Iz ljetopisa - Pobijeni.info

Istraživanjanasip je bio pun vojske, vozila, tu suemitiranja preko radiostanica, šaljuse poruke. Nas su odmah prihvatili imi smo odjedanput postali zarobljenici«9 , kaže očevidac D. Be.Nakon dolaska pred gimnazijupartizanski su ih oficiri postrojili iotpočeli s već uhodanim postupkompsihološkog ratovanja, osmišljenimza takve i slične prigode. »Dolazijedna partizanka, major po činu,i veli: “Svi od 16 do 60 godina, svipredati puške u roku jedan sat! Akone, svi ste gotovi.” Mi se tu vrtjelineko vrijeme, a ona se vrati i ponoviistu svoju priču. Kad su vidjeli danitko nema ništa, vodali su nas okogimnazije i odvedoše nas u samostanda bi nas tu zlostavljali i vrijeđali,ponižavali cijeli dan…« 10 , tvrdi usvome iskazu jedan od tadašnjih gimnazijalacaK. Ku.Očevidac G. Ko. u svom iznimnopodrobnom iskazu svjedoči, pak, štoje sve 8. veljače vidio na ŠirokomBrijegu: »Tu su bili mitraljezi, automatskonaoružanje i ja sam mislio tuće nas i pobiti. Takva je to galamabila, psovanje i tako dalje. Onda sunas odvezli između sjemeništa i gimnazijeu ograde tamo one fratarske,samostanske, pa su nas vodali sve nekudokolo. … Vidio sam da su svinjepoklali i razvlače ono sve. Onda sunas vratili prema samostanu i vidiosam da tovare na kamione i voze štoje ostalo od brašna i hrane. Onda sunas doveli pred sami samostan. Vidiosam ondje nekoliko mrtvih Nijemaca.Bio je i jedan ustaša i jedan civil,koliko se sjećam. A crkva je bila svaizrešetana. Nije se moglo od strahagledati.« 11Oskrnavljena crkva pretvorena upartizansku konjušnicuI ostali svjedoci tih tragičnih događajaostali su šokirani i razmjerompljačke koja se u tim trenutcimadogađala u prostoru gdje je već biosmješten štab VIII. dalmatinskogkorpusa, koji je i vodio cijelu ovuoperaciju. »Bili mi tamo na križanju,pred samostanom sam vidio kamioneu koje su vojnici NOB-e tovarili samostanskestvari. Sve se to stavljalou kola: kreveti, stolovi, sve je to takopljačkano« 12 , nastavlja svoj iskaz D.Be.Samostanska crkva na ŠirokomBrijegu već je u tim trenutcima bilaoskrnavljena i pretvorena u partizanskukonjušnicu, što je potrajalo doodlaska partizana u proljeće 1945.»U crkvi je bila slama i konji vezani.Išla sam gledat i kad se slama čistilai kad je došao biskup Čule da blagoslovicrkvu. Bila sam i tada u crkvi namisi kad je biskup blagosliva, škropiocrkvu i pred Gospinim oltarompotetula. Ko da ga sad vidim krajonih stepenica«, tvrdi u svome iskazuB. Ko.»Sramota, vi u ustaške škole idete,a mogli ste bit naši mitraljesci«Tadašnji gimnazijalac G. Ko.prisjetio se i partizanskih prijetnji,a poglavito prijetnji jednog partizanskogmajora: »Sjećam se da smoneke partizane vidjeli malo pred samimizlazom, pred sami izlazak naŠiroki Brijeg i da su prijetili. Pobićemovas, ustaše, a ovo ono, šta jaznam. Međutim, kad smo došli gorena plato ispred gimnazije, vidio samjednog majora koji je rekao: “Gdjeste bili?” Kažemo mi: “Skrili smo sedoIi u mlinicu da preživimo”. Na tomajor kaže: “Moja je majka zakukala1941., sad će i vaše!« 13Ništa manje iznenađenje nije bioni novi susret s unutarnjim dijelomsamostana gdje se već bio smjestioštab VIII. dalmatinskog korpusa načelu s Petrom Drapšinom, PekomBogdanom i Boškom Šiljegovićem.»Kad smo mi gore došli u tu zbornicu,pogledali smo kroz prozor, adolje je jedan njemački vojnik ležaomrtav. Nije ga nitko još pokopao.Sve su nas skupa strpali u zbornicu.Bila je stvarno natrpana ljudima:tu je bilo žena, djece, đaka, fratara.Sve je to bilo zbijeno kolika je godbila zbornica. Na stolovima su ostalešalice kako se pila kava. Tamo kodzidnoga sata bio je probijen zid odgranate. Ulazili su povremeno nekioficiri i neke partizanke. Gledale sunas s prijezirom i prijetnjama. Jedanje na sav glas uzviknuo: »Vi oci, i sviostali predajte oružje u roku od 10minuta!« 14 , navodi dalje tadašnji gimnazijalacD. Be.Osim skupine fratara na čelu sravnateljem gimnazije fra RadoslavomVukšićem, koja je 6. i 7. veljačeboravila u franjevačkoj hidrocentrali,jedan od očevidaca tvrdi da je tog 8.veljače u samostanskoj zbornici vidioi fra Mariofila Sivrića, čije mjesto posljednjegpočivališta, a ni okolnostipod kojima je stradao, također jošuvijek nisu utvrđeni. »Tu je došaofra Mariofil Sivrić, ali ja ne znamgdje je on bio da se on poslije našaoS2013.2p9Iskaz poznat autoru teksta.10Jozo Tomašević – Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji, str. 196. – 197.11Iskaz poznat autoru teksta.12Iskaz poznat autoru teksta.13Iskaz poznat autoru teksta.14Iskaz poznat autoru teksta.42