iljne bolestiPiše: Goran Videc,dipl. ing. šum.Foto: G. VidecPhytophtora ramo– nova prijetnja (hrvaZa širenje ove bolestipotrebna je visokazračna vlaga (kiša,magla, zalijevanje)i temperatura zrakaizmeđu 15 i 25 °C.Bolest se širi na višenačina: kontaktom sazaraženom biljkom,preko inficiranihtala ili supstrata zasadnju, vodom u kojojse nalaze zoospore,preko alata kojim seobrađuju inficiranebiljke, obućom,pneumaticimaprijevoznih sredstavai sl.šumamaPosljednjih desetak godina šumaridiljem Europe i SAD suočavaju se s novimprijetnjama i izazovima u provođenjumjera zaštite šuma. Godine 1993. uNizozemskoj i Njemačkoj pojavila senova biljna bolest koja je uzrokovalaodumiranje grančica različitih vrstabiljaka. U isto vrijeme u SAD i Kanadipojavilo se iznenadno propadanje nadesetke tisuća stabala američkih vrstahrastova, poznato pod imenom»sudden oak death«. Pokazalo se da jeu oba slučaja uzročnik isti – nova vrsta,gljivama iz skupine Oomycetes sličniorganizam, pod nazivomPhytophtora ramorumUu rasadnicima gdje jeEuropi je bolest ispočetkadijagnosticirana samouzrokovala propadanjesadnica sleča (Rhododendron sp.)i hudike (Viburnum sp.), a kasnijei u parkovima, i što je posebicezabrinjavajuće, na pojedinačnimstablima (hrast, bukva) u prirodi.Do danas još uvijek nije poznatoodakle potječe ovaj štetniorganizam. Razlike među populacijamaštetnika u SAD i Europiukazuju na nepovezan unos naoba kontinenta iz nepoznatogapodručja. Ova bolest je velika nepoznanicau praksi i samim timepredstavlja ozbiljnu opasnost zašumske ekosustave, a njenim zanemarivanjemprihvaća se rizik dase naseli i u našim šumama, što bimoglo imati ozbiljne i nesaglediveposljedice.U Europi se Phytophtoraramorum prvenstveno širiputem sadnog materijala hortikulturnihvrsta biljaka. Za sadase domaćinima navedene bolestismatra više od 60 vrsta iz različitihporodica i svakim danom tajse broj sve više povećava. Najčešćidomaćini ove bolesti su vrsteiz rodova sleč (Rhododendron sp.),hudika (Viburnum sp.), kamelija(Camellia sp.), kalmija (Kalmia sp.),jorgovan (Syringa vulgaris), planika(Arbutus unedo), brusnica (Vacciniumvitis – idaea), hrastovi (Quercussp.), bukva (Fagus sylvatica), javor(Acer sp.), obični kesten (Castaneasativa), duglazija (Pseudotsugamenziesii), tisa (Taxus baccata) idr. O pojavi ove bolesti na hortikulturnomsadnom materijaluu rasadnicima izvijestila je većinazemalja Europe koje su provodilenadzor nad domaćinskim vrstama.Pojedinačno oboljela stabla uprirodi za sada su dijagnosticiranasamo u Velikoj Britaniji (običnikesten, divlji kesten, bukva, cer)i Nizozemskoj (crveni hrast). Svaoboljela stabla rasla su u blizinivrtnih centara, rasadnika ili privatnihvrtova i parkova u kojimasu pronađene oboljele vrste izrodova Rhododendron, Viburnum iKalmia. Zanimljivo je istaknuti dasu američke vrste hrastova osjetljivijena obolijevanje, za razliku odeuropskih vrsta (lužnjak, kitnjak)kod kojih još uvijek nije utvrđenainfekcija prirodnim putem. No, tijekomispitivanja putem umjetnihinfekcija pokazalo se da europskevrste hrastova ipak nisu otporne upotpunosti, već najčešće obolijevajustabla koja su fiziološki oslabjela,dok se kao najpodložnijainfekciji pokazala obična