You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Oliver Šifliš<br />
Manje Straha,<br />
Više Sreće
USPOMENI NA MOG BRATA NIKOLU.<br />
MOJIM PRIJATELJIMA VLADI, ADNANU, GEZI, IMRETU, MIKIJU,<br />
RAJANU, LEONU…<br />
MOM OCU IMRETU<br />
SVIM MOJIM VOLJENIMA…<br />
ŽIVITE ZAUVEK SA MNOM I U MENI…
IV
PREDGOVOR<br />
Rođen sam u Subotici u bivšoj Jugoslaviji, u<br />
multinacionalnom, multikulturalnom i multireligijskom<br />
gradu. U ratu, 1991. godine, izgubio sam domovinu; ali<br />
nakon par meseci očaja, shvatio sam da sam dobio čitav<br />
svet. I ne samo da sam to shvatio, već sam tu činjenicu<br />
prigrlio svim srcem! Završio sam studije ekonomije, a<br />
nakon toga ostvario i priličan uspeh u filmskoj distribuciji<br />
i produkciji svojom kompanijom Best Hollywood. Sada<br />
iza sebe imam dvadeset pet Berlinala i Kanskih filmskih<br />
festivala.<br />
Dragi moji čitaoci, ja sam osoba koja svoja osećanja<br />
slobodno izražava i tako sam i ovu knjigu napisao. Znam<br />
da će možda biti čitalaca kojima će pojedini delovi ove<br />
knjige izgledati previše grubi, a zar nije i sam život takav<br />
ponekad? Da li je i on prema nama grub? Pisao sam je<br />
sledeći svoj unutrašnji glas i mogla bi nekoga i povrediti zato<br />
što mnoge stvari posmatramo i doživljavamo drugačije<br />
Molim vas da to razumete jer mi ni u kom slučaju nije<br />
V
ila namera da bilo koga uvredim; a ako jesam ili ako to i<br />
sada činim, molim vas da primite moje izvinjenje. Duboko<br />
verujem da postoji samo jedna Univerzalna istina...<br />
Univerzalna ljubav... Univerzalna vera... Univerzalna<br />
sila koja se ne može usitniti na komadiće... Nazivamo je<br />
različitim imenima i opisujemo na različite načine, ali je<br />
ona u srži i dalje Jedna. Mnogi od nas koriste različite reči<br />
da opišu nebo, ali bez obzira na različite tačke gledišta to<br />
je i dalje isto nebo... Ili, kao kad u ogledalu vidimo odraze<br />
različitih slika i lica. Ogledalo je i dalje ogledalo i na njega<br />
ne utiču svi ti različiti odrazi. Čoveka možemo nazvati<br />
različitim imenima, ali je on i dalje ista osoba. Naša majka<br />
je ista osoba i kad je mi zovemo ‘mama’ i kad je neki drugi<br />
zovu ‘sestra’, ‘ćerka’, ‘teta’... Stoga vas molim da u ovoj<br />
knjizi tražite suštinu. Ako to budete činili, siguran sam da<br />
ćete uživati dok je budete čitali.<br />
VI
Oliver Šifliš<br />
Manje Straha,<br />
Više Sreće
Naziv originala: Oliver Shilfish<br />
LESS FEAR MORE HAPPINESS<br />
Autor i izdavač: Oliver Šifliš<br />
Tharlam Guest House, Kathmandu, Nepal<br />
Szendro utca 18a Budapest, 1126 Hungary<br />
Tel, viber, whatsApp: +36 30 6631663<br />
email: fiucskam@gmail.com<br />
Copyright © 2016. Sva prava zadržana od strane autora.<br />
ISBN: 978-615-80683-6-9<br />
ISBN: 978-615-80683-7-6 epub<br />
Library of Congress Control Number: 20164010202<br />
Prevod na srpski: Dragana Žigić, agencija<br />
,,Prevodioci Libra’’<br />
Lektura: Nataša Živković i Dubravka Karadarević<br />
Priprema za štampu i dizajn:<br />
Pál Schilling<br />
www.vadamedia.hu<br />
Fotografija na zadnjoj stranici:<br />
Sushil Shresta, Boudhanath, Kathmandu, Nepal<br />
Štampa i povez:<br />
D.O.O. “PANONIA-PRINT”<br />
24300 Bačka Topola, Industrijska bb.<br />
Tel.: +381-24-713 238<br />
Tel./Fax: +381-24-712 418<br />
e-mail: office@panonia-print.co.rs<br />
www.panonia-print.co.rs<br />
VIII
SADRŽAJ<br />
1. ZAŠTO SAM NAPISAO OVU KNJIGU? .............. 1<br />
2. KADA SE I GDE „RODIO“ NAŠ STRAH? ............. 5<br />
3. OBJAŠNJENJE I POSLEDICE. ..................... 13<br />
4. KOJE SU TO SITUACIJE, RAZLOZI KOJI NAS<br />
SPREČAVAJU DA SE OSLOBODIMO <strong>STRAHA</strong>? ...... 21<br />
5. „ODBRANA“ NAS SAMIH OD <strong>STRAHA</strong> ............ 29<br />
6. ZAŠTO PREDUZIMATI ODGOVARAJUĆE MERE? ZAŠTO<br />
TREBA KRENUTI U POZITIVNE PROMENE? ........ 33<br />
7. ŠTA ČINITI? KAKO POSTUPITI? .................. 41<br />
8. UPUTSTVA ZA DOSTIZANJE <strong>SREĆE</strong> .............. 49<br />
9. STICANJE ZNANJA USPUT I LIČNE PRIČE . ......... 59<br />
10. JOŠ PAR MISLI KOJE BIH PODELIO SA VAMA PRE<br />
NEGO ŠTO ZAVRŠIM . ......................... 91<br />
11. ZAKLJUČAK ................................. 95<br />
BIBLIOGRAFIJA . ................................. 99<br />
ZAHVALNOST .................................. 103<br />
IX
X
UVODNA REČ<br />
Nedavno sam imala to zadovoljstvo da lektorišem knjigu<br />
koju bih svrstala u oblast popularne psihologije. Reč<br />
je o knjizi Olivera Šifliša, rođenog Subotičanina koji već<br />
godinama ne živi u našoj zemlji.<br />
Knjiga ,,Manje straha, više sreće” nastala je kao pokušaj<br />
da se objasni ljudsko ponašanje koje je izazvano nečim<br />
što svako od nas ima u sebi, a to je strah.<br />
Oliver je na iscrpnim ličnim i tuđim primerima želeo da<br />
ukaže na slabosti čoveka da se odupre reakcijama koje<br />
su posledice straha, i istovremeno, trudio se da da savete<br />
kako kontrolisati svoj život.<br />
Pored sopstvenih razmišljanja, uvrstio je razmišljanja i<br />
iskustva njegovih prijatelja, koja su, i više nego dovoljno<br />
