Povijesne okolnostiU srcima nekih u Hrvatskoj nekažnjeno jugoslavenstvo i dalje carujeno uoči završetka Drugog svjetskograta i nakon završetka rata, pretrpjelobrojne žrtve. 7 Za komunisteje bilo jasno da rat nije »svršija ondakad crkne fašizam, nego onda, kadradni narod očisti svakoga onog kojimu stane na put«. 8 Katolička crkva injezin kler za komuniste su bili kamensmutnje i glavni neprijatelj poslijetzv. oslobođenja.O tome najbolje svjedoči odnoskomunističkih vlasti prema svećenstvuu Dalmaciji.Neposredno nakon zauzimanjaDalmacije komunističke su vlastiusmjerile svoje djelovanje na obračuns tzv. »narodnim neprijateljem« i»suradnicima okupatora« pa su likvidiranetisuće osoba bez suda i osude.Među tim »narodnim neprijateljima«i »suradnicima okupatora« posebnomjesto pripadalo je katoličkom svećenstvu.To je vidljivo iz sačuvanihizvješća Ozne o držanju svećenstvau Dalmaciji nakon »oslobođenja«.<strong>Iz</strong> izvješća je vidljivo da su partijskeorganizacije i Ozna glavnim neprijateljimai najopasnijim protivnikomoznačili svećenstvo i Katoličku crkvubojeći se da bi ih mogli spriječiti dana svršetku rata dođu na vlast. Glavnimuporištima u djelovanju svećenstvau Dalmaciji Partija je označilaSplit i Sinj »jer su tu kadrovski bilinajsnažniji«. 9 Zato su u tim sredinamaaktivnosti svećenstva podrobnopraćene. U izvješćima agenti Ozneposebno naglašavaju da je međusvećenstvom zavladao velik strah,osobito nakon likvidacija i ubojstavasvećenika koji su se nakon »oslobođenja«organizirano provodili na vrgoračkom,makarskom i sinjskom,ali i na drugim mjestima u Splitskomakarskojnadbiskupiji.Nakon što su partizani 25. listopada1944. zauzeli Sinj, na tom supodručju iz samostana odvedeni fraAnte Cvitanović, fra Jozo Olujić, fraAnte Pavlov, fra Vlado Pavlov i fraAnte Romac te potom likvidiraninegdje na Vještić gori na Kamešnicidok je fra Metod Vezilić već ranijebio likvidiran. 10 Ubijeni su bezizrečene presude, što je bila početnapraksa u obračunu s »narodnim neprijateljem«u Dalmaciji. Bez obzirana opasnosti koje su im prijetile odpartijskih i oznaških provokatora,fratri i biskupijski svećenici revnosu vršili svoju službu održavajućiredovito svete mise i uzdržavajućižupe, što je Ozna redovito pratila iobavještavala Opunomoćstvo Ozneza splitsko područje, gdje se sastavljalomjesečno sumarno izvješće pokotarevima o raspoloženju i stanjuklera u Dalmaciji uoči svršetka ratai neposredno nakon njegovog svršetka.Oznini agenti upozoravaju da sesadašnje »protunarodno« djelovanjeklera ne opaža, nego se poglavito»sastoji u tome što preko ljudi bliskihnjima ubacuju razne parole o lošimodnosima nas i Engleza, o tome kakosaveznici nama nude hranu ali da minećemo da primimo i sl.« 11 Tako suS2013.2p7Zanimljiv članak o franjevačkom samostanu u Makarskoj u Drugom svjetskom ratu napisao je Tomislav Jonjić, U vrtlogupolitičkih promjena (Makarski samostan u doba NDH i komunističke Jugoslavije), na http://www.tomislavjonjic.iz.hr/makarski_sam.pdf8HDA, f. 1488 – Kotarski NOO Makarska 1942.-1943., NV-189/1818., Sreski (sic!) NOO za srez (!) makarski uputio je 30.studenoga 1942. nalog mjesnim NOO-ima, da strogo paze »na štetne političare u svom selu, t. j. na one Hajsesovce(sic!) koji nikako nisu htjeli pristat uz nas u narodno oslobodilačkoj borbi«. Dokument je citiran i u Tomislav Jonjić, Uvrtlogu političkih promjena (Makarski samostan u doba NDH i komunističke Jugoslavije), na http://www.tomislavjonjic.iz.hr/makarski_sam.pdf.9Hrvatski državni arhiv u Splitu (HR DAST), 0431, kut. 47. <strong>Iz</strong>vješće opunomoćstva OZNE za splitsko područje II. OdsjekuOZNE za oblast VIII. korpusa NOVJ-e. Dokument je u cijelosti objavljen u zborniku Partizanska i komunistička represijai zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str. 247.10Navedeni podatci mogu se provjeriti u knjizi dr. fra Petra Bezine, Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolijei Zadarske nadbiskupije 1941. – 1992., Split, 2000.30
