Iz ljetopisa - Pobijeni.info

Povijesne okolnostii bosanskih svećenika koji su nekada preko s. Konzolateodržavali kontakte sa svećenicima u tamnici.Zahvaljujući brizi i solidarnosti mnogih, s. Konzolataje mogla zaista pomagati i olakšavati život zatočenih, baškako ju je fra Dominik u jednom pismu i molio: »Učinitesve da što više olakotite život i trpnje namjesnikaIsusovih na zemlji. Ukoliko vam ja mogu biti na pomoći(...) sve ću rado učiniti što mogu (...) Javite mi šta biVam bilo potrebno da Vam pošaljem.« 3 Osim pripremepaketa i posjeta pripremala je i obroke. Krajem 1950.pisala je fra Dominiku Mandiću: »Imam dosta posla, jerza ručak trebam pripremiti za 22 osobe, večeru za 17,dočim za doručak ih je samo 6. Eto toliko ih se u mojojmenzi hrani. Nastojim da ih sve zadovoljim u koliko mije moguće.«Ove zeničke godine utisnule su se snažno u sjećanjes. Konzolate. Bile su pune žrtve, ali i poniženja pred vratimakaznionice, satima dugih čekanja da se »moćni«smiluju primiti pakete itd. No, s. Konzolata nalazila jesmisao u tom svom specifičnom služenju, odana svojemuvjerenju: »Sporedno je gdje se nalazim, nego je glavnoda svoju dužnost savjesno vršim koja mi je dodijeljena.Upravo u njoj nalazim posebno veselje i užitak duševni,prema onoj: što učiniste najmanjemu, meni ste učinili.« 4Kad je završilo ovo zeničko razdoblje, s. Konzolataponovno se vratila u franjevački samostan u Mostar i nastavilasvoju službu u kuhinji, do 1963. Nakon toga poslušnostju je vodila u druga mjesta. Od 1974. živjela jeu Bijelom polju, ali i odatle je išla pomagati svećenicimau župnim kućama koje nisu imale domaćicu služeći uvijekonim istim duhom kao i u zeničkom razdoblju svogaživota: požrtvovno, predano, savjesno i bez velikih riječi.Zadnju godinu života s. Konzolata, nakon loma kukai komplikacija koje su zatim nastale, bila je prikovana zabolesničku postelju. Smrti se nije bojala. Bila je svjesnanjezinog skorog dolaska. O tome je govorila i s mnogimse sestrama oprostila i preporučivala u molitvu dajoj Gospodin dadne snage i strpljivosti u zadnjim trenutcima.Umrla je na Tijelovo 2. lipnja 1983. Tako je ona,koja je mnogima pripravljala kruh, pozvana u nebo nablagdan Presvetog Kruha da blaguje za Nebeskim stolomuvijeke. 3Ostavština fra Dominika Mandića, sv. V, mp. 1, f. 21, pismo s. Konzolati od 20. siječnja 1952.4Isto, sv. IV, mp. 2, f. 196.POLITIČKI OKVIR I ORGANIZACIJA PARTIJSKIH TIJELA UOBRAČUNU S KATOLIČKIM KLEROM U DALMACIJI (II.)► Piše: Tomislav ĐonlićČaša se Gospodnja puni. Moramo je ispiti. Gorka je to čaša, ali je pruža Otac koji nas ljubi i štedi dok nas teškopogađa radi naših i našeg naroda grijeha. Molim Vas ne klonite nikada duhom, niti se smućujte, niti se dajte duhovnosmesti. (...) Ne ćemo propasti, makar bilo još žrtava. Ne bojte se! Imajte veliko, silno, neograničeno pouzdanjei vedro gledajte u bolje i svjetlije dane... 1fra Ante AntićOpće prilike u Splitsko-makarskojbiskupiji u Drugom svjetskom ratuKatolička crkva u Dalmaciji zavrijeme Drugoga svjetskog rata djelovalaje uistinu u vrlo složenim i teškimratnim uvjetima. PotpisivanjemRimskih ugovora Dalmacija je administrativnoi politički bila podijeljenaizmeđu Nezavisne Države Hrvatske iItalije. To je Katoličkoj crkvi u Dalmaciji,osobito u Splitsko-makarskojbiskupiji, predstavljalo velike poteškoće.2 Od ukupno 3.668 km 2 Italijaje anektirala 368 km 2 u priobalnomS2013.2p1fra Ante Antić u pismu provincijalu fra Petru Grabiću. Više o tome u Živko KUSTIĆ, »Fra Ante – prorok hrvatske slobode«,Antićeva baština u duhovnoj obnovi Hrvatske, Zbornik radova Drugog znanstvenog zbora održanog u prigodi100. obljetnice rođenja o. fra Ante Antića (1893-1993) u Splitu od 3. do 6. lipnja 1993., Zagreb, 1994., str. 108. – 109.2Urban KRIZOMALI, Splitska i makarska dieceza. Split i diecezanski biskup Bonefačić u Splitu od travnja 1941. do konca1944. Prilog za povijest Dieceze splitske i makarske, Testimonia Croatica, Matica Hrvatska, Split, 1998.28