doprinela razvoju radnje.<br />
Sadržaj knjige je izdeljen na jedanaest poglavlja, i svako<br />
poglavlje nosi određeni naziv. Počevši od razloga zbog<br />
kojih je napisao ovu knjigu, pa sve do konkretnih uputstava<br />
za srećniji život, pisac se veoma studiozno posvetio ovom<br />
problemu, i reklo bi se da nije štedeo sebe, kako bi na<br />
najadekvatniji način pomogao onima kojima je pomoć u<br />
nekom trenutku života neophodna.<br />
U nekoliko navrata, Oliver se poziva na citate iz Biblije i<br />
citira Budine reči, pominje katolička i pravoslavna lica. Za<br />
njega ne postoje granice, predrasude.<br />
XI
Za njega smo svi jednaki. Svaka njegova misao se svodi<br />
na to da pokrene na akciju, na delanje, podstiče da se<br />
trgnemo iz okova svakodnevice.<br />
,,Sve misli su nam usmerene ka tome da živimo večno.<br />
Misao o nepostojanju je gurnuta u stranu, sklonjena<br />
ispod tepiha. Čak i kada se povremeno javi, mi je uguramo<br />
nazad- „Beži odavde! Zar ne vidiš da sam usred projekta<br />
koji se zove samozaštita?“ I tako u nedogled, dok ne<br />
shvatimo da je došao kraj puta (ako ikada to i shvatimo!).<br />
A tada već bude prekasno.”<br />
Izuzimajući sam tekst koji je izuzetno pokretački postavljen,<br />
Oliver se potrudio da fotografijama i ilustracijama<br />
predstavi čitaocu sve ono o čemu govori i da ga na taj<br />
način navede da uoči razliku između života okovanog<br />
stegama i života ispunjenog srećom i zadovoljstvom.<br />
Ono što mi se posebno dopada jesu biografski podaci<br />
i životno iskustvo kojima je prožeto čitavo delo. Oni<br />
doprinose tome da svako može da se pronađe i saživi<br />
sa njim. Kada se činjenice potkrepe argumentima i<br />
primerima, delo se veoma jednostavno shvati na pravi<br />
način, upravo onako kako je autor osmislio.<br />
Ideja je da postoji samo jedna Univerzalna ljubav, istina i<br />
vera i da je srž svih naših unutrašnjih nemira, nedoumica<br />
i nezadovoljstava samo strah s kojim se, ili izborimo i<br />
nastavimo srećno da živimo, ili naučimo da preživljavamo<br />
sa njim pod stalnom tenzijom.<br />
XII
Delo je osmišljeno kao niz pitanja na koje Oliver spremno<br />
daje opširne odgovore, svojevrsni monolog autora.<br />
Moje impresije o knjizi su izvanredne. Prepuna je<br />
nadahnuća, pozitivne energije koja izbija iz svake napisane<br />
reči, optimizma, vere…<br />
Uči nas kako da steknemo samopouzdanje i pomognemo<br />
sebi da se snađemo s iskušenjima koje nam život<br />
bezosećajno nameće. Biti svoj, siguran u sebe, otvorenog<br />
uma i srca i spreman da prihvatiš tuđu pomoć i sugestiju,<br />
biti spreman da odabereš najbolji put kada se nađeš na<br />
raskrsnici, a sve u cilju srećnijeg života- po mom mišljenju,<br />
glavna je teza knjige.<br />
Preporučila bih je svima onima koji su bar nekada u životu<br />
naišli na prekretnicu, a nisu bili sigurni da li biraju pravi<br />
put, i to samo zato što su se plašili! Takođe, oni koji takvih<br />
situacija u životu nisu imali, uživaće u ovoj knjizi, jer će,<br />
čitajući je, shvatiti koliko su zapravo srećni u svojoj koži.<br />
Dubravka Karadarević<br />
Diplomirani filolog za srpski jezik i književnost<br />
XIII
XIV
UVODNA REČ STAROG PRIJATELJA<br />
Ukoliko želite da krenete na predivno putovanje ka<br />
Prosvetljenju, u rukama držite pravu knjigu, dragi<br />
prijatelju! Bilo da ste novajlija na putu Prosvetljenja ili ste<br />
već krenuli na svoje putovanje, ova knjiga će Vam pružiti<br />
smernice i pomoći Vam, nadam se, da donesete prave<br />
odluke o tome kako da se suočite sa svojim strahovima koji<br />
će nesumnjivo ometati vaš napredak ka ispunjenju ovog<br />
cilja. Dakle, molim vas da budete spremni da razmotrite i<br />
prihvatite nove ideje dok čitate ovu knjigu pošto je to prvi<br />
korak koji će Vam pomoći da se oslobodite straha koji vas<br />
sputava da krenete stazom ka Prosvetljenju.<br />
Moje putovanje počelo je onog dana kad sam upoznao<br />
Olivera. U to vreme bila mi je potrebna pomoć sa strane<br />
u vezi sa problemom koji sam imao sa svojim bivšim<br />
poslovnim partnerom. Iako nije znao mnogo toga o meni,<br />
Oliver mi je odmah ponudio svoju punu podršku i pomoć<br />
da se izborim sa svojim problemom. Vremenom smo<br />
postali prijatelji. Tada je Oliver počeo sve više da govori<br />
o svom putu dok se u isto vreme neprestano trudio da<br />
prenese nauk i mudrost svog Učitelja.<br />
Kao i naše prijateljstvo, tako su se i Oliverova učenja<br />
postepeno razvijala u meni, a moje viđenje života uopšte<br />
neverovatno se proširilo. Učenja njegovog Učitelja su mi<br />
svakako pomogla da sa oduševljenjem prihvatim svoj<br />
novi put i da se u isto vreme borim sa svakodnevnim<br />
problemima, i ličnim i onima vezanim za posao. Tokom<br />
poslednjih osam godina, naše prijateljstvo traje i postaje<br />
sve snažnije iako je nekada taj put prilično kamenit<br />
XV
(nesumnjivo usled sukoba naših ega). S obzirom na to da<br />
obojica pripadamo svetu filma, mnogo puta sam bio u prilici<br />
da pratim Olivera na njegovim poslovnim putovanjima po<br />