se na udaru represivnih partijskihslužbi našli i angažirani laici, vjernicibliski crkvenim strukturama. 12Za neke slučajeve u kojima suubijani svećenici naknadno su pisanepresude. Takav je primjer s presudomfra Metodu Veziliću. Iako suokolnosti njegova stradanja do krajanerasvijetljene, svakako se zna dasu ga odveli i ubili partizani. Jednitvrde da je obješen 18. svibnja 1944.dok drugi tvrde da je strijeljan i bačenu jamu 24. travnja 1944. PresudaVojnog suda pri štabu XX. divizijeVIII. korpusa izrečena je na smrtstrijeljanjem i to 18. svibnja 1944. Uobrazloženju stoji da je »na oslobođenojteritoriji vršio ulogu njemačko-ustaškogšpijuna izvještavajući ihredovno o kretanju, snagama, naoružanjui položajima jedinica NOV-ei aktivno i politički agitovao protivNOB-e«. 13 Fra Stanka MilanovićaLitru partizani su likvidirali u Sinju10. studenoga 1944. pod optužbomda je u Sinju bio »odlučujuća osobai suradnik pukovnika Potočnika«. 14Osobito je snažan bio psihološkirat koji je Ozna vodila protiv Katoličkecrkve i svećenstva u Dalmacijinastojeći svaku moguću situacijuiskonstruirati da bi se svećenici iredovnici kompromitirali u očimanaroda. Tako su, primjerice, lažnooptuživali časne sestre da u bolnicamaskidaju sa zidova parole i da svojimgovorom i držanjem rade protivNOP-a pa su ih »morali« uklonitiiz bolnica 15 , a kada su željeli uklonitičasne sestre iz škole, izvješćujuda »švore u domaćinskoj školi krivogledaju našu djecu koja pjevaju partizanskepjesme. Sa istima vrlo lošepostupaju dok su sa djecom namanenaklonjenih roditelja vrlo ljubaznei umiljate.« 16Svećenici po župama bili su podstalnom pratnjom doušničke mreže.Praćene su njihove aktivnostikao i propovijedi na svetim misamao čemu su se vodile bilješke. Bili suizloženi raznim oblicima pritisaka iobjeda. Partija je konstruirala razneoptužbe želeći u očima puka kompromitiratisvećenike, npr. da se »družesa ženskim osobama sumnjiva moralaili kako su suradnici okupatora iizdajica...«. 17 Zbog straha koji je nastupionakon likvidacija i progona na»oslobođenim teritorijima«, Partijase u mnogim mjestima nije moglaafirmirati niti išta učiniti narodu kojise okupljao oko svećenika i Crkve,zbog čega bi ona pribjegavala sličnimmetodama konstruirajući i lažnooptužujući svećenike. Takav je slučajbio u nekoliko splitsko-makarskihžupa, npr. u Slatini na Čiovu: »Ovoselo je vrlo loše raspoloženo NOP-u,narod je u rukama popa i učiteljice.Tamo K.P. ne postoji. Mjesni NOOne zna se ni maknuti niti što radi bezpopa i učiteljice. ... Učiteljica voli pitii nemoralna, sumnja se ima intimneodnose sa popom. ... Poduzećemomjere da se učiteljica otale smijeni ipostavi jedna odana NOP-u.« 18Ipak, najčešća optužba i »krimen«svećenika je da okupljajuvjernički puk, osobito mladež, kojutobože žele odvojiti od »ostalih dijelovamasa«. 19 Zbog toga je osobitapozornost agenata Ozne bila usmjerenana okupljanje mladeži po župama,na razne oblike pobožnosti imolitve koje su se organizirale prekokatoličkih udruženja i organizacija»Srca Isusova«, »Kćeri Marijine« ili»Žene trećeg reda«, »Marijina kongregacija«,»Kršćanska majka« i sl.Tako je Ozna među mlade angažiranelaike ubacivala svoje doušnike pase u brojnim izvješćima može pronaćikao, primjerice, za Kaštel Sućurac daje don Petar Katunarić »održao sastanaksa omladinom Srca Isusova.Na tom sastanku prisustvovalo je46 omladinki među kojima je bilo6 skojevki.« 20 Osobito je Ozni u očiupadalo kako »žene pojedinih drugovarukovodilaca često zalaze u crkvui pod utjecajem su popova«. 21Povijesne okolnosti11Hrvatski državni arhiv u Splitu (HR DAST), 0431, kut. 47. <strong>Iz</strong>vješće opunomoćstva OZNE za splitsko područje II. OdsjekuOZNE za oblast VIII. korpusa NOVJ-e. Dokument je u cijelosti objavljen u zborniku Partizanska i komunistička represijai zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str. 247.12Na popisu likvidiranih osoba za područje kotara Sinj za neke osobe, npr. Franu Budimira i dr., koje su likvidirane bezizricanja presude nakon oslobođenja Sinja, kao razlog likvidacije stoji »zato što je i prije rata bio poznati klerikalac ifrankovac, što je odmah na osnutku NDH pristupio ustaškom pokretu i položio ustašku zakletvu te odmah počeo daradi za ustaški pokret, vršeći špijunažu u korist ustaša i denuncirajući agente NOP-a.«13<strong>Iz</strong>vornik presude nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu (HDA), Zagreb, 1911., inv. Br. 5456.14(HR DAST), 0409, kut. 165. <strong>Iz</strong>vornik Spiska likvidiranih narodnih neprijatelja poslije oslobođenja Sinja koji je OpunomoćstvoUDB-e za kotar Sinj dostavilo Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju – IV. odsjeku u Splitu. Dokument je objavljen uzborniku Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str. 820.15Hrvatski državni arhiv u Splitu (HR DAST), 0431, kut. 47. <strong>Iz</strong>vješće opunomoćstva OZNE za splitsko područje II. OdsjekuOZNE za oblast VIII. korpusa NOVJ-e. Dokument je u cijelosti objavljen u zborniku Partizanska i komunistička represijai zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str. 247.16Isto.17HR DAST, 0431, kut. 1. <strong>Iz</strong>vješće o stanju klera po kotarevima za travanj 1944. godine.18Isto.19Isto.20Isto.21HR DAST, 0431, kut. 47. <strong>Iz</strong>vješće o stanju klera na Srednje Dalmatinskom području za svibanj 1945.S2013.2p31