Iz ljetopisa - Pobijeni.info

PovjerenstvaS22013.pGrobište iza općinske zgradeŠiroj je javnosti poznato da je iza općinske zgradeubijeno i zakopano nekoliko žrtava komunističkogazlosilja. Još se ne može zasigurno reći koliko je ljudi tupobijeno. Predaja govori o 10 do 12 osoba. Prema objavljenusvjedočenju pokojnoga Zvonimira Vebera, tamo suzacijelo ubijeni i zakopani Stojan Matić iz Teskere, PeroKorać iz Humca, Mijo Šiljeg iz Vašarovića i Mijo Dodigiz Trebižata. Za vrijeme iskopavanja dolazilo je više osobai kazivalo što su čuli od starijih nastojeći pomoći prilociranju grobišta koliko su mogli na čemu im je Povjerenstvoiznimno zahvalno. No, svi pokušaji pronalaženjagrobišta nisu do sada donijeli konkretne rezultate. Radovisu obavljeni u podrumu općinske zgrade, odnosno utamošnjem ratnom skrovištu. Međutim, nisu pronađeninikakvi posmrtni ostatci. Podrobno je istražen i potravljenprostor iza zgrade, ali ni tamo nije pronađen nikakavgrob ili grobovi.Originalni planovi zgrade, koji su pronađeni u Sarajevu,ukazuju da je još u austrijsko vrijeme iza općinskezgrade postojala tamnica i da su iz zgrade vodila dva tunela,jedan u mušku, a drugi u žensku tamnicu. Tamničkeprostorije nalazile su se otprilike gdje danas završavapopločan prostor prema parkiralištu iza zgrade u kojoj jedanas policija. Zemni ostatci ubijenih možda se nalaze ujednom od tih danas zatrpanih tunela ili u podzemnimprostorijama bivše tamnice. Gotovo cijeli taj prostor danasje zabetoniran i popločan, a na njemu je podignutspomenik.Što i kako dalje? Iskopavanje na ovom grobištu ostajejoš otvoreno za daljnje istraživanje i nadamo se da će senaći način kako doći do zemnih ostataka i ovih nevinihžrtava.Mostarska VrataViše osoba iz Mostarskih Vrata svjedoči da su u proljeće1945. ubijena dvojica mlađih ljudi na području ovogsela. Od Blage Lučića saznali smo da je Grgo Tomić uskoroiza tog zločina vidio mrtve ostatke dviju žrtava. Našlismo se s Grgom i Blagom 4. listopada 2012. i Grgo nasje poveo blizu mjesta tog stratišta. On svjedoči sljedeće:»Južno od Lazine Franje Bošnjaka bila je jedna udolinaduga oko 100 ili više metara i široka oko 50 metara. Tusu nekad seljani palile klačine. U proljeće 1945. ja samtu čuvao ovce i prolazio kraj jedne kupine iz koje je virilacipela. Htio sam pogledati cipelu, ali kad sam došaobliže, vidim da je ona na nečijoj nozi, odnosno na mrtvučovjeku. Vidio sam dva mrtva tijela. Poplašio sam se i pobjegao.Dotrčao sam kući i kazao što sam vidio. Stariji sumi rekli da se o tome ne smije govoriti. Šutjeli su stariji idjeca, a svatko je znao da je na tom mjestu izvršen zločin.Šutjelo se sve do propasti komunizma i Jugoslavije. Ali,ipak se znalo i šaputalo da je Ahmo Alendar zvani Piciću to vrijeme proveo dvojicu mladića kroz selo, koji bi poizgledu odjeće mogli biti iz susjednih dalmatinskih sela, ida ih je on ubio na gore spomenutom mjestu.«U siječnju 2013. svjedoči Rudo Primorac da je početkom1980-ih kao mladić išao s jednom skupinom u lov.Među njima bio je i Tihomir Bošnjak, rođen početkom20-ih godina. Kad su bili u udolini koju spominje i GrgoTomić, Tihomir mu je potiho rekao neka s njim pođe ida će mu nešto pokazati. Malo su se odvojili od drugihi Bošnjak mu je u jednoj šikarici pokazao ljudske kostikoje su virile ispod kamenja. Rekao mu je da su tu poslijerata ubijena dvojica mladića.Nadalje, Danilo Lučić priča kako se u selu pamti ičuva usmena predaja o ubijenoj dvojici mladića i da ihje ubio već spomenuti Alendar, koji je u Ljubuškom biojedan od poznatih egzekutora poslije Drugoga svjetskograta. Usmena predaja također kaže da su tijela poginulihmladića našli Pavlovićevi čuvari stoke i da su oni na njihnabacali kamenje jer nitko od starijih nije ni smio doćido mjesta zločina, a kamoli mrtve pokopati. Pričalo seda su Bošnjaci iz sela našli i neke osobne dokumente tihmladića, ali o tomu (još) nema nikakvih dokaza.Danas ta dolinica ne postoji, poravnana je. Ona senalazi iza dugih zgrada Stanislava Mucića u kojima sustrojevi za izlijevanje cementnih greda i blokova. To bitrebalo biti 50-tak metara prema glavnoj cesti od postojećegvrlo visokog stupca za noćnu rasvjetu. U studenome2012. članovi Povjerenstva (Nižić, Čuvalo i Veber)otišli su s gospodinom Grgom Tomićem da bi moždaipak pronašli kakav znak koji bi svjedočio o zločinu. Alibilo je to bez uspjeha. Pričali smo i s ljudima koji su ravnaligore spomenutu udolinu. No, oni nisu tijekom radazamijetili nikakve ljudske ostatke na tom mjestu. Malo ječudno da se nitko u selu nije sjetio reći izvođačima radovada se tu nalaze kosti dvojice ubijenih poslije Drugogasvjetskog rata. Po svemu sudeći, kosti ubijenih ostat ćetamo gdje su i dosad bile. Sačuvat će se samo sjećanje nate nepoznate žrtve komunističkoga terora. Ako slučajnonetko ima kakva dodatna saznanja o tom slučaju, neka sejavi Povjerenstvu da barem možemo zapisati iskaze svjedokaili usmenu predaju o ubijenima.Kod škole »Marko Marulić«Postoji usmena predaja drugog naraštaja da je jednaosoba (spominje se i ime) ubijena i pokopana na sjeveroistočnojstrani zgrade osnovne škole »Marko Marulić«,lijevo od puta koji vodi od glavne ulice prema stražnjemulazu u školu. Navodno je arhitekt znao za grob pa jezgradu na toj strani projektirao tako da ne ošteti grobište.Oni koji su možda tomu svjedočili ili o tomu pobližečuli od svojih bližnjih, a nisu nam do sada prenijeli svojasaznanja, neka to naprave što prije. Svaka informacija,ako je vjerodostojna, dobro će doći u traganju za nevinimžrtvama.36