Evropi gde su se beskrajna učenja nastavljala, a ja nisam<br />
uvek bio jedini koji ih je slušao. Oliverova beskrajna<br />
dovitljivost nema mira i zato on nastavlja da pronalazi<br />
ljude voljne da ga slušaju bez obzira na to gde se trenutno<br />
nalazi i u kakvoj je situaciji. Naravno, ova putovanja su i<br />
njemu korisna kao i nama, slušaocima/učenicima. Dok mi<br />
stičemo nova znanja, mudrost i pomoć, Oiliver stiče nova<br />
prijateljstva i osećaj zadovoljstva da je njegov doprinos<br />
svetu pomogao da se ljudski rod za jedan korak približi<br />
Prosvetljenju.<br />
Zoltan Furedi, režiser<br />
XVI
KONTEKST<br />
XVII
XVIII
1. ZAŠTO SAM NAPISAO OVU KNJIGU?<br />
Moji dragi čitaoci, stalno sebi postavljam pitanje zašto<br />
sam odlučio da napišem ovu knjigu.<br />
Dakle, postoji nekoliko razloga.<br />
Prvi je taj da sam jednoga dana sedeo u svojoj kancelariji<br />
u Budimpešti i kucao komplikovan imejl na mađarskom<br />
koji se ticao nekog spora u vezi sa prodajom DVD-ja.<br />
Odjednom me nešto zaustavilo i nateralo da zgrabim<br />
komad papira sa stola. Počeo sam da pišem na engleskom<br />
o strahu; zapravo o svojim „razmišljanjima o strahu“. Bile<br />
su to prve reči koje sam napisao na tom komadu papira,<br />
a napisao sam četiri i po strane ukupno. Bila je to suština<br />
ove knjige.<br />
Molim vas da me ne shvatite pogrešno! Taj trenutak,<br />
naravno, nije iskočio ni iz čega. Dozvolite mi da objasnim<br />
jednim primerom. To je kao kad vidite, na primer, izdanak<br />
kukuruza kako izranja iz zemlje. On nije iznikao ni iz čega.<br />
Možda je bio tamo, ispod zemlje, već duže vreme u obliku<br />
semena, ali se to seme, uz pomoć sunca, vode i minerala,<br />
konačno pojavilo u obliku biljke.<br />
Isti je slučaj i sa moje četiri i po stranice... Seme Znanja<br />
zasejao je u meni moj Root Master, moj glavni mentor,<br />
moj glavni Učitelj, moj Guru, Tanpai lama Rinpoče 2008.<br />
godine. Zapravo, seme znanja bila je tehnika pristupa<br />
Univerzalnom znanju. Mi često ne znamo kako da mu<br />
pristupimo – kao u slučaju radio-talasa kojima smo<br />
okruženi, s tim što nam je potreban radio-aparat da<br />
bismo se priključili na njihovu frekvenciju.<br />
1
U to vreme Učitelj me upoznao sa tehnikom pronalaženja<br />
frekvencije Univerzalnog znanja... Ovaj proces je nešto<br />
što traje i danas i pothranjuje se Njegovim nesebičnim,<br />
posvećenim učenjima i greje se Njegovim ogromnim<br />
i beskrajnim saosaćanjem punim ljubavi. Da, Znanje<br />
stečeno od mog Root Mastera, znanje koje sam primio od<br />
svoje sange (sangha) 1 , Znanje stečeno od drugih Učitelja,<br />
znanje koje su mi preneli moji prijatelji i obični ljudi, znanje<br />
koje mi je podarila priroda, znanje koje su mi dali insekti,<br />
učenje koje sam dobio od životinja, od siromašnih ljudi,<br />
od bogataša, učenih ljudi, od nepismenih – Univerzalno<br />
znanje koje je pomoglo da ova knjiga „iznikne“ i da se<br />
upravo sada nalazi u vašim rukama.<br />
Drugi razlog je što sam u životu, kao što je, pretpostavljam,<br />
i većina vas, bila svedok patnji mnogih ljudi. Kao posledica<br />
tih patnji, ljudi su živeli nesrećnim životima i umirali<br />
prerano, a njihovi umovi, duše i tela bila su preplavljena<br />
strahom. Uvideo sam da se strah javlja svuda gde<br />
postoji ograničenost (drugim rečima – odsustvo znanja<br />
ili nedovoljno znanja). Shvatio sam da je Znanje jedino<br />
oruđe, jedini protivotrov koji imamo na raspolaganju u<br />
borbi protiv ograničenosti.<br />
Podizanjem nivoa shvatanja, mi smanjujemo nivo straha,<br />
a osećaj sreće sve više raste. To je kao kad se uči strani<br />
jezik; imate mnogo manje problema kada počnete da<br />
uživate u svojoj poseti drugoj zemlji u kojoj se on koristi.<br />
1 Sangha je reč na pali jeziku i na sanskrtu koja znači „udruženje“,<br />
„skupina“, „društvo“ ili „zajednica“ i najčešće se koristi u budizmu za<br />
manastirske zajednice zaređenih budističkih monaha i monahinja<br />
(Wikipedia).<br />
2
Danas čitav svet uči da govori nekim novim jezikom,<br />
a ljudi su mnogo opušteniji kada su u stanju lakše da<br />
komuniciraju na tom jeziku.<br />
Evo još jednog primera. Kako vaša veština vožnje, skijanja<br />
ili čak kuvanja napreduje, vi sve više uživate u tome.<br />
Zato želim da svi vi budete u stanju da skijate kao Ingemar<br />
Stenmark ili Bode Miler (ili kao bilo koji od najboljih skijaša<br />
sveta u trenutku kad čitate ovu knjigu), da vozite kao Luis<br />
Hamilton ili Dejl Ernhart, da igrate tenis kao Džimi Konors,<br />
Rodžer Federer ili Novak Đoković, da kuvate kao Džejmi<br />
Oliver ili moja mama... i da u tome maksimalno uživate!<br />
3
4
2. KADA SE I GDE „RODIO“ NAŠ STRAH?<br />
Da, prilično sam siguran, kao što verovatno i vi već znate,<br />
da svi mi nasleđujemo neki strah od majke, oca, baba i<br />
deda, od svih naših predaka. Naš prvi veliki strah stvara<br />
se zapravo kada, nakon što devet meseci provedemo<br />
bezbrižno u materici, kroz uzak tunel budemo izgurani<br />
napolje.<br />
Nakon tih devet meseci mira i sigurnosti, bivamo šokirani<br />
