Povijesne okolnostiGlede svećenstva u Vrlici premaizvješću Ozne iz prosinca 1944.»ono ne postoji, osim jednog svećenikakoji se sasvim drži povučeno.Na Muću također svećenstva nema.Također ne opaža se nikakav aktivanrad svećenstva u Omišu i Trogiruosim što se opaža kod ljudi njima bliskihizvjesni tendeciozni komentarikao i kod onih u Sinju.« 22Već u izvješću o stanju među kleromza svibanj 1945. stoji: »U Vrlicifratar još ne pristupa u organizovanjeomladine u katolička pjevačka društva,niti pokušava pridobiti omladinuili dio masa na način kako to radikler u drugim kotarevima dok su udrugim kotarevima Omiš i Trogiruspjeli organizirati katolička udruženjaa u Sinju samo djelomično dok sužupnika u Muću don Juru Fratrovićazatvorili pa je u prvim vremenimažupa ostala bez svećenika.« 23Katolički kler u Dalmaciji očekivanoje zahvatio strah od NOV-ajer su se komunističke vlasti nakonzauzimanja Dalmacije, obračunavajućise s »narodnim neprijateljem«, uprvom redu obračunali s Katoličkomcrkvom i njezinim klerom. 24U izvješću koje je Ozna sastavilaza Komitet KP za Dalmaciju o stanjuu Dubrovniku nakon oslobođenjastoji da »sa popovima nitko dosada nije razgovarao, iako svi tvrdeda sve neprijateljstvo u Dubrovnikudolazi od njih.« 25 Ovakav stav mogućeje protumačiti kao potrebu da seopravdaju ranije poduzete likvidacije»narodnih neprijatelja« u Dubrovniku,među kojima i svećenika. 26Veliku poteškoću za Komunističkupartiju u odnosima s Crkvom isvećenstvom predstavljalo je pitanjepredavanja vjeronauka u školama.Prema odlukama ZAVNOH-a vjeronaukje, naime, bio izborni predmet,a samo u dubrovačkom kotaruodaziv đaka koji su se izjasnili zavjeronauk bio je više od 90 %. 27 Bu-S2013.2p22Hrvatski državni arhiv u Splitu (HR DAST), 0431, kut. 47. <strong>Iz</strong>vješće opunomoćstva OZNE za splitsko područje II. OdsjekuOZNE za oblast VIII. korpusa NOVJ-e. Dokument je u cijelosti objavljen u zborniku Partizanska i komunistička represijai zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str. 247.23HR DAST, 0431, kut. 47. <strong>Iz</strong>vješće o stanju klera na Srednje Dalmatinskom području za svibanj 1945.24Više o tome u: dr. fra Petar Bezina, Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije i Zadarske nadbiskupije1941. – 1992., Split, 2000.25HR DAST, 0438, 26/245, »Zapažanja o pojavama u Dubrovniku« koja je OZNA za oblast VIII. korpusa NOVJ dostavilaOblasnom komitetu KP Hrvatske za Dalmaciju od 16. veljače, 1945. Dokument je objavljen u zborniku Partizanska ikomunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str. 340.26Samo je u prvom valu likvidacija u Dubrovačkoj biskupiji likvidirano osam od šesnaest svećenika koliko su ih likvidiralipripadnici NOVJ-e.27HR DAST, 0438, 26/245, »Zapažanja o pojavama u Dubrovniku« koja je OZNA za oblast VIII. korpusa NOVJ dostavilaOblasnom komitetu KP Hrvatske za Dalmaciju od 16. veljače, 1945. Dokument je objavljen u zborniku Partizanska ikomunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str. 340.32
dući da je Partija pod svaku cijenunastojala odmaknuti mladež od Crkvei umanjiti utjecaj svećenstva nanarod, vršila je pritisak na svećenike,ali i na pučanstvo optužujući svećenike»za protunarodni rad i suradnju sokupatorima i narodnim neprijateljima«.Stoga i ne čudi da su svećenstvooznačili glavnim neprijateljima i dase u izvješću navodi da »za tako velikipostotak oko 90 % upisanih đakana vjeronauk, ne može se reći da sureligiozni, već prosto su pripušteniutjecaju popova i fratara... Radi ovogasada traže da se vjeronauk đacimapredaje, a pošto se nemože dozvolitioni napadaju našu demokraciju.« 28Partija je, dakle, svog izravnog neprijateljavidjela u Katoličkoj crkvikoja je prema njenim uvjerenjimastajala »između njih i naroda«.Na sastanku Oblasnog komitetaza Dalmaciju 24. prosinca 1944.u Splitu istaknuto je da kod narodasplašnjava povoljno raspoloženje zapartizanski pokret zbog aktivnogdjelovanja svećenstva naročito naBraču i u Sinju. 