M - Klasicna gimnazija u Zagrebu

IMPRESIONIZAM (franc. impression, dojam) – pravac u europskoj umjetnosti posljednječetvrtine 19.st. Na prvoj izložbi impresionista u Parizu 1874. Godine izlažu slikari ClaudeMonet, Auguste Renoire, Edgar Degas, Camile Pissaro, Alfred Sisley i Bertha Morisot.Naziv pravca nastaje prema Manetovoj slici Izlazak sunca, Impresija. Slikarstvoimpresionizma je plošno – bez modelacije, u pleneru, s valerima i odrazima. Svjetlorastvara oblike u mrlje, efekti atmosfere i uhvaćenog trenutka ostvareni su svijetlompaletom, lokalna boja predmeta podvrgnuta je subjektivnom dojmu slikara, optički efektiloma svjetlosti koriste se u kolorističkom tretmanu slikanja tonovima komplemenata, bojese polažu u mrljama i vidljivim potezima impasto namaza.POSTIMPRESIONIZAM – razdoblje u umjetnosti nakon 1880. Godine u Francuskoj.Najznačajni su slikari ovoga razdoblja : Paul Cezanne, Paul Gauguin, Georges Seurat,Paul Signac, Vincent van Gogh, Henry de Toulouse- Lautrec i Henri Rousseau. PaulCezanne uvodi kolorističku modelaciju, vraća čvrstoću, voluminoznost i geometričnostoblicima (valjak, stožac, kugla), sliku gradi skupinama poteza te uvodipoliperspektivnost. Paul Gauguin utemeljitelj je sintetizma (grč. sažimanje), postižeplošne jednostavne forme i dekorativnost površine. Georges Seurat i Paul Signacpredstavnici su poentilizma ili divizionizma. Vincent van Gogh je prethodnikekspresionizma, on deformira oblike koristeći intenzivne boje.Postimpresionisti su svojimdjelima utjecali na pojavu gotovo svih umjetničkih pravaca na početku 20. st.SECESIJA (lat. secessio, odvajanje) – dominantni stil u Europi od 1895. Do 1905.Godine, naziva se još ovim imenima: franc. Art Nouveau, njem. Jugenstil, eng. ModernStyle, tal. Style Liberty, austr. Weiner Sezession, češ. Secesija). Stil se prepoznajestvaranjem novih oblika neovisnih o tradiciji, novim prostornim rješenjima i materijalima(metalna konstukcija). Godine 1900. Secesija dominira svjetskom izložbom (otuda inaziv „stil 1900.), kad počinje njezino širenje, ali i kvalitativno opadanje jer ornament kaosimbolički izraz organske povezanosti postaje tek aplikacija na plohi. Bečka secesijadjeluje kroz časopis Ver Sacrum Gustava Klimta i Josefa Hoffmanna, u Engleskojparalelan je pokret Arts and Crafts, u Škotskoj grupa Charlesa Reniea Mackintosha, uBelgiji su predstavnici Henri van der Velde i Victor Horta, u Americi Louis ComfortTiffany, u Španjolskoj Antonio Gaudi, u Francuskoj Hector Guimard.FOVIZAM (franc. fauve, divlja zvijer) – grupa francuskih slikara s početka 20. st.Okupljena oko težnje za slikanjem čistim intenzivnim bojama bez ikakve veze slokalnom bojom prikazanog predmeta. Ideje o slobodi izražavanja koje su odlučnoslijedili vodile bi često u deformaciju oblika. Pripadnici su ovoga pravca: Henri Matisse,Georges Rouault, Maurice de Vlamnick, Andre Derain, Raul Dufy.EKSPRESIONIZAM (franc. expression, izraz) – moderni umjetnički pravac s početka 20.St., nastao u Njemačkoj. Naziv je vjerovatno prvi put upotredbljen u časopisu „DerSturm“. Ekspresionisti odbijaju svako imitiranje stvarnosti i donose izravnostemocionalne ekspresije, neopterećenost estetskim pravilima, naglašenu individualnost ispontanost. U oblicima nalazimo potpuno slobodu likovne interpretacije, deformaciju,osobite mjere, tragično i groteskno. Postimpresionist Vincent van Gogh i Edvard Munchutječu na pojavu pravca. Prva ekspresionistička grupa slikara nazvana „Die Brucke“(njem. Brucke, most) osnovana je u Dresdenu 1905. Godine. Pripadnici su grupe: Erich