satima borbe između života i smrti. Tada upijamo taj<br />
užasan strah koji naša majka ima za naš život... i kakvo<br />
je to olakšanje, kakva neizmerna sreća kada konačno<br />
izađemo iz tog tunela. I toliko nam lakne da počnemo da<br />
plačemo!<br />
Sreća što smo preživeli u ovom trenutku ima dugoročni<br />
efekat. Podsvesno se kasnije ne želimo prisećati straha<br />
i strepnje kroz koju smo prošli. Stoga odlučujemo da<br />
strah od smrti ostavimo iza sebe i proslavimo to što<br />
smo je „izbegli“. Kada to činimo, mi zapravo zapadamo u<br />
najveću od svih zamki. Odbacivanje smrti, neprihvatanje<br />
i nepriznavanje njene neizbežnosti znači čitavog života<br />
nositi nevidljive bukagije; one bi u tom slučaju bile uvek<br />
sa nama.<br />
U veoma retkim prilikama možemo osećati da nešto nije<br />
u redu. Možemo osetiti neku vrstu dodatnog tereta za<br />
koji ne znamo šta je tačno, a taj teret utiče na sve aspekte<br />
našeg života.<br />
Ne znamo da je koren svih naših negativnih postupaka<br />
snažna reakcija na smrt i pokušavamo da pobegnemo,<br />
5
da je se oslobodimo, ali ona ne popušta; tako da što se<br />
više brinemo, to smo nesrećniji, što više pokušavamo da<br />
pobegnemo, ona nas sve snažnije steže.<br />
Evo jednog primera: Možete li da zamislite oca koji šalje<br />
svog tek rođenog sina, svoje jedino dete, da prvih sedam<br />
godina svog života živi sa babom i dedom u dalekom<br />
gradu? U isto vreme, isti taj otac tih sedam godina provodi<br />
tako što živi u porodičnoj kući sa usvojenim sinom kojeg<br />
uopšte ne voli. Elem, taj usvojeni sin bio sam ja.<br />
Znam da je sve počelo strahom moje majke da živi sama<br />
nakon što se razvela od mog oca. Podsvesno, ona je bila<br />
prinuđena da „ulovi“ novog muža. Ništa drugo nije bilo<br />
važno. Sve žene iz komšiluka moje majke su se zarekle:<br />
„Ne brini, naći ćemo ti muža!“<br />
U to vreme imao sam jedanaest godina i moja majka se<br />
ponašala skoro kao da ja uopšte ne postojim. Pružala mi<br />
je hranu i krov nad glavom i to je bilo to. Lov na muža<br />
bio je njen prioritet. Najzad je pronašla Lazara, stasitog<br />
i zgodnog čoveka kojeg su žene obožavale i koji nije<br />
nameravao da se ikada u životu oženi. Ali, moja majka je<br />
bila „mudrija“ i prevarila ga tako što je zatrudnela. Tako<br />
se rodio moj prelepi brat – predivna beba, a ja sam bio<br />
presrećan što je došao u moj život.<br />
Razlika između nas dvojice bila je trinaest godina, tako<br />
da mi je bio gotovo kao sin... Ali, bili smo tek par meseci<br />
zajedno pre nego što je poslat u daleki grad kod babe i<br />
dede. Zamislite samo kroz kakve patnje je prolazio moj<br />
brat tokom tih sedam godina kada je svoje roditelje i<br />
6
ata viđao tek ponekad vikendom i to je bilo sve.<br />
Kasnije, kada mi je pričao o tim danima, rekao je da bi on<br />
trčao za nama kad smo odlazili kolima nedeljom popodne<br />
zaista verujući da će moći da stigne auto koji se kretao sve<br />
brže.<br />
Sedam godina je prošlo i moj brat je krenuo u osnovnu<br />
školu; najzad se vratio majci i ocu. U međuvremenu, ja sam<br />
se posvađao sa svojim očuhom i napustio kuću, tako da je<br />
u kući bilo samo njih troje. Godine su prolazile, moj brat<br />
je porastao i postao čuveni specijalista za laparoskopsku<br />
hirurgiju u ginekologiji, ali nikada nije bio srećan... uvek<br />
je bio pun napetosti i na licu mu se videlo da mu nešto<br />
nedostaje. Oženio se, dobio dva sina, a onda, iznenada,<br />
u trideset sedmoj godini... Rak... Jedna operacija... zatim<br />
još jedna... ukupno šest u roku od dve godine. U jednom<br />
trenutku, kad je prvi put otvorio oči nakon druge operacije,<br />
počeo je da priča o sedam godina provedenih s babom i<br />
dedom; a zatim o godinama provedenim u osnovnoj školi.<br />
Rekao je da ga otac nikada nije pohvalio, nikada mu nije<br />
čestitao, nikada ga nije potapšao po ramenu da pokaže<br />
da ceni njegov uspeh.<br />
Danas mi je lako da to objasnim. Otac mog brata nikada<br />
nije želeo da ima dete i zato je odbijao da ga prihvati.<br />
Odbijao je da prihvati nešto što mu je nametnuto. Moj<br />
brat je čitav život proveo očekujući neki gest priznanja,<br />
reč koja će ga spasiti, zagrljaj koji će ga utešiti, ali se to<br />
nikada nije dogodilo. Štaviše, od toga se razboleo, toliko<br />
ozbiljno da je na kraju umro, prerano, a da nikada nije<br />
zaista uživao u životu.<br />
7
Uveren sam da je mom bratu bilo suđeno da umre čak i<br />
pre nego što se rodio. Bio je to STRAH naše majke, strah<br />
od bespomoćnosti u samoći, iskonski strah od smrti koji<br />
je uzrokovao svu njegovu patnju. Ona je želela samo da<br />
„spase“ sebe ne mareći ni za šta drugo. Zapravo, ono što<br />
je želela bila je vrlo prosta stvar – htela je da se ponovo<br />
uda nakon razvoda. Čini se da je to potpuno prirodna<br />
stvar koju treba uraditi; da, jeste prirodna, ali u ovom<br />
slučaju moja majka je dozvolila da je strah prevlada. Strah<br />
je preuzeo kontrolu, a ljubav zajedno sa saosećanjem<br />
je potisnuta. To je bio uzrok svih patnji moga brata, ali<br />
