. Što više unosi vatre, ljutnjasve više postaje mržnja, čežnja da senanese osveta drugoj osobi. Mržnjaraste sve dok se srce ne otvori utjecajuzlih duhova. Tada, u trenutku kad ječovjek pun mržnje i pod prisilnim iliprivremenim utjecajem zlih duhova,radi djela nevjerojatnih zlodjela igrozota. Kasnije, reći će: »Ne znamkako sam ili zašto sam to učinio.«Pouka za sve nas jest da u svojimsrcima prepoznamo svaki mali korovljutnje koji raste. Vježbom možemonaučiti vidjeti dar u okolnostimakada smo uvrijeđeni jer to može bitiprilika da naučimo kako zlo pobijeditidobrim, kako vježbati milosrđe,opraštanje. Kraljevstvo je Božje ljubavi mi moramo naučiti rasti u ljubavi.Savršena ljubav tjera strah.O žrtvama se desetljećima nijesmjelo govoriti, ali se sjećanje nanjih čuvalo u srcima. Danas, kadmožemo slobodno govoriti, kažitešto je bio cilj zatirača kršćanstva,franjevaca i svećenika, civila kojisu živjeli i svjedočili svoju vjeru?U svojoj mržnji i ideološkoj zaslijepljenostineprijatelji vjere pošlisu iskorijeniti Kristovu nazočnost usvijetu. Činili su to ili ubijanjem iliušutkavanjem kršćana. No, to ne će66

nikada uspjeti iako može zasjenitisvjetlo u raznim mjestima. Ali gdjegod mučenička krv natapa tlo, onoće s vremenom uroditi velikim plodom.Nisu redovnici i svećenici, časnesestre ubijani samo u Hercegovini,Bosni, Hrvatskoj, negosvugdje gdje je komunizam pobijedio– u zemljama srednje Europe,Rusiji... Novi vladari velikogdijela svijeta htjeli su stvoriti svijetbez Boga. Kakav je to svijet?To bi bio đavolski svijet. Ako biotkupljujuće Kristovo svjetlo bilopotpuno izbačeno iz svijeta, čovječanstvobi brzo propalo u tamu, iu toj tami došla bi do izražaja punaSotonina zloća. Sveto nas pismo upozoravada će doći vrijeme kada će sečiniti da je đavao sve preuzeo i da svenadzire. Ipak, njegovo će vrijeme bitikratko i pobijedit će ga Krist, čija ćepotpuna slava biti otkrivena na kraju.Više ste puta bili u Međugorjuu kojemu se već 32 godine ukazujeKraljica Mira. Kad ste upoznaliGospine poruke i što su Vam oneznačile?Prvi sam puta čuo za Međugorjekasnih 80-ih. Činilo mi se da je bitporuka potpuno točna i kontinuiranoMarijino ukazanje, koje nam jenebo podarilo kroz prošlo stoljeće ipol, poseban je blagoslov i ohrabrenjedok vremena postaju sve tamnija.Poticanje na molitvu i post, pojačanavjernost sakramentalnom životu bilisu čisto zlato. Upoznao sam mnogehodočasnike u svojoj zemlji koji suse vratili iz Međugorja s promijenjenimživotima. Moja žena i ja već smoživjeli tim načinom kroz naš brak,dnevnim ružarjem i sv. misom panam poruke nisu donijele ništa radikalnonovoga. Ipak, bile su namznak da se vremena suda približavajui da je stanje čovječanstva u ozbiljnojpotrebi za molitvom i obraćenjem.Godine 2005. prvi smo put otputovaliu Međugorje. Bilo je puno posebnihblagoslova za nas.Na koji su način poruke KraljiceMira utjecale na Vaš život, naVašu obitelj?Postali smo više svjesni potrebezalaganja za druge duše, posebnoza obraćenja. I također postali smosvjesni da takva molitva treba posti druge oblike žrtve jer na taj načini mi sudjelujemo s Isusom u djeluspasenja.Što su Gospina ukazanja, poVama, promijenila u našem globalnomsvijetu? Naime, u Međugorjedolaze hodočasnici iz svihkrajeva svijeta.Mislim da se svijet mijenja polako:osobu po osobu, dušu po dušu.Milijuni hodočasnika po povratkusvojim domovima donose samo dobreplodove svojim nacijama i crkvenimzajednicama. To mijenjaravnovjesje u svijetu. Koliko je točnopromijenjeno, samo Bog može znati.Hvala Vam na ovom razgovoru.Ima li još nešto što biste željeliporučiti čitateljima, a nismo dosada to dotakli?Molim vas, molite za nas u zapadnimzemljama. Molite za naskoji smo katolici, ali smo uronjeniu bogato društvo koje se odmaknulood Boga i prožima naše umove isrca iskvarenim kulturalnim utjecajima.Mi smo ćudoredno i duhovnonespremni prepoznati i sami odoljetiubrzanu sumraku negdašnje kršćanskecivilizacije. Ne pričam o prijetnjamakoje nam upućuju radikalniislamisti ili veoma realnoj opasnostiod ekspanzionističke komunističkeKine ili drugih svjetskih događanja.Ja upućujem na demokratsko nutarnjesamouništenje i slabost na duhantikrista. U velikom dijelu Europei Sjeverne Amerike retorika slobodei demokracije povećava se dokse prava demokracija negira. Našasposobnost da vježbamo civiliziranusuodgovornost, da živimo slobodnoi odgovorno, lagano je narušena sveod kasnih 60-ih i ova je društvenarevolucija došla