Schmidt-Rottluff. Druga ekspresionistička grupa, „Der Blaue Reitet“ (njem. der blaueReiter, plavi jahač) osnovana je u Munchenu 1911. Godine, apripadaju joj umjetnicirazličitih stilskih karakteristika: Lyonel Feininger, Alexej von Jawlensky, Vasilij Kandinski,Paul Klee, August Macke, Franc marc, Gabriele Munter. Pripadnici su pariške varijanteekspresionizma: Georges Rouault i Chaim Soutine; austrijske Oskar Kokoschka i EgonSchiele. U Hrvatskoj se javlja između 1916. I 1921. Godine, a predstavnici su „Praškačetvorica“: Milivoj Uzelac, Marijan Trepše, Vilko Gecan i Vladimir Varlaj.KUBIZAM (lat. cubus, kocka) – naziv za umjetnički pravac koji se pojavio 1907. Godine.Na pojavu kubizma utjecala su dva faktora: djelo Paula Cezanna i crnačka plastika, azapočinje slikom Pabla Picassa Gospođice iz Avignona. Djela glavnih predstavnikaanalitičkog kubizma, Pabla Picassa i Georgesa Braquea (1910. – 1912.), pokazujunovo shvaćanje prostora izraženo u simultanome prikazivanju objekta svedenog naosnovne geometrijske oblike i viđenog s više strana (poliperspektiva). Sintetičkikubizam formulirao je Juan Gris kao postupak „od valjka prema boci“, tj. Slika sekomponira od geometrijskih oblika i plošnih znakova, a objekt se prepoznajeasocijacijom. Kao tehnika uvodi se kolaž te materijalna stvarnost postaje dijelo slike, aprostor slike stvarno se oprostoruje. Dakle, u analitičkom kubizmu polazi se od predmetaprema apstraktnim elementima, u sintetičkom kubizmu obrnuto.DADAIZAM – umjetnički pokret u likovnoj umjetnosti i književnosti. Nastao je 1916. kaoprotest protiv krvoprolića u Prvome svjetskom ratu i besmislenosti civilizacije kojauništava vlastite vrijednosti. Središta pokreta su Zurich i New York. Pokret negiraustaljene vrijednosti građanskog društva odbacujući i umjetnost samu. Dada je apsurdkoji teži rušenjuu, uništenju starih načela i zakonitosti logike te ismijava „vječnu ljepotu“.Jedan od postupaka dadaista jest negiranje uporabne i afirmiranje estetske namjene„slučajno“ odabrana, već gotova predmeta, što je Marcel Duchamp nazvao ready-made(nađeni predmet kao antiumjetnost). Kolaž od otpadaka i odbačenih sitnica, montažudjela od izrezanih fotografija, slika i crteža, složenih i lijepljenih na podlogu u noviestetski kontekst uvodi Kurt Schwitters. Automatizam i sloboda mašte programatskipovezuju dadaizam s nadrealizmom. Najznačajniji su predstavnici ovog pokreta MarcelDuchamp, Francis Picabia, Jean Arp, Tristan Tzara, Max Ernst, Georges Grosz i KurtSchwitters.FUTURIZAM (lat. futurus, budući) – umjetnički pokret formiran netom prije Prvogsvjetskog rata u Italiji. Pripadnici pokreta odbacuju povijesne stilove i funkcionalizam, avrednuju aktivizam i suvremena tehnička dostignuća. U svojim djelima umjetnici nastojeizraziti simultanost pokreta i vrijeme. Slikari se koriste poentilističkom tehnikom. Uskulpturi rastvaranje površine i presijecanje ploha pokazuje više faza pokreta.Predstavnici su pjesnik Filippo Tommaso Marinetti (manifest 1909.); slikari GinoSeverini, Giacomo Balla i Luigi Russollo; kipari Umberto Boccioni i Carlo Carra tearhitekt i vizionar Antonio Sant Elia.NADREALIZAM (franc. surrealisme) – umjetnički pokret utemeljen manifestom AndreaBretona u Parizu 1924. Godine, iozrastao je neposredno iz talijanskoga metafizičkogslikarstava i dadizma te učenja Sigmunda Freuda. Nakon Dade i apstrakcije u slikarstvose ponovo vraća objekt, ali kroz san i stoga dvosmislen. Iako iracionalnost i imaginacija

u likovnoj umjetnosti traju još od srednjeg vijeka, tek u nadrealizmu one postajudominantna kohezijska snaga za stvaranje pokreta. Najvažniji predstavnici vrlo surazličitih izraza: Max Ernst, Hans Arp, Salvador Dali, Joan Miro, Yves Tanguy, ReneMagritte, Marc Chagall, Paul Klee.APSTRAKTNA UMJETNOST – smjer u umjetnosti označen tematskomneodređenošću. Apstraktna djela oslobođena su vizualne realnosti i svode se na čistelikovne vrijednosti, linije, boje, oblike, kompoziciju. Prvu apstraktnu sliku naslikao jeVasilij Kandinski 1910. Godine, a apstraktne tendencije javljaju se i kod futurista,rajonista i orfista početkom dvadesetih godina 20. St. Prema vizualnim osobinama dvijesu glavne struje apstraktnog slikarstva: geometrijska i organička apstrakcija. Strujugeometrijske apstrakcije pripada suprematistički slikar Kazimir Maljevič koji jenajradikalnije reducirao oblike na crni kvadrat na bijeloj podlozi (1913.) i bijeli kvadrat nabijeloj podlozi (1918.). Osim toga i ostali pravci kao što su kubofuturizam,konstruktivizam, neoplasticizam ili De Stijl te neki umjetnici Bauhausa dolaze doradikalno apstraktnih rješenja. U drugoj polovici 20. Stoljeća geometrijska apstrakcijatemelj je op-arta, skulpture apstraktnog ekspresionizma, nekih djela konceptualne,kinetičke i umjetnosti minimalizma. Tendencije geometrijske apstrakcije prisutne su svedo danas. U Hrvatskoj prvi apstraktni slikar bio je Josip Seissel (Pafama 1922.), a pravcise javljaju tek nakon socrealizma (Exat 51, Nove tendencije, minimalizam i konceptualnaumjetnost).Organička apstrakcija potječe iz istog izvora (Vasilij Kandinski), a nakon Drugogasvjetskog rata apstraktno se slikarstvo simultano razvija i u Europi (lirska apstrakcija) i uSjedinjenim Američkim Državama (apstraktni ekspresionizam).