i ostalih članova naše porodice – dva sina moga brata,<br />
mojih sinovaca, koji su bili svedoci prerane smrti svoga<br />
oca. Tako se strah koji nasleđujemo prenosi dalje.<br />
Posmatrajući događaje u prošlosti, shvatio sam da je<br />
prvobitni strah moje majke počeo mnogo ranije. U<br />
Drugom svetskom ratu, kada je imala 10 godina, našu<br />
majku su poslali da bude služavka, stotinama kilometara<br />
daleko od kuće. Njen otac se otarasio nje i njena dva brata<br />
jer nije mogao da prehrani svo sedmoro dece tokom rata.<br />
Prisećajući se tih dana i pričajući o njima, moja majka je<br />
govorila kako je bila prisiljena da radi toliko naporno da je<br />
prizivala smrt da dođe i spase je muka.<br />
Na sreću, njena fizička volja da živi bila je jača i preživela je<br />
rat, ali taj strah je bio duboko ukorenjen u njenom umu od<br />
tog trenutka – strah od samoće sa 10 godina uticao je na<br />
to da kasnije očajnički krene u potragu za novim mužem.<br />
To je tačka do koje mogu da pratim korene straha koji<br />
je bio uzrok nesrećnog života i prerane smrti mog brata.<br />
8
U pravu ste ako ste pomislili – neko mora da zaustavi tu<br />
patnju koja se prenosi s jednog na drugog!<br />
Da! Saglasan sam. Pitanje je samo: ko to mora da uradi i<br />
kako!?<br />
Pre nego što to objasnim, molim vas da imate na umu<br />
da ja ne krivim ni svoju majku ni svog očuha da su učinili<br />
bilo šta loše. Nikako! Radili su kako su najbolje znali u to<br />
vreme, ali strah i neznanje su ih sprečavali da imaju jasno,<br />
normalno viđenje.<br />
Zato nikad ne krivimo naše roditelje. Moramo im pokazati<br />
svako poštovanje jer mi ne bismo bili ovde da nije bilo njih.<br />
Međutim, možemo i treba da osudimo njihove pogrešne<br />
postupke.<br />
Stoga, mi volimo i cenimo naše roditelje i tako će biti<br />
dokle god smo živi, ali osuđujemo njihove pogrešne<br />
postupke i propuste. To činimo zato da mi sami ne<br />
bismo ponovili iste te greške.<br />
Da! Sledeći korak da se prekine patnja koja nas prati je<br />
da identifikujemo ko će to učiniti i kako. Ko je odgovoran?<br />
Zapravo, odgovor je jednostavan. Mi sami i niko drugi!<br />
Ako se oslanjamo na druge da nam pomognu, oni nam<br />
samo na kratko mogu skrenuti misli pre nego što se<br />
strah ponovo vrati. On je urezan u našem umu i mi smo<br />
jedini koji mogu preuzeti kontrolu nad našim umom. Da,<br />
možemo primati uputstva, tražiti recepte ili odgovarajuće<br />
tehnike iz spoljašnjih izvora – ali mi smo ti koji to moraju<br />
da sprovedu. Na nama je da to shvatimo, razumemo, a<br />
onda i da na tome radimo.<br />
9
„Niko nas ne spasava osim nas samih. Niko ne ume<br />
i niko ne može. Mi sami moramo proći tom stazom“.<br />
Buda<br />
Sada ću vam reći kako to da učinite.<br />
Moramo početi tako što ćemo posmatrati i analizirati<br />
sebe kako bismo pronašli izvor straha, da bismo saznali<br />
ko ili šta ga stvara, a onda postepeno raditi na tome da ga<br />
uklonimo.<br />
Mi osuđujemo pogrešno ponašanje i postupke naših<br />
roditelja i predaka, ali u isto vreme ih i prihvatamo jer<br />
shvatamo da su oni u tom trenutku radili kako su najbolje<br />
umeli. Nažalost, u svom neznanju 2 (reč „neznanje“ može<br />
biti uvredljiva, pa ću koristiti drugi izraz – „nedostatak<br />
znanja“ ili „ograničenost”), naši roditelji su dozvolili da<br />
njima strah upravlja i usmerava ih. Postanite svesni<br />
toga i shvatite da vi još uvek nosite te njihove negativne<br />
postupke. Shvatite da ste vi jedini koji imate priliku da<br />
zaustavite tu naslednu negativnost! Donesite odluku i<br />
postanite posmatrač svoga uma, misli, govora i postupaka<br />
i činite to potpuno svesni svega. Okružite se ogledalima,<br />
posmatrajte sebe kroz kamere iz svakog ugla i postanite<br />
lovac na negativne misli.<br />
Budite svesni toga da su naše negativne misli rezultat<br />
samoodbrane od straha.<br />
Trebamo razviti sposobnost da predvidimo kakve<br />
bi posledice imali naši postupci. Trebamo postupati<br />
2 Neznanje - stanje ili činjenica da je neko neznalica; odsustvo znanja,<br />
obrazovanja ili svesti o nečemu (Merriam-Webster)<br />
10
oprezno, upozoravati sebe kad god uočimo potencijalnu<br />
opasnost i ispravljati sebe. Ovde ću vam dati primer kako<br />
sam ja sam sebe ispravljao. Još uvek ima mnogo toga što<br />
treba učiniti, ali konkretni rezultati već postoje.<br />
Kad sam bio mlađi, pošto sam u horoskopu Blizanac,<br />
verovao sam da mogu da pomognem svakome koga<br />
sretnem (Bogu hvala, zadržao sam to verovanje!). Dakle,<br />
obećavao sam svoju bezuslovnu pomoć svakome ko je<br />
zatraži, a mnogo puta sam je i sam nudio onima koji je<br />
nisu tražili. Ipak, jednu stvar nisam uzeo u obzir!<br />
Da dan ima samo 24 sata, a da je meni bilo potrebno<br />
najmanje 36 da ispunim sva obećanja koja sam dao. I šta se<br />
dogodilo? Ostavio sam mnogo, mnogo ljudi – uključujući<br />
i svoje bliske prijatelje i rodbinu – da čekaju pomoć koju<br />
sam im obećao. To je kod njih prouzrokovalo patnju koje<br />
ja u to vreme nisam bio svestan i to neznanje nastavilo se<br />