do dna nametanjemradikalno nećudorednih zakona. Mine smijemo pretpostaviti da je demokracijaimuna na degradaciju utotalitarizam. Također je vrijednorazmisliti da totalitarizam s »demokratskim«licem može dovesti dosveobuhvatnog i dugoročnog propadanjaonoga što je dobro u ljudskojzajednici jer uvijek može tvrditi danije ono što u stvari jest.Moja je nada da moje knjigeprenose istinu da je čovjek rođen uratnoj zoni, u zoni rata koji će trajatisve do kraja vremena. Jednakotako vjerujem da je svijet nepojmljivi prekrasan te pun neprestanih čuda.Među svim ljudskim bićima, bezobzira koliko bila »mala« ili »izgubljena«,mogu se pronaći čestitostkaraktera i duše. Kroz otkrivanjebožanske providnosti u Otoku svijetapokušavam pokazati da čovjek nijezaključan u mehanički svemir, da onnije broj ili stroj, nego čudo stvorenoza ljubav, za život u zajednici s ljudima.Pokušavam pokazati kroz glavnilik da nikad ne smijemo gubiti nadu.Isus Krist je s nama. On i njegovisveti mučenici obećavaju nam da jerat već dobiven iako će glavne bitketek doći. RazgovorS22013.p67

NAŠA IZDANJA- Plakat Pobijeni hercegovački franjevci 1942. – 1945. (48 x 33 cm), 2008. (3 KM)- Letak Pobijeni hercegovački franjevci 1942. – 1945., 2009. (0,3 KM)- Jozo Tomašević – Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji, Vicepostulatura – Naklada K. Krešimir, Humac– Zagreb, 2010. (20 KM)- Uvezani brojevi Stopama pobijenih 2008. – 2010. (20 KM)- Sličica Pobijeni hercegovački franjevci 1942. – 1945. (10 x 7 cm), 2011. (0,3 KM)- Naljepnica Pobijeni hercegovački franjevci 1942. – 1945. (12 x 9 cm), 2011. (0,3 KM)- Obilježivač za knjigu Pobijeni hercegovački franjevci 1942. – 1945. (20 x 7,5 cm), 2011. (0,3 KM)- dr. fra Častimir Majić, U nebo zagledani, Vicepostulatura – Alfa, Široki Brijeg – Zagreb, 2011.(25 KM)- Suvenir Plakat (17,5 x 12,5 cm), s mogućnošću vješanja o zid ili samostalnog stajanja, 2011.(10 KM)- fra Jerko Karačić, Uspomene iz doba mučeništva, Vicepostulatura – Nova Stvarnost, Široki Brijeg –Zagreb, 2012. (20 KM)- Kosti smiraj traže, Povjerenstvo za istraživanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata iporaća – Vicepostulatura, Široki Brijeg, 2012. (10 KM)PREPORUČUJEMO- Janko Bubalo, Apokaliptični dani, Gral, Široki Brijeg, 2002. (www.gral.ba)- Plakat Hercegovački franjevci žrtve komunističkog zločina 1942. – 1945. (98 x 68 cm), Povjerenstvo zapripremu kauze mučenika, Mostar, 2006. (www.franjevci.info)- fra Ante Marić, Tragom ubijenih hercegovačkih fratara, Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika,Mostar, 2007. (www.franjevci.info)- don Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Martyrium Croatie, Zagreb, 2007. (Petrova47)- fra Ante Marić (uredio), Leo Petrović, prvi hercegovački franjevac doktor znanosti, Franjevačka knjižnica,Mostar, 2008. (www.franjevci.info)- Gojko Zovko, Druga strana medalje, Kigen, Zagreb, 2008. (www.kigen.hr)- Fran Živičnjak, U vječni spomen, Udruga Macelj 1945., Zagreb – Đurmanec, 2008. (Zagreb, Vojnovićeva15)- Macelj – gora zločina, Udruga Macelj 1945., 2009., (udrugamacelj1945@gmail.com)Za DNK analizu posmrtnih ostataka pobijenih uKnešpolju (Široki Brijeg) i na Tomića njivi (Ljubuški):- Stanko Dugandžić, + Marijana,D. M. Ograđenik 100,00 KM- Slavko Ljubić, Široki Brijeg 100,00 KM- Slavka Vukoja, Mokro 98,00 KMZa ostale pothvate i potrebe Vicepostulature:- N. N., Široki Brijeg 50,00 KM- Broćanska zajednica, Zagreb 1.000 kn- Zoran Dodig, Zagreb 200 kn- Župske sestre u Istri, Cerovlje 50 EUR- fra Stanko Banožić, Luzern 350 CHF- Vladimir Begić, Donaueschingen 100 EUR- fra Ante Medić, Graubünden 150 CHFDAROVATELJI- fra Ivan Prusina, Zürich 350 CHF- Slavka Čolak, Edmonton 300 CAD- fra Josip Nenad Galić, Chicago 100 USD- Alois First, Mississauga 300 CAD- Andrija Marić, Cleveland 1.000 knSlanje dobrovoljnih priloga (Hercegovačka franjevačkaprovincija Uznesenja BDM – Vicepostulatura,s naznakom za što):a) poštanskom uputnicom (BiH: Kard. Stepinca 14,88220 Široki Brijeg; HR: Humac 1, p. p. 1, 20352 Vid)b) UniCredit Bank d.d. Mostar, poslovnica Ljubuški;IB: 4227318660009; žiro-račun (BiH):3381602276649744; devizni račun (inozemstvo):IBAN: BA393381604876650839, SWIFT: UNCRBA22Najljepša hvala svima koji molitvom, dobrovoljnim prilozima i radom podupiru pripremu postupka mučeništvanaše ubijene braće. Svakog 7. u mjesecu na Širokom Brijegu govorimo sv. misu za vas. Neka vasblagoslovi dobri svemogući Bog!