29 Stoga su u tim kotarevimaodjeljenja Ozne posebnopratila kretnje i raspoloženje klera.Najavljujući skori obračun s HSSom,Vladimir Bakarić je na savjetovanjupolitičkih sekretara Oblasnogkomiteta KPH za Dalmaciju 6. veljače1945. naglasio: »Popovi su namneprijatelji. Katolička crkva je pripremalai odgajala sve što je ustaškoi nezdravo u narodu... Budno pazitisvaki njihov korak i tražiti intervencijuFronte. Neka sam narod, nekasvaki naš čovjek raskrinkava i udarapo njihovim smicalicama, neka ihtjera kad dođu da unašaju nemir iruše jedinstvo.« 30 Na tim stavovimasvoje će uporište temeljiti i Okružnikomitet KPH za Makarsku: »Popovisu najjače uporište reakcije, isto takokao što su bili najglavniji nositeljifašizma kroz NOB. Kampanja ćese sprovesti ali nećemo da dolazimou direktan sukob sa Vatikanom alizato ćemo ovo pitanje postavljatiodozdo, preko samog naroda, da ihbojkotuje i izmlate jajima i slično.« 31Borba koju su jugoslavenski komunistivodili protiv Katoličke crkvei njezinog svećenstva u Dalmacijisvodila se na optužbe za »protunarodnirad« i podupiranje »reakcije«pri čemu se nisu iznosile konkretneoptužbe za konkretna djela nego subrojne fraze o »protunarodnom raduklera«, »razbijanju jedinstva naroda«i sl. <strong>Iz</strong> svega se može zaključitida glavni cilj Komunističke partijei njezinih represivnih službi nije biokažnjavanje eventualnih stvarnihpočinitelja nekih konkretnih djela,nego se radilo o obračunu s nepoćudnimljudima i idejama. Katoličkesvećenike svrstavali su, pak, u glavneneprijatelje.Engleski književnik i obavještajacEvelyn Waugh u svom će poznatomizvješću o stanju Katoličkecrkve u Hrvatskoj, između ostaloga,navesti: »Partizani ne prave razlikuizmeđu svojih političkih protivnika isuradnika neprijatelja. Tako se svakisvećenik koji se istaknuo u pružanjuotpora komunizmu javno osuđujekao narodni neprijatelj...« 32 Britanskadiplomacija pri Sv. Stolici izvješćivalaje 11. svibnja 1945. kako supartizani u svakom selu uspostavilistrahovitu diktaturu komunističkepartije. Likvidiraju sve neprijateljeili one koje takvima smatraju. Toopravdavaju tobožnjom suradnjoms okupatorom, ali je pravi cilj uspostavljanjekomunističke diktature:»Oni jednostavno žele eliminiratisve one predstavnike naroda kojibi ih jednog dana mogli spriječiti unjihovoj težnji da boljševiziraju oslobođenuJugoslaviju. Među takvimasu, svakako, i katolički svećenici kojimeđu narodom uživaju veliko poštovanjei autoritet i koji su, u stvari,duhovni vođe naroda, posebno u Hrvatskoji Sloveniji.« 33 Svih tih strahotanije bila izuzeta ni Katolička crkvau Dalmaciji ni dalmatinski kler kojise nakon oslobođenja prvi našao naudaru Ozne. 34 Povijesne okolnosti28Isto.29Dokument je citiran u Tomislav Jonjić, U vrtlogu političkih promjena (Makarski samostan u doba NDH i komunističkeJugoslavije), na http://www.tomislavjonjic.iz.hr/makarski_sam.pdf, izvornik: HDA, f. 1228 – Oblasni komitet KPH zaDalmaciju 12/1944, KP-297 (935-988), KP-298 (989-1121), sv. 1, br. KP-297/968. Zapisnik od 24. prosinca 1944.30HDA, f. 1228 – Oblasni komitet KPH za Dalmaciju II-III/1945, sv. 4, KP-298 (1011-1042), br. KP-298/1014. dokument jeobjavljen u zborniku Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti-Dalmacija, str.329.31Tomislav Jonjić, U vrtlogu političkih promjena (Makarski samostan u doba NDH i komunističke Jugoslavije), na http://www.tomislavjonjic.iz.hr/makarski_sam.pdf; HDA, f. 1223 – Okružni komitet KPH Makarska, sv. 1. Knjiga zapisnikasastanaka OK KPH za Makarsku 1944-1945., zapisnik od 22. veljače 1945.32Tomislav Jonjić, U vrtlogu političkih promjena (Makarski samostan u doba NDH i komunističke Jugoslavije), na http://www.tomislavjonjic.iz.hr/makarski_sam.pdf.33Danas, br. 487, Zagreb, 18. lipnja 1991., nav. prema J. FRANULIĆ, n. dj., 33b.; citirano u djelu Tomislava Jonjića, U vrtlogupolitičkih promjena (Makarski samostan u doba NDH i komunističke Jugoslavije), na http://www.tomislavjonjic.iz.hr/makarski_sam.pdf34Više o tome u djelu dr. fra Petra Bezine, Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije i Zadarske nadbiskupije1941. – 1992., Split, 2000.S2013.2p33