desetinama godina, a zbog mene je sve više ljudi patilo<br />
zbog moje zaslepljenosti sopstvenim „optimizmom“.<br />
Nisam shvatio koliko su posledice bile ozbiljne. Tek pre<br />
nekoliko godina sam počeo da posmatram sebe s punom<br />
svešću i tek tada sam shvatio učinak svojih propusta –<br />
svojih nedelovanja.. Sada obećavam tek pošto podrobno<br />
analiziram situaciju, svoj raspored aktivnosti, raspored<br />
obaveza svih drugih i to funkcioniše. Najzad funkcioniše!<br />
Posmatranje stvari sa punom svešću o tome, pre nego<br />
što bilo šta uradimo ili kažemo, donosi plodove. U gotovo<br />
svim religijama čujete ovo upozorenje: možete izazvati<br />
radost i patnju, veselje ili bol – svojim mislima, svojim<br />
rečima, svojim činjenjima i nečinjenjima.<br />
11
Dakle, možemo izazvati radost ili patnju sebi i<br />
drugima:<br />
1. svojim mislima<br />
2. svojim rečima<br />
3. svojim činjenjima<br />
4. svojim nečinjenjima (propustima da nešto učinimo)<br />
Pre nego što nešto kažemo ili uradimo, javlja se misao.<br />
Stoga je najvažnije usredsrediti se na svoje misli.<br />
Zaboravite na reči, činjenja i nečinjenja i usredsredite<br />
se na posmatranje svojih misli. Zapravo, postanite lovac<br />
na negativne misli. Čim vidite da se neka takva pojavi,<br />
jednostavno je odgurnite i zamenite pozitivnom i tek onda<br />
izgovorite reč ili učinite nešto. Svaki put kada uspete u tome<br />
da negativnu misao zamenite pozitivnom, stavite u zbirku<br />
jedan beli kamenčić. Svaki put kad u tome ne uspete, u<br />
zbirku dodajte crni kamenčić. Videćete, kako prolazi dan<br />
za danom, da će dnevna gomila belih kamenčića postajati<br />
sve veća, a da će gomila crnih kamenčića biti sve manja.<br />
Nakon nekog vremena, čak možda nakon samo par dana,<br />
osetićete vezu između veće gomile belih kamenčića i veće<br />
sreće.<br />
12
3. OBJAŠNJENJE I POSLEDICE<br />
Svi negativni postpuci – kao što su bes, briga, sumnja,<br />
očaj, anksioznost, ljubomora, otimanje za nešto tuđe,<br />
želja za posedovanjem nečega što nije naše i mržnja<br />
– imaju svoj koren u strahu, a na kraju i u strahu od<br />
smrti.<br />
Zamislite jedno drvo gde svaka grana predstavlja različitu<br />
vrstu straha: jedna je strah od gubitka posla, druga je<br />
gubitak partnera, zatim gubitak roditelja, strah od toga<br />
da ostanemo bez novca, strah od toga da se razbolimo,<br />
strah od gubitka krova nad glavom, strah od toga da<br />
ostanemo bogalji posle saobraćajne nesreće, strah od<br />
toga da budemo žrtva napada, strah od toga da budemo<br />
opljačkani ili čak običan strah od toga šta će se dogoditi<br />
sutra.<br />
Sve ove grane hranu dobijaju preko stabla koje se proteže<br />
sve do korena drveta. I u najdubljem korenu ovog drveta<br />
nalazimo glavni izvor svih naših strahova: strah od smrti.<br />
Dakle, šta se tu može učiniti? Da li treba da odsečemo<br />
grane? Ako to uradimo, porašće nove kao što korov stalno<br />
ponovo raste. To će samo privremeno rešiti problem.<br />
Ne, mi moramo doći do korena svih problema, do korena<br />
svih korova, do korena svih strahova – da ga uklonimo,<br />
da istrebimo koren našeg drveta strahova. Bez obzira na<br />
to koji alat da koristimo – lopatu, ašov, sekiru – tek kada<br />
priđemo drvetu, kada smo mu blizu, primetićemo da mu<br />
je stablo okruženo debelim, čvrstim, stabilnim zidom kao<br />
zaštitnikom koji na prvi pogled izgleda nesalomivo.<br />
13
Zapravo, to drvo okruženo je neznanjem. Taj zid<br />
moramo probiti tako što ćemo pronaći pravi metod,<br />
pravi protivotrov isto kao što korišćenjem odgovarajućih<br />
antibiotika, možemo brzo prebroditi infekciju ili kada<br />
se upotrebom odgovarajućih sredstava za uklanjanje<br />
fleka, možemo osloboditi fleka; ili kada upotrebom<br />
odgovarajućeg ključa možete da odvijete zarđalu maticu.<br />
Moramo pronaći pravo oruđe da srušimo ovaj zid<br />
neznanja.<br />
Mislim da vi već znate odgovor... Da! Pravi i jedini<br />
protivotrov je ZNANJE.<br />
Vrlo rano u životu naučili smo da kad pritisnemo prekidač<br />
na zidu, upaliće se svetlo u sobi; ili ako kresnemo šibicu o<br />
kutiju, pojaviće se plamen; ili ako okrećemo pedale, bicikl<br />
će se kretati. Sticanjem i akumuliranjem znanja, vidimo da<br />
zid neznanja polako nestaje i možemo početi da sečemo<br />
i vadimo korenje drveta – korena svih naših patnji. Na taj<br />
način, postajemo svedoci toga da je naša sreća stabilnija<br />
nego ikada pre.<br />
Evo još jednog primera iz mog života sa širim implikacijama<br />
od prethodnog (mnogo širim).<br />
Ja sam filmski producent i distributer filmova u Mađarskoj<br />
i u poslednjih dvadeset godina predstavio sam preko 300<br />
filmova u bioskopima. Na jednom Kanskom filmskom<br />
festivalu, otkupio sam pravo da distribuiram film pod<br />
nazivom „Božansko posredovanje“ (Intervention Divine)<br />
jednog palestinskog režisera. Dok sam pripremao<br />
distribuciju tog filma u bioskopima, pozvao me jedan<br />
14
prijatelj koji je bio na čelu druge filmske distributerske<br />
kuće. Pitao me zar se ne bojim da distribuiram taj film u<br />
