Iz ljetopisa - Pobijeni.info

IstraživanjaJE LI JOSIP BROZ TITO OSOBNO ZAPOVJEDIO MASOVNELIKVIDACIJE POLITIČKIH NEISTOMIŠLJENIKA? (VI.)► Piše: Damir ŠimićDvodnevne žestoke borbe vođene6. i 7. veljače 1945. te granatiranjacrkve i samostana na Širokom Brijegusvoju su kulminaciju doživjele upopodnevnim satima tog 7. veljače,kada su partizani mučki ubili i potomzapalili dvanaestoricu širokobriješkihfranjevaca. Politički komesariVIII. dalmatinskog korpusa i pripadniciOZNE i KNOJA, koji su senavečer 7. veljače smjestili u samostanu,u tim trenutcima, međutim,nisu znali da se nedaleko od njih, ukoritu rijeke Lištice, nalazi još jednaskupina širokobrijeških franjevacana čelu s gvardijanom samostana fraAndrijom Jelčićem i ravnateljem gimnazijefra Radoslavom Vukšićem.Sklonište u mliniciOdmah nakon prvog topničkognapada partizanskih postrojbi na ŠirokiBrijeg, ujutro 6. veljače 1945.jedna se skupina gimnazijalaca,sjemeništaraca i franjevaca uputilaprema fratarskoj hidrocentrali, smještenojistočno od Širokog Brijega,gdje je sklonište od ratnih djelovanjaprinudno pronašao i određen brojcivila, žena i djece. Franjevačka hidrocentralaje, kao i obližnja mlinica,bila smještena na samom rubu strmepadine, koja se odmah iza samostanai gimnazije doslovce obrušava premakoritu rijeke Lištice te je zbog svogzemljopisnog položaja pružala iznimnodobar zaklon od partizanskihtopničkih udara.Zaštitu od partizanskih granatau franjevačkoj hidrocentrali tomsu prigodom potražili: gvardijansamostana fra Andrija Jelčić, ravnateljgimnazije fra Radoslav Vukšić,upravitelj konvikta vanjskih đaka fraFabijan Paponja, profesor fra LeonardoRupčić, vjeroučitelj fra BonifacijeMajić, klerik fra Miljenko Ivanković,laik fra Fabijan Kordić i franjevačkistolar fra Melhior Prlić.Tadašnji gimnazijalac I. Bu. daoje iznimno zanimljiv iskaz o okolnostimau kojima se ta skupina nalazila.»Od strane Lištice pucala su (prekonas) tri do četiri topa, a sa Brijega(imali smo osjećaj) stotinu topova.Dakako da smo strahovali, svi smomi željeli ostati živi, a ničim na tonismo mogli utjecati jer nitko odnas đaka, fratara i civila koji smo senašli u mlinici nismo bili uključeniu fizičku obranu. Živjeli smo samos jednom mišlju da preživimo«, posvjedočioje on.Njegov kolega, također tadašnjiučenik gimnazije, D. Be., u svomeiskazu tvrdi da je nekoliko skupinagimnazijalaca i civila, koji su skloništepotražili na tom mjestu, u nekolikonavrata pokušavalo potražitisigurnije utočište. Međutim, nepripremljeniza djelovanje u takvimuvjetima i nenavikli na novonastaleokolnosti, jednostavno nisu uspijevalipronaći pogodan trenutak za takvošto. »Od pokušaja da prijeđemo rijekuLišticu i bježimo prema Mostarumorali smo odustati zbog sve oštrijeborbe. Koliko god puta mi pokušali,nešto bi se dogodilo i mi bismo ostali.Recimo, mi stojimo kraj centrale kadpred nama na vodi jedan ubijen Nijemaci Lištica ga odnese, a mi se vratismonatrag. I onda smo zaključilida nam nema druge nego čekati tu« 2, kaže on u svome iskazu.I drugi očevidci ukazuju na složenoststanja koje je tijekom 6. i 7.veljače vladalo u franjevačkoj hidrocentrali.»Sjećam se da smo krunicemolili, sjećam se da smo našli malobrašna pa smo po komadić pure dobili,inače ništa nismo praktično preko40 sati jeli. … Međutim, kako jepucalo, stalno su preko nas granateprolazile, jer mi smo bili pod velikimbrdom. Granate nisu mogle tuuopće padat i tu smo bili sigurni. Itu smo mi jedno vrijeme bili počelitrčat, ko bižimo prema Mostaru, Lištici,međutim s druge strane su onitlakovi... s tenkova zapucaju…« 3 ,S2013.2p1Jozo Tomašević – Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji, Vlastita naklada, Zagreb, 2010., str. 195.2Iskaz poznat autoru teksta.40