bukva. Sdruge strane zabrinjavajuća je činjenicada je bolest dijagnosticiranai u nama susjednim zemljama(Slovenija), čime ova problematikapostaje još više goruća.Za širenje ove bolesti potrebnaje visoka zračna vlaga (kiša,magla, zalijevanje) i temperaturazraka između 15 i 25 °C. Bolestse širi na više načina: kontaktomsa zaraženom biljkom, preko inficiranihtala ili supstrata za sadnju,vodom u kojoj se nalaze zoospore,preko alata kojim se obrađujuinficirane biljke, obućom, pneumaticimaprijevoznih sredstava isl. Najčešći način širenja bolesti jepreko kapljica vode prilikom zalijevanjaili kiše. Tom prilikom bičaste,gibljive zoospore plivajući u kapljicamavode dolaze do oštećenihdijelova lista ili stabljike, ili prekolenticela i puči ulaze u biljno tkivogdje izazivaju infekcije. Osobito jevelika opasnost širenja ove bolestiprodajom latentno zaraženih biljaka,kod kojih još uvijek nisu vidljivisimptomi infekcije, a gdje se bolestširi na velike udaljenosti.14 Broj 115-116 • srpanj/kolovoz 2006. HRVATSKE ŠUME
umtskim)Simptome ove bolestimožemo podijeliti u 3 skupine:1. infekcija se manifestira udonjim dijelovima debla u vidutamnosmeđih do crnih mrlja nakori iz kojih se cijedi tekućina, 2.odumiranje izbojaka, 3. nekrozalistova (tamne mrlje). Kod sleča(Rhododendron sp.) gljiva uzrokujeodumiranje i propadanje, odnosnosušenje izbojaka i listova. Nakraju (vrhovima) listova se pojavesmeđe do crne mrlje koje se šireprema dolje, odnosno bazi lista,a mogu nastati i u središnjem dijelulista. Infekcija se preko lisnihpeteljki prenosi u izbojke, kodkojih se također razvijaju nekroze,a biljnim sokovima infekcija seširi po cijeloj biljci. Rod Viburnumje čitav osjetljiv na ovu bolest, anajviše hibrid Viburnum x bodnantense.Simptomi se obično pojavepri osnovi debalca, pri čemu tkivokambija poprimi smeđu boju,a nakon toga slijedi uvenuće listova,te brzo i potpuno propadanjezaražene biljke. Nekroze se odkorjenovog vrata mogu proširiti iu gornje dijelove stabla. Kod nekihvrsta hudika može se pojavitiinfekcija izbojaka i listova u vidutamnih mrlja i pjega. Kod bukve,hrastova i divljeg kestena do sadasu poznati simptomi u obliku tamnih,crnih mrlja na donjem dijeludebla (do visine 2 – 3 metra) izkojih curi tekućina smeđe boje,a okolna kora je raspucala, promijenjeneboje i odumrla. Tkivokambija u stablu poprimi smeđedo tamnosmeđe obojenje što seustanovljava skidanjem kore uzduždebla te je jasno odvojenood stanica kore. Kod običnog kestenaprimijećena je pojava bolestiu vidu pjega na listovima uzodumiranje istih.Da bi se spriječilo širenjei razvoj bolesti potrebno je redovitoprovoditi preventivne mjerezaštite, odnosno provoditi stalninadzor nad domaćinskim biljka-Phytophtora ramorum na bukvi Izgled kore zaraženog hrastaSimptomi na hrastuNekroza na listu kamelijeOdumrli kambij na hrastuOštećenje kambija vidljivo jeskidanjem korePhytophtora ramorumu Hrvatskoj za sadanije detektirana. No,to međutim uopće neznači da je i nema! Zasada je potvrđen nalazPhytophtora sp. okoOsijeka na topolama, aligenetskim metodamajoš uvijek nije utvrđenavrsta tj. moglo bi seraditi o još neopisanojvrsti (ali ne ramorum!)Broj 115-116 • srpanj/kolovoz 2006. HRVATSKE ŠUME 15