Mađarskoj.<br />
Bio sam iznenađen da to čujem jer smo imali isti ukus<br />
za filmove – često smo licitirali za iste filmove. Odgovorio<br />
sam da ne vidim nijedan razlog zašto ga ne bih distribuirao<br />
i nastavio sa neophodnim pripremama za njegovo<br />
prikazivanje.<br />
Nekoliko dana kasnije, usledio je drugi poziv, ovoga puta<br />
od čoveka koji se bavio rasporedom prikazivanja filmova,<br />
ali sa mnogo većom „težinom“ u smislu religioznih<br />
komentara. On je bio brat u to vreme glavnog rabina<br />
Budimpešte. U telefonskom razgovoru, naglasio mi je istu<br />
takvu zabrinutost kao i moj prijatelj.<br />
Umesto da odmah odgovorim, upitao sam ga da li bih<br />
mogao da svratim kod njega kako bismo razgovarali<br />
lično. Rado je prihvatio moj predlog i ja sam odštampao<br />
spisak svih teritorija u svetu gde je prikazivano „Božansko<br />
posredovanje“. Ako se dobro sećam, bilo je tu 65 zemalja<br />
uključujući i Izrael.<br />
Otišao sam u njegov stan. Pokazao sam mu spisak.<br />
Nakon kratke pauze rekao mi je s tugom da većina druge<br />
generacije Jevreja (one nakon Holokausta) burno reaguje<br />
na bilo šta što bi se moglo protumačiti kao nešto što je<br />
usmereno protiv jevrejskog naroda. Bilo mi je drago što je<br />
mogao da govori tako otvoreno, ali sam istovremeno bio<br />
i tužan... tužan jer takvi pristupi dovode do razdvajanja<br />
među onima koji osećaju da imaju prava da se boje i<br />
15
mogućih napadača. Većina ljudi zaslepljena je strahom<br />
i oni ne vide da njihove reakcije stvaraju podelu...<br />
Ne shvataju da ta podela dovodi do sumnjičavosti...<br />
sumnjičavost dovodi do mržnje... mržnja do besa... bes<br />
do incidenata... incidenti vode u konflikte... i tome nema<br />
kraja.<br />
Nema kraja gomilanju negativnih energija, a one za<br />
posledicu imaju nasilnu, preranu smrt… Stalnu patnju…<br />
Nepogode… Katastrofe… Rat.<br />
S druge strane, pročišćavanje negativne energije koju<br />
strah izaziva ima siguran kraj, a to je MIR... SLOBODA...<br />
RAZUMEVANJE... LJUBAV... SREĆA.<br />
Pozitivna energija je naša priroda. Ona je naša<br />
suština. Trebalo bi da je zovemo njenim pravim<br />
imenom: LJUBAV. Jedina stvar koja nam je potrebna<br />
je da se oslobodimo straha i naša priroda će početi<br />
automatski da blista. Samo očistite blato koje se<br />
prilepilo na naša „zlatna srca“ i ona će ponovo sijati!<br />
Kao bebe, mi smo rođeni sa zlatnim srcem, ali s godinama,<br />
negativni uticaj naše okoline čvrsto se veže za nas. Slojevi<br />
blata akumuliraju nam se oko srca prekrivajući ga tako da<br />
zaboravimo da imamo zlatno srce, da imamo srce puno<br />
ljubavi, sačinjeno od ljubavi.<br />
Ali, uklanjanjem tog blata naša srca će zasijati kao što<br />
su sijala u detinjstvu... Sijaće i doneće radost i nama i<br />
drugima.<br />
Evo jednog primera iz mog života da potkrepim ovu misao.<br />
16
Pre neki dan, jedan mladić me upitao kako da zna koja<br />
staza je najbolja za njega. Rekao sam mu: možeš izabrati<br />
jednu od dve mogućnosti. Dakle, zamisli sebe u dve<br />
različite situacije. Jedna je ugodna, prijatna situacija, puna<br />
ljubavi, gde se osećaš dobro... (isto to možete uraditi i vi<br />
dok čitate ovo). Druga situacija je ona gde se svađate ili<br />
čak tučete sa nekim... Dakle, jedna je mirna, puna spokoja,<br />
a druga je puna negativne tenzije.<br />
Jeste li zamislili obe situacije? Ako jeste, ispitajte šta je to<br />
dovelo do prijatne situacije, a šta do neprijatne. Naravno<br />
da ćete doći do sledećeg odgovora: „Osećao sam se<br />
srećno kada sam mogao da odbacim sve svoje brige,<br />
strepnje, sve negativne emocije i otvorim srce i ponašam<br />
se prirodno, bez straha... Pojavila se sreća... Možda nije<br />
trajala dugo, ali pojavila se i mi smo u njoj uživali“.<br />
Stoga, pitam vas i onog mladića: Šta je zaključak?<br />
Kad god ste napeti, prisetite se svojih lepih trenutaka<br />
i onoga što je uticalo na to da vi i vaši voljeni budete<br />
opušteni, mirni... Da, ključ izbora pravog puta je da<br />
odagnate strah, stoga primenjujte to sve vreme.<br />
Za početak, setite se ovog saveta kada sebe „uhvatite“<br />
kako se osećate napeto ili zatvoreno (ili možda baš<br />
pre nego što upadnete u negativno stanje). U početku<br />
možete uspeti samo jednom u deset–dvadeset pokušaja,<br />
ali na kraju ćete imati sve više i više uspeha u okretanju<br />
negativne situacije u pozitivnu. Kasnije u ovoj knjizi<br />
objasniću detaljno kako da utičete na ovu transformaciju<br />
da pređe iz negativne u pozitivnu.<br />
17
Ovih dana, mnogi ljudi me pitaju za pomoć. Razgovarao<br />
sam sa svojim nesrećnim komšijom par puta i od tada<br />
je njegov život krenuo u pozitivnom smeru. Posle me<br />
je zamolio da pomognem njegovoj starijoj sestri jer<br />
odlazi kod psihijatra. Otišao sam u grad Pečuj i sreo se<br />
sa Nikoletom, elegantnom damom u svojim tridesetim,<br />
ali punoj tenzije. Pre tri godine nasledila je oko 200.000<br />
evra i još uvek joj stoje na računu (to je puno novca u<br />
Mađarskoj! Zapravo, bilo gde!). Ona je lični asistent<br />
