Dan hrvatskog šumarstva 2 Kako nestaju šume 10 ... - Hrvatske šume

Sladun (Quercus frainetto)PODRIJETLO HRVATSKIHNAZIVA MJESECISrpanjSrpanj misec od srpa ižetve zove se...J. S. Relkovićx)ListoviNa vapnenastim i silikatnimtlima – Stanište meduncaje na područjima sa suhomi toplom submediteranskom i mediteranskomklimom, ali prodire iduboko u kontinent. Pretežitouspijeva na suhom i plitkom skeletnomtlu, na toplijim položajima,voli vapnenasta, ali i silikatna tla.Nalazimo ga pojedinačno ili u razdvojenimgrupama na terenimadegradiranih hrastovih šuma, ušikarama, te u svijetlim hrastovimi drugim termofilnim šumama.Ima ga u brojnim zajednicamareda Quercetalia pubescentis, a uHrvatskoj raste u Istri, Primorju iDalmaciji te na vapnenastim tlimau unutrašnjosti. Kontinentalni diomediteranske regije (Submediteran)u nas je tipičan je po šumamahrasta medunca. Ovaj sehrast javlja u šumi hrasta meduncas beskoljenkom, u mješovitimšumama s bijelim grabom i u šumamasa crnim grabom. Bitno jeistaknuti da nigdje nije zastupljenu velikom broju. Polimorfna je vrsta,s mnoštvom varijeteta.Crnika ili česmina (Quercusilex) je zimzeleno, do 20 mvisoko sredozemno drvo ili većigrm. Deblo dosegne promjer i do2 m, a stablo starost veću od 1000godina. Ova je vrsta najrasprostranjenijii najznačajniji predstavnikzimzelenih hrastova u južnojEuropi, u izrazito sredozemnimšumama. Areal joj se proteže odsjevernog i sjeverozapadnogadijela Afrike, preko Pirenejskogapoluotoka, južne Francuske, Apeninskogi Balkanskoga poluotokado Grčke te zapadnih i sjevernihdijelova Male Azije. Kora mlađegadebla je siva i glatka, a kod starijihtamna, s ispucalim, sitnimljuskama. Korijenov je sustav vrlorazvijen, s dugim i jakim središnjimkorijenom (žilom srčanicom)i brojnim postranim korijenjem.Izbojci mlađi od tri godine obraslisu žućkastobijelim dlačicama. Pupovisu sitni, tupo jajoliki, smeđeboje i dlakavi. Listovi su jajolikiili duguljasti, zimzeleni, kožasti ikruti, 3-7 cm dugi, 1-3 cm široki.Ušiljena su vrha, cijela ruba naodraslim primjercima, ili oštronapiljeni (izdanci, biljke), odozgosjajnozeleni i tamni, odozdoŽirbjelkasti ili žućkasti i pahuljasti,na kratkoj peteljci; ostaju na granamaprosječno dvije godine.Muški su cvjetovi jednodomni, uresama, a ženski pojedinačni ili podva zajedno. Cvatnja je u travnjui svibnju. Žir je svijetlosmeđ, dugoko 2 cm, dozrijeva tijekom rujnai listopada prve godine. Kupula jes tankim stijenkama i pokrivena sčvrsto prileglim i dlakavim ljuskama(stipulama).U degradiranim šumama– Crnika ima jaku izdanačkusnagu iz panja i žila, a edifikatorje zimzelene, klimatogene (klimazonalne)šumske zajednice crnikei crnoga jasena Orno-Quercetumilicis Horvatić). Uglavnom rastena dubljim tlima, pretežito na crvenici(terra rosa). U nas u sjevernojDalmaciji ide u visinu do 200m, a u južnoj nešto iznad 350 mnadmorske visine. Kao stablo pojavljujese u Istri i Dalmaciji, a uHrvatskome primorju raste samogrmasto. Tipične sastojine tvoriu šumi Dundo na otoku Rabu tena otocima Braču, Hvaru, Korčulii Mljetu, na Brijunima i dr. Ovesu šume više ili manje degradirane(makije), s većim brojem vrloznačajnih facijesa, nastalih podutjecajem čovjeka ili klimatskihutjecaja. U Hrvatskoj crnika dolaziu submediteranskoj vegetacijskojzoni vazdazelenih šuma u šumialepskoga bora i crnike. U eumediteranskojvegetacijskoj zoni nalazimoga u šumi crnike s mirtom,mješovitim šumama crnike i duba,crnike i crnoga jasena. U hemimediteranskojvegetacijskoj zoni vazdazeleno-listopadnihšuma dolaziu šumama sa crnim grabom te sdalmatinskim crnim borom.Mjesec srpanj nazvan je po srpu,svinutom oštrom oruđu kojim se žanježito. Srpanj je mjesec žetve ljetine napoljima, žetve ječma, žita, raži, zobi isl., a nekoć se želo ručno, srpom. Žeteocijednom rukom uhvate nekoliko klasovažita, a drugom srpom odrežu stabljike.Skupina odrezanih biljaka zvalase snop i vezana je užetom spletenimod vlati neke žitarice, obično raži.Žetva je seljacima najvažniji događaju godini. O njoj je ovisilo bogatstvoobitelji, hoće li ili neće biti gladi.Srpanj je nekada nazivan i velikisrpanj, a mali srpanj je bio lipanj jeru našim krajevima žetva ječma počneveć u lipnju. Srpanj je ponegdje bionaziv i za mjesec kolovoz, a tako se idanas naziva kolovoz u slovenskom ičeškom jeziku jer u Češkoj, na sjeveru,žetva počinje kasnije, u kolovozu. Zasrpanj se koristio i naziv jakovšćak posvecu Jakovu koji se slavi u srpnju.Vinogradari upotrebljavaju kosir,alatku vrlo sličnu srpu, da bi njomeskraćivali vinovu lozu. Srpac ili srpec sutakođer nazivi za srp. Srpak ili srpac jei ime za biljku žute boje.Ostali zabilježeni nazivi – velikisrpanj, srpan, srpenj, srpen, serpen,srpanj vrući, žetvaj, jakopovčak,jakopovščak, jakovčak, lulj, jul, julij,julije...Međunarodni naziv jul (juli) nastaoje u Rimskom Carstvu kao naziv petogmjeseca tadašnjega kalendara premaimenu slavnog cara Gaja Julija Cezarakoji je rođen u tom mjesecu. PremaGaju Juliju nazvan je i julijanski kalendaruveden 46. g. pr. Krista, a danas jejoš u uporabi u Rusiji i Srbiji. Za našimgregorijanskim kalendarom kasni dvatjedna.Milan PaunBroj 115-116 • srpanj/kolovoz 2006. HRVATSKE ŠUME 29