jednom od najboljih doktora u regionu. Ima veliki stan, ali<br />
nema mira u glavi, nema unutrašnju harmoniju.<br />
Razgovarali smo samo sat i po i ona mi je rekla da otkad<br />
je izgubila oca pre tri godine nije bila sigurna da li donosi<br />
prave odluke o bilo čemu. Rekla je: „Nikada ne znam da li<br />
bi moj otac odobrio ovo što radim“. Rekao sam joj: „A šta<br />
mislite da bi Vaš otac rekao kada bi Vas video ovakvu...<br />
slomljenu... neodlučnu? Da li bi mu se to svidelo?“<br />
Odgovorila je da ne bi, da bi bio nesrećan da je vidi u<br />
takvom stanju.<br />
Rekao sam joj da zamisli sebe kako stoji u autobusu i<br />
drži se za šipku. Šipka joj je omogućavala da stoji mirno<br />
uprkos kočenjima i skretanju vozila. Kada bi neko uklonio<br />
tu šipku, na način na koji je ona ostala bez oca, ne bi znala<br />
šta da radi. „Ta šipka bila je Vaš spas od straha, a sada<br />
je više nema. Prevrćete se, hvatate se za vazduh, letite<br />
tamo-amo“.<br />
Ali ne shvatate da jednostavno morate da prestanete da<br />
tražite tu šipku. Sedite na prazno sedište ispred sebe ili<br />
uočite drugu šipku koja vam je ispred nosa. Vi ne znate to<br />
18
da uradite jer niko nije pomislio da treba da vam da takva<br />
uputstva... Roditelji vas nisu naučili da sami donosite<br />
odluke... I ponovo ću reći: nisu oni krivi! Njihov nedostatak<br />
znanja je doveo do vašeg nedostatka znanja.<br />
Priroda je najbolji učitelj. Gledajte samo mama-kvočku.<br />
Kad su joj pilići mali, ona uvek širi krila da ih pokrije i zaštiti,<br />
ali kada porastu, ukoliko potrče da se kod nje sklone, ona<br />
ih jednostavno kljucne kljunom i odbije ih od sebe. Uči ih<br />
da sami donose odluke. Uči ih da budu nezavisni i da se<br />
sami brane. Ispričao sam ovu priču Nikoleti i zamolio je<br />
da me pozove sledeće nedelje.<br />
Sledeća nedelja je došla i prošla, a ona nije zvala, ali<br />
sam čuo od njenog mlađeg brata da je dobro i da više<br />
ne uzima pilule. To bi se moglo protumačiti kao dar da je<br />
mogla da donese sama ovu odluku ne osećajući potrebu<br />
da bilo kome kaže. Hvala Bogu da je to učinila. Međutim,<br />
da je bila dovoljno hrabra da izrazi svoju zahvalnost, to bi<br />
joj omogućilo da dostigne više nivoe sreće. Na kraju ove<br />
knjige govoriću o svojim gledištima na ovu temu ponovo.<br />
19
20
4. KOJE SU TO SITUACIJE, RAZLOZI KOJI<br />
NAS SPREČAVAJU DA SE OSLOBODIMO<br />
<strong>STRAHA</strong>?<br />
Dakle, strah postoji u nama iz više razloga. Ali, hajde da to<br />
objasnimo u nekoliko jednostavnih rečenica.<br />
Strah je u nama, živi u nama jer nismo stekli<br />
odgovarajuća znanja. On će nas proganjati dok<br />
ne steknemo prava znanja: dok ga ne razumemo,<br />
prihvatimo i počnemo da se ponašamo u skladu sa<br />
onim što razumemo.<br />
Jednostavnije ne može biti!<br />
Dakle, hajde da govorimo o nekim razlozima zbog kojih<br />
strah preuzima kontrolu nad nama:<br />
XX<br />
U zapadnom svetu, najčešći razlog je taj da su se naši<br />
roditelji razveli dok smo mi odrastali. Možda su među<br />
njima počeli nesporazumi, svađe, čak i tuče. Oni su<br />
bili opsednuti samo svojim odnosom i tako nisu imali<br />
vremena da nam pruže odgovarajuću pripremu i<br />
uputstva za put što se zove ŽIVOT u godinama kad<br />
smo se formirali kao ličnosti.<br />
Drugim rečima, oni nisu imali vremena, energije i<br />
koncentracije da nas nauče kako da ulovimo ribu. U<br />
učenjima Isusa Hrista, ako nekome date ribu, pružićete<br />
mu jedan obrok, ali će on sutra ponovo biti gladan; ali<br />
ako ga naučite kako da ulovi ribu, on nikada više neće biti<br />
gladan.<br />
21
Postoji jedna lepa reč u mađarskom koja odgovara dobrim<br />
uputstvima za život. To je ÚTRAVALÓ! Útravalo su hrana<br />
i piće koje dobijamo u detinjstvu, koje nam u većini<br />
slučajeva obezbeđuju roditelji kada idemo na duži put. U<br />
većini slučajeva majka nam sve to spakuje u ranac ili torbu.<br />
To bi u slobodnom prevodu bilo osnovne potrepštine, ali<br />
posebno one koje nam daju roditelji. U slučaju kad imate<br />
razvedene roditelje, dobijate svoje dnevne obroke, ali vam<br />
niko ne daje osnovne potrepštine za put koji se zove ŽIVOT.<br />
Iako je u zapadnom svetu razvod preovlađujući razlog<br />
kada strah preuzme kontrolu nad nama, to se događa<br />
i u ostalim delovima sveta. U Nepalu sam video puno<br />
slučajeva gde se par nije zvanično razveo, ali je suprug<br />
pronašao takozvanu „drugu ženu“ (ovo je društveno<br />
prihvatljiva institucija u Nepalu). Tako su deca zvanične<br />
žene zapostavljena. Bilo da je reč o zvaničnom ili<br />
nezvaničnom razvodu, dete često ne dobija odgovarajući<br />
„útravalo“.<br />
– Drugi razlog da se strah ukoreni je ako izgubimo jednog<br />
ili oba roditelja u detinjstvu... ili ako smo možda rođeni<br />
bez jednog ili čak oba roditelja.<br />
Postoje dva razloga koji su jasni i koje je lako prepoznati,<br />
ali u svom životu sam upoznao ljude koji su patili zbog<br />
drugih, manje razumljivih razloga, koji su sprečili njihove<br />
roditelje da im daju uputstva za život.<br />
22